4. Od podjele Carstva do pada Zapadnog Rimskog Carstva, 395. — 476. Smréu cara Teodoaija (| ili Velikog) prijestolje su naslijedila njegova dva sina, i to Honorije (Flavius Honorius) na Zapadu, a Arkadije (Flavius Arcadiys) na Istoku. Otac je veé prethodno, kad je Honorija imenovao augustom (393), imenovao i skrbnika ~ generala Stilihona, koji je veé bio o%enjen Serenom, Teodozijevom neéakinjom. Stilihon je tvrdio da ga je na samrti Teodozije postavio skrbnikom i drugom sinu, Arkadiju, pokazujuci time da deli odrZati jedinstvo vlasti u cijelom Carstvu. Suprorstavio mu se Rufin, prefekt pretorija rna Istoku, koji je na istotnom dvoru imao i suparnika, eunuha Eutropija, Ta- kyo rivalstvo medu jakim osobama koje su urjecale na oba mlada cara bilo je kobno u svjetlu narednih dogadaja, te i uzrok tesko€ama kroz koje je Carstvo prolazilo tijekom 5. stoljeda. Svoju je politi¢ku i vojni¢ku snagu Stilihon morao pokazati ve¢ odmah po Teodozijevoj smrti 395, kad su vizigotski federati na elu sa svojim kraljem Alarikom, koji su sudjelovali u bici na Frigidu, napali Trakiju i Makedoniju, Bili su nezadovoljni tretmanom u bici, velikim gubicima U njoj, kao i nedovoljnim plijenom koji im je stavijen na raspolaganje. Kako se Arkadije i Rufin nisu mogli suprotstaviti Vizigotima, u pomoé je priskocio Stilihon sa svojom zapadnom vojskom kojoj se pridrudila i istoéna. Najprije je ojaéao obranu na Dunavu, u Drugoj Panoniji i Mezij, kako ga ne bi iznenadili upadi barbara preko rijeke, a zatim je krenuo prema Grékoj, jedan Klaudijanov panegirik naziva ga Rheni pacator et Histri, t, ,umiritelj Raine i Dunava" (De consulatu Stilichonis, 3, 3), a na drugom mijescu nabraja Stillhonove uspjehe u Panoniji (2, 191-207), no upitna je objektivnost takvih tekstova. Stilinon se s Alarikovom vojskom suogio u Tesaliji ali mu je stigla Arkadi- jeva zapovijed da napusti llirik (ozito prefekturu koja je obuhvaéala Trakiju, Makedoniju i Gréku), to je ovaj poslu’ao tako da do borbe nije ni dolo. ‘Mnogo je rasprave u historiografiji potaknuo takav razvoj dogadaja: 2a8to nije ipak napao Vizigote, a zatim se pokorio Arkadiju? Govori se 0 neslozi izmedu istotne i zapadne vojske, o tome da su Stilihonova Zena i kéi bile tada u Konstantinopolu radi Teodozijeva sprovoda, dakle, da ga je bilo strah 7x E i 3 z z 8 da im se 8to ne dogodi, kao i tome da su pride o moguéoj odluéno| bici bile bez stvarnog temelja. Arkadije je time odbio Stilihonovo skrbnigtvo, ali je nedugo zatim ubijen Rufin pa je eunuh Eutropije stekao nadmoéan utjecaj na carskome dvoru. Ni on se sljedecih godina nije Zelio pokoriti Stilihonovu prvenstvu, iako je politika situacija nekaliko godina bila stabilna Alarikovi Vizigoti i dalje su do 397, pljatkali Gréku, a tada je Stilihon s voj- skom preSao iz Italie. Nakon nekoliko éarki, Alarik se povukao u Epir, a Stili- hon se vratio u Italiju, vierojatno postuju¢i Arkadijevu zapovijed, jer ovaj nije elio da mu glavni vojni zapovjednik zapadnog dijela Carstva djeluje na nje- govu podruéju. Medutim, Alarik je nastavio plia¢kati Epir sve dok ga istoéni car nije imenovao vojnim zapovjednikom llirika. Ovi su dogadaji prouzroéili oxbilinu krizu izmedu istoénog i zapadnog dijela Carstva, a na Arkadija je snaino utjecala njegova supruga Flavija Eudoksija (Flavia Eudoxia), koja se do svoje smrti 404. mije¥ala i u politiku odnosa Crkve i dréave, lamedu 398. i 400. Vizigoti su se iz Epira polako kretali prema sjeverozapadu, kroz Prevalitanu i Dalmaciju prema sjevernoj Italij. Istoéno Carstvo s olakéanjem je pratilo njihov odlazak iz Epira i Gréke, a pretpostavija se i da su na neki naéin po- godovali takvom razvolu situacije. O pravcu njihova kretanja mozemo suditi samo po Jordanovu podatku da su u Italju ali iz Panonije, tako Sto su prosli pokraj Sirmija (koji im je ostao na desnoj strani, Jord. Get. 147), t. da su pu- tovali prometnicom uz rijeku Savu. Alarikovim je Vizigotima cilj bila Galija, ali i Italja, ito je pohod koji je u historiografiji najpoznaciji po pliacki Rima 410. Krajem ljeta 401. dospjeli su do zaleda Istre, do prijelaza koji su preko Julijskih Alpa vodili u Italiju, Presli su th bez veéih poteskoda te su kod Timava, rjecice izmedu Trsta i Akvileje, porazili vojsku Zapadnog Carstva. Ondje su prezimili, a potom u proljece 402, krenuli prema Milanu. Stilinon, koji je prethodne go- dine ratovao u Reciji i Noriku protiv Alana i Vandala, organizirao je obranu u sjevernoj Italij te ih je zaustavio kod Polencije (Pollentia, dan. Bra kraj Torina), blizu glavnog prolaza iz sjeverne Italije u Galiju. stodobno su 401. i Vandali proili kroz Panoniju prema zapadu, prema sjevernoj Iealiji Bitka kod Polencije nije bila odlucujuéa, vee se Alarik okrenuo natrag pre- ma istoku i poku$ao prodrijeti sjeverno ktoz Alpe, ali mu ni to nije poslo za rukom. Stoga se povukao u granitno podrugje izmedu Panonije i Dalmacije, gdje su Vizigoti - po svemu sude¢i - ostali do 407. godine. U izvorima (Cla- 8ud. VI con. Hon, 227-229; Zosim. 5, 26, 29; Jord. Get. 147) spominje se samo Panonija i to da im Stilihon nije priznao status federata, to ih, dakako, nije zadovolilo. Atheologija dosad ne pruza ni znaéajnije tragove vizigotske prisut- nosti izmedu Rijeke i Siska, no to nije éudno jer se radilo 0 narodu u pokretu. Sporadiéni nalazi predmeta koji bi se mogli pripisati Vizigotima poznati su u cijeloj unutrasnjosti provincije Dalmacije, a prolazni karakter njihova prodora nije ni imao za cilj stalno naseliavanje. U 4. i 5. stoljeéu granice provincije Dalmacije nisu se bitno mijenjale u odnosu na ranije razdoblie. Oblikovanjem sustava obrane u Julijskim Alpama (Claustra Alpium luliarum) car Marko Au- reli izdvojio je krajem 2. stoljeéa dio podrugja sjeveroistoéne Italije i severo- zapadne Dalmacije u posebnu vojnu zonu, pretenturu (ppraetentura Italiae et Alpium), od koje se zatim pogetkom 4, stoljeéa razvio sustav Klaustra, koji je posluzio svojoj svrsi do bitke na rijeci Frigidu 394. Krajem 4. stoljeca spominje se da je za obranu cijelog sustava alpskih zapora (tractus Italiae circa Alpes, dakle, ne samo za Julijske Alpe) bio zaduzen vir spectabilis comes Italiae (Not. Dign. Occ. 24, 4-5). Otvoreno je pitanje je li sjeverozapadna granica Dalmacije bila na rijeci Ra8i (kao u Augustovo doba) ili kod Tarsatike (kao za Marka Aurelija). S obzirom na to da se u ranom srednjem vijeku politika cjelina koja obuhvaca Dalmaciju proteze do Rae (Anon. Rav. 4, 22, 31), granica se vjerojatno ,vratila” na rijeku Ragu u istoénoj Istri, no kada se to dogodilo nije moguce toénije utvrditi, Stilinon je iz ovih dogadaja na samom poéetku 5. stoljeéa izaSao oslabljen To se poglavito odnosi na vojsku, koja se pokazala podosta nepouzdanom, dijelom i zbog velikog broja barbarskih federata koji su je éinil. Kako mu je Alarik tri puta izmicao, odnosno, barem mu je dvaput dopustio da se povuée jer sam nije imao dovoljno snage dovrsiti bitku pobjedonosno, Stilihona su optutivali da se s njim o negemu dogovorio iza leda caru Honoriju, éiji je skrbnik jo8 bio — mladi je car 402. navrsio 18 godina. Druga posijedica rata s Vizigotima bila je premjestanje Honorijeve prijestolnice iz Milana u Ravenu. Carski je dvor oéevidno bio zabrinut za obranu istoénog ulaza u Italiju kroz Julijske Alpe pa se preselio blige kljuénoj tocki obrane. No zato se udaljio od problema koje je rimska vojska tada imala u Galiji i Germaniji, a time je i osla- bio obranu na tom dijelu zapadne granice. Stilinon je neke postrojbe za obra- nu Italije €ak i povukao iz Galije i Britanije, §to se poslije pokazalo kobnim. ugNova kriza ponovo je zaprijetila sjevernoj Italiji sa sjeveroistoka 405. godine. Tada su se iz Panonije u Ialiju spustile barbarske skupine na elu s Gotima. Uéinak je za Panoniju bio kacastrofalan, Osim naputanja naselja, prepoznaje se i u bijegu vecine stanovnika s nekih podrugja koja su stajala na putu bar- barskim skupinama, i to od dunavskog koljena izmedu Brigeciona i Akvin- ka du? Blatnog jezera (Balaton) prema sjeverozapadnoj Hrvatsko, odakle se dolazilo do Juliskih Alpa. lako Stilihon nije imao dovolino snage zaustaviti barbare, pa su oni preplavili sjevernu Iealiju, ubrz0 su se rasprsil: kako bi pre- 4ivjel, podijeli su se u tri skupine radi prikupljanja hrane. Dvije su skupine Vierojatno napustile Italiju, a treéa, pod vodstvom gotskog vojskovode Rada- gaiza, zaustavliena je i porazena u Etruriji. Da bi ojaéao svoju vojsku protiv Radagaiza, Stilihon je u pomo¢ pozvao hunskog vojskovodu Uldina, koji je nna njegov poziv pregao Dunav i pro’ao savsko-dravskim cestovnim praveima do Italie. To je bio prvi put da se jedna hunska zajednica onkraj Dunava, edje je koncentracija Huna bila sve veéa, umijeSa u zbivanja u Rimskom Carstvu. Pobjeda nad Radagaizom u kolovozu 406. ojatala je Stilhonov ugled pa je pogeo ostvarivati svoj plan preustroja srediinjeg dijela Carstva. Pozivajuti se na Toedozijevu odluku na samrti Zelio je liridku prefekcuru, tj. Dagku i Mace- donsku dijecezu prikljuéiti Honorijevu dijelu Carstva. Od 379. to je podrugje 3 bilo pod viasti istoénog cara (Teodozije ga je dobio od Gracijana kad mu je 2 ovaj prepustio istoéni dio Carstva), Panonska je dijeceza, osim od 356. do 379, bila pod viasti zapadnoga cara, i uvijek je gravitirala Zapadu, uz ostalo i zato Sto je obrana na Dunavu u Panoniji bila kijuéna za sigurnost Italie. Sada je | 4.0 podijele Carseva do pada Zapacnog Rimskog Carstva,395.