VLADIMIR MEGRE

ZVONKI CEDAR RUSKI

ANASTAZIJA
 Vladimir Megre Anastazija

Naslov izvo(nika:
«38eHRU1ue Keopbl Poccuu. AHacmacUR», /l.UJ!R

Copyright © Vladimir Megre 2002.

Copyright za hrvatski jezik: Udruga "Amrita", 2003.
II. izdanje; 2006.
Naklada: 1000

r! -.t:~ ~.~~~r~. Sadržaj ove .knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem

ZVONKI CEDAR
"' : J:)I'lIfuuJli!z,.p~thodn~ dozvole nositelja autorskih prava, osim u kraćim izvacima
tf!.~lld _'~~ . i i ~.::::5.:::_.!..:.~·.:.· ': ' l zbog citiranja ili kritike.

i~j 55 ':J f g IZdava~:

E~ l j - -- - -- - - -.---
Udruga "Amrita", Kršinićeva
www.anastazija.hr
20, 51000 Rijeka
U proljeće 1994. godine iznajmio sam tri riječna broda, kojima
sam se uputio na četveromjesečnu ekspediciju po sibirskoj rijeci Ob,
i '3 N amrita@hi.t-com.hr od Novosibirska do Saleharda i natrag. Cilj ekspedicije bilo je
!~$ Nf: ~ \f Prijevod: Andreja Varoščić-Austin uspostavljanje ekonomskih odnosa s predjelima Dalekoga Sjevera.
!~1-;6 t ~" Lektor: Karol Visinko Ekspedicija je nazvana "Trgovačkom karavanom". Najvećim
r:-' Korektor: Andreja Varoščić-Austin od brodova bio je putnički brod "Patrice Lumumba". (U zapadno-
iš fj .~ I ~~l VJ~ E jj ...' ....,.
li J (Q..,;.... n. "lj Grafička priprema: Vladimir Šijan sibirskom riječnom brodarstvu brodovi su zanimljivih naziva:
lo::, . Ovitak: Goran Božić
l~ -<&:. 3O w_ Tisak i uvez: Tiskara LAMBERT, Rijeka
"Marija Uljanova", "Patrice Lumumba", "Mihail Kaljinjin", kao da
drugih povijesnih ličnosti nije bilo). Na velikom brodu "Patrice
~ .'

Naklada: 1000 Lumumba" bio je smješten štab karavane, s izloženim proizvodima.

što su ih izradili sibirski poduzetnici, s trgovinom.
U prvoj knjizi Vladimira Megrea priča se o neobičnoj ženi,
obdarenoj sposobno šću iscjeljivanja duše i tijela čovjeka. Karavana je trebala prijeći tri i pol tisuće kilometara do
sjevera, posjetiti relativno gusto naseljena mjesta, poput Tomska,
CIP - Katalogizacija u publikaciji Njižnjevartovska, Hanti-Mansijska, Saleharda, pa tako i manja, do
Sveučilišna knjižnica, Rijeka
UOK 821.161.1-31=163.42 kojih je moguće dospjeti s teretom u samo kratkome plovnom
razdoblju.
ME GRE, Vadimir
Zvonki cedar ruski. Anastazija I Vladimir Danju su brodovi karavane pristajali uz naseljena mjesta. Mi
Megre; prevela s ruskoga Andreja Varošćić. - Rijeka:
Udruga "Amrita", 2003. - 192 str.; 20 cm. smo trgovali i pregovarali o tome da se tamo uspostave stalni
ekonomski odnosi. Putovali smo uglavnom noću. Kad nam
ISBN 953-99304-1-3 (cjelina)
meteorološki uvjeti ne bi dopuštali ploviti uz rijeku, za
Knj . 1: Anastazija. - 2003. nepovoljnog vremena brod za posebne rute pristajao bi uz obližnje
Prijevod djela: 3BeHlIll111e KellpbI POCCIIII.
AHaCTaCHlI. naseljeno mjesto, i mi bismo priređivali uvečer zabave za mjesnu
ISBN 953-99304-0-5
omladinu. Tamo su takvi poduhvati - rijetkost. Klubovi i domovi
kulture u posljednje su vrijeme gotovo zamrli. Kulturnih
101020076
događanja u njima zapravo i nema.
ISBN 953-99304-0-5
5
Vladimir Megre
Znao je proći dan a da ne bismo vidjeli niti jedno, čak ni malo
naseljeno mjesto. Samo se tajga rasprostirala duž obale rijeke - na
mnogo kilometara jedine žile kucavice kojom se odvijao promet.
Tad još nisam niti slutio da će me na jednome od ovih kilometara
očekivati susret koji će promijeniti čitav moj život.
Jednom, kad smo plovili u obratnom smjeru, prema
Novosibirsku, odlučio sam iskrcati brod za posebne rute na obali
omanjeg seoceta sa svega nekoliko malih kuća, desetke kilometara
udaljenoga od većih naseljenih gradova. Odlučio sam pristati na tri
sata ne bi li se posada malo prošetala po kopnu, a mještani kupili od
nas raznovrsnu robu i proizvode, a mi od njih jeftinije ljekovito bilje
iz tajge i ribu. Dok smo stajali, meni su se kao glavnome, obratila
sasvim neobičnom molbom, kako mi se tada činilo, dva mjesna
starca. Jedan je bio postariji, a drugi mlađi. Stariji - starac s
dugačkom sijedom bradom - cijelo je vrijeme šutio. Govorio je onaj
mlađi . On me je nagovarao da im dam oko pedesetak ljudi (u posadi
broda bilo ih je svega šezdeset i pet), koje bi oni sami poveli u tajgu,
udaljenu dvadeset i pet kilometara od mjesta gdje je brod pristao.
Odveli bi ih u dubinu tajge ne bi li posjekli, kako su se izrazili, zvonki
cedar. Cedar, čija je visina, prema njegovim riječima, dosezala
četrdesetak metara, trebalo je još sasijeći na dijelove, koji bi se
prenijeli rukama na brod. Morali bi ih sve uzeti. Starac je savjetovao
da se svaki dio sasiječe na još više manjih dijelova: po jednoga bi uzel i
sebi, a ostale bi dali svojim bliskima, poznanicima - svakome tko bi
ih poželjeo dobiti na dar. Starac je govorio da je ovaj cedar poseban.
Komadić njega treba nositi na vrpci, na grudima. Usto, treba ga
metnuti stojeći bosim nogama na travi, i prisloniti dlanom lijeve
ruke na gola prsa. Tijekom minute osjetit će se ugodna toplina što je
proizvodi cedar, nakon čega će po tijelu proći lagani trnci. S vremena
na vrijeme, kad se pojavi želja, trebat će strugati cedrov komadić
vršcima prstiju na toj strani koja ne dodiruje tijelo, pridržavajući ga
palcima ruku za drugu stranu. Starac je s uvjerenošću' potvrđivao da
će se već za tri mjeseca čovjek, koji posjeduje komadić zvonkog
cedra, znatno bolje osjećati i izliječiti od mnogih bolesti.
- Čak i od AIDS-a? - upitao sam, ispričavši im ukratko o toj
bolesti onoliko, koliko sam znao iz tiska.
6 7
Anastazija
Starac je sa sigurnošću odgovorio:
- Od svih bolesti!
No ovo je, po njegovu mišljenju, bio lagani zadatak.
Najvažnije se odnosilo na to da će čovjek, koji posjeduje ovaj
komadić, postati boljim, uspješnijim idarovitijim.
Ja sam nešto malo znao o ljekovitim svojstvima našega
sibirskog cedra iz tajge, no da bi on tako mogao djelovati na
osjećaje, sposobnosti - tada mi se to činilo sasvim nevjerojatnim.
Pomislio sam: "Možda starci žele od mene novac za ovaj, kako sami
kažu, poseban cedar?" Pa sam im stao objašnjavati kako na "velikoj
zemlji" žene, želeći se svidjeti, nose nakit od zlata i srebra, i za
nekakvo drvce novaca dati neće, pa se stoga niti ja neću upuštati ni
u kakve izdatke.
- Ne znajući nose - uslijedio je odgovor. - Zlato je prah u
usporedbi s jednim komadićem ovoga cedra, no mi ne tražimo za
njega nikakvih novaca, mi vam još možemo dati sušenih gljiva, ali
ništa ne tražimo ...
Ne započinjući se sporiti zbog poštovanja prema njihovome
uzrastu, rekao sam:
- Pa možda netko počne nositi komadić vašega cedra ... Počet
e ga nositi kad veliki majstor rezbarija položi svoju ruku i stvori
nešto neuobičajeno lijepo .. .
Ali nato je starac odgovorio:
- Može se izrezbariti, no bolje je ostrugati. Mnogo je bolje ako
. tružemo sami, svojim prstima, kad to duša bude htjela, i tada će i
cedar izvana biti lijepim.
Nato je mlađi starac brzo raskopčao svoj iznošeni kaput, a
zatim košulju i pokazao to što je visilo na njegovim
"rudima.Ugledao sam ispupčen i kolut ili oval. Na njemu su bile
različite boje - ljubičasta, boja maline, riđasta - i tvorile su
čudnovat crtež; žilice drveta izgledale su poput potočića. Ja nisam
poznavatelj umjetničkih djela, iako sam znao posjećivati galerije
umjetnina. Osobitih osjećaja svjetska remek-djela u meni nisu
pobuđivala, ali to, što je visilo na grudima ovoga starca, izazvalo je
znatno više topline i osjećaja nego posjet Tretjakovskoj galeriji.
Vladimir Megre
Upitao sam starca:
- Koliko ste godina brusili svoj komadić cedra?
- Devedest i tri - odgovorio je starac.
- A koliko vam je godina?
- Sto i devetnaest.
Tad nisam povjerovao u odgovor. Starac je izgledao kao da ima
sedamdeset i pet godina. Starac ili nije osjetio moje sumnje, ili nije
obratio na njih pozornost, nešto uznemiren, stao me uvjeravati u to
kako će i u drugih on, komadić cedra, izbrušen samo samim čovjekom,
postati lijepim već za tri godine. A zatim sve ljepšim i ljepšim, osobito
u žena. Tijelo njegova vlasnika širit će ugodan, blagotvoran miomiris,
ni sa čim usporediv, što je umjetno stvorio čovjek.
Od staraca se doista širio jako ugodan miris; ja sam ga osjetio,
iako pušim i, kao i u svih pušača, moj je osjet mirisa sigurno
oslabljen.
I još jedna neobičnost ...
Neočekivano sam počeo primjećivati u govoru neznanaca
fraze , koje nisu karakteristične za stanovnike daleko zabačenoga
Sjevera. Pojedine pamtim i sada, čak i intonaciju. Starac je pričao:
- Bog je stvorio cedar da bi upijao energije Kozmosa ...
Čovjek u stanju ljubavi zrači. To se zračenje u dijelovima
sekunde diže uvis, do planeta što prolaze nad čovjekom i ponovno
se vraća na Zemlju i daje život svemu postojećem ...
Sunce je jedno od planeta koje nipošto ne odražava sav
spektar ovoga zračenja ...
Čovjek šalje u Kozmos samo zrake svjetla. I iz Kozmosa se na
Zemlju vraća samo blagotvorno zračenje . ..
Od čovjeka koji je bio pod utjecajem zlih osjećaja širi se tamno
zračenje. Tamno se zračenje ne može dizati uvis, nego dospijeva u
dubinu Zemlje. Odrazivši se iz unutrašnjosti Zemlje, ono se vraća
na površinu u vidu vulkanskih erupcija, potresa, ratova ...
Odr.aženo crno zračenje uspjet će naposljetku potaknuti
djelovanje zraka na čovjeka, koje će odmah pojačati u njemu
njegove vlastite zle osjećaje ...
8 9
Anastazija
Cedar živi petsto i pedeset godina. Milijunima svojih igličastih
listova on danju i noću prima i skuplja u sebi energiju svjetla,
njezin čitav spektar. Za vrijeme života cedra, nad njim se kreću sva
tijela, koja odražavaju energiju svjetla .. .
Čak je i u najmanjem komadiću cedra više blagotvorne
nergije za čovjeka, nego u svih, ukupno uzevši, umjetnih
nergetskih postrojenja na Zemlji.
Cedar prima energiju koju čovjek šalje Kozmosom, čuva je, i
U trenutku kad je to potrebno, šalje je dalje. Šalje je dalje kad je
nema dovoljno u Kozmosu, znači, u čovjeku, u svemu što živi i
raste na Zemlji ...
, Premda rijetko, postoje cedri koji primaju, ali ne šalju natrag
primljenu energiju. Nakon petsto godina svojega postojanja oni
započinju zvoniti. Oni tako govore svojim tihim zvonom, oni tako
daju znak, ne bi li ih ljudi prihvatili i posjekli radi korištenja
kupljene energije na Zemlji. Tako cedar moli svojim zvonom ... On
moli tri godine ... Ako se ne poveže sa živim čovjekom, on nakon tri
godine, zbog toga što nije u mogućnosti slati primljeno u Kozmos,
neće biti u mogućnosti davati je neposredno čovjeku. Tada on
započinje sagorijevati energiju u sebi. Ovaj bolan proces
sagorijevanja-umiranja u njemu traje dvadeset i sedam godina . ..
Nedavno smo mi pronašli takav cedar. Ustvrdili smo da već
zvoni dvije godine. Tiho zvoni. Jako tiho. Možda se želi nadugo
raspričati svojom zamolbom, ali njemu je preostala svega jedna
odina. Treba ga posjeći i podijeliti ljudima . ..
Starac je dugo govorio, a ja sam ga zbog nečega slušao. Glas
neobičnog starog 'Sibirca zvučao je čas blago sigurno, čas
uznemireno, a kad je bio uznemiren, tad je hitro, gotovo kao da se
lagano poigrava na kakvom glazbalu, strugao vršcima prstiju svoj
komadić cedra.
Na obali je bilo hladno, s rijeke je puhao jesenji vjetar. Hladan je
vjetar u mahovima udarao o sijede vlasi gologlavih staraca, ali u starca
koji je pričao, stari kaput i košulja bili su raskopčani. On je još strugao
vršcima prstiju svoj komadić cedra što ga je objesio na grudima,
razotkrivenima vjetru. Još sam se trudio shvatiti njegovo značenje.
 Anastazija
Vladimir Megre

Suradnica moje tvrtke, Lidija Petrovna, sišla je s broda na * * *

obalu. Rekla je da su se na brodu već svi okupili, spremni su za
polazak i čekaju kad ću završiti razgovor. Oprostio sam se sa Kad sam se bavio poslovima oko trgovine, knjigovodstvenim
starcima i hitro se uspeo na bok broda. Udovoljiti njihovoj molbi obračunima i na banketima po završetku plovidbe, nisam
nisam mogao iz dva razloga: zadržavanje broda, još i na tri dana, pominjao zagonetne sibirske starce.
završilo bi velikim gubicima. Sve što su tada starci ispričali, ja sam Pri povratku broda u Novosibirsk, osjetio sam snažnu bol.
pripisao njihovom suvišnom praznovjerju. Postavljena je dijagnoza čira na dvanaesniku i osteohondrom
Sljedećega dana ujutro, u vrijeme savjetovanja o izvršenju ~rsnog dijela kralježnice.
plana, iznenada sam ugledao kako Lidija Petrovna povlači na U tišini udobne bolničke sobe bio sam zaštićen od
svojim grudima komadić cedra. Tek mi je kasnije ispričala kako se vakodnevne žurbe. Luksuzna bolnička soba za jednu osobu,
nakon moga odlaska na brod ona još malo zadržala. Vidjela je kako umogućila mi je da mirno razmotrim rezultate četveromjesečne
je starac, koji je sa mnom razgovarao, nakon što sam se od njih kspedicije i napravim poslovni plan za iduću. No sjećanje kao da je
brzo udaljio, uzrujano promatrao čas mene, čas svoga starijeg l1omicalo sva događanja i zbog nečega izdvajalo u prvi plan starce i
kolegu i uzbuđeno dobacivao: ono o čemu su pričali.
- Ta kako to? Zbog čega nisu razumjeli? Uopće ne znam govoriti Na moju zamolbu, u bolnicu je stala pristizati svakovrsna
njihovim jezikom ... Nisam ih uspio uvjeriti. .. Nisam uspio! Nije mi literatura o cedru. Uspoređujući pročitano s onime što sam čuo, ja
uspjelo ništa! Ništa mi nije uspjelo ... Zašto? Reci, oče! m se sve više i više čudio i počinjao vjerovati u ono o čemu su
Stariji je položio ruku na rame svojega sina i odgovorio mu: tarci pričali. Nekakva je istina ipak bila u njihovim riječima, a
- Ti nisi bio uvjerljiv, sine. Oni nisu razumjeli. možda je istina bilo sve?!
_ Već kad sam se uspinjala stubama na brod - nastavila je U knjigama o narodnoj medicini mnogo se govori o
Lidija Petrovna - odjednom mi je prišao starac koji je s tobom ljekovitosti cedra. Tamo se kaže da sve, počam od njegovih
razgovarao, uhvatio me za ruku i odveo sa stuba na travu. "!ičastih listova pa do kore, posjeduje vrlo učinkovita ljekovita
On je užurbano dohvatio iz džepa vrpcu, na koju je, eto, bio vojstva. Drvena građa sibirskog cedra lijepog je izgleda i mogu je
privezan ovaj komadić cedrova drvca, stavio na moje rame i u pješno koristiti majstori umjetničke rezbarije u drvu; iz nje rade
prislonio ga mojim i svojim dlanom na grudi. Čak sam osjetila kako namještaj i rezonansne ploče za glazbala. Igličasto lišće cedra
su mi tijelom prošli trnci. Nekako je sve to brzo izveo da mu čak posjeduje visoki stupanj fitocidnosti i može lako dezinficirati
ništa nisam uspjela reći. Kad sam odlazila, on je pritom dodao: okolni zrak. Drvena građa cedra ima karakterističan, jako ugodan
"Sretan vam put! Budite sretni! Dođite opet, molim vas, sljedeće miris poput balzama. Smješten u kući, neveliki komadić cedrova
godine! Sve najbolje, ljudi! Čekat ćemo vas! Sretan vam put!". drveta može rastjerivati moljce.
Kad je brod otplovio, starac je još dugo potom mahao rukom, Znanstvenopopularna literatura također upućuje na to da su
a zatim je iznenada sjeo na travu. Gledala sam ih kroz dalekozor. kvalitativna obilježja cedra, koji raste u sjevernim predjelima,
Vidjela sam starca koji je s tobom razgovarao, a zatim dao meni staknutija od onoga u južnijima.
komadić cedra, kako sjedi na travi, a ramena mu podrhtavaju... Još je 1792. godine akademik P.S. Pallas pisao da plodovi
Onaj postariji, s dugačkom bradom, sagnuvši se, gladio ga je po ibirskoga cedra učinkovito djeluju na obnavljanje muške potencije
glavi. vraćaju mladost u čovjeka; znatno povećavaju otpornost
II
10
 Anastazija
Vladimir Megre

organizma i pomažu mu oduprijeti se mnogim bolestima. njegova žena pomladila, i kao da je počela pobuđivati u njemu više
Postoji cijeli niz povijesnih svjedočanstava, koja su posrednI II jećaja, poštovanja, a možda čak i ljubavi.
ili neposredno povezana s cedrom. Evo jednoga od njih. Pa ipak mnogobrojne činjenice i svjedočanstva blijede pred
Polupismeni seljak Grigorij Rasputin, iz zabitoga sibirskog Ilajvažnijim, čime se i vi sami možete upoznati, a poslije čega u
sela, kraja u kojem raste sibirski cedar, koji 1907. godine dospijeva I eni nije ostalo ni traga sumnje - riječ je o Bibliji. U Starom
u prijestolnicu, u dobi od pedeset godina, i iznenađuje svojim ~ vjetu, u trećoj knjizi Mojsija (Levitski zakonik 14,4) Bog poučava
predviđanjima čak i carsku obitelj u čiju je kuću zalazio, bio j k ko liječiti ljude, štoviše kako dezinficirati kuću uz
izuzetno potentan kao muškarac. Kad su Grigorija Rasputin' moć ... CEDRA!!!
strijeljali, čudili su se kako je izrešetan mecima, produžavao živjeti Kada sam uspoređivao činjenice i podatke koje sam prikupio
Možda je stvar u tome da je odrastao u podneblju gdje raste cedar i Iz raznih izvora, izdvojila se takva slika da su glasovita svjetska
na cedrovim oraščićima? udesa izgubila značenje pred njom. Velike misterije što uzbuđuju
Evo kako su novinari onoga vremena ocjenjivali njegovu ljudske umove, počele su se pričinjati beznačajnima u usporedbi s
izdržljivost: tajanstvenošću zvonkoga cedra. Sada ja više nisam mogao sumnjati
"U dobi od pedeset godina on je mogao započeti orgijanje u njegovo postojanj~. Znanstvenopopularna literatura, starovedska
podne i nastaviti svoju divlju zabavu sve do četiri sata u noći' sav odagnale su sumnJu.
od bluda i pijanstva svratio bi ravno u crkvu na jutarnju sl~žbu, Cedar se spominje četrdeset i dva puta u Bibliji, još u Starome
gdje je odstajao u molitvi do osam ujutro, a zatim bi pošao kući, Zavjetu. Starozavjetni Mojsije koji je razotkrio čovječanstvu
gdje bi se izliječio čajem i, kao da ništa nije bilo, Griška bi do dva kamene ploče, vjerojatno je znao o njima više nego što je napisano
sata primao goste, a zatim bi pokupio dame i otišao s njima u Starome Zavjetu.
banju, a iz banje bi odjurio u restoran izvan grada, gdje bi se Mi smo naučili da u prirodi postoje raznolike biljke koje mogu
ponavljala događanja prethodne noći - niti jedan normalan čovjek liječiti ljudske bolesti. Ljekovita svojstva cedra potvrđuje
ne bi mogao izdržati sličan ritam". ~nanstvenopopularna literatura, takvi ozbiljni i ugledni istraživači,
Današnji višestruki prvak svijeta i olimpijski prvak u rvanju, floput akademika P. S. Pallasa, a što se slaže s izrečenim u Starome
Aleksandar Kare lj in, koji je sve do danas nepobjediv, također je Zavjetu.
Sibirac i također iz mjesta gdje raste sibirski cedar. Atlet također A sada, pozor!
jede. cedrove oraščiće. Je li to slučajno? Stari Zavjet upućuje na cedar i samo na cedar, i ne govori o
Navodim samo one činjenice koje je moguće lako provjeriti II drugome drveću. Ne govori li Stari Zavjet o tome da je cedar -
znanstvenopopularnoj literaturi, ili koje mogu potvrditi svjedoci. najjače ljekovito sredstvo od svega što postoji u prirodi? Što je to?
Jednim od takvih svjedoka sad se pokazuje Lidija Petrovna, koja je Ukupnost ljekovitih biljaka? Ali kako ih upotrebljavati? I zbog čega
od staroga Sibirca dobila komadić zvonkoga cedra. Žena u dobi od u ovi čudnovati starci od svih cedara izdvojili jedino zvonki cedar?
trideset i šest godina, udana, majka dvoje djece. Suradnici tvrtke Ali to još nije sve. O mnogo tajnovitijem govori sljedeći siže
koji su s njom povezani, primijetili su da su se desile promjene. \'taroga Zavjeta: car Solomon sagradio je od cedra hram. Da bi
Postala je više dobronamjerna, veselija. Muž Lidije Petrovne, dopremio cedar iz Libanona, on je dao za njega drugome caru -
kojega poznajem, ispričao mi je kako u njihovoj obitelji danas Iferonu - dvadeset gradova svojega carstva. Nevjerojatno! Dao je,
postoji više razumijevanja, i spomenuo je da mu se čini kao da se Ila nekakav materijal za izgradnju, dvadeset gradova! Istina, bila mu
13
12
Vladimir Megre

je učinjena još jedna usluga. Na zamolbu cara Solomona bili su ml U početku perestrojke mene su kao predsjednika udruženja
predani ljudi "...koji su znali sjeći drveće" . .'ibirskih poduzetnika, nazvali iz novosibirskog mjesnog partijskog
Kakvi su to ljudi? Što su oni znali? komiteta (tad smo još imali izvršne i pokrajinske partijske
Čuo sam da i sada u zabačenim predjelima postoje starci koj komitete), i zamolili me za susret s krupnim ~apadnjačkim
nekako pronalaze stabla za gradnju. Ali tada, prije više od dvij( poduzetni~om.. Ima~ je pismo ~reporuke o~daš~je vlad.e. Na
tisuće godina, svi su to mogli znati. Ipak su trebali neki neobični astanku !e b!lo pn.~utno nek?hko poduzetmka I funkciOnera
ljudi. Hram je bio izgrađen. U njemu je započela službi Iparata mjesnog partijskog komiteta.
i... "svećenici nisu mogli prostajati službu Božju zbog oblaka". Zapadnjački poduzetnik izvana je bio jako "tvrd" i neobiča~
Kakav je to oblak? Kako i otkuda je on ušao u hram? Kakav j( ovjek .i~točnjačk?g ~ipa. Na.gl~vi mu je ?io omotan turban, prsti
bio? Energija? Duh? Što je bila ta pojava, i u kakvoj je vezi s cedromi ruku bih su ukrasem dragoCJemm prstenjem. .
Starci su govorili o zvonkome cedru kao o sakupljaču nekakVE Razgovarali smo, kao i obično, o mogućnosti suradnje u
energije. raznim područjima. Izmeđ~v .~~taloga je ~e~~o: "M~. b!~mo m~gli
·· . d ' ... l'b k' '1 ' 'b ' k'? kupovati od vas cedrov orasC1C . IzgovarajucIove njecIon se cak
KOJI je ce. ar mocmJI:
. I anons
. I. I I SI.Irs .
l.
v nekako napregnuo, a prodorne su mu OCI zaigra le, promatrajucl
V' • . ,.
' V A~a~:mlk Pallas. j: govono ~~ ljek.~vlta s~ojstva r~~tu svto se najvjerojatnije, kako će reagirati prisutni poduzetnici. Ja sam to
~Ise pnbhzavamo raslinjU na gramcI s pnjelazmm podrucjem sume dobro zapamtio zbog toga što sam se još tada čudio - zašto se on
I tundre. Znači da je onda moćniji sibirski. tako promijeni;?
U Bibliji se kaže: " .. . po djelima ih sudite". Znači opet sibirski! Poslije službenoga susreta, prišla mi je njegova pratiteljica,
Zar nitko nije obraćao pozornost na sve to? revoditeljica, Moskovljanka. Rekla je da bi on želio sa mnom
Nije uspoređivao ovakve činjenice? r zgovarati.
Starozavjetna Biblija, znanost prošloga stoljeća i suvremen Poduzetnik je predložio u povjerenju: ako mu organiziram
znanost - jedinstveni su u mišljenju o cedru. d stavu cedrova oraščića, stalno svježega k tome, tad ću pored
I Jelena Ivanovna Rerih u svojoj knjizi "Etika predaje" piše: lužbene cijene imati znatan postotak osobno.
"Još u obredima posvećivanja careva drevnoga Horasana pojavljuj Trebalo bi isporučivati oraščiću Tursku. Oni tamo pripravljaju
se kalež cedrove smole:, U druida ima također kalež cedrove smole, ekakvo ulje. Ja sam odgovorio da .ću razmisliti.
a nazivao se Kaležom Zivota. I tek je kasnije on zamijenjen krvlj u Sam sam odlučio istražiti kakvo je to ulje. '1 razjasnio sam ...
- gubitkom svijesti o Duhu. Zaratustrin plamen nastaje Na londonskoj burzi,. ~oja predstavlja mjerilo po kojemu se
sagorijevanjem smole u kaležu". dređuju svjetske cijene, uUe od cedrova oraščića stoji ... do petsto
Ta što je onda od svega znanja naših predaka o cedru, olara po kilogramu! Predloženo nam je da isporučujemo cedrov
njegovim svojstvima i namjeni došlo i sačuvalo se do naših dana? uraščić za otprilike dva do tri dolara po kilogramu.
Zar ništa? Nazvao sam u Varšavu Jednoga od poznatih poduzetnika,
Što znaju o njemu sibirski starci? molio sam ga da vidi može li se 'neposredno povezati s potrošačima
I odjednom se pojavila u pamćenju situacija stara mnogo ovoga proizvoda i doznati kako se on tehnološki dobiva.
godina, od koje su me čak prošli tijelom trnci. Tad joj nisam pridao Odgovorio mi je za mjesec dana: "Povezati se nije moguće.
značenja, ali sada... Nismo uspjeli dobiti tehnologiju. I uopće, u tim tvojim pitanjima
15
14
Vladimir Megre
djeluju takve sile Zapada, da ga je uopće bolje ne spominjati, nego
zaboraviti".
Tada sam se obratio svome dobrome poznaniku, znanstvenom
suradniku našega Novosibirskoga instituta za potrošačk o
zadrugarstvo, Konstantinu Rakunovu. On je kupio oraščić i
financirao posao. A u laboratorijima ovoga instituta bilo je
proizvedeno oko sto kilograma ulja od cedrova oraščića.
Ja sam također zaposlio ljude koji su u arhivskoj
dokumentaciji pronašli sljedeće.
U dorevolucionarnom razdoblju i još neko vrijeme poslije
revolucije, postojala je u Sibiru organizacija pod imenom "Sibirski
zadrugar". Ljudi u ovoj organizaciji trgovali su uljem, uključuju ći
i ulje od cedrova oraščića. Njihova prilično bogata predstavništva
nalazila su se u Harbinu, Londonu, New Yorku. Imali su dosta
veliku svotu novaca u zapadnjačkim bankama. Poslije revolucije
ova se organizacija raspala, a mnogi njezini članovi su emigrirali.
Član boljševičke vlade, Krasin, družio se s rukovoditeljem ove
organizacije, i predložio mu je vratiti se u Rusiju. No rukovoditelj
"Sibirskog zadrugara" je odgovorio da će on više pomoći Rusiji ako
se nalazi izvan njezinih granica.
U arhivskim materijalima još je opisano da se cedrovo ulje
pripravljalo u drvenoj preši (samo drvenoj!) u mnogim sibirskim
selima u tajgi. Visoka kvaliteta cedrova ulja ovisila je o vremenu
berbe i o preradi oraščića. Nije nam uspjelo utvrditi koje je to
vrijeme, ni II arhivima, ni u institutu. Tajna se izgubila. Slični h
svojstava ulja po ljekovitosti nema. No nije li tajna pripravljanja
ovoga ulja predana nekome tko je emigrirao na Zapad? Kako
protumačiti to da najljekovitiji cedrov oraščić raste u Sibiru, a
uređaj za proizvodnju ulja nalazi se u Turskoj? Ta cedar, takav
kakav raste u Sibiru, u Turskoj uopće ne raste!
O kakvim je silama Zapada govorio poduzetnik iz Varšave?
Zbog čega ne treba spominjati to pitanje? Ne "crpe" li ove sile iz
naše ruske sibirske tajge ljekoviti proizvod neobičnih svojstava?
Zašto mi, koji imamo takvo vlastito bogatstvo, s vrlo učinkovitim
svojstvima o kojima svjedoče stoljeća, tisućljeća, kupujemo za
16
Anastazija
milijune, a možda i milijarde dolara lijekove sa Zapada i gutamo ih
kao ludi? Zašto mi gubimo znanja koja su poznavali naši preci? Ne
lako davni preci, koji su živjeli u našem stoljeću!
Doista, što ovdje reći o Bibliji koja opisuje neobične događaje,
tare više od dvije tisuće godina? Kakve tajanstvene sile tako
nrižljivo nastoje izbrisati iz našega pamćenja znanja naših predaka?
Ta još i ne miješaj se, tobože, kao da to nisu tvoja posla! Nastoj e
Izbrisati ... Ta i uspijevaju! Nešto me spopada bijes. A ovdje još i
~Iedam kako se u ljekarni prodaje cedrovo ulje, kako se u uvoznom
pakiranju prodaje. Kupio sam jednu bočicu od trideset grama,
okusio malo, a u njoj ulja, mislim, ne više od dvije kaplj e, a ostalo
nekakav razrjeđivač. Ne smije ga se ni uspoređivati s onim što
mo napravili u Institutu za potrošačko zadrugarstvo. A stajale su
te razrijeđene dvije kaplje pedeset tisuća! A možda ne kupovati
Izvan granice, nego prodavati sam?! Ta samo na račun toga jednoga
ulja čitav bi Sibir ·mogao bezbrižno živjeti! I kako smo mi uspjeli
xaboraviti tehnologiju naših predaka?! A sada se, eto, žalimo, što
l ivimo bijedno ... No mislim, dobro, svejedno ću još štogod
pronaći. Uspostavit ću proizvodnju ulja sam, i neka se moja tvrtka
bogati.
Odlučio sam ponoviti ekspediciju po Obu - prema sjeveru,
koristeći pritom samo brod za posebne rute "Patrice Lumumba".
Natovario sam u brodsko spremište različitu robu, a dvoranu za
kino uredio sam ispod trgovine. Trebalo je unajmiti novu radnu
nagu. Iz svoje tvrtke ih nisam pozivao. I tako, dok sam bio
odsutan, financijski poslovi su se pogoršali. Dva tjedna nakon
odlaska iz Novosibirska, zaštitari su me izvijestili o tome da su oni
prisluškivali razgovore o zvonkome cedru. I misle da među
primljenim novacima ima, blago re čeno , "čudnovatih ljudi". Po čeo
am pozivati k sebi pojedine ljude iz posade, razgovarati s njima o
korom putovanju u tajgu. Neki su prihvatili ići čak i besplatno.
Drugi su tražili velike svote za operaciju, zbog toga što ona nije bila
ugovorena dok su primani na posao, jer jedna je stvar - biti
mješten udobno na brodu, a druga - ići više od dvadeset i pet
kilometara do tajge i tegliti na sebi teret. Sredstva su mi u to doba
lek jedva dostajala. Nisam planirao prodavati cedar. Ta starci su
17
Vladimir Megre Anastazl}a

rekli da ga treba razdijeliti. A i najvažnijim sam smatrao ne sam

cedar, nego tajnu pripravljanja ulja. I uopće je bilo zanimljivo
doznati različite podatke, povezane s njime.
Postupno sam postajao svjestan uz pomoć zaštitara da su me
pokušavali slijediti, naročito onda kada sam se spuštao na obalu. Ali
nije bilo jasno s kakvim ciljem. I tko je stajao iza uhoda. Razmišljao
sam i razmišljao što napraviti, i odlučio sam: ne bih li napravio SUSRET
pogrešan korak, uopće, sve bi ih trebalo nekako smjesta
preduhitriti.
Ne objašnjavajući nikome ništa, odlučio sam zaustaviti brod
K posebne rute nedaleko od onoga mjesta, gdje se prošle godine
~ io susret sa starcima. Stigao sam sam do naselja na nevelikom
motornom čamcu. Kapetanu broda zapovijedio sam da nastavi
Ije trgovačku rutu.
Nadao sam se da ću uz pomoć mještana pronaći dva starca,
vidjeti svojim očima zvonki cedar i razmotriti način kako ga
ajjeftinije isporučiti na brod. Privezavši motorni čamac za
men, namjeravao sam se uputiti do jedne od obližnjih malenih
uća, ali sam ugledao ženu samu kako stoji na kosini, pa sam joj
ribo.
Žena je bila odjevena u stari džemper, dugačku suknju i
uvena u duboke gumene kaljače , u kakvima hodaju ujesen i u
r \jeće mnogi stanovnici sjevernih zabačenih krajeva. Na glavi
bac, bio je svezan tako da je u potpunosti prekrivao i čelo i vrat.
ko je bilo odrediti koliko je toj ženi godina. Pozdravio sam se s
om i ispričao joj o dvama starcima, s kojima sam se susretao
wdje prošle godine.
- S tobom su, Vladimire, razgovarali prošle godine moj djed i
r djed - odgovorila je žena.
Iznenadio sam se - glas joj je bio mlad, izgovor jako
zgovijetan, odmah mi je rekla "ti" i još me nazvala po imenu. Ja
nisam mogao prisjetiti imena staraca, niti jesmo li se uopće
Ilpoznali. Pomislio sam: "Zacijelo smo se upoznali, kad me zove po
menu". Odlučivši također prijeći s njom na "ti", upitao sam:
- A kako se ti zoveš?
18 19
Vladimir Megre Anastazija

- Anastazija - odgovorila je žena i pružila prema meni ruku, Poslije susreta sa sibirskim starcima, proučio sam
dlanom nadolje, gotovo kao da će me poljubiti. 1.11 mstvenopopularnu literaturu, niz povijesnih i znanstvenih
Na ovu sam se gestu seoske žene u džemperu i kaljačama, što I uova, u kojima se pričalo o neobičnim svojstvima cedra. Sada
je stajala na pustoj obali, i trudila se izgledati kao svjetska dama, Hill pokušao dohvatiti bit i shvatiti to, o čemu je govorila
nasmijao. Stisnuo sam joj ruku. Poljubio je, dakako, nisam astazija - o načinu života ljudi što žive uz cedar - i pomislio sam:
Anastazija se zbunjeno nasmiješila i predložila mi poći s njom l "NI što to podsjeća? "
tajgu - tamo, gdje živi njezina obitelj. Uspoređivao sam ih s obitelji Likovih, poznatoj, mislim,
- Samo, što tu treba ići dvadeset i pet kilometara kroz tajgu I nogima iz radova B. Peskova. Obitelji, koja je također mnogo
Ne smeta li te to? odina živjela izdvojena u tajgi. O njima se pisalo u novinama
- Prilično je daleko, naravno. A cedar zvonki ti ćeš mi mo ć" omsomoljska pravda" pod naslovom "U procijepu tajge", i pričalo
pokazati? U televizijskim emisijama. Stvorio sam dojam o Likovima, kao o
- Hoću . Jima koji su prilično dobro poznavali prirodu, ali su bili
- Ti sve o njemu znaš, i ispričat ćeš mi? " rač ni " u pogledu znanja, shvaćanja našega suvremenoga,
_ Reći ću ono, što znam. Iviliziranog življenja. Ovdje je bila drukčija situacija. Anastazija je
_ Pa pođimo onda! II t vijala dojam čovjeka koji se lijepo snalazi u našem životu i u još
emu, meni ne sasvim shvatljivom. Ona je raspravljala s lakoćom
Putem je Anastazija pričala kako njihova obitelj, njihov rod
ašem gradskom životu, poznavala ga je.
ZIVI iz naraštaja u naraštaj u cedrovoj šumi, prema riječi m;
njezinih predaka, već tisućljećima. S ljudima našega civilizirano Prodrijevši dublje u šumu, mi smo prošli pet kilometara i
društva oni se veoma rijetko neposredno susreću . Do ovih susret ustavili se da otpočinemo. Ona je skinula džemper, rubac,
ač ku suknju, i stavila ih u šupljinu drveta, ostavši u kratkoj ,
ne dolazi na mjestima njihova stalnog boravišta, nego onda kad on
pristižu u sela kao lovci ili mještani, kao da su došli iz drugi noj haljinici. Bio sam zadivljen onime što sam ugledao. Kad bih
naseljenih mjesta. Sama Anastazija je bila u dva grada: Tomsku rovao u čuda, tad bih ubrojio događaj u red metamorfoza.
Moskvi. Svega po jedan dan. Nij e čak ni prenoćila. Ona je želj el, Preda mnom se razotkrila vrlo mlada žena duge zlaćane kose
vidj eti ne griješi li ona u svojim predodžbama o načinu života ljud' rekrasnoga tijela. Bila je neuobičajeno lijepa. Teško si je bilo
iz grada. Novac za put je prikupila prodajući jagode i sušene gljive, misliti da bi se ijedna od ljepotica što pobjeđuju na najuglednijim
Neka seoska žena dala joj je svoju putovnicu. ijecanjima ljepote, mogla mjeriti s njom, kako po vanjštini, tako
Anastazija ne prihvaća ideju djeda i pradjeda o tome da treb, I ko će se to kasnije pokazati, po inteligenciji. U ovoj stanovnici
razdijeliti zvonki cedar mnogim ljudima. Na pitanje: "Zašto?" sve je bilo privlačno i očaravajuće.
odgovorila je - jer misli da će se njegovi komadići raspršiti kak - Ti si zacijelo umoran? - upitala je Anastazija. - Želiš li se
među dobre, tako i među ljude što čine zlo. Naj .,ijerojatnije ć moriti?
komadiće u većini dohvatiti pojedinci koji su negativni. U Mi smo sjeli pravo na travu, i uspio sam pogledati izbliza
konačnici oni mogu donijeti više štete nego koristi. Najvažnije je, I\J ' 7.ino lice: nikakve kozmetike, pravilnih crta, njegovane kože, ni
po njezinu mišljenju, potpomagati dobro. I ljudima, kroz koje ILO če mu nalik na ogrubjela od vjetra lica stanovnika zabačenih
dobro djeluje. Pomažući svima, nesrazmjer dobra i zla se neće lll irskih krajeva, velikih umilni h sivkastoplavih očiju i ovlaš
promijeniti; ostat će kakvim je i bio, ili će se pogoršati. 1I,I ~ miješenih usana. Bila je odjevena u laganu kratku haljinicu, što

20 21
Vladimir Megre
je podsjećala po nečemu na spavaćicu, no izgleda da njezinu tij ell
nije bilo hladno, iako je bilo svega dvanaest do petnaest stupnjevi
iznad nule.
Odlučio sam prezalogajiti. Izvadio sam iz torbe sendvi če
plitku bocu dobroga konjaka; ponudio sam Anastaziji popiti ga, n
ona je odbila piti konjak, a i jesti sa mnom zbog nečega nij
počinjala. Dok sam ja jeo, Anastazija je ležala na travi, zanesen
zatvorivši oči, kao da se prepušta milovanju zraka sunca. One su s
odražavale u zlaćanom odsjaju na njezinim uvis okrenuti
dlanovima. Bila je prelijepa i napola odjevena.
Gledao sam je i mislio: "Pa zbog čega žene u svako dob
dokraja razgolićuju čas svoje noge, čas grudi, čas sve skupa u
pomoć mini suknji i izreza? Zar ne zbog toga da bi izazival
muškarce uokolo: "Pogledaj kako sam dražesna, razotkrivena
pristupačna!" I što tad preostaje muškarcu napravit i:
Suprotstavljati se svojoj tjelesnoj strasti, ponižavajući tako žen
svojom nepažnjom, ili joj uputiti znakove pažnje i prekršiti zakon
određen Bogom?". Kad sam završio s jelom, upitao sam:
- Anastazija, a ne bojiš li se ti hodati sama tajgom?
- Ja se tu nemam čega bojati - odgovorila je Anastazija.
- Zanimljivo, a kako bi se ti obranila, susrevši se s dva-tr
muškarca - geologa ili lovca?
Ona nije odgovorila, samo se osmjehnula.
Pomislio sam: "Kako se ova mlada ljepotica, tako neobičn
zavodljiva, može nikoga i ničega ne bojati?". Zbog onoga što s
desilo kasnije, meni je još uvijek neugodno ... Obgrlio sam je ok
ramena i privukao k sebi. Ona se nije jako suprotstavljala, iako se l
njezinome čvrstom tijelu osjećala prilična snaga. Svejedno s njo~
nisam mogao ništa učiniti. Zadnjega, čega se sjećam prije nego št
sam izgubio svijest, riječi su što ih je izgovorila: "Nemoj , smiri se!"
A još prije ovoga pamtim kako me iznenada uhvatio strah neobičn o
snažan. Strah - neizvjesno od čega - kao što to biva u djetinjstvu,
kada si sam samcat kod kuće i nečega se bojiš.
Kada sam se osvijestio, ona je stajala preda mnom nil
koljenima, jedna njezina ruka ležala je na mojim grudima, drugom
22
Anastazija
mahala nekome gore i postrance. Ona se smiješila, no ne meni,
~o, čini se, nekome tko je nevidljiv bio uz nas, ili se nalazio nad
" ma. Anastazija kao da je pokazivala svojim pokretom svojemu
I vidljivome prijatelju kako se s njom ništa loše ne dešava. Zatim
blago i umilno pogledaJau oči:
- Smiri se, Vladimire, sve je već prošlo!
- Ali što se desilo? - upitao sam.
- Harmoničnost tvojega odnosa prema meni dovela je do ne-
rihvaćanja želje što se u- tebi probudila. Sam ćeš sve to moći
I
slije shvatiti.
- Zbog čega tu nekakva harmoničnost? Pa to si bila ti! Samo
si se ti sama i počela suprotstavljati.
- I ja također nisam prihvatila. Bilo mi je neugodno.
Sjeo sam, približivši k sebi torbu.
- Ma zbilja? Ona nije prihvatila! Nije prihvatila! Njoj je neugo-
no ... Ta vi žene sve i činite samo zato da biste zavodile! Svoje noge
azotkrivate, grudi pokazuj ete, hodate na visokim potpeticama.
udobno je hodati na visokim potpeticama, a vi hodate! Hodate i
vrludate sa svim svojim dražima, a gotovo da ... "Ah, meni to ne
r ba, ja nisam takva ... " A zbog čega tada vrludate? Licemjerke! Ja
m poduzetnik - i sreo sam vas mnoge! Vi samo jedno želite, samo
različito pretvarate. Eto, zbog čega si skinula gornji dio odjeće?
nije toplo! Zatim si se još ispružila ovdje, zašutjela, i još se
miješila tako ...
- U odjeći mi nije ugodno, Vladimire. Ja je oblačim kad
dlazim iz šume, k ljudima, kako bi nekako izgledala. Pod sunašce
m se legla ne bih li se odmorila i ne smetala ti dok jedeš.
- Nisi htjela smetati ... Pa zasmetala si!
- Molim te, oprosti mi, Vladimire! Naravno, ti si u pravu u
ome da svaka žena želi da na nju muškarci obraćaju pozornost, ali
samo na noge i grudi. Ona želi da ne prođe pokraj onaj jedini
koji može vidjeti više.
- No ovdje nije nitko prolazio pokraj! I što je to tako veliko što
II treba vidjeti, ako u prvi plan izbijaju noge? Kako ste vi to žene
Iwoturječne!
23
 Vladimir Megre Anastazija

- Da, nažalost, katkad se tako i desi u životu .. . Možda dil

krenemo dalje, Vladimire? Jesi li već završio s jelom? Jesi li se
odmorio?
Palo mi je na pamet: vrijedi li nastaviti s njom tako sklonom
filozofiranju i tako neobuzdanom? Ali odgovorio sam:
- Dobro, idemo!

