Professional Documents
Culture Documents
Osnove Tehnologije I Metode Oblikovanja Gline
Osnove Tehnologije I Metode Oblikovanja Gline
dekoriranju keramike
ROBERT KUHAR
Zagreb, 2014.
Tiskanje ovog priručnika novčano su pripomogli:
Upravni odjel za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu, mlade i dru-
ge, krapinsko-zagorska županije
Keramica.info, Josip Srabotnak
recenzenti:
mr. sci. Branko Punek, dipl. ing. kem.
Ružica Blazinić, dipl. ing. kem. tehnologije
Alojzije Tkalec, ing. građ. mat.
Dragana Palčić, prof. lik. kulture
Lektor:
Mikša Krasnodor, prof. knjiž. i hrv. jezika
Dizajn naslovnice:
Robert Kuhar
Fotografije:
Robert Kuhar
Tisak:
MI Studio
Kralja Krešimira IV., br. 41
10430 Samobor
Naklada:
500
Zagreb, 2014.
Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne može se reproducirati ili prenositi ni u
kojem obliku: elektronički, mehanički, fotografski ili na drugi način bez prethodne sug-
lasnosti vlasnika autorskih prava.
Osnove tehnologije i metode
oblikovanja gline
RIJEČ AUTORA 10
RECENZIJE 13
1. UVOD 15
2. NASTANAK GLINA 22
3. NALAZIŠTA 23
4. PODJELA GLINA PREMA NAMJENI 25
5. GLINENI MINERALI 25
6. VATROSTALNI MATERIJALI I TOPITELJI 28
7. ŠTETNE PRIMJESE U KERAMIČKIM SIROVINAMA 30
8. SVOJSTVA GLINENIH SIROVINA 33
9. KEMIJSKI SASTAV SIROVINA I METODE ODREĐIVANJA 39
10. ODREĐIVANJE BOJE GLINE 42
11. SVOJSTVO PLASTIČNOSTI PRI OBLIKOVANJU GLINE 43
12. NAČINI OBLIKOVANJA KERAMIČKIH PROIZVODA 45
12.1. Ručno oblikovanje 45
12.2. Oblikovanje ravnom i savijenom plohom 56
12.3. Oblikovanje reljefa 98
12.4. Oblikovanje trodimenzionalnog modela s armaturom 109
12.5. Oblikovanje tekućim postupkom – lijevanje 111
12.6. Oblikovanje na lončarskom kolu - lončarenje i tokarenje 116
12.7. Oblikovanje polusuhim i suhim postupkom 123
12.8. Oblikovanje utiskivanjem mase u kalup - kvečanje 124
13. OSNOVNI I POMOĆNI ALATI, SREDSTVA, UREĐAJI I STROJEVI 126
13.1. Osnovni alati za oblikovanje gline 126
13.2. Pomoćni alati i druga sredstva 129
13.3. Uređaji i strojevi 132
14. SREDSTVA ZA OSNOVNU ZAŠTITU 136
15. LITERATURA 137
16. ŽIVOTOPIS 139
RIJEČ AUTORA
10
Keramika je jedna od najstarijih djelatnosti i, unatoč tome, još uvijek nije do-
voljno istražena. Glina je i danas najpodatnije sredstvo oblikovanja koje doz-
voljava najrazličitije pristupe u obradi tehnikama i razrađenim metodama izra-
de.
Već više od 15 godina učim i istražujem različite pristupe u obradi gline i nas-
tojim evidentirati pojedine procese, što mi je pripomoglo temeljito istražiti za-
nimljiva područja keramike kao tradicijskog i suvremenog medija. Kao preda-
vač strukovnih predmeta u Srednjoj školi Bedekovčina u Bedekovčini, nastojim
učenicima prenijeti svoje znanje i znanje drugih majstora, posebno znanje o
tradicijskom lončarstvu koje vuče duboke korijene u našu prošlost, a isto tako
iz njega crpimo nove ideje za svoja buduća ostvarenja na području likovne
umjetnosti.
11
Priručnici su nastali na osnovi višegodišnjeg rada pri istraživanju područja ke-
ramike i oblikovanja gline, tijekom nastavnog procesa u srednjoj školi na odje-
lu proizvođača keramike i kroz javna profesionalna djelovanja u osobnom liko-
vnom stvaralaštvu. Mogu reći, da je keramika neiscrpno mistično područje i
asocijativno izrazito dobra podloga za likovno izražavanje na suvremeni način.
Važno je podsjetiti se: ne zaboravi tko si, upoznaj druge svojim vrijednostima i
budi ponosan gdje god se nalazio.
Robert Kuhar
12
RECENZIJE
13
RECENZIJA
14
Ružica Blazinić, dipl. ing. kem. tehnologije
Srednja škola Bedekovčina
Gajeva 1, Bedekovčina
Zagreb, 2013-09-15
RECENZIJA
1. OPĆI DIO
2. POSEBNI DIO
3. ZAKLJUČAK
Recenzent:
Ružica Blazinić, dipl.ing.kem. tehnologije, predavač strukovnih predmeta
15
Alojzije Tkalec, ing.građ.mat.
Srednja škola Bedekovčina
Gajeva 1, Bedekovčina
Bedekovčina, 2013-09-15
RECENZIJA
Recenzent:
Alojzije Tkalec, ing.građ.mat., predavač strukovnih predmeta
16
Dragana Palčić, prof.lik.kulture
Osnovna škola Viktora Kovačića
Hum na Sutli
Zagreb, 2014-01-20
RECENZIJA
1. OPĆI DIO.
Priručnik obuhvaća 128 stranica, formata 24x17 cm. Priručnik ima recenzije, miš-
ljenje autora, uvod, sadržaj i na kraju popis literature. Priručnik je bogato ilustriran
s ukupno 338 ilustracija.
17
praćene metode oblikovanja lakše savladati međuprostore, prohodnost i njihovu
funkcionalnost kroz sklad oblika/forme, materijala i funkcije, što će im pripomoći u
izradi određenih rješenja u nastavnom području izrade dizajna.
2. POSEBNI DIO
3. ZAKLJUČAK
Recenzent:
Dragana Palčić, prof.lik.kulture
18
1. UVOD
Zbog svojih ionskih i kovalentnih veza keramika je obično tvrda, krta, ima
visoku temperaturu taljenja, nisku električnu i toplinsku vodljivost, dobru
kemijsku i toplinsku stabilnost i visoku tlačnu čvrstoću. Keramiku mogu
činiti monofazni materijali (tip monofazne keramike, aluminijev oksid
(Al2O3) i magnezijev oksid (MgO)) i složeni keramički materijali (višesloj-
ni, kordierit - magnezijev alumosilikat, forsterit - magnezijev silikat).
Podjela keramike
a) prema makrostrukturi
kristalična keramika sa staklenom matricom
kristalična (holokristalna) keramika
keramičko staklo
a) prema crijepovini1
Kamenina
Porculan
1
Crijepovina - pečeni keramički materijal.
2
Sinteriranje - stapanje razmrvljene tvari u čvrstu masu grijanjem bez taljenja
Keramički materijal koji je neporozan s bijelom, ostakljenom i providnom
crijepovinom. Prema sirovinama i temperaturi pečenja razlikujemo više
vrsta porculana:
- tvrdi porculan - sastav sirovine je 50 % kaolina, 25 % kvarca, 25 %
feldspata, peče se na temperaturi od 1400 °C, SK 14.
- mekani porculan - sastav sirovine razlikuje se po većem postotku
feldspata i temperaturi koja je niža od 1300 °C. U njegov sastav dodaju
se i drugi topitelji, kao što u CaO i MgO.
- fritani porculan - sirovina s dodatkom umjetnog topitelja u obliku ''fri-
te''.
2. NASTANAK GLINA
3. NALAZIŠTA
22
23
d) metamorfna nalazišta - predstavljaju gline nastale utjecajem ''di-
namometamorfoze'' (preobražaja pod pritiskom) ili uslijed
3
Segerovi stošci/konusi/čunjić (eng. Seger cones) - prvi puta ih koristi Hermann Seger, u njemačkoj
keramičkoj tehnologiji 1886. g. u tehnološkim procesima i operacijama.
e) djelovanja geokemijskih procesa. Sirovine iz takvih nalazišta upot-
rebljavaju se uglavnom u industriji vatrostalnih proizvoda.
5. GLINENI MINERALI
26
Feldspati su naziv za skupinu značajnih petrogenih minerala koji tvore
više od 60 % Zemljine kore. Tvrdoća po Mohsovoj ljestvici4 iznosi 6 do 6,5.
Feldspati se mogu javiti i u intruzivnim i u efuzivnim magmatskim stijena-
ma. Skupina feldspata dijeli se na dvije podskupine:
alkalni feldspati
plagioklas.
4
Mohsova ljestvica tvrdoće - niz od deset minerala poredanih po tvrdoći koji se
koriste za procjenu relativne tvrdoće drugih minerala ili tvari
27
- labrador (50 - 70 % anortitske komponente)
- bitovnit (70 - 90 % anortitske komponente)
- anortit Ca{Al2Si2O8} (90 - 100 % anortitske komponente).
Silikati su najveći razred minerala koji čine većinom silicij i kisik, s doda-
cima iona poput aluminija, magnezija, željeza i kalcija. Neki od važnih mi-
nerala iz ove grupe, a koji čine stijene jesu feldspati,kvarc, olivin, piroksin,
amfiboli, granati i tinjci.
29
7. ŠTETNE PRIMJESE U KERAMIČKIM SIROVINAMA
Formula 2:
CaO+H2O→Ca(OH)2 gašeno vapno
Kod pečenja proizvoda koji sadrže veća zrna ubrzo će se nakon pečenja
pojaviti oštećenja u obliku kraterastih ljusaka, što bitno utječe na kvalitetu i
trajnost proizvoda.
30
Štetno djelovanje vapnenca je u tome što se on žarenjem pretvara u živo
vapno (CaO) koje se upijanjem vlage iz zraka pretvara u gašeno vapno
Ca(OH)2. Pri toj pretvorbi povećava se volumen koji izaziva tlak u gotovom
proizvodu, uslijed čega se javljaju pukotine ili dolazi do potpunog razaranja
proizvoda. Štetno djelovanje vapnenca može se smanjiti ili eliminirati na
jedan od sljedećih načina:
- odstranjivanjem vapnenih supstanci pri eksploataciji sirovine ručno ili
strojno
- razmuljivanjem ili taloženjem
- drobljenjem, odnosno mljevenjem na potrebnu veličinu
- žarenjem na višim temperaturama ukoliko to svojstva sirovine podnose.
Pirit (FeS2) nalazimo u sirovini u manjim ili većim komadima boje slične
zlatu te su ga mnogo puta zamijenili za zlato. Tijekom žarenja keramičke
sirovine pirit izaziva rastaline po površini i unutrašnjosti proizvoda, pukotine
i deformacije. Štetno djelovanje smanjujemo finijim usitnjavanjem i boljim
miješanjem gline.
31
ranje) proizvoda. Na ovom svojstvu zasniva se proizvodnja ''ekspandirane
gline'', tj. agregata za izradu laganih betona.
Organske primjese, kao što su lignit, treset, korijenje drveća, ostaci bilja-
ka i životinja, štetno djeluju u proizvodnji keramičkih proizvoda.
Topive soli mogu biti prisutne u glini. Iako gline predstavljaju završnu
točku razgradnje silikatnog stijenja, one svejedno nisu oslobođene topivih
materija. One su podložne onečišćenju uslijed podzemnih voda koje sa
sobom nose otopljene soli te otopljene sekundarne minerale.
Kontrolom kemijskog sastava sirovine lako se može utvrditi ima li ili nema
u glini topivih soli.