— 476 2 Stiiihon Zelio Honorijevu ijelu prikijucici i iscoenije dijeceze, vjerojatno i zbog g toga &t0 je to podruéje predstavijalo vazno padrugje novatenja, a zapadna je vojska imala velikih problema upravo s kvalitetom vojnika. Na barbarske federate nije se mogla s povjerenjem u potpunosti oslonici. Osim toga, kako é je pokazao primjer Vizigota koji su i iz Gréke ugrozavali Italiu, zeljelo se ina taj naéin proiiriti obrambeno podrucje Zapadnog Carstva Stilihon je veé dao imenovati nekog Jovija (Jovius) za prefekta pretorija u lliriku, a Alariku je obeéao zapovjedniatvo u Epiru te ga je tamo uputio da zauzme pokrajinu (i tako ga udalji od granica Italie). No u ostvarenju plana omela su ga zbivanja na zapadu zimi 406,/407. brojne skupine barbara presle su Rajnu i poharale cijelu Galju, a gotovo istodobno izbila je pobuna rimskog 120 en(romaniziranog) stanovnitva u Britaniji protiv srédiénje vlasti koja je slabila obranu otoka poviadedi vojsku na kontinent (u Galiju, ali prethodno i u sje- vernu Italiju). Stilihon stoga nije mogao odrzati obe¢anje dano Alariku, koji se — nakon cijele 407 - s\jedede zime premjestio u Unutarnji Norik (u potrazi za hranom) te je odatle tradio od&tetu za pretrplienu Stetu. Stilihon ga je Zelio uputiti u Galiju i Britaniju, no to je izazvalo otpor nekih dvorskih duznosnika u Raveni te je i Honorijeva blagonaklonost prema Stilihonu poéela slabjeti, uz ostalo i zato Sto je car tada veé bio punoljetan. U to je vrijeme u Konstantinopolu umro Arkadije, a naslijedio ga je malodobni sin Teodozije Il. (Flavius Theo- dosius Junior), tada tek sedmogodignjak. Arkadijeva je smrt izazvala snaine politi¢ke potrese ina Zapadu, jer je Honorije najprije Zelio sam otputovati u Konstantinopol kako bi se postavio za skrbnika nad ne¢akom, a od toga ga je odvratio Stilihon, nudeéi se da ée on to obaviti u njegovo ime. Ve¢ su ga dude vrijeme sumniili da Zeli sebi priskrbiti carsku éast i vlast na cijelom podruéju dréave te su se sada njegovi protivnici pokrenuli Profirili su glasinu da eli otputovati u Konstantinopol kako bi svog sina Euherija postavio za cara pa je protiv njega u sjeverngj Italii izbila pobuna vojske, a sam je Stilihon sprijegio svoje barbarske federate da napadnu pobunjenike. Kad je saznao da je Honore izdao nalog za njegovo uhiéenje, sam se predao te je krajem kolovoza i pogubljen. Tako je sa scene nestao utjecajan vojnik i politiéar, koji je cijeloga Zivota ostao vjeran Teodoziju i njegovo) dinastiji. No previse se oslanjao na barbarske federate u vojsci, a nije dovoljno skrbio o obrani granica na Rajni i Dunavu, ve¢ je obranu koncentrirao na Alpama, na granic Italie. Politika Honorijeve vlade, na éelu s Olimpijem (Olympius) koji je imenovan naéelnikom dvorskih slusbi (magister officiorum), sada je postala izrazito pro- tugermanskom, a i vojska se podielila. Tako su germanski federati napustili redove rimske vojske i velik dio njih prikljudio se Alariku, koji je ponudio da ée se povudi u Panoniju u zamjenu za nagradu u zlatu i taocima. Honorije mu nije nigta odgovorio, a nije se ni trudio pripremiti za rat jer su njegovi duznosnici jo8 bili zaokupljeni uklanjanjem Stilihonovih pristaga. Zato su se nemalo iznenadili kad je iznenada ljeti 408. na elu svojth Vizigota, zajedno sa svojim Surjakom Ataulfom i njegovirn Ostrogotima, Alarik upao u Italiju. No nije opsjeo Ravenu, Honorijevo sjediste (moida zato sto se nije Zelio sukobiti 12146. lusrinjana | 4. Od podjele Carstva do pada Zapadnog Rimskog Carstva, 395, ss Hunima koje je car unajmio za obranu), veé se zaputio ravno na Rim, kojega je opsjeo i ishodio bogat plijen u zamjenu za povlagenje. Tada je na pocetku 409. Climpije iznenada smijenjen, navodno jer nije sprijecio Ataulfa da se prikijudi Vizigotima, te je pobjegao u Dalmaciju. Kako se s Honorijem politieki centar Carstva preselio u Ravenu, i Dalmacija ¢e odsad biti ée8¢e prisutna u politi¢koj povijesti, pa tako i u izvorima, Na njegovo je mjesto imenovan Jovife, isti onaj kojega je Stilhon tri godine prije toga namijenio za prefekta pretoria u liiku u sklopu plana za prikljuéenje cijelog llirika zapadnom dijelu Carstva. Jovijan je bio spreman pregovarati te se s Alarikom sastao u Ariminu (Ariminum, dan. Rimini). Potonji je zatrazio godignji prihod (zapravo danak) u zlacu i Zitu, ali je takoder zahtijevao da se njegovim liudima dodijeli zemija u Noriku, Venetijii Dalmaciji. U drugom krugu pregovora zahtjeve je smanjio na dodjelu zemlje u Noriku i na onoliko dita koliko car smatra primjerenim, takoder moéda u strahu od hunskih pla¢enika u rimskoj sluzbi cara Honorija. No car se u meduvremenu pripremio za rat, te je i takve zahtjeve odreda odbio, pa je Alarik ponovo opsjeo Rim i nastojao se dodvoriti Rimljanima, osobito poganskom Senatu, a protiv Honorija. No opet je s njim pregovarao sve dok nije ljeti 410. ponovo opsjeo Rim, no ovoga ga je puta fizicki osvojio i opljaékao. Pad Rima u vizigotske ruke bio je velik politi¢ki i kulturoloéki Sok za cijel rimski svijet, iako je Grad vee odavno izgubio funkciju glavnoga grada. Alarik je umro nedugo nakon toga, vode¢i Vizigote natrag prema sjevernoj Iealij Poslije ovih dogadaja, u nekim dijelovima Panonije vise nije bilo romanskih stanovnika, no to je jaée pogodilo Prvu Panoniju i Valeriju, a manje Drugu Panoniju i Saviju. Veé spomenuti biskup Amancije preminuo je 413. u Akvi- Ieji, a prije toga posvjedogen je kao biskup u Joviji (Hétenypuszta). Bjegunci su sa sobom nasil relikvije mugenika, najvainije simbole duhovne kulture krScanskih zajednica, tako da su gradovi, ako i nisu bili posve napusteni, izgu- bill velik dio svojeg dotadasnjeg identiteta. Gradovi koji su se nalazili podalje od granice na Dunavu ili od kritiéne zone te granice, poput Siscije i Sirmija, vjerojatno su i dalje nastavili Zivjeti smanjenim intenzitetom. Imali su obram- bene zidine, a jo 408. neki senator Flavije Lupo (Flavius Lupus) bio je u Drugoj Panoniji zaduzen za prikupljanje poreza, sa sjedi8rem vjerojatno u Sirmiju. $ druge strane, Teodozijev kodeks pravnih tekstova u jednom reskriptu datira- 122nom u 408. spominje problem velikog broja izbjeglica iz lirika koji nisu imali dokaza 0 svojem identitetu te su esto dospijevali u ropstve. | barbari su sa sobom vodili zarobljenike, koji su - kad bi se oslobodili — morali dokazivati svoje podrijetlo i identicet. | ti tekstovi potvrduju da su neki stanovnici Pano- nije ostali u svojim gradovima, vjerojatno u velikoj pogibelj, no nisu ih hijeli napustati. To je bio prvi put da se pravni sustav Rimskog Carstva suoavao s velikim brojem izbjeglica, s jednom novom sicuacijom koja ée tijekom S. stoljeca postati uobitajenom. Dio izbjeglica dosao je do Italije, no mode se pretpostaviti da se velik dio njih naselio u jadranske obalne gradove, a dio i na dalmatinske otoke. Za sijedecih dvadeserak godina nakon Alarikova odlaska u Italiju povijesnih podataka za Dalmaciju i Panoniju gotovo nema, a ono sto postoji, tumaci se vrlo razlitito, Tako je 409. car Honorije za zapovjednika u Dalmaciji imenovao nekog Generida (Generidus), koji je veé obnagao istu duznost za Reciju, Norik i Prvu Panoniju (Zosim. 5, 46, 2). lako je ime nedvojbeno germansko, jasno je da je carska vlast jo8 uvijek odréavala garnizone u podunavskim, adnosno ilriékim provineijama. Ni Panonija nije bila posve napustena, iako je velik dio stanovnika izbjegao. Generidov naslov nije poznat: bio je jedan od onih za- povjednika koje je Honorije imenovao kako bi odr#ao obranu ugrozenih i najezdama naéetih provincija. Valeria i Druga Panonija, prema ovim podaci- ma, nisu bile pod njegovim zapovjednigtvom: neki su iz toga zakljuéili da su te dvije provinclje, a to znati i Srijem, tada bile bez rimskih vojnih postrojba, Sto - samo zbog nedostatka izvora ~ ne mozemo tvrditi. Po kontinuitetu postojanja biskupije u Sirmiju takoder se moze zakljuciti da je barem taj grad jo8 uvijek éuvao kontinuitet urbanog Zivora U drugu éetvrtinu 5, stoljeca stavija se zavrina redakcija teksta ,Popisa Casti" (Notitia Dignitatum), u kojoj za Panoniju nalazimo naveden éitav niz vojnih postrojba, tako da i to otklanja moguénost potpunog napustanja Pa- nonije (Not. Dign. Occ. 32). Prema podacima u tom tekstu, Savija i Druga Panonifja nalazile su se pod objedinjenim zapovjedniivom jednog éasnika (dux), s pjeSackim i konjanickim postrojbama smjestenima u nekoliko utvr- da: Kornak (Cornacum, dan. Sotin), Teutoburgij (Teutoburgium, dan. Dal), Burgena (Burgenae, dan. Novi Banovci), Kukeij (Cuccium, dan. llok), Akumink (Acumincum, dan. Slankamen), Bononija (Bononia, dan. Banoétor), Taurun 123496. £ = z (Taurunum, dan. Zemun). Konjanitke postrojbe, koje su éinile posade utvrda na samom Dunavu, €esto su nosile imena ,delmatske", a brojne su bile ne samo u ove), nego i u drugim provincijama, Nisu ih éinil iskljucivo Delmati, tj. vojnici novaéeni u Dalmaciji, ve¢ je nazivije bilo bastinom ranijih stoljeéa. Jedna pomoéna postrojba nalazila se, uvijek prema spisu Notitia Dignitatum, u utvrdi na lijevoj obali Dunava, nasuprot Bonoétoru, a jedna i u Marsoniji (Marsonia, dan. Slavonski Brod). Rijecna mornari¢ka zapovjednistva nalazila su se u Sirmiju, Mursi i u Serviciju (Servitium, dan. Bosanska Gradiska), a jo8 jedno u Siscij. Na lijevoj obali Dunava, vjerojatno nasuprot Dacij, tada su se nalazili Hun Njihova pojava i postupna koncentracija na lijevoj obali Dunava, doduse jace na donjem toku rijeke, a manje na srednjem, bila je razlogom migraci- ja Vandala, Gota i drugih naroda 405. i sljedecih godina iz Panonije prema jugozapadu. Manje hunske skupine presle su. u Panoniju ve¢ 378. zajedno s Ostrogotima i Alanima, u jeku krize koja je kulminirala bitkom kod Hadrija- nopola, no sada se Rimsko Carstvo suogavalo s mnogo opasnijim neprijate- |jem. Hunske su postrojbe sudjelovale zajedno s ostrogotskima i alanskima u ratnim zbivanjima u Panoniji i od 380. do 401,, a tada je njihovo jedinstveno djelovanje prestalo. Stilihon je 399. kao federate izgleda naselio Ostrogote u Prvu Panoniju, Alane u Valeriju, a Hune u Drugu Panoniju, te ih je tako raz- dvojio i sprijedio da dalje djeluju zajednieki Poslije Alarikove plja¢ke Rima 410. i njegove smrci odmah nakon toga, Vi- zigoti su se povukli najprije u sjevernu Italiju, a potom krenuli dalie prema zapadu, u Galiju. Jedan podatak, iz saéuvanog ulomka Olimpiodora, povje- sniara 5. stolje¢a, spominje poslanstvo medu Hune u kojem je sim sudje- lovao, 412. ili 413, (Olymp. fr. 19 i 35, 1). Zadaéa je bila pronaci nekog Donata (Donatus), vodu jedne skupine Huna u Panonilji. Opisuje ,opasno putovanje morem’, vjerojatno dug istogne obale Jadrana do Akvileje, a zatim cestom u Panoniju (moguée se radilo i 0 putovanju Crnim morem do us¢a Dunava). Ako je povjesni¢ar naglasio opasnost putovanja morem, moguée je da se radilo o Jadranu, éija je obala bila - 2bog brojnih otoka i hridi - opasnija u odredenim vremenskim uvjetima, a poslanstvo je putovalo vjerojatno krajem 412. ili podetkom 413, dakle zimi. lako neki tumaci ovog ulomka poslanstvo pripisuju zapadnom caru Honoriju, bit ée da je Olimpiodor, egipatski Grk koji 124je Zivio i radio u Konstantinopolu (ali je mnogo i putovac) ipak bio u sluzbi istognog cara Teodozija Il. Tijekom susreta, Donat je na prijevaru ubijen, cini se neplanirano, ali to je izazvalo bijes moénijeg hunskog viadara Haratona (Kharatén), kojeg je Olimpiodor morao umiriti skupim darovima, po uobiéa- jenom protokolu odnosa izmedu rimske viast i barbara Tijekom desetak godina, od 413, do 423, gotovo nema podataka o zbiva- njima i situaciji u Panoniji i Dalmaciji. Honorijeva sestra Gala Placidija (Aelia Galla Placidia), koju je Alarik vodio sa sobom kao taokinju, 414, udala se za njegova nasljednika Ataulfa, koji je veé 415. bio ubijen u Barceloni (Barcino), a ona je vracena Honoriju. On ju je 417. udao za Konstancija (Flavius Con- stantius), vojnog zapovjednika Zapadnog Carstva, koji ¢e 421. nakratko biti Honoriju suvladar kao Konstancie ll, a 8to Teodozije Il. na Istoku nije pri- znavao. Moida je Konstancijeva nagla smrt bila povezana s tim dinasti¢kim borbama (iako izvori govore o bolesti), no iz tog se kratkog braka rodio sin Valentinijan, kasniji pretendent na prijestolje i car Valentinijan Il (Flavius Pla- cidius Valentinianus). Gala Placidija bila je évrstog karaktera, ali u zaatiti svog sintiéa (i godinu dana starije kéeri Honorije) ubrzo se posvadala s Honorijem te je s djecom morala pobjeci u Konstantinopol. Zapadni car Honorije umro je 423. bez nasljednika pa je Teodozije tl. ra- éunao da ée viadati u cijeloj dravi, no u tome ga je u Rimu omeo Ivan (lohannes), visoki duznosnik civilne uprave (primicerius notariorium), uz po- dréku nekih ravenskih visokih cinovnika, medu njima i Aecija (Flavius Aeti- us), podrijetlom iz Donje Mezije. Takva uzurpacija nagnala je Teodozija Il da prihvati Valentinijana kao zakonita nasliednika zapadnog prijestolja, pa je krenuo u pohod protiv Ravene. Priznao je Galu Placidiju za auguistu (kao i postumno Konstancija Il), a mladoga je Valentinijana Il. imenovao cezarom. Ivan je Aecija poetkom 425. poslao u misiju tradenja vojne pomo¢i od Huna preko Dunava, 8to je ovaj i udinio. On je bio odabran i zato &to je desetak ili petnaestak godina prije Zivio medu Hunima kao talac, Aecije se s hunskim postrojbama preko Panonije, odnosno uvijek istim pravcima dravsko-savskog medurjeéja, vratio u sjevernu Italiju, no situacija se u Raveni veé bila temeljito promijenila. Istogna se vojska ve¢ u proljece okupila u Saloni te je kopnom i morem razmjerno brzo doéla do Ravene. Kepnena vojska ubrzo je svlada- la otpor u Akvileji, iako mornarica nije imala vecih uspjeha. No zarobljenici 125antie\ od Diokleciana do justinjans | 4.Od podjele Carstva do pada Zapadnog Rimskog Carstva, 395. — 476 istozne vojske bili su dovedeni u Ravenu, gdje su medu pobunjenicima po- sijali sjeme sumnie u ispravnost postupaka i izglednost uspjeha. Ukratko, Ra- vena se predala, Ivan je pogubljen, a uto je stigao Aecije sa svojim Hunima, pokuao se suprotstaviti, ali je svoju slobodu i daljnju karljeru kupio tako 3to je utjecao na Hune da napuste Italiju, u zamjenu za novac i sporazum s rimskom dr2avom, kojim su se obvezali ostaviti taoce, Sam je Aecije bio imenovan glavnim zapovjednikom Galije. Krajem iste godine Teodozije II. u Konstantinopolu je Valentinijana Ill. pro- glasio augustom, dok mu je Gala Placidija bila skrbnicom. Na taj je nadin u ogima cara Istoénog Carstva bila ponovo uspostavijena ne samo Teodozijeva dinastja u cijeloj dréavi, vee je istogni dio imao primat (starijeg augusta), Sto i posiie u vise navrata biti cil konstantinopolske politike, sve do Justinijana. Aecije se u Galiju, kao novi magister militum, uputio s onim hunskim place- nicima koje je bio otpustio kod Ravene, te je naredne Zetiri godine ratovao protiv Franaka, Vizigota i drugih barbara. Sporazum skloplien kod Ravene blagotvorno je, ali vrlo kratko, djelovao na situaciju u Panoniij, adje je ne- koliko godina naizgled bila uspostavjena puna viast rimske dréave. Kronika komesa Marcelina pod godinom 427. navodi da su tada ,Rimljani ponovo uzeli Panoniju, kojom su pedeset godina vladali Huni” (Marc. Com. Chron. 427, od kojega je vijest preuzeo Jordan: Jord. Get. 166). Sto je bilo s hunskim federatima, iz i2vora nije poznato. Smatra se da su napustili podrugje rimskih provineija i preslina lijevu obaluy Dunava, iako ima i misljenja da su ukijuceni u rimsku vojsku, 8t0 je manje vjerojatno. Nije jasno je li se ponovo nakratko ste¢eno panonsko podrugje smatralo dijelom istoéne ili zapadne jurisdikcije Sudeci po izvorima u kojima se taj podatak javija (komes Marcelin pige svoju kroniku iz perspektive Konstantinopola), vjerojatno je veti utjecaj imao Teo- dozije IL, iako je Gala Placidlija kao regentica sina Valentinijana Ill. pokuSavala povecavati svoj utjecaj, pa je i ona polagala pravo na upravu Panonijom. No takvo je stanje razmjerne stabilnosti u Panoniji potrajalo samo pet go- dina, U nastavku ovih dogadaja ponovo je sudjelovao Aecije, Koji je u medu- vremenu opet do’ao u sukob s vrhom rimske vlasti te je 432, morao napustit svoj polo?aj vojnog zapovjednika. Iz Rima je brodom prebjegao u Dalmaciju, a odavde u Panoniju, odakle je presao na hunsko podrugje onkraj Duna- va. To pokazuje da je jo8 uvijek funkcionirala kopnena veza izmedu istoéne 126jadranske obale i Panonije, iako ne znamo kojim se cestovnim pravcem Aecije koristio: Senija - Siscija, Salona ~ Servici ili Salona - Sirmij; prvi je, od Senja do Siska, bio najkraci, a time moda i najsigurniji u okolnostima u kojima zacijelo vige nije bilo vojnih postaja dué rute. Aecije je imao évrste veze s vrhom hunske zajednice, koja se tih deserljeca pretvarala u pravo kraljevstvo nna éelu s évrstim vladarom: 432, kraljem je postao Rugila, a 434, naslijedic ce ga Bleda i Atila. Rugila je Aeciju dodijelio hunske ratnike s kojima je krenuo u Iralju, pro8avsi (ponovo) jednom od cesta izmedu Save i Drave, te je presav3i preko Juliiskih Alpa pro8ao pored Akvileje i dofao do Ravene, gdje su bili Gala Placidija i Valentinijan Il Prijetnjom sile ishodio je sporazum kojim je (Ponovo) bio imenovan glavnim vojnim zapovjednikom Zapada, a na temeliu cakve je ovlasti Hunima 433, federatskim ugovorom dopustio naseljavanje u Panoniji te im je tako (ponovo) prepustio velike dijelove tamosnijh provincia | to Sto je Aecije raspolagao Panonijom uime sporazuma s Galom Placidijom, potvrduje da je ta pokrajina, koja se formalno sastojala od éetiriiu provincia, u tom trenutku bila pod upravom Zapada Unato€ velikim razlikama u stavovima danainje historiografije, jasno je da su Savija i Druga Panonja bile vane za komunikaciju izmedu Istoka i Zapada te Su one vjerojatno i dalje ostale pod rimskom viasti, dok su 433, Hunima bile prepustene Prva Panonija