ZVIJER ILI ČOVJEK

Nastavili smo put do doma Anastazije. Svoju je odjeću ona

o i ostavila u šupljini drveta. Kaljače je također tamo položila.
la je u laganoj kratkoj haljinici. Ona je sama uzela moju torbu,
dIožila mi pomoći ponijeti je. Išla je ispred mene bosa, neobično
I kimi ljupkim korakom, veselo zamahujući torbom.
Mi smo cijelo vrijeme razgovarali. Bilo je zanimljivo s njom
oriti o svim temama. Možda stoga jer je imala nekakve svoje
novate prosudbe svega.
Katkad bi se Anastazija vrtjela dok smo pješačili. Okretala bi
rema meni licem, pričala, smijala se, i tako je išla neko vrijeme
raške, uživajući u razgovoru i ne gledajući pod noge.
hvatljivo je zašto se niti jednom nije spotaknula, zašto nije
la bosu nogu na trn od suhe grančice. Nikakve vidljive staze na
em putu nije bilo, ali nije bilo niti uobičajenih prepreka u tajgi.
Putem bi ona gdjekad trgnula ili hitro pogladila sad listić, sad
nčicu omanjega grma. Sagnuvši se, ne gledajući, otkinula bi
kvu travčicu i ... pojela bi je.
"Upravo kao mala zvijer" - pomislio sam.
Kad bismo naišli na jagode, Anastazija bi mi ih pružila, i ja bih
također jeo putem. Njezino tijelo nije bilo osobito mišićavo .
" pće, Anastazija je bila srednje tjelesne građe. Niti mršava, niti
I bela. Uhranjeno, čvrsto, jako lijepo tijelo. No čini se da je snaga
I I njemu poprilična, a reakcija jako dobra.
Kad bih se spotaknuo i počeo padati, ispruživši prema
1IIIwijed ruke, Anastazija bi se munjevito okrenula, hitro bi
24 25
Vladimir Megre Anastazija

podmetnula svoju, oslobođenu od torbe, ruku, i ja bih pao grudim I,n"rabila svojim malenim dlanovima šaku vode prinijela je
na njezin dlan, razmaknutih prstiju. Pao bih, ne dotaknuvši svoj il Illojemu licu.
rukama tlo. Ona bi pridržala moje tijelo dlanom jedne rukI - Evo vode! Pij, molim te!
ispravljajući ga. Pritom bi ona nastavljala nešto govoriti, čak s _ Ta što ti je, nisi li poludjela? Kako se može piti šumska voda
nimalo ne naprežući. Kad bih se ja uspravio uz pomoć njezin I~ nekakve barice? Ta vidjela si da sam pio mineralnu vodu. Štoviše,
ruke, mi bismo nastavljali put kao da ništa nije bilo. I ja bih zbo mi na brodu riječnu vodu za umivanje propuštamo kroz specijalni
nečega pomislio na pištolj na plin, koji se nalazio u mojoj torbi. Illter, kloriramo i pročišćujemo ozonom.
Razgovarajući, mi smo nekako neprimjetno već prošli dobi - To nije barica, Vladimire. Ovdje je čista voda, voda što vraća
komad puta. Anastazija se iznenada zaustavila, stavila pod drv" život. Dobra! Nije napola mrtva, kao u vas. Ovu vodu možeš piti,
moju torbu i veselo izgovorila: ona je puput majčinog mlijeka. Pogledaj!
- Evo nas kod kuće ! Anastazija je prinijela dlanove svome licu i otpila iz njih vode.
Ja sam se osvrnuo. Nevelika čista poljana, cvjetovi usre Omaknulo mi se:
dostojanstvena cedrova drveća, ali u potpunosti bez ijedn - Anastazija, jesi li zvijer?
nastambe. Čak ni kolibe nisam vidio. Uopće ničega! Štoviše, nisal - Zašto zvijer? Zato što moja postelja nije takva kakva je tvoja?
vidio niti najprostijeg privremenog konačišta! A ona se veseli. Ka N ma uređaja? Sprava svakojakih?
da smo stigli u udobnu kuću. _ Zato što živiš poput zvijeri u šumi, ničega nemaš i, izgleda
- A gdje se dom nalazi? Kako spavati, jesti, od kiše se sklanjat' ti se to sviđa.
- Ovo i jest moj dom, Vladimire. Ovdje ima svega. - Da, meni se ovdje sviđa.
Obuzimao me je tmuran osjećaj uznemirenosti. - Eto, vidiš, i sama si potvrdila.
- Gdje li je to sve? Dodaj čajnik ne bismo li bar vodu na vat - Smatraš li, Vladimire, da je tipično obilježje čovjeka, za
prokuhali, sjekiru! liku od svega živućeg na Zemlji to, što on posjeduje predmete,
- Ja nemam čajnika i sjekire, Vladimire ... Vatru ne bi bil je nije stvorila priroda?
dobro naložiti ... - Da! A još preciznije rečeno - on ima civiliziran način
- Ta što ti govoriš? Ona čak ni čajnika nema! Potrošio sam sv Ivljenja.
vodu iz boce. Ta vidjela si kada sam jeo. I bocu sam bacio. Ima sveg - Ti misliš da je tvoj način življenja civiliziraniji? Da, naravno;
još dva gutljaja konjaka. Do rijeke ili sela je dan hoda, a ja sam sa t ti tako misliš. Ali ja nisam zvijer, Vladimire.
tako umoran i želim piti. Ti kamo ideš po vodu? Iz čega piješ? - Ja sam - čovjek!
Vidjevši me uznemirenog, Anastazija se zabrinula, hitro m
uzela za ruku i povela kroz čistinu do šume, razgovarajući putem
- Samo se ne brini, Vladimire, molim te! Ne uznemiruj se! J
ću sve uraditi. Ti ćeš se odmoriti. Naspavati. Ja ću sve uraditi. Nec
ti biti hladno. Želiš li piti? Sad ću te napojiti.
Svega deset do petnaest metara od čistine, iza grmova, prel
nama se razotkrilo neveliko jezero u tajgi. Anastazija je hitri
26 27
Vladimir Megre Anastazija

thog čega su svi veliki mislioci, bez izuzetka - ljudi koji su stvorili
I ligiozne doktrine, kao i različite doktrine koje slijedi, ili u
tllljmanju ruku želi slijediti većina čovječanstva - stvarajući svoje
Iloktrine postali asketi, povlačili se na osamu, kao u većini slučajeva
u šumu? Primjećujete li, ne na kakvu visoku akademiju, a u
• mu!
Zbog čega se starozavjetni Mojsije na dugo vremena povlačio
TKO SU ONI? \I Jurnu, u brdima, a zatim bi se vratio otuda, objavivši svijetu
l udrost, prepričanu na kamenim pločama?
Zbog čega se Isus Krist povlačio čak od svojih učenika u
Proveo sam još tri dana s Anastazijom, promatrajući kako ži\ I ustinju, u brda, u šumu?
sama u skrivenoj sibirskoj tajgi, ova neobična mlada žena, i poče Zbog čega je čovjek po imenu Siddharta Gautama, koji je živio
sam ponešto shvaćati o njezinu načinu življenja, a pojavila su se II Indiji sredinom šestoga stoljeća prije naše ere, proveo osamljen u
neka pitanja glede našegao .urni sedam godina? Potom je izašao iz šume pred ljude asket
Jedno mi se od njih neprekidno nameće baš sada: Je li na Iddharta Gautama već s gotovim učenjem! Učenjem koje još
sustav odgoja i obrazovanja dostatan da može sam otkriva! ndanas, nakon mnogo tisućljeća, uznemiruje mnogo umova
stvarnost u svojoj biti i ispravno odrediti ono što je svakom I udskiho I ljudi grade velike hramove i nazivaju ovo učenje
čovjeku presudno u životu? Pomaže li on ili odmaže udizmomo A toga čovjeka su potom prozvali Budomo
razotkrivanju biti stvarnosti razumijevanju čovj ekov Zbog čega su i naši, ne tako davni preci, koji su sad već
predodređenja? vijesne ličnosti, takvi, naprimjer, poput Serafima Sarovskoga ili
Mi smo stvorili golem sustav obrazovanjao Na osnovi ovog rgeja Radonješkoga, odlazili također u šumu poput asketa, i za
sustava mi podučavamo našu djecu i jedni druge: u vrtiću, školi, n određeno vrijeme dostizali mudrost tako duboku da su im kroz
sveučilištu i na poslijediplomskome studiju. Mi možemo stvarat h spuće dolazili po savjet carevi svjetski?
iz~me i ~etjeti uoKozmos zahvaljujući o:'0I?e sus~a~uoo Slijedeći g Na mjestima gdje su živjeli monaškim životom, podizali bi se
ml gradimo sVOJU stvarnost. Uz pomoc njega ml zelimo oostvant rnostani i veličanstveni hramovio Tako naprimjer, samostan
svoju sreć~o Mi ?astojimo upoz~~ti Kozmos, aotoI?'omn~~e Iz~~etn 'IYoice-Sergijeva u gradu Sergijev Posad Moskovske oblasti
pojaveoo MI ov~~~o yunoo o nJI~na ~aspravlJatI oI oplsl;atI oolh d ndanas privlači mnoštvo ljudio A sve je počelo samo jednim
senzaclOnalIst!cklffi clanCi ma u tIsku I znanstvenim publikacijama k t o v e
o o I e om IZ sum o
A sa~o jedn~ pojavu,ozb?g nečega, ustrdaj~o oSdtavlJabm ~o po stra~1 Zašto? Što je ili tko je pomagao tim ljudima u dostizanju
Jako Je ustrajno
ov o oo zaobIlazImo!
v Stvara
l k ' se Ojam a
vo v t lO se oJlmo o t IIlU ros tO
nJo d ? TkolmJepre
l.
o o daoznanJ°a, doveo 10h do razumiJoevanJoa biti
pncatIo BOJimo se stoga, sto s a ocom ruSI nase us a Jene sus av t tO? K k vo o lO Vt radio 110 o cVemu su mioslili oni na
obrazovanja, o nase v znanstvene rezultate Io sto v se po dsmje o h UJ' varnos o vl. O a? o su zlvJe l, s o su , ,
stvanmao IZo nasev ga Zlvotao
vo l mlOV
se ze lO
Irno pre tv ara tOI kao da t e pOjav
o (IIIAmi u sumI. oo v o
nemao Ali ona postoji! I postojat će, koliko god se mi od nje okretal . Ova sam si pitanja pOv~tavljao j~š neko vnJem~ n~kon druzen~a
ili je zaobilazilio Nije li vrijeme da je proučimo pažljivije i, možda Anas~~zijomo ~ada sam Cltao sve sto sam dohvatIO: sto s~~ ~sP~o
zajedničkim snagama ljudskih umova odgovorimo na ovo pitanj e pronacI o asketImao No do dandanas odgovora nisam o 100 z

28 29
 Vladimir Megre Anastazija

nekog razloga nigdje nije napisano što se tamo s njima dešavalo. II Ila i kad joj nije bilo niti godinu dana, kako ju je majka mogla
Odgovore, mislim, treba tražiti zajedničkim snagama. Želil viti samu na travi.
opisati događaje za vrijeme trodnevnog boravka u sibirskoj šumi, . I nisi umirala od gladi? - pitao sam.
tajgi, kao i svoje osjećaje što ih je izazvalo druženje s Anastazijo Pustinjakinja iz tajge me najprije začuđeno pogledala, a zatim
- u nadi da će netko uspjeti prodrijeti u bit ove pojave i isto ta ovori la:
shvatiti naš način življenja. • Čovjek ne bi trebao imati problema s prehranjivanjem. Treba
Sada mogu reći da je od svega što sam vidio i čuo neosporn i, a tako i disati, ne obraćajući pozornost na prehranu i ne
samo jedno: ljudi koji žive kao pustinjaci u šumi, tako i Anastazij raćajući svoju misao od onoga što je bitno. Stvoritelj je ovaj
vide ono što se dešava u našem životu na drukčiji način, različit blem povjerio drugima, ne bi li čovjek mogao živjeti kao čovjek
našega. Neka se shvaćanja Anastazije razlikuju za sto i osamdes ršiti ono za što je predodređen. .
stupnjeva od općeprihvaćenih. Tko je bliži istini? Tko treba o ton Ona je zapucketala prstima i kraj nas se pojavila mala
suditi? rica, koja joj je skočila na ruku. Anastazija je približila
Moja je zadaća - samo iznijeti ono što sam vidio i čuo. I na t kicu zvjerčice ustima, a mala vjeverica joj je pružila iz svojih
način pružiti drugima mogućnost da pronađu odgovore. I Iju zrno cedrova oraščića. Zrnce je bilo oljušteno. Ovo mi se nije
Anastazija živi u šumi sasvim sama, ona nema doma, o t Ilo fantastično. Prisjetio sam se kako u novosibirskome
gotovo da i ne nosi odjeću i ne priprema nikakve zalihe hrane. On demskom gradu ima mnogo vjeverica, koje su se naučile na
je potomak onih ljudi koji su živjeli ovdje tisućljećima i bi de i mole prolaznike hranu, štoviše, ljute se kad ih ne ugošćuju.
predstavnici skoro sasvim drukčije civilizacije. Ona i njoj slični s dje sam upravo promatrao obratan proces. Ali to je ovdje, u tajgi,
se održali do danas zahvaljujući, po mome mišljenju, najmudrije am rekao:
potezu. Možda najispravnijem potezu. Oni se raspršuju med - U našem normalnom svijetu sve je drukčije uređeno. Ti
nama, nastojeći izvana ne razlikovati se od običnih ljudi, a n kušaj, Anastazija, zapucketati prstima kraj trgovačkog kioska,
mjestima svojega stalnoga boravišta oni se slijevaju u jedno t više, o bubanj možeš udarati, i ništa nećeš dobiti - a ti kažeš da
prirodom. Teško je pronaći krajeve u kojima su stalno nastanjen tvoritelj sve riješio.
Prisutnost čovjeka na takvome mjestu može se prepoznati sam - Pa tko je kriv što je čovjek djela Stvoritelja odlučio mijenjati?
tako što je ono nekako pitomije, ljepše, kao naprimjer, Anastazijin bolje ili nagore, potrudi se sam shvatiti!
čistina iz tajge. Evo, takav sam dijalog vodio s njom o problemu prehrane.
Anastazija se ovdje rodila i ona je neodvojiv dio prirode. Z j zin je stav jednostavan - grijeh je trošiti misli na takve sitnice
razliku od velikih asketa za koje znamo, ona se nije poput nji O što je prehrana, pa ona ne misli o njoj. A mi u civiliziranom
osamila u šumi samo na neko vrijeme. Ona se rodila u tajgi i sam vijetu, izgleda, o tome misliti moramo.
privremeno posjećuje naš svijet. I na prvi pogled mistična pojava Poznati su nam mnogobrojni primjeri iz književnosti, tiska,
kad me odjednom preplavio silan strah, i kad sam izgubio svijest pri 'Ievizijskih emisija o tome kako su malu djecu, koja su se slučajno
pokušaju da svladam Anastaziju, dobila je sasvim jednostavnOI I. la pod vlašću divlje prirode, odgojili vukovi. Ovdje oduvijek žive
objašnjenje - čovjek pripitomljuje mačku, psa, slona, tigra, orla - il l Iraštaji ljudi, kojih je odnos sa životinjskim svijetom drukčiji od
ovdje je pripitomljeno - SVE uokolo. I ovo SVE ne može dopustiliiiišega. Pitao sam Anastaziju:
da se s njom desi nešto loše. Anastazija je pričala o tome kad SI - Kako to da ti nije hladno, dok sam ja u vjetrovki?

30 31
V/{l dimir M gre Anastazija

- Stoga - odgovorila je ona - što organizam ljudi koji s

pretoplo oblače, koji se sklanjaju od hladnoće i vrućine i pokrivaj
se, sve više i više gubi mogućnost prilagodbe promjenama
okolini. Ja ovu osobinu ljudskog organizma nisam izgubila, i stog
mi odjeća nije osobito potrebna.

ŠUMSKA POSTELJA

Ja se nisam opremio za noćenje u divljoj šumi. Anastazija me

II tavila spavati u zemljanome skrovištu. Umoran nakon napornoga
puta, odmah sam zaspao duboko. Kad sam se probudio, prevladao
osjećaj blaženstva i ugode, kao da sam ležao na raskošnoj
udobnoj postelji.
Brlog ili skrovište od zemlje, bio je prostran, pokriven sitnim,
II huljasto dlakavim grančicama cedra i osuše no m travom, od
kojih se u okolni prostor širio ugodan miomiris. Protegnuvši se,
pružio sam se, dotaknuo jednom rukom kožu prekrivenu
nježnom mekanom dlakom, primijetivši odmah da se Anastazija
nekamo sprema. Primaknuo sam se bliže koži, ogrnuvši leđa
njezinom toplinom i odlučio sam još malo pridrijemati.
Anastazija je stajala na ulazu do noćne postelje u tajgi i,
vidjevši da sam se probudio, odmah je rekla:
- Neka ti današnji dan donese dobro, Vladimire! Izađi mu i ti
Ilsusret dobrotom svojom! Samo se ne straši, molim te!
Zatim je zapljesnula dlanovima, a "koža" ... Užasnuo sam se
kad sam shvatio - to nije bila koža. Iz brloga se oprezno počeo
l.vlačiti medvjed. Uz odobravajući pljesak Anastazije, medvjed joj je
Ilznuo ruku i odšepesao s čistine. Izgleda da je ona položila uz moje
IIzglavlje trave za spavanje i natjerala medvjeda da legne pokraj
lllene da mi ne bude hladno. Sama je sklupčana spavala na ulazu
/Ivana.
- Ta kako si mogla učiniti nešto takvo, Anastazija? Ta on me je
mogao rastrgati ili smrviti.
32
Vladimir Megre Anastazija

- To nije on, nego ona - medvjedica je to. Ona ti ništa lošega

nije mogla učiniti - odgovorila je Anastazija - ona je jako poslušna.
Najveće joj zadovoljstvo predstavlja kad dobije zadatke i izvršava ih.
Štoviše, cijele se noći nije niti pomaknula. Nosom mi se svojim pod
noge zavukla i blaženo utihnula. Samo se malo trzala kad si se ti II
snu razbacivao rukama i tapšao je po leđima.

ANASTAZIJINO JUTRO

Anastazija liježe spavati kad padne mrak u jedno od skrovišta

su ga napravili stanovnici šume, najčešće u brlog. Kada je
pio, ona može leći pravo u travu. Prvo što čini kad se budi -
rko se raduje izlazećem suncu, novim mladicama što niču na
ančicama, novoniklim u zemlji klicama. Ona ih dodiruje
kama, miluje> katkad nešto dotjeruje. Zatim trči ususret
velikim stablima, tapše njihova debla. S uzdrhtale krošnje
osipa se na nju nešto, što podsjeća na cvjetni prah ili rosu.
tom ona pada u travu i oko pet minuta se umilno proteže i
vija. Cijelo tijelo kao da joj se prekriva kremom što vlaži.
strčavši se, skače u neveliko jezero, pljuska se i roni u njemu.
ni vješto!
Odnosi sa životinjskim svijetom oko nje slični su odnosu
vjeka s domaćim životinjama. U vrijeme njezinih jutarnjih
iprema, mnogi od njih motre na Anastaziju. Sami oni ne prilaze,
li neka svoj pogled samo usmjeri ustranu na jednoga od njih, i
vne ga jedva primjetnim pokretom, sretnik će smjesta skočiti i
otrčati joj sve do nogu.
Promatrao sam kako se ona ujutro razigrala, igrajući se s
vučicom, kao da se igra s kućnim psom. Anastazija bi potapšala
vučicu po zatiljku i naglo pobjegla. Vučica bi pohitala ne bi li je
hvatila i, kad bi joj se gotovo približila, Anastazija bi iznenada u
Irku poskočila i, odgurnuvši se u skoku objema nogama od debla
Irveta, hitro bi potrčala na drugu stranu. Vučica bi po inerciji
projurila mimo drveta, razmahala bi se i poletjela trkom k
nastaziji koja bi se zahihotala.
34 35
 Vladimir Megre
Anastazija uopće ne misli na problem odijevanja i prehrane.
Hoda najčešće napola odjevena ili razodjevena. Hrani se cedrovim
oraščićima, nekakvom travom, jagodama i gljivama. Od gljiva jede
samo sušene. Sama nikad ne skuplja ni gljive, ni orahe, i ne pravi
zalihe, spremnicu, čak ni za zimu. Sve priprema mnoštvo vjeverica
što nastanjuju ova mjesta. Nema ničega neobičnoga u tome što
vjeverice pripremaju hranu za zimu. One to čine svugdje, slijedeći
svoj prirodni nagon. Mene je začudilo nešto drugo: obližnje se
vjeverice na pucketanje prstiju Anastazije utrkuju, ne bi li skočile
na njezinu ispruženu ruku, i dale joj već oljuštenu, sitnu jezgru
oraščića. A kada Anastazija plješće po koljenu sagnute noge,
vjeverice ispuštaju nekakav zvuk, kao da dozivaju, javljaju drugima,
i počinju vući i slagati pred njom na travu sušene gljive i drugu
hranu. I čine to, kao što mi se učinilo, s velikim zadovoljstvom.
Pomislio sam da ih ona obučava, no Anastazija je rekla da su
njihova djelovanja gotovo nagonska, pa i vjeverica majka sama
svojim primjerom tome uči mladunčad.
- Možda ih je ranije obučavao netko od mojih dalekih predaka,
no prije svega bi to bilo jednostavno njihovo predodređenje. Kad se
približava zima, svaka od vjeverica pravi nekoliko puta veće zalihe
nego što bi mogla pojesti sama.
Na pitanje: "Kako to da se ne smrzavaš zimi bez prikladne
odjeće?" - Anastazija je odgovorila pitanjem: "Zar u vašem svijetu
nema primjera o tome kako čovjek može podnositi studen a da ne
koristi odjeću? " .
Pa sam se prisjetio knjige Porfirija Ivanova, koji je u svaku
studen išao u donjem rublju i bos. U knjizi je također bilo opisano
kako su ga fašisti, želeći provjeriti izdržljivost ovoga neobičnog
ruskog čovjeka, polijevali vodom na dvadeset stupnjeva ispod nule
i vozili gologa na motociklu.
U ranome djetinjstvu Anastazija je uz majčino mlijeko mogla
koristiti mlijeko raznih životinja. Oni bi je slobodno puštali neka
sisa. Iz hrane ona ne pravi apsolutno nikakvoga kulta, nikada ne
sjedne ne bi li nešto posebno pojela, putem ubere jagodu, mladicu
biljke, i nastavi se baviti svojim stvarima.
36
Anastazija
Kako se približavao kraj moga trodnevnoga boravka kod nje,
nisam se mogao odnositi prema njoj kao na početku kad smo se
usreli. Nakon svega što sam vidio i čuo , Anastazija se za mene
pretvorila u nekakvo biće, a ne zvijer, stoga što joj je intelekt jako
visok, a pamćenje... Pamćenje je takvo da ona, naravno, ne
zaboravlja ništa od onoga što je nekad čula ili vidjela. Katkad mi se
inilo da su njezine sposobnosti daleko izvan granica
razumijevanja običnoga čovjeka. Ali upravo zbog takvog odnosa
prema njoj, ona se jako žalostila i bila uznemirena.
Za razliku od poznatih nam ljudi izuzetnih sposobnosti, što se
grću velom tajnovitosti, ekskluzivnosti, ona je sve vrijeme
nastojala razjasniti, razotkriti način na koji njezine sposobnosti
rade - dokazati kako u njemu i u njoj nema ničega natprirodnoga
za čovjeka, kako je ona - čovjek, žena - i sve me vrijeme molila da
to shvatim. Ja sam se tada trudio shvatiti to, nastojeći naći
bjašnjenje za neuobičajeno.
U čovjeka naše civilizacije mozak radi tako što želi na sve
moguće načine urediti svakodnevni život, zaraditi za hranu i
zadovoljiti spolne nagone. Anastazija na to uopće ne troši vrijeme.
Isto tako ljudi, koji se susreću s takvim okolnostima, kao Likovi,
također moraju sve vrijeme razmišljati o tome kako se prehraniti i
Izgraditi dom. Priroda im ne pomaže toliko koliko pomaže
nastaziji. Najrazličitija plemena, koja žive daleko od civilizacije,
također nemaju takav odnos s prirodom. Anastazija ovo objašnjava
time što nemaju dostatno čiste namjere. Priroda i životinjski svijet
to osjećaju.
37
 Vladimir Megre
ANASTAZIJIN ZRAČAK
Kad sam se nalazio u šumi, najneobičnijima, mističnim;
činile su mi se njezine sposobnosti viđenja različitih ljudi na veliko
udaljenosti, kao i onoga što se s njima dešavalo. Moguće je da su
drugi PUstinjaci vladali ovakvom sposobnošću.
Ona je to činila uz pomoć nevidljivoga zračka. Ona je tvrdil'
kako ga svaki čovjek ima, ali ga ljudi nisu svjesni pa se ne mogli
njime služiti.
- Čovjek još ništa takvoga nije stvorio, čega nema u prirodi,
Tehnika, zahvaljujući kojoj postoji televizija, samo je žalosna slikil
onoga što ovaj zračak pokazati može.
Baš da je zračak nevidljiv, ja ipak nisam mogao povjerovati LI
njega, neovisno o tome što je ona više puta pokušavala pokazati i
objasniti načelo njegova djelovanja, pronaći dokaze, razumlj iva
objašnjenja. I jednom ...
- Reci, Vladimire, što ti misliš, što je to zapravo maštanje? Pa
jesu li mnogi ljudi sposobni maštati?
- Mislim da mnogi ljudi maštati mogu. Maštanje - to je kad
čovjek zamišlja sebe u željenoj budućnosti.
- Dobro. Znači da ti ne poričeš da čovjek ima sposobnosI
oblikovanja svoje budućnosti, određenih različitih situacija?
- Ne poričem.
- A što je to zapravo intuicija?
- Intuicija... Zacijelo je to osjećaj kad čovjek, kao da ne
raščlanjuje što i zbog čega se nešto može desiti, a nekakvi mu
osjećaji šapću kako treba djelovati.
38
Anastazija
- Znači da ti ne poričeš prisutnost u svakome čovjeku nečega,
O mu uz uobičajeno analitičko rasuđivanje pomaže prosuditi
vlastite postupke, kao i postupke drugih ljudi?
- Recimo da ne poričem.
- Izvrsno! Dobro! - uzviknula je Anastazija. - A sada - san! San
Ito li je to? Snovi, koje vide gotovo svi ljudi.
- San - to je ... Ne znam što je to. San je jednostavno san.
- Dobro, dobro! Neka bude jednostavno san! Ti, dakle, ne
ričeš njegovo postojanje? I tebi i drugima je poznato da čovjek u
nju sna, kad mu tijelo gotovo i nije pod nadzorom jednoga dijela
ijesti, može vidjeti ljude, različite događaje.
- No ovo, mislim, nitko neće poricati.
- Ali u snu se još ljudi mogu susretati, razgovarati, zajednički
e proživljavati.
- Da, mogu.
- A misliš li, može li čovjek upravljati svojim snom? Prizvati u
u slike i događaje koje on želi vidjeti? Kao na običnome
levizoru, naprimjer.
- Ne mislim da to itko može ostvariti. San sam nekako
dolazi.
- Griješiš. Čovjek može svime upravljati. On je zato i stvoren
upravlja svime.
Zračak, o kojem ti ja govorim, upravo i sadrži obavijesti,
redodžbe, intuiciju, duševne osjećaje koji se nalaze u čovjeku i,
kao rezultat, viđenja nalik snu, što su svjesno upravljana voljom
ovjeka.
- Kako je moguće upravljati snom u snu?
- Ne u snu. Na javi je moguće. Nekako ranije programirati, a
Ipak s apsolutnom točnošću . S vama se to dešava u snu i kaotično.
Ćovjek je izgubio veliku većinu svojih sposobnosti upravljanja,
upravljanja prirodnim pojavama i samim sobom. Stoga je i odlučio
da je san - samo nepotreban proizvod njegova umornoga mozga.
Gotovo svi ljudi na Zemlji zapravo ... No želiš li, ja ću ti upravo sada
pokušati pomoći vidjeti nešto u daljini.
39

Vladimir Megre
- Probaj!
- Lezi na travu i opusti se, ne bi li ti tijelo oduzimalo što manj
energije. Potrebno je da ti bude udobno. Smeta li ti nešto? Sad
pomisli na čovjeka, kojega najbolje poznaješ, na svoju ženu
naprimjer. Prisjeti se njezinih navika, hoda, odjeće; gdje se po tvom
mišljenju ona sada može nalaziti, i zamisli si sve u svojoj mašti.
Prisjetio sam se svoje žene, znajući da se ona u tom trenutkl
može nalaziti u našoj kući izvan grada. Zamislio sam kuću, nek
stvari, okolinu. Prisjetio sam se mnogočega detaljno, ali nisan
ništa vidio. To sam upravo spomenuo Anastaziji, na što je ona
odgovorila:
- Ti se ne možeš opustiti dokraja, kao da ćeš zaspati; ja ću II
pomoći. Zatvori oči. Raširi ruke na sve strane.
Zatim sam osjetio dodir prstiju njezine ruke što su doticali
moje prste. Započinjao sam tonuti u san ili drijemež ...
... Žena je stajala u kuhinji kuće izvan grada. Preko njezina
jednostavnog ogrtača imala je ogrnutu pletenu vestu. Znači da je u
kući svježe. Opet teškoće sa sustavom grijanja.
Žena je kuhala kavu na plinskome štednjaku. I još nešto, II
"psećem" loncu. Ženino je lice bilo natmureno i nezadovoljno.
Pokreti lijeni. Odjednom je podignula glavu, laganim hodom prišla
prozoru, pogledala u kišu i nasmiješila se. Kava je na štednjaku
prekipjela. Pridržala je lončić s kavom što se slijevala niz stijenke,
ali se pritom nije namrgodila, i nije se počela ljutiti kao obično.
Skinula je vestu ...
Probudio sam se.
- No što? Jesi li vidio? - upitala je Anastazija.
- Vidio sam. No možda je to bio običan san?
- Ta kako običan? Pa ti si namjeravao vidjeti upravo nju!
- Da, namjeravao sam. I vidio sam. A gdje su dokazi da je ona
upravo i bila u kuhinji u tom trenutku kad sam je vidio u snu?
- Zapamti ovaj dan i sat, Vladimire, ako se želiš uvjeriti. Kad
se vratiš kući - pitaj! A nisi još ništa neuobičajeno primijetio?
- Ništa.
40
Anastazija
_ Zar ti nisi vidio osmijeh na licu svoje žene kad je ona prišla
zoru? Ona se nasmiješila, i zbog prolivene kave se nije počela
titi.
_To sam primijetio. Zacijelo je ona kroz prozor ugledala nešto
po što ju je razveselilo.
_Ona je vidjela samo kišu izvan prozora. Kišu koju nikada nije
Uela.
- Ta zašto se onda smiješila?
_ Pa ja sam također pogledala tvoju ženu kroz svoj zračak i
rijala je.
_Tvoj je zračak, znači, ugrijao, a moj je, što li, hladan?
_Ti si jednostavno gledao sa zanimanjem, ne unoseći osjećaje.
_ Znači da tvoj zračak može ugrijati čovjeka u daljini?
- Može.
- Još nešto?
_ Dobiti nekakvu obavijest, predati je. Zračak može poboljšati
položenje i bolna mjesta može dijelom u čovje~a u~l?~iti . Jo.~
ogo toga ovisno o energiji koju posjeduješ, snazI os)ecaJa, volji
lelji.
- A budućnost, možeš li je ti vidjeti?
- Naravno!
- Prošlost?
_ Budućnost i prošlost - to je gotovo jedno te isto. Razlika je
mo u vanjskim detaljima. Osnova uvijek ostaje nepromijenjena.
- Kako to? Što može biti nepromijenjeno?
_Naprimjer, prije tisuću godina ljudi su imali drukčiju odjeću.
Na drugi su se način prilagođavali životu. No to nije najvažnije:
lJudi su imali iste osjećaje i prije tisuću godina, kao i danas. Om
nisu potčinjeni vremenu.
Strah radost, ljubav. Zamisli da su Jaroslav Mudri, Ivan
:rozni ili faraon mogli voljeti ženu, imajući točno takve osjećaje
k o i ti ili netko drugi danas.
_ Zanimljivo. Samo je neshvatljivo što to izražava. Ti tvrdiš da
hi svaki čovjek mogao imati takav zrač ak?
41
Vladimir Megre
- Naravno, svaki. Pa i sada ljudi još uvijek imaju osjećaj
intuiciju - imaju sposobnost da mogu maštati, slutiti,
određene okolnosti, vidjeti snove - samo što sve to čine
bez vodstva.
- Možda nekako treba vježbati? Nekakve vježbe usavršiti?
- Može se uz pomoć vježbanja. Samo znaš, Vladimire, ima j
jedan neophodan uvjet da bi zračak bio potčinjen volji ...
- Kakav još uvjet?
- Bezuvjetno je potrebna čistoća namjere, a snaga zračka ovi
o snazi blagorodnih osjećaja.
- Eto ti ga! Kao da se sve počelo razjašnjavati ... No čemu
čistoća namjere? Blagorodni osjećaji?
- Oni su - energija zračka ...
- Dosta, Anastazija! Ovo je već nezanimljivo. Zatim ćeš '
nešto dodati.
- Glavno sam ja već rekla.
- Recimo da si rekla, ali je uvjeta previše. Porazgovarajmo
nečem drugom! Jednostavnijem.
* * *
Anastazija se po cijeli dan bavi razmišljanjima, sređivanj
najrazličitijih okolnosti što nam se dešavaju u našim prošli
sadašnjim i budućim životima.
Anastazija ima sjajno pamćenje . Ona pamti mnoštvo ljudi
je promatrala u svojim viđenjima ili kroz svoj zračak, njih
unutarnja doživljavanja. Kao najdarovitija glumica, ona mo
oponašati njihov hod, glas, može misliti njihove misli. Ona skup
u sebi životno iskustvo mnoštva ljudi iz prošlosti i sadašnjosti. O
se koristi ovim iskustvom, oblikuje budućnost i pomaže d
Ona to čini na velikoj udaljenosti uz pomoć nevidljivoga zračka,
oni, kojima upućuje pomoć putem šapta, rješenja ili iscjeljenja,
niti ne slute o njezinoj pomoći.
Tek sam potom saznao da takav, nevidljiv prostome OKl . y kakve sadržaje, svakakve slike, stvoriti najnevjerojatnije
zračak, zrači svaki čovjek, samo različito jak. Akademik Akimov ji Ituacije, i usto sama u njima sudjelovati, nekako utjecati na
42
Anastazija
o njegov snimak uz pomoć specijalnih naprava, i objavio
'e s takvim zračkom u časopisu "Čudesa i pustolovine", u
skom broju 1996. godine. Nažalost, mi se njime ne možemo
tako kao ona. Pojavu, sličnu ovome zračku, u znanosti
torzijskim poljem.
* * *
Anastazija ima neobičan i zanimljiv pogled na svijet.
_ Što je to Bog, Anastazija? Postoji li On? Ako On jest, zašto
nitko nije vidio?
- Bog - to je međuplanetarni Razum, Intelekt. On se ne nalazi
instvenoj masi. Njegova je polovica u izvanmaterijalnom
Svemira. On je zbroj svih energija. Njegova druga polovica
estimice raspoređena na Zemlji, u svakome čovjeku. Mračne
žele blokirati ove djeliće.
- Što, po tvome mišljenju, očekuje naše društvo?
- U perspektivi - uviđanje svekolike ubojitosti tehnokratskoga
razvoja i kretanje prema praizvorima.
- Ti želiš reći da su svi naši znanstvenici - zaostala bića, koja
dovode u zabunu?
- Ja želim reći da se uz njihovu pomoć proces ubrzava, a time
.e neispravnoga puta.
- Što? Mi uzalud gradimo sve strojeve i kuće?
- Da.
- Ne dosađuješ li se ovdje živjeti sama, Anastazija? Sama, bez
vizora i telefona?
- Kakve si to primitivne stvari nabrojao; sve je to čovjek imao
amoga početka, samo u savršenijem obliku. Imam to i ja.
- I televizor i telefon?
- Pa što je to televizor? Uređaj, uz pomoću kojega gotovo za-
\'Iljala ljudska fantazija prima nekakve obavijesti i u kojoj se
I žu slike i sadržaji. Ja mogu uz pomoć svoje mašte opisati
43
Vladimir Megre Anastazija

sadržaj. Joj, sigurno se nisam jasno izrazila. Zar ne?

- A telefon?
- Čovjek može pričati s drugim čovjekom bez pomoći
Za to je potrebna samo volja, želja dvoje i razvijena mašta.

KONCERT U TA.JGI

Predlagao sam joj da sama dođe u Moskvu i pojavi se na

iziji.
- Zamisli, Anastazija, tako lijepa ti bi mogla biti fotomodelom,
ekenkom svjetskoga glasa.
Ovdje sam isto tako shvatio da joj ništa zemaljsko nije strano
i svakoj ženi, drago joj je biti lijepom. Anastazija se glasno

- Naj-najljepšom, je li? - ponovila je ona pitanje i, kao dijete

praviti ludorije, kretati se čistinom poput manekenke na

Postalo mi je smiješno kako ona oponaša manekenku,

nogu po nogu u hodu, i pokazuje zamišljenu haljinu.
eskao sam i, postavši sam sudionikom igre, oglasio:
- A sad, poštovana publiko, pažnja! Pred vama će nastupiti
jediva sjajna gimnastičarka, neusporedivo lijepa Anastazija!
Ova ju je objava razveselila još više. Ona je potrčala na sredinu
_ __ r iD i napravila izvanredan skok, najprije naprijed, zatim nazad,
udesno, ulijevo, a onda je jako visoko poskočila. Jednom se
uhvativši za granu drveta, zanjihavši se jednom-dvaput,
acila je svoje tijelo na drugo drvo. Napravivši ponovno skok, s
lm se pljeskom počela koketno naklanjati. Zatim je pobjegla s
ne i sakrila se za gusto grmlje. Smiješeći se, Anastazija je
I 'davala otuda, kao iza kulisa, očekujući s nestrpljenjem sljedeću
" vu. Prisjetio sam se videokasete sa snimkom omiljenih pjesama
II Ilvedbi popularnih pjevača. Katkad bih je uvečer u svojoj kabini