32
- magnezijev sulfat - gorka sol (MgSO4)
- natrijev sulfat - Glauberova sol (Na2SO4)
- kalcijev sulfat - gips (CaSO4)
Plastičnost
33
pod djelovanjem vanjskih sila poprimi željeni oblik, a da pri tome ne dođe
do pucanja i da po prestanku djelovanja sile masa zadrži dati joj oblik.
Vrlo plastične gline nazivamo i masne gline zbog glatkog i masnijeg sja-
ja površine. Masne gline vezuju velike količine vode i imaju veliku vezivnu
moć, što znači da u sebi mogu zadržati i znatne količine neplastičnih doda-
taka. Pri tome se prvobitna plastičnost nešto smanjuje. Ova značajna oso-
34
bina dozvoljava nam da različitim dodacima poboljšavamo razna svojstva
gline, kao što su npr. čvrstoća, boja nakon pečenja, vatrostalnost i sl.
Primjer: Potrebno je uzeti nešto veći komad gline od volumena otvora na kalupu i za-
tim prstima utiskivati glinu u kalup.
Nakon što glinom ispunimo zapremninu, lopaticom odstranimo višak gline i tu utisnutu
glinu poravnamo u visini gornje površine gipsa. Glinenu površinu označimo šifrom,
rednim brojem i ''markom'' raspona 50 mm, koja se utisne dijagonalno na dvije strane.
Ukupno skupljanje glinene pločice određujemo tako da se nakon pečenja pločice
izmjeri dužina (raspon marke po dijagonalama) te se prosječna vrijednost dvaju mje-
renja unese u formulu:
35
L1 - L2
Su = ———— ∙ 100
L1
Sp = Su – S
Sp - skupljanje pri pečenju u postocima
Su - ukupno skupljanje u postocima
S - skupljanje pri sušenju u postocima
Primjer: Kada se stranice pločica počinju odvajati od stjenke gipsanog kalupa, kalup
izvrnemo za 180° nad radnom površinom i malo ga protresemo kako bi glinena pločica
ispala iz kalupa. Stranice pločice treba što brže retuširati, a zatim se pločica izvaže. U
procesu sušenja pločice se preokrenu i stave pod lagano opterećenje da se ne bi de-
formirale. U daljnjem procesu pločice se nastave sušiti na sobnoj temperaturi i konač-
nim dosušivanjem u sušari. Za određivanje skupljanja potrebno je izraditi minimalno
deset pločica.
36
Skupljanje pri pečenju i ukupno skupljanje
3a² a²
Ks = 3a ̶ ( —— ̶ —— )
100 100
37
Čvrstoća na savijanje izračunava se kod maksimalnog naprezanja pred-
meta, pri kojem se predmet lomi pod djelovanjem sile na savijanje.
3∙F∙l
fb =
2 ∙ b ∙ h2
Tlačna čvrstoća
38
morta ciglice se lome na hidrauličnoj preši na kojoj se očitava sila loma (kN), koja dje-
luje na prethodnu izmjerenu površinu (mm²).
Kemijska analiza
Mineraloška analiza
39
podjela, mora se poznavati stehiometrijski odnos elemenata koji grade mi-
neral i kristalne strukture minerala.
Racionalna analiza
40
Granulometrijska analiza
41
10. ODREĐIVANJE BOJE GLINE
Boja gline prije pečenja, ustvari, njezina je prirodna boja. Nama je bitna
boja koju glina poprima nakon pečenja. Boja gline je promjenjiva. Na boju
gline utječu razne primjese, kao i uvjeti pečenja. Najčešće primjese koje
utječu na obojenost gline nakon pečenja primjese su željeza, kalcijevog
karbonata, borovih oksida i raznih organskih tvari.
Uvjeti pečenja
Za obojenost pečene gline najznačajniji je utjecaj plinovite okoline (at-
mosfere) unutar peći.
Primjer: željezo u oksidacijskoj atmosferi daje žutu do crvenu boju, a u redukcij-
skoj atmosferi tamnosivu do crnu boju. Organske tvari daju svijetlu boju. Minerali,
kao što su kvarc i feldspat, daju svjetliju boju.
Boja pečenja
Boja pečenja se određuje na probnim tijelima koja su u obliku pločica (cig-
lica). Probnu pločicu nakon pečenja treba prelomiti i promatrati njezinu u-
nutrašnjost, kao i boju prijeloma, jer se ponekad utjecaj atmosfere pokazu-
je samo na površini, a unutrašnjost je druge boje.
Mnoge čišće gline i kaolini pri pečenju u redukcijskoj atmosferi poprime sivi
ili smeđi ton boje. Vrlo čisti kaolini, uz neznatnu primjesu željeza (Fe), po-
primaju blago žućkastu boju, još uvijek vidljivu, dok samo najčišći kaolini i
gline, bez ikakvih primjesa, poprimaju nakon pečenja potpuno bijelu boju.
Ako se želi izbjeći žućkasta boja kod kaolina (keramičke crijepovine), pro-
izvode treba peći u oksidacijskoj atmosferi. Takav postupak koristi se pri
proizvodnji porculana da bi se dobila vrlo bijela crijepovina, koja glazirana
prozirnom glazurom daje potpuno bijele proizvode.
42
Veća prisutnost željeznog oksida (FeO) izaziva jako obojenje pečene cri-
jepovine u crvenim, crvenosmeđim i smeđim tonovima.
Na boju pečene crijepovine, osim željeznog oksida, djeluje i titan dioksid
(TiO2). On uzrokuje žutosiva obojenja.
Oksidi kalcija (Ca) i magnezija (Mg) djeluju na obojenje crijepovine u smi-
slu da osnovna boja postane svjetlija.
Utjecajem oksida kobalta (Co) dobivamo plavu boju, dok pod utjecajem
oksida kroma (Cr) i bakra (Cu) dobivamo zelenu boju.
Neka bojila osjetljiva su na temperaturu i atmosferu pečenja; osobito su
osjetljiva bojila koja daju crvenu obojanost. Na temperaturi pečenja iznad
1000 °C teže se postiže kvalitetna nijansa crvene boje gline.
43
Tipičan ''težinski sastav'' mase za lijevanje:
Primjer 1:
30,0 kg plavljenog kaolina
27,5 kg gline
28,5 kg kvarca
9,0 kg feldspata
5,0 kg krede
ukupno: 100 kg mase kao suhe tvari
Glina B 60,7 kg
Kvarc 32,0 kg
Feldspat 7,3 kg______________________________________________
=100,0 kg
Iz razloga što glina A sadrži u prirodnom stanju više kvarcnog pijeska nego glina B,
treba toj glini dodati u odgovarajućem postotku manje slobodnog kvarca.
44
''Teorijski sastav'' u odnosu na ''postotni sastav'' ima tu prednost što se
pomoću njega mogu usporediti dvije različite mase i da se u jednoj masi do
tada korištena glina zamijeni drugom (prema osobinama sa sličnim grupa-
ma gline).
Oblikovanje u glini moramo obavezno izvoditi u suhim i toplim prostorijama
s jednolikom, tzv. sobnom temperaturom (od 20 do 25 °C) kako bi se pos-
tigli kvalitetni temperaturni uvjeti za pravilno i odmjereno isušivanje obliko-
vanog proizvoda u sirovoj glini.
Glina prilikom obrade ne smije biti previše mekana (da se ne prima za pr-
ste) i pretvrda, kako bi bila podobna za modeliranje.
45
Ovaj postupak oblikovanja smatramo najstarijim ako govorimo o oblikova-
nju posude, a njegove mogućnosti ograničene su na oblikovanje plitkih
zdjela.
Pomagala pri oblikovanju na ovaj način mogu biti (osim dlana i prstiju) alati
gljivastog oblika, tj. drveni potiskivač (duboki i plitki) i lopatica zaobljenog
oblika, s kojima možemo gurati glinenu masu prema rubovima i zaglađivati
površinu.
Pri ovom načinu oblikovanja važno je koristiti srednje mekanu glinu kako
bismo je prstima i dlanom mogli relativno lagano oblikovati, a da se oblik
što manje deformira pri pomicanju kod oblikovanja.
Pritisak dlanom na glinenu masu potrebno je ponavljati, pritisak mora biti odmjeren i
potrebno je uvijek iznova rotirati masu gline za nekoliko stupnjeva.
Slijedi postupak potiskivanja glinene mase palcem desne ruke od centra prema kraje-
vima zrakasto, čime ćemo dobiti jednaku debljinu i prilično pravilan kružni oblik glinene
mase.
46
Sl. 3. Pritiskanje dlanom dok rotiramo Sl. 4. Pritiskanje dlanom sve do jednolike
komad gline stanjenosti mase
Postupak se razlikuje tek u načinu pritiska: palcem pritišćemo snažnije na sredini kug-
laste mase, a manje na rubovima mase. Na taj način ostvarujemo konkavniji oblik
same mase. Važno je da s gornje strane masu oblikujemo samo palcem, a da donji
dio glinene kuglaste mase ostane što manje deformiran (oštećen).
47
Sl. 1. Pritisak palcem na sredinu kuglaste mase Sl. 2. Guranje glinene mase palcem od
sredine prema rubovima
Sl. 3. Ponavljanje pokreta palcem u obliku Sl. 4. Pritisak i izvlačenje palcem dok ne
lepeze dobijemo željeni konkavni oblik mase
Sl. 5. Pritiskanje prstima glinene stjenke Sl. 6. Izvanjsko guranje palcem radi zaglađi-
radi dobivanja jednake debljine mase vanja neravnina na glinenoj površini
48
Sl. 7. Unutarnje zaglađivanje neravnina Sl. 8. Zaglađivanje neravnina na glinenoj
palcem površini savinutim prstom
Oblik glinenog valjka oblikujemo na taj način da dlanovima jedne i druge ruke valjamo
masu gline na radnoj podlozi sve dok ne dobijemo duži glineni valjak debljine 2 - 3 cm
49
i dužine 20 - 30 cm (po potrebi može i duži). Nakon što glineni valjak oblikujemo, za-
počinjemo s drugom fazom: postavljanjem valjka na ranije oblikovani glineni mlinac.
Apliciranje glinenog valjka izvodimo na sljedeći način: prstima lijeve ruke pridržavamo
glineni valjak, dok prstima i palcem desne ruke potiskujemo masu glinenog mlinca u
jednolikim razmacima prema ranije oblikovanom glinenom mlincu. Ukoliko smo izradili
dugačak valjak, možemo jednu stranu valjka staviti preko svoga ramena, dok drugom
stranom valjka oblikujemo stjenku. Zatim dosljednim oblikovanjem u nizu potiskujemo
palcem glineni valjak (s unutarnje strane) prateći oblik dna zamišljene posude. Potis-
kivanje palcem moramo dalje usmjeriti na spoj valjka i dna glinene mase (s vanjske
strane). Podignut ćemo lijevom rukom oblikovani proizvod, a zatim palcem i prstima
desne ruke nastaviti potiskivati masu gline s podnožja preko glinenog valjuška prema
gore i na taj način načiniti čvrsti spoj nadodanog glinenog valjuška s podlogom.
Sl. 1. Oblikovanje glinenog valjuška Sl. 2. Glineni valjušak oblikovan dlanovima ruke
Sl. 3. Dodavanjem glinenog valjuška na Sl. 4. Prstima lijeve ruke pritišćemo glineni
već ranije oblikovanu podlogu valjušak, a pritiskom palca desne ruke
izvlačimo glinu prema podlozi valjka
50
Sl. 5. Rezanje viška glinenog valjka Sl. 6. Spajanje preklapanjem valjka
Sl. 7. Izvlačenje gline prema podlozi Sl. 8. Potiskivanje gline palcem od podloge
palcem desne ruke (pokreti u nizu) preko zalijepljenog glinenog valjuška
s vanjske strane
51
Sl. 11. Potiskivanje i izvlačenje gline s valjka Sl. 12. Potiskivanje i izvlačenje gline s
prema donjoj površini (unutarnje) valjka prema donjoj površini (vanjsko)
Sl. 13. Zaglađivanje gline metalnom šablonom Sl. 14. Zaglađivanje gline metalnom
(unutarnje) šablonom (vanjsko)
Povišeno dno zdjele može biti oblikovano oblicima valjka, trake, nožica i
sl., što posudi omogućava da bude odignuta od podloge na kojoj stoji. Za
izradu skice koja će nam olakšati izradu može nam poslužiti i neki drugi
gotovi proizvod.
