JESU LI SVI QUDI LI^NOSTI?

ROBERT [PEMAN UDK 130.2

Jesu li svi qudi li~nosti?

Postoje odre|ene osobine qudi koje nam dopu{taju da qude

nazivamo li~nostima. Ali ono {to nazivamo li~nostima nisu te
osobine, ve} wihovi nosioci. Tek, o~igledno postoje qudi koji ne
posjeduju te osobine. Dakle, mo`e nam se ~initi da ti qudi nisu
li~nosti i da ne mogu zahtijevati da ih priznamo kao takve. To je
i teza Petera Singera i Norberta Hertersa, kojom se pozivaju na
Loka1. Ako su li~nosti individualni nosioci ''racionalne pri-
rode'', onda se ~ini da upravo one qude, koji racionalno{}u i in-
tencionalno{}u jo{ uvijek ne raspola`u, izgubili su je ili je
pak nikada nisu ni imali, ne mo`emo nazivati li~nostima: dakle,
malu djecu, debile i qude u komi. Ukoliko biti osoba ne zna~i in-
stancirawe jednog pojma, odnosno biti element klase, ve} ~lan
jednog priznatog dru{tva, onda se postavqa pitawe kako se tom
dru{tvu pristupa. Tome sli~no je i mi{qewe da je status osobe
ne{to {to sti~emo tek po{to smo primqeni u priznato dru{tvo.
I dijete zaista svojstva koja su karakteristi~na za li~nosti po-
~iwe da razvija tek ako je prihva}eno i ako je iskusilo odre|enu
maj~insku posve}enost. Izgleda da posve}enost stoji na samom po-
~etku i da woj dugujemo bitak li~nosti. Weno uskra}ivawe ne bi
nikako zahtijevalo opravdawe. Jer opravdavawe dugujemo samo
li~nostima. Ali tek priznavawe stvara li~nost.
Ovo shvatawe pogre{no tuma~i {ta priznavawe ima u vidu.
Dodu{e, priznavawe jeste spontan ~in; mo`e se i uskratiti. Ali
onaj koji priznaje razumije priznavawe kao podesan odgovor, a ne
kao samovoqno odno{ewe.

1
Vgl. P. Singer: Praktische Ethik, a.a. O; N. Hörster: Neugeborene und das
Recht auf Leben, Frankfurt/M, 1995.

261
ROBERT [PEMAN

Upravo je tako kada priznajemo neki argument. Priznavawe

nije nikada prinudno. Onaj ko to ne `eli, ne priznaje ~ak ni naj-
prinudniji argument. Obrnuto, postoji i kapitulacija pri kojoj se
prigovori napu{taju zbog iznemoglosti, straha ili qubaznosti.
Pravo priznavawe je ono koje predstavqa odgovor na zahtjev koji
proizilazi iz nekog argumenta. Nekome se dobrovoqno daje za
pravo, jer on i zaista jeste u pravu.
Ni{ta druga~ije nije ni sa priznavawem li~nosti. Ono je
priznavawe zahtjeva za mjestom u ve} postoje}oj zajednici li~no-
sti, a ne kooptacija po kriterijumima koje su definisali oni ko-
ji su ve} priznati.
Ko ovom zahtjevu mo`e da pribavi vrijednost ili za koga on
mo`e da se u~ini vrijednim? Koje osobine neko mora da posjeduje
da bi imao pravo da bude priznat kao li~nost? Pitawe je pogre{-
no postavqeno, jer upotrebqava rije~ neko. Ako je ne{to u stva-
ri neko, onda je ono li~nost. Pitawe je sqede}e: Kada je ne{to
zaista neko? Ipak, i ovo je pogre{no formulisano. Neko nikada
nije ne{to. Biti neko nije osobina neke stvari ili `ivog bi}a
koju pripisujemo ne~emu {to smo prethodno identifikovali, ve}
od samog po~etka identifikujemo ili nekoga ili ne{to. Pitamo:
Ima li koga?, ili: Ko je tu?, kada za~ujemo neki {um. A kada shva-
timo da je to vjetar zatresao prozorski kapak ili da je to pas za-
grebao po vratima, tada primje}ujemo da je na prvo pitawe treba-
lo da odgovorimo sa ne, a da je drugo pitawe pogre{no postavqe-
no, jer je upitano ko, a ne {ta. Kada se pak radi o psu, svakako da
dolazi do zabune. On nije neko, ali isto tako nije ni ne{to. On
nam na neki na~in pripada, {to ipak zahtijeva sopstveno istra-
`ivawe. Ako je bitak li~nosti na~in bivawa (modus existendi), on-
da ne postoji kategorijalni nadre|eni pojam, ne postoji genus pro-
ximum koji bi se mogao odrediti kroz pojam li~nosti. Ali, zar ne
bismo mogli da ka`emo: Neka `iva bi}a su li~nosti? Ova re~e-
nica navodi nas na pogre{an zakqu~ak, jer se ovdje li~nost pojav-
quje kao vrsta unutar jednog roda, vrsta koja se karakteri{e kroz
specifi~nu razliku. Ipak, ova tvrdwa ne odgovara bitku li~no-
sti. Vrsta koju pripisujemo bitku li~nosti naziva se ~ovjek, a da