44 45
Vladimir Megre
znao pogledati. Pomislivši na ovu kasetu, niti ne razmišljajući (
tome može li Anastazija barem nešto izvesti, oglasio sam:
- Poštovana publiko, pred vama će sad nastupiti najbolji solisl\
estrade danas i izvest će svoja najbolja djela! Molim!
O, kako li sam samo pogriješio ne povjerovavši u njezin~
sposobnosti! A kasnije se desilo nešto takvo ... što je bilo sasvin
nemoguće pretpostaviti. Anastazija, koja je jedva zakoraknula iZij
svojih improviziranih kulisa, stala je pjevati glasom Alle Pugačove
Ne, ona nije parodirala veliku pjevačicu, nije oponašala njezin glas,
nego je zaista pjevala, izražavajući slobodno ne samo glas,
melodiju, nego i osjećaje.
Ali to nije bilo najneobičnije. Anastazija je naglašavali,
određene riječi, nadopunjavala ih nečim svojim, unosila u pjesmu
dodatne detalje, pa je pjesma Alle Pugačove, čija se izvedba ve
činila nenadmašna, proizvodila cijelu skalu dopunjujućih osjećaja,
izražavala se upadljivije blistavim slikama. Naprimjer, u predivn
izvedenoj pjesmi u cijelosti:
Bio jednom slikar jedan,
Dom je imao i slike platnene,
No on se u glumicu zaljubio,
Tu, što ljubila je cvjetove.
Prodao tad on je svoj dom,
Prodao je slike platnene
I za sav novac je kupio
Cijelo more cvjetova...
Anastazija je napravila naglasak na riječi "slika platnena".
Ovu je riječ izgovorila s divljenjem i s usklikom zaprepaštenja.
Upravo je slika platnena - nešto najmilije za slikara, bez čega se ne
može stvarati, i stoga on ustupa ovo najdragocjenije radi svoje
ljubljene. Izgovarajući zatim riječi "u daljinu ju je vlak odveo" -
ona je prikazala slikara, zaljubljenoga čovjeka, kako gleda za
vlakom što odlazi i zauvijek odvozi njegovu ljubljenu. Prikazala je
bol, očaj i bespomoćnost.
Uzbuđen svime što sam vidio, čuo, nisam zapljeskao po
završetku pjesme. Anastazija se poklonila, pričekala pljesak i, ne
46
Anastazija
vši ga, započela je novu pjesmu još gorljivije. Ona je izvela redom
moje najdraže pjesme, snimljene na videokaseti. I svaka je
sma, što sam je već nekoliko puta čuo, bila u njezinoj izvedbi
jerljivija i bogatija. Ne čuvši pljeska, Anastazija je po završetku
ljednje pjesme krenula prema svojim "kulisama". Bio sam
repašten i još sam malo sjedio šuteći pod neobičnim utiskom.
tim sam skočio , zapljeskao i uzviknuo:
- Bravo, Anastazija! Još! Bravo! Svi izvođači na scenu!
Anastazija se sramežljivo pokazala i poklonila se. Ja sam još
ikivao:
- Još! Bravo! - udarao sam nogama i pljeskao dlanovima.
Ona se također razveselila. Zapljesnula je dlanovima
iknula:
Još - znači li to još?
- Da, još! i još! I još! .. . Sjajno tebi to uspijeva, Anastazija!
Ije nego njima samima! Bolje čak nego u zvijezda naših!
Zašutio sam i počeo sam pažljivo promatrati Anastaziju.
mislio sam kako joj je duša svestrana, kad je mogla unijeti u već,
klo bi se, idealnu izvedbu pjesama, tako mnogo novine, ljepote i
aja. Utihnuvši također, ona me šuteći i upitno pogledavala. Onda
m je upitao:
- Anastazija, a imaš li ti svoju pjesmu? Bi li mogla izvesti nešto
voje što još nisam čuo?
- Mogla bih, ali u mojoj pjesmi nema riječi. Bi li ti se svidjela?
- Otpjevaj, molim te, svoju pjesmu!
- Dobro.
Iona je zapjevala svoju neobičnu pjesmu. Anastazija je
počela vriskom kao novorođeno dijete. Zatim joj se glas
r zJijegao tih, nježan i ljubak. Stajala je pod drvetom, privinuvši
ruke uz grudi, pognute glave, kao da uspavanku pjeva, laskala je
maJišanu svojim glasom. Nešto mu je nježno pričao njezin glas. Od
ovoga tihog glasa, neobično čistog, odjednom je uokolo sve
~ašutjelo: i pjev ptica, i cvrčanje kukaca u travi. A onda kao da se
obradovala djetetu što se budilo iz sna. Njezin je glas odjeknuo
47
Vladimir Megre
gromko veselo. Zvukovi neobično visoka registra čas su lebdjeli n a~
zemljom, čas polijetali u visinu beskonačnosti. Glas Anastazij e jt
čas preklinjao koga, čas započinjao bitku, čas opet laskao djetetu,
darujući radost svemu uokolo.
Osjećaj radosti prešao je i na mene. A kad je ona završila svoju
pjesmu, ja sam zadovoljno uzviknuo:
- A sada, vrlo poštovane dame, gospodo i drugovi, jedinstvena,
izuzetna točka sjajne svjetske dreserke! Najvještije, hrabre, čarob m
i sposobne pripitomiti svakakve zvijeri. Gledajte i uživajte!
Anastazija je čak kriknula od oduševljenja, poskoč il a
zapljeskala ritmično dlanovima, nešto uzviknula, zazviždala. NI
čistini se počelo dešavati nešto nezamislivo.
Prva se pojavila vučica. Ona je iskočila iz grmlja i zaustavila sc
uz obrub čistine, okrećući se oko sebe izrazom neshvaćanja. N~
najudaljenijem od čistine drveću, preskačući s grane na granu
trčkarale su vjeverice. Dva orla su nisko letjela, u grmlju su šuškal
nekakve zvjerčice. Zaorio se tresak suhih grana - razmičući
pritiščući težinom grmlje, na čistinu je istrčao veliki medvjed
zaustavio se, kao ukopan, pokraj Anastazije. Na njega je
negodovanjem zarežala vučica. Očigledno se previše pribiliži
Anastaziji, za što nije bio pozvan. Anastazija je dotrčala k medvjedu
nestašno ga je potapšala po njušci, uhvatila za prednje šape
položila okomito. Prosudivši kako ona pritom nije ulagala većil
fizičkih napora, medvjed je sam izvršavao njezine zapovijedi
ovisno o tome kako i koliko ih je shvaćao. Stajao je ukočen, trud e ć
se shvatiti što se od njega traži. Anastazija se zatrčala, visok(
poskočivši uhvatila se za gusto obrasli zatiljak medvjeda, uspravil'
se na rukama, ponovno je skočila, prevrnuvši se u zraku. Zatim j
uhvatila medvjeda za šapu, počela se sagibati povlačeći za sobon
medvjeda, tvoreći utisak kao da ga ona prebacuje preko sebe. OV'
majstorija ne bi bila moguća kad je medvjed ne bi činio sam
Anastazija ga je samo vodila. Medvjed bi u početku pao n
Anastaziju, da bi se u posljednji trenutak oslonio svojom šapom (
zemlju, i činio, dakako, sve što je bilo moguće da ne bude na štetll lana: gdje bi se u našemu svijetu Anastazija mogla zaposliti i kako
svojoj gospodarici ili prijateljici. Vučica je sve više i više postaja\;, hl mogla nadvladati uobičajene uvjetovanosti. Ali do jednostavnih
nemirna; ona sad nije stajala na mjestu, nego je trčkarala s jedni Inačica plana mi nismo dolazili, stoga što Anastazija nije imala ni
48
Anastazija
rane na drugu, nezadovoljno režući ili ričući. Na kraju čistine
javilo se još nekoliko vukova, i kad je Anastazija sljedeći put
rebacila" medvjeda preko sebe, pokušavajući pritom napraviti
ko da joj se on još i preko glave prevrne, medvjed se srušio na bok
zašutio.
Vučica je skočila prema njemu posve uzrujana, zlokobno se
ijući. Iznenada se Anastazija stvorila ispred vučice, a ona se,
ustavivši se na sve četiri , prebacila preko leđa, udarivši se o noge
astazije, koja je smjesta položila jednu ruku na zatiljak vučice ,
ja se poslušno privinula uz zemlju. Drugom je rukom
mahnula, kao i u mom slučaju, kad sam je prvi put htio zagrliti
z njezina pristanka.
U šuštanju šume uokolo nas nije bilo prijetnje, nego
buđenja. Uzbuđenje se osjećalo u velikih i malih zvijeri, što
kale su, trčale i skrivale se. Anastazija bi činila tako da je
buđenje popuštalo. Najprije bi pomilovala vučicu, potapšala je po
tiljku, i udarivši je kao psa, poslala da ode. Medvjed je ležao na
ku, smjestivši se nespretno, kao da je punjen. Zacijelo je očekivao
će još biti potreban. Anastazija bi mu prišla, naredila nek' se
gne, pomilovala po njušci, i isto tako kao vučicu, poslala s čistine.
umena u licu i vesela, Anastazija mi je dotrčala i sjela pokraj
ene, duboko udahnuvši zrak i polagano ga izdišući. Primijetio
m kako joj je disanje odmah postalo ujednačenim, kao da i nije
radila svoje neobične vježbe.
- Licemjerje oni ne shvaćaju, a i ne trebaju ga shvaćati - ono
opće nije dobro - primijetila je Anastazija i upitala me: - Pa kakva
m? Mogu li ja negdje naći sebi mjesto u vašem životu?
- Dobro tebi to ide, Anastazija, ali mi sve to već imamo. Dreseri
cirkusu također pokazuju mnogo zanimljivosti sa zvijerima. Ti si
ćeš uspjeti izboriti mjesto i pronaći posao zbog prepreka činovnika,
noštva uvjetovanosti i spletki. Ti u tome nisi vješta.
Naša se razonoda nastavljala dalje u potrazi za inačicama
49
Vladimir Megre Anastazija
-
dokumenata o završenom obrazovanju, ni dozvole boravka; a II
priče o njezinome podrijetlu, samo na osnovi sposobnosti, pa
makar i neuobičajenih, nitko neće povjerovati. Anastazija je
promijenila glas, i ozbiljnim tonom rekla:
- Ja bih, naravno, željela još jednom posjetiti jedan oci
gradova, možda Moskvu, stoga što bih se željela uvjeriti koliko ja
mogu precizno sređivati neke okolnosti u vašim životima. Meni,
naprimjer, nije dokraja jasno kako mračne sile uspijevaju izluđivati TKO BUDI NOVU ZVIJEZDU?
žene do te mjere da one privuku muškarce ljepotom svoga tijela, a
da toga same nisu niti svjesne, ne pruživši im tako mogućnos ti
napraviti pravi izbor, kakav je drag duši. A onda same upravo i trpe Druge sam noći, pobojavši se da će mi Anastazija ponovno
zbog toga; dobru obitelj ne mogu stvoriti, stoga što ... dmetnuti svoju medvjedicu da me ugrije, ili da će nešto drugo
Pa smo opet započeli zadivljujuće razgovore o seksu, obitelj i, isliti, kategorički odbijao uopće poći spavati, ako ona ne legne
odgoju djece, što je trebalo shvatiti - a ja sam pomisli o: ~j mene. Mislio sam: "Ako bude pokraj - neće ništa smisliti". Pa
"Najnevjerojatnije od svega što sam vidio i čuo - bilo je to što je rekao:
Anastazija bila sposobna opisati našu stvarnost, poznavati je - U goste je pozvala, reklo bi se. U dom svoj. Mislio sam da će
savršeno i detaljno". bar nekakvih nastambi biti, a ti čak niti vatru pripaliti ne daš;
ijeri noću podmećeš. Ako normalnoga doma nemaš, onda ne
baš ni u goste pozivati.
- Dobro, Vladimire, ne uzbuđuj se, molim te, i ne boj se! Ništa
lošega s tobom neće desiti. Ako želiš, ja ću leći pokraj tebe i
rijat ću te.
Ovaj je put u zemljanome skrovištu bilo razbacano još više
drovih grančica, uredno složene osušene trave; stijenke su
ođer bile natrpane grančicama.
Skinuo sam se. Hlače i vestu sam podmetnuo pod glavu.
gao sam i pokrio se vjetrovkom. Cedrove grančice širile su isti
tocidni miomiris, o kojemu znanstvenopopularna literatura piše
ko dezinficira zrak. Iako je u tajgi zrak ionako čist, disalo se
I še. Osušena trava, cvjetovi davali su još nekakav posebno
I tančan miomiris.
Anastazija je održala riječ i legla pokraj mene. Osjetio sam
kIko je miris njezina tijela daleko ljepši od svih mirisa. Bio je
u"odniji od najbiranijih parfema, miris kojega sam nekad znao
IIMjetiti u žena. Ali sada nisam imao niti primisli o tome kako bih
50 51
 Vladimir Megre
je osvojio. U meni se nisu budile tjelesne želje poslije ono~
pokušaja na putu prema Anastazijinoj čistini, poslije straha ši
me tada obuzeo i gubitka svijesti, čak niti kad sam je vid i
razodjevenu.
Ležao sam i maštao o sinu, kojega mi žena i nije rodila. P
sam pomislio: "Eto, bilo bi lijepo kad bi mi Anastazija rodila sini!
Ona je tako zdrava, izdržljiva i lijepa. Dijete bi, dakle, također bil
zdravo. Sličilo bi na mene. Pa neka bi i na nju, ali bih radije da j
na mene. Bit će on snažna i pametna osoba. Znat će mnogo togil
Bit će darovit i sretan".
Zamislio sam svoga sina kao dojenče što se priljubilo tl
njezine grudi i siše, i nesvjesno sam metnuo ruku na čvrste i topi
Anastazijine grudi. Smjesta sam osjetio trnce po tijelu, ali odmal
su prošli. No to nisu bili trnci straha, nego drukčiji, jako ugodni
Nisam povukao ruku, nego sam, zadržavši dah, samo čekao što Ć
biti dalje. Pa sam tu osjetio kako se na moju ruku spustio mekan
dlan njezine ruke. Ona me nije odgurivala. Pridigao sam se i poče
promatrati prelijepo lice Anastazije. Bijela sjeverna noć činila ga j
još privlačnijim. Nisam mogao odvojiti pogleda. Njezine sivoplav
oči dražesno su me gledale. Ne izdržavši, sagnuo sam se i, ovlaš j
dodirnuvši, poljubio sam je brzo i pažljivo u njezine otkriven
usne. Opet su mi po tijelu prošli ugodni trnci. Miomiris njezin
daha prekrivao mi je lice. Njezine usne nisu rekle, kao zadnji pull
"Nemoj, smiri se!", i uopće nije bilo straha. Misli o sinu me nis
napuštale. I kad me Anastazija nježno zagrlila, pomilovala po kosi
prepustila mi se cijelim tijelom, osjetio sam nešto tako! ...
Čim sam se ujutro probudio, mogao sam pojmiti da nikad
životu nisam iskusio tako predivan osjećaj, blaženi zanos
zadovoljstvo. Neobično je bilo i to što nakon noći , provedene s
ženom, uvijek nastupi fizički umor. Ovdje je sve bilo drukčije. I bi
je još prisutan osjećaj nekakvog uzvišenog stvaranjd. Zadovoljstv
nije bilo samo fizičko, nego nekako neshvatljivo, dotad nepoznato, ojih tjelesnih potreba.
neuobičajeno prekrasno i razdragano. Čak mi je proletjela misali
kako samo radi takvoga osjećaja vrijedi živjeti. Pa zbog čega ranijI \I konopac, kao da se vinula iznad oblaka. Potom je dotrčala, sjela
čak ni približno ničega sličnoga nisam osjetio, premda sam imali IIC)kraj mene na ulazu u noćno konačište , i počela češljati prstima
mnoge žene! i lijepe, i voljene, i iskusne u ljubavi?
52
II
Anastazija
Anastazija je bila djevica. Plašljiva i ljupka djevica. No pritom
ona u sebi imala još nešto, što nije imala niti jedna od onih žena
e sam poznavao. Što? Gdje je ona sada? Primaknuo sam se ulazu
dobno zemljano skrovište i, provirivši glavom, pogledao prema
tini.
Čistina se smjestila malo niže od noćnoga konačišta što je
lo na uzvisini. Bilo je prekriveno polumetarskim slojem
rnje magle. U toj magli se vrtjela Anastazija raširenih ruku. Iz
gle je ona podizala oblačak oko sebe. I kad ju je on svu ogrnuo,
satazija je, lagano poskočivši, ispruženih nogu u konopac, kao
lerina, prolijetala nad slojem magle, spuštala se na novo mjesto,
opet, smijući se, kovitlala oko sebe novi oblačak, kroz kojega su
probijale, milujući Anastaziju, zrake izlazećeg sunca. Ova je slika
injavala i oduševljavala, pa sam uzviknuo od punoće osjećaja:
- Anasta-zi-ja! Dobro jutro, prelijepa šumska vilo, Anastazi-
ja!
- Dobro jutro, Vladimire! - odgovorila je veselo uzviknuvši.
- Tako je dobro, tako divno sada! Zbog čega to? - vikao sam iz
snage.
Anastazija je podigla ruke ususret suncu, nasmijala se svojim
rećujućim , zavodljivim smijehom; poviknula je pjevajući,
ovarajući meni i još nekome gore:
- Samo čovjek od svih bića u Svemiru ima mogućnost
oživjeti nešto tak-vo!
Samo muškarac i žena, koji su iskreno poželjeli imati jedno od
goga dijete!
Samo čovjek, koji osjeća nešto takvo, budi na nebu zvijezdu!
Samo čov-je-k, koji teži ostvarenju i stvaranju.
Hva-Ia ti-i-i ! - Pa je, obraćajući se samo meni, brzo dodala: -
mo čovjek, koji teži ostvarenju i stvaranju, a ne zadovoljavanju
Ona se opet zvonko nasmijala, visoko je poskočila, ispružila se
voju zlaćanu kosu, povlačeći je odozdo gore.
53
 I
Vladimir Megre
II
II - Dakle, ti ne smatraš seks nečim griješnim? - upitao sam.
I
Anastazija je zašutjela. Začuđeno me pogledala i odgovorila:
_ n",n,,, traži.
- Zar je to bio taj seks, što ga imaju u vidu pod ovom riječju
tvom svijetu? A ako nije, tad što je više griješno - prepustiti se, I
bi li se pojavio na svijetu čovjek, ili se suzdržati i ne omoguć i
čovjeku da se rodi? Pravome čovjeku?
Zamislio sam se. Doista, noćašnju prisnost s Anastazijom ni
bilo moguće nazvati uobičajenom riječju "seks". Dakle, što se on
desilo noćas? Kakva riječ ovdje pristaje? Pa sam ponovno upitao:
- A zbog čega se meni, pa mislim, i mnogima drugima,
slično, čak ni približno slično nije desilo?
- Shvaćaš, Vladimire, mračne sile žele pojačati u čovjeku
tjelesne strasti, ne bi li ga spriječile da doživi blaženstvo što
daruje Bog. One na sve moguće načine uvjeravaju kako
zadovoljstvo može lako postići, misleći pritom samo na tj
zadovoljstvo. I tim samim ga odvlače od istine. Jadne zavede
žene, ne znajući ovo, čitav život osjećaju samo patnju, čitav ž'
tragaju za izgubljenim blaženstvom. Ne traže ga tamo gdje tre
Niti jedna žena neće moći odvratiti muškarca od bluda, ako si
dozvoli i preda mu se radi zadovoljavanja samo tjelesnih potre
Ako se takvo što desilo, tad njihov zajednički život neće biti
Njihov je zajednički život - iluzija zajedništva, laž, zabluda
je određena uvjetovanostima. Jer i sama žena istom
bludnica, neovisno o tome je li ona udana za tog muškarca ili
O, koliko je čovječanstvo samo zakona izmislilo, u
vanosti, nastojeći umjetno učvrstiti ovaj lažni savez! Zakona,
duhovnih, i svjetovnih. Sve uzalud. Oni su samo tjerali čovjeka
se igra, usklađuje prema njima i samo prikazuje kako postoji save'
Unutarnje pobude uvijek su bivale nepromijenjene i ni o kome i
o čemu ovisne.
Isus Krist je ovo uvidio. A onda je on, nastojeći im .
suprotstaviti, rekao: "Onaj tko gleda na ženu sa žudnjom, već v .
preljub s njom u srcu svojem".
A onda ste u svojoj ne tako davnoj prošlosti nastojali izloži!
sramoti onoga što ostavlja obitelj. Ali ni u koje vrijeme, ni pOli
54
Anastazija
okolnostima, ništa nije moglo zaustaviti želju čovjeka da
blaženstvo koje intuitivno osjeća, izuzetno zadovoljstvo. Da
Lažan savez je strašan.
Djeca! Shvaćaš, Vladimire! Djeca! Ona osjećaju neiskrenost,
ivost takvoga saveza. I djeca sumnjaju u sve što kažu roditelji.
podsvjesno osjećaju laž već pri svome začeću. I nije im dobro
toga.
Pa reci, tko, koji čovjek želi doći na svijet samo kao rezultat
esne naslade? Svatko bi želio biti stvoren u velikom zanosu
, težnji upravo prema stvaranju, a ne se pojavljivati na
kao rezultat tjelesne naslade.
Oni koji stupaju u lažan savez potom će tražiti istinsko
ljstvo potajno jedan od drugoga. Željet će ovladati sve
im i novijim tijelima, ili će svakodnevno trošiti, osuđujući se,
svoja tijela, uviđajući samo intuitivno kako im sve dalje
istinsko blaženstvo istinskog saveza.
- Anastazija, pričekaj! Je li moguće da su muškarac i žena tako
. ako im se prvi put seks jednostavno desio? Zar nema
, mogućnosti da se popravi stanje?
- Ima mogućnosti. Ja sad znam što treba činiti. Ali gdje, kakve
naći, ne bi li se riječima izrazili? Ja ih sve vrijeme tražim,
takve. Tražila sam u prošlosti i u budućnosti. Nisam našla.
su one sasvim blizu? I samo što se nisu pojavile, stvorit će
nove, koje će moći dozvati kucanjem srce, i smisao riječi. Nove
o davnoj istini praizvora.
- Ta nemoj se jako žalostiti, Anastazija! Reci sad tim riječima
imaš, nekako približno! Što je još takvoga potrebno za istinsko
'stvo osim dva tijela?
- Uvid! Uzajamna želja za stvaranjem. Iskrenost i čistoća želje.
- Otkud ti je sve to poznato, Anastazija?
- To nije samo meni poznato. Bit su željeli protumačiti lju-
dima prosvijetljeni Veles, Krišna, Rama, Šiva, Krist, Muhamed,
Buda.
- Ta zar si ti čitala o njima? Gdje? Kada?
55
Vladimir Megre
- Ja o njima nisam čitala, ja jednostavno znam o čemu Sll
govorili, mislili i što su htjeli.
- Dakle, samo seks, misliš, nije dobar?
- Jako loš. On odvodi čovjeka od istine. Razara obitelji. Odnosi
u ništa najveću količinu energije.
- Ta zbog čega se onda objavljuje tako mnogo različitih časo·
pisa s golim ženama u erotskim pozama, zbog čega se snimaju
filmovi s erotikom i seksom? I sve je to jako popularno. Potražnja
rađa ponudu. Ta što ti želiš reći daje naše čovječanstvo sasvim loše?
- Čovječanstvo nije loše, ali način na koji mračne sile rade,
zasjenjujući duhovnost i izazivajući nisku tjelesnu požudu - jako j
snažan. On donosi mnogo nevolja i patnji ljudima. On djeluje kroh
žene, koristeći njihovu ljepotu. Ljepotu, koja je stvorena dil
pobuđuje i čuva u muškarca duh pjesnika, umjetnika, stvaraoca. Ali
za to sama žena treba biti čista. Ako nema dovoljno čistoće, dolazi
do pokušaja da se privuče muškarca ljepotom tijela. Izvanjskom
ljepotom poput prazne posude. Samim time želi se zavesti
muškarca, i zbog toga zavođenja ona će sigurno patiti čitav život.
- Ta što se onda dešava? Zar za tisućljeća svoga postojanja
čovječanstvo nije uspjelo oduprijeti se načinu na koji mračne sil
rade? On je, dakle, jači od čovjeka. Zar se nije uspjelo oduprijeti
neovisno o pozivima, kao što kažeš, duhovnih, prosvijetljenih?
Znači da mu se jednostavno nije moguće oduprijeti. A možda i nije
potrebno?
- Potrebno je. Svakako je potrebno.
- Tko to može učiniti?
- Žene! Koje će uspjeti shvatiti istinu i svoje predodređenj e.
Onda će se i muškarci promijeniti.
- Ma ne, Anastazija, teško! Normalnoga muškarca će uvijek
uzbuđivati lijepe ženske noge, grudi... Posebno kad si na
službenome putu, ili na odmoru, daleko od svoje životne
suputnice. Tako je sve uređeno . I nitko tu ništa neće promijeniti ,
učiniti drukčije.
- Ali ja sam s tobom učinila.
- Što si učinila?
56
Anastazija
- Ti se sad nećeš moći baviti tim štetnim seksom.
- Strahovita misao me udarila poput struje, počela je rastje-
prelijep osjećaj, što se pojavio noću.
- Što si učinila, Anastazija? Što? Ja sam sad ... Ta što sam ja
... impotentan?
- Naprotiv, ti si sad postao pravi muškarac. Samo običan seks
će ti neugodan. On ti neće dati ono što si doživio, a ono što si
. je moguće samo u slučaju da želiš imati dijete i ako žena
isto od tebe. Ako te voli.
- Voli? Zar pod takvim uvjetima? .. Što se i može desiti svega
puta u životu ...
- To je dosta da budeš čitav život sretan, uvjeravam te,
. . Shvatit ćeš .. . Osjetiti kasnije. Započinju ljudi, pa i
puta, samo tjelesne veze. Oni ne znaju da istinsko
tvo nitko ne može doživjeti ako se daje samo tijelom.
i žena, ujedinivši se u svim poljima postojanja, u poletu
stvaralačkog nadahnuća i u želji za stvaranjem osjećaju
zadovoljstvo. Stvoritelj je samo čovjeku dao mogućnost
ti nešto takvo. To nije prolazno zadovoljstvo i ne treba ga
s tjelesnim zadovoljstvom. Čuvajući ga još zadugo u
sva će polja postojanja učiniti tako da ti i žena budete
ima! I da žena može rađati prema slici, djelo slično
evu.
Anastazija je ispružila svoju ruku ustranu prema meni i
_ se približiti. Brzo sam se odvojio od nje u kut zemljanoga
,\U.JU'U
i uzviknuo:
- Lijepo oslobodi izlaz!
Ona je ustala. Ja sam se izvukao van, odmaknuo sam se od nje
nekoliko koraka.
- Ti si mi oduzela, možda najvažnije zadovoljstvo u životu.
ega svi žele, o njemu svi misle, samo što ne govore svi naglas.
- Ta su zadovoljstva iluzija, Vladimire. Ja sam ti pomogla
loboditi se strašnih, opasnih i griješnih težnji.
- Baš i nije iluzija, svejedno je to svima poznato zadovoljstvo.
N k' .ti ne padne na pamet oslobađati me od ostalih, kako ti to
57
Vladimir Megre
kažeš, opasnih težnji! Jer ja ću otići otuda - ni sa ženama se 11'
možeš sretati, ni popiti, ni pojesti, ni pušiti! Nešto slično nij
uobičajeno za većinu u normalnome svijetu.
- Pa što ima dobroga u pijenju, pušenju, besmislenom
štetnom prokuhavanju tako velike količine životinjskoga mesa, ka
ima toliko predivnih biljaka, stvorenih upravo za hranu čovjeku 1
- Eto tebi tvojih biljaka, pa se hrani njima, ako ti se sviđa!
meni ne zanovijetaj! Pušiti, piti i nešto dobro pojesti mnogima o
nas pruža zadovoljstvo. To je u nas uobičajeno, razumij d
Uobičajeno!
- Ali sve što si ti naveo je loše i štetno.
- Loše? Štetno? Kad bi mi gosti došli na slavlje, sjeli za stol,
ja njima: "Evo vam oraščića pa ih grickajte, jabučicu jedite, vodic
pijte i ne pušite!" - tad neće biti dobro.
- Zar je najvažnije kad se društvo skupi, odmah za stol sjesti
piti, jesti i pušiti?
- Najvažnije ili ne, nije bitno. Tako je uobičajeno u svih lj ud
u cijelome svijetu. U nekim zemljama čak ima jela koja se uzimaj
kao ritual, kao naprimjer, pečena pura.
- Ne rade to svi ljudi u vašem svijetu.
- Iako ne svi, ja ipak živim među normalnima.
- Zašto ti smatraš one oko tebe najnormalnijima?
- Stoga što su u većini.
- To nije dostatno obrazloženje.
- Nije za tebe dostatno, stoga što se tebi ne može objasniti.
Počela me prolaziti ljutnja na Anastaziju. Sjetio sam se onog'
što sam čuo o ljekovitim pripravcima, o liječnici m
seksopatolozima, pa sam pomislio: "Ako mi je ona nekako
naškodila, liječnici će moći promijeniti stanje", i rekao:
- Dobro, Anastazija, dogovorit ćemo se tako da se ja više nil
tebe neću ljutiti. Hvala ti za predivnu noć. Samo me ti više sami
nemoj oslobađati mojih navika. A glede seksa, ja ću popravil i
stvari uz pomoć naših liječnika i današnjih lijekova. Idemo SI'
okupati!
58
Anastazija
Uputio sam se prema jezeru, uživajući u pogledu na jutarnju
mu. Ponovno mi se počelo vraćati dobro raspoloženje, a ona -
o ti! Ona ide pozadi i govori:
- Neće ti sad pomoći lijekovi i liječnici . Ne bi li sve povratili
o što je bilo, trebat će izbrisati iz tvojega pamćenja ono što se
silo i što si ti osjećao.
Zaprepastivši se, zaustavio sam se.
- Tad ti sve povrati!
- Ni ja ne mogu.
Ponovno je mnome ovladao osjećaj neobuzdana bijesa i straha
todobno.
- Ti .. . E baš si drska! Miješaš mi se u život i kvariš ga. Dakle,
si sposobna činiti podlosti? A kako popraviti - ne mogu?
- Ja nisam činila nikakvih gadosti. Ta ti si tako želio sina. No
ošlo je dosta godina, a ti sina nemaš. I niti jedna žena iz tvojega
ijeta ne bi ti rodila sina. Ja sam također zaželjela od tebe dijete,
ravo sina. Aja mogu ... Pa zašto se ti onda unaprijed uznemiruješ
će ti biti loše? Možda ćeš još shvatiti ... Nemoj me se bojati,
olim te, Vladimire, ja se nikako ne miješam u tvoju psihu. To se
mo desilo. Dobio si ono što si htio.
Željela bih te jako osloboditi još barem jednoga smrtnog
ijeha.
- Kakvoga?
- Ponosa.
- Čudna si ti. Tvoja filozofija i način života nisu ljudski.
- Što je u meni tako neljudsko što te zbunjuje?
- Živiš sama u šumi, razgovaraš s biljkama, zvijerima. Nitko u
as čak ni približno ne živi tako.
- Kako to Vladimire, ta zbog čega? . . - uzbuđeno je progo-
orila Anastazija. - A ljudi koji su na selu na ladanju, oni također
azgovaraju s biljkama i životinjama, samo još uvijek nesvjesno. Ali
e oni kasnije shvatiti. Mnogi već počinju shvaćati.
- Nevjerojatno! Ona je na selu na ladanju. A taj tvoj zračak?
Knjige ne čitaš, ali puno znaš. Mistika nekakva ..
59

Vladimir Megre
...
- Ja ĆU se potruditi sve ti objasniti, Vladimire. Samo ne
odmah. Ja se trudim, ali ne mogu odabrati prikladnih riječ i .
Razumljivih. Vjeruj mi, molim te! Sve što ja činim je svojstveno
čovjeku. To mu je iskonski dano. Od praizvora. I svatko bi tako
mogao. I svejedno će se ljudi vratiti prvobitnim izvorima. To će se
postupno dešavati, kad pobijede sile svjetla.
- A koncert tvoj? Pjevala si svim glasovima, moje si najdraže
pjevače oponašala, i to još redom, kao na mojoj videokaseti.
- Tako se desilo, Vladimire. Ja sam jednom vidjela tu kasetu.
Ispričat ću kasnije kako je to bilo.
- Pa što si odmah zapamtila riječi i melodije svih pjesama?
- Zapamtila sam - ta što je tu zamršeno, mistično? Joj, što li
sam sve napričala, pokazala? Ti si me se prestrašio! Zacijelo sam
nerazumna i neobuzdana. Tako je o meni jednom djed rekao. Ja
sam mislila kako on to iz ljubavi. A ja sam baš stvarno neobuzdana,
vjerojatno. Molim te ... Vladimire ...
Anastazija je govorila uzbudivši se poput čovjeka, pa je stoga
strah od nje gotovo prošao. Misao o sinu je zarobila sve osjećaje.
- Ta ne bojim se ja nego .. . Samo budi suzdržanija! To ti je i
djed govorio.
- Da. I djed ... A ja sve pričam, pričam ... Tako bih jako željela
sve ispričati. Jesam li brbljavica? Jesam li? Ali ja ću se potruditi. Ja
ću se jako truditi biti suzdržanom. Potrudit ću se govoriti samo
ono što je shvatljivo.
- Tako dakle, ti ćeš uskoro roditi, Anastazija?
- Naravno! Samo što to neće biti u pravi čas.
- Kako - ne u pravi čas?
- Trebalo bi svakako ljeti kad priroda pomaže othraniti.
- Pa zašto si se odlučila kad je tako opasno za tebe i dijete?
- Ne brini se Vladimire, barem će sin živjeti!
- A ti?
- A ja ću se potruditi izdržati do proljeća kad će se sve srediti .
Anastazija je ovo ispričala bez trunke žalosti ili straha za svoj
život, a onda se zatrčala i skočila u vodu nevelikoga jezerca.
60
Anastazija
zletjele su kapljice vode što su se zasvjetlucale na suncu, poput
atrometa, spustivši se na široku i glatku površinu jezera. Za
idesetak sekundi njezino se tijelo počelo polako pojavljivati na
vršini. Ležala je na vodi, raširivši ruke s dlanovima uvis,
iješeći se.
Stajao sam na obali, gledao je i mislio: "Hoće li vjeverica čuti
ucketanje njezinih prstiju kad bude ležala s dojenčetom u jednom
đ svojih skrovišta? Hoće li joj netko pomoći od njezinih
tveronožnih prijatelja? Hoće li njezinome tijelu biti dovoljno
pIo da može ugrijati mališana?".
- Ako mome tijelu bude postajalo hladno i ako dijete ne bude
alo što jesti, ono će zaplakati - Anastazija je rekla mirno, izlazeći
vode - njegov povik nezadovoljstva može probuditi prirodu prije
oljeća, ili jedan njezin dio, pa će tada biti sve u redu. Oni će ga
hraniti.
- Jesi li čitala moje misli?
- Ne, ja sam predviđala da ti o tome misliš. To je prirodno.
- Anastazija, ti si govorila da na susjednoj zemlji žive tvoji
ižnji. Ne bi li ti oni mogli pomoći?
- Oni su jako zauzeti, i ne treba ih prekidati u poslu.
- Čime se oni bave, Anastazija? Što ti radiš cijele dane kad te
pravo u cijelosti dvori obližnja priroda?
- Ja radim ... I trudim se pomoći ljudima iz vašega svijeta, koje
zovete onima što su na ladanju na selu, ili vrtlari ma.
61
Vladimir Megre
NJEZINI DRAGI LJUDI
NA LADANJU NA SELU
Anastazija mi je pričala puno i s oduševljenjem o tome kakve
se sve mogućnosti mogu razotkriti ljudima što razgovaraju s
biljkama. Anastazija osobito treperi kad priča o dvjema temama,
priča sa zanosom i nekako upravo zaljubljeno. Riječ je o odgoju
djece i ljudima na ladanju na selu. Kad bi se ispričalo sve što ona
govori o ljudima što borave na ladanju na selu, kakvu im ona
pridaje važnost, tad bi svi pred njih pravo na koljena trebali stati .
Nevjerojatno! Ona smatra kako su oni i od glada sve spasili, kako u
dušama siju dobro, kako podižu društvo budućnosti ... Sve ne
možeš navesti. Potrebna je zasebna knjiga. A ona sve to još želi
dokazati, obrazložiti:
- Shvaćaš da društvo danas, u kojemu ti živiš, može mnogo
naučiti družeći se s biljkama što rastu u ljetnikovcima na selu.
Upravo u seoskim ljetnikovcima, gdje poznaješ svaku sadnicu na
svome komadiću zemlje, a ne na bezličnim velikim poljima po
kojima se vuku gorostasni i besmisleni strojevi. Ljudi se bolje
osjećaju radeći u seoskom ljetnikovcu i mnogima je to produžilo
život. Oni postaju boljima. I upravo ljudi koji borave u seoskim
ljetnikovcima mogu pridonijeti tome da društvo shvati koliko je
štetan tehnokratski put razvoja.
- Anastazija, je li tomu tako ili nije, sad nije bitno. Zbog čega
si ti ovdje? U čemu se sastoji tvoja pomoć?
Ona me je primila za ruku, odvlačeći me prema travi. Ležali
smo na leđima, s dlanovima ruku okrenutima uvis.
62
Anastazija
- Zatvori oči , opusti se i pokušaj si zamisliti ono što ću ti
vor iti. Sad ću ja pronaći uz pomoć svojega zračka, vidjet ću
koga od ljudi na udaljenosti, koje vi zovete ljudima što posjećuju
a za ladanje.
Neko je vrijeme šutjela, a zatim je tiho progovorila:
- Postarija žena razmata gazu s namočenim sjemenjem
tavaca. Sjemenje je već visoko izniklo i vidljive su sitne klice.
a je uzela jednu sjemenku u ruku. Pa eto, ja sam joj prišapnula
ko ne treba tako močiti sjemenke, jer će se klicama izmijeniti
lik prilikom sadnje; takva voda nije uopće prikladna za napajanje
'emenka neće biti zdrava. Ona misli kako se sama toga dosjetila.
, to je donekle tako, ja sam joj jedva nešto malo pomogla ne bi li
dosjetila. Sad će ona povjeriti svoje misli, prepričat će ih drugim
dima. Napravljen je sitan posao.
Anastazija je pričala kako ona oblikuje u svojoj svijesti
' različitije situacije na poslu, na odmoru i u uzajamnom
hođenju ljudi, kako jednih s drugima, tako i s biljkama. Kad
uacija, što ju je oblikovala, najviše odgovara stvarnosti,
ostavlja se odnos, pri kojem ona može vidjeti čovjeka,
dosjetiti od čega boluje i što osjeća. Ona kao da postaje dijelom
gova načina života i povjerava mu svoja umijeća. Anastazija je
čala kako biljke osjećaju čovjeka, mogu ga voljeti ili mrziti,
ecati pozitivno ili negativno na njegovo zdravlje.
- Pa ovdje ja imam jako puno posla. Ja se bavim zemljištem u
skim ljetnikovcima. Ljudi iz ljetnikovaca posjećuju svoja
!jišta i zasađene površine, kao da posjećuju djecu, ali oni su
alost, intuitivni u shvaćanju - u njihovim odnosima. Oni još
u osnažili čistoćom uvida u stvarnu namjenu ovoga odnosa.
Sve je, sve na Zemlji - svaka vlat trave, svaki kukac - stvoreno
i čovjeka, ima svoju zadaću i namijenjeno je da služi čovjeku.
oštvo ljekovitih biljaka to potvrđuje. Ali čovjek vašega svijeta
o malo zna da bi mogao iskoristiti mogućnost što mu se pruža
di njegove blagodati. Iskoristiti je u potpunosti.
Zamolio sam Anastaziju da mi pokaže na nekom konkretnom
rimjeru kakve su dobrobiti kad razgovaramo svjesni, i kako bi se
63
Vladimir Megre
.. Anastazija

to moglo praktično provjeriti, vidjeti, podvrći znanstvenom' "",Ije, tad na samo malom dijelu, to više što očekivati može
istraživanju, Anastazija se kratko zamislila, a zatim je iznenada sv mo dobrobiti i ništa lošega. A uz to, mnogo toga što je rekla,
zasjala i uzviknula: otvrdio je već u svojim ispitivanjima magistar biologijskih
- Ljudi na ladanju na selu, moji dragi ljudi na ladanju na selili nanosti , N. M. Prohorov.
Oni će sve potvrditi, razotkriti i iznenadit će vašu znanost. Pa kaki
se nisam ranije sjetila, kako nisam mogla shvatiti?
Nekakva misao što se rodila izazvala je u njoj strašnu radoslo
Općenito uzevši, ja nisam niti jednom vidio Anastazijl
žalosnom. Ona zna biti ozbiljna, zamišljena i dubokoumna, ali s
češće veseli. Ovoga se puta ona radovala silovito - poskočila j'
pljesnula rukama, i pokazala mi je kako se šuma razvedrila
zanjihala, počela joj se odazivati šuštanjem krošnji stabala
glasovima ptica. Ona se zavrtjela kao da pleše. A zatim je sv
ozarena sjela opet pored mene i rekla:
- Sad će povjerovati! I to moji dragi ljudi na ladanju na selu
Oni će vam sve razjasniti i potvrditi.
Ja sam želio da se što prije vrati razgovoru što smo ~
prekinuli, primijetivši:
- Ti tvrdiš kako je svaki kukac stvoren radi blagodati čovj eka
ali kako će u to povjerovati ljudi, što s gađenjem promatraj
gmižuće po kuhinjskim stolovima žohare? Ta što su oni tako đ
stvoreni radi blagodati čovjeka?
- Žohari - odgovorila je Anastazija - gmižu samo p
pr1javome stolu, ne bi li sakupili prostome oku poneka
nevidljive ostatke komadića truneće hrane, ne bi li ih preradil i
sabrali potom na skrovitom mjestu, bez opasnih ostataka. Ako s'
desi da ih bude mnogo, donesi kući malu žabu. Pa će prekobrojn
odmah nestati.
Ono što je Anastazija zatim predložila uraditi ljudima II
seoskim ljetnikovcima, vjerojatno proturječi znanosti - uzgoj u
bilja - i doista, bez sumnje, proturječi općeprihvaćeni nl
načelima iz prakse sađenja i uzgoja različitih vidova kultura na
zemljištima s vrtovima. Ipak su njezine tvrdnje tako
veličanstvene da mi se čini da bi svatko, tko ima mogućnost i ,
trebao provjeriti, ako ne na cijeloj površini svoga komad,\
64 65
I Vladimir Megre
1
II
NEKI SAVJETI ANASTAZIJE
Sjemenka - liječnik
Anastazija je potvrđivala:
- Svaka sjemenka koju posadite sadrži u sebi veliku količinu
obavijesti iz svemira. Ova količina nije usporediva po veličini i
točnosti niti s jednom koju nije stvorila priroda. Uz pomoć ove
obavijesti sjemenka zna točno vrijeme, do milisekunde, kad sc
treba probuditi, proklijati, kakvim se sokovima iz zemlje treba
napajati, kako iskoristiti zračenje kozmičkih tijela: Sunca, Mjeseca,
zvijezda; u što izrasti, kakve plodove dati. Plodovi imaju namjenu
pružiti čovjeku životne blagodati. Ovi plodovi mogu učinkovito,
jače od umjetno stvorenih lijekova, sadašnjih i budućih, odolijevati
svakoj bolesti ljudskoga organizma. Ali za to sjemenka treba
poznavati stanje čovjeka. Kako bi se plod u procesu svoga
sazrijevanja mogao nahraniti potrebnim tvarima u takvome
međusobnom odnosu da bi se mogao izliječiti određeni čovjek.
njegove bolesti. Treba znati ima li bolesti ili sklonosti za bolest.
Da bi sjemenka krastavca, rajčice ili bilo koje druge biljke.
nikla na zemljištu, imala takvu obavijest, potrebno je sljedeće.
Prije sadnje valja okusiti jednu ili nekoliko malenih sjemenki .
držati ih u ustima ispod jezika najmanje devet minuta.
Zatim ih treba smjestiti između dlanova svojih ruku, držati ih
tako tridesetak sekundi. Držeći sjemenje između dlanova, potrebno nakon berbe.
66
Anastazija
tajati bos na tom dijelu zemlje gdje će se poslije vršiti sadnja.
Potom treba otkriti dlanove, i sjeme što u ruci leži, približiti
pažljivo usnama. Pa izdahnuti na sjeme .zrak iz s~o~i~ p~uća.
rijati ga svojim dahom, pa će ono, što Je u nutnm covJeka,
leno sjeme raspoznati.
Zatim treba držati svoje dlanove otvorenima još tridesetak
undi, pružajući sjemenku zvijezdama. I sjemenka će odrediti
utak svoga izlaska. Sve će joj planete u tome pomoći! I radi
jeka će klicama darivati potrebnu svjetlost.
Onda treba sjeme u zemlju posaditi. Nikako ga ne treba istoga
a zalijevati kako ne bi sve sjeme ispralo izlučevinu svoje sline i
~u obavijest, što je sjeme prima u sebe. Nakon tri dana i tri noći
lije sadnje može ga se zaliti.
Presađivati treba u vrijeme povoljno za svako povrće (ovo je
čovjeku poznato, prema mjesečevu kalendaru). Nije tako
ašno ako se vrši prijevremeno presađivanje bez zalijevanja kao
to može biti kasnije.
Ne treba čistiti sav korov kraj klice što je nikla iz svoga
mena. Potrebno je ostaviti od različitih vrsta barem po jednoga.
rov se može podrezati ...
Prema riječima Anastazije, sjemenka na taj način prima u
e obavijest o čovjeku, i tijekom sazrijevanja svoga ploda skupljat
maksimalno iz Kozmosa i Zemlje energiju, potrebnu upravo za
a određenog čovjeka. Sav korov ne treba odstraniti, stoga što i
ima svoju namjenu. Jedan čuva biljke od bolesti, drugi daje
datne obavijesti. U vrijeme sazrijevanja potrebno je razgovarati s
ljkom - barem jednom u vrijeme njezina izrastanja, poželjno je
d je pun mjesec, približiti joj se i dodirnuti je.
Anastazija je tvrdila da ga plodovi, koji su izrasli iz sjemenke
ovaj način i koje je upotrijebio čovjek i uzgojio ih, mogu
,liječiti u potpunosti od svih bolesti tijela, znatno usporiti stare~j~
rganizma, osloboditi od štetnih navika, mnogostruko pov~cab
Intelektualne sposobnosti, prenijeti duševni mir. PlodOVI će
najučinkovitije djelovati ako ih se upotrijebi najkasnije tri dana
67
Vladimir Megre
Core spomenute radnje potrebno je izvršiti srazlič itil ll
vrstama kultura, zasađenima na zemljištu.
Nije nužno na taj način sijati sve gredice krastavaca, raj či cil
tako dalje; dosta je nekoliko grmova.
Plodovi dozreli na ovaj način razlikovat će se od drugih iSl
vrste ne samo po okusu. Ako ih podvrgnemo analizi, oni će s
t~~ođer razlikovati i po međusobnom odnosu tvari, sadržanih l
nJima.
Prilikom sadnje mladica svakako je potrebno u iskopano
jamici svojim rukama i prstima bosih nogu izgaziti zemlju
pljunuti u jamicu. Na pitanje : "Zbog čega nogama?" - Anastazija j
razjasnila kako kroz znojenje nogu iz čovjeka izlaze tvari (zacijel
otrovi), koje sadrže obavijesti o bolestima organizma. Ove ('
obavijesti dobiti mladice. One će ih prenijeti plodovima, koji će s
moći boriti s bolestima. Anastazija je savjetovala neka se s vremen
na vrijeme hoda po zemljištu bos.
Kakve je kulture potrebno uzgojiti?
Anastazija je odgovarala:
- Takve raznovrsne, kakvih ima dovoljno na većini zemlj išla
malina, ribiz, ogrozd, krastavci, rajčice, jagoda, svaka jabuka. Jak
je dobro ako ima višnje, trešnje, rascvjetalih. Količina, površin
zasijana ovim kulturama, ne igraju velikoga značenja.
U obvezatne, bez kojih bi teško bilo zamisliti savršenll
energetsku mikroklimu na zemljištu, odnose se takve popu
suncokreta (barem jednoga) . Svakako je neophodno zasijal
kulture žitarica na površini od metar i pol do dva kvadratna metrll
- raž, pšenicu - i svakako treba ostaviti otočić ne manji od dv
kvadratna metra ispod različitih trava. Ovaj se otočić ne smij
zasijati umjetno, nego treba biti prirodan i, ako niste sačuvali
različite trave na svome zemljištu, treba donijeti iz ~:_; me busenje
stvoriti takav otočić uz pomoć njega.
Pitao sam Anastaziju je li neophodno ako se nepos red nil
presade na zemljištu kulture, koje ona ubraja u obvezatne, ako iZ,1
ograde nedaleko zemljišta već ima različitih trava, pa sam dobi li
sljedeći odgovor:
68
Anastazija
- Od važnosti je ne samo raznolikost nasada, nego i način
ova presađivanja, neposredan odnos s njima, zahvaljujući
~em i obavijest postaje sadržajna. Već sam ti govorila o jednome
načina presađivanja - on je osnovni. Najvažnije je ako se djelić
rode oko tebe prožme obaviješću o tebi. Samo u tom slučaju
dicinski učinak, pa i prosto punoća života tvoga organizma, bit
znatno veći nego samo od plodova. U divljoj, kako je vi zovete,
rodi, a ona nije divlja, nego vam jednostavno nije poznata, ima
oštvo biljaka uz pomoć kojih možete liječiti apsolutno sve
tojeće bolesti. Ove su biljke zato i stvorene, ali je čovjek izgubio
je gotovo izgubio sposobnost njihova prepoznavanja.
Ispričao sam Anastaziji kako mi imamo mnogo
cijaliziranih ljekarni koje prodaju ljekovito bilje; ima i liječnika,
avara koji liječe profesionalno travama, a ona je odgovorila:
- Najvažniji je liječnik - tvoj organizam. On je iskonski
daren sposobnošću da može znati kakvu je travu potrebno
trijebiti i kada. Kako se uopće hraniti, disati. On je sposoban
iječiti da se bolest pojavi još prije nego što se očituje izvana. I
ko drugi ne može nadomjestiti tvoj organizam, jer to je osobni
čnik, kojega je tebi osobno dao Bog, samo tebi osobno. Pričam
kako mu ti možeš pružiti mogućnost da radi za tvoje dobro.
Kad se uspostavi međusobni odnos s biljkama na tvome
mij ištu, one će tebe liječiti i brinuti se o tebi, postavit će točnu
'agnozu i pripremiti poseban, upravo za tebe najučinkovitiji lijek.
Koga ubadaju pčele?
Na svakom zemljištu treba imati barem jednu obitelj pčela.
Rekao sam joj kako u nas samo neki mogu razgovarati s
čelama. Ovo ljudi uče u posebnim školama, ali ni oni ne
spijevaju uvijek.
I No ona je odgovorila:
, - Mnogo toga smeta što vi radite da biste osigurali život
69
Vladimir Megre
obitelji pčela. Samo dva čovjeka na Zemlji uspjeli su se
posljednjih tisuću godina neznatno približiti razumijevanju
jedinstvenoga živućega mehanizma.
- Tko su oni?
- To su dva redovnika, i oni su proglašeni svecima. Možeš či .
o njima u vašim knjigama, pohranjenima uspremišti
samostana.
- Ta što, Anastazija, ti čitaš crkvenu literaturu? Gdje, kada,
ti nemaš niti jedne knjige?
- Ja se koristim savršenijim načinom pronalaženja obavijesi
- Kakvim? Opet govoriš nejasno, ta obećala si da neće
nikakve mistike, fantastike.
- Ja ću o njemu govoriti, mogu pokušati dati savjet. Sad
nećeš shvatiti, a to je jednostavno i prirodno.
- No dobro, kako se treba brinuti o pčelama na zemljištu?
- Za njih je jednostavno potrebno načiniti gnijezdo,
imaju u prirodnim uvjetima, i to je sve. Daljnji se posao
sastojati samo u tome da se pčelicama uzme malo meda, voska
drugih jako blagotvornih tvari za čovjeka, što su ih proizvele pč e l
- Anastazija, to uopće nije jednostavno. Ta tko zna kakvo
biti ovo prirodno gnijezdo? Eto, kad bi ti ispričala kako ga
napraviti iz tih materijala koje imamo, tad bi to bilo ostvarivo.
- Dobro - nasmijala se ona - tad ćeš ti morati malo pričeka
Ja ću morati oblikovati, pa vidjeti što tamo, kako ti kažeš, današ
čovjek ima pri ruci.
- I gdje ga smjestiti kako ne bi kvarilo pogled? - dodao sam.
- Pokušat ću i to!
Legla je na travu, kako je to činila svaki put kad '
oblikovala svoje ili, bolje reći, naše životne okolnosti, no ovaj p
sam počeo pažljivo promatrati što čini. Anastazija je ležala
travi, raširivši ruke na razne strane, s dlanovima okrenuti
uvis. Prsti ruku bili su napola savijeni, a njihovi krajičci, točnij e ,
krajičci četiriju prstiju na svakoj ruci također su bili okrenu li
svojim jastučićima uvis.
70
Anastazija
Prsti njezinih ruku najprije su se jedva pomicali, a zatim su
i.
Oči su bile zaklopljene. Cijelo tijelo je bilo opušteno. Lice je
također bilo opušteno, a zatim bi po njemu proletjela jedva
sjenka kakvoga osjećaja ili osjeta.
Kasnije je ona objasnila da svaki čovjek može vidjeti na
ako se pouči tome na određeni način.
A o pčeljinoj košnici Anastazija je rekla sljedeće:
_ Potrebno je napraviti drvenu duplju. Može se uzeti brvno s
om i izdubiti ga, proširiti ili napraviti od dasaka vrste
gorice. Debljina dasaka treba biti najmanje 6 cm, unutarnji
am najmanje 40x40 cm, dužina najmanje 120 cm. Na uglove
'ih spojeva treba pričvrstiti trokutne letvice da bi uglovi
nekako zaokruženi. Letvice se može malo zalijepiti; pčele će ih
ije same pričvrstiti. Jednu popločanu stranu može se potpuno
'ti daskom iste takve debljine, a na drugoj napraviti otvor.
za to treba tako podesiti kako bi se mogla primaknuti i
. travom ili krpicom. Pritom treba zatvoriti krpicom cijelo
Po cijeloj dužini jednoga od spojeva treba napraviti proreze
ne otprilike 1,5 cm. Prorezi ili samo jedan prorez trebali bi biti
ti od popločane strane s otvorom za 30 cm. Takva se
duplja može postaviti na kolce negdje na zemljištu.
Visina od zemlje ne treba biti manja od 20 do 25 cm. Prorezi
. biti prema jugu, iako ih je bolje postaviti ispod krova kuće.
će i pčele moći neometano od čovjeka letjeti, i one ga neće
_ '7ri , .., "ivati.
Drvenu duplju treba postaviti vodoravno, pod kutom nagiba
približno 20-30 stupnjeva.
Popločana strana s otvorom treba biti pri dnu. Drvena duplja
može postaviti i u potkrovlje, ali u tom slučaju treba biti dobro
·etreno.
Drvenu je duplju najbolje pričvrstiti na strani prema jugu,
od samim krovom kuće ili na samome krovu. Treba samo
predvidjeti mogućnost pristupa drvenoj duplji radi uzimanja malo
aća, ispunjenoga medom.
71