i Valerija, kroz koje nisu isli putevi izmedu dvaju dijelova Carstva, Rijeéni put Dunavom odavno vise nije imao nikakvu ulogu, lako ima naznaka da su Huni bili naseljeni iu dijelove Prve Panonije, Sirmij je i dalje funkcionirao kao glavno prometno évoriste i vojno uporiéte. Sluzbenim vjenéanjem Valentinijana Illi Teodozijeve kéeri Licinije Eudoksije u Konstan- tinopolu 437, utanageno je i ustupanje ilri¢kih provincija u nadlednost Istoku (Cass. Var. 11, 1, 9; Jord. Rom. 328), a to je (vjenéanje, kao i ustupanje) bilo dogovoreno ve¢ 424, kad je Gala Placidija zauzvrat dobila podréku Teodozija Il. za svojeg sina Valentinijana Ill, Time su panonske provincije s Dalmacijom prvi put sluzbeno presle pod upravu istotnog dijela Carstva. lako izgleda da se time zapadna vlada Ze\jela rijeiti problema suzivota s ratobornim Hunima, bit ¢e ipak da je rjekenje nametnula unutarnja politi¢ka pragmatika odnosa izmedu Istoka i Zapada, no dalekoseéno ée utjecati na kasnije povijesne mi- jene, Istoéna granica Zapadnog Carstva tako se nasla na Julijskim Alpama i njegovim vojnim zaprekama od Emone do Tarsatike, sto je sigurno bilo 127s E 3 3 3 z i udinkovitije u obrani Italie, ali Zapad tako vige nije mogao osjetnije utje- cati na 2bivanja u Panoniji, Na drugoj je strani Sirmij i dale bio sredignjom obrambenom toékom sustava Istoénog Carstva prema Panonij, 8:0 znai da je panonsko podruje s hunskim federatima ostalo prakticki samostalno izmedu dviju polovica driave Rugilinom smréu 434. viast nad ujedinjenim Hunima (koji su tada nadzirali velik dio srednje Europe) stekli su sinovi Bleda i Atila, koji su i dalje nastavili odréavati napete odnose s Istognim Carstvor. No veé 435. kod Marga su sklopili s Teodozijem Il sporazum koji je za njih bio vrlo povoljan: car se obvezao udvostruiti iznos vee postojeceg danka u zlatu, izruciti sve prebje- ge i svoje zarobljenike, platiti visoku otkupninu za svakog rimskog prebjega i zarobljenika, otvoriti trZi8te za razmjenu robe. Ve¢ 440. braéa su napala Meziju provalivsi preko Dunava i doprijevi do Najsa 441,, a 442. opustoiili su Trakiju. Zauzeli su niz gradova na Dunavu i u unutrasnjosti, medu njima i Sirmij (i Singidun, Viminacij i Ratijariju, Ratiaria, dan. Aréar, i mnoge druge), a 442. dogovoren je novi mir. Padom Sirmija cijela Druga Panonija pala je u hunske ruke: zacijelo su i svi drugi gradovi izmedu uSéa Drave, Dunava i Save tada osvojeni, no podrobnijih podataka nema, Kako se u tim zbivanjima ne spominje Savija, Huni vjerojatno u tom pravcu nisu poduzimali vojne opera- cije jer je strateSka vasnost tog podrudja za njih bila neznatna. Veza izmedu Istoka i Zapada bila je prekinuta padom Sirmija, pa i nije bilo potrebe osvajati maria stedista dalje prema zapadu. Glavni interes Huna bio je usmjeren pre- ma Istoénom Carstvu i njegovu glavnom gradu Konstantinopolu Vijesti o padu Sirmija vrlo su skromne, pa se | danagnja historiografija u svojoj acjeni dogadaja kre¢e od toga da obrana nije ni prudila otpor do tvrd- nije da je grad bio posve unigten. Jedan sa¢uvani ulomak povjesnitara Priska, suvremenika ovih dogadaja, donosi podatak da je sitmijski biskup tijekom opsade Hunima predao zlatne crkvene posude da posluze njegovu otkupu iz zarobljeniétva (Prisc. fr. 11, 2). Isti je Prisk 449. pratio i izaslanstvo Teodozija II na Atilin dvor u diplomarskoj misiji pa je tako ostavio vrijedno svjedotanstvo © Zivotu Huna u vrijeme Atile. U sjeditu Atilina kraljevstva, negdje u dunav- sko-tiskom medurjeéju, susreo je jednog zaroblienika odvedenog iz Sirmija, koji je izgradio kupelj Atilinu pomoéniku Onegeziju (misle¢i da ée tako ste¢i slobodu, no ostao je raditi kao upravitelj zgrade). Nema dvojbe oko toga da 128je Sirmij dotivio tezak udarac, od kojeg se vie nikada nije potpuno oporavio. Huni su grad dréali desetak godina, a potom je Sirmij nastavio postojati i jivjeti urbanim zivotom, iako u izmijenjenim okolnostima, do druge polo- vice 6. stoljeéa, kad je konaéno napuéten, Ne znamo u kojem su se broju u Sirmij vratili mozda otkuplieni zarobljenici, ili pak izbjeglice koji su se skrasili izvan podrugja dosega Huna. No iz Sirmija su svakako izbjegli sirmijski biskup metropolit (tada je u Solun dospio kult sv. Demetrija), koji se poslije vratio, i prefekt pretorija za lirik, koji se nije vratio. Doduse, u historiografiji nema évrstih dokaza ni za tvrdnju da je tada njegovo sjediste bilo u Sirmiju, osim jedne vijesti iz 6. stoljeéa (Cod. lust. 11, 1), te je i to jedno od otvorenih pitanja historiografije kasnoanti¢kog llirika Ambicija hunskog kralja Atile, koji je poslije smrti brata Blede 445. vladao sm, navela ga je da - osim podrugja Mezije i Panonije — svoj vojno-osvajacki interes usmjeri i prema Zapadu. To mu je omogucio i ratni pohod koji je poduzeo protiv Isto¢nog Carstva 447. te je car Teodozije Il. morao pristati na plaéanje godiénjeg danka. Pokorio je ili na druge nagine sebi podlozio vecinu barbarskih zajednica srednje Europe pa se ubrzo pojavio i na Rajni. U spome- nutoj Priskovo} pripovijesti o poslanstvu na Atilin (putujuéi) dvor u Panoniji 449, spominje se da su se ondje triput susreli i s izaslanstvom zapadnoga cara Valentinijana Ill, koje je do8lo izgladiti odnose zbog prijepora nastalog oko zlatnih kaleZa, Njih je sirmijski biskup predao Atilinu tajniku Konstanciju u vrijeme opsade Sirmija, a ovaj ih nije zadr22o, ve¢ je predmete zalozio u Rimu kod nekog Silvana, s obvezom da dug vrati do odredenog roka. Konstancije je u meduvremenu bio optuien za izdaju i pogubljen, a Atila je potom saznao za kalede te je zatrazio da mu se izrudi Silvan, koji je navodno neovlasteno zadrzao predmete. Aecije je nastojao zadrZati dobar odnos s Hunima, odnos koji je nastao mnogo prije i do tada bio na obostranu korist. Poslanstvo su Ginila tri visoka duénosnika, komes Romul, nori¢ki namjesnik Promot i vojni zapovjednik Roman, lzgleda da je Atila prihvatio njihovu ponudu za odétetu, ali bez izrugenja, no zanimljiviji od toga jest sazetak razgovora izmedu dvaju postanstava o Atilinim vojnim planovima. Raspravijalo se o tome hot li i kako napasti Zapadno Carstvo ili €e mu sljedeéa meta biti Perzija. Odito ni Atilin zahtjev ni zapadno postanstvo kao odgovor na njega, nisu bili sami sebi svr- hom, ve¢ je Atila time pogeo vraiti diplomatski pritisak na Zapadno Carstvo. 12946. | 4.Od podiele Carseva do pada Zapacnog Rimskog Carstva, 395 kasno) antic U isto je vrijeme s jim spletkarila Justa Grata Honora, Valentinijanova starija sestra (k¢i Gale Placidije, rodena u kratkom braku s Konstancijem Ill). Bila je ambiciozna, ali joj je zbog dinastitkih (obiteljskih) odnosa bila zabranjena udaja pa se za pomo¢ obratila Atili, a ovaj je to nastojao iskoristiti za svoje osvaja¢ke namjere. Moguce je da je to i bio, vjerojatno tajni, a zapravo glavni razlog dolaska zapadnog poslanstva, o €emu ni Prisk nije znao nista. U svakom sluéaju, epizoda pokazuje da je i Istocno i Zapadno Carstvo odt- Zavalo diplomatske odnose s Atilom, a prema nekim migjjenjima nastojala su ga i nadzirati s pomodu pourdanika koji su u Atilinoj pratnji obavijali razne duinosti, U vrijeme rata 441. to je bio Konstancije, a 449. neki Orest, kraljev cosobni tajnik, koji je Romulu, elanu zapadnog izaslanstva, bio zer. Orest, koji ée se dva desetlje¢a poslje pojaviti na vrhu povijesne pozornice Rimskog Car- stva, moida nije bio zarobljenik poput anonimnog zidara, ve¢ je dragovolino poéao u sluzbu na Atilin dvor (Anon. Val. 8, 38), §to pokazuje da su kontakti Huna sa zapadnim i istodnim dijelom Carstva bili €vrSci i Ce8¢i nego Sto to na prvi pogled - pod utjecajem katastrofitnih vijesti iz pisanih izvora ~ izgleda, Na istoku je u meduvremenu, smréu Teodoxija Il, doslo 450. do smjene, a na prijestolju ga je naslijedio Marcijan (Flavius Marcianus), vojni zapovjednik roden u lliriékoj prefekcuri, koji je pro8ao vojnu i civilnu karijeru te su se u njega polagale velike nade za spas dréave u vrijeme ceéke vojne i gospodar- ske krize uzrokovane djelovanjem kako Huna taka i Perzijanaca, Teodozijeva sestra Pulherija, koja je od mladeg brata naslijedila priestolje, odabrala ga je za muia, udala se za njega i tako je on postao carem i preuzeo odgovornost za daljnju sudbinu Istognog Carstva. Odmah 450. prestao je plaéati danak till njegovim Hunima, a veé 451, vojskom im se suprotstavio na Dunavu No Atila je odabrao drugi put: sve je vie ratom prijetio Zapadnom Carstvu te ga je iste godine napao tako &to je sa savezni¢kim/vazalskim barbarskim ratnicima (Gepidima, Ostrogotima, Herulima i Alanima u Podunaviju, Turin- zima, Burgundima i drugima u Porajnju) krenuo duz Dunava uzvodno do Porajnja. Ondje je preéao rijeku i napadao unistavajuci svaki grad na koji je naigao. Suprotstavio mu se Aecije s vizigotskim kraliem Teoderikom, a do kljuéne bitke doilo je na Muri¢kom polju (Campus Mauriciacus; mjesto je poznato i kao Katalaunsko polje, Campus Catalaunicus) u danagnjo| sjevernoj Francuskoj, gdje je Atila porazen i morao se povuci natrag u Panonij, istim 130putem kojim je i dosao do Galije. Aeciju i Valentinijanu Ill. Marcijan nije