262
 JESU LI SVI QUDI LI^NOSTI?

pri tom ne `elimo da iskqu~imo da bi osim qudi mogle postojati

i druge li~nosti. Pitawe sada glasi: Jesu li svi qudi li~nosti?
Jesu li prava li~nosti i qudska prava ili dio qudi moramo is-
kqu~iti iz kruga li~nosti i stoga rije~ qudska prava izbaciti
kao {to se u najnovije vrijeme i predla`e? Razlog za ovaj prijed-
log glasi: Ako su racionalnost i samosvijest osobine na osnovu
kojih bi}a ozna~avamo kao li~nosti, onda je nerazborito naziva-
ti li~nostima i priznavati kao takve i one qude koji ne raspo-
la`u tim osobinama.
Ova zamjerka je u odnosu na prirodne vrste nominalisti~ka.
Istina, ona priznaje predikate kao {to su samosvjestan i racio-
nalan kao univerzalije i tako|e zahtijeva op{te zna~ewe za pojam
li~nosti. Ono {to prigovor osporava je to da postoji tako ne{to
kao {to je jedan op{ti pojam prirode qudi koji bi imao druga~iji
sadr`aj od genealo{ke povezanosti sa drugim individuama od ko-
jih su ve}ina kao odrasli obdareni onim svojstvima koja nam dopu-
{taju da ih nazivamo li~nostima. Ta geneolo{ka povezanost ne
bi trebalo da bude relevantna za ono {to su one same kao indivi-
due. Dakle, ne bi trebalo da bude ono {to osniva zajednicu li~no-
sti koja se obi~no naziva ~ovje~anstvo. Woj se ne bi trebalo pri-
stupati stvarawem ili ro|ewem, ve} prije samosvije{}u i izbo-
rom od strane drugih ~lanova te zajednice.
U nastavku `elim da navedem {est razloga koji pokazuju da
je ovakvo tuma~ewe neodr`ivo i istovremeno potvr|uju istini-
tost na{eg intuitivnog ubje|ewa da su svi qudi li~nosti.

II

1. Pojam prirodne vrste u su{tini nema isto zna~ewe u od-

nosu na fizi~ke objekte i artefakte i u odnosu na `iva bi}a. Ne-
`ive stvari su na osnovu sli~nosti me|usobno povezane kao pri-
mjerci jedne vrste. Odnos sli~nosti je parataksi~an. On ne pove-
zuje ono {to je sli~no na neki direktan, ve} samo na indirektan
na~in. Ili to ~ini pomo}u svijesti, tako {to jedno budi sje}awe
na drugo i na taj na~in sa tim drugim biva povezano u jednu cjeli-