Vladimir Megre
Nad drvenom dupljom treba biti nadstrešnica da štiti od
sunca. Ona se treba nalaziti na pristupnoj površini. Zimi je se mo ž~
izolirati.
Obratio sam Anastaziji pozornost na to da će takva drveni!
duplja biti dosta teška, a zaslon od sunca i pristupna površina mogu
pokvariti izgled kuće. Što uraditi u tom slučaju? Ona me malo
začuđeno pogledala, a zatim rekla:
- Stvar je u tome da rad vaših pčelara nije sasvim ispravan ,
Djed mi je pričao . Današnji pčelari načinili su mnogo različi tih
konstrukcija košnica, i sve one predviđaju stalnu intervenciju
čovjeka u pčelinje gnijezdo: pčelari namještaju okvire sa saćem ,
zimi premještaju košnice s pčelama na drugo mjesto, što se ne bi
trebalo činiti.
Pčele prave saće na točnoj udaljenosti jednoga od drugoga,
predviđaju same cjelokupni sustav provjetravanja, suprotstavljanja
svome neprijatelju, tako da svaka intervencija narušava sustav,
Umjesto da skupljaju med, odgajaju nove pčele, one trebaju
ispravljati narušeno.
U prirodnim uvjetima pčele žive u dupljama drveća i izvrsno
se nose sa svim problemima. Ja sam ti pričala kako ih treba uzgaj ati
u uvjetima, najbližima prirodnima. Njihova nazočnost daje jako
velike dobrobiti. Upravo one najučinkovitije oprašuju sve biljke i
povećavaju plodnost, što bi vam trebalo biti dobro poznato.
Vama može biti nepoznato to da pčele, uza sve ostalo svojim
rilcima otvaraju one kanale u biljkama, kroz koje ulazi u nj ih
naknadna obavijest, odražena od strane planeta, koja je potrebna
biljkama, pa dakle i čovjeku.
- Ali pčele ubadaju ljude. Kako će se to čovjek odmoriti LI
ljetnikovcu ako će biti u stalnome strahu?
- Pčele ubadaju kad se sam čovjek agresivno prema njima
ophodi, tjera ih mašući, boji se, kad je jako agresivno raspoložen
iznutra, i to ne nužno prema pčelama, nego jednostavno prema
bilo kome. One to osjećaju i neće prihvatiti zračenje svakakvih
mračnih osjećaja. One k tome mogu ubadati one dijelove tijela, LI
kojima su završeci što vode do ponekoga bolesnoga unutarnjeg
72
Anastazl}a
ga'na čovjeka, također tamo gdje je probijen zaštitni omotač, gdje
neki poremećaji.
Vama je poznato kako pčele učinkovito liječe bolest koju vi
ivate upala zgloba, ali to nipošto nije jedino što pčele mogu
iti.
Kad bih pričala o svemu, pa još i potvrđivala onako kako ti
ćeš, ti bi trebao provesti kod mene ne tri dana, nego mnogo
dana. U vas je mnogo toga rečeno o pčelama, ja sam samo unijela
ke ispravke u te podatke, i vjeruj mi, molim te - oni su stvarni.
seliti obitelj u takvu košnicu je jako jednostavno. Potrebno je
uti ovdje roj pčela, a prije toga staviti komadić voska i travku
edonosne biljke. Nije potrebno postavljati nikakve okvire ručne
ade i saće. Kasnije, kad obitelji budu zauzele barem nekoliko
sjednih zemljišta, pčele će se same razmnožavati, rojeći se
uzimat će slobodne duplje.
- A kako kupiti u njih med?
_ Treba otvoriti popločan poklopac, slomiti viseće saće i uklo-
ti slijepljeni med i cvjetni prah. Ne treba samo škrtariti;
ophodno je ostaviti jedan dio pčelama za zimu. A prve je godine
'bolje uopće ne kupiti med.
Dobro budi, jutro!
Svoje je jutarnje pripreme Anastazija prilagodila uvjetima na
mljištu seoskoga ljetnikovca.
~ Ujutro, poželjno s izlaskom sunca, treba se uputiti bos na
mij ište, pristupiti onim biljkama kojima želimo. Možemo ih
dirnuti. Ovo ne treba činiti po nekakvome obrascu ili istome
tualu kojega ponavljamo svaki dan, nego onako kako nam se
rohtije, kakva se već pojavi želja. Ali ovo treba učiniti prije
mivanja. Tad će biljke osjećati kako mirišu tvari što se oslobađaju
1& organizma u vrijeme sna kroz pore kože. Ako je toplo i ako se
alazimo pokraj barem malenoga dijela zemljišta stravnatom
73
Vladimir Megre
površinom, a potrebno je da bude takvo, treba na njega le ć i
protezati se tri-četiri minute. Ako tad po tijelu počne puzati pokoj
kukac - ne treba ga otjerati. Mnogi kukci otvaraju pore na tijelu
čovjeka, pročišćuju ih. Uglavnom se začepljuju one pore kroz koj
se i oslobađaju otrovi koji izbacuju na površinu kože najrazličitij
unutarnje ranice i omogućuju čovjeku da ih se riješi. Ako n
zemljištu ima nekakav bazen s vodom, treba se u njemu okupati . A
ako ga nema - tad se možemo politi vodom. Pritom treba staj al
bos nedaleko od gredica i biljki, još bolje - između gredica ill,
naprimjer, jedno jutro - pored grmova malina, drugo - ribiza itd
Nakon polijevanja ne treba se odmah obrisati. Kapljice vode trebl
otresti dlanom, kao da ih prosipamo na okolno raslinje. Kaplji "
vode s drugih dijelova tijela treba također otresti rukama. Nakol)
toga se može obaviti uobičajen postupak umivanja i upotrijebi!
pribor na koji smo naučili.
Postupak uvečer
Uvečer, prije sna, obavezno treba oprati noge, i pritolll
koristiti vodu s dodatkom male količine (nekoliko kapljica) soka od
divlje lobode ili koprive. Može i jedno i drugo istodobno, n'
upotrebljavajući pritom sapun ili šampon. Vodu u kojoj smo oprali
noge treba izliti na gredice. Poslije čega se, ako za to ima potreb "
može oprati noge sapunom. Ovaj postupak uvečer važan je iz dVil
razloga. Kroz znoj nogu izlaze otrovi, izvlačeći iz organizmi!
njegove unutarnje bolesti, pa ih je potrebno oprati na bi li sc
pročistile pore. Sok od divlje lobode i koprive bit će dobar za to,
Izlijevajući vodu na gredice, vi prenosite dodatne obavij esl i
mikroorganizmima i biljkama o tome kako se osjećate danas. To jt'
jako bitno. Dobivši samo ovu obavijest, vidljivi i nevidljivi svijet koj i
vas okružuje može stvarati, odabirući iz Kozmosa i sa Zemlje Sve
što je potrebno za normalno funkcioniranje vašega organizma.
74
Anastazija
On će sve sam pripraviti
Još mi je bilo zanimljivo doznati što će ona reći o prehrani. Ta
ma se ona jako neobično hrani. Pitao sam:
_ Anastazija, reci kako se po tvome mišljenju treba hraniti
vjek, što treba jesti, kada, koliko puta na dan, koju količinu? Mi
idajemo značajnu pozornost ovome pitanju. Postoji mnoštvo
·raznovrsnije literature, recepata za zdravu prehranu, savjeta
ko smršaviti.
_ Način života čovjeka u uvjetima koje postavlja svijet tehno-
acije teško si je zamisliti drukčije. Mračne se sile tako sve vrijeme
trude nadomjestiti naravan mehanizam ovoga svijeta, koji je u
ladu s prirodom i dan čovjeku od iskona, svojim glomaznim
jetnim sustavom, proturječnim ljudskoj prirodi.
Zamolio sam Anastaziju neka priča konkretnije i razumljivije,
z njezinih filozofskih promišljanja, pa je ona nastavila:
_ Shvaćaš da na tvoja pitanja: "Što, kada, koju količinu treba
vjek jesti?" - nitko drugi ne može bolje odgovoriti, nego sam
ganizam svakoga određenog čovjeka. Osjećaj gladi i žeđi zato i
stoji da bi svakome čovjeku dao signal kad treba upotrijebiti
ranu. Upravo ovaj trenutak bit će najkorisniji za svakoga. Svijet
hnokracije ne može omogućiti čovjeku da u trenutak kad to
·egov organizam traži udovolji osjećaju gladi i žeđi, pa je onda
čeo tjerati čovjeka u obrazac, uvjetovan svojom nemoći, nalazeći
š za njega i opravdanje u nekakvoj svrsishodnosti. Zamisli da
dan čovjek pola dana sjedi, gotovo ne troši energiju, a drugi radi
eki fizički posao ili jednostavno trči, obliven znojem, trošeći
ritom desetak puta više energije, a oni trebaju jesti u isto vrijeme.
ovjek treba jesti onda kad mu to kaže njegov organizam, i nema
rugog savjetnika. Razumijem da to gotovo nije ostvarivo u
uvjetima vaše stvarnosti, ali za ljude koji se nalaze na svojem
lemljištu, u blizini svojih domova, takva mogućnost postoji, i nju
treba iskoristiti i napustiti neprirodne umjetne mehanizme. Na
tvoje pitanje: "Što treba jesti?" - mogu isto tako reći da treba jesti
ono što se u danom trenutku nalazi pri ruci. Organizam će sam
75
Vladimir Megre
odabrati ono što mu je potrebno. Od onoga što nije u vezi s
tradicijom mogu savjetovati sljedeće. Ako imate u svojem domu
nekakve sitne životinje (kokoš, psa), promatrajte ih pažljivo. One
povremeno odabiru od različitih trava neki tip travke i jedu ga.
Treba ubrati barem nekoliko takvih vlati trave i dodati ih u jelo.
Ovo uopće nije potrebno činiti svakodnevno. Dovoljno je dvapul-
triput tjedno. Potrebno je također sabrati klasje žitarica, ovršiti ih ,
sitno samljeti, napraviti brašno i ispeći kruh. Ovo je neobično
važno. Čovjek, koji uzme ovakav kruh svega jednom-dvapul
godišnje, dobiva zalihe energije koje mogu aktivirati njegove
unutarnje duševne potencijale i djelovati pozitivno na fizičko stanje
i smiriti njegovu dušu. Ovaj se kruh može dati i svojim rođacima,
jednostavno bliskim ljudima. Na njih će on također djelovati
sasvim blagotvorno ako ga se daje iskreno, s dobrom voljom. Jako
je korisno za zdravlje svakoga čovjeka ako barem jednom ljeti ,
tijekom tri dana, uzima samo ono što raste na njegovom zemljištu,
upotrebljavajući kao dodatak kruh, suncokretovo ulje i minimalnu
količinu soli.
Već sam pričao o tome kako se hrani Anastazija. Eto, ona je i
za vrijeme svoje priče nekako nehotice ubrala jedan, pa drugi
stručak trave, sama ju je počela žvakati, a dala je i meni. Ja sam
također odlučio probati. Njezin okus nije ostavljao utiska, ali nije
izazvao niti osjećaja odbojnosti. Proces prehranjivanja i održavanja
u životu Anastazijinog organizma nekako je povjeren prirodi i
nikad neće zadržati njezine misli, koje se bave drugim problemima.
Njezino zdravlje između ostalog čini neodvojiv dio čudes n e
izvanjske ljepote. Prema tvrđenju Anastazije, organizam čovjeka
koji je uspostavio takve odnose s biljnim svijetom i zemljom na
svojem zemljištu, može se u potpunosti osloboditi svih bolesti.
Bolest sama po sebi jest čin kojim se čovjek udaljuje od
mehanizama prirode, pozvanih da čuvaju njegovo zdravlj e i
održavaju ga u životu. A za njih, ove mehanizme, borba s bilo
kakvom bolešću ne predstavlja nikakvih problema, stoga što II
tome i jest bit njihova postojanja. Dobrobit koju može imati čovj ek
koji je uspostavio odnos putem razmjene obavijesti, i zbližio se s
malenim dijelom svijeta prirode, znatno je veća od borbe s bolešću.
76
Anastazija
SAN POD SVOJOM ZVIJEZDOM
Već sam pncao s kakvim nadahnućem Anastazija govori o
iljkama i ljudima koji razgovaraju s njima. Mislio sam da je ona koja
lvi u prirodi, dobro proučila samo prirodu, ali ona ima obavijesti i o
lanetarnom poretku. Kao da osjeća nebeska tijela. Prosudite sami o
me kako ona priča o snu pod zvjezdanim nebom:
- Biljke, nakon što su primile obavijest o određenom čovjeku,
počinju razmjenjivati obavijesti s kozmičkim silama, no one su
mo posrednici, koje vrše samo ograničenu zadaću glede tijela i
ekih duševnih razina. One se nikad ne dotiču složenih procesa,
ojstvenih od cjelokupnoga životinjskog i biljnog svijeta jedino
udskome mozgu, i samo ljudskim razinama postojanja.
spostavljena razmjena obavijesti ipak omogućuje čovjeku
praviti to, što samo on može činiti: koristiti se kozmičkim
telektom, i ako ćemo točnije reći - razmjenjivati s njim
bavijesti. Sasvim jednostavan postupak daje mogućnost da se to
ini i osjeti blagotvornost takvoga djelovanja.
Anastazija je kazivala o njemu ovako:
- U jednu od večeri kad za to budu prikladni uvjeti, smjestite
na spavanje pod vedro nebo. Postelju pritom treba rasprostrijeti
edaleko od grmova maline, ribiza ili žitnih površina. Vi trebate
Iti sami. Ležeći na postelji, okrenuvši lice prema zvjezdanome
ebu, ne treba odmah zaklopiti oči. Usmjerite pogled i mislima se
rošećite po kozmičkim tijelima. Razmišljajte o njima bez
naprezanja. Misliti treba lako i slobodno. Najprije si pokušajte u
mislima predstaviti ona tijela koja vidite najbolje, a zatim možete
malo sanjati o onome što je vama intimno, o vama bliskim ljudima,
77
 Anastazija
Vladimir Megre
-
o onima kojima želite dobro. Ne pokušavajte u taj trenutak mislil i
o osveti ili željeti nekome zlo. Učinak bi mogao biti neugodan Z,I
vas. Takav jednostavan postupak oživjet će neke od mnoštviI
stanica, uspavanih u vašem mozgu, od kojih se većina tako i nt
budi u vrijeme života čovjeka. Kozmičke sile bit će s vama i pomoci
će vam najnevjerojatnije svijetle snove učiniti stvarnima; pomoci
će vam naći duševni mir, uspostaviti blagotvorne odnose s
bližnjima, pojačati ili probuditi njihovu ljubav za vas. Jako jc
ONAJ KOJI POMAŽE I
korisno ako se dani postupak uradi nekoliko puta. On daje učina l ODGAJA VAŠE DIJETE
samo na mjestima gdje ste u stalnom doticaju s biljnim svijetom.
Što ćete vi sami osjetiti već ujutro. Osobito je važno ako se ovaj
postupak čini uvijek uoči svoga rođendana. Dugo je, pa i nema Postavljajući Anastaziji pitanje o tome na koji način komad
smisla sad pojašnjavati način na koji djeluje ovaj mehanizam. s nasadima, koji, čak ako su i sađeni na poseban način, i u
Dijelu tumačenja ti nećeš povjerovati, dio nećeš shvatiti. Znatno u s čovjekom , može pridonositi odgoju djece, ja sam
lakše i sažetije moći će se o tome razgovarati s onima koji su ve ( da ću od nje čuti odgovor poput toga da je djeci potrebno
probali i iskusili njegovo djelovanje, jer će obavijest koja se dobij e i ljubav prema prirodi. Ipak sam pogriješio. Ono što je rekla
provjeri, pomoći da se primi sljedeća. me je jednostavnošću dokaza i istodobno dubinom
IlJVJ.)"'-'F. značenja.
_ Priroda, razum Svemira učinili su tako da se svaki novi
ek rađa kao gospodar, car! On je sličan anđelu - čist i
ešan. Još maleno otkriveno tjeme prima ogromni dotok
esti iz Svemira. Sposobnosti svakoga novorođenoga pružaju
mogućnost da postane najmudrijim bićem u Svemiru, poput
Samo mu je malo vremena potrebno da podari svojim
ima sreću i radost. Ono vrijeme za koje on spoznaje smisao
značenje čovjekova postojanja - odsječak je od svega
zemaljskih godina. I sve što mu za to treba, već postoji.
telj i samo ne bi trebali iskrivljavati stvaran, prirodni ustroj
odvajati dijete od najsavršenijih tvorevina uvSvemiru. Ali
teljima svijet tehnokracije to ne dopušta činiti. Sto vidi beba
prvi put svjesno promatra? Ona vidi strop, rub krevetića,
krpice, zidove - oznake i vrijednosti umjetnoga svijeta,
renoga tehnokratskim društvom. I u tom svijetu postoji majka,
zine grudi. "Tako je dakle, zacijelo, nužno" - misli ona. Njezini
ditelji joj nude s osmijehom, kao dragulju, svakakve zveckave i
I kutave predmete, igračke. Zašto? Njoj će dugo trebati da shvati
79
78
Vladimir Megre
zašto oni zveče i piskutaju. Ona će to pokušati shvatiti svjes no
podsvjesno. Zatim će je ti isti, nasmiješeni roditelji, uvezivati \
nekakve krpice - što joj je neudobno. Ona će se pokušati oslobodi l
ali uzalud! A jedini je način prosvjeda - vrisak! Vrisak prosvjeda
molba za pomoć, vrisak ljutnje. Od toga trenutka anđeo i gospo '
postaju sirotinja, rob što prosi milostinju.
Djetetu se uručuju, jedna za drugim, obilježja umjetnoga svijeiII
Kao blagodat - nova igračka, nova odjeća. I upravo time daju do zna
kao da su ti predmeti najvažniji u tom svijetu, u kojem se pojavilo.
njim su oni luckasti, iako je još maleno, ali je već najsavršenije bi će
Svemiru, i tako se oni spontano odnose prema njemu kao pre
nesavršenom biću, pa mu se čak i u tim ustanovama gdje se, kao
to vi mislite, školuje, opet isto govori o vrijednostima umjD~n "" ••- '
svijeta. Tek mu oko devete godine ovlaš spominju kako postoji prirodl,
kao dodatak nečemu drugom, važnom, misleći pritom na ono što n'
od prirode stvoreno, I većina ljudi ne uspijeva spoznati istinu do
svoga života. Reklo bi se jednostavno pitanje: "U čemu se
smisao života?" - tako i ostaje nerazriješenim.
A on je - smisao života - u istini, radosti i ljubavi. Deve
godišnje dijete koje je odgojeno u svijetu prirode, shvaća Svem l
jasnije od znanstvenih ustanova u vašem svijetu i od mn
priznatih u vašem društvu znanstvenika.
- Dosta Anastazija! Ti sigurno misliš na poznavanje pri
ako će ono voditi isti život kao i ti. Tu se ja s tobom mogu složil
Ali je suvremen čovjek prisiljen, bilo to dobro ili loše - ali je ()
prisiljen živjeti upravo u našem svijetu tehnokracije, kako ga l
zoveš. Čovjek, odgojen tako kao što ti predlažeš, poznavat
prirodu, osjećati je, a u drugome će se pokazati kao savršeni laik
Postoje još takve znanosti kao matematika, fizika, kemi '
jednostavno znanje života, njegove društvene pojavnosti.
- Sve su to za onoga tko je jednom spoznao smisao Svemira
sitnice. Ako on to poželi, ako bude smatrao da se treba istaknuti
nekom području znanosti, tad će s lakoćom prestići sve ostale.
- Zašto sad to spominješ?
- Čovjek svijeta tehnokracije ništa još takvoga nije izumio, če g.!
80
Anastazija
u prirodi. Štoviše, savršeni mehanizmi koje nije stvorila
- samo su tužna slika onoga što već postoji u prirodi.
- Dobro, neka je tako, ta ti si obećala ispričati kako se može
. dijete u našim uvjetima, kako se mogu razviti njegove
Samo pričaj o tome razumljivo, pokaži na konkretnim
ma!
- Potrudit ću se na konkretnima! - odgovorila je Anastazija. - Ja
već oblikovala takve situacije i pokušala sam došapnuti jednoj
i što treba činiti, samo oni nikako ne mogu postati svjesni koji
bitan i zadati svome djetetu pitanje ... Ovim je roditeljima
dobiti neobično čisto, sposobno dijete; ono bi moglo donijeti
dobrobiti onima što žive na Zemlji, ali .. . Roditelji stižu s tim
im djetetom na svoj komad zemlje u ljetnikovac na selu i
sa sobom njegove drage igračke. Umjetne igračke, koje
stvarne prioritete u Svemiru. O, kad oni to samo ne bi
... Ta dijete se može zabaviti i privući drugom zanimljivijom
nego što je besmislen i, štoviše, štetan dodir s predmetima, koji
stvoreni prirodno! Prije svega zamolite ga nek' vam pomogne,
činite to sasvim ozbiljno i ne ophodite se s njime luckasto, to
što će vam ono stvarno ukazati pomoć.
Ako se bavite sadnjom, zamolite ga nek' vam pridrži sjemenje,
za sadnju, ili nek' raskopa gredicu, ili nek' samo stavi
u pripremljenu jamicu. Pritom mu pričajte o tome što vi
, naprimjer, moguće je ovako:
"Mi ćemo staviti sjemenku u zemlju i posuti je zemljom. Kad
zasja i zagrije zemlju, sjemenka će se ugrijati i ona će
rasti, htjeti će pogledati sunašce, i iz zemlje će progledati
mladica - evo ovakva! Pritom treba pokazati pokoju vlat
. Ako se mladici svidi, ona će postati sve većom i većom i moći
prerasti u drvo, ili nešto manje, u cvjetić. Ja još želim da nam
donese ukusan plod, pa ćeš ga i ti jesti, ako ti se svidi. Mladica
pripremiti svoj plod za tebe".
Svaki put kad dolazite s djetetom na svoj komad zemlje ili kad
ono budi ujutro, prvu stvar koju treba učiniti jest predložiti mu
k' pogleda je li nikla mladica. Ako ugledate da je mladica nikla,
81
Vladimir Megre Anastazija

pokažite da se radujete. Kad ne sadite sjemenje, nego sadni ce, kako i što uspijeva. Najvažnije jest - da će ono početi
- . ! '.. "u.u

potrebno je također objasniti djetetu što činite. Kad presađuj e l '
sadnicu rajčica, tad nek' vam ono prinese po jednu stabljiku. Ako ~l'
slučajno prelomi, uzmite u ruke prelomljenu stabljičicu irecil e:
"Ja mislim da ova neće živjeti i neće nam donijeti ploda. Ona ~ '
slomila, no pokušajmo je ipak posaditi". I posadite pokraj drugilJ
barem jednu slomljenu. Za nekoliko dana kad se sa svojim djetetolll
ponovno približite gredici, s već očvrslim stabljikama rajči CiI
pokažite svojemu mališanu i slomljenu stabljiku koja vene
iti, analizirati, i u njegovom će se mozgu probuditi stanice koje
već raditi čitav njegov život. Upravo zahvaljujući njima postat će
"e, darovitije u odnosu na one, u kojih su ove stanice
Glede stvarnosti, onoga što vi zovete napretkom, ono će
možda pokazati nenadmašnim u svakom području, a znatna
njegove namjere, koja je veća nego u drugih, učinit će ga
"im od svih. Odnos koji je uspostavilo sa svojim planetima
IIVF'U"lL će mu da stalno prima sve novije i novije obavijesti i da

podsjetite ga da je ona bila slomljena prilikom sadnje. Pritom n' enjuje obavijesti. Sve će to primati njegova podsvijest i
razgovarajte s djetetom poučnim tonom. S njim treba razgovara l će svijesti u vidu novih i novih misli, otkrića. Izvana će
kao sa sebi ravnim čovjekom . U vašem shvaćanju treba ostaviti tra ~1 biti običnim čovjekom, ali iznutra ... Vi takve zovete genijima.
to da vas ono u nekim stvarima nadilazi, naprimjer, u čisto
namjere. Ono je - anđeo. Ako vi to uspijete shvatiti, tad ćete ve
moći dalje djelovati po intuiciji, pa će upravo s vama vaše dijel'
postati čovjekom koji će i vas učiniti sretnima. Kad budete spawd
pod vedrim nebom, uzmite i svoje dijete sa sobom, smjestite
pokraj sebe, pa neka i ono pogleda na zvjezdano nebo, ali nikako
objašnjavajte niti nazive planeta, niti to kako vi razumijevate .
postanak i predodređenje, jer vi to ne znate, pa će uvrij
mišljenje koje postoji u vašem mozgu samo skretati dijete od
Njegova podsvijest zna istinu, i ona će sama prijeći u njegovu svijes
Vi mu samo možete re ći kako volite gledati na svijetleće zvijezde,
upitati svoje dijete kakva mu se zvijezda sviđa više od drugih.
Uopće je jako važno znati postavljati djetetu pitanja. Sljede (,
godine treba ponuditi svoju vlastitu gredicu, urediti je, pružiti
mogućnost ,nek' na njoj radi sve što zaželi. Nikako ne trebl
prisiljavati raditi nešto na njoj ili ispravljati ono što je ono uradi lo
Može ga se samo pitati što želi. Pomoć mu se može pružiti
ako ga se zatraži za dozvolu da se s njim zajednički radi. Kad budelt
sijali žitarice, pustite ga nek' prospe svojom rukom PI) gredici zrna,
- Dobro - dobacio sam u nepovjerenju Anastaziji - možda u'
se to dijete zainteresirati za biljni svijet i možda će postati dobili
agronom, ali ipak, otkuda će se u njega pojaviti znanja o drugi III
područjima?
- Pa kako otkuda? Svar nije samo u tome da će ono znati I

82 83
Vladimir Megre
rastu? - pa je ponovno pokazao na čelo i nos.
GIMNAZIJA U ŠUMI
nosiću?
- Reci, Anastazija, tebe su upravo tako odgajali roditelji?
Ona mi je odgovorila nakon što je učinila malu stan
prisjetivši se, zacijelo, svoga djetinjstva.
- Ja se gotovo i ne sjećam tko su mi roditelji od krvi i
Mene su odgajali djed i pradjed otprilike ovako kako sam ti
pričala, ali je stvar u tome da sam prirodu i životinjski svijet
mene nekako sama dobro osjećala, možda ne shvaćajući
cjelokupni način njezina rada, ali kad osjećaš, to nije bilo najvažn
Djed i pradjed su mi povremeno dolazili i postavljali pitanja,
su me da na njih odgovorim. U nas se starija generacija odnosi prel
dojenčetu i prema malom djetetu kao prema božanstvu, i
odgovora djeteta provjerava svoju čistoću.
Stao sam moliti Anastaziju neka se prisjeti nekakv
određenog pitanja i odgovora na njega. Ona se nasmiješila i rek i
- Jednom sam se igrala s malenom zmijom. Ja sam se ok
nula, a pokraj su stajali djed i pradjed, smiješili se. Odmah sam
jako razveselila, jer je s njima zanimljivo. Samo oni
postavljati pitanja, a srce u njih kuca takvim ritmom kao i moj e.
u životinja je drukčije. Pritrčala sam im, pradjed mi se poklonio.
djed me uzeo na koljena. Slušala sam kako kuca n.}egovo srce
dodirivala sam, promatrala propitujući dlake na njegovoj bradi.
smo šutjeli. Mislili smo da je tako dobro. Zatim me djed upitao:
- Reci, Anastazija, zašto u mene vlasi ovdje rastu - pa I
pokazao na glavu i na bradu - a ovdje ne rastu? - pa je pokazao II
svoje čelo i nos.
84
Anastazija
Dodirnula sam mu čelo, nos, ali odgovor se nije pojavljivao, a
.. nepromišljeno nisam mogla, trebala sam sama shvatiti.
Kad su oni došli sljedeći put, djed je ponovno govorio:
- Eto, sve i dalje mislim zašto u mene ovdje vlasi rastu, a ovdje
Pradjed me pažljivo i ozbiljno gledao. Tad sam pomislila,
je to stvarno njegov ozbiljan problem, pa sam upitala:
- Djede, a zar bi ti jako želio da one posvuda rastu? I na čeocu,
Pradjed se zamislio, a djed je odgovarao:
- Ne, ne bih!
- Pa tako i ne rastu, jer ti to ne želiš.
On je zamišljeno, kao da sam sebe pita, gladeći bradu:
- A ovdje rastu, dakle stoga što ja tako želim?
Pa sam mu potvrdila:
- Naravno, djede, i ti, i ja, i onaj tko je tebe izmislio.
Ovdje je pradjed nekako uzbuđeno upitao:
- A tko, tko je njega izmislio?
- Onaj tko je sve izmislio - odgovorila sam.
- Ali gdje je on, pokaži? - upitao je pradjed, poklonivši mi se.
Ja im nisam mogla odmah odgovoriti, no ovo je pitanje ostalo
. i počela sam često o njemu misliti.
- A jesi li kasnije odgovorila? - upitao sam.
-Odgovorila sam otprilike nakon godine dana, i dobila sam
odgovore, a do tada, dok nisam dala odgovora, djedovi mi nova
postavljali, pa sam jako patila.
85
 Vladimir Megre
I'
I '
PAŽLJIV ODNOS PREMA ČOVJEKU
Pitao sam Anastaziju tko ju je naučio govoriti ako se majke
oca gotovo i ne sjeća, a djed i pradjed su razgovarali s njom rijetko
Odgovori koje sam dobio iznenadili su me i traže da ih osmisl'
stručnjaci. Pa ću ih pokušati najpotpunije prenijeti. Njihov mi s
smisao počeo postupno razjašnjavati. Najprije je nakon moj e ~
upita ona odgovorila protuupitom:
- Ti misliš na sposobnost govorenja jezicima različitih ljudi?
- Što to znači "različitih", zar ti znaš govoriti nekoliko jezika
- Da - odgovorila je Anastazija.
- I njemački, francuski, engleski, japanski, kineski?
- Da - ponovila je ona i dodala: - Pa vidiš, ja pričam na
jeziku.
- Želiš reći, na ruskom?
- Pa to je previše uopćeno. Ja pričam, barem se trudim pri ča l
koristeći te fraze i riječi koje upravo ti koristiš u svome govoru
Meni je to isprva bilo malo teško, stoga što tvoj rječnik nije ja
bogat, isto kao i govorne fraze koje se ponavljaju. Osjećaji ni
također jako izraženi. Takvim je jezikom teško prenijeti dostatn
,I
precizno sve što bi želio.
- Pričekaj , Anastazija, sad ću te pitati nešto na stranom jezi kI
a ti ćeš mi odgovoriti!
Rekao sam joj "Dobar dan!" na engleskom, zatim nil
francuskom. Smjesta mi je odgovorila.
Nažalost, ja ne znam strane jezike. U školi sam učio njemač k i ,
i to za trojku. Baš sam se prisjetio cijele fraze, koju smo dob nl
86
Anastazija
. Pa sam je izrekao Anastaziji:
- Ich liebe dich, und gib mir deine Hand!
Ona mi je pružila ruku i odgovorila na njemačkom:
- Dajem ti ruku.
Zadivljen onim što sam čuo, još ne vjerujući svojim ušima,
sam:
- Ta što je, zar se svakoga čovjeka može naučiti svim jezicima?
Intuitivno sam osjećao da za ovu neobičnu pojavu, u koju ja
steći uvid i upoznati s njom ljude, mora postojati nekakvo
objašnjenje.
- Anastazija, pričaj na mom jeziku i nastoj davati primjere, i
bude shvatljivo! - upitao sam malo uzrujano.
- Dobro, dobro, samo se smiri, opusti se, inače nećeš shvatiti!
neka te ja za početak naučim pisati na ruskome jeziku.
- Ja znam pisati, a ti mi pričaj o učenju stranih jezika.
- Ne samo pisati, ja ću te naučiti da postaneš piscem, daro-
m. Ti ćeš napisati knjigu.
- To nije moguće!
- Moguće je! To je jednostavno.
Anastazija je uzela mali štap i zapisala je na zemlji svu rusku
sa znakovima interpunkcije. Upitala je koliko tu ima slova.
- Trideset i tri - odgovorio sam.
- Evo vidiš, slova nema tako puno. Možeš li ti nazvati to što
zapisala knjigom?
- Ne - odgovorio sam - to je obična abeceda, i to je sve. Obična
- Ali se i sve knjige na ruskome jeziku sastoje iz tih običnih
- primijetila je Anastazija. - Slažeš li se s tim? Shvaćaš li kako
Jednostavno?
- Da, ali u knjigama su ona razmještena drukčije.
- Ispravno, sve se knjige sastoje od mnoštva ovih slovnih kom-
. čovjek ih razmješta automatski, prepuštajući se pritom
ma. Iz ovoga slijedi da se najprije ne stvara slovna i
likovna kombinacija, nego osjećaji, osjećaji što ih opisuje njegova
87
Vladimir Megre
mašta. Onaj koji će čitati imat će otprilike iste takve osjećaje, i du).!o
će ih se još prisjećati. Možeš li se prisjetiti nekih slika, situacija i ~
knjiga koje si čitao?
- Mogu - odgovorio sam, promislivši.
Pao mi je zbog nečega na pamet "Junak našeg dob/
Ljermontova, pa sam ga počeo prepričavati Anastaziji. Ona me j '
prekinula:
- Evo vidiš, ti možeš prikazati junake te knjige, ispričati što SII
osjećali, a od trenutka kad si je ti pročitao, vremena je prošlo puno,
A eto, kad bih te ja zamolila da ispričaš u kakvom su slijedu u nj o
razmještena trideset i tri slova, kakve su iz njih kombinacij '
stvorene, bi li ti to mogao ponoviti?
- Ne. To nije moguće.
- To je stvarno jako teško. Dakle, osjećaji su se prenijeli od jed
noga čovjeka drugome uz pomoć najrazličitijih kombinacija od
trideset i tri slova. Ti si promatrao ove kombinacije i zaboravio s
ih, a osjećaji, slike su ostali i ostali su zadugo u sjećanju ... Evo šlo
se dobiva ako se osjećji duše neposredno povežu s ovim znakoviml,
ne misleći o svakakvim uvjetovanostima - duša će prinuditi ov '
znakove neka se razmjeste u takvome slijedu, nižući iz nji h
kombinacije, tako da će čitatelj kasnije osjetiti dušu pisca. I ako j ,
u duši pisca ...
- Pričekaj, Anastazija! Reci jednostavnije, razumljivije,
konkretnije, na nekakvom primjeru mi pokaži o učenju jezika! TI
ćeš učiniti od mene potom pisca, reci tko i kako te je uč i o
razumijevati razne jezike?
- Moj pradjed - odgovorila je Anastazija.
- Ispričaj na primjeru - upitao sam, želeći sve shvatiti odmah.
- Dobro, ali ne uznemiruj se, ja ću svejedno pronaći nač in
kako bi tebi bilo shvatljivo, i ako je to tebi tako važno, ja, ću tebl'
također pokušati naučiti sve jezike, to je jednostavno.
- To je za nas posve nevjerojatno, Anastazija, stoga se potrud i
objasniti. I reci za koje bi me vrijeme mogla naučiti?
Ona se zamislila, gledajući me, pa je zatim rekla:
88
Anastazija
- Pamćenje tvoje već nije bitno, životni problemi ... Trebat će
mnogo vremena.
'- Koliko? - jedva sam čekao da čujem odgovor.
- Za razumijevanje u životu, tipa "dobar dan" - "do viđenja",
im za ne manje od četiri , a možda i šest mjeseci - odgovorila
Anastazija.
- Dobro, Anastazija, reci kako je to radio pradjed.
- On se igrao sa mnom.
- Pričaj kako se igrao!
- Pa tako, smiri se, opusti se! Nikako ne mogu shvatiti zbog
se uznemiruješ.
Pa je nastavila smireno:
- Pradjed se igrao sa mnom, nekako se šalio. Kad mi je dolazio
bez djeda - uvijek mi je prilazio, naklonio se do pojasa, pružio
, a ja njemu svoju. Najprije mi je stisnuo ruku, kleknuo,
ubio me i rekao: "Dobar dan, Anastazija!".
Jednom je on došao, sve je učinio kao i inače, oči su me kao i
ek gledale umiljato, a usne pričale nekakvu abrakadabru.
sam ga s divljenjem, a on je opet nešto drugo pričao, posve
. Nisam izdržala pa sam ga upitala:
- Ti si djede zaboravio što treba reći?
- Zaboravio! - odgovorio je pradjed.
Zatim se pradjed udaljio od mene nekoliko koraka razmi-
ući o nečemu, pa mi je ponovno prišao i pružio ruku, a ja
svoju. On je pao na koljeno, poljubio mi ruku. p~gled mu je
umiljat, usne su mu se pokretale, ali bez riječi. Cak sam se
I tad sam mu prišapnula:
- Dobar dan, Anastazija! - rekla sam.
- Ispravno! - potvrdio je pradjed i nasmiješio se.
Ali sam ja shvatila da je to igra, i igrali smo se tako često.
prije nije bilo zamršeno, a zatim je igra bila sve složenijom i
je sve zanimljivije. Ona započinje u dobi od tri godine i
staje u jedanaestoj, kad čovjek kao da polaže ispit, koji se sastoji
tome da gleda pažljivo na sugovornika i da ga može razumjeti bez
89
Vladimir Megre Anastazija

riječi,ma na kojem se jeziku ovaj izražavao. Takav je dijalog mno ~1I

savršeniji od govornog, i on je brži, sadržajniji. Vi ga nazivall'
prijenosom misli na daljinu. Smatrate ga neobičnom pojavom, iz
područja fantastike, a to je jednostavno pažljiv odnos premil
čovjeku, bogata mašta i dobro pamćenje. Iza toga se skriva ne samo
savršeniji način razmjene obavijesti, nego i poznavanje ljudsl ,
duše, biljnog i životinjskog svijeta, uopće cjelokupnog Svemira.
- Anastazija, pa koji smisao ovdje imaju biljke što rastu na LETEĆI TANJUR?
zemljištu, koje one ovdje imaju značenje? NIŠTA OSOBITO!
- No pa kako koji smisao? Dijete istodobno upoznaje biIji!
svijet kao djelić mehanizma Svemira, stupa u odnos sa svojini
planetima; s njihovom pomoći i uz pomoć svojih roditelja brzIII Onda sam je zamolio neka pokaže kao primjer svoja znanja u
vrlo brzo spoznaje istinu i intenzivno se razvija i u podru čju u tehnike.
psihologije, filozofije, prirodnih znanosti - znanosti u vas. Ako (, - Ti od mene tražiš da ti ispričam kako rade najrazličitiji
se voditi takva igra i za primjer upotrijebiti neka umjetna stvar i ~ 'i u vašem svijetu?
svijeta koji nije priroda, ono će se zaplašiti. Njemu neće pomagal - Reci nešto takvo, s čime su naši najveći znanstvenici jedva
sile prirode, Kozmosa. Recimo, napravi neko veliko znanstveno otkriće.
- Već sam ti govorio, Anastazija da dijete poslije može postal - Pa ja to tako sve vrijeme za tebe i radim.
agronom. A zbog čega će se u njega pojaviti znanje u drugim
- Ne za mene, nego za svijet znanosti, ne bi li to oni prepoznali
područjima?
otkriće. Napravi otkriće koje će se dokazati u području tehnike,
No Anastazija je počela uvjeravati kako će se u čovjeka koji j'
letjelica, atoma, goriva za strojeve, kad već kažeš da je
odgojen na takav način, pojaviti sposobnosti da brzo stekne znanj'
tako jako jednostavno.
u bilo kojem području znanosti u nas.
- Nisu li ova područja u usporedbi s onim što ti ja pokušavam
- kako bih ti rekla, kako se to u vas kaže, usporedbe radi
kameno doba?
- Izvrsno! Po tvome mišljenju primitivno, i stoga će biti
·ivo. Ti ćeš dokazati da si u pravu i potvrditi da su tvoje
ne sposobnosti znatno više od mojih. Reci, naprimjer,
li po tvome mišljenju, naši avioni, svemirske letjelice savršeni
.?
l.
- Ne. Oni su posve primitivni, oni potvrđuju kako je
tehnokratski put razvitka.
Ovaj me je odgovor uznemirio, jer sam shvatio - ili ona doista
na kudikamo više nego što se to može približiti uobičajenim
zmišljanjem, ili su njezine prosudbe - prosudbe umobolne osobe.