52
Sl. 1. Izrada skice prema šabloni Sl. 2. Postavljanje valjka prema urezanoj
za izradu povišenog dna skici
Bitno je valjušak postaviti što pravilnije i odrezati višak gline (tako da ostavimo nešto
veću dužinu) kako bismo mogli preklopiti rubne dijelove valjka i na taj način spojiti
početak i kraj valjka.
53
Sl. 5. Preklapanje i spajanje Sl. 6. Potiskivanje i guranje gline palcem s
glinenog valjuška prema podlozi
Ispod ruba gornjeg otvora na posudi postavimo raširene prste (kažiprst i palac), a
kažiprstom druge ruke, s unutarnje strane otvora posude, povlačimo stjenku otvora
polagano prema sebi. Istovremeno moramo kažiprstom i palcem oblikovati izgled li-
jevka.
54
Sl. 1. Postavimo kažiprst i palac ispod Sl. 2. Iznad otvora kažiprstom desne ruke
gornjeg otvora povlačimo stjenku prema sebi
Sl. 3. Pogled bočno na mjesto postavljanja Sl. 4. Pogled od gore, povlačenje stjenke
prstiju
55
g) Oblikovanje ručke na tradicijski način, izvlačenjem iz glinenog klina
Šakom lijeve ruke uhvatimo glineni klin s deblje strane (bliže gornjem završetku) tako
da nam klin ostane 1 - 2 cm poviše zahvata šake. Dlanom desne ruke tada udarimo
višak gline odozgora da bismo ga spljoštili i oblikovali zaglavlje (poput glave klina) koje
će nam pri daljnjoj obradi omogućiti sigurnije držanje (da nam glineni valjak ne klizne
iz šake pri izvlačenju).
Izvlačenje ručke izvodimo tako da cijelo vrijeme koristimo mokar dlan i mokre prste
desne ruke s kojima izvodimo izvlačenje. Izvlačenje, dalje, izvodimo tako da palac
desne ruke postavimo u smjeru izvlačenja na gornji dio valjka, a prstima obuhvatimo
drugu stranu glinenoga valjka te laganim jednolikim pritiskom palca povlačimo šaku
nadolje. Dok rukom prilazimo donjem dijelu ručke, polagano popuštamo pritisak, odva-
jamo ruku od valjka, namačemo šaku i prste u vodu (ili ih vlažimo spužvom) i ponav-
ljamo postupak izvlačenja. Primijetit ćemo da se valjak spljoštio, da smo palcem nači-
nili plitki kanal po cijeloj dužini mase gline koju oblikujemo i da se masa za ručku izdu-
žila. Važno je proces izvlačenja glinenim klinom ponoviti više puta sa što manjim priti-
skom i proces cijelo vrijeme izvoditi navlaženom šakom i prstima.
Sl. 1. Držanje valjka šakom Sl. 2. Udaranje od gore Sl. 3. Početno izvlačenje
56
Sl. 4. Povlačenje palcem Sl. 5. Izvlačenje žlijeba Sl. 6. Odvajanje Sl. 7. Istanjivanje
zaglavlja rubova stjenke
Postavljanje ručke na glinenu posudu treba se izvesti u što kraćem vremenu, dok je
ručka još svježa, tako da je bez oštećenja možemo savijati i prilagoditi visini i obliku
posude. Važno je naglasiti da debljina ručke bude sukladna veličini, formi i obliku po-
sude.
Napomena: Ukoliko je ručka deblja, teže će se sušiti, a može doći i do pucanja stjen-
ke proizvoda u postupku sušenja i pečenja. Ako je pretanka, ona će se već pri obliko-
vanju deformirati. Glinenu ručku potrebno je izraditi nekoliko milimetara deblju od
stjenke posude u gornjem dijelu ručke, a jednake debljine kao stjenka posude u do-
njem dijelu ručke.
57
Sl. 10. Pritiskanje palcem pri dnu na Sl. 11. Pritiskanje palcem pri dnu na
spoju ručke s lijeve strane spoju ručke s desne strane
Pripajanje ručke na posudu mora se izvoditi prvo na gornjem dijelu posude tako da je
zalijepimo pritiskom prstima i izvlačenjem gline u procesu zaglađivanja. U postupku
lijepljenja važno je stjenku posude prstima pridržavati iznutra, pogotovo ako je još
svježa. Obično se na proizvod ručka postavlja tek drugi dan, kada se stjenka proizvo-
da djelomično osuši, iz razloga što se oblik posude zbog težine ručke može deformira-
ti.
58
olakšava oblikovanje gline. Podlogu stola možemo zaštititi plastičnom foli-
jom i na nju postaviti radnu podlogu (dasku) na kojoj ćemo izvoditi postu-
pak oblikovanja. Osim pripreme radne podloge važno je pripremiti i posudu
s ''toplom'' vodom i spužvicama izrezanim na manje komade (DŠV: 10 x 10
x 2 cm) koje će nam poslužiti za vlaženje mase gline pri samom postupku
oblikovanja. Alat za oblikovanje može biti i priručni (olovka, gumica, trokut,
ravnalo, karton, ploha daščice, nožić, drveni, plastični ili metalni valjak i sl.)
ako ne možemo omogućiti ''hobi'' alat ili profesionalni alat.
Željeni komad gline odvajamo iz cjeline glinene mase postupkom rezanja plastičnim
koncem (flaksom) ili metalnom žicom na način da masu u cjelini polegnemo i čvrsto
pritisnemo zategnuti flaks ili žicu s gornje strane glinene mase, pritom povlačeći lijevo-
desno (rezanje) sve dok alat glinenu masu ne prereže do radne plohe. Nakon što smo
alatom prerezali glinenu masu, prstima odvojimo željeni komad, a ostatak mase vrati-
mo u plastičnu vrećicu (u kojoj je bila pakirana) i dobro zatvorimo.
Sl. 1. Odvajanje (rezanje) glinene mase Sl. 2. Razdvajanje prstima prerezanih komada
žicom ili flaksom glinene mase
59
Sl. 3. Valjanje komada gline valjkom Sl. 4. Valjanje gline valjkom od sebe
(prema naprijed)
Glinenu masu zatim zarotiramo na podlozi za 90˚ i ponovimo postupak tehnike valja-
nja na način da jednoliko pritišćemo valjak kako ne bismo deformirali komad gline koji
valjamo.
Sl. 5. Valjanje glinene mase valjkom prema sebi Sl. 6. Rotiranje komada glinene mase i valjanje
(prema nazad) valjkom od sebe (prema naprijed)
Sl. 7. Valjanje glinene mase valjkom prema sebi Sl. 8. Valjanje glinene mase valjkom od
(prema nazad) sebe (prema naprijed)
60
Nadalje, podignemo izvaljani komad gline s podloge i preokrenemo ga na suprotnu
stranu. Ovaj postupak izvodimo kako nam se komad gline koji valjamo ne bi zalijepio
za podlogu.
Nakon što smo okrenuli komad gline, ponovimo opisani cjelokupni postu-
pak valjanja drvenim valjkom sve dok ne dobijemo željeni oblik glinenog
mlinca. Dobivši postupkom valjanja iz glinene mase željeni oblik glinenog
mlinca, moramo provjeriti jednolikost njegove debljine (važna je jednolikost
debljine na svim dijelovima mlinca).
Sl. 9. Preokretanje komada glinenog mlinca Sl. 10. Preokretanje komada glinenog
(gornja strana) mlinca (donja strana)
Sl. 11. Valjanje glinenog mlinca, poravnavanje Sl. 12. Rezanje rubnog dijela radi provjere
(donja strana) debljine glinenog mlinca
61
Provjeru debljine izvaljanog glinenog mlinca možemo izvršiti obrezivanjem
rubnih dijelova izvaljanog mlinca uz pomoć ravne plohe (ravnala) i nožića
(noža) tehnikom rezanja okomito na površinu radne plohe.
Koristeći ovu tehniku, višak gline odmaknemo, a rubni dio mlinca odignemo od podlo-
ge i provjerimo debljinu pogledom ili mjerenjem mjernim instrumentom (ovisno o pot-
rebnoj preciznosti pri mjerenju debljine).
Sl. 13. Rezanje rubnog dijela nožićem Sl. 14. Provjera debljine glinenog mlinca
povlačenjem okomitog reza
62
Nakon što izrezane željene oblike izmjerimo i izrežemo iz izvaljanog mlinca, spojimo ih
u kompoziciju, tj. u skladni model glinene posude.
Potrebno je stvoriti preduvjete: organizirati prostor glinenog mlinca koji smo izvaljali na
način da izmjerimo prostor i obrežemo nepotrebne dijelova (na način da sačuvamo što
više površine izvaljanog mlinca). Na izdvojenoj glinenoj površini ravnalom (trokutom)
izmjerimo i označimo potrebne mjere (u odnosu na pripremljenu skicu) i nožićem zacr-
tane mjere lagano urežemo na površinu gline. Tada izrežemo glineni mlinac prema
označenim mjerama uz pomoć ravnala i nožića.
Sl.15. Obrezivanje mlinca i Sl.16. Rezanje duže površine Sl.17. Rezanje po širini okomitim
uzimanje mjere na vodoravnim rezom rezom
površini
Pri postupku rezanja ravnalom (ili nekim drugim sredstvom) samo ravnalo moramo
postaviti što točnije, blizu označene crte, a nožić postavimo okomito na podlogu tako
da što točnije načinimo potreban rez (pri rezanju ne smijemo naginjati nožić i pomicati
ravnalo, nožić smijemo naginjati
samo u smjeru u kojem ga povlačimo). Pri rezanju uglatih završetaka (ako ne želimo
oštetiti okolnu površinu glinenog mlinca) obavezno nožićem treba rezati od vanjskog
ugla prema unutarnjem dijelu glinene plohe.
Kada masu slipa zahvatimo kistom, ona ne smije kliziti s četkice kista; ne
smije biti ni prečvrsta jer je nećemo moći razmazati po željenoj površini.
Ukoliko je masa slipa previše čvrsta, ona može deformirati plohe gline (ako
su mekanije od mase slipa) od kojih oblikujemo kompoziciju.
63
Kvalitetan slip (s određenim postotkom vlažnosti) pripremamo u posudi s poklopcem
većih dimenzija kako bismo ga mogli sačuvati i pritom koristiti više dana.
Ako pripremimo veću količinu slipa (3 - 5 l), potrebno je barem jednom u tri dana do-
dati manju količinu vode te svakodnevno miješati dobivenu smjesu radi održavanja
vlažnosti. Ukoliko pripremamo manju količinu slipa (1 - 2 l), moramo smjesi svako-
dnevno dodavati vodu i redovito je miješati. Postupak održavanja pripremljene mase
slipa poželjno je izvoditi jedan dan ranije ili nekoliko sati prije samog oblikovanja gline-
ne mase. Najbolji sastav glinene mase za izradu slipa je onaj koji koristimo i u samom
postupku oblikovanja glinene mase.
Prije premazivanja slipom važno je nazupčati/izgrepsti glinenu površinu onih dijelova
na koje ćemo nanositi slip i koje ćemo naknadno spajati.