263
ROBERT [PEMAN

nu, ili pak platonski – tako da pojedina~no kao primjerak i frag-

ment onoga op{teg sa drugim pojedina~nim istoga op{tega ~ini
element iste klase. Pri tome nije neophodno da ti elementi izme-
|u sebe odr`avaju neku vezu. Za jedan primjerak je potpuno svejedno
da li postoji jo{ takvih primjeraka i, ako postoji, koliko ih je.
Druga~ije je kada se radi o vrstama `ivih bi}a. Primjerci
ovih vrsta su u odnosu srodnosti, dakle, u jednom geneolo{kom od-
nosu. Za wih je taj odnos konstitutivan. Ne bi postojao ni jedan
primjerak vrste ako ne postoji i drugi i ako s wim nije srodno po-
vezan. Kod vi{ih `ivih bi}a ta veza je tako|e i seksualna. Zajed-
nica te vrste istovremeno je i zajednica u svrhu razmno`avawa.
Fenotipska sli~nost je, suprotno tome, sekundarna.
To isto va`i i za qude. Svi qudi su me|usobno srodni, i to
u ve}oj mjeri nego {to to paleontolo{ki nalazi pretpostavqaju.
Na osnovu pronalazaka do kojih su do{li geneti~ari, svi qudi
koji danas `ive potomci su jedne `ene koja je `ivjela prije oko
200.000 godina. Zna~i li to ne{to za na{u povezanost? Ne radi li
se ovdje samo o ~isto biolo{koj ~iwenici koja nije relevantna za
pitawe o li~nom statusu svakog ~ovjeka?
Ovo odvajawe biolo{kog od li~nog pori~e postojawe bit-
ka li~nosti u `ivotu ~ovjeka. Fundamentalne biolo{ke funkcije
i odnosi kod qudi nisu ne{to neli~no, ve} su oni specifi~na
li~na izvr{ewa i relacije. Jedewe i pijewe su li~ne radwe –
qudski akti, ne samo akti ~ovjeka, kako to sholasti~ari tvrde2.
Oni su ugra|eni u rituale i ~ine sredi{te mnogih formi dru-
{tvenog `ivota, te stoje u centru mnogih kultova. Tome je analo-
gan i odnos me|u polovima. I ovdje se biolo{ka funkcija inte-
gri{e u li~ni kontekst, ~esto kao najvi{a izra`ajna forma jed-
nog li~nog odnosa. Rodbinski odnosi majki i o~eva prema sinovi-
ma i k}erima, odnos djedova i baka prema unucima, odnosi me|u
bra}om i sestrama, te odnosi me|u daqim ro|acima, nisu obi~ni
biolo{ki podaci, ve} li~ne veze odre|ene vrste, veze koje su po
pravilu za cio `ivot i traju cijeli `ivot. Karakter ~ovjeka nije
ne{to s one strane wegove animalnosti. Qudska animalnost je u

2
Z. B. Thomas von Aquin; vgl. S. th. I–II, 1,1 c; 17, 4.

264
 JESU LI SVI QUDI LI^NOSTI?

samom po~etku vi{e od obi~ne animalnosti, ona je medijum ostva-

rewa li~nosti. A odnosi bliskosti i udaqenosti me|u kojima se
~ovjek nalazi zbog toga imaju li~nu, a to zna~i i eti~ku relevant-
nost.
Kada ekstremni utilitaristi poput Petera Singera sma-
traju da bi kao moralni kriterijum za odlu~ivawe o tome kojim
bi qudima, pri nedostatku sredstava, trebalo pomo}i, biolo{ki
zasnovane bliske odnose trebalo oduzeti, to se onda temeqi na
pogre{nom shvatawu te ~iwenice3. Tu istu logiku slijedi i wego-
va kritika privilegovanosti qudi kao qudi pod znakom “specisiz-
ma”. Pripadnici qudske vrste nisu samo pripadnici jedne vrste,
oni su srodnici i zato od samog po~etka jedni prema drugima stoje
u me|usobnom li~nom odnosu. ^ovje~anstvo nije poput `ivotiw-
stva samo apstraktni pojam za ozna~avawe jedne vrste, ve} je isto-
vremeno ime konkretne zajednice li~nosti kojoj se ne pripada na
osnovu odre|enih i jasno utvr|enih osobina, ve} na osnovu geneo-
lo{ke povezanosti sa qudskom porodicom. Kod Kanta ~ovje~an-
stvo ima dvojako zna~ewe: qudska porodica i ono {to qude ~ini
li~nostima: “^ovje~anstvo u tvojoj li~nosti i u li~nosti svakog
drugog...” Kada se radi o pripadnosti qudskoj porodici, tada em-
pirijske osobine uop{te nisu va`ne. Ili je ta porodica od samog
po~etka zajednica li~nosti ili pojam osobe kao nekoga ko ima
sopstvena prava jo{ uvijek nije otkriven ili je zaboravqen. O~e-
vi u mnogobo`a~kom Rimu zaista su imali pravo da odlu~e da li
}e novoro|en~e pravno priznati kao svoje dijete i time ga prizna-
ti kao ~ovjeka. Ali to samo pokazuje da su Rimqani tek trebali da
otkriju zajednicu li~nosti u kojoj niko svoja prava ne zahvaquje
drugima, ve} je svako izvor prava, a to mo`e da zna~i samo jedno:
da je ro|eni ~lan te zajednice.
2. Priznavawe nekoga za li~nost ne mo`e biti samo reakci-
ja na postojawe specifi~nih li~nih osobina, jer te osobine uop-
{te dolaze do izra`aja kada dijete spozna posve}enost koju ukazu-
jemo li~nostima. Da bi se omogu}ila elementarna li~na uzajam-
nost, kod majke se pojavquje izvjesna nehotimi~na ali ipak svoje-