mo- ga0 priteci u pomoé s istoka jer sam nije bio dovoljno vojnitki sna¥an da to uéini i istodobno odréi stabilnom situaciju na Dunavu, ali i zbog unutarnjih politi¢kih prilika u Konstantinopolu Atila nije odustajao pa je veé naredne godine napao Italiju, gdje je u srpnju 452. osvojio i srugio Akvileju, a potom, pusto8e¢i i pliaékajuci Padsku nizinu, i druge gradove (Patavij, Mantuu, Veronu i Bresciju). Kod Ticina je primio carevo troélano izaslanstvo (u kojemu je navodno bio i rimski biskup, papa Lav 1), koje ga je uvjerilo da se vrati u Panoniju i sklopi mir s povoljnim uvje- tima. Medutim, na vrhuncu moéi, u ratu s objema rimskim drzavama (450. Istoéno Carstvo prestalo mu je placati danak), Atila je naredne godine 453, iznenada preminuo pa je opasnost od Huna naglo prestala. Njegova se ,vele- | dréava’, odnosno konfederacija Huna i brojnih saveznika/vazala, raspala vee | 454, kad su oni isti barbarski saveznici koji su prije samo nekoliko godina s njim krenuli u pohod na zapad, iskoristili neslogu Atilinih sinova, Naime, Atilu je naslijedio Elak, ali druga dva sina, Dengizik i Emnak (Imik) osporili su njegovu vlast. To su iskoristili saveznici, ujedinili se protiv hunske vojske i porazili je 454. u bici na rijeci Nedaus. Do danas nije utvrdeno o kojoj se toéno rijeci radilo, pretpostavke idu od slavonskih pritoka Save do Tise ili nekog pritoka | Dunava u sjevernoj Madarskoj. Saveznike je predvodio gepidski kralj Ardarik, a Cinili su ih, osim Gepida, jo’ i Ostrogoti, Alani, Heruli i Svevi (Jord. Goth. 1, 261). Nestankom vojno-politicke mo¢i Huna, u Panoniji su se na desnoj obali Dunava uevrstili Oscrogoti, a na lijevoj Gepidi. No jo8 se nekoliko desetijeéa hunsko ime povremeno javija u izvorima 0 panonskim provincijama, iako nije vibe ulijevalo onaj strah koji je izazivalo samo spominjanje Atile. O tognijem smjeStaju Ostrogota u Panoniji oko 455. postoje u historiografiji razliita mi- Sljenja, no izvori kazu da su se podijelili u cri skupine, jednu pod vodstvom Valamira, drugu pod vodstvom Tiudimira, a trecu pod vodstvom Vidimira (ord. Get, 268), Jedina évrsta tocka u geografiji njihova smje8taja jest Pelso, Blatno jezero, a izgleda da danas previadava misijenje da su Ostrogoti bili naseljeni od Srijema do Blatnog jezera, tj. u Drugoj Panoniji te dijelu Prve Panonije i Valerije, a marginalno u Saviji. No svojim su utjecajem zacijelo po- krivali cijeli panonski prostor. 131 (ee‘ = : : : Isce su godine, 455,, u ostrogotsku Panoniju provalili Huni u jo jednom pokusaju da svladaju germanska plemena, no bili su potugeni u bici koja se vodila ~ dri se ~ negdje u Srijemu. Nekoliko godina poslie toga Ostrogoti su se okrenuli protiv Istoénog Carstva, kad se novi car Lav |. prema njima nije, po njihovu misljenju, posteno odnosio. Nakon dvije godine ratovania, 461. sklo- pljen je novi mir izmedu Ostrogota i Istoénoga Carstva. Njim je obnovijeno pravo Ostrogota da dive naseljeni u Panonij, a Carstvo se obvezalo placati danak od 300 libri zlata (oko 98 kg) godinje (Jord. Get. 271). Zanimljivo je da su tih godina, oko 458, tjelesni ostaci sv. Anastazije iz Sirrnija preneseni u Konstantinopol, i da se i taj gin uklapao u tada dobre odnose izmedu Ostro- gota, koji su drial cijeli Srijem, ako ne i Sirmij i isto&nog cara Lava | Samo godinu dana poslje Actiline smrti (454) Valentinijan je pogubio Aecija Nikad nije imao u njega potpuno povjerenje, a summnjitio ga je za kolaboraciju s Atilom i njegovim Hunima, Poslije hunske provale u Itaiju mislio je da Aecije rnamjerno nije zaktitio alpske prolaze izmedu Panonije i Furlanije. Cara je samo godinu poslije ubio jedan Hun koji je prije bio u Aecijevoj slusbi, tako da je odlaskom s povijesne pozornice cara, Aecija i Atile unutarnja borba za viast mogla poteti iznova, ovog puta s novim arom, ali i losim ishodom za cielo Zapadno Carstvo. Arhetipski glavni igraéi nisu se, medutim, bitno promije- nili. Novo je bilo to Sto je Zapadno Carstvo sve teée gospodarski i politi¢ki podnosilo stalno ratno stanje. Sredinom 5. stoljeéa neki dijelovi ozemija (dio Galije, dio Hispanije, dio Afrike) nisu vise bili €vrsco pod vlasti cara u Rave- ni, To je znaéilo manje porezne prihode, 0 kojima je ovisila plaéa vojnicima (Rimljanima i barbarima u rimskoj sluzbi), pa su pojedini vojskovode postali pravi gospodari svoje vojske, ukoliko bi uspijevali redovito namirivati potrebe svojih postrojba. Galsku vojsku predvodio je Egidlje (Aegidius), kojeg je Aeci- je postavio za glavnog zapovjednika Calije, u Itai je poslije Valentinianove smrti najjaéu mo€ imao Ricimer (Flavius Ricimer), a u Dalmaciji Marcelin, Aecijev priatelj kojeg, je ova) postavio za zapovjednika te pokrajine koja je predstavijala jedinu kopnenu poveznicu i nadzirala najbrzu morsku vezu iz- medu Ravene i Konstantinopola, Italja i Galija i dalje su imale veliku ulogu u oblikovanju politike (vojne i gospodarske) zapadnog dijela Carstva jer su ondie bili koncentrirani moéni zemijoposjednici 0 kojima je ovisila i carska Viast.Italski i galski senatori svoje su interese artikulirali kolektivno (iako ne 132uviek jedinstveno) putem rimskog Senata, ali i galskog vijeca analogne funk: cije. Senat u Rimu izgubio je dotad velik dio svojih nadleznosti, no nije bio beznatajan. U 5. stoljecu senatorske su elite politi¢ki ofivjele, za razliku od 4 stoljeéa kad su bile skoro nestale s pollti¢ke scene, te su presudno utjecale i na sredignju Viast u Raveni. Moe se re¢i da je ona ovisila 0 tim dyjema velikim grupacijama iz kojih su se regrutirali i najvisi éinovnici, ali njihov je interes bio ipak ponajprije regionalan Dalmacija nije bila u tako povoljnom politiékom poloZaju jer zemijopisno nije imala prirodne pogodnosti poput Padske nizine ili june Gali, Istarska i dalmatinska zemlja nikada u povijesti nije mogla svojim stanovnicima doni- jeti ona bogatstva koja su bila potrebna za sudjelovanie u politi¢kom divotu sredifnje vlade, osim rijeckih pojedinagnih iznimaka. No zato je geostrate’- ki poloda) svojim znagajem obilato nadoknadivao inferiornost u prirodnom pogledu. Marcelin je imao naslov vojnog zapovjednika provincije (comes rei militaris) te mu je uloga bile uistinu vaéna zbog geostrateskog polozaja po- drugja izmedu Panonije i mora. Na raspolaganju je imo jaku pomorsku flotu © kojoj je ovisila i sigurnost carske prijestolnice u Raveni. Na Jadranu nije bilo velikih i snaénih grupacija barbara, poput Gota i Burgunda u juinoj Cali ili poput Vandala koji su tada viadali sjevernom Afrikom. Ovi su se okoristli savezom 5 carskom vlasti radi rata protiv Huna, za stjecanje nove uloge u unutarnjim odnosima snaga. Dalmacija i Iscra ostale su na rubovima glavnih tokova politike kao ,priguvna” pokrajina i odskoéna daska. Valentiniiznovo umorstvo 455. pokrenulo je u zapadnom dijelu Carstva razdoblje nestabilne sredisnje viasti, za koju se tijekom dvaju desetlie¢a borila cijela galerija razlititih likova. Carem je postao Petronije Maksim (Flavius Ani- cius Petronius Maxirnus), senator upleten u ubojstvo i Aecija i Valentinijana, no na prijestolju je ostao samo nekoliko mjeseci.Istoéni car, Marcijan, odbio ga je priznati zakonitim viadarom pa je poslao svog najblizeg suradnika Avita (Flavius Eparchius Avitus) k Vizigotima da ih pridobije na svoju stranu. Mak- sim je ubijen posljednjeg dana mjeseca svibnja 455. u panici koja je izbila ne- posredno prije vandalskog osvajanja Rima pa je Avit zauzeo njegovo miesto. Galo-rimskog podrijetla, dobro je poznavao vizigotskog kralja Teoderika. Uz njegovu je podrsku ojatao svoju vlast, vratio se u Rim proéavsi kroz Norik i potom Ravenu, ali ni on nije naigao na razumijevanje istoénog cara. Nisu ga 133| 4.0d podiele Carswva do pada Zapadhog Rimskog Carstva, 395. — 476 dobro prihvatili ni glavni vojni zapovjednici u Iealiji, Ricimer i Majorijan, koji su ga i vojno porazili 456. kod Placencije (Placentia, dan, Piacenza). Nije bio ubjjen, ve¢ je postao biskupom u Placencij, ito je bio posve nov naéin rje8a- vanja svrgnutih i porazenih uzurpatora. Sm Ricimer nije nikad polagao pravo na carsko prijestolje, ali bio je svjestan da sredignja viast u Italji nije mogla funcionirati bez njegove vojske, iako ona nije bila dovolino snazna da vlada- ru osigura lojalnost brojnih skupina barbara izvan Italie (Vizigota, Burgunda, Vandala i drugih). Viast je stoga trebala tediti integraciji svih tih skupina u jednu politiéku cjelinu, Sto nije bilo jednostavno jer je svaka od nijih naginjala samostalnosti. Vizigotski napad na Hispaniju ili vandalsko osvajanje Rima nisu bill obiéni pljazka’ki pohodi, vee im je cilj bio stvoriti sebi pogodan politi¢ki polozaj za sudjelovanje u viasti i upravijanju zapadnim dijelom Carstva. No tako se oko sve manjth izvora dréavnih prihoda okupljalo sve veée mnoitvo pa je sve teze bilo zadovoljti sve apetite Avit je viadao tek godinu dana, a poslije njegova svrgavanja u Raveni je krajem 457, nakon godinu dana bezvlada, za cara bio proglasen Majorijan (Flavius julius Valerius Majorianus Augustus), ugledni vojni zapovjednik. Go- dinu dana glavni su protagonist proveli