Sl. 18. Grebanje dijelova nazubljenom šablonom Sl. 19. Uzimanje pripremljenog slipa kistom
Prilikom dodirivanja izrezanih dijelova glinenih ploha važno je što rjeđe mijenjati mjes-
to dodira, a oblikovanu površinu dodirivati vrlo nježno (možemo je deformirati, odnos-
no razvući i istanjiti). Ako je površina gline osjetljivija na dodir (mekanija), premjestit
ćemo izrezane dijelove na drugu površinu tako da ispod gline podložimo celulozni
papir (papir će iz površine upiti višak vlage). Izrezanu glinenu plohu ostavimo nekoliko
minuta na zraku, a zatim nastavimo s oblikovanjem.
Sl. 20. Nanošenje slipa na izgrebenu Sl. 21. Lijepljenje prve stjenke posude (1)
(nazubljenu) površinu
64
Prije nego što nastavimo s daljnjim postupkom oblikovanja, mjesta na kojima želimo
saviti plohu moramo navlažiti vlažnom spužvom, a zatim saviti plohu tako da prstima
jedne ruke držimo pasivnu (već zalijepljenu) plohu, a prstima druge ruke polagano
savijamo aktivnu plohu (onu koju savijamo).
Važno je ne ponavljati savijanje iste plohe nekoliko puta jer bi nastale pu-
kotine i plohe bi se na tim mjestima potpuno odvojile. Nastanu li manja oš-
tećenja, ona se mogu ispraviti zaglađivanjem prstima ili lopaticom za mo-
deliranje, uz dodavanje slipa i mekane gline.
Prilikom savijanja važno je plohu jedne stranice pritiskati prema drugoj kako bismo
izbili zrak koji se nakupio na njihovom spoju. Na mjestu savijanja nužno je prstima
modelirati oblik ugla (prema načinjenoj skici).
Sl. 22. Lijepljenje druge stjenke posude Sl. 23. Oblikovanje ugla prstima (3)
i oblikovanje prvog ugla (2)
Nakon što smo glinenom plohom zatvorili željenu zapremninu posude, višak glinene
plohe moramo odrezati. Prije nego što odrežemo višak, važno je provjeriti kako smo
zalijepili i oblikovali plohu, da ne bismo pogriješili kod rezanja viška glinene plohe.
Nakon provjere, nožićem prvo označimo mjesto rezanja, a zatim odrežemo i odvojimo
glineni višak.
65
Sl. 24. Lijepljenje treće stjenke i oblikovanje Sl. 25. Lijepljenje četvrte stjenke, oblikovanje
drugog ugla (4) trećeg ugla i rezanje viška gline (5)
Spajanje dviju ploha ponavlja se (na već prikazan način) tako da glinene plohe pret-
hodno nazupčamo (zupčastom šablonom), a tek zatim premazujemo slipom i spajamo
pritiskom jedne glinene plohe prema drugoj.
Sl. 26. Razmicanje glinenih ploha Sl. 27. Premazivanje slipom Sl. 28. Spajanje dviju ploha
i grebanje (zupčanje) nazubljene površine prstima ruke
Pri spajanju dviju ploha pritisak prstima treba odmjereno vršiti po cijeloj površini spoja
(s jedne plošne strane prema drugoj) sve dok spojem ne zatvorimo (izvana i iznutra)
sve odvojene dijelove. Površinu jedne glinene plohe povlačimo prstima preko spoja na
površinu druge glinene plohe i obratno (tzv. postupak ''lemljenja'').
Zatim tankim glinenim valjušcima (mekanija glina) ojačamo mjesto spajanja (možemo
ih zagladiti jagodicama prstiju, nožićem ili lopaticom za modeliranje).
66
Sl. 29. ''Lemljenje'' spoja Sl. 30. Stavljanje glinenog valjuška Sl. 31. Zaglađivanje spoja
prstima na spoj iznutra s valjuškom
Nakon što smo zagladili glinene valjuške, potrebno je zagladiti i cijele, već oblikovane
površine. Postupak zaglađivanja glinene površine izvodit ćemo lopaticom za oblikova-
nje ili metalnom šablonom s ravnim bridom za oblikovanje ravne površine.
Zaglađujemo i unutarnju i vanjsku površinu sve dok ne dobijemo zaglađenu ravnu
površinu. Pri zaglađivanju odstranjujemo samo višak nakupljene gline, a po potrebi
možemo na mjestima dodati po koji komadić gline.
67
Za izrezivanje pojedinih oblika glinenih ploha možemo koristiti bilo koje
priručno sredstvo (npr. oblik neke posude i sl.). U sljedećem postupku obli-
kovanja glinene posude koristimo oblik kružnog otvora posude za izreziva-
nje kružnog oblika glinene plohe.
Sl. 34. Uzimanje mjere i rezanje okruglog Sl. 35. Podizanje modela i provjera okomitog
oblika gline reza
Izrezivanje u ovom slučaju izvodimo tako da pazimo na cjelinu izvaljane glinene plohe
iz koje trebamo izrezati sve željene oblike. Kada isplaniramo prostor izvaljane glinene
plohe i ucrtamo željene oblike, započinjemo s izrezivanjem tih glinenih oblika. S tako
isplaniranim i organiziranim prostorom površine glinene plohe preostane nam malo
glinenih otpadaka. Svu suvišnu glinenu masu, odvojenu od glinene plohe, istovremeno
odvajamo na unaprijed pripremljeni komad plastične folije ili je stavljamo u vrećastu
foliju kako bismo sačuvali njezinu vlažnost za ponovno korištenje.
Sl. 36. Provjera reza i zarezivanje okolne Sl. 37. Odvajanje okolne glinene plohe od
glinene plohe izrezanog kružnog oblika
68
Izrezani oblik moramo pažljivo izdvojiti iz cjeline izvaljanog glinenog mlinca i odvojiti
od podloge daske da se ne ošteti. Nožićem načinimo rez u izvaljanoj glinenoj plohi od
početka izvaljane plohe do oblika koji je potrebno izrezati, zatim razdvojimo izvaljanu
glinenu plohu dviju cjelina uokolo izrezanog oblika kako bismo imali bolji pristup tom
izrezanom obliku.
Potom pažljivo gurnemo nožić ili lopaticu (špahtlu) ispod izrezanog oblika gline i pola-
ko podižemo izrezani oblik glinene plohe (odvajanjem od podloge), dio po dio, sve dok
se većina glinene površine ne odvoji od podloge. Pri podizanju možemo si pripomoći
prstima, pomoću kojih izrezani oblik do kraja odvojimo od podloge.
Sl. 38. Podizanje izrezanog kružnog oblika Sl. 39. Odvojeni kružni glineni oblik
(nožićem ili lopaticom)
Izrezani kružni oblik glinene plohe označimo nožićem tako da urežemo vidljivu crtu.
Na glinenom kružnom obliku označeni rez (crtu) postavimo na početak izvaljane veće
glinene plohe, a zatim rotiranjem tog kružnog oblika (u smjeru vrtnje kotača) rotiramo
po glinenoj površini, sve dok se urezana crta kružno ne zarotira u jednom smjeru za
180˚ i ne dodirne glineni plohu. Na kraju postupka nožićem označimo mjesto dodira.
Sl. 40. Označavanje reza na izrezanom kružnom Sl. 41. Prikaz označenog reza (urez/crta)
obliku
69
To mjesto je zadnja točka ukupne dužine stranice stjenke posude pravoku-
tnog oblika koji će nam biti potreban za daljnje oblikovanje.
Sl. 42. Prikaz mjerenja Sl. 43. Rotiranje kružnog oblika Sl. 44. Rotiranje kružnog
(od označenog reza) po glinenoj plohi oblika za 180°
Sl. 45. Završetak rotiranja kružnog oblika Sl. 46. Označavanje zadnje točke ukupne dužine
(rez dotiče glinenu plohu) pravokutnog oblika
Željenu širinu stranice moramo označiti s obje strane ukupne dužine pravokutnog
oblika. Naposljetku, spojimo označene točke i izrežemo izmjereni pravokutni glineni
oblik.
70
Sl. 47. Mjerenje i izrezivanje pravokutnog oblika Sl. 48. Odvajanje izrezanog pravokutnog oblika
Izrezane glinene oblike navlažit ćemo vlažnom spužvom i prekriti plastičnom folijom
dok pripremamo slip.
Grebanje stjenke glinene plohe izvodimo nazubljenom šablonom ili nekim priručnim
sredstvom (npr. češalj), a zatim kistom nanosimo nešto veću količinu slipa (ne štedje-
ti!).
Važno je slip jednoliko nanositi na izgrebenu površinu glinene stjenke i pritom pripaziti
da slip sadrži što manje čvrstih, grudičastih oblika gline i raznih nečistoća (pri sušenju
proizvoda 'nusproizvodi' mogu uzrokovati razdvajanja i pucanja spoja, kao i deformi-
ranje i kasnije ljuštenje).
71
Sl. 50. Premazivanje nagrebene stjenke slipom Sl. 51. Lijepljenje glinene stjenke na izrezani
okrugli oblik
Višak slipa odvojimo od nanesene mase i rukama postepeno spajamo stjenke dvaju
oblika.
Bočnu stjenku glinene plohe pritisnemo prema stjenci dna posude i pridržavamo lijep-
ljeni dio plohe, dok drugom rukom savijamo bočnu stjenku pravokutnog oblika prateći
kružni oblik dna posude.
Sl. 52. Savijanje bočne stjenke prema kružnom Sl. 53. Grebanje površine spoja lijeve stjenke
obliku dna posude
Okončavši postupak savijanja pravokutne plohe prateći kružni oblik, potrebno je stjen-
ke spoja izgrebati nazubljenom šablonom, a zatim na ta mjesta nanijeti namaz slipa.
72
Sl. 54. Grebanje površine spoja desne stjenke Sl. 55. Premazivanje spojeva slipom
Sl. 56. Spajanje dviju površina (1) Sl. 57. Spajanje dviju površina (2)
(lagani zahvat stjenke prstima) (čvršći pritisak na spoj)
73
kartonski tuljac, metalna ili plastična cijev, držalo kista i sl.). Priručni valj-
kasti oblici poslužit će nam kao modeli pomoću kojih možemo na lakši na-
čin oblikovati valjke načinjene od izrezanih glinenih ploha.
Ovaj postupak možemo ponavljati na više strana izvaljane glinene plohe kako bismo
se uvjerili da je glinena ploha na svim stranama jednake debljine.
Nakon što smo provjerili debljinu plohe, odabrat ćemo najveći priručni valjak i na jed-
nom kraju flomasterom ili olovkom označiti crtu.
Crta na priručnom valjku pomoći će nam da pri postupku rotiranja priručnog valjka po
izvaljanoj plohi načinimo izračun dimenzija potrebne glinene površine za oblikovanje
novog glinenog valjka.
Sl. 1. Valjanje glinene plohe Sl. 2. Rezanje rubnog dijela radi provjere debljine
izvaljane glinene plohe
Priručni oblik valjka, označen flomasterom, polegnut ćemo na izvaljanu glinenu plohu i
zarotirati za 180° sve dok označena crta ne prođe cijeli krug rotiranja i ponovo ne do-
dirne podlogu glinene plohe.
74
Sl. 3. Označavanje crte flomasterom na Sl. 4. Postavljanje priručnog valjka s označenom
priručnom valjku crtom na izvaljanu glinenu plohu
Kada crta dodirne površinu izvaljane glinene plohe, točku dodira označimo nožićem, a
potom (uz pomoć ravnala) paralelno s rotiranjem valjka označimo ravninu.
Nožićem prorežemo izvaljanu glinenu plohu sve do radne podloge po označenoj rav-
nini i vlažnom spužvom navlažimo površinu, kako bismo održali potrebnu vlažnost
gline (važno!).