3
P. Singer, a.a. O

265
ROBERT [PEMAN

voqna regresija zahvaquju}i kojoj se mo`e postaviti na isti nivo

sa djetetom. Majka ili neko ko zauzima weno mjesto, od samog po-
~etka se pona{a prema djetetu kao prema nekome sebi ravnoprav-
nom, a ne kao prema predmetu kojim se mo`e manipulisati, ili
kao uslovno `ivom organizmu. Ona dijete ne u~i da govori tako
{to u wegovom prisustvu pri~a sama sa sobom, ve} tako {to se
upravo wemu obra}a. Poku{aji da se gluvonijema djeca nau~e da
govore uz pomo} video-programa, bili su uzaludni. Razumijevawe
rije~i, dakle, shvatawe rije~i kao takve ni u kom slu~aju ne mo`e
se pou~iti. Ne mo`e se objasniti {ta to zna~i, kada ne{to ima
zna~ewe. Razumijevawe simbola je pri svakom obja{wewu ve}
pretpostavka. Kada pri~amo sa odoj~etom moramo tu pretpostavku
u~initi kontrafakti~nom da bi ona bila ~iweni~ki nadopuwena.
Majka pri tom ne posjeduje saznawe kojim bi ovdje ne{to simuli-
rala, tj. da ~ini tako kao da vidi ne{to ispred sebe, {to u stvar-
nosti tek `eli da stvori i nau~i. Mi nikada nemamo spoznaju da
stvaramo li~nosti. Bitak li~nosti je mnogo vi{e u eminentnom
smislu postojawe iz sopstvenog porijekla, koje je izuzeto od sva-
ke spoqa{we izmjene. To zna~i da se majka smije i mora na pravi
na~in ophoditi prema djetetu da bi ono izraslo u psihi~ki zdravu
osobu. Zna~i, da bi se teorija po kojoj li~nosti nastaju tek pri-
hvatawem pokazala kao istinita, trebalo bi se pobrinuti da oni
prvi, od kojih to priznavawe proizilazi, ni{ta ne saznaju o toj
teoriji. Ina~e bi istinitost i spontanost tog priznavawa bila
ugro`ena.
Tome bi se moglo prigovoriti da je to u stvari samo jedan
paradigmatski argument. Filozofija pretpostavqa prekid sa
prirodnim ustrojstvom.
Prekid sa prirodnim ustrojstvom nije {tetan samo onda
kada se kroz wega stvara jedna do tada potpuno nepoznata teorij-
ska ravan, naime jedna metaravan ~ijem pristupawu ni u kom slu-
~aju ne mijewa ono {to se prirodnim ustrojstvom de{ava ili tre-
ba da se desi. Teorija li~nosti kojom se bavimo nikako nije filo-
zofsko-fenomenolo{ka, ve} prakti~na teorija koja `eli da ne-
posredno promijeni praksu. Ova teorija ne razmi{qa o spontano-

266
 JESU LI SVI QUDI LI^NOSTI?

sti i kreativnosti priznavawa, koje su prirodnom ustrojstvu na-

vodno skrivene, ve} pogre{no opisuje sam ~in priznavawa i `eli
da se on razumije i praktikuje druga~ije nego {to je to uobi~ajeno.
Ova teorija se i sama jo{ uvijek kre}e na tlu prirodnog ustrojstva
i `eli da taj fenomen na wegovom tlu dovede do nestanka.
Na{ prigovor mo`emo sro~iti na sqede}i na~in: ne po-
stoji gladak prelaz od ne~ega ka nekome. Samo zato {to se uvijek
od samog po~etka prema qudima ophodimo kao prema nekome, a ne
prema ne~emu, ve}ina wih razvija osobine koje to opho|ewe kas-
nije opravdavaju.
3. Dodu{e, mo`emo do}i do nesumwive sigurnosti o postoja-
wu intencionalnosti i to ~initi uvijek kada stupimo u neposred-
nu li~nu komunikaciju, ali o wenom nepostojawu ne mo`emo odlu-
~iti sa sigurno{}u. Mo`e se pokazati da dodjeqivawe racional-
nosti, dakle, interpretirawe radwi kao takvih, jo{ uvijek sadr-
`i element procjene4. Pripisati nekome racionalno djelovawe,
odnosno djelovawe uop{te, ve} zna~i odobravawe nekih wemu pri-
pisanih mi{qewa. Dakle, intencionalnost radwi postaje nam
prepoznatqiva uz pomo} wene bar djelimi~ne racionalnosti.
Ipak, zaista je mogu}e da neko djeluje sa namjerom, a da to posmat-
ra~ nije u mogu}nosti da primijeti. Na primjer, mo`e se dogoditi
da su wegova propozicionalna stanovi{ta, dakle, wegova poima-
wa o tome {to se mora dogoditi, u potpunosti pogre{na. U tom
slu~aju mi nikako ne mo`emo znati kakav je on efekat `elio da
postigne i da li je uop{te `elio da time postigne bilo kakav
efekat. Ipak, on je mo`da mogao da djeluje s namjerom. Zbog toga
odgovornost i ura~unqivost moraju biti jasno razgrani~ene jedna
od druge, kako je to [eler primijetio5. Mogu}e je da uop{te ne
mo`emo da odredimo zna~ewe koje jedan du{evni bolesnik pripi-
suje nekoj radwi, dakle ne mo`emo mu pripisati ni rezultat. We-
gove prakti~ne i teoretske intencije, namjere i shvatawa o tome
kako je svijet sazdan takve su da se jedna ne mo`e izvesti iz druge.