90 91
Vladimir Megre
Nastavljao sam propitivati:
- Po čemu su primitivne naše rakete i avioni?
Anastazija mi je odgovarala, učinivši neveliku stanku, kao d;1
mi prepušta neka postanem svjestan onoga što govori.
- Kretanje svih vaših strojeva, apsolutno svih, osnovano je na
energiji praska. Ne poznajući savršenije, prirodne izvore, vi sl '
nevjerojatno uporni i koristite takve primitivne, glomazne. I necl'
vas zaustaviti čak niti opasne posljedice koje je izazvalo korištenj('
ovoga. Vaši avioni i rakete jednostavno postižu smiješnu dalj im i
leta, i u usporedbi sa svemirskim mjerilima oni se samo malo dižII
iznad Zemlje, a uostalom, nije li ovaj način već dostigao svoj '
krajnje granice? Ali to je smiješno! Eksplozivna ili goreća supstanca
potiskuje nekakvu glomaznu konstrukciju, onu koju vi zovele
svemirskom letjelicom. Pri čemu velik dio ove letjelice
"rješavati" upravo problem potiskivanja.
- A kakvo može biti drugo načelo kretanja u zraku?
- Naprimjer, takvo, kao u svemirske letjelice - odgovorila j'
Anastazija.
- Što?! Tebi su poznate svemirske letjelice i načela njihova
kretanja?
- Naravno da su mi poznata. Ona su jako jednostavna
racionalna.
Čak mi je grlo presušilo i počeo sam je požurivati:
- Pričaj, Anastazija, brzo i razumljivo!
- Dobro, samo se ne uznemiruj, jer će ti uznemirenom bi ll
teže primati. Načelo kretanja letećeg tanjura zasnovano je nil
energiji stvaranja vakuma.
- Kako to? Budi jasnija.
- Bogatstvo tvoga rječnika nije veliko, a kako bi tebi bi lo
shvatljivo, ja se moram samo tim riječima služiti.
- Odmah ću dodati - ispalio sam, uzbuđen - klupa, daskil,
tableta, zrak ... - pa sam počeo brzo navoditi sve riječi, koje su ill i
samo pale na pamet u taj trenutak, i čak sam psovku upotrijebio.
Anastazija je prekinula:
92
Anastaz ija
- Nije potrebno, ja znam sve riječi, kojima se ti možeš izraziti,
ima i drugih, i uopće ima i drugi način prijenosa obavijesti. Uz
njega ja bih ti mogla objasniti za minutu, a inače bi moglo
ati sat-dva. To je puno. Željela bih ti ispričati o drugome,
- Ne, Anastazija, pričaj o tanjuru, o načelu njegova kretanja, o
'ma energije. Dok ne shvatim, neću slušati ništa drugo.
- Dobro - nastavila je ona. - Prasak - to je kad se kruta tvar
pretvara pod nekim određenim djelovanjem u plinovitu, ili
se tijekom neke reakcije, dvije plinovite tvari pretvaraju u
. Ovo je, naravno, svima shvatljivo.
- Da - odgovorio sam - ako se potpali barut, pretvorit će se u
m, benzin - u plin.
- Da, tako otprilike. Ali kad bi ti, ili vi, imali čišće namjere,
- znanja o načinima na koje priroda radi, vi biste već davno
. - ako postoji takva tvar koja bi se u trenu mogla znatno
- rasprsnuti, prelazeći u drugo stanje - tad mora postojati
obratan proces. U prirodi su to - živući mikroorganizmi, koji
pretvaraju plinovite tvari u krute. Uopće, sve biljke to rade,
različito brzo i s različitim stupnjem čvrstoće i otpornosti
koji stvara. Pogledaj uokolo, ta one upijaju sok iz zemlje,
zrak, stvarajući iz toga krut i čvrst predmet, recimo, drvenu
ili još čvršće i kruće - ljusku oraha ili košticu, kao u šljive.
kroorganizam, nevidljiv oku, čini to jako brzo, kao da se hrani
zrakom. Eto, upravo ovi mikroorganizmi pokreću leteći
Oni su slični mikrostanici u mozgu. Samo što su
nalno ograničeno usmjereni. Njihova je jedina funkcija -
e. No oni je vrše savršeno i mogu povećati brzinu uređaja,
statističkome prosjeku, do jedne devetnaestine brzine misli
jeka danas na Zemlji. Oni se nalaze s unutarnje strane gornjega
ela letećeg tanjura i smješteni su između njegovih dvostrukih
ijenki. Razmak između stijenki je otprilike tri centimetra. Gornja
donja površina vanjskih stijenki je šupljikava, s mikrootvorima.
Kroz ove sićušne otvore mikroorganizmi usisavaju zrak, stvarajući
pritom ispred tanjura vakum. Sitni mlazovi zraka otvrdnjuju još
prije nego što dođu u doticaj s tanjurom, a nakon što prođu kroz
93
Vladimir Megre
ove mikroorganizme, obično se pretvaraju u mjehuriće. Zatim 6'
ovi mjehurići još i narasti, otprilike do veličine od pola centimetri!
u promjeru, omekšat će, i skotrljati se između stijenki u donji di o
tanjura, pa će se opet rascijepiti u plinovitu tvar. Može ih se jesli ,
ako se to uspije učiniti do njihova cijepanja.
- A iz čega su sačinjene stijenke letećeg tanjura?
- One su izrasle.
- Kako to?
- Pa što se ti čudiš, umjesto da razmisliš! Mnogi ljudi uzgajaju
u različitim posudama gljivu, koja stvara vodu, u koju je smještaju:
ukusna je i malo kiselkasta. Ova gljiva prima oblik posude, u koj oj
se nalazi. Ova je gljiva, usput, jako slična letećem tanjuru. Oni\
pravi svoje stijenke dvostrukima. Kad bi se u vodu dodao još jedan
mikroorganizam, došlo bi do otvrdnjavanja; no ovaj se takozvan i
mikroorganizam može stvoriti ili, točnije, pobuditi radom mozga,
no, volje, kao putem žive slike.
- Ti to možeš učiniti?
- Da, samo što moje snage neće biti dostatne. Potrebno j '
djelovanje nekoliko desetaka ljudi koji imaju takve sposobnosti, a
činiti to treba tijekom cijele godine.
- A ima li na našoj Zemlji svega što je potrebno da se napravi,
ili da izrastu, kao što ti kažeš, ovaj leteći tanjur i mikroorganizmi ?
- Naravno da ima. Na Zemlji ima svega, čega ima u Svemiru.
- A kako razmjestiti mikroorganizme unutar stijenki tanj uri\
ako su oni tako maleni da su nevidljivi?
- Kad gornja stijenka izraste, ona će ih sama privući i skupili
u velikom broju, kao što saće privlači pčele. Ali je i ovdje potreb m
snaga volje nekoliko desetaka ljudi. Ali kakvoga smisla ima navodi ti
dalje detalje, ako je vi svejedno ne možete stvoriti zbog toga što II
vas ne postoje ljudi odgovarajuće volje, intelektualnih sposobnosti
i znanja.
- A zar ti nikako ne možeš pomoći?
- Mogu.
- Onda učini to!
94
Anastazija
- Ja sam već učinila.
- Što si ti učinila? - nisam shvatio.
- Ja sam ti pričala kako treba odgajati djecu. I još ću ti pričati.
ćeš o tome pričati ljudima. Mnogi će to shvatiti, i njihova će
eca, odgojena na takav način, imati intelektualne sposobnosti,
anje i volju da će moći napraviti ne samo primitivan leteći tanjur,
go i znatno više .. .
- Anastazija, otkud ti znaš sve o letećem tanjuru? Zar i to iz
govora s biljkama?
- Oni su se običavali prizemljavati ovdje, e pa sam im ja ne-
ko pomagala popraviti ga.
- Jesu li oni mnogo pametniji od nas?
- Ne, nikako. Od čovjeka su oni jako daleko, oni ga se boje, ne
ibližavaju se ljudima, iako su jako radoznali. Najprije su me se
jali. Odašiljali su paralizatore misli. Sve su se upinjali. Željeli su
e prestrašiti, iznenaditi. Jedva sam ih smirila i bila prema njima
ilna.
- Pa kako nisu pametniji kad čine to što čovjek ne može?
- Ta što je ovdje čudno? Pčele također grade iz prirodnog ma-
rijala nevjerojatne konstrukcije s cjelokupnim sustavom za
ovjetravanje, zagrijavanje, što ne znači da imaju veće inte-
ktualne sposobnosti od čovjeka. U Svemiru nema nikoga i ničega
čeg od čovjeka, osim Boga.
95
Vladimir Megre
MOZAK - SUPERKOMPJUTER
Jako sam se zainteresirao za mogućnost izgradnje leteće
tanjura. Ako se načelo kretanja razmatra samo kao hipoteza, ona J
i u tom slučaju novina. Leteći tanjur je ipak, složeni uređaj za na,I
stanovnike Zemlje, i nije za nas predmet od neposredne važnosti.
Stoga sam želio čuti nešto takvo, što bi bilo shvatljivo odmah
Gdje to "nešto" ne bi zahtijevalo nekakva istraživanja znanstven il
umova, nego bi se moglo odmah praktično upotrijebiti u našelll
životu i koristiti svim ljudima. Počeo sam moliti Anastaziju
donese odluku o nekoj zadaći , u ovome času od velike važnosti
naše društvo. Ona se složila. Ipak je upitala:
- A ti barem na neki način odredi uvjete za tu zadaću. Ta ka
ja mogu odlučivati , ne znajući što ti hoćeš?
Počeo sam razmišljati što je danas najvažnije, pa su mi padillI
na pamet sljedeći uvjeti za ostvarenje zadaće.
- Znaš, Anastazija, u našim je velikim gradovima sad jako važ,lll
problem zagađenja okoliša. Tamo je takav zrak da se teško diše.
- Ta vi ga sami upravo i zagađuj ete.
- Jasno da ga zagađujemo sami. Poslušaj dalje i samo ne fi lo
zofiraj previše o tome da treba sam biti čišći, da treba imati vi ~'
drveća i tako dalje. Uzmi sve tako kako jest danas, i smisli nešto
takvo ... Pa naprimjer, da bi zrak u velikim gradovima bio čiš ći zn
pedeset posto i da ne bi trebalo uzimati nikakva sredstva iz držav Il l'
blagajne, od države, dakle. Kako bi to što ćeš ti smisliti bi lli
najracionalnije od svih inačica, koje se mogu smisliti, i kako bi St'
moglo provesti odmah i bilo shvatljivo meni i svima ostalima.
96
Anastazija
- Sad ću pokušati - odgovorila je Anastazija. - Jesi li naveo sve
Trudio sam se učiniti zadaću još nekako složenijom, za svaki
ako se pokaže da su joj um i sposobnosti znatno veće nego
si to mi možemo razumom predstaviti. Stoga sam dometnuo:
- Neka ono što ćeš smisliti donese još i dobit!
- Kome?
- Meni, i zemlji također. Ti živiš na području Rusije, dakle, ci-
Rusiji.
- To su, dakle, novci?
- Da.
- Zar mnogo?
- Dobiti, Anastazija, e pa novaca, nikad nije mnogo. Ali ja ih
toliko da bih isplatio troškove ove ekspedicije, da bude za
a za Rusiju ...
Zamislio sam se ... A što ako i Anastaziju nekako zaintere-
za materijalna dobra naše civilizacije? Upitao sam:
- Ti ne želiš ništa za sebe?
- Ja imam sve - odgovorila je ona.
Pa mi je odjednom sinula misao; shvatio sam čime ću je moći
ati.
- Znaš, Anastazija, neka ti ono što ćeš smisliti donese toliko
da svi tvoji dragi ljudi iz seoskoga ljetnikovca, dakle, vrtlari,
cijeloj Rusiji mogu dobivati besplatno sjemenje, ili nekako pod
. im uvjetima!
- Izvrsno! - uzviknula je Anastazija. - Kako si dobro zamislio.
imaš sve, sad ću početi razrađivati . Kako mi se to sviđa!
... Ili ti imaš još nešto?
Imao sam osjećaj da ju je nadahnula upravo sama zadaća, a
besplatno sjemenje za njezine ljude iz seoskih ljet-
Ali tad sam još bio uvjeren da je čak uz pomoć njezinih
. gotovo nemoguće riješiti zadaću čišćenja zraka, inače
je mnoštvo naših znanstvenih ustanova već riješilo.
97
Vladimir Megre
Anastazija je energično, a ne smireno kao uvijek, legla 1111
travu, raširivši ruke. Savijeni prsti su bili okrenuti jastučićima uvi
i čas su se pomicali, čas mirovali, trepavice su se trzale 1111
zaklopljenim očima.
Ona je tako ležala dvadesetak minuta, zatim je otvorila o ~ 1 1
sjela je i izgovorila:
- Odredila sam. Ali ta kakav je to užas!
- Što si ti odredila, u čemu se sastoji užas?
- Najveću štetu vam nanose takozvani automobili. Ima ih tal (I
mnogo u velikim gradovima, a svaki ispušta neprijatan miris
štetne tvari za organizam. Najstrašnije je to da se one miješaju
djelićima zemlje ili prašine, natapaju je. Kretanjem ov ili
automobila podiže se natopljena prašina, a ljudi udišu ovu užasnil
smjesu; ona se raspršuje, sliježe se zatim na travu, drveće, prekriv
sve uokolo. To je jako loše. Jako je štetno za zdravlje ljudi i biljakn
- Jasno da je štetno. Ali to je ionako svima poznato, samo što
nitko ništa ne može učiniti. Ima i strojeva za ispiranje, ali oni 1\
uspijevaju. Ti, Anastazija nisi otkrila ništa, apsolutno ništa novo, l
nisi pronašla originalno rješenje za pročišćavanje.
- Pa ja sam, dakle, samo odredila glavni izvor štete, sad (
analizirati, promišljati. Trebat ću se dugo koncentrirati, možda
sat vremena, stoga što se takvim problemima nisam nikada bavil \
Da ti ne bude dosadno, prošeći šumom, ili ...
- Hajde razmišljaj, ja ću naći čim ću se zabaviti!
I Anastazija se sva zamislila. Kad sam se vratio za sat vremen I
iz šetnje šumom, našao sam je, kao što mi se učinilo, nezadovoljnIl!
pa sam rekao:
- Vidiš, Anastazija, ovdje čak ni tvoj mozak nije u stanju nešlll
učiniti. Samo se ne uzbuđuj. U nas se ovim problemom bavi mn o~1I
znanstvenih instituta, ali oni, kao i ti, samo utvrđuju činjeni clI
zagađenja. Zasad niti oni nisu mogli ništa učiniti.
Ona je odgovorila tonom, pomalo kao da se ispričava:
- Razmotrila sam, mislim, sve moguće varijante, ali brzo i Z.I
pedeset posto - ja ne uspijevam.
98
Anastazija
Ja sam postajao pažljiviji - ona je ipak našla nekakvo rješenje.
- A za koliko si ti uspjela? - upitao sam.
Ona je uzdahnula.
- Nisam obavila u potpunosti. Uspjelo mi je za ... trideset i pet
četrdeset posto.
- Što?! - nisam se mogao suzdržati i uzviknuo sam.
- Prilično slab uspjeh, zar ne? - upitala je Anastazija.
Meni je u grlu presušilo, imao sam osjećaj: ona ne može
uvećati ili umanjiti ono što je rekla. Nastojeći potisnuti
je, rekao sam:
- Promijenit ćemo uvjete zadaće - neka bude trideset i osam
. Pričaj brzo što si smislila!
- Ovi bi automobili trebali ne samo raspršivati tu odvratnu
nego je i skupljati.
- Kako to učiniti, govori brže!
- Naprijed, hajde, što je to u njih tamo tako ispupčeno, kako
to zove?
- Odbojnik - pomogao sam joj.
- Dakle, odbojnik. Unutar njega ili ispod njega obavezno treba
. kutijicu s malim otvorima u njezinom gornjem dijelu.
također trebaju biti mali otvori kako bi mogao izlaziti zrak.
likom kretanja ovih automobila struja prašnjavog štetnog zraka
će kroz prednje otvore, pročišćavat će se i kroz stražnje će
re izlaziti već za dvadeset posto čišći zrak.
- A gdje je tvojih četrdeset posto?
- Sada se ta prašina gotovo uopće ne čisti s ceste, a na taj će je
biti sve manje, jer će se čistiti svaki dan i svugdje. Ja sam
- tijekom mjeseca će se uz pomoć takvih kutijica, ako ih
postavi na sve automobile, količina zagađene prašine smanjiti za
posto. Dalje se postotak zagađenosti neće smanjivati zbog
a drugih čimbenika.
- Kakve su veličine kutijice, što se u njima treba nalaziti,
treba biti i koliko trebaju biti udaljeni jedni od
99
Vladimir Megre
- Vladimire, možda bi ti želio da ih baš ja pričvrstim za sval i
automobil?
Isprva sam primijetio kako ona ima smisao za humor, pa salll
se nasmijao, zamislivši kako Anastazija pričvršćuje za automobil I'
svoje kutijice. Ona se također nasmijala, radujući se tome da sa m
veseo, zavrtjela se duž čistine.
Ideja je stvarno bila jednostavna, a ostalo - stvar tehnike. V,
sam sam, bez Anastazije, zamislio kako sve to može izgleda li:
naredbe načelnika administracije, provjera inspekcije z I
automobile, zamjena filtera na benzinskim crpkama, isporukll
starih, kontrolni listići , i tako dalje. Uobičajena odluka, kao i Z/I
sigurnosne pojaseve.
Jedan potez pera - i u svim su automobilima bili - pojasevi. A
ovdje će uz samo jedan potez pera - i zrak biti čišći. Apoduzetn ic
će se boriti za narudžbu za kutijice, i tvornice će imati posla, 1
najvažnije, kao rezultat će zrak biti čišći ...
- Pričekaj - ponovno sam se obratio Anastaziji koja se vrtj eli
kao da radosno pleše.
- Što se u tim kutijicama upravo treba nalaziti?
- U kutijicama ... u kutijicama ... Ti sam malo razmisli! To j
sasvim jednostavno - odgovorila je ona, ne prekidajući.
- A zašto će se u mene i u ljudi u seoskim ljetnikovcim I
pojaviti novci, da bude dovoljno za sjemenje? - ponovno sani
postavio pitanje.
Ona je stala.
- Pa kako zašto? Ti si tražio da ideja bude naj-najracionalnijoll\
- eto, pa sam smislila takvu najracionalniju. Po cijelome svijetu Ć'
se njome koristiti u velikim gradovima i platit će Rusiji za tu ideju
tako da će biti dostatno i za besplatno sjemenje, a i tebi će platil i.
Samo što ćeš ti moći dobivati svoje pri određenim uvjetima.
Ja tada nisam obratio pozornost na njezine riječi gled '
određenih uvjeta; počeo sam pojašnjavati drugo:
- Tako dakle, treba patentirati. Tko će platiti dobrovoljno?
- Zašto ne bi? Hoće, odredit ću sad postotak. Od ovih proi z
100
Anastazija
kutijica - Rusiji dva posto, tebi - jedna stotinka.
- Pa kakva je korist od tvoga određivanja? U nečemu si jaka, a
biznisu si već potpuni laik. Nitko neće platiti dobrovoljno. Čak ni
potpisanim ugovorima ne plaćaju uvijek. Kad bi ti samo znala
iki je broj onih što ne plaćaju u nas. Arbitražni sudovi su
. Znaš li takvo što kao što je arbitražni sud?
- Pretpostavljam. Ali će u tom slučaju točno platiti. Onaj tko
.. ,propast će. Uspijevat će samo pošteni.
- Zbog čega će oni propasti, ta nećeš li se ti baviti "reketom"?
- E pa koješta zamišljaš ... Nevjerojatno ... Oni će sami, toč-
oko prevaranata će se okolnosti tako posložiti da će oni
Pa mi je tu sinula misao - ako se uzme to da Anastazija ne
lagati i, kao što je sama govorila, mehanizmi prirode joj ne
griješiti - dakle, prije nego što će izjaviti nešto slično, ona je
obraditi u svome mozgu fantastičnu količinu obavijesti,
. grandiozne aritmetičke proračune, uzimajući pritom u
mnoštvo nekih psiholoških čimbenika u ljudi, koji će
elovati u njezinom projektu. Rečeno na našem jeziku, ona ne
što je riješila najteži zadatak pročišćavanja zraka, nego je i
analizirala poslovni plan, i sve to za otprilike sat i pol.
sam pojasniti neke detalje, pa sam je upitao:
- Reci, Anastazija, jesi li ti pravila u glavi nekakve proračune,
.. v\.,,,..,..,,· postotak pročišćavanja zraka, količinu novaca koji trebaju
stizati od proizvodnje tvojih kutijica, pričvršćenih na
bilirna, od zamjene filtera i tako dalje?
- Proračuni su napravljeni, pa i najdetaljniji, i to ne samo u
- Dosta! Šuti! Pusti me da kažem svoju misao! Hajde reci, bi li
ti mogla natjecati s nekim najsavršenijim kompjuterom, recimo,
ili američkim?
- Ali meni to nije zanimljivo - odgovorila je ona i dodala: - Pa
je primitivno i nekako ponižavajuće. Natjecati se s kompjuterom
to je isto što.. . no kako to tebi pojasniti na razumljivom
rimjeru ... To je isto što i nadmetanje s protezom ruke ili noge, ali
101
Vladimir Megre Anastazija

ne s cijelom protezom, nego s jednim njezinim dijelom. Kompj u\('i e proizvode kompjutere danas, neka se upuste u natjecanje
nema najvažnije. A najvažniji su - osjećaji. modelu više navedenoga zadatka.
Počeo sam dokazivati suprotno, ispričavši, kako u nas ljudi, ko I Odlučio sam razjasniti u Anastazije:
se smatraju jako pametnima i uvaženima u društvu, igraju šah - A kakvu će nagradu dobiti pobjednik?
kompjuterom. Ali kad je niti ovaj, niti drugi dokazi nisu uvjeril i, - Meni ništa ne treba! - odgovorila je ona.
zamolio sam je da to učini za mene i za druge ljude kao dokilz - Zašto ti o sebi? Apsolutno si uvjerena u svoju pobjedu?
mogućnosti ljudskoga mozga. Onaje pristala, aja sam onda pojasnio: - Naravno, ta ja sam čovjek!
- Dakle tako, ja mogu službeno izjaviti da si se spremna nil - No dobro! Pa što ti sve možeš ponuditi tvrtki koja zauzme
t jecati u rješavanju zadataka s japanskim superkompjuterom? mjesto poslije tebe?
- Zašto s japanskim? - ponovno je upitala Anastazija. - Pa ja ću ih uputiti u to kako usavršiti njihov primitivni
- Zato što se oni smatraju najboljima u svijetu. ·uter.
- Evo kako! Zaista je najbolje sa svima odmah, kako me l - Dogovoreno!
potom ne bi molio da se još jednom bavim tim nezanimljivill)
poslom.
- Sjajno! - obradovao sam se. - Hajde sa svima, samo sastav
zadatak.
- Dobro - suglasila se preko volje Anastazija - no za početa l ,
kako ne bismo trošili vrijeme na sastavljanje, neka baš oni riješe ti
zadatak što si ga pred mene postavio, neka potvrde ili opovrgn
moje rješenje. Ako opovrgnu, onda će predložiti svoje. Život, lj ud
će nas upravo i procijeniti.

- Sjajno, Anastazija! Divna si! To je konstruktivno. A koliko, po

tvome mišljenju, treba vremena da bi se riješio zadatak? Mislim d I
će sat i pol kao za tebe za njih biti premalo. Neka bude tri mjesecal
- Neka bude tri!
- Predlažem da oni što će suditi budu svi koji to žele. Kad ih
bude mnogo - tad nitko neće zbog koristi utjecati na njihovu
proCJenu.
- Neka bude tako, ali ja bih još željela porazgovarati s tobom (I
odgoju djece ...
Anastazija je smatrala odgoj djece najvažnijim i uvijek ji'
govorila o tome sa zadovoljstvom. Moja dosjetka da se natječe s
kompjuterima nije joj bila osobito zanimljiva. Ipak sam se radovillI
što sam dobio njezin pristanak. Evo, sad bih želio pozvati tvrtki-

102 103
Vladimir Megre
"... U NJOJ BIJAŠE ŽIVOT
I ŽIVOT BIJAŠE
SVJETLO LJUDIMA ... "
Evanđelje po Ivanu
Jednom me na moju zamolbu Anastazija povela da vid im
zvonki cedar, o kojem su pričali njezin djed i pradjed. Mi smo s'
udaljili nedaleko od čistine, i ugledao sam ga. Stablo, visine od oko
četrdeset metara, nije se puno uzdizalo nad ostalima što su staja li
uspravno u nizu. Nego glavna mu je odlika bila krošnja što s'
nekako svjetlucala, praveći oko sebe aureolu, sličnu onoj koju
slikaju oko lica svetaca. Ova aureola nije bila ujednačena, nego j ,
pulsirala. U krajnjoj se točki stvarala slabašna zraka i ona se gubilil
u nebesko prostranstvo beskonačnosti.
Prizor je bio opčinjujući i čaroban.
Anastazija mi je predložila nek' privinem dlanove uz njegovo
deblo, i ja sam čuo zvon ili pucketanje, slično onome kakvo
možemo čuti kad se nalazimo kraj električnog voda visok o ~
napona, samo još zvonkije.
- To sam ja sama slučajno pronašla način kako povratil i
njegovu energiju u Kozmos i zatim je raspršiti po Zemlji - iznijel:\
je Anastazija. - Vidiš, kora je na raznim mjestima oguljena; to s\'
medvjedica verala. Jedva je pristala da me prenese do prvih gram
104
Anastazija
_ .. "'~.~ joj se dlaka na zatiljku. Ona se uspinjala i zavijala, uspinjala
zavijala. Tako do prvih grana, po kojima se popela do samoga vrha.
edila sam tamo dva dana i što sve samo nisam smišljala: i
lovala sam ga, i vikala u visine - ništa nije pomagalo.
Došli su djed i pradjed. Možeš li zamisliti što se tu zbilo? Stoje
,dolje, brižljivo me gledaju i traže da se spustim dolje. Ja, sa
'e strane, tražim nek' mi kažu što mi je činiti s cedrom. Kako
. zvonki cedar, kad ga ljudi nisu posjekli. Oni šute. Ali ja
_ wr:HYl da oni znaju. A djed me, tako lukav, htio zavarati; počeo mi
0bećavati da će mi pomoći sporazumjeti se s jednom ženom, s
_ n'IATn ja nikako ne mogu uspostaviti odnos.
Ja bih joj jako željela pomoći. Ranije se djed samo ljutio da ja
nju trošim tako mnogo vremena i druge poslove ne radim. Ali ja
upravo znala da mi on ne može pomoći, jer pradjed je to
!U"u,..>uv učiniti potajno od djeda dvaput, i također nije uspio.
Zatim se djed posve uznemirio: uhvatio je granu, potrčao oko
, zavitlao granom po zraku i povikao kako sam ja
erazumnija u obitelji, kako ne postupam logično, ne
pametne savjete, pa će me on odgajati sa šibom po
~IU''''''''', Pa je zavitlao pritom granom po zraku. Nevjerojatno, zar
morao nešto takvo smisliti? Čak se i pradjed stao glasno smijati.
sam također hihotala. Pa sam tu nehotice slomila granu pri
a iz nje se počela širiti svjetlost. I čula sam glas pradjeda, jako
an, strog i molećiv u isto vrijeme:
"Ne diraj više ništa, unučice, nego silazi jako oprezno! Ti si već
učinila".
Ja sam poslušala i spustila se. Pradjed me je šutke zagrlio,
je drhtao i pogledavao na cedar, a na njemu je sve više i više
počelo svijetliti. Zatim se stvorila zraka što se vinula u
ine. Sad neće dogorjeti zvonki cedar, kroz svoj će zračak
ljudima na Zemlji sve što je skupljao za petsto godina.
d je objasnio da se zračak stvorio na tom mjestu gdje sam
uzvikivala u visine i smijući se, nehotice slomila granu. Pradjed
pričao da bi moj mozak raznijelo, za slučaj da sam dodirnula
.račak što se širio iz okrnjene grane, jer u tom je zračku tako
105
Vladimir Megre Anastazija

mnogo energije i obavijesti, da su upravo tako izgubili život moji - Anastazija, a je li ulje od cedrova oraščića po ljekovitim
tata i mama ... ojstvima jače ili slabije od komadića zvonkoga cedra?
Anastazija je položila svoje dlanove na snažno deblo zvonkoga - Isto takvo. Bitno je da se oraščići sakupe u određeno vrijeme
cedra što ga je spasila ona, privinula se licem k njemu, šutjela neko da cedar sam daje ulje.
vrijeme, a zatim nastavila svoju priču: - Znaš li ti kako se to radi?
- Oni, moji mamica i tatica, otkrili su takav zvonki cedar, - Da, znam.
Samo je mama nekako sve drukčije činila, jer nije znala ... Ona sc - Ispričat ćeš?
uzverala na stablo što je stajalo kraj zvonkoga cedra, privukla s ' - Dobro. Ispričat ću.
niskoj grani zvonkoga i prelomila je, nehotice osvijetlivši seb '
zračkom što je bljesnuo iz grane. Grana je bila okrenuta premil
dolje, pa je zraka odlazila u zemlju. To je jako loše, jako štetno, kad
takva energija dođe do zemlje ... Kad je stigao tata, on je ugledao taj
zračak i mamu, kako još visi s jednom rukom, nasmrt obješenom
za granu običnoga cedra. U drugoj je ona držala slomljenu granu
zvonkoga.
Tata je vjerojatno sve shvatio. On se uspeo na zvonki cedar,
dopuzao do vrha. Djed i pradjed su gledali kako je on lomio gornj ,
grane, ali one nisu svijetlile, no sve su se više obasjavale donje.
Pradjed je pričao da je tata znao da je još samo malo - pa se on više
nikad neće moći spustiti dolje, a zračka što se uzvisivao, pulsiraj uć '
svjetlosti još nije bilo, samo je sve više slabih zračaka svijetlil o
dolje. Gornja se zraka pojavila kad je tata prelomio veliku granu,
okrenutu prema gore. I premda ona nije svijetlila, on ju je savio i
okrenuo prema sebi.
Kad je ona zasjala, tata je još mogao rasklopiti ruke, i zrača l
iz pružene grane poletjeo je u nebo, stvorivši zatim pulsiraju ć \I
aureolu.
Pradjed je pričao kako je tatin mozak mogao u posljed nj ~
trenutke njegova života prihvatiti veliki dotok energije i obavijesti,
da se on nekako nevjerojatno uspio pročistiti od svih, ranije
primljenih obavijesti, i stoga mu je uspjelo dobiti na vremenu da bi
prije praska rasklopio ruke i okrenuo granu uvis.
Anastazija je još jednom pomilovala dlanovima deblo cedra,
privinula se licem k njemu, i nečujno, smiješeći se osluškivala jr
zvon drveta.

106 107
Vladimir Megre
TREBA MIJENJATI
SVJETONAZOR
Raspitivao sam se u Anastazije kakva je to žena zbog koj e s'
ona sukobljava s djedom, zbog čega ona s njom nikako ne mož'
uspostaviti odnos i zbog čega ona to treba činiti.
- Shvaćaš - započela je svoju priču Anastazija - jako je važno
da dva čovjeka, kad stvaraju zajednički život, duhovno privia ~ ,
jedan drugoga. Nažalost, uglavnom sve počinje od tj
Naprimjer, ti si ugledao lijepu djevojku, zaželio si biti s njol1l
intiman. Nisi još upoznao čovjeka, njegovu dušu. Često ljud
sjedinjuju svoju sudbinu jedan s drugim samo na osnovi tjelesn
privlačnosti. Ona brzo prolazi ili prelazi na drugoga. Što tad
povezuje ljude? ..
Pronaći bliskoga duhom, s kim se može naći istinska sre ća
nije tako teško, ipak u vašem svijetu tehnokracije postoji
prepreka. Ova žena, s kojom želim uspostaviti odnos, živi u
gradu, redovno putuje na jedno te isto mjesto, zacijelo, na posao
Tamo, ili na putu, stalno se pojavljuje, ili susreće čovjeka koji joj j
jako blizak duhom, s kojim bi ona bila stvarno sretna, a što j
najvažnije, u njih bi se rodilo dijete koje bi moglo donijeti
mnogo dobra. Stoga što bi ga oni stvorili s takvim ushitom kao
mi. Ali taj muškarac nikako neće pokušati porazgovarati s toni
ženom, a i ona je sama dijelom za to kriva. Možeš li zamisliti, on jll
gleda lice i kao da vidi u njoj izabranicu svoga srca, a ona, čim osj eli
nečiji pogled, tako se nekako sva odmah usteže, trudi se suknjiclI
svoju "nehotice" podignuti. No i tako dalje. U tog se muškam
pojavljuju u tom trenu tjelesne želje, a on je ne poznaje, pa eto.
108
Anastazija
tim istim tjelesnim željama, odlazi on onda k onoj, koju
e bolje, koja mu je više dostupna.
Ja bih željela prišapnuti toj ženi što treba činiti, ali ne mogu
do nje; njezin se um ni na trenutak ne otkriva da bi shvatio
obavijesti. On je u potpunosti zaokupljen samo svakidašnjim
emima. Zamisli, jednom sam motrila na nju cijeli dan i noć.
je takav užas! Djed se zatim na mene ljutio kako ja premalo
. s ljudima iz seoskih ljetnikovaca i kako se uopće raspršujem,
. llIesam u tuđe stvari.
Ona se budi ujutro, i odmah se javlja prva misao - ne o tome
se radovati danu što se rađa, nego kako pripremiti nešto za
. Uzbuđuje se kako tamo nečega nema od hrane, pa se opet
o e kako tamo nečega nema čime se vi mažete ujutro: krema,
ice za mazanje. Ona stalno misli kako do toga doći. Ona uvijek
. i stalno trči , misleći na to kako ne propustiti sad jedno, sad
vozilo.
Na tom mjestu, kuda ona stalno prolazi, njezin je mozak, po
mišljenju, uopće pretrpan, kako bih ti to objasnila, pa,
Om glupostima. S jedne strane, on treba djelovati tako da
izraz lica izgleda izvana kao da je zaokupljena poslom i treba
ti neki posao koji joj je povjeren. Pritom ona istodobno misli o
svojoj prijateljici, ili poznanici, i ljuti se na nju. U isto
ona sluša što se priča uokolo. Možeš li zamisliti, tako iz
u dan, iz dana u dan, kao da je navijena.
Na povratku kući, kad je tko ugleda, ona se pravi kao da je
žena. Ali sama stalno misli o problemima, bojicama za
• •_O__ .OJ_, pregledava odjeću u trgovinama, i to u prvom redu takvu
će razotkriti njezine zavodljive draži, misleći da će to stvoriti
čudo, iako se u njezinom slučaju dešava sve suprotno. Ona
vraća kući i počinje čistiti . Ona misli kako se odmara kad gleda
. i kad zavlači oko hrane, a najvažnije, misli o dobrome
mo jedan trenutak. Štoviše, kad liježe spavati, ona je u postelji
pet sa svojim svakodnevnim brigama u mislima.
Kad bi se ona barem na minutu toga dana udaljila od njih i
pomislila na ...
109
Vladimir Megre
- Pričekaj, Anastazija, pojasni kakvom je ti vidiš, kakvo ji'
njezino obličje izvana, njezina odjeća, i o čemu ona treba misli li
toga trenutka kad je kraj nje onaj muškarac? Što ona treba uči nil
da bi on poželio porazgovarati s njom?
Anastazija je ispričala sve do u najsitnije detalje. Ja ću nave~ 1
ovdje ono što mi se čini najvažnijim.
- Haljina nešto ispod koljena, zelena, bez izreza, s bijeli ni
ovratnikom, gotovo nenamazana, radoznala u ophođenju s drugiIlI
čovjekom.
- I to je sve - primijetio sam nakon što sam čuo tal (I
jednostavno objašnjenje.
Anastazija je nato dodala:
- Iza tih jednostavnih stvari krije se puno toga. Da bi on I
odabrala upravo takvu haljinu, drukčije se namazala i pogledalfI
čovjeka s iskrenim zanimanjem, treba promijeniti svjetonazor.
sam skočio, a ona je ustala. Nisam vjerovao onome što sam čuo,
sam ponovno upitao:
.~ll\an,v?
110
Anastazija
SMRTNI GRIJEH
- Vladimire, ja ti još trebam ispričati o uvjetima pod kojima
ti dobivati novce u bankama, kad ih budeš imao mnogo na
- Pričaj, Anastazija, to je ugodan postupak - odgovorio sam.
Ipak me je rasrdilo ono što sam čuo ... Prosudite sami što je
- Da bi dobio novce, koje ćeš imati na svome računu u banci,
ćeš se pridržavati sljedećih uvjeta: prije svega, prije nego što
podići novce, tri dana ne bi trebao piti alkohol. Kad dođeš u
glavna odgovorna osoba banke trebat će provjeriti uz
vaših operatera i uz prisutnost najmanje dva svjedoka
li se toga uvjeta. Ako bude udovoljeno tome prvom
tad ćeš moći početi udovoljavati drugome - trebat ćeš
najmanje devet puta ispred odgovorne osobe banke i tamo
dva svjedoka ...
Kad sam shvatio smisao izrečenoga, ili bolje reći, besmislice,
- Najprije će me provjeriti ima li u meni alkohola, a zatim ću
morati i čučnuti najmanje devet puta ispred svjedoka, tako
- Da - odgovorila ja Anastazija - za svaki čučanj tebi će moći
. svotu od najviše milijun vaših rubalja, kakve vi imate
Preplavili su me osjećaji bijesa, zlovolje i nezadovoljstva.
- Zašto si to rekla? Pa zašto? Bilo mi je tako dobro. Povjerovao
III
Vladimir Megre
sam ti. Počelo mi je izgledati da si u mnogočemu u pravu, da tvoj
zaključci imaju logike. Ali ti. .. Sad sam u potpunosti uvjeren da si Li
šizofreničarka, luda šumska, luđakinja! Svojom posljednjom izjavom I
si sve prebrisala. U njoj nema uopće nikakvoga smisla i nikakve logi ll',
što ću ti potvrditi ne samo ja, nego i svaki normalan čovjek. HiJ .,
Možda bi još željela da ja u tvojoj knjizi iznesen ove uvjete?
- Da.
- Pa ti si sasvim luda. A zar ćeš bankama pismeno narediti il
izdati uredbu?
- Ne. Oni će pročitati u knjizi, i svatko će tako postupaLi
tobom. Inače će propasti.
- O, Bože! Zar ja već treći dan slušam to biće? Možda ti želi
da i odgovorna osoba banke zajedno sa mnom čučne pred oč in\
svjedoka?
- Bilo bi dobro i njoj, kao i tebi. To bi donijelo veliku dobrobil
ali za njih ja nisam odredila tako stroge uvjete kao za tebe.
- Dakle, ti si samo mene tako obasula dobročinstvima? Kad
barem mogla zamisliti kakvo si ruglo iz mene učinila? Eto u što
može pretvoriti ljubav nenormalne pustinjakinje! Samo što ti ni
čemu nećeš uspjeti, jer niti jedna banka neće pristati da ima
mnom posla pod takvim uvjetima, pa ma kako ti oblikovala
okolnosti. Gle kako se prepustila maštanju ... Ti si suluda, pa
sama i čuči koliko hoćeš!
- Banke će dati pristanak i, štoviše, otvarat će račune i
tvoga znanja - istina, samo one banke koje će htjeti raditi pošten u
pa će im i ljudi povjerovati i dolazit će im - nastavljala je svo
uporno Anastazija.
U meni se sve više i više skupljala razdražljivost i ljutnja. il
sam se na sebe ljutio, ili na Anastaziju. Pa nevjerojatno! Toliko S;II\1
je slušao, trudio se shvatiti o čemu priča, a ona je jednostavilo
poluluda. Počeo sam upućivati na adresu Anastazije, blagorečen o
grube riječi ...
Ona je stajala naslonjena leđima na stablo, naklonivši se bl (l ~1I
glavom prema naprijed. Jedna joj je ruka bila prislonjena na gruli l,
drugom, podignutom uvis, ona je lagano zamahivala.
112
Anastazija
Prepoznao sam taj pokret. Ona ga je ponavljala svaki put kad
umirivala okolnu prirodu kako se ja ne bih bojao, i shvatio sam
ju je ona umirivala ovaj put.
Svaka uvredljiva ili gruba riječ, upućena Anastaziji, bila je kao
bičem, zbog koje je njezino tijelo drhtalo.
Zašutio sam. Ponovno sam sjeo na travu i, okrenuvši se od
"e, odlučio sam kako ću se upravo sad smiriti i sići na obalu
a s njom više uopće neću razgovarati, ali kad sam začuo
glas iza leđa - začudio sam se kako u njegovom tonu nije bilo
ili prijekora:
- Shvaćaš, Vladimire, sve loše što se dešava s čovjekom privlači
sam kad narušava načela duhovne stvarnosti i raskida vezu s
Mračne sile nastoje privući njegovu pažnju trenutno
om stvarnošću svijeta tehnokracije, prisiliti ga da ne
o jednostavnim istinama, zapovjedima, koje je još iznijela
ija. Ione u tome često uspijevaju.
Jedan od smrtnih grijehova čovjeka jest - ponos. Njemu,
grijehu, izlaže se mnogo ljudi. Ja ti sad neću navoditi koliko
je opasan ovaj grijeh. Kad se vratiš i poželiš se smiriti, shvatit
to sam ili uz pomoć prosvijetljenih ljudi koji će ti dolaziti, a sad
samo mogu reći: mračne sile, kao suprotnost silama svjetla,
sekunde se trude da ovaj grijeh ostane čovjeku , a novci im u
služe kao jedan od osnovnih pomagatelja. To su ih oni
lili. Novci su nešto kao područje visoke napetosti. Mračne se
ponose svojom izmišljotinom. One se čak drže kao da su jače
sila svjetla, stoga što su mogle izmisliti novce. I uz njihovu
~mc~c odvući čovjeka od njegova istinskoga predodređenja.
Tisućljećima traje veliko suprotstavljanje, a čovjek mu je u
. Ali ja ne bih željela da se ti izložiš ovome grijehu.
Ja znam da puka objašnjenja ovdje neće proći. Jer objašnjenja
nije tijekom tisućljeća uspjelo pronaći i shvatiti način
koji se suprotstaviti ovome grijehu. Naravno, ni ti ne bi uspio
. Ali ja sam te tako jako željela osloboditi od ove smrtne
- pokvarenosti duha. Ja sam smislila posebno za tebe
113
Vladimir Megre
takvu situaciju gdje se ovaj način djelovanja mračnih sila nekal (I
slama, dovodi do prekida, ili čak djeluje suprotno - vodi 1\
iskorjenjivanju grijeha. Zato su se one tako jako razljutile. U teh'
se uselila njihova zloća, ti si počeo vikati na mene pogrdniIII
riječima. One su poželjele da se i ja na tebe razljutim, ali ja to n eć u
nikad učiniti. Shvatila sam da sam pogodila s onim što S(lIlI
smislila, i sad mi je jasno da je njihov način djelovanja, koji je vc
tisućljećima besprijekoran, moguće slomiti. Zasad sam ja to uči n i li
samo za tebe, ali i za druge ću ja smisliti također ...
Pa što ima lošega u tome ako ćeš ti piti manje toga opojn o~11
napitka i nećeš biti umišljen i hirovit? Zbog čega si ogorčen ? 'II
naravno, uzburkao se tvoj ponos.
Ona je zašutjela, pa sam pomislio: "Nevjerojatno je, ali njelill
mozak ili nešto drugo ondje, pridaje tako komičnoj, posve neuobl
čajenoj situaciji, kao što je čučanj u banci, toliko duboki smisao,
uistinu on može biti logičan. Pa bi o tome trebalo zrelo razmislili ,'
Prošla me je svaka ljutnja na Anastaziju i, naprotiv, pojavio s'
osjećaj neodređene krivnje, ali ja se tad nisam stao ispričavati , negO
sam se samo okrenuo prema njoj, poželjevši pomirenja. Anastazij I
kao da je osjetila moje unutarnje stanje i odmah je zadrhtala () I
veselja i ubrzo progovorila.
zatim je privinula ruke na moja ramena i rekla:
114
Anastazija
OKUS RAJA
- Tvoj se mozak umorio od toga da me treba razumjeti, a ja
još o mnogočemu željela pričati. Ja bih tako željela ... Ali se ti
odmoriti. Hajde da još malo sjednemo.
Sjeli smo na travu. Anastazija me primila za ramena i
Potiljak moje glave dotaknuo je njezine grudi, osjetivši
toplinu.
- Nemoj me se bojati, opusti se - rekla je tiho i legla je na travu
da bih se ja mogao ljepše odmoriti. Ona je zavukla prste svoje
u moju kosu kao da je češlja, dodirujući hitro jastučićima
u njezine druge ruke sad čelo, sad sljepoočnicu. Povremeno bi
nekako slabašno bockala noktima na različitim mjestima na
. Sve mi je to donijelo osjećaj smirenosti i duševnog spokojstva.
- Osluhni, molim te, kakve ti sad zvukove čuješ oko sebe?
Osluhnuo sam i moj je sluh primio mnoštvo zvukova različita
'teta, ritma i trajanja.
Počeo sam ih brojati naglas: pjevanje ptica na stablima,
e i pucketanje kukaca u travi, šuštanje stabala, lepetanje i
e ptičjih krila. Nabrojavši sve što se čulo, zašutio sam,
pozorno slušati, i sve mi je to bilo ugodno i zanimljivo.
- Ti nisi sve nabrojao - primijetila je Anastazija.
- Sve - odgovorio sam. Pa možda sam propustio nešto ne tako
značajno ili nešto što nisam čuo, dakle, nevažno.
- Vladimire, a zar ti ne čuješ kako kuca moje srce? - upitala je
a.
115

Doista. Zašto ja nisam obratio pozornost na ovaj zvuk? ZVllk
otkucaja njezina srca.
- Da - odmah sam joj rekao - pa naravno da čujem, jako dolwlI
čujem; ono kuca ravnomjerno i tiho.
- Pokušaj upamtiti u kakvim se intervalima pojavljuju zvu kov
koje čuješ. Odaberi za to osnovne i upamti ih.
Ja sam odabrao glasanje nekakvoga kukca, graktanje Vral1(',
žuborenje i pljuskanje vode u potoku.
- Ja ću sad pojačati otkucaje svoga srca, a ti obrati pozorno,
na to što će se dešavati uokolo.
Anastazijino je srce počelo kucati brže, a odmah za nji iII
ubrzali su se ritmovi zvukova što su se čuli uokolo; povisio s
njihov tonalitet.
- Iznenađujuće! To je jednostavno nevjerojatno! - uzvikn u(1
sam. - Ta zar su oni, Anastazija, tako osjetljivi na ritam kojim kuc
tvoje srce?
- Da. Svi se oni, apsolutno svi: i sitna travčica, i veliko drvo,
malen kukac - odazivaju na promjene ritma otkucaja moga src I
Drveće ubrzava svoje unutarnje procese, počinje proizvoditi v i ~
kisika ...
- Zar tako odgovaraju sve biljke i životinje što okružuju ljudI
- upitao sam.
- Ne. U vašem svijetu oni ne znaju kome odgovoriti, a vi se n'
trudite razgovarati s njima, ne razumijete kakva je svrha to~ I _",;,a~lllV ako ne budeš ništa radio.
odnosa, ne dajete im dovoljno obavijesti o sebi.
Nešto slično se može desiti s onim biljkama i s ljudima koj
rade na svojim nevelikim zemljištima s povrtnjacima ako ljudi
naprave sve tako kako sam ti već pričala: ako sjemenju dadu punll
~bavijesti o sebi, ako postanu svjesniji u ophođenjll s biljkama,
Zeliš li da ti pokažem kako će se osjećati čovjek koji će uspostavi l
takav odnos?
- Naravno da želim. Ali kako ćeš ti to učiniti?
- Ja ću sad uskladiti ritam otkucaja svoga srca s tvojim, pa će š Intelektualne sposobnosti, svjesnost i snagu volje.
osjetiti.
116
Anastazija
Ona je zavukla svoju ruku pod moju košulju. Privinula je
svoj topao dlan uz moje grudi; njezino se srce polako
o i počelo kucati u istome ritmu s mojim. I desilo se
najdivnije: pojavio se neobično ugodan osjećaj, kao da su se
. mene našli moji ljubljeni rođaci i majka, tijelo je postalo
i zdravo, a u duši - radost, sloboda i gotovo nova spoznaja
Lepeza okolnih zvukova obraćala se umilno i govorila istinu
sam samo intuitivno predosjećao i koju još nisam shvaćao u
. Svi osjećaji radosti i blagosti, što sam ih ikada u životu
gotovo kao da su se prelili u jedan jedinstven i prelijep
. Možda se upravo takav osjećaj naziva srećom.
Ali čim je Anastazija počela mijenjati ritam otkucaja svoga
prelijep me osjećaj počeo napuštati. Ja sam zamolio:
- Još! Molim te, još, Anastazija!
- Ja to ne mogu dugo činiti. Ta ja imam svoj ritam.
- Daj još samo malo - molio sam.
I Anastazija mi je opet nakratko vratila osjećaj sreće, a zatim
sve prošlo, ostavivši mi samo djelić ugodnog inepomućenog
ećaja poput uspomene na njega. Neko smo vrijeme šutjeli, a
sam ponovno poželio čuti glas Anastazije, pa sam upitao:
- Eto, zar je tako dobro bilo prvim ljudima - Adamu i Evi?
legni, uživaj, živi bezbrižno - ima svega .. . Samo što će postati
Anastazija mi je postavila pitanje umjesto odgovora:
- Reci, Vladimire, zar mnogo ljudi tako misli o prvom čovjeku
kao što si ti sad pomislio?
- Većina, sigurno. A što su oni tamo imali raditi u raju? Tek je
čovjek počeo sazrijevati i svašta smišljati. ČOVjek je
evao radeći. On je i pametniji postao zahvaljujući radu.
- Treba raditi, iako je prvi čovjek bio znatno pametniji od
današnjega, pa mu je i rad imao više smisla, zahtijavao je veće
- Ta što je radio Adam u raju? Obrađivao vrt? Tako to sada
117
 Vladimir Negre Anastazija

može svaki vrtlar, ne spominjući znanstvenike što vrše selekci JI!

bilja. U Bibliji se o djelatnosti Adama više ništa ni ne govori. '
- Kad bi se u Bibliji iznijelo sve detaljno, bilo bi je nemogll('
pročitati za čitav životni vijek čovjeka. Bibliju treba shvatiLi
ivzmeđu svakoga njezina retka krije se velika količina obavijes t
Zeliš li znati što je radio Adam? Reći ću ti. Ali najprije se sjeti da
upravo u Bibliji rečeno kako je Bog povjerio Adamu neka da imeiiI
i odredi svrhu postojanja za svako stvorenje što živi na Zemlji . II TKO ĆE ODGAJATI SINA?
je on, Adam, to i učinio. On je učinio ono što do danas nisu uspjeJ
sve znanstvene institucije u svijetu zajedno.
- Anastazija, a da li se ti sama moliš Bogu, tražiš Ga nešto 'I, Na putu prema rijeci, kad me Anastazija pratila do motornoga
sebe? sjeli smo da bismo se odmorili na onome mjestu gdje je ona
- Ta što ja mogu tražiti kad mi je dano tako puno. Ja Mil svoju gornju odjeću, pa sam je upitao:
trebam zahvaljivati i pomagati Ga. - Anastazija, kako ćemo mi odgajati našega sina?
- Potrudi se steći uvid, Vladimire - ti ga još zasad ne možeš
. '. I onda kad on prvi put postane svjestan da promatra svijet,
ne bi trebao biti pokraj.
Uhvatio sam je za ramena i protresao.
- Ta što to govoriš, kako se usuđuješ? Ja ne razumijem otkuda
izvela takve neobične zaključke. I uopće, nevjerojatna je sama
'enica da ti postojiš, ipak, sve ti to ne daje pravo da sve sama
'eš, narušavajući sve zakone logike.
- Smiri se, Vladimire, molim te! Ne znam na kakvu ti misliš
ali potrudi se biti miran i razabrati smisao svega.
- Kakav smisao trebam razabrati? Dijete je ne samo tvoje,
i moje. Ja želim da ono ima oca, da dobije sve što mu treba i
može steći obrazovanje.
- Shvati da njemu nisu potrebna nikakva materijalna dobra,
kakvima ih ti vidiš. On će sve imati od samoga početka. On
još u mladosti primiti toliko obavijesti i shvatiti njihov smisao
će obrazovanje, opet onakvo, kakvim ga ti vidiš, biti upravo
iješno. To je isto kao da pošalješ velikog matematičara u školu,
U prvi razred.
U tebi se javlja želja da daš malenome djetetu nekakvu
beskorisnu zvečku, ali ona mu uopće nije potrebna. Ona je
118 119
Vladimir Megre
potrebna tebi radi tvojega samozadovoljstva: "Kako sam ja dobili,
brižan". Ako ti smatraš da ćeš stvoriti dobra i dati svojemu si nu
auto ili nešto drugo, što se u vas cijeni, tad sve to on i sam m o ~. '
dobiti, ako to poželi. Razmisli u miru što točno možeš reći SVOlll '
sinu, što ga možeš naučiti , što si takvoga učinio u životu što bi ~Ii
moglo zainteresirati.
Ona je nastavila govoriti blagim, tihim glasom, ipak riječ i su
joj počele podrhtavati:
- Shvati, Vladimire, kad on počne razumijevati svemir, ti će
pokraj njega izgledati kao nerazvijeno biće. Zar bi ti želio da II
očima svoga sina izgledaš kao glupavko? Jedino što vas m O ~.l'
zbližiti jest čistoća namjere, ali ovu čistoću može postići sam o
nekolicina u vašem svijetu. Ti se trebaš truditi da dostigneš ...
Shvatio sam da s njom uopće nema smisla raspravljati, pa sani
u očaju uzviknuo:
- On, dakle, neće nikada saznati za mene?
- Ja ću mu ispričati o tebi, o vašem svijetu, kad on buJ '
sposoban pronaći smisao u svemu i kad bude mogao donosit
odluke. Što će on učiniti - ne znam.
Očaj , bol, povrijeđenost, strašna slutnja - sve se u men
izmiješalo. Poželio sam udariti iz sve snage to lijepo lie'
intelektualke i pustinjakinje.
Sve sam shvatio. I izgubio sam dah od toga što sam shvatio.
- Sve je jasno! Sad je sve jasno! Ti, je li ... Pa ti ovdje nisi imala
s kim prespavati kako bi dobila dijete! Nećkala si se još u početku
spletkarice! Izigravala si redovnicu. Tebi je bilo potrebno dijete. '!il
ti si putovala u Moskvu. Svoje je gljive, jagode ona prodavala. Pa bi
tako krenula tamo pločnikom. Džemper, rubac bi ona skinula. I
odmah bi na tebe pogled bacili. Ne bi isplela svoju paučinu, ne bi
me zbunila.
Naravno! Tebi treba čovjek koji sanja o sinu. I ti si svoje
postigla. Ti si na dijete pomislila? Na sina? Kojemu je predodređe no
živjeti kao pustinjak. Živjeti tako kako ti smatraš da je potrebno.
Nevjerojatno, ona se o istini raspričala! Ti, pustinjakinjo, preuzi
maš na sebe mnogo toga.
120
Anastazija
Ta što ti govoriš, zar je istina u posljednjoj instanci? A jesi li o
. mislila? Da! Ja sam sanjao o sinu! Sanjao sam kako ću mu
'''U,."LIL1 svoj posao. Poučiti ga biznisu. Voljeti sam ga htio. A sada
živjeti? Živjeti i znati da se tvoj majušan sin negdje u zabiti
nemoćan povlači? Bez budućnosti. Bez oca. Da ti se od toga
srce! Ti to ne možeš shvatiti, ženko iz šume ...
_ Možda će se srce urazumiti i sve će biti dobro? Bol će takva
pročistiti, misao ubrzati, pozvat će neka stvara ... - tiho je
. Anastazija.
A u meni se takav bijes uskovitlao, takva ljutnja ... Više nisam
sobom. Dohvatio sam štap. Otrčao sam od Anastazije i počeo
iz sve snage štapom o neveliko drvo dok štap nije puknuo.
Zatim sam se okrenuo ustranu, gdje je stajala Anastazija i ...
sam je ugledao .. . Nevjerojatno, ali ljutnja je počela prolaziti.
mi je na pamet: "Pa nisam li ja to opet izgubio kontrolu i
'esnio se?". Kao i prošli put kad sam je psovao. Anastazija je
prislonivši se uz drvo rukom okrenutom uvis, pognute
kao da odolijeva naletu orkan skoga vjetra. Više se uopće ne
ći, približio sam se i počeo je razgledavati. Sad je ruke pri-
uz grudi, tijelo joj je lagano podrhtavalo; ona je šutjela,
su me oči ljupke, ljupke kao uvijek, blago pogledavale. Tako
stajali neko vrijeme i gledali se. Razmišljao sam: "Ona
edno nije u stanju govoriti neistinu.
Pa mogla bi mi i ne govoriti sve, ali ona .. .
Ona zna da joj neće biti dobro, ali priča. Jasno, to je opet
Nećeš preživjeti ako ćeš cijelo vrijeme govoriti samo
nu, samo to što misliš. Ali što učiniti ako je ona takva i
ne može biti?
Sve se dogodilo onako kako se dogodilo. Bilo je to što je bilo.
će sad postati majka moga sina.
Ona će postati majka, kad je tako rekla. Naravno, ona će biti
majka. Njezin način života ... Razmišljanje ... Ta s njom
ne možeš.
Ali zato je ona fizički jako jaka. Dobroćudna. Poznaje dobro
životinje. I pametna je. Premda joj je um neobičan.
121
Vladimir Megre Anastazija

Pa ipak ona zna puno o odgoju djece. Cijelo je vrijeme tallII

željela pričati o djeci. Ona će podići sina. Takva će ga podizati. Prol
će studen i oluju. Ne mari ona za njih. Ipak će podizati. Ipak ('
odgojiti.
Okolnostima se nekako treba prilagoditi. Dolazit ću k njin iH
ljeti, kao na ladanje. Zimi neće biti moguće . Neće se moći izdržill
A ljeti ću se igrati sa sinom. Kad poraste - pričat ću mu oljud inlh
iz velikih gradova. Ipak bih joj se ovaj put trebao ispričati". ZA NEKO VRIJEME
Pa sam rekao:
- Oprosti, Anastazija, opet sam se uzrujao!
Ona je odmah odgovorila: - Anastazija, ako si ti tako pametna i svemoćna, dakle, ti bi i
mogla pomoći?
- Ti nisi kriv. Samo si nemoj zamjerati. Nemoj se brinuti. Ta I
si bio zbog sina zabrinut. Brinuo si se da mu neće biti dobro. Jer j Ona je bacila pogled prema nebu, pa me opet pogledala.
majka tvoga sina poput obične ženke. Ne zna pružiti stvarnu ljubav, - U cijelome Svemiru nema takvoga bića koje može napre-
ljudsku. Samo se nemoj brinuti. Ne uzbuđuj se. Ti si tako rekao jel . više od čovjeka i imati veću slobodu. Sve se druge civilizacije
nisi znao, nisi ništa znao o mojoj ljubavi, dragi. čovjekom klanjaju. Najrazličitije civilizacije imaju mogućnost
. i usavršavanja samo u jednome smjeru, i one nisu
toviše, one važnost čovjeka ne razumiju. Bog - Veli-
i Razum - stvorio je čovjeka, i nikome nije dao više, nego
mu ...
Ja nisam mogao shvatiti, ili točnije, nisam mogao odmah steći
u ono o čemu je govorila. Pa sam ponovno postavio isto
.e, moleći za pomoć, ni sam ne shvaćajući za koju pomoć

- Na što ti misliš? Da ja izliječim sve tvoje bolesti?