Sl. 5. Označavanje zadnje točke ukupne dužine Sl. 6. Povlačenje reza prema ucrtanim mjerama
glinene plohe
Na jednak način prorežemo izvaljanu glinenu plohu prema označenim mjerama i jed-
nako tako navlažimo površinu, kako bismo sačuvali vlažnost gline.
75
Sl. 7. Označavanje crte na manjem Sl. 8. Rotiranje manjeg priručnog valjka
priručnom valjku
Sl. 9. Prorezivanje izvaljane glinene plohe Sl. 10. Prikaz reza (nakon rotiranja prvog i
drugog valjka)
Sl. 11. Rezanje potrebnih ravnina Sl. 12. Namatanje izrezane glinene plohe
glinene plohe na veći priručni valjak
Nakon što smo izmjerili površinu za širi i uži oblik valjka, na izvaljanoj glinenoj plohi
moramo poravnati rubne dijelove glinene podloge. U daljnjem postupku navlažimo
veliki priručni valjak i na njega namotamo već izrezani, obrađeni oblik glinene plohe.
76
Sl. 13. Prikaz namotane glinene plohe na Sl. 14. Oslobađanje namotane glinene plohe od
priručni valjak priručnog valjka
Glinenu plohu namotanu na priručni valjak moramo odvojiti od valjka kako bismo je
mogli dovršiti. Odvajamo je povlačenjem po površini navlaženog priručnog valjka sve
dok oblikovanu glinenu plohu ne oslobodimo sasvim od priručnog valjka.
Sl. 15. Grebanje i nanošenje Sl. 16. Spajanje dviju ploha Sl. 17. Retuširanje spoja
slipa pritiskom prstiju odvajanje viška slipa
Lijepljenje glinenog valjka izvodimo tako da nagrebemo površine koje želimo spojiti,
na njih nanesemo slip, a zatim ih prstima spajamo. Nakon što smo dvije površine dob-
ro pritisnuli jednu prema drugoj, spoj moramo učvrstiti dodavanjem glinenog valjuška
(po potrebi).
Mjesto spajanja zagladimo prstima, lopaticom ili šablonom izvodeći naizmjence poteze
(dolje-gore ili lijevo-desno), kako bismo istisnuli sav mogući zrak zarobljen unutar spo-
ja.
77
Po završetku postupka zaglađivanjem nožićem obradit ćemo nastalu kosinu na rub-
nom djelu valjka i iskoristiti je za oblikovanje nove kompozicije.
Sl. 18. Retuširanje spoja Sl. 19. Obrada rubnog dijela Sl. 20. Provjera stabilnosti
zaglađivanjem glinenog valjka
Tako oblikovani veći glineni valjak polegnemo na rub radne površine i nas-
tavimo s oblikovanjem manjeg oblika glinenog valjka.
Unaprijed pripremljeni izrezani oblik glinene plohe namotamo na priručni oblik manje-
ga valjka, spojimo slipom, a potom retuširamo mjesto spajanja.
Sl. 21. Namatanje glinene plohe Sl. 22. Savijanje glinene plohe Sl. 23. Spajanje dviju glinenih
na manji priručni valjak na manji priručni valjak površina
S jedne strane manjeg glinenog valjka načinimo kosi rez. Manji glineni valjak uhvatimo
šakama te cijelu površinu valjka ravnomjerno savijamo dok ne dobijemo željeni oblik.
78
Sl. 24. Kosi rez na manjem glinenom valjku Sl. 25. Savijanje manjeg valjka (šakama)
Veći (širi) glineni valjak postavimo kosinom okrenutom prema radnoj podlozi (pridrža-
vamo ga sve dok na njega ne zalijepimo drugi valjak i ne pronađemo njihovu stabilnu
ravnotežu). Zatim manji (uži) glineni valjak postavimo na željeno mjesto spajanja s
većim glinenim valjkom. Dok glinene valjke pridržavamo, nožićem označimo mjesto
spoja (laganim urezivanjem u glinu). Odvojimo ih i na označenom mjestu na većem
glinenom valjku izrežemo otvor. Stjenke otvora zatim nagrebemo i na njih nanesemo
slip.
Sl. 26. Spajanje manjeg i većeg glinenog valjka Sl. 27. Izrezivanje otvora nožićem
(označavanje mjesta spajanja)
79
Stjenke s nanesenim slipom potrebno je jednu prema drugoj kvalitetno spojiti prstima
ruke (laganim pritiskom) i potom ih ojačati glinenim valjuškom (ne predebelim ni suvi-
še tankim).
Glineni valjušak koji nanosimo na spoj dviju glinenih stjenki navlažimo spužvom i prs-
tima ga zaglađujemo sve do jednoliko zaglađene površine.
Sl. 28. Lijepljenje dvaju glinenih valjaka Sl. 29. Stavljanje glinenog valjuška na
mjesto spajanja
Sl. 30. Vlaženje glinenog valjuška (spužvom) Sl. 31. Zaglađivanje glinenog valjuška (prstima)
80
Kompoziciju sastavljenu od glinenih valjaka možemo nadograđivati koliko
želimo u visinu dodavanjem glinenih valjaka različitih debljina i savijanjem
valjaka u različitim smjerovima.
Sl. 32. Lijepljenje glinenog valjka Sl. 33. Lijepljenje sljedećega glinenog valjka
Sl. 34. Iscrtavanje trapezoidnog oblika Sl. 35. Izrezivanje trapezoidnog oblika
(oplošje stošca)
81
Nakon što smo uži dio omotali oko priručnog valjka, ne razmotavamo ga, već tako
namotanog oslobodimo izvlačenjem priručnog valjka. Površinu koju želimo slijepiti
nagrebemo nazubljenom šablonom, a potom premažemo slipom i čvrsto zalijepimo.
Sl. 36. Namatanje izrezanog trapezoidnog oblika Sl. 37. Grebanje glinene stjenke i nanošenje
glinenog valjka slipa
Sl. 38. Savijanje i lijepljenje dviju glinenih ploha Sl. 39. Lijepljenje dviju ploha potiskivanjem
(jedne prema drugoj)
Nakon što smo dvije površine spojili potiskivanjem, njihovo mjesto spajanja moramo
pojačati glinenim valjušcima (iznutra i izvana), a zatim zagladiti površine lopaticama za
modeliranje i kasnije ovlažiti spužvom.
Šablona je priručno pomagalo koje nam koristi kao model pomoću kojega
možemo oblikovati.
82
Šablonu možemo izraditi od tvrđeg papira, kartona, plastike, metala ili dr-
veta. Kvaliteta materijala od kojega je šablona izrađena mora podnijeti um-
nožavanje određenog broja kopija prema modelu.
Ukoliko želimo umnožiti od jednog do četiri ista modela, za izradu šablone
bit će dovoljan i nešto deblji papir (npr. 'hamer' od 200 do 300 g). Šablonu
izrađujemo prema već ranije oblikovanom keramičkom modelu, u svrhu
kopiranja oblika različitih stranica, svake pojedinačno ili izrade više istih
ponovljenih oblika.
Postupak izrade šablone - izrada šablone prema obliku gotovog osušenog proi-
zvoda
Gotovi osušeni proizvod promotrimo sa svih strana. Moramo prepoznati model ponav-
ljanja pojedinih stranica, kao i različitosti u mjerama pojedinih stranica.
83
Sl. 1. Oblikovani osušeni Sl. 2. Crtanje modela šablone Sl. 3. Izrezivanje nacrtanog
glineni proizvod prema mjerama stranica modela šablone
gotovog proizvoda
Sl. 4. Izrezane šablone prema gotovom Sl. 5. Izrezivanje glinene plohe u svježoj glini uz pomoć
modelu proizvoda šablone
Nakon što smo isplanirali cijeli postupak i izrezali odgovarajuće šablone, možemo
započeti s izradom potrebnih ploha. Najprije je potrebno izvaljati nešto veću glinenu
plohu određene debljine (debljina stranice ovisi o širini i visini iste). Iz izvaljane glinene
plohe (većih dimenzija) izrezat ćemo pomoću šablone više manjih ploha za stranice
neke posude. Na ravnomjerno izvaljanu glinenu plohu postavit ćemo šablonu i organi-
zirati prostor glinene plohe u odnosu na potreban broj glinenih ploha koje je potrebno
izrezati.
84
šablonu s glinene plohe i provjerimo dimenzije pa nastavimo s izrezivanjem. Nakon
što smo izrezali sve glinene plohe potrebne za sastavljanje cjeline posude, važno je
jednake plohe postaviti jednu na drugu i provjeriti kvalitetu rezanja. Ukoliko se plohe
razlikuju, potrebno ih je ponovo izmjeriti šablonom (postavljanjem šablone na njih) i
ispraviti njihovu veličinu. Stranice koje kasnije spajamo potrebno je nožićem ukositi
pod kutom od približno 45°, nagrepsti ih i namazati slipom.
Sl. 6. Izrezani glineni modeli prema šablonama Sl. 7. Rezanje bočnih kosina
pod kutom od 45°
Sl. 8. Izrezana bočna kosina na izrezanim glinenim plohama Sl. 9. Grebanje i nanošenje slipa
na bočne kosine
85
Sl. 10. Lijepljenje dna posude Sl. 11. Glinene stranice zalijepljene
i jedne bočne stranice na dno posude
Sl. 1. Izrezivanje kvadratnog oblika glinene Sl. 2. Označavanje mjera s jedne strane
plohe iz cjeline koju smo izvaljali glinene plohe
86
Mrežu iscrtavamo urezivanjem u razmacima od jednog centimetra po dužini i širini
glinene plohe. Nakon što u glinenu površinu urežemo mjere, pomoću ravnala spojimo
sve nasuprotno označene mjere.
Sl. 3. Označavanje mjera s druge strane Sl. 4. Spajanje oznaka laganim rezom nožića
glinene plohe
Tako urezanu mrežu izrežemo u trake pazeći da ih međusobno ne odvajamo. Pri re-
zanju glinenih traka nožić je potrebno držati okomito na podlogu i nagnuti ga u smjeru
povlačenja kako bismo dobili što pravilniji rez. Nakon što smo glinene trake izrezali po
širini i dužini (prema urezanoj mreži), dobili smo pločice koje je vrhom nožića potrebno
pažljivo odvojiti.
Sl. 5. Prikaz urezane (označene) mreže Sl. 6. Postupak rezanja (jedan smjer)
87
Izrezane pločice možemo lijepiti na željenu podlogu ili s njima graditi određenu kom-
poziciju. Pločice lijepimo slipom i slažemo jednu do druge. Glinene pločice možemo
postavljati i na ranije pripremljen urezani crtež na sirovoj glinenoj površini prateći dije-
love crteža (poput izrade mozaika).
Slip nanosimo kistom na one plohe glinenih pločica koje se lijepe, a zatim ih vršcima
prstiju lijepimo jednu s drugom ili na željenu podlogu. Pritom je važno ne oštetiti ploči-
ce, a pritisak prstima mora biti odmjeren i lagan.
Sl. 9. Nanošenje slipa na bočnu plohu kockice Sl. 10. Lijepljenje dviju glinenih kockica
Kada lijepimo bočne plohe glinenih kockica (dok su još svježe), možemo ih slagati
pravocrtno, a moguće ih je i rotirati.
Mjesto spajanja dviju glinenih kockica možemo pročistiti nožićem (odstraniti višak
slipa), a zatim, nakon što se površina gline djelomično osuši, zagladiti spužvom mjesto
spajanja. Pri lijepljenju se pločice ne smiju razdvajati. Cjelinu spojenih (slijepljenih)
glinenih pločica treba što manje odvajati od radne podloge (u suprotnom će se kom-
pozicija raspadati). Ukoliko mozaik postavljamo na ranije oblikovanu glinenu podlogu
(npr. vaze i sl.), nećemo imati sličnih problema jer će glinene pločice već imati čvrstu
glinenu podlogu.