4
D. Davidson, Essays on Actions and Events, Oxford 1980, 83 ff.
5
Vgl. M. Scheler, Der Formalismus in der Ethik und die materiale Wertethik,
a.a. O., 478.

267
ROBERT [PEMAN

Zbog toga on vrlo lako mo`e imati sopstvenu racionalnost u dje-

lawu i biti sposoban da razlikuje dobro i zlo, te da bude odgovo-
ran pred Bogom, a ne pred qudima, kao i svaki razuman ~ovjek.
4. Ali, kakva je situacija sa qudima koji su te{ki debili da
ne mogu da izvode ~ak ni koordinisane pokrete, ili sa novoro|en-
~adima koji to jo{ uvijek nisu? Imamo li bilo kakav razuman raz-
log da wih posmatramo kao nekoga i da se prema wima ophodimo
kao prema takvima, {to je kona~no rasko{nije i povezano je sa vi-
{e `rtvovawa, nego da wima disponiramo iskqu~ivo utilitari-
sti~kim stanovi{tem. To {to smo mi prije svega skloni takvim
`rtvama, Peter Singer ozna~ava kao „specisizam“, a to zna~i ne-
obja{wivu pristrasnost prema svim bi}ima koja ~isto biolo{ki
pripadaju na{oj vrsti.
Posmatrajmo najprije pitawe te{kih debila. Kako da ih
shvatimo? Kao stvari? Kao `ivotiwe sopstvene vrste? Upravo
suprotno. Shvati}emo ih kao bolesnike. Ukoliko bi bili ne{to
druga~ije od nekoga, onda bi morali da posjeduju neku specifi~nu
normalnost, na~in bitisawa, takav da se razlikuje od onog koji
imaju li~nosti, sopstveni ekolo{ki kutak u svijetu. Ali debila
sa kojim nikada ne}emo mo}i da stupimo u komunikaciju na ravno-
pravnom nivou, neizbje`no }emo okarakterisati kao bolesnog, a
ne kao normalnog. Kao {to i pokvarenu stolicu ne shvatamo kao
ba{ ni{ta drugo, osim kao pokvarenu stolicu, tako i qude koji
nisu sposobni za li~no izra`avawe, odnosno za izra`avawe in-
tencionalnosti, smatramo bolesnima i qudima kojima je pomo}
neophodna. Poku{avamo da izna|emo sredstva za wihovo izqe~e-
we ukoliko je to mogu}e, sredstva koja bi pomogla wihovoj priro-
di i dopustila im da zauzmu mjesto u zajednici li~nosti, koje }e
ostati rezervisano za wih sve do wihove smrti. Te{ki debili ni-
su kao `ivotiwe, izjedna~eni sa svojom prirodom i takobitkom. I
oni imaju prirodu. Ali s obzirom na to da je wihova priroda de-
fektna, tako je i weno posjedovawe defektno. Ne znamo kako iz-
gleda biti takav ~ovjek. Ne poznajemo wegov modus essendi, kao
{to ne znamo kako je to biti slijepi mi{. Ali, uzimamo da je za-
sigurno istinito da se debil nije vratio u `ivotiwsko carstvo.