intenzivno pregovarajuci: Majorijan, Ricimer, Marcelin i istoéni car Lav |, koji je ranije iste godine sjeo na prijestolje u Konstantinopolu poslije Marcijanove smrti, bili su glavni protagonisti tih razgovora. Majorijan je prihvatio duznost cara tek nakon Lavova priznanja, a vaina mu je bila i podr8ka Marcelinova, koji je veé od 450. bio gotovo sa- mostalan vladar Dalmacije, Majorijan je u éetiri godine vladavine uznastojao ojaéati vlast zapadnog cara, pregovarajuci u Gali. Za ratove koje je pripremao novatio je vojnike, izmedu ostalog, i u Panoniji, edje se prema Sidoniju Apo- linaru radilo © Ostrogotima. Za to je Majorijan morao imati privolu istognog cara, koja nije bila upitna s obzirom na zajednicki cil, istjerivanje Vandala iz sjeverne Afrike. Majorijan je stoga Marcelina postavio za zapovjednika vojske koja je trebala paziti da Vandali iz sjeverne Afrike ne prijedu ponovo u Iraliju. Planirali su zajedni¢ki napad sa Sicilje i iz Hispanije, no Vandali su ih 461. pre- duhieril, unistivsi uz obalu Hispanije flocu koja joS nije bila pripravna za napad. To je iskoristio Ricimer te je dao ubiti Majorijana i potkupio je Marcelinove _skitske" pla¢enike pa se Marcelin vratio u svoju Dalmaciju. Libije Sever, kojeg je Ricimer sljedeceg postavio na prijestolie (Flavius Libius Severus), bio je obié- 34na lutka u njegovim rukama. No i situacija je bila nepromijenjena: istoéni car nije priznao zapadnog vladara, a Ricimer je morao suzbijati pobunu u postroj- bama u Galij, koje je vodio Egidije, glavni vojni zapovjednik Galle i dotadasnji Ricimerov istomislienik, alii suparnik. Ni Marcelin u Dalmaciji nije priznavao rnjegovul vast, a romanizirani barbarski narodi i dalje su évrsto nadzirali velike dijelove zapadne dréave, Britanija je veé bila posve napustena, Hispaniju su driali Vizigoti a sjevernu Afriku Vandali. Dok je ratovao protiv Egidija, Libi- je Sever bojao se da ga s leda ne napadne Marcelin sa svojom (kako kasu izvori) moénom vojskom pa je zamolio istoénog cara Lava |. da mu to ne dopusti. Upravo 464. ili 465. Marcelin se, o¢ito po nalogu cara Lava |, uputio s vojskom na Sicilju (Hydat. Chron. 33, 227), Sto je predstavjalo opasnost 2a Ricimera i njegova zapadnog cara, pa je i tu doslo do intervencije i pregovora izmedu Libja Severa i Lava | Izgleda da je Lav |. tih godina unaprijedio Marcelina u slusbu glavnog zapo- viednika Dalmacije, pokrajine koja je na sjeveru dopirala do Save, na zapadu do Istre, a na istoku do Drine. Kako su Savijom, i vjerojatno dijelom Druge Panonije, viadali Ostrogoti, Marcelinova Dalmacija predstavijala je jedinu ko- pnenu poveznicu izmedu istoka i zapada, Sve ove paganus, stanovnik sela, ali zadugo poganin), no u 5. stoljeéu krééanstvo polako prodire i u najudaljenije dijelove agera, tj. gradskog podrudja, lzvan domasaja pokrStavanja ostaje dublja unutraénjost provincije, osobito oni dijelovi koji su bili podale od glavnih cestovnih pravaca Pojava dvojnih bazilika ugestala je i u Istri, uz neke prilagodbe koje su tako- der standardizirane na tom sjevernijem podruéju. Tako je u Puli na mjestu pr- votne crkve iz 4, stoljega niknula dvojna bazlika, sjeverna veéa i juzna manja, Sjeverna je poslje vie puta profirivana i modernizirana i danas je katedralna crkva (Uznesenja Blazene Djevice Marie) a judna (Sv. Tome) zbog zapuste- nosti je srugena u 18, stoljecu. Obje, kao i druge takve dvojne crkve u Istri (Parencij i Nezakcii) imaju dvoranski oblik, s polukruznom klupom za kler 154(subsellium) oko oltara na istoéniom kraju crkve, oko koje je bio siroki prolaz (deambulatorium), U istarskim primjerima glavna je crkva u pravilu vecih di- menija i trobrodna, drugi je crkveni prostor manj i u pravilu jednobrodan Krstionica je u Puli i Parenciju izgradena izvan korpusa crkve i adneksa, u osi gradevine. Pulska krstionica ima kriéni tloris (sruSena je u 18. stoljecu), a po- reéka je Sesterokutna. Nezakcijski je prinjer drukeiji jer je omanja krstionica u jednoj od prostoria sjeverno od manje, sjeverne bazilike, a prvotna trobrodna glavna crkva smanjena je poslije u jednobrodnu, iako je nezakcijski primjer i jedini sluéaj (medu naseljima s dvojnim bazilikama u Istri) da je grad posve napusten poslje 7. ~ 8 stoeca. Nezakcijski primjer izaziva nedoumice i gle- de statusa nasela i samog crkvenog sklopa jer se nepobitno radi o dvojnoj bazlici s krstionicom u gradu koji nije imao status biskupskog sjediéta. lako su isprva krstionice postojale samo uz biskupsku crkvu, vee u 5. stoljeéu kr- stionice se grade i uz one crkve koje nisu sjediéte biskupa. Krstionica viée nije znak da se radi o biskupskom sjedigtu Drugi katedralni sklopovi u gradovima uz obalu koji su bil sjediéea biskupja, uNaroni i Zadru, pokazuju drukeiji koncepe. U Naroni je nedavno pronadena jednostavna jednobrodna crkva, iako povelikih dimenaija, s okolnim prostori- ma u sklopu kojih je mala krstionica uklopljena u korpus sklopa. Ispred crkve nalazio se narteks, koji Zesto u takvim primjerima sludi kao pretprostor, veza izmedu vanjskog svijeta i posvecenog crkvenog prostora. O odnosu krSéan- stva prema mnogoboitvu svjedoéi i to sto su kipovi careva u gradevini car- skog kulta u Naroni (Augusteum) krajem 4. stoljeda srugeni sa svojih postolja i ostavljeni u ledecem polozaju u kojem su zateceni arheolo’kim iskapanjem krajem 20. stoljeca. Kipovi su bili zatrpani,a poslije se to podrugje koristilo za pokapanje pokojnika. Sligno se moze re¢i i za carske kipove u Enoni (Aeno- rna, dan. Nin), koji kao da su bili namjerno .sahranjeni” na mjestu gdje su se izvorno nalazill kao objekt poganskog kulta. Teodozije je posebno sustayno poticao unistenje poganskih hramova, knjiénica i drugih simbola stare vjere. U Zadru je biskupski kompleks ispod danaénje katedrale, s boénom kr- stionicom i malom kapelom, koja je bila prezitak prvotnog oratorija i prve crkve, lako nije saéuvana, zadarska katedrala u 5. je stoljeéu vjerojatno ta- koder imala narteks. Zanimijivo je napomenuti da je katedralni sklop lijepo uklopljen u urbanisticku mreéu antiékog grada u svim poznatim sluéajevima 155& : i a 8 (osim u Naroni, gdje urbanisti¢ka sicuacija nije posve jasna), po’tujuci zadane pravce i estice omedene ulicama (insula), éak i onda kad zbog toga nije bilo moguée strogo potovati orijentaciju crkvene gradevine u smjeru istok ~ zapad (Pula, Zadar). I to pokazuje kulturologki kontinuitet izmedu anticke civilizacije i kasnoanti¢kog krSéanstva koje je predstavialo poveznicu prema ranom srednjem vijeku, prenoseti tradiciju u kasnija stoljeca, ak i bez obzira na mijenjanje etnitke slike, Osim katedralnog sklopa, blizu kojeg se u svim sluéajevima morao u 5. stolje¢u vee razviti biskupski dvor, ¢. njegov stan, u gradovima su postojale i druge crkve, koje su imale teritorijalnu fukeiju Supne crkve. Tako je u Saloni druga poznata gradska tav. basilica iuxta porturn, a jo’ jedna je tzv, basilica orientalis. U Zadru su to crkve sv. Tome i sv. Sime, dok ih u Puli u 5. stoljedu jo8 nema U Saloni su u 5. stoljeéu preoblikovani groblianski lokaliteti nastali u jeku progona, a razvijeni poslije Konstantina (Kapljué, Manastirine i Marusinac), Nastali kao groblja oko sredisnjeg mijesta pokopa muenika, tijekom 4, stolje- éa razvili su se u povece nakupine sarkofaga i grobnica, a u5. stoljecu upravo su sredigta, t. grobovi mugenika monumentalizirani izgradnjom bazilika nad njima. Konfesija s modima muéenika pohranjuje se u apsidalnom prostoru takve bazilike, ispod oltara, te postaje sreditem sepulkralnog kulta koje i dalle privlagi druge kr8¢ane koji se Zele i mogu pokopati u blizini. Na Marusincu je Anastazijev mauzole) ostao izvan nove grobljanske bazilike, ali njegov je sarkofag preseljen u prezbiteri. Sjeverno od bazilike nastaje novi sklop, tv. basilica discoperta, bazilika bez krova, dije je svetiéte ostalo iz ranije faze, ali mu je dogradeno dvoriste s tremom. Ne radi se 0 crkvi, vee 0 obzidanom dvoritu s kapelicom, u kojemu su se ukapali krééani. | u Kapljuéu i na Ma- nastirinama sredinji je grob ostao sredigtem bazilike, dok su grobovi bili i u novo} crkvi i u nizu kapelica s polukruznom apsidom (na Manastirinama). U Parenciju je tijelo konfesora Maura u prvoj polovici 5. stolje¢a preneseno s groblia izvan grada u gradsku baziliku koja je tada bila izgradena (tv. Prede- ufrazijanska bazilika). Ne zna se gdje je bilo kr8¢ansko groblie izvan grada, a toponim Cimare (< coemeterium) upucuje na moguce podruéje, no grobljan- ska bazilika nije pronadena, Jamaéno su i drugi gradovi imali grobljanske bazi- like, jako kult mugenika u njima nije bio tako razvijen kao u Saloni i Parenciju. 