Sl. 11. Lijepljenje glinenih pločica/kockica Sl. 12. Način rotiranja dvoredno oblikovanih
(dvoredno) pločica
88
Sl.13. Retuširanje viška slipa na spojevima Sl.14. Oblikovanje željene kompozicije
Iz cjeline glinene mase izdvajamo manje komadiće gline (ovisno o željenoj veličini
kuglice) i vršcima prstiju oblikujemo glinene kuglaste oblike, a zatim među dlanovima
modeliramo željeni oblik sve dok ne bude potpuno kuglast.
89
Sl. 3. Modeliranje glinene kuglice dlanovima Sl. 4. Provjera kvalitete oblikovanja glinene
kuglice
Nakon što smo oblikovali dovoljan broj glinenih kuglica, pripremimo slip i kistom pre-
mažemo mjesta spajanja na kuglicama. Važno je nanijeti dovoljno slipa. Naposljetku
spojimo kuglice na mjestu premaza slipom.
Pri spajanju prstima pritisnemo kuglice i pažljivo spojimo mjesta premazana slipom
kako ne bismo oštetili oblik. Laganim povlačenjem provjerimo čvrstoću zalijepljenih
kuglica, odnosno pokušamo ih razdvojiti. Čvrstoću spoja odredit će kvaliteta izrađenog
slipa.
90
Sl. 7. Spajanje dviju glinenih kuglica Sl. 8. Spajanje dviju kuglica laganim pritiskom
Sl. 9. Spajanje glinenih kuglica u nizu Sl. 10. Provjera spojenih kuglica (slip je vidljiv)
Sl. 11. Lijepljenje glinenih kuglica u kompoziciju Sl. 12. Zatvaranje (retuširanje) šupljina kistom
91
Kistom možemo odstraniti neravnine i višak gline s površine spojenih glinenih kuglica
koje su mekane i osjetljive. Pritom moramo pripaziti da povlačenjem kista ne oštetimo
i ne promijenimo prvotni oblik. Uz kist možemo koristiti nožić sa sitnijim vrhom ili usku
lopaticu za obradu detalja. Vlažna spužva nije preporučljiva.
Sl. 13. Retuširanje nožićem Sl. 14. Retuširanje držalom kista ili
daščicom
Sl. 15. Dodavanje detalja peteljke Sl. 16. Oblikovanje peteljke Sl. 17. Oblikovani proizvod
92
Valjušak oblikujemo tako da komad gline postavimo među dlanove i trljamo naizmjeni-
čnim povlačenjem dlanova naprijed-nazad, sve dok djelomično ne oblikujemo valju-
šak. Zatim tako oblikovani valjušak postavimo na radnu površinu i nastavimo ga trljati
dlanom o radnu površinu. Budući da je radna površina znatno tvrđa od dlana, oblik
valjuška možemo pravilnije formirati te izbjeći moguće neravnine pri oblikovanju.
Sl. 1. Oblikovanje (valjanje) glinenog valjuška Sl. 2. Valjanje glinenog valjuška na drvenoj
dlanovima ruku podlozi (radna ploča)
Oblikovane valjuške pohranjujemo ispod plastične folije kako bi ostali svježi i vlažni za
daljnju obradu (za potrebe savijanja, daljnjeg valjanja i sl.).
Nakon što smo oblikovali više glinenih valjušaka, posložit ćemo ih u nizu na radnoj
površini ploče (sl. 3). Kistom ćemo nanijeti slip po dužini glinenih valjušaka i zatim ih
zajedno slijepiti u cjelinu.
Sl. 3. Slaganje glinenih valjušaka u niz Sl. 4. Oblikovanje dužine glinenih valjušaka
Napomena: pri lijepljenju glinenih valjušaka vršcima prstiju potrebno je istisnuti višak
nanesenog slipa kako bi slijepljeni valjušci skladno prianjali jedan uz drugi.
93
Sl. 5. Nanošenje slipa na uzdužnu površinu Sl. 6. Spajanje glinenih valjušaka u skladnu
glinenog valjuška cjelinu
Nakon što smo glinene valjuške slijepili u skladnu cjelinu, uzet ćemo kist (s mekom
dlakom) i odstraniti višak slipa povlačenjem kista preko mjesta spajanja (mjesto na
kojem smo slijepili dvije uzdužne površine).
Zatim odabiremo željenu dužinu slijepljenih glinenih valjušaka uz pomoć ravnala (ili
nekog drugog mjernog alata) i nožićem ih prerežemo (ravni ili kosi rez).
Sl. 7. Odstranjivanje viška slipa kistom Sl. 8. Mjerenje dužine glinenih valjušaka
(retuširanje)
Sl. 9. Oblikovanje dužine glinenih valjušaka Sl.10. Oblikovanje dužine glinenih valjušaka
(rezanje s gornje strane) (rezanje s donje strane)
94
Pri oblikovanju dužine pojedinačnih cjelina slijepljenih glinenih valjušaka ravnalom
ćemo izmjeriti, a nožićem označiti mjesta pojedinih rezova (udaljenost rezova može
biti iste ili različite dužine).
Pri izrezivanju je važno nožićem izvoditi okomiti rez jer ćemo rezanjem na taj način (u
daljnjem postupku) lakše spajati i zatim iznova lijepiti netom izrezane cjeline.
Sl. 11. Označavanje dužina pojedinačnih cjelina Sl. 12. Rezanje cjelina okomitim rezom
Sl. 13. Premazivanje valjušaka slipom u Sl. 14. Lijepljenje valjušaka u novu cjelinu
novu cjelinu
95
Sl. 15. Mjerenje iste dužine glinenih valjušaka Sl. 16. Savijanje valjušaka u oblik vala
(tri valjuška u nizu)
Glinene valjuške savijamo, sa što manje dodira, u željeni oblik vala. Kako bismo sma-
njili mogućnost oštećenja u postupku oblikovanja, potrebno je vršcima prstiju što ma-
nje dodirivati osjetljivu površinu glinenih valjušaka.
Sl. 17. Ponavljanje postupka oblikovanja Sl. 18. Savijanje valjušaka u oblik vala
(novi oblik vala) (u suprotnom smjeru)
Sl. 19. Razdvajanje valjušaka i premazivanje Sl. 20. Spajanje valjušaka pritiskom prstiju
slipom
96
Nakon što smo odrezali rubove, potrebno je fino obraditi spojeve (retuširanje).
Sl. 21. Rezanje nepotrebne dužine valjušaka Sl. 22. Oblikovani modeli (oblik vala)
Oblikovane cjeline glinenih valjušaka u obliku vala ispreplest ćemo u konačan oblik
pletera.
Važno je da mjesto prepletanja već oblikovanih cjelina glinenih valjušaka u obliku vala
premažemo slipom i potom lagano prstima pritisnemo ne deformirajući im oblik.
Postupak preplitanja izvodimo tako da jednu cjelinu glinenih valjušaka u obliku vala
polegnemo na radnu ploču, a završetak druge cjeline, također u obliku vala, pod-
vučemo ispod polegnute cjeline vala.
Sl. 23. Postupak podvlačenja dviju cjelina vala Sl. 24. Postupak spajanja dviju cjelina vala
u oblik pletera
97
Sl. 25. Zaglađivanje (retuširanje) mjesta spajanja Sl. 26. Zaglađivanje (retuširanje) cjeline (vlažnom
(kistom) i ocijeđenom spužvom)
98
Slojeviti tip reljefa
Iz glinene mase valjanjem izrađujemo glinenu plohu određene debljine (1 cm) i veliči-
ne prema potrebi. Iz izvaljane glinene plohe moći ćemo izrezati željeni format glinene
plohe koji će nam poslužiti za daljnju obradu.
Na izrezanom željenom formatu glinene plohe nacrtat ćemo, tj. urezati, nožićem skicu
ili crtež zamišljenog motiva za oblikovanje reljefa.
Ukoliko je riječ o jednostavnijem reljefu, koristit ćemo samo konturu. Za složeniji ili
razvedeniji reljef crtež može biti i detaljniji.
99
Izrezivanje, postavljanje i lijepljenje glinenih ploha za građenje reljefa
Iz glinene mase izvaljat ćemo dodatne glinene plohe debljine 0,5 cm sličnih dimenzija.
Iz novo izvaljanih glinenih ploha izrezivat ćemo razne pojedine ''oblike'', već prema
planu i potrebi, koje ćemo lijepiti unutar urezanih kontura crteža. Nakon što smo ispla-
nirali slijed postavljanja pojedinih oblika, započet ćemo s njihovim slojevitim postavlja-
njem i lijepljenjem unutar urezanih kontura crteža. Proces postavljanja i sljepljivanja
započet ćemo postavljanjem oblika većih dimenzija na koje ćemo kasnije slojevito
dograđivati manje oblike i ostale detalje.
Premazivanje i lijepljenje izvodimo slipom koji nanosimo lopaticom, prstima ili kistom.
Sl. 2. Postavljanje oblika unutar urezane konture Sl. 3. Lijepljenje oblika većih dimenzija
100
Oblikovanje volumena i postupak ''pročišćavanja''
Prilikom lijepljenja glinene plohe na već postavljenu važno je novo postavljanu plohu
kvalitetno pritisnuti i lopaticom za oblikovanje potisnuti slijepljenu glinenu plohu uzduž
cijele njene površine kako bismo istisnuli zarobljeni zrak na mjestu spajanja. Lopati-
com za oblikovanje moramo oblikovati spojeve ploha, kao i osnovne oblike volumena,
želimo li dobiti ukošene i zaobljene površine, posebno kod osnovne konstrukcije. Obli-
kovanje volumena izvodimo na taj način da lopaticu naginjemo i njome pritišćemo
površinu gline (to možemo činiti i prstima, nožićem, štapićem i sl.).
Sl. 5. Oblikovanje rubnih dijelova volumena Sl. 6. Oblikovanje rubnih dijelova volumena
(poravnavanje lijevo) (poravnavanje desno)
101
Potrebno je pripaziti na odnose veličina i smještaj oblika unutar kompozicije te da lo-
paticom oblikujemo samo jedan naneseni sloj glinene površine ne ulazeći u prethodni
sloj gline. Prilikom oblikovanja željenih oblika pri postavljanju svih glinenih površina
drugoga sloja potrebno je postići ''napetost površine'' (zategnutost glinene površine)
kako bismo naglasili najviše točke oblikovanja i izbjegli suvišnu pojavu neravnina. Na
taj način stvaramo uvjete za osnovne visinske točke reljefa koje djelomično možemo
promijeniti u daljnjem postupku oblikovanja.
Slijedi postupak zacrtavanja pojedinih krupnijih detalja (za treći glineni sloj) pomoću
kojih ćemo nadalje oblikovati dodatni volumen. Taj dodatni volumen (dodatna masa
gline) omogućit će nam preciznije snalaženje u daljnjem oblikovanju detalja: nosa,
obraza, očiju, prstiju, nabora na tkanini i sl.
Prilikom dodavanja detalja (npr. nosa) važno je obratiti pozornost na kut promatranja u
odnosu na površinu oblikovanja.
Pogled osobe koja oblikuje mora biti usmjeren okomito na detalj oblikovanja kako bi
imala/o što kvalitetniji kut promatranja.
U ovom slučaju (sl. 10) prikazat ćemo oblikovanje konstrukcije nosa: s desne strane
oblikujemo gotovo okomitu površinu, a s lijeve strane blago ukošenu površinu polupro-
fila nosa. Modeliranje hrpta nosa mora skladno pratiti položaj lica. Nakon što smo
modelirali hrbat nosa, oblikovat ćemo nosnice.