268
 JESU LI SVI QUDI LI^NOSTI?

U starim vremenima su takve qude uva`avali kao numinozne, jer

nije bilo druge kategorije prema kojoj bi se orijentisali u opho-
|ewu prema wima. Da li imamo podesan pristup onome {to se na-
ziva li~nost, pokazuje se na sasvim neobi~an na~in u opho|ewu
prema tim qudima. Wihova egzistencija je najte`i test humano-
sti, jer su i oni qudi. Qudi su bi}a jedne vrste ~ija priroda zah-
tijeva da bude posjedovana, a ne samo da postoji. ^ovjek, kao bi}e
koje posjeduje takobitak, istovremeno je i velika tajna. On nikada
nije jednostavno samo zbir svojih predikata. U slu~ajevima afazi-
je nemamo nikakav pristup wegovom mi{qewu. Kada pak do|e do
nepokretnosti, vi{e ne postoji nikakav spoqa{wi pokazateq
wihovog intencionalnog unutra{weg `ivota. Ipak, unaprijed
pretpostavqamo wegovu daqu egzistenciju. [ta smijemo pretpo-
staviti kada su u pitawu te{ki debili, jo{ uvijek ne znamo. Ali,
s obzirom na to da je qudskoj prirodi svojstveno da na li~ni na-
~in bude posjedovana, tada nemamo nikakav razlog da je posmatra-
mo na sasvim druga~iji na~in, ukoliko je te{ko unaka`ena.
Osim toga, lako mo`emo napraviti i suprotan ogled. Pred-
stavimo sebi bi}e koje je ro|eno od qudi, ali se mnogo razlikuje
od ostalih. Predstavimo ga tako da wegovo pona{awe ne odaje ni-
{ta {to bi nam ukazalo na bilo kakvu prakti~nu i teoretsku in-
tencionalnost koje bi bile nezavisne jedna od druge. A potom to
bi}e zamislimo kao potpuno zdravo. Normalno se kre}e po svije-
tu; ono je `ivotiwa koja posjeduje sve instinkte neophodne za pre-
`ivqavawe, a ~iji bi nedostatak bio odlu~uju}e obiqe`je ~ovje-
ka. Za pre`ivqavawe mu nije potrebna ni~ija pomo}. Nije upu}e-
no na komunikaciju sa drugim qudima, niti je za wu uop{te spo-
sobno. Jedno takvo bi}e zaista bi nam moralo izgledati kao `ivo-
tiwa jedne nove i dosad nepoznate vrste, s obzirom na to da ga ne
smatramo bolesnim. Ono ne bi bilo li~nost. Ne bi pripadalo ~o-
vje~anstvu. Debili mu pripadaju tako {to su u univerzalnoj zajed-
nici li~nosti samo neposredni primaoci fizi~kih i psihi~kih
blagodati, a da pri tom sami nisu sposobni za priznavawe i sve
{to iz wega proizilazi.

269
ROBERT [PEMAN

^iwenica je ipak da oni vi{e daju nego {to uzimaju. Ono

{to oni primaju je pomo} na vitalnoj ravni. Ali to {to zdravi
dio ~ovje~anstva pru`a pomo} za samo ~ovje~anstvo, od presudnog
je zna~aja. Na taj na~in do izra`aja dolazi najdubqi smisao zajed-
nice li~nosti. Qubav prema ~ovjeku ili priznavawe, kao {to smo
vidjeli, ne va`i za wegove osobine. U svakom slu~aju, mi ga posma-
tramo samo kroz prizmu wegovih osobina. Pogotovo kada se radi o
prijateqskoj ili erotskoj qubavi, do koje nikada ne bi ni do{lo
bez posebnih osobina voqene osobe. Debil takve osobine ne posje-
duje. Da se u zajednici priznavawa ~ovje~anstva zaista radi o pri-
znavawu samobitka, a ne samo o vrednovawu korisnih i dopadqi-
vih osobina, vidqivo je na primjeru opho|ewa prema onima koji
te osobine nemaju. Oni izvla~e najboqe iz ~ovjeka, tra`e pravi
razlog wegovog samopo{tovawa. Ono {to oni na taj na~in, dakle
uzimawem, pru`aju ~ovje~anstvu, mnogo je vi{e nego {to sami do-
bijaju.
5. Kada se radi o maloj djeci, argument nominalizma glasi:
da su oni tek potencijalne li~nosti. Da bi postali pune li~nos-
ti, neophodna je kooptacija od priznate zajednice. Na dio argu-
menta ve} je dat odgovor: Priznavawe ve} pretpostavqa priznato.
Ipak, jo{ se ne{to mora kazati o pojmu potencijalne li~nosti.
Ne postoje potencijalne li~nosti. Li~nosti posjeduju spo-
sobnosti, mogu}nosti, li~nosti se mogu razvijati. Ali se ne mo`e
ne{to razviti u li~nost. Iz ne~ega ne postaje neko. Ako bi ka-
rakter bio stawe, onda bi on mogao nastajati postepeno. Ako je
pak li~nost neko ko se nalazi u razli~itim stawima, onda ona kao
takva ve} prethodi tim stawima. Ona nije rezultat neke promjene,
ve} nastojawa, kao supstanca prema Aristotelu. Ona je supstanca,
jer je ona u stvari na~in na koji ~ovjek jeste. Wena egzistencija
ne po~iwe nakon ~ovjekove, niti prestaje prije wegove. ^ovjek po-
~iwe da govori ja tek nakon du`eg vremena. Ali, pod tim ja ne mi-
sli se na bilo koje ja, ve} upravo na ~ovjeka koji to izgovara. Pa
tako ka`emo: Ja sam ro|en tad i tad, ili ~ak: Ja sam potvr|en
tad i tad, iako bi}e koje je tada ro|eno ili potvr|eno, u tom tre-
nutku nije reklo: Ja. Uprkos tome nikada ne}emo re}i: Tada je ro-