156U Puli je grobljanska vjerojatno bila crkva sv. ivana blizu izvora vode, u Zadru crkva sv. Ivana, kao i ona u Naroni kojoj ne znamo titulara. Tijekom 5. stole¢a krééanstvo prodire i u seosko podrueje, najprije ono naj- blige gradu, ili uz glavne cestovne i plovidbene pravce. Tako se potinju gradici i prve crkve, obiéno manjih dimenzija, jednobrodne i jednostavnih tlorisa, iako ima i suprotnih primjera, Velitina i oprema crkve ovisile suo moguéno- stima lokalne zajednice, a one sigurno nisu bile osobite. Twrdi se da je tesko razlikovati seoske crkve 5. stolje¢a od onih kasnijih iz 6. stolieca i zbog toga to su konzervativnije seoske sredine rabile ista izrazajna sredstva, arhitekton- ske oblike i ukrase bez znatnijh izmjena tijekom duzeg razdoblja. Takve crkve istradene su primjerice u Zmijavcima kraj Imotskog (Crkvina), u Cisti Velikoj (Crkvina) ili u Srimi kraj Sibenika. One ponekad imaju krstionicu u boénoj prostorij, sto u pitanje dovodi paradigmu da je samo biskupska crkva imala piscinu za krivenje katekumena, 1. onih koji su bili pripravni za prijem prvog i osnovnog sakramenta. Dvojna bazilika u Srimi ima slo¥eniji tloris, ali pred- stavlja naknadno udvostrudenje kultnog prostora. Kad jedna crkva vige nije bila dovolina, dodana je druga usporedna s prvom. U Mulinama na otoku Uglianu, pored rimske vile s tijeskovima za ulje, vee je sredinom 4. stolje¢a izgraden omanji mauzole}, krajem 4, stoljeca nastala je memorija, kr8¢ansko pokapaligte s malom kapelicom oko koje su izgradene male prostorije za po- kapanje, a neto poslije pored svega toga izgradena je manja trobrodna crkva s izbotenom apsidom, posvecena sv. lvanu, Za Sirenjem krééanske zajednice u tom zaljevu na jugozapadnoj zaciéeno} obali Ugljana povela se i potreba za kultnim prostorom, a njemu su gravitirali okolni stanovnici koji su se nase na podrucje rimske ranocarske vile. Takva pojava, u Srimi i u Mulinama, moz- da pokazuje i povetanje broja stanovnika na zasti¢enim miestima uz obalu i na otocima, izmedu 4.i5. stolje¢a. Uostalom, i na Brijunima je u neposrednoj bliin tzv. bizantskog kastruma, ali izvan njega, u 5. stoljecu izgradena tro- brodna crkva sv, Marije, koja je sludita njegovim stanovnicima, a i njihov broj je u to vrijeme postupno rastao. Iz istog je razdoblia i crkva u Vrsaru, koja jes pomognim prostorima éinila jednu od jezgara seoskih erkvenih jedinica, dupa na Porestini, zasad jedina poznata iz 4. stoljeca U5. staljeéu nastaju i brojne crkve u seoskorn ambijentu kako na podrugju Ravnih kotara (Sv. Martin u Pridragi, Bilice, Sv. Bartul na Crkvini kraj Galovca, 1571a | 4,Od podjele Carseva do pada Zapadnog Rimskog Carstva, 395, ~ 476, Sv. Martin u Lepurima, dvojne crkve u Podvriju), tako i na salonitanskom podrugju (Ad Basilicas Pictas u Splitu, Grohote na Solti), te na otocima: u Novalji na Pagu, u uvali Sepen podno Omisjja na Krku (lokalitet Mirine, ant. Fulfinur), u Baki na Krku, u Osoru na Cresu (Sv. Marija na groblju, ant. Ap- sorus). Isto tako, u S. ~ 6. stoljeée datiraju se crkve u Ninu (Aenona), Aseriji (Asseria), Bribiru (Varvaria) i Stobreéu (Epetium), dakle u ambijentima koji su u klasi¢nim stoljecima rimske antike imali municipalni karakter, odnosno lik malih gradskih sredina, i koji su o¢ito nastaviliZivjeti i u vrijeme kad su Rim- sko Carstvo potresali pos|jednji trzaji prije raspada. Medutim, sasvim je jasno vidljiv utjecaj koji su u oblikovanju crkvene arhitekture imali biskupski gradovi (Salona, Narona, Zadar, Pula i Poreé) jer se seoske crkve i crkve u manjim stedigtima grade prema tim uzorima, regionalnim ina¢icama lako u 5, stoljecu nema mnogo primjera, u Dalmaciji je bilo i samostan- skih zajednica (cenobiji), odnosno pustinjaékih nastamba (anahoreti). Ve¢ sv. Jeronim pogerkom 5. staljeéa potvrduje njihovo postojanje, poglavito pusti- njatkih sklonista, koja su bila brojna na Istoku, odakle je taj utjecaj stigao i na isto¢nu jadransku obalu. No takvi su lokaliteti u nas vrlo slabo istrazeni pa imamo samo naznake da su takva mjesta gdje su u pecinama Zivjeli pu- stinjaci bila kod Marine kraj Trogira i u Drakonjinoj pecini na ju’noj strani otoka Braga. Graditelstvo u Dalmaciji u 5. je stoljecu tako bilo, unatoé krizi, priliéno vaina djelatnost: gradnja crkava i s njima povezanih gradevina bila je goto- vo jedini oblik javne izgradnje, ali privatna arhitektura takoder je odréavala razinu standarda graditeljstva, koje je okuplialo veci broj specijalnosti, poput zidara, tesara i mozaicista. Arheolo’ki nalazi pokazuju osobito veliku vaznost ove potonje vrste umjecnosti, koja je sluzila za ukrafavanje podova i (manje) zidova. Uz Salonu, vaino je sredite mozai¢ke umjetnosti bila Akvileja, a iz ‘oba ova srediéta pokrivala se potreba za ovim dekorativnim zanatstvom na sjevernom, odnosno srednjem Jadranu, Predloici i uzorci ukrasa koji su se Zacijelo razmjenjivali medu radionigkim sredistima takoder pokazuju da je postojala komunikacija s drugim sredozemnim regijama, s Italijom, Grekom i istognim Sredozemijem. Jednako se moie re¢i za specijalizirane vrste zanat- stva/umjetnosti koje takoder prate gradicelisku djelatnost, poput izrade Stu- katura izidnih slika, Takva su ostvarenja sa¢uvana u mnogo manjem broju od 158mozaika, ali takoder otkrivaju s jedne strane postojanje majstora sposobnih za njihovu izvedbu, as druge i povezanost s glavnim tokovima umjetni¢kih stremijenja oko Sredozemija. Nesumnjivo su u gradovima postojale i radioni- ce umjetni¢kog obrta, za izradu uporabnih predmeta, nakita i sl. U Saloni je u 4,15. stoljecu i arheolo’ki potvrdeno postojanje radionice za izradu metalnih pojasnih garnitura visoke kvalitete, s duboko rovagenim spiralnim, viticastim i geometrijskim ukrasima, Pojedinaénih primjera ima na cijelom priobalju i u unutragnjosti Dalmacije, ali i u Panoniji. Dekoracija pojasnih kopéa i okova, koje su bile vrlo populare kao dio vojne opreme od sredine 4. do sredine 5. stoljeca, bila je prilagodena germanskom ukusu. Rimska se vojska u to vrijeme sastojala preteino od pripadnika raznih germanskih zajednica pa se umjetnigki obrt tome prilagodio bez obzira na zemijopisno podruéje i etnié- ku pripadnost te se danas smatra bagtinom euromediteranskog kulturnog kruga kasnorimske provincijalne umjetnosti, koja se u kontinuitetu nastavila tipolo’ki i tehnolo’ki razvijati od 5. do kraja 6. stolje¢a. 159)2 €ecvrto poglavhe Bibliogral Bibliografija uz Cetvrto poglavije Nekoliko sintetiékih pregleda politi¢ke povijesti S. stoljeéa objavljeno je u dvama svescima niza Cambridge Ancient History: Roger C. Blockley, ,The Dynasty of Theodosius’, u: CAH, 13, 1998,, 111-137; Peter Heather, ,The We- stern Empire, 425-76", CAH, 14, 2000, 1-32; A. Doug Lee, ,The Eastern Empire: Theodosius to Anastasius’, CAH, 14, 14, 2000, 33-62. O Hunima usp: |. Otto Maenchen-Helfen, The World of the Huns. Studies in their History and Culture, Berkeley/Los Angeles/London 1973. O Hunima u Panoniji usp. osim djela navedenih u ovome uvodu i u bibliografiji prethod- nih poglavija: Marjeta Sa8el Kos, ,The Embassy of Romulus to Attila. One of the last citations of Poetovio in classical literature”, Tyche, 9, 1994, 99-111 (slovenska inacica u: Zgodovinski éasopis, 48, 1994, 285-295); H. Graéanin, »Zapadnorimsko poslanstvo na Atilin dvor godine 449”, RZHP, 32-33, 1999. — 2000, 31-49; Hrvoje Graganin, ,Huni i juzna Panonija’, Scrinia Slavonica, 5, 2005, 9-47; Mladen Tomorad, ,Priskove vijesti o Maksiminovo} diplomatskoj misiji 448. (449) na Acilin dvor", RZHP, 32-33, 1999. - 2000, 19-30; Vesna Lalo’evig, ,Polozaj Zena kod Huna prema izvjescu élana bizantskog poslanstva (godina 448/449)", RZHP, 32-33, 1999. - 2000, 9-17. Sire pitanje naseljenosti barbara u Panoniji na sintetiéki nacin razraduje Jaroslav SaSel, ,Antiqui bar- bari. Zur Besiedlungsgeschichte Ostnoricums und Pannonien im 5. und 6. Jahrhundert nach den Schriftquellen’, u; Joachim Werner, Eugen Ewig [ur], Von der Spéitantike zum frien Mittelalter, Sigmaringen 1979., 125-139 (= Jaroslav Sa8el, Opera selecta, Ljubljana 1992, 746-760); John W. Eadie, ,City and countryside in Late Roman Pannonia: the Regio Sirmiensis’, u: Robert L. Hohfelder (ur], City Town and Countryside in the Early Byzantine Era, New York 1982, 25-43; Neil Christie, ,The survival of Roman settlement along the Middle Danube: Pannonia from the fourth to the tenth century AD", Oxford Journal of Archaeology, 11, 1992,, 317-339; Neil Christie, ,The Alps as a frontier, AD 168-774", Journal of Roman Archaeology, 4, 1991, 410-430. Zapazanja © naseljavanju barbara u prekodravskoj Panoniji usp. u: Tivadar Vida, ,Late 160Roman territorial organisation and the settlement of the barbaric gentes in Pannonia’, HAM, 13, 2, 2007, 319-331. Niz tekstova o juznoj Panoniji u vrljeme seobe naroda objavijen je posliednjih desetak godina: Stanko An- drig, Juana Panonija u doba velike seobe naroda’, Scrinia Slavonia, 2, 2002, 117-167; Hrvoje Graganin, ,Goti i juzna Panonija’, Scrinia Slavonica, 6, 2006, 83-126; Hrvoje Graganin, ,Gepidi, Heruli, Langobardi i juzna Panonija’, Serinia Slavonica, 7, 2007, 7-64. O politi¢koj povijesti jadranskog podruéia od sredine 5. do sredine 6. stoljeca usp: Frank E. Wozniak, ,East Rome, Ravenna and western Illyricum 454-536", Historia, 30, 1981, 351-382. Za vojno-polititku povijest 5. stoljeca vazna je i monografija: Penny MacGeorge, Late Roman Warlords, Oxford 2002, u kojoj su pojedina poglavja posvecena Marcelinu, Ricimeru, Egidiju i Orestu, ali i drugim vojskovodama toga doba, zakljuéno s Odoakrom, koji su usmjerili po- vijest