Meni to nije teško. Ja sam to učinila još prije pola godine,
što u osnovi to nije donijelo nikakve dobrobiti; ono što je
ito i mračno i svojstveno ljudima u vašem svijetu, kod tebe se
smanjilo. Različita se bolna mjesta ponovno žele povratiti. ..
suluda ženska pustinjakinja; treba što prije pobjeći
- pa nisi li to doista sad pomislio?
- Da - odgovorio sam iznenađeno. - Upravo sam to sad
. lio, zar mi čitaš misli?
- Ja naslućujem o čemu ti možeš misliti. Ta vidi ti se to na
122 123
 Vladimir Megre Anastazija

licu . Reci, Vladimire, zar me se uistinu ... je li moguće da me s . II

malčice ne sjećaš?
Pitanje me je jako začudilo i pažljivo sam se zagledao u cl'l
na njezinom licu. Oči . Stvarno mi se počelo pričinjati da sam ih Vl'
negdje mogao vidjeti, ali gdje?
- Anastazija, pa ti sama cijelo vrijeme govoriš kako stalno živ
u šumi, i kako sam te onda mogao vidjeti?
Ona se nasmiješila i pobjegla.
NEOBIČNA DJEVOJKA
Za neko vrijeme Anastazija se pojavila iza grmlja u dugač i (I
suknji, smeđoj bluzi na kopčanje, u rupcu pod kojega je svezid I
kosu. Samo bez džempera, kao što je bilo na obali za našegli Prošle je godine brod karavane pristao uz jedno od zaselaka
susreta. A rubac je bio nešto drukčije svezan. Odjeća je na njoj bil ~ ... u .• ""'v od onoga mjesta. Trebali smo kupiti meso za restoran i

~ista, ali staromodna; rubac joj je pokrivao čelo i vrat, i sjetio Silil i se neko vrijeme na obali.
Je se ... Nakon šezdeset kilometara započinjalo je opasno područje
gdje brod nije mogao ploviti noću (navigacijska svjetla na
dijelovima rijeke nisu gorjela). Kako ne bismo uzalud
ili vrijeme, mi smo uspostavili vanjsku vezu preko zvučnika i
mjesnoga radiocentra, putem kojih smo počeli oglašavati o
joj zabavi što će se uskoro održati na brodu.
Bijeli brod što stoji na obali i svijetli u odsjaju mnoštva
i glazba što se razliježe iz njega - privlačili bi u takve
uvijek mjesnu mladež. Eto i ovaj se put gotovo sav mladi
zaselka slijevao uz brodske stube.
Kao i svi što se prvi put nađu na palubi, oni bi najprije željeli
proći i razgledati. Kad bi se prošetali po glavnoj, srednjoj i
oj palubi, skupljali bi se naposljetku u baru i restoranu.
bi polovica uglavnom plesala, a muška više pila. Poseban
_,~vuUJ na brodu, s glazbom i alkoholom, uvijek bi ih dovodio u
_~'nlp uzbuđenja, koje bi katkad zadavalo posadi nemale brige.
_ " 'AW\ nikad ne bismo imali dosta vremena, pa bismo započinjali sa

pozivom - produžiti ugodu barem na pola sata, pa onda

i još.
Taj sam put bio sam u svojoj kabini. Slušao sam glazbu što se
ijegala iz restorana i pokušavao unijeti ispravke u daljnji
plovidbe karavane. Odjednom sam postao svjestan
124 125
Vladimir Megre
nečijega oštroga pogleda što se zadržavao na meni, okrenuo sam ~'
i ugledao iza prozorskih stakala njezine oči. U tome tada nije bil o
ničega neobičnoga. Posjetitelj ima je uvijek zanimIj ivo baciti pogll'd
na brodsku kabinu. Ustao sam i otvorio prozor. Ona se II iJ.
odmicala. Zbunila se i nastavila me gledati. Ja sam poželio nešlll
učiniti za ovu ženu što je stajala sama na palubi. Palo mi je 111\
pamet: zbog čega ona ne pleše kao ostali, možda ju je zadesila nei ll
nevolja? Predložio sam da ću joj pokazati brod, i ona je šu U'
klimnula. Ja sam je proveo po brodu, pokazao joj ured, čijemu S\I
se otmjenu pokućstvu posjetitelji divili: pod prekriven sagolll l
pokućstvo presvučeno u meku kožu, kompjuteri. Zatim sam j'
pozvao k sebi u kabinu sa spavaonicom-kabinetom, sobom '1. 1
primanje, prekrivenom sagovima inamještenom prekrasniiII
pokućstvom, s televizorom i magnetofonom. Zacijelo mi je tadI
pričinjalo zadovoljstvo da mogu zadiviti priglupu seosku cu rll
dostignućima civilizacijskoga življenja.
Otvorio sam pred njom kutiju s bombonima, natočio dvI
pehara šampanjca, misleći kako ću je posve zadiviti i uključio salll
videokasetu na kojoj je Vika Ciganova pjevala "Ljubav i smrt". NI
kaseti su bile i druge pjesme u izvedbi mojih omiljenih pjeva il ,
Ona je samo ovlaš gucnula šampanjac, pozorno me pogledala
upitala:
- Jako teško, je li?
Ja sam očekivao sve drugo, samo ne takvo pitanje. Put je bill
doista težak. Plovno stanje rijeke nije bilo lako; mornarska posadil,
u kojoj su bili pitomci riječne-pomorske škole, pušila je travu
potkradala u trgovini. Mi se često ne bismo uspijevali držati reda, • •• [)Os:rea na mene.
ne bismo stizali u određeno vrijeme u naseljena mjesta gdje bi ~ .
ranije oglašavalo o dolasku karavane. Pod teretom tih i drugih
briga, ne samo što se nisam mogao diviti pejzažu na obali, nego ~ ('
jednostavno nisam mogao normalno ni naspavati.
Rekao sam joj nekakvu besmislicu poput: "Svejedno, prohil
ćemo se", okrenuo se prema prozoru i otpio šampanjac.
Razgovarali smo o još koječemu, slušali videokasetu i pri č; i1 1
sve dok brod nije pristao kad se završila lagana vožnja. Zatim sa lll
126
Anastazija
tio do brodskih stuba. Vraćajući se u kabinu, spomenuo sam
ima nečega čudnoga i osobitoga u toj ženi, i nekakav je
i svijetao osjećaj ostao nakon druženja s njom. Ja sam se
put te noći nakon mnogo dana dobro naspavao. Sad znam: ona
na brodu je bila Anastazija.
- Dakle, to si bila ti, Anastazija?
- Da. Tamo, u tvojoj kabini, ja sam zapamtila sve pjesme koje
ti pjevala u šumi. Njih sam slušala dok smo mi razgovarali.
kako je sve jednostavno?
- Pa kako si se ti našla na brodu?
- Mene je zanimalo kako se sve u vas odigrava, kako vi živite.
ire, ta ja sam se uvijek bavila samo ljudima iz seoskih
Toga sam dana trkom krenula u selo, prodala sušene gljive što
skupljaju vjeverice, i kupila kartu za vašu laganu rutu. Sad
znam o toj kategoriji ljudi koju vi zovete poduzetnicima. I
dobro poznajem.
Osjećam se jako, jako krivom pred tobom. Nisam znala da će
to dogoditi, da ću tako silno utjecati na tvoju sudbinu. Samo ja
više ništa ne mogu učiniti, stoga što su se ONI zauzeli za
°e ovoga plana, a ONI su odgovorni samo Bogu. Sad ćete
neko vrijeme ti i tvoja obitelj trebati prevladati velike teškoće i
e, a zatim će sve proći.
Ne shvaćajući još o čemu točno Anastazija priča, intuitivno
predosjećao da će mi se sad otkriti nešto što prelazi okvire
predodžbe o našoj stvarnosti, i to nešto će se odnositi
Zamolio sam Anastaziju neka mi podrobnije ispriča o tome što
mislila kad je govorila o promjeni sudbine i o teškoćama.
ući je, nisam mogao ni naslutiti s koliko će se preciznosti
ostvarivati ono što je predvidjela u realnome životu. Svojom
pričom Anastazija ponovno vratila događajima otprije godinu
- Tada, na brodu, ti si mi sve pokazao, čak i svoju kabinu,
o me bombonima, ponudio šampanjcem, pa me otpratio do
127
Vladimir Megre
brodskih stuba, ali ja nisam odmah otišla s obale. Ja sam stajala li
obali kraj grmlja, i vidjela sam kroz osvijetljene prozore bara kitIlII
u njemu pleše i veseli se mjesna mladež.
Ti si mi sve pokazao, ali me u bar nisi poveo. Ja sam sl ulll
[ ZOUlJ!':;;"'"
zbog čega - odjevena sam bila neprikladno, zavezana u ru bi'
bluzica mi je bila staromodna, a suknja predugačka. Ali ja Sil ili
mogla skinuti rubac. Bluzica je na meni bila uredna, čista, sukn II
sam brižljivo poravnala kad sam se uputila k vama.
Doista nisam poveo Anastaziju te večeri u bar, jer je
pomalo neobičnu odjeću, ispod koje je, kao što se sad pokazalo, (
mlada djevojka skrivala svoju osebujnu ljepotu kojom bi se
smjesta izrazito razlikovala od ostalih ljudi. Pa sam joj rekao:
- Anastazija, pa što će ti taj bar, zar bi ti tamo plesala u svojim
kaljačama? Ali i otkuda bi ti znala kako pleše današnja mladež?
- Ja tada nisam bila u kaljačama. Kad sam mijenjala gljive ~
novac ne bih li kupila kartu za tvoj brod, u te žene sam i ci p-I
kupila, istina, staromodne cipele, pa i tijesne su mi bile, ali ja sal
ih očistila travom, a zaplesati ... ja bih samo pogledala na tren Ul '
- i to je sve. Još kako bih ja zaplesala ...
- Nisi li se tada uvrijedila na mene?
- Nisam se uvrijedila. Da si ti samo pošao sa mnom u bar - I
znam je li to loše ili dobro - događaji bi se mogli drukčije razvijal
i nešto takvo se sigurno ne bi dogodilo. Ali meni sad nije žao da
desilo to što se desilo.
- Ali što se dogodilo? Što se to strašno dogodilo?
- Nakon što si me otpratio, ti se nisi odmah vratio u svoj
kabinu. Najprije si svratio kapetanu, i vi ste se zajedno uputili u bal
To je za vas bila normalna stvar. Čim ste ušli, ostavili ste dojam II
ljude. Kapetan je bio propisno odjeven, utegnut. Ti - sav otmjen
vanjštinom vrijedan divljenja, mnogima znan na obali, čuve n
Megre. Vlasnik neobične karavane za ljude iz ovoga kraja. I vi SI '
dobro znali kakav utisak ostavljate na okolinu.
Vi ste sjeli za maleni stol k trima mladim djevojkama iz sei"
Sve su bile po osamnaest i tek su završile školu.
Za stolom su vam odmah donijeli šampanjac, bombone i no\'!'
128
Anastazija
, bolje, ljepše od onih kakve su tu stajale prije. Ti si uzeo jednu
djevojaka za ruku, nagnuo se prema njoj i počeo joj nešto
. . na uho, ja sam shvaćala ... to se zovu komplimenti. Zatim
S njom nekoliko puta i još uvijek si pričao. Oči su se u
svijetlile, i ona je bila kao u nekom drugom svijetu iz
. Ti si je izveo na palubu, i kao i meni, pokazao si djevojci
poveo je u svoju kabinu, ugostio istim čime si ugostio mene
jcem, bombonima. Ti si se ponašao malčice drukčije kad
o s mladom djevojkom nego kad si bio sa mnom. Bio si veseo.
mnom si bio ozbiljan i tužan dapače, a s njom veseo. Sve sam
vidjela kroz osvijetljene prozore tvoje kabine, i možda sam
malo zaželjela biti na mjestu te djevojke.
- Zar si ti bila ljubomorna, Anastazija?
- Ne znam, bio je to nekakav meni nepoznat osjećaj ...
Prisjetio sam se te večeri i tih mladih seoskih djevojaka što su
tako željele izgledati starije i modernije.
Ujutro smo se kapetan broda Alekasandar Ivanovič Senjčenko
još jednom nasmijali njihovom noćašnjem ispadu. Ja sam tada
kabini shvatio da je djevojka bila u takvome stanju i da je
na sve ... ali ja nisam imao niti primisli da njome ovladam.
sam o tome Anastaziji, na što je ona odgovorila:
- Ti si ipak ovladao njezinim srcem. Vi ste sišli na palubu,
je sitna kiša i ti si prebacio svoj kaput preko ramena djevojke,
je potom opet poveo u bar.
- Pa zar si ti, Anastazija, cijelo vrijeme stajala u grmlju na
.?
- Ništa to nije. Kišica je bila lijepa, blaga. Samo mi nije dala
'. A i nisam željela močiti suknju i rubac. Mamino je. To mi
ostalo od mame. Ali imala sam puno sreće. Pronašla sam na
i mali svežanj od celofana. Skinula sam ih! stavila u svežanj i
ispod bluze.
- Anastazija, da nisi otišla kući i da nije bilo kiše, bi li se vratila
brod?
- Nisam mogla. Pa ti si me otpratio, a i druge si obaveze imao.
i sve je bilo završeno.
129
Vladimir Megre
Kad se večer primakla kraju i kad je brod trebao krenuti, vi ~ I
na zamolbu djevojaka, a najvažnije, na zamolbu one djevojke I II
je bila s tobom, zadržali brod. Sve je tada bilo u vašoj via. I
uključivši njihova srca, i vi ste bili opijeni tom vlašću. Mj esnil
mladež bila zahvalna djevojkama, i one su se također osj eć II
obdarene zbog vlasti što im je preko vas dopala; one su p()~
zaboravile na one mlade ljude koji su bili u istome baru i skoji ll
su još u školi bile prijatelji.
Kapetan i ti ste ih otpratili do brodskih stuba. Ti si se upul
prema svojoj kabini. Kapetan se popeo na most, i brod se, nakon .1
je dao sirenu, počeo polako, jako polako otiskivati od o
Djevojka s kojom si plesao, stajala je na obali s prijateljicama
mjesnom mladeži koja je ispraćala brod.
Srdašce joj je udaralo tako jako kao da se želi oteti grudim(1
odletjeti; misli i osjećaji bili su joj pomiješani.
Iza njezinih leđa seoske su se kuće s ugaslim plamenovi I
ovijale u crno, a pred njom se zauvijek udaljavao od obale bi
brod, obasjan mnoštvom svjetala, što je obilato darivao glazbu k(
se razlijegala vodom i obalom u noći.
Na brodu koji odlazi bio si ti, što si joj govorio tako
prelijepih riječi koje ranije nije čula - zaluđujućih i zavodljivih.
I sve je to odlazilo od nje polako i zauvijek.
Pa se tada ona i odvažila ispred svih ... Djevojka je stisn u
svoje sitne prste u šačice i u očaju poviknula: "Ja te voli
Vladimire! " Pa još jednom i još jednom. Jesi li si čuo te povike?
- Da - odgovorio sam.
- Nije ih bilo moguće ne čuti, čak su ih i ljudi iz tvoje posa
čuli. Neki su od njih sišli na palubu i smijali se djevojci.
Ja nisam željela da se smiju djevojci. A zatim su se oni., kao li
su postali svjesni nečega, prestali smijati. Ali ti r.;:.;i silazio II
palubu, i brod se nastavljao polagano udaljavati. Ona je mislila li I ~.l1"'l.ll1· rena. Žurila sam se i nisam uspijevala objasniti. Nije li u
je ti ne čuješ i uporno je nastavljala vikati: "Ja te volim, Vladimire! "
A onda su joj prišle upomoć njezine prijateljice, pa su pil
viknule sve zajedno. Željela sam doznati kakav je to osjećaj -lj Ub;IIi, . V'CUn..IU je rukom svoje grudi, i ja sam se odmah prisjetio događaja
zbog kojega čovjek gubi kontrolu - a možda sam željela pomo ći IIII
130
Anastazija
nJIma: "Ja te volim,
Ja sam toga trenutka gotovo zaboravila da ne mogu tako
izgovarati riječi; iza njih se obavezno trebaju skrivati
i, razumijevanje i istinitost naravne obavijesti.
Ja sad znam koliko je jak taj osjećaj; on nije toliko niti razumu
Ta seoska djevojka je postala slaba i popila je alkohol. Ja sam
jedva pomogla. Ona se sad udala i pretrpana je svakodnevnim
A ja sam svojoj ljubavi još morala pridodati i njezinu.
Događaj s djevojkom me je malo uznemirio, pričanje
.. mi je u sjećanju lijepo i detaljno oživjelo tu večer, i sve
doista dešavalo tako kako je ona govorila. To je bilo stvarno.
ljubavna izjava Anastazije tada nije ostavila na mene
... an.VlJ><a utiska. Kad sam shvatio kako ona živi, upoznao se s
pogledom na svijet, ona mi se počela pričinjati nekakvom
neovisno o tome što je ona sjedila pokraj mene i što si
neusiljeno postati s njom blizak. Svijest, naviknuta na
mjerila procjene, nije je prihvaćala kao postojeću stvarnost.
me je u početku našega susreta ona privlačila, sada ona u meni
nije izazivala prijašnjih osjećaja. Upitao sam:
- Tako dakle, ti smatraš da su se u tebe slučajno pojavili ti novi
ećaji?
- Oni su poželjni, bitni - odgovorila je Anastazija. Štoviše, oni
ugodni, ali ja nisam željela da me ti na takav način voliš. Ja sam
da ti, nakon što upoznaš malo bolje mene, moj svijet, nećeš
- -- "(" prihvatiti mene kao običnoga čovjeka, nego da ćeš me se
i bojati katkad ... A tako se i desilo. Ja sam sama kriva.
sam grešaka napravila. Cijelo sam vrijeme zbog nečega bila
nekako sve ispadalo glupo? Zar ne? Trebam li se mijenjati?
Izgovarajući ove riječi ona se jedva sa sjetom osmjehnula,
jutra, kada sam bio u Anastazije.
131
Vladimir Megre Anastazija

stisak zubiju. Anastazija me je pustila, poskočila, jednom se

uhvatila za grudi, drugom zamahnula prema gore, trudila se
se. Ja sam također poskočio i doviknuo joj, grozničavo
sa sebe puzavce:
- Puzavcima si me htjela nahraniti, vještice šumska, neću ti se
tako prepustiti!
Nastavljajući mahati i smiješiti se nasilu svemu što je bilo na
SITNI KUKCI
uokolo, Anastazija me je pogledala, i polako, a ne trkom kao
uputila se prema svome jezeru, opustivši glavu. Stojeći još
vrijeme i dvoumeći se što učiniti dalje: vratiti se prema rijeci,
U to sam jutro poželio zajedno s Anastazijom obaviti jutarnj i
kako naći put? - ili poći za Anastazijom, ali zbog čega? - ja sam
postupak. U početku je sve bilo dobro - i pod drvetom sam prostajao,
ipak uputio prema obali jezera.
i raznolike mladice dodirivao. Ona mi je pričala o travama, pa sam
Anastazija je sjedila na obali, mrvila je u dlanovima nekakvu
potom legao pokraj nje na travu. Bili smo posve goli, ali mi dapa č'
i trljajući lijevala njezin sok u ono mjesto na grudima, gdje
nije bilo hladno, možda i zbog toga što sam zajedno s njom protrča t1
nazrijevala velika modrica od moga ugriza. Sigurno ju je boljelo.
šumom. Raspoloženje je bilo sjajno, osjećala se nekakva lakoća, i lo
zbog kakvoga je cilja ona mene zadržavala? Neko sam vrijeme
ne samo fizička; ona kao da je bila unutra. Sve je započelo s tim šl(l
tapkao pokraj, pa sam upitao:
sam osjetio na boku štipkanje; podignuo sam glavu i ugledao: n I
boku i nozi nekakvi kukci, mravi i, mislim, žižak. Ja sam s' - Boli li te?
razmahao ne bih li ih prignječio, ali nisam uspio. Anastazija j' Ne okrećući glavu, ona je odgovorila:
uhvatila moju ruku i zadržala je. "Ne diraj ih!" - rekla je. Zatim j' - Više me vrijeđa. - I šutke je nastavila trljanjem lijevati sok od
stala preda mnom na koljena, naklonila se i drugu ruku prislonila do
zemlje. Ležao sam kao razapet. Pokušao sam osloboditi ruke, ali nij' - Zbog čega si se ti tako naumila šaliti sa mnom?
ispalo kako sam mislio; osjetio sam da to nije moguće. Onda sam s' - Željela sam najbolje. Sve pore na tvojoj koži su začepljene;
trgnuo, ulažući nemali napor. Pa me ona zaustavila, ne naprežući Sl' uopće ne diše. I sitni bi ih kukci pročistili, i to i nije tako bolno,
osobito, i još se smiješeći pritom. A na tijelu sam osjećao sve viš ' e ugodno.
više onih što gmižu, škakljaju, grickaju i štipkaju, pa sam zaklj u č i o,
- A zmija, ona mi je žalcem u nogu ubadala?
oni mene počinju jesti. Ja sam bio u njezinim rukama doslovno i \I
- Ona ti ne bi ništa lošega učinila, a kad bi i ispustila otrov, bilo
prenesenom značenju i procjenjivao sam situaciju: nitko ne zna gd) ,
to samo na površini, i ja bih ga odmah rastrIjala. Tvoja koža i
se nalazim, nitko tu neće zalutati, a ako i zaluta - ugledat će moj'
išići na peti obamiru.
oglodane koščice, ako čak i njih bude vidio. Pa j<: mnogo to~ I
prolazilo tada u trenutku mojim umom, i na osnovi svega tO~iI , - To je od nezgode - rekao sam.
nagon za samoodržanjem, zacijelo, mi je došapnuo jedino mogu('l' Neko smo vrijeme šutjeli. Ispala je nekakva glupa situacija. Ne
rješenje u toj situaciji. Ja sam se svom snagom i u očaju grčevi i II što reći, upitao sam:
uhvatio zubima za gole Anastazijine grudi i zavrtjeo sam još pri toll1 - Pa zašto ti nije kao prije, kad sam gubio svijest, pomogao taj
glavom s jedne strane na drugu. Tek što je ona uzviknula, ja S(l1 11 nevidljivi?

132 133
 Vladimir Megre Anastazija

- Zbog toga i nije pomogao, jer sam se smijala. A kad si I

počeo gristi, nastojala sam se smijati.
Meni je postalo nekako neugodno pred njom, dohvatio Si lili
smotuljak trave što je ležao pokraj, iz sve sam ga snage protrljao II
dlanovima, zatim sam stao pred njom na koljena i počeo trljal
vlažnim dlanovima modricu.

MAŠTANJA - STVARANJE BUDUĆNOSTI

Sad kad sam otkrio Anastazijine osjećaje, njezinu želju, ma

ona bila neobična, kojom je dokazivala da je ona stvaran i
čovjek, ja sam shvatio kakvu sam bol zadao toga jutra
. duši. Još sam joj se jednom ispričao. Anastazija je
.nr",r.vl"la da se ona ne ljuti, ali se sad, nakon onoga što je učinila,
za mene.
- Što si ti tako strašno mogla učiniti? - upitao sam i čuo po ne
koji put priču, koju ozbiljno nije trebao izlagati čovjek koji se
prikazati isto tako normalan, kao i svi ljudi što žive u našem
etu. Zbog toga što tako o sebi nitko ne govori.
- Kad je otplovio brod - nastavila je Anastazija - i mjesna se
uputila u selo, ja sam neko vrijeme ostala sama na obali, i
mi je lijepo. Zatim sam pobjegla u svoju šumu. Dan je prošao
obično, a uvečer kad su se pojavile zvijezde, legla sam na travu
počela maštati, i tad sam i načinila ovaj plan.
- Kakav još plan?
- Shvaćaš, ono što znam ja, dijelom znaju razni ljudi iz toga
··eta u kojem živiš ti, a oni svi zajedno znaju gotovo sve, samo ne
u dokraja mehanizam. Pa sam se ja, eto, prepustila
kako ćeš ti doći u veliki grad i ispričati mnogim ljudima
meni i o onome što sam ti razjasnila. Ti ćeš to učiniti na taj način
koji vi tu obično razglašavate svakakve obavijesti, i napisat ćeš
. Nju će pročitati mnogo, mnogo ljudi, i istina će im se
otkriti. Oni će manje obolijevati, promijenit će svoj odnos
djeci, stvorit će za njih novi sustav školovanja. Ljudi će više
134 135
Vladimir Megre
voljeti, a Zemlja će zračiti više energije svjetla. Umjetnici
načiniti moje portrete, i to će biti najbolje od svega što su crtali. JJ
ću se potruditi nadahnuti ih. Oni će napraviti to što vi zovrl
kinom, i bit će to najljepši film. Ti ćeš sve to promatrati i prisje ';111
me se. K tebi će doći učeni ljudi, koji će shvatiti i procijeniti Lo l'
čemu sam ti pričala, i oni će ti mnogo toga razjasniti.
Ti ćeš im povjerovati više nego meni, i shvatit ćeš kaku ,
nisam nikakva vještica, nego čovjek, koji samo ima više obavijesti 0(1
drugih. To što ćeš napisati, pobudit će veliko zanimanje i postat \,
bogat. U bankama devetnaest zemalja ti ćeš imati novce, i ti ćeš .
uputiti na sveta mjesta, gdje ćeš se pročistiti od svega mračnoga šio
je u tebi. Ti ćeš me se prisjećati i zavoljeti me, poželjet ćeš ponOVIlI
vidjeti mene i svoga sina. Poželjet ćeš zavrijediti svoga sina.
Moja je mašta bila jako bogata, ali moguće, i pomalo mol e ćiv,
Eto, zbog toga se, zacijelo, sve i dogodilo. ONI su je prihvatili k;11
plan za djelovanje i odlučili su prenijeti ljude vremensk iIII
odsječkom mračnih sila. To je dopušteno, ako se plan detaljnI
stvara na Zemlji, u duši i mislima zemaljskoga čovjeka. ON] ~ \
sigurno prihvatili ovaj plan kao veličanstven, a možda su u nj ,
nešto i sami dometnuli, i stoga su mračne sile tako jako poj ača
svoje djelovanje. Nešto takvo se nikada nije desilo. Ja sam l
zaključila po zvonkome cedru. Njegov je zračak postao mn
gušći . On sad upravo i zvoni jače - žuri se ne bi li prenio svo 'u
svjetlost, svoju energiju.
Slušao sam Anastaziju, i u taj mi se trenutak još više potvrđ i v; ti ,
misao kako je ona bolesna uma. Možda je odavno pobjegla iz nt:i<
bolnice i živi ovdje, u šumi, a ja sam još i prespavao s njom. Sad SI',
eto, dijete može roditi. I to ti je priča ... Ipak, vidjevši kako ozbiljno
s uzbuđenjem ona priča, pokušao sam je umiriti:
- Ne brini, Anastazija, tvoj plan razvidno nije ostvarijiv, i sto~ \
se sile tame i svjetlosti nemaju zašto boriti. Ta tebi nije pozna lo
dosta detalja o svemu u našem običnom životu, njegovim zakoni
tostima i uvjetovanostima. Stvar je u tome da se u nas sad izd;lI '
veliko mnoštvo knjiga, ali se štoviše, djela poznatih pisaca baš i Ill'
kupuju. Ja uopće nisam pisac, i prema tome, nisam niti darovit, ni lI
sposoban, niti obrazovan da bih tamo nešto napisao.
l36
Anastazija
- Da, ti to nisi bio prije, ali sada jesi - odgovorila je.
- Dobro - nastavio sam je umirivati - čak i ako pokušam, nitko
neće izdati, neće povjerovati u tvoje postojanje.
- Ali ja postojim. Postojim za one, za onoga za koga postojim.
će ti povjerovati i pomoći će ti onako kako ću im kasnije
ja. I mi ćemo zajednički s tim ljudima ...
Nisam odmah shvatio smisao njezinog izričaja, pa sam je
pokušao umiriti:
- Ja čak neću niti pokušavati ništa pisati. Nema u tome
smisla, shvati to već, napokon!
- Hoćeš. ONI su već uistinu stvorili cijeli sustav okolnosti koje
te natjerati da to učiniš.
- Što sam ja po tvome mišljenju, zavrtanj u nečijim rukama?
- I o tebi mnogo ovisi. Ali mračne će te sile pokušati spriječiti
m raspoloživim sredstvima, sve do toga da te potaknu na
stvarajući iluziju beznađa.
dosadilo mi je slušati tvoje
,
.
e.
- Smatraš da su to sanjarije?
- Da! Da! Sanjarije ... - I glas mi je zapeo. Misao kao da je
ljesnula, procijenila u mojoj glavi vrijeme, i ja sam shvatio. Sve,
je Anastazija pričala o svojim maštanjima, o sinu, ona je
lila prošle godine, kad je još nisam znao tako dobro kao sada, i
još nisam s njom spavao. To se desilo sada, nakon godinu dana.
- Dakle, tako, već se sve događa? - upitao sam je.
- Naravno. Da nije NJIH, i mene pomalo, tvoja druga ekspe-
"a ne bi bila moguća. Ta ti si jedva jedvice sastavljao kraj s
poslije prve, i više nisi imao nikakvih prava na brod.
- Pa zar si ti utjecala na brodarstvo, na tvrtke, koje su mi
?
- Dakle, ti si me upropastila i nanijela njima štetu. Kakvo ti
pravo miješati se? A ja sam još i brod ostavio, sjedim ovdje s
Možda tamo sve potkradaju. Ti, zacijelo, imaš hipnotičke
l37
Vladimir Megre
moći. Ne, još nešto gore, ti si - vještica - i tako ti je to. II
pustinjakinja nenormalna. Ti ničega nemaš, čak ni doma nemaš, 1\
filozofiraš, tu, preda mnom, čarobnjakinjo! Ja sam - poduzetnil l
Znaš li barem što je to? Ja sam poduzetnik! Neka propadam, ali jll
plove rijekom moji brodovi, oni raznose ljudima robu. To ih j l
prevozim, dajem ljudima, a i tebi mogu dati potrebnu robu. A što I
meni možeš dati?
- Ja? Što mogu dati tebi? Mogu ti dati trunčicu nježnos t
nebeske i dati smiraj, ti bit ćeš genij bistrooki - a ja obris tvoj .
- Obris? Zar on ikome treba, obris tvoj? Kakve li koristi od
njega?
- On će ti pomoći napisati knjigu za ljude.
- E pa, molim te, ti opet sa svojom mistikom možeš podlost
napraviti. Kao čovjek, ne možeš, dakle, živjeti?
- Ja nikada i ništa lošega nikomu ne činim i ne mogu učiniti . .JII
sam - čovjek! Ako te tako uznemiruju zemaljska dobra i novci, tild
pričekaj malo - sve će ti se vratiti. Ja se osjećam krivom pred toboni
što sam tako pustila mašti volju i rekla da će ti biti teško neko vrijeme,
ali nekako drukčije tada nisam mogla misliti. Pa ti ne shvaćaš logiku,
tebe trebaju prisiljavati životne okolnosti u tvome svijetu.
- Eto, molim - nisam izdržao - znači, ipak - prisiliti? Čini š l
to, a još bi se običnim čovjekom željela prikazati.
- Ja sam - čovjek, žena! - Anastazija je bila uznemirena, što s'
vidjelo po tome kako je uzviknula: - Ja sam željela samo dobrll.
svjetlosti sam željela i želim. Ja bih željela da se ti pročistiš. Sto~ 1
sam i smislila tada putovanje po svetim mjestima, knjigu. To Sl!
ONI preuzeli, a s njima se uvijek bore mračne sile, no u osnov
nikad ne pobjeđuju.
- A zar ćeš ti, sa svojim intelektualnim sposobnostimil,
obavijestima, energijom biti pritom po strani kao promatrač?
- Pri takvom stupnju suprotstavljanja dvaju velikih poče l " ,
učinak mojih nastojanja je beznačajno malen, i potrebna je pomo('
i mnogih drugih iz vašega svijeta. Ja ću ih tražiti i naći ću ih, kali
tada, kad si ležao u bolnici. Samo i ti sam postani barem malll
svjesniji. Savladaj zlo u sebi.
138
Anastazija
- Pa kakvo je to u meni zlo, što sam ja lošega radio u bolnici?
si me ti to liječila kad nisi bila pokraj?
- Ti tada jednostavno nisi osjećao moju prisutnost, ali ja sam
pokraj. Kad sam bila na brodu, ja sam vam donijela grančicu
cedra, koju je još mama slomila prije nego što će
eti. Ostavila sam je u tvojoj kabini, kad si me pozvao. Ti si već
bio bolestan. Ja sam predosjećala. Prisjećaš li se grančice?
- Da - odgovorio sam. - Grančica je doista dugo visila u mojoj
vidjeli su je mnogi iz posade; ja sam je ponio u Novosibirsk.
joj nisam pridavao nikakvoga značenja.
- Ti si je jednostavno bacio.
- Ali ja nisam znao ...
- Da. Nisi znao ... Bacio si ... I mamina grančica nije uspjela
editi bolest. Zatim si ti ležao u bolnici. Kad se vratiš, pažljivo
. povijest svoje bolesti. Na kartici ćeš vidjeti da do pobolj-
nije došlo, neovisno o tome što je upotrijebljen najbolji lijek.
su ti potom ulili ulje od cedrova oraščića. Liječnik, koji se
pridržava propisanoga postupka, nije to trebao činiti, ali on
učinio to, čega nema niti u jednom vašem medicinskom
'ručniku liječničkih naputaka za izdavanje lijekova, i što se uopće
nije činilo. Prisjećaš li se?
- Da.
- Tebe je liječila žena, ravnateljica odjela jedne od najboljih
~J.lJll"U U vašem gradu. Ali taj odjel nema veze s tvojom bolešću.
te je ostavila, iako je kat više bio odjel gdje se liječio tvoj tip
. Nije li tako?
- Da!
- Ona je ubadala u tebe igle, uključivši pritom glazbu u polu-
_ """nA' sobi.
Anastazija je govorila o svemu što se sa mnom doista dešavalo.
- Sjećaš li se te žene?
- Da. Ona je bila ravnateljica odjela bivše pokrajinske bolnice.
I odjednom je Anastazija, gledajući me ozbiljno, izgovorila
iko isprekidanih izraza, što su me istoga trena potresli,
139
Vladimir Megre
štoviše, tijelom su mi prošli trnci: "Kakvu vi volite glazbu ? .,
Dobro ... Evo ovako? Ne glasno? ... ". Ona je izgovarala ove izrazI'
istim glasom i intonacijom kao i ravnateljica odjela koja me lij ečil ; l ,
- Anastazija! - uzviknuo sam.
Ona me je prekinula:
- Poslušaj dalje, za ime Boga, ne čudi se! Ali pokušaj, pokUšil
naposljetku shvatiti što ti govorim, pa barem malo pokreni svo
um! Sve je to u prvi mah jako jednostavno za čovjeka ...
Iona je nastavila:
- Ova žena je jako dobra liječnica. Ona je prava liječnica. Men
je s njom bilo lako. Ona je dobra i otvorena. To ja nisam želj ela Li I
eruj mi, čovjek, i nisam nikakva vještica.
te premjeste u drugi odjel. Ostalo je odgovaralo tipu tvoje bolesl j,
Ali nje nije bilo. Ipak je ona zamolila svoje nadređene: "Pustite, j I
ću izliječiti! " . Ona je osjećala kako će - moći. Ona je znala: tvoja Stl
bolna mjesta samo posljedica "ostaloga". A s tim "ostalim" se onll
pokušavala boriti. Ona je liječnica .
A kako si se ti ponašao? Nastavljao si pušiti, pio si koliko si htio,
kušao si i ljuto, i slano, i to uz tako jaki čir. Nisi se odricao ni čega,
nikakvih užitaka. Negdje ti se u podsvijesti usjeklo, ali ti sam to~, 1
nisi svjestan, kako se ti ničega ne bojiš, kako se s tobom ništa ne"
desiti. Ja nisam učinila ničega dobroga, prije suprotno. Mračan dio II
tvojoj svijesti se nije umanjio, nije se povećala svjesnost, snaga volj "
Kad si već ozdravio, svoju suradnicu si poslao ženi što ti je spasiilI
život neka joj čestita praznik, a sam nisi čak niti jednom nazvao. Ona
je to toliko čekala, ona te zavoljela tako kao ...
- Ona ili ti, Anastazija?
- Mi, ako će ti tako biti jasnije.
Ustao sam, i ne znajući zašto, udaljio se korak-dva od
Anastazije koja je sjedila na oborenom drvetu. PomiješanOSi
osjećaja i misli izazivala je sve veću nesigurnost u odnosu na nju.
- Eto, ti opet ne razumiješ kako ja to činim, bojiš se, a naslu til i
nije teško - uz pomoć mašte i precizne analize mogućih okolnosil .
A ti si opet na mene pomislio .. .
Ona je zašutjela, spustivši glavu na koljena. A ja sam staj;11I
šuteći. Mislio sam: "Ali zašto ona stalno priča i priča razli či I l '
140
Anastazija
stvari? Priča i sama se uzbuđuje jer su one neshvatljive.
ne razumije da ih niti jedan normalan čovjek neće
, pa dakle ni nju kao normalnu". A onda sam ipak
o Anastaziji, uklonio sam s njezina lica pramenove kose što
se spuštali. Iz velikih sivoplavih očiju Anastazije kapale su suze.
se nasmiješila i izrekla frazu, njoj nesvojstvenu:
- Ženska je ona, ona je prava ženska, zar ne? Ti si sad
samom činjenicom što ja postojim i ne vjeruješ svojim
Ne vjeruješ dokraja, ne možeš shvatiti što ti ja pričam.
enica što ja postojim, i moje sposobnosti, tebi su neob i čne. Ti
me posve prestao prihvaćati kao normalnog čovjeka, a ja sam,
Ti smatraš moj način života neobičnim, ali zašto ti se drugo
čini neobičnim i proturječnim?
Zbog čega ljudi koji priznaju Zemlju za svemirsko tijelo,
ičanstveno djelo Višeg Razuma, svaki njegov mehanizam koji je
veličanstveno dostignuće, trgaju ovaj mehanizam i troše
snage na njegovo razaranje?
Vama se čini naravnim umjetan svemirski brod ili zrakoplov,
svu tu mehaniku čine razlomljeni i pretaljeni dijelovi
oga mehanizma.
Zamisli stvorenje koje razbija zrakoplov u letu da bi od
ih dijelova izradilo za sebe čekić ili lopatu, i ponosno je ako
izraditi primitivno oruđe. Ono ne razumije da se zrakoplov
smije unedogled razbijati.
Pa kako vi ne shvaćate da se tako ne smije mučiti našu
Iju!
Kompjuter se smatra dostignućem intelekta, ali rijetko tko
zamisliti da ga je moguće usporediti s protezom mozga.
Možeš li predstaviti što će se desiti s čovjekom koji će pored
nih nogu hodati na štakama? Mišići na njegovim nogama
naravno, zakržljati.
Stroj neće nikada prestići ljudski mozak, ako ga se stalno
Anastazija je protrljala dlanom suzu što je kapala licem i
141
Vladimir Megre
uporno je ponovno nastavljala s izlaganjem svojih nevjerojatnih
zaključaka.
Tad nisam mogao niti pretpostaviti da će sve što je rek lI!
uzbuditi mnoge ljude, uznemiriti umove znanstvenika, ištovišl',
kao hipoteza neće imati ničega sličnoga u svijetu.
Prema riječima Anastazije, Sunce je nešto poput ogledalil,
Ono odražava zračenje koje proizlazi iz Zemlje, oku nevidljivo. 'l'o
je zračenje ljudi u stanju ljubavi, sreće i nekih drugih blagorodnil l
osjećaja. Odraženo od Sunca, ono se vraća na Zemlju u vidli
sunčeve svjetlosti i daje život svemu na Zemlji. Ona je navodil i
pritom niz dokaza, premda ih nije bilo tako jednostavno shvatiti .
- Kad bi Zemlja i druge planete samo zatražile izobilje sunčev'
svjetlosti - pričala je ona - tad bi se Sunce trebalo ugasiti, gorj ,t
neujednačeno, i njegovo zračenje ne bi moglo biti ravnomjerno,
Jednostranog procesa u Svemiru nema i ne može biti, sve j'
međusobno povezano.
Ona je navodila riječi iz Biblije: "I život bijaše svjetlo ljudima",
Anastazija je također potvrđivala kako se osjećaji prenose od
jednoga čovjeka drugome, odražavajući se od svemirskih tijela. On I
je to pokazivala na primjeru, pričala je:
- Nitko od ljudi što žive na Zemlji ne može nijekati da osj ec I
kad ga netko voli. Taj je osjećaj najjači kad se nalaziš pokraj onog I
koji te voli. Vi to zovete intuicijom. Zapravo osoba koja voli zra I
nevidljive valove svjetlosti. Ali i kad čovjek nije u blizini, ako .i'
snažna njegova ljubav - ona se također osjeća. Uz pomoć ovog \
osjećaja, shvaćajući njegovu prirodu, čak se i čudesa mogu stvaraI i,
To je ono što vi zovete čudesima, mistikom ili nevjerojatni nl
sposobnostima. Reci, Vladimire, je li ti sad postalo malo bolje SII
mnom? Pa nekako lakše, ugodnije, jesi li ispunjeniji?
- Da - odgovorio sam. - Zbog nečega mi je postalo ugodnije.
- Sad pogledaj što će se s tobom dešavati kad ja još više usmje
rim pozornost na tebe.
Anastazija je malčice spustila trepavice, polako se pomaknuvsl
nekoliko koraka natrag, i zaustavila se. Mojim se tijelom prelijevaLI
ugodna toplina. Ona se pojačavala, ali nije pržila, nije postajaiii
142
Anastazija
od nje. Anastazija se okrenula i polako se počela udaljavati,
se iza debeloga debla visokoga stabla. Osjećaj ugodne
nije se smanjivao; on se nadopunjavao novim - kao da je
pomagalo srcu tjerati krv u žilama, pa se sa svakim njegovim
_,.nU~a·lem stvarao utisak da mlazovi krvi dostižu istoga trena svaku
u tijelu. Stopala na nogama su se jako oznojila i postala
- Eto vidiš? Je li ti sad sve jasno? - rekla je likujući Anastazija,
se iza drveta, uvjerena kao da bi mi mogla nešto dokazati.
Pa ti si čitavo vrijeme osjećao kad sam ja pošla iza debla drveta, i
su se pojačali tvoji osjećaji kad me nisi vidio. Ispričaj mi o
Ispričao sam i zamolio:
- Što potvrđuje deblo drveta?
- Pa kako su to valovi obavijesti i svjetlosti išli pravo od mene
tebi? Kad sam se ja sakrila, deblo drveta ih je moralo jako
. stoga što je u njega vlastita obavijest i vlastito zračenje, ali
to nije desilo. Valovi osjećaja su počeli stizati k tebi, odražavajući
od svemirskih tijela još su se pojačali. A onda sam učinila ono što
zovete čudom - tvoje su se noge oznojile. Ti si to sakrio od mene.
- Ja tome nisam pridao važnosti. Pa kakvo se čudo sastoji u
'enju nogu?
- Ja sam istjerala iz tvoga organizma kroz noge mnogo
ličitih ranica. Ti bi se sada trebao osjećati puno bolje. To se čak
izvana, pa se, eto, i pogrbljenost smanjila.
Doista, ja sam se fizički osjećao bolje.
- Tako dakle, ti, eto, tako usmjeriš pozornost, malo maštaš i
ono što želiš?
- Tako nekako.
- I tebi to tako uvijek uspijeva, čak i kad sanjariš - ne samo o
.eljivanju?
- Uvijek. Ako sanjarenje nije apstraktno. Ako je ono do u
'e protkano najsitnijim događanjima i ne proturječi
'tostima duhovne stvarnosti. Takvo sanjarenje ne uspijeva
eko Potrebno je da se misao jako, jako brzo kreće i da vibracija
143
 Vladimir Megre Anastazija