270
 JESU LI SVI QUDI LI^NOSTI?

|eno ne{to iz ~ega sam potom nastao ja. Ja sam bio to bi}e. Li~-
nost nije rezultat nekog razvoja, ve} oduvijek osobena struktura
tog razvoja. S obzirom na to da li~nosti nisu utonule u stawa u
koja zapadaju s vremena na vrijeme, one mogu svoj sopstveni razvoj
shvatiti kao takav i sebe same kao wegovo vanvremensko jedin-
stvo. To jedinstvo je upravo li~nost.
Besmisleno je govoriti o potencijalnim li~nostima zbog
toga {to pojam potencijalnosti uop{te mo`e nastati samo pod
pretpostavkom da postoji karakter. Li~nosti su transcendental-
ni uslov mogu}nosti. Jo{ od doba megarske {kole, o{tro je kri-
tikovano da ne{to {to nije stvarno, nazivamo mogu}im. ^ini se
da ~isto mogu}em nedostaje upravo jedan uslov za ostvarewe. Shod-
no tome je upravo zbog toga i nemogu}e. Mogu}e je ako su svi uslo-
vi dati, a tada je i zaista stvarno.
Nasuprot ovoj argumentaciji postoji samo jedan primjer, a
to je sloboda svijesti. Slobodu da uradimo ne{to zaista i imamo
samo ako bi bilo mogu}e da to ne uradimo. A {ta to zaista zna~i,
mo`e se definisati samo cirkularno, dakle, osnovnim pozivawem
na slobodu svijesti. Ona, ~ijem pojmu u osnovi stoji mogu}nost kao
uslov, ne mo`e biti shva}ena kao puka potencijalnost. Li~nosti
ili jesu ili nisu. Ako jesu, onda su uvijek aktuelne, semper in actu.
One su kao i Aristotelova supstanca — prote energeia, prva stvar-
nost koja u sebi donosi mogu}nost za jednu mnogostrukost daqih
aktualizacija. Zaista ima smisla govoriti o mogu}oj intencio-
nalnosti i o intencionalnosti u nastajawu. Intencionalni ~ino-
vi mogu iskrsnuti iz struje svijesti, te postepeno prvo uzeti pro-
pozicionalnu strukturu, na osnovu koje bi onda postali razli~i-
ta atomarna jedinstva. Ali, kada je god rije~ o potencijalnoj in-
tencionalnosti, tu uvijek podrazumijevamo prave li~nosti.
6. Priznavawe bitka li~nosti je i priznavawe bezuslovnog
zahtijevawa. Bezuslovnost jednog zahtjeva bila bi iluzorna, ako
bi postojawe zahtjeva kao takvog zavisilo od empirijskih pretpo-
stavki koje su uvijek hipoteti~ke.
U teorijskom kontekstu takav slu~aj zaista postoji. Posto-
je re~enice koje, ako su zaista ta~ne i logi~ne, dakle sadr`e neop-

271
ROBERT [PEMAN

hodnost, zaista i jesu. U aritmetici su sve re~enice tog tipa.