102
Slijedi oblikovanje očiju i područja oko očiju. Slojevito ćemo oblikovati anatomske dije-
love oka: izrađujemo kuglicu, spljoštimo je i tako oblikovanu zalijepimo na predviđeno
mjesto.
Zatim oblikujemo maleni valjušak za oblikovanje donjeg kapka, lijepimo ga preko pos-
tavljene glinene kuglice (s donje strane) te oblikujemo nešto širi valjušak i lijepimo ga
(s gornje strane) za oblikovanje gornjeg kapka. Na taj način dobili smo tzv. ''slojeviti
reljefni oblik'' oka, dok konačni položaj oka oblikujemo prema nagibu glave i položaju
nosa.
Na primjeru oblikovanja oka (sl. 11) možemo vidjeti kako s desne strane oblikujemo
okomitiju površinu gline, a s lijeve strane oblikujemo površinu s manjim nagibom (vrlo
mali nagib).
Nanošenjem trećeg sloja glinene mase oblikujemo preostale dijelove lica (obraz, usne,
brada, čeljust).
Obraz oblikujemo tako da pripremljenu masu gline nanesemo na već označeno mjesto
(drugi sloj) i potom je razvlačimo sve dok ne formiramo željeni oblik.
Jednostavnim postupkom oblikujemo usne: manji glineni valjušak lijepimo na zamiš-
ljeno mjesto donje usne (ispod urezane crte), a nešto veći valjušak lijepimo na mjesto
gornje usne (iznad urezane crte).
103
Sl. 12. Oblikovanje obraza Sl. 13. Oblikovanje usana
Oblikovanje glava razlikuje se tek u položaju zrcaljenja: kosine druge glave bit će su-
protstavljene (okomitije kosine s lijeve strane, a blage kosine s desne strane).
104
Sl. 16. Oblikovanje nabora plašta Sl. 17. Oblikovanje nabora rukava
Nakon što smo detaljno oblikovali glineni reljef, postupak oblikovanja nije
okončan. Potrebno je pripremiti podatnost glinene površine za postupak
zaglađivanja: trenutna mekoća glinenih naslaga (prvi, drugi i treći sloj) nije
podatna za daljnju obradu. Površina glinenih slojeva neravnomjerna je i
suviše mekana.
105
Kako bismo ostvarili podatnu mekoću glinene površine, sirovo oblikovani
glineni reljef odmjereno ćemo sušiti od 6 do 12 sati na sobnoj temperaturi
(od 18 do 22 °C) u prikladnim uvjetima. Procesom sušenja glina će popri-
miti ravnomjernu mekoću i postati podatnija za daljnju obradu u postupku
zaglađivanja.
Pri postupku sušenja glineni reljef prekrijemo najlonskim pokrivačem, a
zraku dopuštamo protok s bočnih strana.
Glineni reljef nipošto ne vlažimo. Nakon što je sirovo oblikovani glineni re-
ljef dovoljno odstajao, slijedi postupak zaglađivanja i retuširanja suvišnih
glinenih naslaga (grudice i nepotrebne neravnine). Zaglađivanje se vrši
lopaticom za oblikovanje.
Sl. 19. Zaglađene površine nabora Sl. 20. Detalj pročišćene površine
Nožićem ili štapićem odstranjujemo suvišne detalje glinene mase i zaglađujemo spo-
jeve novo pridodanih oblika kako bismo dobili čistiju površinu i pritom naglasili slojeve
reljefa. Prilikom zaglađivanja novopostavljenih detalja unutar već oblikovana reljefa ne
smiju se oštećivati ranije komponirani oblici. Nožićem treba pratiti usklađeno oblikova-
ne forme reljefa.
Pri oblikovanju volumena potrebno je, dakle, obratiti pozornost na oblikovanje sitnijih
detalja reljefa. Kao i kod izražavanja volumena, pri oblikovanju detalja nabora važno je
izraziti i detalje volumena prstiju, detalje oka, uha i kose.
106
Sl. 21. Oblikovanje volumena prstiju i šake Sl. 22. Oblikovanje preklopljenih šaka
Pri oblikovanju detalja oka potrebno je, bez urezivanja, iskoristiti ranije postavljene
slojeve gline (iz ranije faze modeliranja oka) i naglasiti debljinu gornjeg i donjeg kapka,
posebno u dodiru s bjeloočnicom oka. Moramo pročistiti sve nakupine gline koje se
stvaraju pri oblikovanju, pazeći na istaknutost volumena. Kod oblikovanja kose važno
je naglasiti kako se glinena masa kojom se modelira kosa izdiže iznad površine čela i
zatim razmješta ispod oblikovana ''vela'', kao i u prostoru iza uha.
Naglašenije izdizanje i udubljivanje glinene mase oblikovat ćemo prema prethodno
prikazanom obrascu oblikovanja kosina (slijeva ili zdesna), ovisno o položaju obliko-
vanih glava.
Sl. 23. Oblikovanje detalja lica Sl. 24. Oblikovanje detalja kose
(pročišćavanje)
Svaki pojedini detalj ima svoj osobni volumen i gradi površinu samoga reljefa. Površi-
na glinenog reljefa može se izdizati ili udubljivati, a izmjenjivanjem i kombiniranjem
ova dva svojstva možemo u konačnici oblikovati cjeloviti reljef.
107
U završnoj fazi oblikovanja reljefa važno je neke dijelove cjeline pročistiti i zagladiti, a
druge naglasiti isticanjem detalja kako bi cjelina reljefa bila razumljiva promatraču, a
poruka koju šaljemo jednostavna za ''čitanje''. Ponekad je nedovršeni reljef ujedno i
najkvalitetniji reljef jer određeni dijelovi reljefa nisu značajan dio poruke koju prenosi-
mo (npr. okolni prostor, prostor tkanine uz rubne dijelove reljefa i sl.).
108
12.4. Oblikovanje trodimenzionalnog modela s armaturom
109
Žicu s križićima, čvrsto vezanu za glavnu konstrukciju, važno je pravilno
rasporediti po unutrašnjosti mase gline i pripaziti da se nalazi što dublje,
kako nas kasnije njezino probijanje na površinu ne bi ometalo pri oblikova-
nju.
110
Sl. 10. Formiranje oblika Sl. 11. Osnovna konstrukcija
Prvo moramo provjeriti da li su svi dijelovi kalupa ispravni i ako imaju neku
grešku ili nečistoću, potrebno ju je otkloniti. Unutrašnjost i vanjština kalupa
moraju biti obavezno suhi. Zatim, potrebno je sve dijelove kalupa sastaviti
u cjelinu i učvrstiti gumom ili čvrsto zalijepiti samoljepivom plastičnom tra-
kom. Pri učvršćivanju ili lijepljenju moraju se zahvatiti svi dijelovi kalupa.
Otvor na sklopljenom kalupu služi za ulijevanje mase te ga prije ulijevanja
moramo okrenuti prema gore i kalup stabilno postaviti na ravnu i čvrstu
podlogu. Ako su na kalupu vidljiva oštećenja nakon što smo ga sastavili,
posebno na spojevima pojedinih cjelina, važno ih je prije ulijevanja mase u
kalup zapuniti svježom glinenom masom.
111
Sl. 1. Dijelovi višedijelnog kalupa za lijevanje Sl. 2. Slaganje dijelova u cjelinu
Sl. 3. Složeni dijelovi kalupa, bez podnožja Sl. 4. Složena cjelina kalupa
Sastav ljevače mase čine voda (H2O), gline i elektroliti. Količina dodane
H2O ovisi o sastavu gline, naime, što je glina masnija treba više H 2O. Kod
izrade keramičkih masa koristi se od 30-35 % količine vode, dok se elek-
troliti dodaju u malim količinama, ovisno o vrsti i proizvođaču elektrolita od
6 do 11 % na količinu suhe mase. Kao elektroliti najčešće se koriste: vo-
deno staklo Na2SiO3, soda Na2CO3, amonijevi fosfati i sl. Važno je napo-
menuti da se elektroliti dodaju sastavu mase tako da se prethodno otope u
vodi.
112
Obično se glina ne razrjeđuje samo s jednim elektrolitom, nego se upotreb-
ljava kombinacija. Ako koristimo kruti elektrolit, količina ne smije biti veća
od 0,6 %. Pokusom se odredi najpovoljniji odnos i količina elektrolita.
primjer: rad sa 10 g sode Na2CO3 - kruto stanje i sa 38% u 100 g vodeno staklo
Na2SiO3
.
Za 0,6 g krutog Na2CO3 treba6 g otopine Na2CO3
10 g Na2CO3+90g H2O=100g ili 10% Na2CO3
0,38 x =0,6 ·1
x = 0,6 · 1
0,38
x = 1,6 g ili 38% Na2SiO3
- sastav mora imati optimalni sadržaj vode, jer niži postotak vode će
skratiti vrijeme stvaranja crijepovine i ubrzati sušenje gipsanih kalupa
Nakon što smo masu u velikoj posudi promiješali izdvojiti ćemo potrebnu
količinu mase u drugu posudu, npr. bokal iz kojeg ćemo ulijevati masu u
kalup.
113
Sl. 5. Miješanje mase za lijevanje Sl. 6. Ulijevanje mase za lijevanje
Masu ulijevamo u zapremninu kalupa, a zatim je dolijevamo više puta jer gips će upija-
ti vlažnost mase i zapremnina će se isušivati.
Prvi puta masom zapunimo cijelu zapremninu kalupa, a u sljedećih nekoliko puta sa-
mo dopunjavamo zapremninu kalupa pazeći da zapremnina konstantno bude puna.
Nakon 15-20 minuta, ovisno o količini vlage u prostoru, sve manje će je biti potrebno
dodavati. U 30 minuta formirat će se stjenka proizvoda debljine od 3 do 4 mm.
Debljinu stjenke provjerit ćemo tako da lopaticom pročistimo otvor kroz koji smo ulije-
vali masu (ravno s površinom kalupa), na kojem zatim s mjernim instrumentom mo-
žemo izmjeriti debljinu stjenke.
Suvišnu tekuću masu potrebno je izliti iz kalupa u posudu iz koje smo lijevali, a zatim
kalup okrenuti tako da je rupa usmjerena prema podlozi s mogućnosti dolaska zraka u
zapremninu kako bi se pospješilo brže isušivanje formirane stjenke iznutra. Kako bi-
smo postigli nagnutost kalupa, podmetnut ćemo komad daske, ciglice ili sl.
114
Sl. 7. Okretanje kalupa i postavljanje na otvor
Kalup je u ovom položaju potrebno ostaviti neko vrijeme, sve dok stjenka dovoljno ne
očvrsne. Svakih 5 minuta potrebno ga je zaokrenuti za 90° kako bismo iz svakog deta-
lja zapremnine višak tekućine izlili van i kako bi stjenka lakše i brže sušenjem otvrdnu-
la. Stjenka se kod većih kalupa (30 x 30 cm i više) i razvedenog oblika mora sušiti
najmanje 4 sata, a kod manjih i jednostavnih oblika 3 do 3 i pol sata.
Rastavljanje kalupa
Pri rastavljanju kalupa prvo odstranimo samoljepivu traku, a zatim se prisjetimo kako
naš formirani oblik stoji u kalupu i dio po dio kalupa koji se nalaze na gornjem dijelu
našeg oblika laganim pomicanjem rastavljamo.
Najbolje je isti dan ne rastaviti kalup kompletno, već samo jedan dio, i staviti ga u bli-
zinu radijatora na svježi topli zrak ili u sušaru da se stjenka lijevanog proizvoda dodat-
no osuši. Drugi dan kalup možemo kompletno rastaviti jer će stjenka lijevanog proiz-
voda dovoljno otvrdnuti da se pri laganom dodiru ne deformira.