osjećaja bude odgovarajuća, pa će se ono onda obavezno očitova l I,

To je prirodno. U životu se tako u mnogih dešava. Pitaj svojI'
poznanike. Možda se i među njima nađu oni koji su malo maštali
i maštanje se ostvarilo u potpunosti ili djelomično.
- Razraditi do u detalje ... misliti ... kako bi se brzo, brzo
kretala ... Reci, a kad si ti maštala o pjesnicima, umjetnicima, (I
knjizi, jesi li to radila detaljno? Je li tvoja misao brzo mislila?
- Neobično brzo. I sve stvarno, do u najsitnije detalje. VREMENSKIM
- Misliš li ti sad da će se ostvariti? ODSJEČKOM MRAČNIH SILA
- Da, ostvarit će se.
- A ti više ni o čemu tada nisi maštala? Jesi li mi ti sve ispriča i II
o svojim maštanjima?
- Nisam ti rekla sve o svojem maštanju. - One sam noći mojih maštanja razmišljala o tome kako
- Onda reci sve. ·eti ljude vremenskim odsječkom mračnih sila. Moj plan i
- Ti. .. Želiš li ti mene slušati, Vladimire? Uistinu? evanje bili su jasni i realni, i ONI su ih prihvatili.
- Da. U knjizi koju ćeš ti napisati bit će sadržani diskretni sklopovi,
formulacije, i one će izazvati u većine ljudi blagorodne i
Anastazijino je lice zasjalo. Kao da ga je obasjao blijesal<
svjetlosti. osjećaje. Ovi osjećaji mogu pobijediti fizičku i duševnu
, oni će pridonijeti rađanju nove svjesnosti, svojstvene
Nadahnuto i uzbuđeno izgovorila je ona svoj neobi ča l l
budućnosti. Povjeruj mi, Vladimire, ovo nije mistika, ovo
monolog.
u suglasju sa zakonima Svemira.
Sve je jako jednostavno: ti ćeš pisati ovu knjigu, oslanjajući se
učivo na osjećaje i dušu. Ti drukčije nećeš moći, jer ne vladaš
pisma, ali uz pomoć osjećaja je moguće SVE. Ovi su
ećaji već u tebi. I moji, i tvoji. Kojih još nisi postao svjestan.
će ih shvatiti. Pretočeni u znakove i sklopove, oni će biti jači
plamena Zaratustre. Ne skrivaj ništa što se s tobom bude
o, čak i najskrovitije. Oslobodi se svakoga srama i ne boj se
ćeš ispasti smiješan, savladaj svoj ponos.
Ja sam ti se sva razotkrila - i tijelom svojim, i dušom. Kroz
se želim i svim ljudima otvoriti; to mi je sada dopušteno. Ja
kakva će se gomila mračnih sila okomiti na mene,
_ "TWAt tavljat će se mojem maštanju, ali ja ih se ne bojim, ja sam

i uspjet ću ugledati ono što sam zamislila, i sina ću uspjeti

. i odgojiti. Našega sina, Vladimire.
144
145
Vladimir Megre
Moje će maštanje savladati mnoge mehanizme mračnih si la,
što su tisućljećima štetno djelovali na ljude, a mnoge će natjerai
da rade za dobro.
Ja znam da mi ti sad ne možeš povjerovati - tebi su prep rekI
uvjetovanosti i mnogi postulati što su ih u tvojem umu stvoril
uvjeti življenja u tom svijetu, u kojem živiš. Tebi se nevjerojatnoIII
čini mogućnost prijenosa u vremenu. Ali vaša poimanja o vremenu
i udaljenosti su relativna. Ove veličine odlikuje ne sekunda il
metar, nego stupanj svjesnosti i snaga volje.
Čistoća namjere, osjećaja i osjeta, svojstvenih većini, određujl'
mjesto, gdje se nalazi većina čovječanstva u Svemiru i u vremen II,
Vi vjerujete u horoskope, vjerujete da u potpunosti ovisite (I
razmještaju planeta. Ovo je vjerovanje postignuto pomoću nač in(l
djelovanja mračnih sila. Ono, ovo vjerovanje, usporava vrijem '
svijetle usporednice i daje mogućnost mračnoj da napreduj e I
poveća svoju veličinu. Ovo vas vjerovanje udaljuje od spoznaj '
istine, smisla svoga postojanja na Zemlji. Analiziraj pažlji vo,
Promisli - čovjeka je stvorio Bog na sliku i priliku svoju. Čovj e ilI
je dana najveća sloboda - sloboda izbora između tame i svjetlos t
Čovjeku je dana duša. Sve vidljivo je potčinjeno čovjeku, i OI
čovjek, je slobodan čak u odnosu prema Bogu - voljeti Ga ili II
voljeti. Nitko i ništa ne može upravljati čovjekom , izuzev nj egov
volje. Bog želi ljubav čovjeka kao odgovor na svoju ljubav, ali Bo
želi ljubav slobodnoga čovjeka, savršenoga i sličnoga Njemu.
Bog je stvorio sve vidljivo, pa u tom smislu i planete. Njihov I
je svrha osigurati poredak i harmoniju svega živućega: biljaka,
životinjskoga svijeta; oni pomažu ljudskome tijelu, ali ni slI
apsolutno nadređeni duši i razumu čovjeka. Ne upravljaju oil
čovjekom, nego čovjek svojom podsvijesti pokreće sve planete.
Kad bi jedan čovjek poželio da na nebu bljesne drugo sun cc
ono se neće pojaviti. Sve je tako uređeno da ne dođe do planeta m ,
katastrofe. Ali ako svi ljudi zajedno zažele drugo sunce - ono će ~' .."tY{jp~et i sedam slova - sad su preostala trideset i tri. Mračne su
pojaviti.
Prilikom izrađivanja horoskopa prije svega treba uzeti u obzll
osnovne veličine - razinu čovjekove osviještenosti u vremenII ,
146
Anastazija
volje i njegova duha, težnje duše i stupanj u kojem ona
eluje u trenucima današnje stvarnosti.
Povoljne i nepovoljne dane, magnetske bure, visok i nizak tlak
pobjeđuju - volja i svjesnost.
Zar ti nisi vidio sretnog i veselog čovjeka za tmurnoga
i, obratno, žalosnoga i klonula duhom - u sunčan i
povoljniji dan?
Ti misliš kako ja sanjarim kao suluda kad pričam o tome da će
. i slovne formulacije, što sam ih umetnula u knjigu,
ivati i prosvjetljivati ljude. Ne vjeruješ mi, jer ne shvaćaš ... A
je zapravo jako jednostavno.
Eto, ja sad pričam s tobom na tvome jeziku, koristeći se
ima riječi koje ti koristiš, a katkad se čak trudim postići istu
II LU' liU',", " • glasa kao i ti. Ti ćeš lako zapamtiti ono što sam ispričala,
je to tvoj jezik, svojstven samo tebi, ali i jezik kojega shvaćaju
ljudi. U njemu nema nerazumljivih riječi, izraza što se
upotrebljavaju u životu. On je jednostavan i stoga shvatljiv
Ali ja unosim male promjene, nekako kao da premještam
riječi, samo malo. Ti se sada nalaziš u stanju uzbuđenja i,
što ćeš se prisjetiti ovoga stanja, prisjetit ćeš se svega što sam
govorila. I zapisat ćeš o onome što je ispričano.
Tako će se između onoga što si napisao naći i niz slova što sam
ja umetnula.
Ona su jako važna. Ona mogu stvarati čudesa, kao molitva. Ta
od vas već znadu da molitve zapravo čine određeni nizovi i
opovi slova. Ove nizove i sklopove su zapravo stvorili
ljudi s Božjom pomoći.
Mračne su sile uvijek nastojale silom oduzeti čovjeku
.·'IIV~U'-" ost da se posluži blaženstvom što ih sadrže takvi nizovi.
toga su oni čak i jezik mijenjali, uvodili nove riječi i uklanjali
i iskrivljavali smisao. Ranije je, naprimjer, vaš jezik sadržavao
unosile svoje, druge nizove i sklopove, potičući nisko i mračno,
jale su privući čovjeka tjelesnom požudom i strašću. Ali ja
prenijela prvobitnu čistoću nizova, koristeći pritom samo
147
Vladimir Megre
današnja slova i simbole, i oni će sada djelovati. Ja sam se tal (I
trudila tragati! I pronalazila sam! Odabrala sam sve najbolj e i ~
različitih vremena. Mnogo toga sam odabrala. Ja sam to skrila II
ono što ćeš ti napisati.
Kao što vidiš, to je jednostavno prijevod nizova znakovlja i ~
dubina vječnosti i beskonačnosti Kozmosa, točan po smislII,
značenju i cilju.
Ti piši o svemu što si vidio, ne skrivaj ništa, ni loše, ni dob ro,
ni ono što je intimno - tako će se oni i očuvati.
Ti ćeš se u tome sam uvjeriti, vjeruj mi, molim te, Vladim ir ',
Uvjerit ćeš se kad napišeš. U mnogih koji će čitati napisal1 (J
probudit će se toplina i osjećaji, koje još neće sasvim razumjeli
osvijestiti. Oni će ti to potvrditi - eto vidjet ćeš, čut ćeš da c'
potvrditi! I u njih će se pojaviti lijepi osjećaji; mnogi će zatiilI
shvatiti sami uz pomoć tih osjećaja puno više od onoga što ti bud '
napisao. Barem nešto napiši. Kad se uvjeriš da ljudi osjećaju ov'
nizove. Kad ti to potvrdi deset, stotinu, tisuću ljudi. Ti ć '
povjerovati i sve napisati. Samo povjeruj! Povjeruj u sebe! Povjen
u mene!
Ja ću nadalje moći govoriti ono što ima još veće značenj e,
oni će to shvatiti i osjetiti. A ono što je još važnije jest - odgoj dj ec "
Tebi je bilo zanimljivo doznati o tanjurima i načinu rada, raketa m I
i planetima. Aja sam tako željela nešto više ispričati o odgoju dj ec ',
i ja ću to učiniti, ispričati nakon što unesem u tebe veli ku
svjesnost. Samo što to čitati treba kad ne smetaju zvukovi um
jetnih, nenaravnih mehanizama. Ovi zvukovi štete čovjeku i odvod '
ga od istine. Neka preostanu zvukovi svijeta prirode, stvoren o~ I
Bogom. Oni u sebi nose obavijest o istini, dobrobit i pomažu II
svjesnosti. Tada će i iscjeljivanje biti mnogo jače.
Ali ti, naravno, opet sumnjaš i ne vjeruješ u iscj~!jujuću snaglI
riječi, misliš na mene ... Ali upravo u tome nema nikakve misti h ,
mašte ili suprotnosti zakonitostima duhovne stvarnosti.
Kad se u čovjeku pojavljuju lijepi osjećaji, oni obvezatnI!
djeluju blagorodno na sve tjelesne organe. Upravo su lijepi osje Ćil.l1
najjače i najučinkovitije sredstvo protiv svake bolesti. Uz pOml!l
148
Anastazija
osjećaja liječio je Bog, isto su činili i sveci. Pročitaj Stari
et uvjerit ćeš se sam. Uz pomoć takvih osjećaja mogu
. i neki ljudi iz vašega svijeta. Mnogi vaši liječnici su
.n{"\'7n",T1 S time. Pitaj ih ako meni ne vjeruješ. Ta oni će tebi lakše
erovati! Što je jači, ljepši takav osjećaj, on djeluje jače na onoga
Ja sam uvijek mogla iscjeljivati uz pomoć svoga zračka. Mene
još u djetinjstvu naučio pradjed i objasnio sve. Ja sam to činila
puta sa svojim ljudima iz seoskih ljetnikovaca.
Sad je moj zračak mnogo jači nego što je u djeda i pradjeda. To
stoga, kažu oni, što se u meni pojavio osjećaj koji se zove ljubav.
On je tako velik, ugodan i pomalo gorući. Njega poželiš
, svim ljudima i tebi. Želiš da svima bude dobro i da sve bude
, kako je to htio Bog.
Anastazija je izgovorila svoj monolog neobično nadahnuta i
'erena. Kao da je s njim napravila hitac u prostranstvo i vrijeme.
je zašutjela. Gledao sam Anastaziju, iznenađen njezinom
bičajenom strastvenošću i uvjerenošću, pa sam upitao:
- Anastazija, je li to sve? Nema više nikakvih nijansi u tvojim
maštanju?
- Ostalo su, Vladimire, sitnice. One nisu bitne. Ja sam ih
'la usput kao "dvaput dva". Tamo je samo nešto bilo složeno,
se ticalo tebe, ali i to sam riješila.
- Eto, sad reci detaljnije! Što je to složeno što se odnosi na
?
- Shvaćaš, ja sam iz tebe napravila najbogatijeg čovjeka na
'i. I još sam te učinila najslavnijim. To će se desiti za neko
eme. Ali kad se mašta razrađivala. .. Do sada ona još nije
nestala, ona privlači sile svjetla ... Sile tame ... one uvijek
unijeti svoje, štetno. Kao svoje različite sporedne učinke, što
ubojito na onoga, koga se ona dotiče, kao i na razne ljude.
Moje misli su se kretale jako, jako brzo, ali mračne sile su
uspijevale. One su napustile mnoga svoja zemaljska
elovanja i pokušale su pokrenuti svoje mehanizme da djeluju oko
e mašte, pa sam onda smislila ... Doskočila sam im. I natjerala
149
Vladimir Megre
sam sve njihove mehanizme da se pokrenu u svhu dobra. NijI'
prošao niti jedan tren, a mračne su se sile izgubile, ali to je billi
dostatno da bi se mašta, privučena silama svjetla, uspjela zan ij ~ 1
do za njih nedostižne beskonačnosti svjetla.
- Pa što si ti smislila, Anastazija?
- Ja sam za njih neočekivano nešto produžila vremenski od
sječak mračnih sila, u kojem ćeš ti trebati prevladati razl i č i l l'
teškoće. Pri čemu sam oduzela sebi mogućnost da ti mogu pomo(
svojim zračkom. One su se omele, baš i ne videći u tome logik ·
moje strane. A ja sam u međuvremenu brzo, brzo obasjala ljud '
kojima ćeš se ti ubuduće družiti.
- Što to sve znači?
- Tebi, mojoj mašti ljudi će pomoći. Svojim sitnim zračci m il,
koji su gotovo bez vodstva. Ali njih će biti mnogo, i vi ćete zajedno
utjeloviti maštu u materijalnoj stvarnosti. Prenijet ćete Sl'
vremenskim odsječkom mračnih sila. Druge ćete prenijeti.
I ti nećeš biti ohol i pohlepan kad postaneš bogat islavall,
Stoga što ćeš shvatiti - najvažnije nije u novcu; za njega n e ć'
nikada dobiti toplinu, iskrenu suradnju ljudske duše.
Ti ćeš to shvatiti kad budeš prolazio kroz taj odsj eča k
vremena, kad se sretneš i upoznaš s tim ljudima. Ioni će takod 'l
shvatiti. A čučnjeve ... Tvoje uzajamne odnose s bankama ja sa nI
zamislila za svaki slučaj, stoga što ti uopće ne paziš na svoje tijelo,
A tako ćeš barem malo vježbati kad budeš dobivao novce u banci , II
i poneki bankari također. I neka to bude malo smiješno. Zalo
griješna ponosa u tebe neće biti.
Eto, ispada tako da će tebe i one oko tebe očvrsnuti teško će
prepreke što su ih smislile mračne sile za svoj odsječak vremena,
Učinit će vas svjesnijima. I naposljetku će vas sačuvati od mrač nih
iskušenja, kojima se oni tako ponose. Njihovo djelovanje će va ~
sačuvati. Stoga su se i izgubile za manje od trena. Ione sad viši.'
nikad neće dohvatiti moju maštu.
- Anastazija! Ti moja mila maštalice! Sanjalice!
- Joj ... Kako si dobro učinio. Hvala! Hvala ti! Tako si lij epo
rekao: "Moja mila".
150
Anastazija
- Molim. Pa sam te još i sanjalicom prozvao. Maštalicom. Nisi
se uvrijedila?
- Uopće se nisam uvrijedila. Ti još ne znaš s koliko se točnosti
uvijek moja maštanja, kada ona ispadnu uvjerljiva i
Ova će se sigurno ostvariti. Ona su mi draga i najsjajnija.
iga će takva ispasti, osjećaji će se u ljudi pojaviti neuobičajeni,
osjećaji će pozvati ljude ...
- Čekaj, Anastazija, ti se opet počinješ zanositi. Smiri se!
* * *
Nakon svega nekoliko trenutaka ja sam prekinuo naizgled
sanjalački strastven govor Anastazije.
Nije mi bio sasvim shvatljiv smisao, utkan u njezin monolog.
što je rekla činilo mi se odveć fantastičnim. Tek mi je za godinu
urednik časopisa "Čudesa i pustolovine" Mihail Firnjin, nakon
je pročitao rukopis, koji je sadržavao ovaj monolog, s uzbuđenjem
najnoviji broj svoga časopisa (za svibanj 1996. godine).
Uzbuđenje je i mene zahvatilo kad sam se upoznao s njegovim
.em. Istodobno su dva velika znanstvenika - Anatolij Akimov
akademik Vlailj Kaznačejev - spominjali u svojim radovima
.nCT·"'':>,..,· e Višega Razuma, tijesnu međupovezanost čovjeka s
zrake, nevidljive prostome oku, koje zrači čovjek. Oni
ih uspjeli obilježiti uz pomoć posebnih naprava, a u časopisu su
umetnute dvije fotografije ovih zraka koje zrači čovjek.
Ali znanost je samo progovorila o tome što Anastazija ne samo
je poznavala od djetinjstva, nego čime se ona sasvim
služila u svom svakodnevnom životu, u želji da
gne ljudima.
Otkuda sam ja mogao znati prije godinu dana da ona, što je
'ala preda mnom u staromodnoj i jedinoj suknji, obuvena u
_"OUI';l~~Ul<- kaljače, u uzbuđenju trgajući dugmeta na svojoj bluzici,
. sta posjeduje ogromna znanja, sposobnosti kojima može
~ l. I~\...aLl· na sudbine ljudi. Da se porivi njezine duše stvarno mogu
rotstaviti onome što je mračno i štetno za čovječanstvo. Da će
151
Vladimir Megre Anastazija

narodni iscjeljitelj, poznat u Rusiji, V. A. Mironov, predsjedl\lI\ a kao da je sama odabire, mimoilazeći žuti tisak, brižljivo
Fonda iscjeljitelja Rusije, sakupiti svoje pomoćnike i reći: "Mi ~V čistoću svoje zamisli.
smo sitni kukci pred njom". I dodat će kako svijet još nije poznavali Ali to se razjasnilo tek godinu dana nakon susreta s njom, a
veće, nego što je u nje, sile. Njemu će biti žao što je ja nisam tid\ll ne shvaćajući je, ne vjerujući dokraja, i odnoseći se
dugo shvaćao. II<OU\JlIIILlIl' eno prema onome što se događalo, ja sam pokušao
Mnogi će osjetiti jako snažnu energiju što je propušta knji ~fI razgovor na temu koja mi je bila bliža - o poduzetnicima.
U proljetnu će se kišu, što čisti nečistoće, prosipati stihovi I a l
se objavi prvo neveliko izdanje knjige, čijim se autorom, mislill!,
javlja i ona.
Sad je, poštovani čitatelju, ova knjiga u tvojim rukama. Ti .
čitaš. Izaziva li ona u tvojoj duši osjećaje, možeš prosuditi samo l ,
Što ti osjećaš? Na što ona poziva?
Anastazija, ostavši tamo sama, u tajgi, na svojoj čisti n ,
nepopustljivo će razgoniti svojim zračkom dobrostivosti preprel ('
što ispriječile su se pred njezinom maštom, skupljat ć e
nadahnjivati sve više novih ljudi da bi se njezina maštanja ostvari Il,
Tako će se u trenucima kad mi bude teško pored mene naći II
moskovska studenta. Ne dobivši za svoj rad zaslužene nagrad .
(štoviše, pomažući meni materijalno). Radeći gdje tko stigne, Oil
će, a osobito Ljoša Novičkov, noćima tipkati tekst "Anastazija" n l
svojim kompjuterima.
Oni neće prestati tipkati čak i kad u njih počnu naporni ispill\
rokovi.
I knjižicu će izdati u nakladi od dvije tisuće primjeral I
jedanaesta moskovska tiskara. Izdat će je zaobilazeći izdavača. td
će još prije toga novinarka Jevgenija Kvitko iz novina o seoskol1l
gospodarstvu "Seoski vjesnik" prva progovoriti o Anastaziji u tisku ,
Zatim Katja Golovina iz "Moskovske pravde", pa "Šumarske
novine", "Svijet novosti", Radio Rusija. Časopis "Čudesa i puslo
lovine", u kojem pišu poznata imena iz akademskih krugovil,
potcijenivši tradiciju, posvetit će nekoliko brojeva Anastaziji I
otisnuti: "U svojim najsmjelijim maštanjima akademici ne dostižI'
Anastazijine uvide - vidjelice iz sibirske tajge. Čistoća namjere čin I
čovjeka svemoćnim i sveznajućim. Čovjek je vrhunac stvaralaštva",
Samo će ozbiljan tisak u prijestolnici izdati Anastazijll
152 153
Vladimir Megre
JAKI LJUDI
Najbolji sud o tvojoj osobi -
sud je što ga daju ljudi koji te okružuju.
Anastazija je puno govorila o ljudima koje mi zovemo
poduzetnicima, o njihovom utjecaju na duhovno ozračje društva, II
zatim je podigla prutić i nacrtala na zemlji krug. U krugu jo,
mnoštvo kružića, u čije je središte stavila točke. S bočne strane ovog I
kruga - preostale točke. Ona kao da je nacrtala kartu planeta unutal
zemaljskoga svijeta, i dodala je u nju još mnogo toga, pa je rekla:
- Veliki krug - to je Zemlja, planet, na kojem žive ljudi. Mal eni
kruž ići - to su malene, nečim povezane između sebe, sitne ljudsk '
zajednice. Točke - to su ljudi koji su na čelu ovih zajednica. Od tOf.(a
kako se ovi čelni ljudi odnose prema ljudima, što od njih traže Uil
rade, kakvu psihološku klimu stvaraju koristeći svoj utjecaj, ovisit
će je li ljudima što ih okružuju dobro ili loše. Ako je većini dobro,
svatko će od njih zračiti zrake svjetlosti, pa će tako i zajednica II
cjelini zračiti svjetlost. Ako je loše, onda će to biti tama.
Pa je ona iscrtala dio kružića, učinivši ih tamnima.
- Dakako da na njihovo unutarnje stanje utječe i mnogI)
drugih čimbenika, ali u taj odsječak vremena dok su oni u t()j
zajednici, glavni jest - uzajamni odnos s pretpostavljenim. Z;I
Svemir je jako važno da Zemlja u cjelini zrači zračenje svjeti;!.
Zračenje svjetla ljubavi, dobrote. O tome i Biblija piše: "Bog jest
ljubav".
154
Anastazija
Meni je žao, jako mi je žao ljudi koje vi zovete poduzetnicima .
. su najnesretniji. Ja bih im tako željela pomoći, ali mi je samoj
teško učiniti.
_ Ti griješiš, Anastazija, nesretnima se u nas smatraju
ljenici, ljudi koji ne mogu naći posao, osigurati si potrebno
življenja, odjeću, hranu. Poduzetnik - to je čovjek koji sve
ima u većem stupnju nego drugi ljudi. On si može priuštiti
o kojima drugi ne mogu ni sanjati.
- Kakva, naprimjer?
_ Pa čak ako uzmemo srednjega poduzetnika - on ima mo-
auto, stan. S odjećom i prehranom uopće nema problema . ..
- A sreća? Zadovoljstvo u čemu? Pogledaj!
Anastazija me je ponovno odvela na travu i, kao i prvi put, kad
je pokazivala ženu iz seoskoga ljetnikovca, počela mi je
. druge sličice.
_ Evo, vidiš li? Eto, on upravo sjedi u tom automobilu za kojega
kažeš da je prelijep. Vidiš - on je sam na zadnjem sjedištu; u
je mikrorashladni uređaj. Vozač njime upravlja jako lako.
pogledaj kako je napeto i zamišljeno lice ovoga poduzetnika što
na zadnjem sjedištu; on razmišlja, gradi nekakve planove, on se
boji, pogledaj - on je dohvatio to, što vi zovete telefonom.
']",,..,,D,,,,",,v c. n je ... Dakle, dobio je obavijest. .. On je sad mora brzo
i donijeti odluku. On je sav napet .. . Misli. Svršeno je, on je
odluku. Sad pogledaj, pogledaj! - on tobože sjedi mirno, a na
mu sumnja i nemir. I bez ikakve radosti.
- To je posao, Anastazija.
_ To je način života, i u njemu nema zadovoljstva od trenutka
nja, pa do trenutka odlaženja na počinak, čak ni u snu. I ne
on ni propupalih listića, ni proljetnih potočića.
Uokolo su vječni zavidljivci, koji bi željeli posjedovati to što
on. Pokušaj da se od njih ogradi onim što vi nazivate
aniteljima, domom, koji je kao utvrda, ne donosi potpuni
,jer su strah i brige - u njemu samome, i uvijek će ostati s njim.
I tako do same smrti, pa već i prije samoga kraja svoga života
žaljenje što je on morao ostaviti sve ...
155
Vladimir Megre
- Poduzetnik zna biti radostan. Radost dolazi kad je Oil
postigao željeni rezultat, ostvario zamišljen plan.
- Nepravda jest u tome što se on ne uspijeva radovati posti ~
nutome, jer ga zamjenjuje drugi plan - složeniji, i opet sve po či njI'
ispočetka, samo s velikim teškoćama.
Ljepotica iz šume je crtala preda mnom jako mračnu i žalosnu ~L.dVdl zračenje svoje misaone predodžbe, ne obuhvaćajući njime
sliku izvana uspješnoga sloja našega društva, i u tu sliku n isču lI
želio vjerovati. Dao sam joj primjedbu postavivši osporavaj u ć'
obrazloženje:
- Ti zaboravljaš, Anastazija, njihovu sposobnost ostvarenj I
postavljenog cilja i stjecanja životnih sredstava, oduševlj en '
poglede žena, poštovanje okoline prema njima.
Na što je ona odgovorila:
- Obmana! Nema svega toga. Gdje si ti vidio pogled ,
poštovanjem, ili oduševljen pogled čovjeka koji promatra putnika II
prelijepome automobilu ili vlasnika najbogatijeg doma? Niti jedan
čovjek ti neće potvrditi ono što si rekao. To su pogledi zavisi i,
ravnodušnosti, razdraženosti. Pa čak ni žene ne mogu voljeti takv '
ljude, stoga jer se njihovi osjećaji miješaju sa željom da se ovlad l
ne samo dotičnim čovjekom, nego i onime što on posjeduje. Nil
oni, poduzetnici, ne mogu istinski voljeti ženu, jer nemaju
mogućnosti osloboditi dosta prostora za tako važan osjećaj.
Potraga za daljnjim obrazloženjima nije imala smisla, stoga
jer ono što je Anastazija govorila mogli su potvrditi ili opovrći samo
oni o kojima je govorila. Budući da sam i sam bio poduzetni k,
nisam nikada razmišljao o onome što je govorila Anastazija, nisam
podrobnije razmatrao broj sretnih minuta koje sam imao, a to vi še,
nisam to mogao učiniti za druge. Nekako nije prihvaćeno II
okruženju poduzetnika plakati i žaliti se: svatko sebe želi prikazali
kao uspješnoga i zadovoljnoga životom.
Stoga su i mnogi ljudi stvorili predodžbu o poduzetniku, kao
o čovjeku, kojemu život daje sama dobra. Anastazija nije shvaća l ; 1
vanjska očitovanja smisla, nego finija, skrivena iznutra. Ona j l'
odredila u kakvom je čovjek stanju po količini svjetlosti koju jl'
opažala. Čini mi se da su slike i okolnosti koje je vidjela, meni priJl'
156
Anastazija
vidljivi prema njezinome glasu. Ispričao sam o tome Anastaziji.
je odgovorila:
- Ja ću ti sad pomoći. To je jednostavno. Ti zatvoriš oči, legneš
travu, ruke ustranu, trebaš se opustiti. Zamisli cijelu Zemlju,
_ !o./nu."'UI vidjeti njezinu boju i plavkastu svjetlost koju zrači. Zatim
Zemlju, nego ga sužavaj sve više i više, dok ne ugledaš
detalje. Ljude potraži tamo gdje je više plavkaste
etlosti. Sve više i više sužavaj svoje zračenje, i vidjet ćeš jednoga
ili nekoliko. Hajde pokušajmo još s mojom pomoći.
Ona me uhvatila za ruku, namjestila svoje prste pokraj mojih,
..evši se njihovim vršcima o moj dlan. Prsti njezine druge ruke,
je ležala na travi, bili su okrenuti uvis. Ja sam u mislima učinio
što je rekla, i preda mnom se pojavila ne tako jasna slika troje
što su sjedili za stolom i uzbuđeno razmjenjivali riječi.
riječi nisam razumio. Nisam uopće čuo nikakav razgovor.
- Ne - rekla je Anastazija - to uopće nisu poduzetnici. Sad
ih pronaći .
Ona je upravljala i upravljala svojim zračkom, upadajući u
like i male urede, zatvorene klubove, na sjedjeljke i u bordele ...
je svjetlost bila ili jako slaba, ili je uopće nije bilo.
- Pogledaj - tamo je već noć, a on i dalje sjedi u zadimljenom
sam; nešto ne polazi za rukom ovome poduzetniku. A ovaj,
IYF,l\.-UUJ· ga kako je zadovoljan, u bazenu, a djevojke pokraj njega.
je pripit, ali svjetlosti nema. On samo želi na nešto zaboraviti,
egovo je samozadovoljstvo umjetno ...
Ovaj je kod kuće. Evo mu i žene, dijete ga nešto pita ...
.. Evo, molim, on je opet postao ozbiljan, čak su i bližnji
. po strani ...
opet su se, jedna za drugom, rasvjetljavale najrazličitije
izvana lijepe, pa i ne sasvim lijepe, sve dok nismo naišli
. . , "LUU\.-'· · ,
strašan prizor. Iznenada se pojavila soba, po svoj prilici u
stanu, dosta impresivnom, iako ...
Na okruglom stolu ležao je gol čovjek, ruke i noge su mu bile
za noge stola, glava mu je padala, a usta su mu bila
157
Vladimir Megre
zalijepljena smećkastom vrpcom. Za stolom su sjedila dva mladil,
čvrsto građena muškarca, jedan kratke kose, drugi - glatko po
češljane kose. U naslonjaču podalje, pod stajaćom svjetiljkoIll,
sjedila je mlada žena. Usta su joj također bila zalijepljena, ispod
grudi bila je svezana vrpcom od rublja kojom je bila pritegnuta "II
naslonjač. Svaka joj je noga bila privezana za noge naslonj a čIi ,
Imala je na sebi jednu potrganu donju košulju. Pokraj nje je sj edi()
postariji suhonjav muškarac, i nešto je pio, vjerojatno konjak. N I
malenom stoliću ispred njega ležala je čokolada. Oni što su sjedi l
za okruglim stolom nisu pili. Na muškarca koji je ležao, oni Sl!
polili po grudima tekućinu - votku ili alkohol- i potpalili. "Čistkll "
- razumIO sam.
Anastazija je udaljila zračak od ovoga prizora. Ali ja sanI
uzviknuo:
- Vrati! Učini nešto!
Ona je vratila ovaj prizor i odgovorila:
- Ne smije se! Već se sve desilo. Ovo se ne smije zaustavi! j,
trebalo je to učiniti ranije, sad je kasno.
Gledao sam kao začaran, i odjednom sam jasno vidio oči žen "
prepune straha, ne moleći milosti.
- Onda učini! Učini bar nešto ako su ti nebesa naklonjena!
poviknuo sam Anastaziji.
- Ali to nije u mojoj moći, to kao da je već ranije smišljeno, n '
od mene; ja se ne mogu izravno umiješati. Oni su sad jači.
- Pa gdje je sad tvoja dobrota, gdje su tvoje moći?
Anastazija je šutjela. Strašna je scena malo potamnjela. 1\
onda je odjednom nestao postariji muškarac koji je pio konjak.
Iznenada sam osjetio slabost u svome tijelu.
Osjetio sam također kako moja ruka, koju je dotical;1
Anastazija, počinje obamirati.
Čuo sam njezin nekako oslabljen glas. Teško izgovaraj uei
riječi, ona je prozborila:
- Makni ruku, Vladimi. .. - Ona čak nije mogla izreći dokraj; )
moje ime.
158
Anastazija
Ustavši, ja sam odmaknuo svoju ruku od Anastazije.
Ruka je visila kao da je obamrla, kao što to biva kad ti ruka ili
od dugoga sjedenja utrne, i bila je sva bijela. Pomaknuo sam
i obamrlost je stala prolaziti.
Pogledao sam na Anastaziju i prestrašio se. Oči su joj bile
. Nestalo je crvenila s lica. Ispod njezine kože na
i licu, činilo se da nije bilo ni kapi krvi. Ležala je kao mrtva.
uokolo nje, u dosegu od oko metra do tri, bila je također
eda i smežurana. Shvatio sam da se desilo nešto strašno, i
·knuo sam:
- Anastazija! Što se s tobom dogodilo, Anastazija?!
Ali ona nije nikako odgovarala na moj uzvik. Onda sam je
za ramena i protresao ne više čvrsto, nego omekšalo tijelo.
svejedno su njezine posve blijede, beskrvne usne - šutjele.
- Čuješ li me, Anastazija?
Jedva je podigla trepavice, i pogledale su me ugasle oči, gotovo
ikakva izraza. Dohvatio sam bočicu s vodom, podignuo glavu
e i pokušao joj dati vode, ali ona nije mogla gutati. Gledao
je i grozničavo mislio što učiniti.
Napokon su se njezine usne jedva pomaknule i prošaptale:
- Odnesi me na drugo mjesto ... uz drvo ...
Ja sam podigao njezino omekšalo tijelo i odnio je podalje od
gdje je trava bila blijeda, i smjestio je kraj obližnjega cedra.
neko vrijeme ona je počela polako dolaziti k sebi, pa sam je
- Što se to s tobom dogodilo, Anastazija?
- Pokušala sam izvršiti ono što si zamolio - tiho je odgovorila
i u trenu dodala: - Mislim da sam u tome uspjela.
- Ali ti tako loše izgledaš, ti zamalo nisi nastradala?!
- Narušila sam zakone prirode. Umiješala sam se u ono, u što
miješati ne trebam. To mi je uzelo svu moju snagu, energiju.
_ ~LlU'" se da je dostajala.
- Zašto si se odvažila ako je to tako opasno?
- Nisam imala izlaza. Ta ti si to poželio. Bilo me strah ne iz-
159
 Vladimir Megre
vršiti tvoju zamolbu, bojala sam se da ćeš me sasvim presL;11
poštovati. Mislit ćeš kako ja samo pričam, uvijek pričam ... I nišiii
ne uspijevam u stvarnome životu.
Gledale su me njezine oči molećivo i upitno, tihi je gl;1
malčice podrhtavao kad je ona govorila:
- Ali ja tebi ne mogu objasniti kako se to radi, kako djeluje OV,I
naravni mehanizam; ja ga osjećam, ali ne mogu objasniti kako h
tebi bilo shvatljivo, pa i vaši znanstvenici još vjerojatno neće mOL'
to shvatiti.
Ona je spustila glavu, zašutjela, kao da skuplja snagu,
Ponovno me pogledala upitno, i progovrila:
- Sad ćeš ti još više misliti da nisam normalna ili da salll
vještica.
I ja sam iznenada jako poželio učiniti za nju nešto lijepo, al
što? Htio sam reći kako je smatram normalnim, običnim čovjekom ,
lijepom i pametnom ženom, ali nisam imao osjećaj uobičaje no ~
odnosa prema njoj, i ona mi takvom svojom intuicijom ne h
povjerovala.
Odjednom sam se prisjetio njezine priče o tome kako s'
obično u djetinjstvu pozdravljao s njom njezin pradjed. Kako je
sjedokosi pradjed klečao na jednom koljenu ispred malenl'
Anastazije i ljubio joj ručicu . Ja sam kleknuo na jedno kolj eno
ispred Anastazije, uzevši njezinu bljedoliku i nešto hladnu ru ku ,
poljubio je i progovorio:
- Ako si ti uistinu nenormalna, tad si najbolja, najmil ij i! ,
najpametnija i najljepša od svih nenormalnih!
Usne je Anastazijine napokon dodirnuo osmijeh, oči su ml'
zahvalno gledale. Na obrazima se počelo probijati rumenilo.
- Anastazija, slika je dosta mračna. Jesi li je ti poseb no
odabrala?
- Tražila sam, barem za primjer, dobro, ali nisam našla. Oni SI1
svi prikliješteni svojim brigama. Oni su nasamo sa svoj im
problemima, u njih gotovo nema duhovnih dodira.
- Pa onda što učiniti, što ti možeš predložiti, osim suosjećanj ; 1
s njima? Ali ja ti moram reći: to su jaki ljudi - poduzetnici.
- . J lJU"JU'
160
Anastazija
- Jako jaki - prihvatila je ona - i zanimljivi. Oni kao da žive
života u jednom životu. Jedan život, znan samo njima i čak
od bližnjih, drugi - vanjski, za okolinu. A pomoći im se,
m, treba tako da se pojača njihov duhovan i iskren odnos
s drugima. Potrebna je otvorena težnja da bi se postigla
namjere.
- Anastazija, ja ću sigurno pokušati učiniti to što si zamolila.
knjigu ću pokušati napisati, i stvoriti udruženje poduzetnika s
'm namjerama, ali samo onako kako sam to ja shvatio.
, - Bit će ti teško. Ja ti ne mogu pružiti dostatnu pomoć, jer mi
preostalo malo snage. Ja ću je dugo obnavljati. Još neko vrijeme
neću moći vidjeti kroz zračak na daljinu. Pa i tebe ja sad ne mogu
. dosta dobro prostim vidom.
- Pa zar ti postaješ slijepa, Anastazija?
- Mislim da će se sve povratiti. Samo mi je žao da ti još neko
neću moći pomagati.
- Ti meni ne trebaš pomagati, Anastazija. Ti se potrudi
'eti sebe za sina, i pomozi drugima.
* * *
Morao sam otići,
uhvatiti brod.
Pričekavši dok ona barem izvana nije povratila pnJasnJl
otputio sam se prema motornom e čamcu. Anastazija je
ručicu na pramcu i odgurnula ga od obale. Motorni je
pojurio povučen strujanjem.
Anastazija je stajala skoro do koljena u vodi. Skut njezine
~u~;u""" suknje bila je mokra i talasala se na valovima.
Povukao sam uže za paljenje. Motor je zatutnjao, narušavajući
koja je nakon tri dana već postala uobičajena, i motorni se
naglo pokrenuo prema naprijed, stalno ubrzavajući i
ući, ostavljajući pustinjakinju iz tajge što je stajala sama
priobalju.
Odjednom je Anastazija iznenada izašla iz vode i potrčala
ne bi li sustigla motorni čamac.
161
Vladimir Megre Anastazija

Njezine razbacane vlasi od vjetra što joj je nadolazio ususn:1 jurećeg motornog čamca. Prilikom neposrednog udarca on bi
podsjećale su na rep komete. Ona se trudila trčati jako brzo, >VU'(~U",V neometano probio njegovo tanko aluminjsko dno.
zacijelo koristeći pritom sve svoje snage, pokušavajući uči niI i Već zaplovivši riječnim kanalom, ja sam bacio pogled na
nemoguće - dostići brzi motorni čamac. Ali to čak ni ona nijI' nu, i došapnuo ustranu osamljenom sitnom liku što je stajao
mogla. Razmak između nas se polako povećavao. Meni je postalo " i pretvarao se u sve manju točku:
žao što se ona beskorisno trudi, i poželjevši što prije prekinul i - Hvala, Anastazija!
tegoban trenutak rastanka, iz sve snage sam, dokraja pritisnu!)
ručicu gasa. Glavom mi je proletjela misao o tome da Anastazija
može pomisliti kako sam je se opet preplašio i pobjegao.
Histerična tutnjava motora tjerala je da se iznad vode uzd ižl'
pramac, što je sve više brzao prema naprijed, još više povećavaj u l' i
razmak između nas ...
A ona ... Bože! Što ona radi?..
Anastazija je podigla mokru suknju što joj se ispriječila u trku ,
odbacila je poderanu odjeću ustranu. Potrčala je većom žestinom ,
i desilo se nemoguće - počeo se smanjivati razmak između nje I
motornoga čamca.
Na putu ispred nje se nazirala skoro strma padina.
Nastavljajući pritiskati ručicu gas a koja već nije popuštala pritisku ,
pomislio sam kako će se zbog padine zaustaviti, i kako će s'
prekinuti ovaj, za mene, mučan prizor.
Ali Anastazija je nastavila svoju žestoku trku, povremeno
protežući ruke ispred sebe, kao da ispipava njima prostor.
Zar joj je tako oslabio vid - ne vidi padinu?
Anastazija se, nikako ne usporavajući svoju brzinu, popela nil
padinu, pala na koljena, podigla ruke prema nebu i malčice nil
moju stranu, i poviknula. Začuo sam njezin glas kroz divlju
tutnjavu motora i šum vode, kao da sam čuo šapat:
- Sprijeda je-e-e pli-ća-k, pli-ća-k, potop-Ije-ni trup-ci-i-i!
Hitro okrenuvši glavu, ne uspijevši još sasvim d ~~,raja shvati I i
ono što se događalo, ja sam tako naglo okrenuo kormilo da jl'
motorni čamac, ustremivši se prema boku, umalo zagrabio vodil
nagnuvši se bočno.
Golemi potopljeni trupac upirao se jednim svojim krajem \I
plićak, a drugim, što je jedva virio iz vode, samo je malo udario I I