Ipak, vrlo je diskutabilno da li neka re~enica pripada toj grupi
neophodno istinitih re~enica.
To pak ne va`i za prakti~ne re~enice. One ne mogu biti
apodikti~ne, a da nisu sigurne u svoju apodikti~nost. Saznawe o
nekoj konkretnoj moralnoj obavezi uvijek mora da bude mogu}e.
Ukoliko to ne mo`emo znati sa sigurno{}u, onda se ne mo`emo
konkretno ni obavezati, dakle ovdje i sada. U situacijama objek-
tivne nesigurnosti moraju postojati pravila za djelovawe sa tak-
vom nesigurno{}u, a koja sama nisu neizvjesna. Dekartov provi-
zorni moral je skup takvih pravila. Obaveza za bezuslovnim pri-
znavawem bi bila, kao {to je ve} re~eno, iluzorna ukoliko bi
priznavawe odre|enog ~ovjeka za li~nost bila stvar naho|ewa,
zbog toga {to je priznavawe kriterijuma za bitak li~nosti spor-
no ili zato {to postoji sumwa u ispuwenost kriterijuma u kon-
kretnom slu~aju. Rije~ bezuslovnost postala bi obi~ni na~in go-
vora.
Ipak, zaista nije tako da bi moralo postojati jedno op{te
pravilo o bezuslovnom po{tovawu li~nosti, a potom i primjena
tog pravila na pojedine slu~ajeve, primjena koja i sama mo`e biti
sumwiva. Zahtijevawe li~nosti za bezuslovnom pa`wom bi}e
shva}eno prije svega kao zahtjev koji poti~e od jedne odre|ene
li~nosti ili grupe li~nosti. Zahtjev }e biti prihva}en kao bezus-
lovan samo ukoliko postoji ubje|ewe da je upravo to slu~aj te bez-
uslovnosti. Bezuslovnost re~enice: Ne ubij!, polazi od jasno od-
re|enog qudskog lika/lica. Mnogo je izvjesnije re}i da ne smijemo
ubiti toga i toga, nego da ne smijemo nikog ubiti. Li~nost nije
pojam vrste, ve} na~in na koji individue qudske vrste jesu. One su
takve da svaka od wih zauzima nezamjewivo mjesto u zajednici li~-
nosti koju nazivamo ~ovje~anstvo, i samo kao imaoci tog mjesta
smatra}e ih za li~nost neko ko i sam zauzima jedno takvo mjesto.
Ako dodjeqivawe takvog mjesta uslovimo ispuwavawem odre|enih
kvalitativnih uslova, tada smo bezuslovnost zahtjeva ve} uni{ti-
li. Onaj ko to mjesto zauzima, zauzeo ga je ve} ro|ewem, a ne kao
kooptativni ~lan qudske zajednice. Prava li~nosti nisu dodije-

272
 JESU LI SVI QUDI LI^NOSTI?

qena niti dosu|ena, ve} su zatra`ena od svakog sa istim pravom.

Od svakog bi zna~ilo – najmawe od jednog ~ovjeka. Prava li~nosti
uop{te su neuslovqena prava, samo ako ne zavise od ispuwavawa
nekih kvalitativnih uslova, o ~ijem postojawu odlu~uju oni koji
su ve} ~lanovi pravne zajednice. ^ovje~anstvo ne mo`e biti prav-
na zajednica ukoliko je poput zatvorenog poqa. Jer bi i re~enica:
Sporazuma se treba pridr`avati, va`ila samo prema onima koji
su od ve}ine priznati kao pravni subjekti.
Za postojawe karaktera mo`e i smije da postoji samo jedan
jedini kriterijum, a to je biolo{ka pripadnost qudskom rodu6.
Zbog toga, po~etak i kraj egzistencije jedne li~nosti ne mogu bi-
ti odvojeni od po~etka i kraja qudskog `ivota. Ako neko egzisti-
ra, onda je on postojao od kada postoji taj individualni qudski
organizam i postoja}e dok kod je on `iv. Bitak li~nosti je `ivot
jednog ~ovjeka. Zbog toga je, na primjer, besmisleno tvrditi da od-
umrlost mo`danih funkcija i nije smrt ~ovjeka, ali da je ipak
smrt li~nosti. Ukoliko to nije smrt ~ovjeka, onda isto tako nije
ni smrt li~nosti. Jer li~nost jeste ~ovjek, a ne wegova osobina.
Zbog toga ona ne mo`e umrijeti prije ~ovjeka. Zbog toga su za pi-
tawe o po~etku i kraju li~nosti nadle`ni oni koji su nadle`ni i
za pitawe biolo{kog po~etka i kraja qudskog `ivota.
Prava li~nosti jesu qudska prava. A ukoliko bi se u univer-
zumu na{le i druge `ive prirodne vrste koje posjeduju osje}ajnu
dubinu ~uvstva i ~iji odrasli primjerci ~esto raspola`u racio-
nalno{}u i samosvije{}u, onda bismo morali priznati za li~no-
sti ne samo wih, ve} i sve primjerke te vrste, na primjer, po mo-
gu}nosti i sve delfine.

[Izvornik: Spaemann, R., Personen, 2. Aufl., Stuttgart, 1998, S. 252–264]

Preveo: Radivoje Kerovi}

6
Vgl. D. Wiggins, Sameness and Substance, Oxford 1980, 188.

273
ROBERT [PEMAN

274