Nakon lijevanja odljevci moraju imati što manje tipičnih ljevačkih grešaka
kao što su ljevače mrlje, valovitost površine, šupljine i sl.
Pri retuširanju na pola osušenog odljevka odstranimo spojeve koji su nastali spaja-
njem dijelova kalupa, a vidljivi su na odljevku. Retuširanje izvodimo preciznim nožićem
i raznim tipovima priručnih nožića prikladnih za odstranjivanje nepotrebnih viškova
mase.
115
Sl. 8. Izvađen model iz kalupa Sl. 9. Retuširanje standardnih grešaka
Sl. 10. Retuširanje grešaka nastalih Sl. 11. Zaglađivanje vlažnom spužvom
na spojevima dijelova kalupa
Lončarenje je vrlo stara vještina poznata još u doba neolitika iz kojeg po-
tječe najstariji uređaj koji prethodi drvenom tradicijskom lončarskom kolu.
Pri radu s takvim uređajem lončar je jednom rukom rotirao drvenu tablu na
stabilnoj kamenoj osnovi, stalku, a drugom rukom (postupkom utiskivanja
glinenog valjuška na tablu) oblikovao glineni predmet ili posudu.
116
Lončarenje se izvodi u nekoliko faza:
- priprema alata i pomagala
- priprema gline
- centriranje gline
- izrada centralne šupljine
- podizanje stjenke cilindra
- formiranje oblika.
Priprema gline
Prvo moramo glinu promijesiti suhim dlanovima i prstima kako bismo izvukli sav višak
vlage iz gline, ako je to potrebno. Zatim komad gline oblikujemo u oblik kugle udara-
njem gline dlanom ruke i na taj način istiskujemo višak zraka iz gline. Tako pripremlje-
nu glinu u obliku kugle važno je snažnijim bacanjem na tablu kola postaviti u centar
suhe lončarske table dok je tabla u mirovanju. Zatim šake i glinu na tabli navlažimo
vodom u pripremljenoj posudi, a višak vode koji se nakupio na tabli odstranimo spuž-
vom.
Centriranje gline
117
Sl. 1. Prikaz početne faze centriranja Sl. 2. Ispravljanje neravnina i odstranjivanje
na lončarskom kolu viška slipa
Bočnim dijelom dlana lijeve šake potiskujemo glinu od gore, a prstima lijeve šake vr-
šimo pritisak na prste desne šake i glinu s bočne desne strane održavajući ravnotežu
potiska s palčevima (lijevi palac preko desnog).
Ovaj postav vrijedi za dešnjake, dok za ljevake vrijedi sve jednako uz obrnuti postav
šaka. Pri centriranju glinene mase važno je nagnuti se nad tablu gornjim dijelom tijela i
koristiti podjednako snagu iz ruku uz prikladnu koncentraciju prilikom pritiskivanja prs-
tima.
118
Izrada centralne šupljine
Nakon širenja slijedi faza podizanja stjenke (još uvijek zadebljane s prste-
nom na vrhu).
Prvo smanjimo brzinu okretanja table na polagano rotiranje. Postupak podizanja gli-
nene stjenke u cilindar vršimo tako da navlaženim prstima lijeve ruke prihvatimo gline-
nu stjenku jagodicama (ne noktima) prstiju do dna s unutarnje strane i palcem s vanj-
ske strane na istom mjestu, a prstima druge ruke (kažiprstom i srednjim prstom) pritiš-
ćemo palac lijeve ruke s vanjske strane kako bismo načinili mali kanal u glini (radnju
izvodimo dok se glineni oblik rotira i dok je navlažen, kao i prsti ruku). Kada načinimo
primijećeni kanal (od 2 do 3 mm), zadržimo jednoliki pritisak s vanjske strane i nasta-
vimo istim pritiskom polagano podizati stjenku (klizeći prstima po obliku gline prema
gore).
119
Pri podizanju stjenke cilindra važno je ne gurati prstima glinu prema tabli,
ne mijenjati pritisak prstiju i ne mijenjati kut položaja prstiju, već samo mi-
jenjati visinu podizanja. U protivnom će se pojaviti problemi s pomaknutim
centriranjem cilindra i promjenjivom debljinom stjenke koja će nas ometati
pri daljnjem oblikovanju cilindra, a može doći i do raspadanja stjenke.
Sl. 5. Podizanje stjenke glinenog cilindra Sl. 6. Retuširanje dna glinenog cilindra
Važno je da cilindar uvijek ima pri dnu deblju, a pri vrhu tanju stjenku, kako
ne bi došlo do urušavanja cilindra. Slijedi retuširanje dna posude (s vanj-
ske strane), odstranjivanje viška gline i sljedeća faza oblikovanja trbušne
šupljine.
Formiranje oblika
120
Sl. 7. Oblikovanje početnog stanja trbušne Sl. 8. Oblikovanje završnog stanja trbušne
šupljine šupljine
121
Šablone su izrađene od čeličnog lima čiji oblik odgovara određenom obliku
predmeta.
Sl. 6. Prikaz izrade kalupa za oblikovanje Sl. 7. Prikaz izrade kalupa za oblikovanje
vanjskog oblika unutrašnjeg oblika
122
12. 7. Oblikovanje polusuhim i suhim postupkom
123
Uređaj oblikuje proizvod uz pomoću kalupa s tehnikom prešanja u
dva udarca.
Prvi udarac koji je nešto slabiji ima namjenu izbijanja zarobljenog
zraka iz mase te pravilnog rasporeda čestica mase.
Drugi, znatno jači udarac daje konačni oblik proizvodu.
Ako je moguće, taj postupak treba izvesti glinom iz jednog komada, a za-
tim poravnati površinu s razinom površine gipsanog kalupa lopaticom, tako
da se jasno ocrtavaju rubni dijelovi negativa.
124
Zatim od mekane gline načinimo glineni oblik nalik pečatu, s ravnom donjom stranom,
koji će nam poslužiti za odvajanje gline (pozitiva) iz gipsanog kalupa (negativa), tako
da čvrsto pritisnemo ravni dio ''pečata'' na površinu pozitiva (u blizini ruba) i pokušamo
naginjanjem ''pečata'' prema unutrašnjoj strani pozitiva podizati dio po dio i odvajati
pozitiv od negativa.
U principu, ako smo nešto jače pritisnuli, a radi se o manjem predmetu, odvojit ćemo
pozitiv odjednom. Važno je pripaziti da kod manjih predmeta jačim pritiskom ne ošte-
timo pozitiv.
125
Prilikom odvajanja glinenog pozitiva od ''pečata'' važno je pripaziti da pozi-
tiv ne ispuca i ne istrgnu se dijelovi, kao i da ne dođe do istezanja mase ili
neumjerenog utiskivanja jagodice prsta u svježu površinu gline.
Uređaji i strojevi:
- ručno kolo
- keramička peć
- sušara
- ekstruder
Drvene lopatice, poznatije kao ''špahtle'', vrsta su alata koji nam pripomažu
pri oblikovanju određene forme u glini kao da su nastavci naših prstiju ili
dlana. One su mnogo tvrđe, a njihovi oblici (ravni, kosi, zaobljeni, šiljati…)
omogućuju da njihovim vrhovima možemo prići i onim dijelovima do kojih s
vrhovima prstiju ne bismo mogli; pogotovo ako se radi o sitnijim detaljima ili
o uvučenim formama skulpture i reljefa.
126
Drvena lopatica treba biti izrađena od čvrstog i žilavog drveta koje vlaže-
njem ne postaje mekano i ne bubri; najkvalitetnije je drvo masline, a izra-
đuje se još od hrastovine, bukovine i trešnjevine.
Drvene lopatice možemo izraditi sami prema određenim dimenzijama koje
ne smiju biti niti prevelike niti premale. Lopatice moraju odgovarati hvatu
šake s prstima i biti lagane, ne smiju imati oštre bridove na mjestima na
kojima ih držimo i poželjno je da su jednostrane, ako s njima rade djeca do
14 godina starosti.
Blago naoštreni dijelovi potrebni su samo na završecima kojima obrađuje-
mo i oblikujemo glinenu površinu, a naoštriti ih možemo brusnim papirom
(za suho brušenje, br. 80).
127
Zupčasta šablona
Nožić
Nožić može biti drveni, metalni s drvenim držalom ili cijeli metalni. Pozna-
jemo jednostrani i dvostrani nožić. Držalo nožića s jedne strane treba imati
jedan trokutasti oblik nožića s naoštrenim jednim i drugim bridom i sa šilja-
tim vrhom kojim možemo izvoditi crtanje urezivanjem u svježu glinu, buše-
nje i ubadanje, rezanje svježeg glinenog mlinca, struganje sušene gline i
gipsa ili oblikovanje sitnih detalja u polusuhoj glini.
128
prste i šake. Plastična se prakticira u školama i na školskim praksama, a
metalna u profesionalnim oblicima oblikovanja i proizvodnje. Plastičnu žicu
možemo i sami izraditi uz pomoć plastične žice/flaksa i dva komada drve-
nih držala na koje ju pričvrstimo.
Valjak je vrsta alata koji se koristi za oblikovanje glinenih mlinaca ili ploš-
no istanjenih masa gline, što se prakticira pri profesionalnom oblikovanju
formi proizvođača i dizajnera keramike te tradicijskih lončara pri ručnom
oblikovanju i onom na lončarskom kolu.
U većini tipova oblikovanja prakticira se plošno istanjena masa i unutraš-
nja šuplja zapremnina forme jer se ona na taj način brže i ravnomjernije
suši, a u postupku pečenja rijetko dolazi do negativnih reakcija raspuca-
vanja.
Nožići i strugači mogu biti drveni, metalni s drvenim držalom ili u cijelosti
metalni. Poznajemo jednostrane i dvostrane. Držak s jedne strane treba
imati oblik žičanog strugača s naoštrenim jednim i drugim bridom kojim
možemo izvoditi urezivanjem u svježu glinu, bušenje, struganje sušene
gline i gipsa, oblikovanje sitnijih i krupnijih detalja u polusuhoj glini.
129
Sl. 1. Dvostrani nožić za rezanje, struganje, obliko-
vanje i retuširane
Spužva za vlaženje
Posuda za vodu
130
mase za izradu kalupa i mase za lijevanje, pranje alata i sl. Obično se
prakticiraju najmanje tri posude: jedna se koristi za namakanje spužvica,
vlaženje i zaglađivanje, druga za pripremu masa za oslikavanje i treća po-
suda za pripremu masa za lijevanje.
Plastična folija/najlon
131
Proizvod zamatamo u potpunosti ako moramo dograđivati glinom drugi
dan, a glina više nije svježa već je mekana na pritisak prsta.
Kolo
132
3. Uz pomoć ručnog reduktora, kojeg vrtimo prstima ruke lijevo ili desno
Keramička peć
1. Raku peć
Sl. 3. Peć za raku tehniku Sl. 4. Plinski plamenik Sl. 5. Plinska boca
133
2. Komorne peći
Termometar
134
Sušara i plamenik
Ekstruder
Sl. 1. Ekstruder - električni uređaj za vakuumsku Sl. 2. Ekstruder - zidni manualni uređaj
obradu gline koju smo već ranije koristili za ručnu obradu i provlačenje gline
135
14. SREDSTVA ZA OSNOVNU ZAŠTITU
Sl. 1. Zaštitne rukavice za visoke temperature Sl. 2. Zaštitna maska za usta i nos
Sl. 3. Pregača i kuta za rad na lončarskom kolu Sl.4. Kliješta sa dugačkim ručkama
za hvatanje vrućih i užarenih
keramičkih predmeta
136
15. Literatura
137
16. ŽIVOTOPIS
139