162 163
Vladimir Megre
TKO SI TI, ANASTAZIJA?
Brod me je očekivao u Surguti. Kapetan i posada su čekali na
zapovijedi. Ali ja nisam nikako mogao sabrati misli da bih odredio
daljnji smjer puta, pa sam donio odluku da se još ostane u Surguli ,
da se organiziraju večernje zabave za mještane i sredi posao oko
izložbe robe i usluga široke potrošnje.
Moje su misli bile zabavljene događajima oko Anastazij 'I
Kupovao sam u trgovini mnoštvo znanstvenopopularne literatur ',
knjige o neobičnim pojavama i sposobnostima ljudi, o povij esi
sibirskoga kraja. Zaključavao sam se u kabinu pokušavajući na '
objašnjenje u knjigama.
Mene je između ostaloga zanimalo i to je li se u Anastazij .
doista mogao pojaviti osjećaj ljubavi zbog toga, što je iz želj e dil
pomogne seoskoj djevojci, uzviknula: "Ja te volim, Vladimire!".
Zbog čega su jednostavne riječi koje mi izgovaramo, često n I
unoseći u njih dosta vrijednih osjećaja, djelovale na Anastaziju
usprkos našoj razlici u godinama, usprkos razlici u pogledima n I
život i u načinu života?
Znanstvenopopularna literatura nije davala odgovora. Ondil
sam uzeo Bibliju. I eto ti ga - odgovor! Na samom početku svel .
Ivanove propovijedi kaže se: "U početku bijaše RIJEČ. i RIJEČ b ij a~l'
kod Boga - i RIJEČ bijaše BOG".
Već po koji me put iznenadilo - kako su jezgrovite, točnI'
tvrdnje ove izvrsne knjige.
Odmah sam mnogo toga razjasnio. Anastazija, koja nijI'
poznavala neiskrenost i prijevaru, ne može samo tako izgovarali
164
Anastazija
eči . Prisjetio sam se njezinih riječi:
"Ja sam toga trenutka gotovo zaboravila da ne mogu tako
izgovarati riječi; iza njih se obavezno trebaju skrivati
i, razumijevanje i istinitost naravne obavijesti".
O, Bože! Pa kako nije imala sreće! Zbog čega je ove riječi
meni - više ne tako mladom, s obitelji, izloženom mnogim
'ivim stvarima u našem svijetu, kao što je sama govorila,
im i mračnim? Svojom unutarnjom čistoćom ona je
edila nešto sasvim drugo. Ali tko se može zaljubiti u nju tako
načina života, mišljenja i intelektualnih sposobnosti?
Ona se na prvi pogled čini običnom , no neobično lijepom i
lačnom djevojkom, ali onda kad počneš s njom razgovarati, ona
da postaje nekakvo biće koje živi s onu stranu uma.
Moguće je da su se takvi osjećaji pojavili u meni jer nemam
no znanja, razumijevanja biti naše stvarnosti. Drugi bi je
shvatiti drukčije.
Prisjetio sam se kako mi se čak na rastanku nije pojavila želja
je poljubim ili zagrlim. Ne znam je li ona to htjela. Pa što je ona
htjela? Sjetio sam se kako je ona pričala o svojim
ima. Kako je neobična filozofija njezinog odnosa prema
ubavi: organizirati udruženje poduzetnika ne bi li im se pomoglo.
apisati knjigu s njezinim savjetima ljudima. Prenijeti ljude
. odsječkom mračnih sila.
Iona vjeruje! Uvjerena je da će se sve tako i dogoditi. Pa i ja
sam dobar: dao sam joj riječ da ću pokušati organizirati udruženje
i napisati knjigu. Ona će sigurno, sad još više, maštati
tome. Da je samo smislila nešto jednostavnije, realnije.
U meni se pojavilo nekakvo neshvatljivo suosjećanje prema
"ji. Zamišljao sam si kako će ona u svojoj šumi čekati i
da se u stvarnosti sve tako i dogodi. Dobro je ako će
čekati , jednostavno maštati. Ona će možda još i sama
pokušavati i usmjeravati svoj zračak dobrote, trošiti ogromnu
'u svoje duše i vjerovati u nemoguće. Pa iako mi je ona
~\JVJt\.aL,ala sve mogućnosti svoga zračka, pokušala objasniti način na
on djeluje, ja ga svjesno nisam mogao prihvatiti kao stvarnoga.
165
Vladimir Megre
Prosudite sami - prema njezinim rIJ eCIma, ona usmjerava SV() j
zračak prema čovjeku, osvjetljava ga nevidljivom svjetlošću, podarujI'
mu svoje osjećaje, težnju k dobrome, svijetlome.
- Ne, ne, samo nemoj misliti da se ja uplićem u psihu, dil
prisiljavam dušu ili razum! Čovjek je slobodan uzeti ili prihvatiti , lJ
onolikoj mjeri koliko mu se sviđaju, koliko su mu bliski srcem ,
koliko takvih osjećaja on u sebe može primiti. I tada on i izvana
zrači više svjetla, pa ga i vaše bolesti izuzimaju, samo dijelom ili II
potpunosti. Tako mogu raditi moj djed i pradjed, a i ja sam to uvijel
mogla - pradjed me je tome naučio dok se igrao sa mnom "
djetinjstvu. Ali sad je moj zračak postao puno jači nego u djeda i
pradjeda, stoga što se u meni, kao što oni kažu, pojavio taj neobi čan
osjećaj koji se zove - ljubav. On je jak, jak, čak i malo gorući. Irni!
ga tako puno, i želim ga podariti.
- Kome, Anastazija? - pitao sam.
- Tebi i ljudima, svima koji ga mogu primiti. Želim da svi mil
bude dobro. Kad ti počneš raditi ono o čemu sam ja maštala, ja ć u
ti dovesti mnogo takvih ljudi, i vi ćete zajednički ...
Prisjećajući se svega, zamišljajući je, postao sam istog trena
svjestan toga da ću morati barem pokušati provesti ono što je oniJ
željelela, inače će me čitav preostali život mučiti sumnje i imat ć u
osjećaj da sam iznevjerio maštanja Anastazije. Premda i ne sasvim
realna, ali od nje s takvom strašću željena.
Donio sam za sebe odluku - i odvezao brod pravo "
Novosibirsk.
Njegov istovar i rastavljanje izložbene opreme povjerio sam
izvršnom direktoru moje tvrtke. Nekako sam objasnio ženi i
otputovao u Moskvu ...
Otišao sam da bih ostvario, ili barem pokušao ostvariti želju
Anastazije.
Nastavak slijedi ...
166
Anastazija
RIJEČ AUTORA ČITATELJU
Dragi čitatelji, hvala vam! Svima onima koji su s dobrotom i
umijevanjem prihvatili Anastaziju. Ja nisam mogao niti
~ ..u,,,'..,,,,'ti da će ona stvarno biti sposobna izazvati toliko topline i
ećaja. Tako bih želio sam odgovoriti na sva vaša pisma, ali zasad
fizički ne mogu. Posljednje retke ove knjige pisao sam nalazeći
na Kavkazu, gdje sam s mjesnim arheolozima izanesenjacima
istraživanja doirnena o kojima je govorila Anastazija. I ja
ih pronašao zajedno s mjesnim arheolozima. Vidjeli smo ih
jim očima. Snimili. To su drevne kamene građevine. Stare su
deset tisuća godina. One imaju svoju svrhu i za danas živućeg
ka. Nalaze se na jugu, u kavkaskim gorama, nedaleko od
Novorosijska, Gelendžika, Tuapsea. One su prethodnice
piramida. Ali im mještani nisu pridavali dužno
poštovanje, stoga što nisu znali kakva im je namjena. Dolmene su
ili povijesnim spomenicima, iako su ih mještani rušili.
Odnosili su njihove ploče, čak su iz njih izgradili i crkvu u spomen
Beregovoe, što je, mislim, veliko bogohuljenje. Možda je zato i
zvjerski mučeno na Kubanu četrdeset svećenika u vrijeme naše
revolucije, po jedan za svaku ploču doIrnena. Ljudi su raznosili ove
ne znajući dokraja što to jest zapravo. Sad, kad je Anastazija
o njima progovorila, mislim da će se sve promijeniti. Neobično je,
ali je činjenica - kako se mnogo od onoga što je rekla već potvrdilo.
Mjesna elektroenergetska mreža je zabilježila čak i pulsiranje
on"H.",o~ckog zračenja pod zemljom u blizini doirnena o kojem
govori Anastazija, i sastavila je službeni zapisnik. Od svega što je
ona rekla i pokazala, odlučio sam objaviti samo ono što će biti
167
Vladimir Megre
potvrđeno od znanosti, neposredno ili posredno, od stvarnih
predmeta i povijesnih činjenica.
Premda mi se sve više čini da još treba slušati upravo SrWl1.
Tako će biti brže. Stoga što potvrda na drugi način zahtijeva jal ()
puno vremena. Kao, naprimjer, s doirnenima.
Prošlo je skoro pola godine dok sam skupljao povijesni'
materijale, verao se po gorama ne bih li se osobno uvjerio u njihovo
postojanje, i snimao. Uvjerio sam se. A u konačnici ispada da sa lll
tih pola godine mogao iskoristiti za nešto drugo da sam odm;dl
povjerovao. Ispada da mnogo ovisi o sposobnosti vjerovanja.
Uspio sam provesti neko vrijeme kod Anastazije drugi pu l.
Vidjeti sina kojega je rodila i način na koji se s njim ophodi ,
Neobično se ona s njim ophodio Uspio sam još doznati od ljudi koj
su me vozili čamcem na obalu, o pokušajima određenih osoba
pojedinaca i skupina - prodrijeti do mjesta gdje boravi Anastazija,
Mnogi sigurno žele porazgovarati s njom u dobroj namjeri. IIII
uspio sam doznati od ljudi koji su me vozili i o tome kako jl'
skupina huligana, koja se razmjestila na obali, koristeći helikopter,
napravila snimke kraja i htjela je uhvatiti. Ona se morala uputiti i ~
tajge k njima, porazgovarati s njima, a zatim ih prisiliti da odu, ia ko
su je oni pokušali fizički savladati. O tome ću ispričati u drugo
knjizi. Molim vas samo - ne dirajte je! Ne treba je uznemiravali ,
Sada, nakon ovih huligana, mjesni lovci pucaju bez upozorenja II
tuđince koji se pojavljuju u ovim područjima tajge. Jasno, to nij ,
dobro. Pomislio sam: "Neka pucaju!". Mjesni lovci iz tajge SII
izgleda znali o tome da ona postoji još prije mene. Samo što o tome
nisu nikome pričali. I sami nisu nikada zalazili na njez ino
područje. Mještani su s njom razgovarali samo onda kad je on,1
sama k njima dolazila. Mene je počela mučiti sumnja zbog č eg; 1
sam ja o njoj pričao, pa čak ni kraj nisam prikrio, posebno u prvom
izdanju knjige, ni prezimena ljudi, ni ime broda kojim sam putovao
nisam izmijenio.
Anastazija mi je malo olakšala rekavši:
- Ništa zato. Ta ja sam se sama zaželjela otvoriti svim ljudim".
Ali sad shvaćam. Nije trebalo sve točno navoditi. Pa ć u
168
Anastazija
nastojati biti više oprezan.
Pa ipak bih još jednom želio zamoliti: Ne uznemirujte je,
im vas! Ona će ionako progovoriti o svemu što sama bude
potrebnim. Ne treba je upropaštavati tako kako smo već
'li jednu obitelj iz tajge. Obitelj Likovih, o kojoj je pisao B.
u "Komsomoljskoj pravdi", u članku pod nazivom "U
epu tajge". Koliko mi je poznato, ostala je još jedino Agafja,
a umire od raka, bespomoćna, i koju su izbavili iz tajge.
atno da je tako ispalo. Mnogo je godina obitelj Likovih
ela u tajgi, ali je nakon susreta s našom mudrom civilizacijom
la. Dakle, po čemu je on onda - "stvaran procijep"?
Shvaćam da bi mnogi željeli porazgovarati s Anastazijom. Ali
ona ne može susresti i razgovarati sa svakim. Pa ona ima i
'm malo dijete.
Udruga građana "Anastazija" i klub djeluju u gradu
elendžiku Krasnodarske oblasti. Na čelu joj je Larionova
Terentjevna - etnografkinja s tridesetogodišnjim stažem,
je okupila oko sebe mjesne etnografe i ljude drugih struka,
nisu zanemarili duhovno nasljeđe svoga kraja i njegove
probleme. To je jedno od prvih regionalnih udruženja
što su ga organizirali čitatelji knjige "Anastazija".
Njezini su članovi, po mome mišljenju, napravili jako važno
Koristeći obavijesti koje je dala Anastazija, oni su povratili
a možda i svijetu, svetinje naših predaka, prepuštene
i sad primaju goste koji ih žele posjetiti i organiziraju
lete u mjesta o kojima je govorila Anastazija.
O Gelendžiku je Anastazija ispričala: "Ovaj bi grad mogao biti
"i od Jeruzalema ili Rima, ali zbog toga što su njegovi
ravitelji zaboravili njegovo prvobitno ishodište, ovaj grad
Ja mislim da neće općinski upravitelji, nego duše
ljudi što ih je probudila Anastazija, oživiti ovaj, kao i
gradove izaselke.
I još nešto. O Anastaziji sad govore mnogi iscjeljitelji, vračevi,
ovjednici. "Mi smo sitni kukci pred njom" - rekao je
169
Vladimir Megre
predsjednik Fonda iscjeljitelja Rusije Mironov.
Gledao sam videokasetu sa snimkom govora poglavara jedm
od vjeroispovijesti kad je on, pred brojnim slušateljstvom, nazvali
Anastaziju " .. .idealom žene kakvoj treba težiti". Rekao je: "Njezina
sposobnost donošenja zaključaka, razina logičkog zaključivanja
uopće nadvisuju misaonu razinu suvremenog čovjeka". Ova Sl'
kaseta sad presnimava i širi dalje.
Otprilike na isti način o njoj govore ljudi neobič ni l)
sposobnosti koji žive u Indiji.
Još je jedan poglavar jedne od vjeroispovijesti izjavio kak()
Anastazija danas proučava naše živote, ali ona, nažalost, nije
uspjela susresti pravoga muškarca. Kasnije sam doznao da nil
Zemlji, u Australiji, postoji još jedan mladić sličan Anastaziji, i on i
će se susresti.
Ja, naravno, uopće ne polažem pravo na ulogu "pravo ~iI
muškarca", čak mi je daleka takva primisao. Ali možda jr
preuranjeno prositi je? I ne treba je tako jako idealizirati.
Upravo je idealiziranje Anastazije zasmetalo da se u prav i
trenutak shvati ono što je učinila. Promislite samo smireno i
razborito što se desilo. Rodilo se dijete. Pa ja sam ga na rukaml.I
držao, slušao kako kuca njegovo srdašce. Dijete jede. Ono raste. fl.
isprave - uvjerenja o njegovu rođenju - nema. Ono će porasti ,
poželjet će, naprimjer, nekuda otputovati, možda preko granice,
razgledati svijet. Tko će mu izdati putovnicu za inozemstvo? Čij I izdavače, u tiskari naručujem sljedeću. Na ovaj će
zemlje je on građanin? Što mu onda reći? "Pa znaš, desilo se tako
da nisu razmišljali o tvojim papirima. I onda sjedi tu u tajgi!".
Potražio sam pravni savjet glede uvjerenja. Pravnik je reka()
da je Anastazija trebala roditi u nekoj bolnici - tada bi joj, neovisno
o tome što nema liječničkog kartona, izdali potvrdu o rođenju , n;I
osnovi koje bismo mogli napraviti potvrdu.
"Postoji i druga inačica - rekao je pravnik - dijete se može
prebaciti u neki dječji dom. Oni će mu izraditi isprave. Dječji dOlll
to može učiniti. A zatim ga posvojiti". Ali mi ova inačica nekako
nije bliska duši. Pa i Anastazija, mislim, na to neće pristati. I šilJ
sada? Kad sam joj spominjao potvrdu o rođenju, ona je rekla:
170
Anastazija
- Naravno, bilo bi je dobro imati. Kako i u svih ljudi, tako i u
sina. To sam propustila, nisam promislila. Ali ne uznemiruj
jer će sve biti dobro.
Primjećujete: "To sam propustila, nisam promislila". Posve je
da je ona još toga propustila, ne promislivši prije, i
je to učiniti ubuduće. Dakle, ne treba se u potpunosti
na planove što ih je razradila. Mislim da ih treba pažljivo
ti i sam ih nekako prilagoditi našoj stvarnosti.
Još govore kako je on poduzetnik-nesretnik: nikako ne može
'aviti dostatan broj primjeraka knjige.
Da. Zasad ne mogu. Stoga što niti jednom izdavaču nisam
isključiva prava na izdavanje knjige. Ne bih želio da itko
raspolaže rukopisom i čini s nakladom što želi.
S onima, s kojima sam razgovarao, smatraju: " ... Treba malo
"eniti stil da bude više književni. U sadašnjem načinu u knjizi
"povlače" obavijesti i monolozi Anastazije".
Moj govor smatraju zastarjelim. Predlažu upadljiviji naziv,
po nečemu "U procijepu tajge", "Iscjeljiteljici", "Svemirki".
ja ne mislim da je Anastazija s drugog planeta, i ne smatram da
ona nalazi u procijepu tajge. Ta ona želi biti samo čovjekom .
da bih mogao braniti svoje mišljenje kod izdavača, koristeći
autorsko pravo, ali bi to zahtijevalo jako puno vremena.
Budući da pristižu sredstva od prodaje prethodne naklade,
postupno biti dosta knjiga. Ako netko želi pripomoći pod
obostrane dobiti, neka slobodno izvoli, ali bez prijenosa
učivog prava.
Također moram ispričati o određenim okolnostima glede
ojih odnosa s obitelji. Moskovska skupina koja se bavi
orukom knjige dobiva puno pisama i poziva u vezi s tim
.em. Žale se kako nema jasnog odgovora na pozive i pisma s
e kućne adrese.
Nakon što sam se vratio s ekspedicije, odmah sam otputovao
Novosibirska. O daljnjim događajima bit će ispričano u
171

Vladimir Megre
Sad sam svjestan toga da moja tvrtka propada. Pa tako tamo
nema tko odgovoriti. Prihvatit ću se posla oko nje i obnoviti ga
nakon što završim s pisanjem. Sa ženom sam razgovarao samo
telefonom. To je isključivo osobni razgovor. Ipak bih zamolio 0 11 ('
koji pišu pisma za ispriku zbog zakašnjenja u odgovoru i isporu ci
primjeraka knjige. Sada je tamo moja kćer Poli na. Sretali smo s ',
Ona će sve popraviti i slično se ubuduće ne bi trebalo dešaval i,
Puno sam pričao s kćerkom, i ona sve razumije. Nešto kasnij l'
imam namjeru nabaviti umrežen telefon, i tad ću moći osobno ViŠl'
razgovarati.
Svakako ću odgovoriti na sva pisma koja dobijem i, možda Ć II
ih objaviti. Ona su vrijedna toga. Ona o Rusiji, o ljubavi, ()
optimističkim težnjama. U njimaje ista energija, o kojoj je govori 1;\
Jelena Ivanovna Rerih u svojoj knjizi "Etika predaje". Hvala vam Il il
takvim pismima! Ali imam potrebu odgovoriti sada na jedno pismo,
pis~o trinaestogodišnje djevojčice iz Kolomne, imenom Nastja,
kao i drugim sličnim djevojčicama, koje su već pisale ili će pisali ,
Evo toga pisma:
Dobar dan, Vladimir Megre!
Piše Vam Šatkina Nastja iz grada Kolomne. Imam trinaest
godina i idem u sedmi razred. Pročitala sam Vašu knjigu "Zvoni i
cedar. Anastazija". Ona mi se jako, jako svidjela, štoviše ne bih rekli/
"svidjela" - ova riječ ovdje ne pristaje (zvuči jako hladno) - nakoll
ove knjige mome je srcu bilo toplije i veselije. O njoj su mi puno
pričali u bolnici. Ja sam ozbiljno bolesna, u bolnici ležim svaka dva
mjeseca, i jako bih željela ozdraviti. I Vaša je knjiga bila kao zra ča A
svjetlosti u svem tom mraku i zaostaloj kulturi. Tako bih se željeiiI
susresti s Vama, a najvažnije, s Anastazijom. Biste li mi mogli
pomoći? Sad ćete sigurno pomisliti: "Kako je nekulturna, drska!"
ali to nije tako. Shvaćate li kako je izgrađen svaki čovjek - dok nl'
vidi svojim očima, nikome neće povjerovati. Ja čak ne znali I
vjerovati ili ne vjerovati (mama ne vjeruje, pa i svi uokolo mene /1 ('
vjeruju), to je tako fantastično. A ipak, ako ćemo iskreno, zašto ja
172
Anastazija
bih vjerovala, jako vjerovala, ali svi uokolo mene govore: "Bajke,
". Zbunila sam se. Pomozite mi, molim Vas! Mislim da ste
odvažan čovjek. Napisali ste istinu, možda i ne dokraja, nego
glavninu, što je sigurno. O tome što je bilo između Vas i
tazije, kako ste je vrijeđan a onda se pokazalo da ona nije kriva
pa o mnogočemu. Ipak mislim kako tako ne treba vrijeđati
čak i ako pomislimo da on nije normalan ili da je varalica
ovo je isključivo osobno mišljenje, s kojim se Vi i ne morate
·ti).
Vladimire (oprostite, ali ja ne znam Vašega imena po ocu), je
. Anastazija rodila dijete ili nije, i ako je rodila, je li to dječak ili
i kakva je bila reakcija Vaše žene?
I posljednje pitanje. Vi ste pisali kako su djed i pradjed
nll,a~L,aL.l·'· strugali komadić cedra prstima, ali u knjizi se ne kaže je
to činila Anastazija. Jeste li Vi to propustili ili je to stvarno tako?
Molim Vas, odgovorite mi (shvaćam da Vam takva pisma nose
vrećama, ali odgovorite mi barem tri retka)!
Do viđenja!
Anastazija
Dobar dan, Nas tenjka ! Ti ćeš sigurno biti zdrava, jako
i lijepa djevojka. Zamolit ću Anastaziju, čim se opet
da ti pomogne. Istina, Anastazija se na osobit način odnosi
iscjeljivanju. Ona smatra da je bolest - razgovor Boga s
. Bolest može biti upozorenjem ili spasenjem od nečega
strašnijega, i ona mi je pokazala takve slučajeve. O njima ću
.. kasnije u novoj knjizi. Pokušat ću je uvjeriti. Iako ona jako
ostaje pri svome mišljenju, tvrdeći da se jedino sam čovjek,
im duhom i svjesnošću, može izliječiti od čega god bilo bez
negativnih posljedica. Uplitanje sa strane često je štetno.
Nastenjka, sudeći po stupnju do kojega se razvilo tvoje
ti si već i sada duhovno jača od mnogih, što je najvažnije.
shvaćati da je to stvarno tako. Glede vjerovanja ili
u postojanje Anastazije ljudi koji te okružuju,
173
Vladimir Megre
odgovorit ću riječima čovjeka s jednoga od susreta s čitateljima ,
Kad su mi po ne znam koji put postavili takvo pitanje, on je usli/II
i glasno izgovorio: "Ljudi! Vama je u ruke dospjelo ushićenj( '
stvaralaštva, rasplamsala misao, poziv i ideja! Oni su u vaši/II
rukama. Što biste još željeli? Krv, mokraću i izmet za analizu? Z;II
vi bez njih nikako ne možete? Pa glavni i znatno veći dokaz vec .ii'
u vašim rukama!".
Znaš, Nastenjka, shvatio sam da za mnoge Anastazija nžil'
sasvim pogodna, i oni bi željeli da je nema. Ta ona ruši mnom'
prioritetne stvari svijeta tehnokracije, uvjetovanosti i postu/a/(',
Uslijed njezine čistoće koju zrači, odjednom postaješ svjestan
vlastite prljavštine, što mi uvijek ne želimo. Pa mi želimo vidjet
sebe tako dobrima, pametnima i savjesnima ma što radili.
Anastazija je govorila: "Postojim za one, za onoga za kogll
postojim".
Činilo mi se kako se ništa osobito ne krije u ovome izričajl/,
Tko želi - neka vjeruje!Tko ne želi - neka ne vjeruje! Ipak, prevari()
sam se. Jedni čitaju, i s njima se ništa ne dešava. Drugi. .. II
njihovim se dušama rađa snažan osjećaj ljubavi, dobrote.
nadahnuća. I slijeva se u svijet za proljetne kiše uzvišena Ijubavl1!/
poezija, poezija duše, sposobne primiti svjetlost, pojačati je I
prenijeti drugima. To su oni koji je osjećaju i znaju da ona JEST.
A u žene je, Nastenjka, reakcija bila takva, kakva bi vjerojatn()
bila u većine žena. Pričao sam s njom samo preko telefona. Jedino
mi je moja kćer Polina spremna pomoći. Ona sve razumije, donosi
mi pisma, pa je i tvoje donijela.
Ti kažeš kako nije bilo lijepo što sam tako vrijeđao Anastaziju.
Nije bilo lijepo. Ja sad tako nešto više ne bih učinio. Mi smo isti i
različiti u različita vremena.
Rodio se sin. On je tako snažno dijete. Smiješi se cije/u
vrijeme. I Anastazija je vesela i puna životne radosti.
Pozdrav tebi, tvojoj mami.
Neka ti je sa srećom i radošću u životu! Ti si to zavrijedila.
Ti si snažna. I uspjet ćeš one oko tebe učiniti svjesnijima I
sretnijima!
174
Anastazija
* * *
Glede onih koji vjeruju, njihova traganja i njihovih pitanja.
Pričao sam o Anastaziji sa svećenicima naše Pravoslavne crkve
s predstavnicima različitih vjeroispovijesti. Jedni o njoj dobro
sie, a drugi govore sa zadrškom, da je ona, najvjerojatnije,
ožnik. Može izmijeniti vjeru, dovesti do idolopoklonstva, ili do
čega, ranije neviđenoga. Nije dobro što ona nije krštena.
Detaljnije o njezinom odnosu prema religijama govori druga
'iga, i on je zaista posve neuobičajen. Ovdje ću navesti samo neka
enja.
- Shvaćaš , već je to dobro da oni govore o duši, o dobru, o
"etlome. Tko je vredniji? Ne mogu suditi.
- A sekte? Sekte, koje su zabranili. Sad je svima jasno - oni
onamo išli. Nisu s vjerom djelovali.
- Zar ti tako smatraš? Onda zamisli! Ide skupina vojnika. Jedan
sprijeda izdvojio ili je pošao ustranu i naišao na minu. Može se,
, reći: "Nije onamo išao, nije s vjerom djelovao". Ali se isto
može reći da je on tako i druge spasio.
- Ipak, kakva je tebi religija bliža, razumljivija?
- Vladimire, kad ih nikad ne bi vidio i ne bi razgovarao sa svojim
ljima, ti bi se zacijelo radovao svakome tko bi ti o njima pričao.
i ako se njihovi iskazi budu pomalo razlikovali. Gdje je istina, ti
možeš odrediti, u sebi promisliti, jer ti i jesi potomak, pravo
ete svojih roditelja. Ali meni ne trebaju posrednici ...
* * *
Ali dobro. Dosta o sumjama! Ima sasvim zgodnih pojava, koje
e Anastazija ipak pokrenula u našoj stvarnosti.
Prije svega, nisam vjerovao da ona stvarno može nešto umetnuti
tekst knjige. Ove svoje sklopove, ritmove, kako je govorila - iz
vječnosti. Ali nakon što je objavljeno prvo izdanje knjige u
četiri tisuće primjeraka, desilo se nemoguće. U mnogih su se
pojavili takvi osjećaji i toplina da su istoga trena pljuštali stihovi.
175
Vladimir Megre Anastazija

Sad ih je već mnogo. Pišu jednostavno ljudi, neprofesionalni pjesni ~' ANAS TAZ lJ IN ZRAČAK
Stihova ima toliko da se može izdati zaseban zbornik.
U moskovskoj skupini koja se bavi istraživanjem fenO mel1ll
U naše doba unespokoju
Anastazije, kažu da ni u koje doba u prošlosti, pa tako ni danas \1
Osamljenih je u gomili
svijetu, nije bilo ni ličnosti, ni lika koji bi za tako kratko vrijenI
Iz prostranstava u Svemiru
mogao izazvati takvu provalu poezije.
Probila se zraka k Zemlji.
Neobično je i to da se u prvoj knjizi gotovo uopće ne govori ()
vjeri, o Rusiji, a ipak većina čitatelja govori u svojim stihovima (I I zasjala je ona jače od svjetlosti
svijetlim težnjama, o vjeri, o Rusiji. I čini mi se da jako nadahnu lo Sunca i zlata:
govori. I to me je smirilo glede djelovanja Anastazije. Jer u Bibli "Ljudi! Dobro da ste, eto me -
se kaže kako razlikovati loše i dobro, lažnoga proroka od onoga koj Govorim vam, poput brata.
pronosi istinu. U Bibliji se kaže: "Po djelima ih sudite".
Pa ako težnje Anastazije, njezini sklopovi izazivaju takv ' Ja sam vam poslana u ljubavi!
svijetle pjesničke osjećaje, onda su to dobra djela. Ja sam vam poslana na mnoge vjekove,
Čak sam pomislio: "Nastavi li se tako, tad će ona sigurno Dođite, uzmite,
učiniti barem pola Rusa pjesnicima, što vole svoju Domovinu, Ja vam dajem sebe.
Zemlju, okolnu prirodu".
Razvrstao sam stihove u nekoliko manjih skupina prem l Čekajte, kuda ćete?
predlošku: od nepoznatih autora, vojnika, ljudi koji su se potpisali , Čemu sjeta na licu?
činovnika. Znate li što ovakav odabir pokazuje? Vi ste napušteni ... Znam ...
Uzalud mi katkad započinjemo praviti podjele u društvu , Sve mije poznato tu.
kriveći za svoje nedaće određene kategorije ljudi, poduzetni k ',
vojnike, činovnike. U svima isto kuca srce, između svih kategorij l Ljudi! Pa što vam je, ljudi.. .
ima ljudi koji iskreno teže prema svjetlosti i dobroti. Svijet je prelijep uokrug.
Ljudl~ dragi ljudi,
A nedaće ... Nedaće svoje zacijelo svatko stvara sam sebi.
Sveja mogu - vaš drug".
U ovome izdanju knjige odlučio sam objaviti po jednu pjesmll
iz svake manje skupine.
Ali nogom što žuri,
Šiljasta vrška zvonjava,
Put nečiste mlake kraj puta
Zraku je tjerala gomila.

Ona u gustiš je uronila,

Ne tajeći uvreda.
I tad u mlaci se stvorila
Voda s izvora.

176 177
Vladimir Megre
Ah! Mališan što dotrči,
Bez straha od pljuske,
lj mlaku on nožicama skoči,
Zraka ga obuhvaća.
I tad majka je od jeda
Zamahnula rukom.
Samo Puškin u spomenik
Tad oživio je svojim govorom:
"Čekajte! Ne udarajte
Svoga mališana.
On u mlaci nije slučajno.
On ozarit će srca.
Dotaknite se malena dlana
Svoga mališana.
SVl~ što bili su pjesnici,
Stvarali su tijekom stoljeća,
lj malenom tom dlanu bit će -
Ostavit će traga u srcima".
"Mama! Mamice! Mama! -
Išao je mališan za mamom. -
Čuješ li, mamice, pjevanje,
Pjevanje radosnih ptica?
Znaš, mamice, znaš,
Ja napisat ću ti stihove.
Bit ćeš, mamice, sretna,
Ja to hoću.
Znaš, ja čujem .. .
Ja nekako mogu ... ".
178
Anastazija
lj naše doba unespokoju
Osamljenih je u gomili
Iz prostranstava u Svemiru
Probila se zraka k Zemlji.
Nepoznat autor
ANASTAZIJA (ANAS)
(uz lik i junakinju knjige V. Megrea "Anastazija")
Megre nam je pričao o tome u Rusiji,
lj novinskim člancima i izdanjima knjiga:
"Zvonki cedar. Anastazija':
Što privukli su pažnju na sebe istoga trena.
Ja to ime već znam otprije,
Ipak je ono dosta rijetko.
Lirski raspjevana Anastazija,
Nastjona, Nastjuša - sve je to isto.
Meni bi dolazile jedino Nastje varošanke
Karaktera ruskoga same prostote,
I odjednom na čistini pod cedrom u tajgi
Ja gledam Boginju zemaljske ljepote.
Anas Sibirka - prirode djelo,
Što živi sa svijetom uokolo u slozi,
Zvijerke i trave svoga roda
Ona u sjećanju svojem vidi.
Misli joj i osjećaji u vlasti su života,
A Kozmička inteligencija bliska i prosta,
I možda nema u našem svijetu takvoga,
Što ona ne bi znala između zvijezda.
Anas viđenjem iscjeljuje i liječi,
lj tom joj cedar zvonki snagu daje,
A logiku, smisao i bogatstvo sve riječi
179
Vladimir Megre Anastazija

Anas iz kultura svih vremena uzimlje. LJUBAV ANASTAZIJE

Anas - analitičarka i praktičarka-ekologinja,
U usklađenosti svijeta smisao je njezina života.
Moga voljenoga - ženi
Anas u intuiciji - najbolja astrologinja,
I nema u tOJ?1e za nju nemogućega.
Pomolit ću se za te, ti što si voljena.
Moga voljenoga žena,
N. Mihajlov, MoskvI' Od njih željena, ti bit ćeš sretna.
Bit ćeš sretna, kako sam to željela ja.
DJEVOJKA - DOBROSTIVA ČAROBNJAKINJA Ne daj ga silnoga, slaboga, smjeloga,
Ne daj ga, ludoga,
Dolmeni Mojega voljenoga ne daj.
Gelendžika. A moji dani su prohujali,
Godinama ... su bili.. . Kao opaljeni od plesanja pijanz~
Vrijeme nam je okna otvorilo, lod prošle su godinice pošle,
Ne bi li prostranstva vječnosti... Nožice su u sina već prohodale.
Spoznali, prosudili, Najdraži moj oče,
Osjećajima produbili, doživjeli. Najdraži!
Kroz svjetlost dobrote u prostranstvima modrim To se ja nisam uspjela otkriti...
Svoga kraja prag preskočivši, U životu tako, sinčiću biva
Ja ću tebi doći, Anastazija, Drugoj ćeš se ženi ti istom svidjeti.
Kad se ponovno rodim, Obasut će vas milovanjima vjetrić proljetni
Okom ne trepnuvši! I ispričat će mi šuštanjem lišća,
Ti - cvijet si Svjesnosti i Htijenja, Kako je toplo njemu
Moći iz šume od cedra ti imaš, I kako je sretan
A još i od misli takvih čarobnih, lod ruku tvojih,
Da ja se povjerovati istom spremam. lod usana tvojih.
Svaka zvijer i ptica, Ja se neću drznuti odvratiti ga,
Mrav ... i trava-travica, Od topline tvoga oka i od nježnosti.
I zmija. A ne bude li ih dosta,
Djevojka - dobrostiva čarobnjakinja, Zračak sunašca
Što unosi nemir ljudima ... Ja poslat ću vam -
I danas od tvojih ideja Otpratiti bijedu.
Slijeva se svjetlost na Zemlju sve silnija! Proletjet će godine.
Unoć tmurnu
O. T. Vjaljšina, Gelendžil, Život će vam se učiniti uzaludan,

180 181
Vladimir Megre Anastazija

Ja ĆU - put zemlje, zvijezdom što gasne ZVONI, ZVEČI

Rastjerati u duši mrak noćni. CEDROV BOR
I uspjeti mogu,
Nek' s tobom
Posvećeno Vladimiru Megreu
Ne bude ljubav što vene,
Pomoliti se za te, voljena,
Moga voljenoga žena. Mirisalo je od cedra iz Sibira,
Mirisom crnogorice kraj lica,
Nepoznat auto!' I kroz pola Zemlje rasprostrla se tajga -
Tajga, puput pjesme bez konca.

ZA ANASTAZIJU Tu cedar je čuvar smirenja

Energiju Zemlje da očuva,
Ja posvećujem ženi stihove. Zbog svijetlog duševnog osjećaja
Vojnik. Letač. Zvoni i ljudima priča:
Ja nisam mogao pjesnikom biti.
Ali je srce usplamtjelo. "Mi imamo kraj nas Anastaziju
Sve se u grudima pali. Što živi u duhovnoj čistoći u šumi,
Anastazija! Tu čuvaju Rusiju
Ne zamjerite. Svete duše ljudi.
Ja Vas ne mogu ne voljeti.
Vaš lik, treperav ushit, Ona odašilje misli, poziva na djelovanje
Snažna uzbuđenja što počinje tutnjati. Na Božanski - uzvišen put -
Zastajkuju uređaji... Nema vidljivosti... UVelesa, Krišne, Rame, Šive,
U trenutku prasak, Krista, Alaha, Bude bit.
Ali lik je Vaš,
Vaš Zračak je sijevnuo. Svete misli, Logos Zvjezdan
Napustio je život na krilima uskim. U Rusiji, put čistoće davne,
Samo da je trena. Lete olujom kroz studen,
Samo jednoga. Maštao sam, Zovu nek' se do duše što sanja pođe.
Kad smo se postolju od zemlje primicali,
Kako ću malenom travčicom postati, Za sve što pošli su ja jesam,
Koju su prsti Sve su sile svjetla sa mnom,
Vaši doticali. I buđenje onima darujem,
Onome tko ne okreće leđa pred Bogom.
Nepoznat autor

182 183
Vladimir Megre Anastazija

Okreni se Rusiji svetoj, u poklonu, Herojima, svima probuđenima

Bogovima svojim, što nas stvorili su - Otvoren je kozmički prostor,
U cedrovu vječnom zvonu - Onima što pošli su - ujedinjenima
Onome tko je svjetlo -ljubav u zanosu predao Bogu. Zvonz~ zveči Cedrov Bor.

Pa se obratite, RUS1~ Ja.!. Koltunov

Predsjednik Društva "Kozmos" pri Komitetu kozmonautike Rusije, Moskva
Uslišite zov duše u nebesa:
Na rijeci Obu, Leni, Jani
Živi Rusije Hram Boga. DVIJE BOGINJE

Izađite već na put svjetla, Uz blagoslov prijekora nijema

Na Ka-Es-Pe put uzvišenja, Zbog srama moga ne prilazi:
Čeka vaš cilj, odgovor na vaša djela, Ti nećeš ni uz pomoć ruke, ni pritajena pogleda
Da se vrati svojim Bogovima Rusija. Skinuti križ s mojih grudi.
I neće rastjerati zemaljski krik
Energije Kozmosa Podržavatelj, Duše u nemiru nebesa,
Neće prokleti sveti trenutak
Zvonki cedar iz tajge čeka na one,
Ispreplitanje uma i osjećaja.
Na onoga tko ljubi Rusiju kao Bog Spasitelj,
Sve u svijetu jest: luči i oluje,
Tko živi srcem za druge ...
Plamen ljubavi i prstiju škripa,
Vatra i pepel, krv i suze,
Budi u miru i ljubi prirodu, Jest laž uma, ali i istina osjećaja!
Živi savjestan, bez laži, I gorkim će biti med iz divljine -
Potraži svjetlo mudrosti u narodu, I pelin više sladak nije:
Drugima put k svjetlu pokaži! Licemjer čovjeka Zemlje ne razumije,
Mudrac zagroblje osuđuje.
Ione zove Anastazija I oživjet će u nebesa modrini
Moju energiju nek' prime, Priče, pisma i cvjetovi!
Ne bi li sile svjetla blagošću Dok ja živ sam. .. dvije su Boginje:
Mogle onima što pošli su da pomognu". Moja Poezija i Ti!
Ali nek' ne spuste se stihovi put tajni -
Zove vas cedar na put nadanja, Oni nikad neće umrijeti!
Put dražestl~ ljepote: Ti u stihovima vječna si, samo mi smo slučajni,
"Probudite se ljudl~ otvorite vjeđe, Kao rađanje i smrti...
I otputite se drugima, duši što sanja!" C. Pautov, fizičar,
Krasnodar

184 185
Vladimir Megre Anastazija

RIJEČ AUTORA
PODUZETNICIMA

Pokušaj organiziranja udruge poduzetnika Rusije na odre-

đenim duhovnim zasadama doveo je do toga da je skupina
oduzetnika javno objavila želju za takvim ujedinjenjem. Obavijest
njoj bilaje poslana u Moskvu. Daljnje širenje po Rusiji zahtijevalo
i znatna sredstva. Zbog toga što ih nije bilo, a isto tako i zbog
eodržavanja skupštine, došlo je do zastoja. Planovi Anastazije
očeli su se činiti nerealnima.
Ipak se ona za drugoga susreta izjasnila kako nije bilo
ikakvoga zastoja, jednostavno nije trebalo ometati redoslijed.
Najprije se trebala pojaviti knjiga, koja će proširiti obavijest, i
spriječiti da načela organizacije budu u vlasti financija.
Tijekom drugoga susreta riješili smo također još jedno
pitanje. U Moskvi se okupila osnivačka skupina s namjerom
osnivanja udruge, ali mi nikako nismo uspjeli odlučiti tko će i na
osnovi kojih mjerila vršiti odabir onih što se žele uključiti.
Pa je Anastazija izjavila sljedeće:
"Polet duše, želja za takvim ujedinjenjem glavni su
rocjenitelji zasluga. Nitko nema pravo zapriječiti put onome u
koga se oni pojave. Procjena prošlih zasluga nije bitna. Jer onaj tko
.e jučer bio najzaslužniji, može postati najnezaslužnijim danas, i
obratno. Kasnije, kad vi budete u mogućnosti zajednički odrediti
jerila za procjenu zasluga, zahvaljujući poletu kojega pokaže
duša, moći ćete postaviti uvjete, na temelju kojih će se određivati
odesnost članova udruge".
Odgovornost za nepridržavanje redoslijeda leži, naravno, na
meni. Ispričavam se svim Moskovljanima koji su poželjeli postati

186 187
Vladimir Megre Anastazija

članovima udruge, stoga što sam prvu skupštinu odgodio za kasnij i da je sama gradi, bori se za nju, proživljava je. To zapravo podsjeća
rok, ispričavam se i za vaše utrošeno vrijeme i sredstva. na neki sjajan poslovni plan koji je ona sama izradila, pohranila u
Osnivačku skupinu činili su zaista ozbiljni poduzetnici. Mn o~ 1 'pamćenju sve njegove nijanse, sve do mogućih psiholoških
nisu imali dostatno vremena. Ali i uz teškoće, vi ste pronašli čimbenika. Ona ga nastoji ostvariti, i nas poziva da joj se
vremena, radeći na projektima, izrađujući dokumente i postavkI' ridružirno.
buduće udruge. Tajništvo, što su ga činili Moskovljani, bilo jI' Ali mi nismo nekakvi "slijepi mačići", nego normalni ljudi, s
pokrenuto istim žarom. Studenti, Moskovljani, izradili su takođ er :skustvom u svome poslu, i mi trebamo shvatiti: ne može čovjek
na kompjuteru sjajnu inačicu kataloga buduće udruge. Još bolnij I' , am, k tome još bez dostatno poduzetničkog iskustva, sve
mi je bilo sve to promatrati, kad sam postao svjestan svojI' rethodno predvidjeti.
pogreške, bezizlazne situcije. Trebalo je pronaći snagu ne bih li Anastazija tvrdi: "Samo udruživanje, duhovno odnošenje,
ispravio pogrešku i napisao knjigu. Ne objasnivši nikome ništa, je upravo duhovno, takvih ljudi kakvi su poduzetnici, daje
sam znao da nije bilo moguće naći objašnjenje, povukao sam se I I blagotvornu reakciju svjetskih razmjera. Ostalo ne treba navoditi.
osamu i počeo pisati. Ostalo će samo pokazati put, odrediti prioritete u svakodnevnim
I tek sad, kad postoji knjiga, i kad se sve više rasprostranj uj e događanjima".
po Rusiji i počinje ostvarivati funkciju o kojoj je govori Iii Kakva je to reakcija? Kakav će put ona pokazati?
Anastazija, mogu progovoriti o tome što će biti ubuduće. Sad sam Pa iako se intuitivno osjeća njezina težnja ka nečemu
povratio više vjere u mogućnost osnivanja takve udruge. svijetlome, trebamo i sami o svemu promišljati i sve ostvarivati.
Reakcija na knjigu pokazuje da će ona okupiti dostatan broj Svima vam želim uspjeha i sreće!
poduzetnika iz različitih krajeva Rusije. Skupština će se održati. Bil
će udruge!
Djelujući samostalno, možda sam povrijedio neke od onih šlo
su radili sa mnom u Moskvi.
Ta tri su moskovska studenta iz tajništva buduće udruge imali
želju sudjelovati sve do kraja, i pomagati. Oni su sastavljali teksl
prve knjige na svojim kompjuterima, i uporno su nastavljali
sastavljati, čak i onda kad su im počeli ispitni rokovi. A ja taclil
nisam bio u mogućnosti platiti im za njihov rad. Oni su toga bili
svjesni, znali su, ali su ipak sastavljali. I drugi bi se, kad bi znali ,
vjerojatno, također ponijeli s razumijevanjem. Ako je tomu tako,
molim vas za ispriku za moje nepovjerenje prema vama, kao i Z; I ,
moje privremeno povlačenje.
Dakako da još o mnogočemu trebam promisliti. U tom smislu
i to, do koje je mjere u svemu tome sudjelovala sama Anastazija. N; I
koji način ova mlada pustinjakinja iz sibirske tajge izrađuje takY(' I

planove da se oni ostvaruju. Ona ne predviđa budućnost. Ona kal J

188 189
Vladimir Megre Anastazija

SADRŽAJ TREBA MIJENJATI SVJETONAZOR ....................... 108

SMRTNI GRIJEH ..................................... 111
OKUS RAJA ...... .. ................................. 115
ZVONKI CEDAR ................................ . ....... 5
TKO ĆE ODGAJATI SINA? .......... ... ....... .. .. ...... 119
SUSRET ............................ . .......... .... .. 19
ZA NEKO VRIJEME ................................... 123
ZVIJER ILI ČOVJEK .................................... 25
NEOBIČNA DJEVOJKA .... ... ......... ........ ....... . 125
TKO SU ONI? ......................................... 28
SITNI KUKCI ...... ....... ...... ........ ..... . .. ..... 132
ŠUMSKA POSTELJA ..... . ...... ... .. ................. . 33
MAŠTANJA - STVARANJE BUDUĆNOSTI ............ ....... 135
ANASTAZIJINO JUTRO ................. ........ . . ...... 35
VREMENSKIM ODSJEČKOM MRAČNIH SILA .... ..... ...... 145
ANASTAZIJIN ZRAČAK .................... ......... . ... 38
JAKI LJUDI .......... . ... . ............. . ....... ... . . 154
KONCERT U TAJGI ............ .. ........ .............. 45
TKO SI TI, ANASTAZIJA? ............................... 164
TKO BUDI NOVU ZVIJEZDU? ............. ... ... ......... 51
RIJEČ AUTORA ČITATELJU ....... ...... ................ 167
NJEZINI DRAGI LJUDI NA LADANJU NA SELU ............... 62
RIJEČ AUTORA PODUZETNICIMA .. ..... ........ ....... .. 187
NEKI SAVJETI ANASTAZIJE ... . . ..... ....... .. .... .. .... 66
Sjemenka - liječnik .................................... 66
Koga ubadaju pčele? ..... . .... . . . ... ... ....... ...... ... 69
Dobro budi, jutro! ..................... . ....... ... ..... 73
Postupak uvečer ....... ... .... . ................ .. .... . . 74
On će sve sam pripraviti ....... .... ... ........... .. ..... 75
SAN POD SVOJOM ZVIJEZDOM ........ . ................. 77
•
ONAJ KOJI POMAŽE I ODGAJA VAŠE DIJETE ............. . . 79
GIMNAZIJA U ŠUMI ....... ............................. 84
PAŽLJIV ODNOS PREMA ČOVJEKU ....................... 86
LETEĆI TANJUR? NIŠTA OSOBITO! ....... . ............... 91
MOZAK - SUPERKOMPJUTER .. .. ... ..... .... ...... .. .. . 96
" ... U NJOJ BIJAŠE ŽIVOT I ŽIVOT BIJAŠE SVJETLO LJUDIMA ... " 104

190 191