zapadnog dijela Carstva prema propasti (ne svojom krivnjom, dakako) U tom sklopu vrijedno je navesti i monografiju: Dirk Henning, Periclitans res publica: Kaisertum und Eliten in der Krise des Westrémischen Reiches 454/5 — 493 n. Chr, Stuttgart 1999, Za kontekst, i2vore i dogadaje oko svrgavanja posljednjeg zapadnorimskog cara 476. usp. monografiju: Vladimir Posavec, Dalmacija u vrijeme Marcelina ‘Julia Nepota, Split 2007, s izvornim cekstovima (usp. i prikaz Hrvoja Graéa- nina, u: RZHP, 40, 2008, 289-296). Osim toga, usp. pojedine élanke koji obra- duju kontekst: Mladen Nikolanci,,'Dalmatinska dinastja’ i propast Zapadnog Rimskog Carstva", Radovi ZHP, 18, 1985, 5-22; Vladimir Posavec, ,Pogled na proslost rimske Dalmacije u prvoj polovici V. stoljeca’, Historijski zbornik, 50, 1997, 9-20. U starjoj i strangj literaturi vaéni su: Karl Hossner, Die letzen Kaiser des rémischen Abendlandes: Anthemius, Olybrius, Glycerius, Julius Nepos und Romulus Augustulus, Bielitz 1900, John P. C. Kent, ,Julius Nepos and the Fall of the Western Empire’, u: Corolla Numismatica Memoriae Erich Swoboda Dedicata, Kéln, 1966, 146-150; Emilienne Demougeot, ,Bedeutet das Jahr 476 das Ende des Rmischen Reichs im Okzident?", Klio, 60, 1978, 371-194; Gianfranco Gaggero, ,|l comes Marcellino e lautonomia della Dalmazia’, Ri- vista di studi Bizantini e Slavi (Miscellanea Agostino Pertusi), 2, 1982, 241-269; 161e Massimo Gusso, ,Sullimperatore Glicerio’, Studia et documenta historiae et iuris, 58, 1992, 168-193; Yves-Marie Duval, ,Aquilée sur la route des Invasions (350-452)’, Antichita Altoadriatiche, 9, 1976,, 237-298. Svojom je svjezinom, iako ne uvijek i prihvathivim rjesenjima, zanimljiv tekst 0 Tarsatici u zborniku Lujo Margetié, Rijeka, Vinodol, Istra, stualje, Rijeka 1990. Picanje sjeverozapadne granice Dalmacie izaziva brojne rasprave u suvreme- no} historiografiji: Mate Sui, ,Granice Liburnije kroz stoljeéa’, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 2, 1955,, 273-290; Attilio Degrassi, I! confine nord-orientale dell'italia romana, Diss. Bern. Ser. 1, 6, Bern 1954; Jaroslav Sa8el, ,K zgodovini Julljsko-alpskega obrambnega podrogia, Situla, 14~15, 1974, 255-262; Jaroslav Saéel, ,Sistemi di difesa della ‘porta illirico ~ italica’ nel Tardo Antico’, ur , Il crinale d'Europa. Larea illiico-danubiana nei suoi rapporti con il mondo cla- ssico’, Roma 1984, 113-12 (= Opera Selecta, Lubljana 1992, 795-805). Medu posljednjim radovima, iako pretezno arheoloskog karaktera, usp: Martina Blegié, ,Prilog poznavanju antiéke Tarsatike’, VAMZ, 3. ser. 34, 2001, 65-122 Problem incerpretacije tzv. bizantskog kastruma nageo je Branko Maru »Neki problemi kasnoanti¢ke i bizantske Iscre u syjetlu arheoloskih izvora’, Jadranski zborrik, 9, 1973. - 1975, 337-350. O novcu julija Nepota usp: Bartol Zmajié, ,Novci Julijusa Neposa (474-480), posliednieg priznatog zapadnorimskog cara’, Numizmatitke vijesti, 10, 1957, 19-24; Zeljko Demo, ,The Mint in Salona: Nepos and Ovida (474-481/2), Studia numismatica labacensia Alexandro Jelocnik oblata, Situla, 26, Ljublja- na 1988,, 247-279; Zeljko Demo, , Nov Nepotov solid salonitanske kovnice’, Numizmaticke vijesti, 42, 1989, 41-44; Zeljko Demo, ,Another tremissis from the salonitan mint of lulius Nepos’, u: Marina Segvié, van Mirnik [ur], Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi¢-Miocevic, Zagreb 2005., 187-194 © gospodarstvu, osim veé spomenutih diela (Wilkes, Mocsy, kegro), usp. i: Geza Alféldy, Bevélkerung und Gesellschaft der rémischen Provinz Dalmatien, Budapest 1965, monografiju u kojoj je razdoblje kasne antike obradio Andras Mocsy, Zur Bevalkerung in der Spatantike, 212-226; Duje Rendi¢-Miocevie, »Nova salonitanska turnjatnica sjeverno od foruma’, VAHD, 55, 1953, 205-212; 162Robert Matijasi¢, ,O nalazu kasnoantickih tijesaka u Poreéu 1997. godine’, OpArch, 31, 2007, 265-281; Robert Matijasi¢, ,lmpianti antichi per olio e vino in contesto urbano in Istria’, Histria Antiqua, 15, 2007, 13-26; Robert Matijasi¢, ,Ostatci tijesaka u dvorigtu rimske vile u uvali Madona na Brijunima (tv. Ka- strum)’, Archaeologia Adriatica, 2, 1, 2008, 289-300; Robert Matijasi¢, ,Societ’ e commercio nell'istria e i rapporti con il Mediterraneo nella Tarda Antichica”, u: Emilio Marin, Danilo Mazzoleni [ur], I Cristianesimo in Istria fra Tarda Antichita e Alto Medioevo. Novitd e riflessioni, Atti della giornata tematica dei Seminari di Archeologia Cristiana (Roma — 8 marzo 2007), Citta del Vaticano 2009, 47-69. Podatke o gospodarstvu i drustvenim odnosima u kasnoanti¢koj Dalmaciji usp. i u: Grga Novak, ,Pogled na prilike racinih slojeva u rimskoj provinciji Dalmacij’, Historijski zbornik, 1, 1948, 129-152. O uporabi antikog kamenog materijala za popravak bedema usp: Vesna Girardi Jurkié, ,Roman spolia from necropolises and their reuse for reinforcing late antique city walls and for building edifices of the modern era in Pula”, HAM, 17, 2011, 23-38. O krSéanstvu i crkvenom graditelistvu u Dalmaciji i Panoniji u 5. stoljecu, osim veé spomenutih djela koja se odnose na Sire razdoblie 4. - 6. stolie¢a, usp: Jacques Zeiller, Les origines chrétiennes dans la province romaine de Dal- ‘matie, Paris 1906, (Roma 19672); Pavu8a Vedié, ,Prilog poznavanju tipoloskih osobina starokri¢anskih bazilika u Dalmaciji’, u: Andre Mohorovicié (ur), Rapski zbornik, Zagreb 1986, 297-300. O crkvenoj arhitekcuri u Saloni usp: William Gerber, Forschungen in Salona, |, Wien 1917; Duje Rendié-Miogevie, Question de la chronologie du développement des basiliques doubles de Salone’, VAHD, 77, 1984, 175-186; Jean-Pierre Caillet, ,apport de lépigraphie de Salone a Ihistoire de la Dalmatie dans Antiquite tardive", Comptes-rendus des séances de ‘Académie des Inscriptions et Belles-Lettres, 133, 2, Paris 1989, 449-461; Emilio Marin (ur), Salona Christiana, Split 1994; Franko Oreb et al, Ad basilicas pictas, Split 1999; Jasna Jelidié-Radonié, ,Salona at the time of bishop Hesychius”, HAM, 13, 1, 2007, 13-24; Jasna Jeli¢ié-Radonié, ,The cult of the Salona martyrs in the amphitheatre’, HAM, 18, 1, 2009, 55-62; Miroslava Topi¢, Apud basilicam orientalem’, Tusculum: éasopis za solinske teme, 3, 2010, 43-62; u Naroni: Emilio Marin, ,Narona, basilique et baptistére Palgochrétiens de Sv. Vid", u: Nenad Cambi, Emilio Marin (ur), Radovi Xill, me- 163,Bibliografja uz €etvrto poglivie dunarodnog kongresa za starokré¢ansku arheologiju, Ill, Split 1998, 475-506; u Stobrecu: Nenad Cambi, Starokrscanska bazilika i benediktinski samostanski kompleks u Stobre¢u, Split 1974. O ranokr8¢anskom graditelistvu u Zadru u na njegovu podruéju usp: Pavuga Vedi, ,Starokr3¢anska arhitektura u Zadru i na zadarskom podrugju’, Godiinjak zastite spomenika kulture Hrvatske, 12, 1987, 161-177; Janko Belosevie, ,II complesso dell'architettura paleocristiana a Crkvina di Galovac nei pressi di Zadar"; Nenad Cambi, Emilio Marin [ur], Radovi Xill. medunarodnog kongresa za starokrcansku arheologiju, Ill, Split 1998, 70-104; Pavuda Veii¢, Zadar na pragu kri¢anstva. Arhitektura ranoga krSéanstva u Zadru i na zadarskome podrutju, Zadar 2005; Magdalena Sko- blar, ,Ranokr8éanska bazilika na lokalitetu Jaz kod Novalje’, Diadora, 22, 2007, 159-172. RanokrS¢anska arhitektura u Istri i na sjevernom Jadranu zastupliena je bogatom bibliografijom medu kojom, osim vee spomenutih, valja izdvojiti pojedine vaine tekstove za pojedinaéne spomenike i manje sklopove: Vlasta Begovi¢ Dvorzak, Mira Pavleti¢, ,La basilica di S. Maria (Brijuni)’, u: Nenad Cambi, Emilio Marin [ur], Radovi Xill. medunarodnog kongresa za starokr- s¢ansku arheologiju, Ill, Split 1998, 37-54; Jasminka Cus Rukonié, ,The early christian topography of the archipelago of Cres and Loin’, u: Nenad Cambi, Emilio Marin [ur], Radovi Xill, medunarodnog kongresa za starokrscansku arheologiju, Il, Split 1998, 209-232; Nino Novak, ,Starokré¢anska Tarsatica’, Diadora, 15, 1993,, 175-204; Morana Cauéevi¢ et al, ,Le monastére Saint Pierre d'Osor (ile de Cres): troisigme campagne d'études archéologiques’, HAM, 15, 2, 2009, 377-392, lako iz 5. stoljeéa nema mnogo primjera starokr3¢anske arhi- tekture u Bosni i Hercegovini, dobri su pregledi vazni za 5. ~ 6. stoljece: Veljko Paékvalin, ,Prilog datiranju ranokré¢anskih bazilika Bosne i Hercegovine’, u Vladimir Mirosavijevi¢, Duje Rendié Miogevi¢ [ur], Adriatica praehistorica et antiqua, Zbornik radova posvecen Grgi Novaku, Zagreb 1970, 667-687; Lidija Feke%a, ,Ranokrééanske crkve u refugijima i u nizinskim naseljima na podrugju centralne Bosne’, u: Nenad Cambi, Emilio Marin [ur], Radovi Xill medunarodnog kongresa za starokrcansku arheologiju, lll, Split 1998, 251-260. Fenomen seoskih crkava na prijelazu kasne antike u rani srednji vijek, u cijeloj Europi, podrobno je obraden u nizu tekstova raznih autora u éasopisu HAM, 14,2008, koji je u cjelini posveéen temi: Rural churches in transformation and creation of the medieval landscape. 164Povijest salonitanskog kr8¢anstva s arhitektonskog stajali8ta zaokupila je Ejnara Dyggvea, koji je o tome napisao i monografiju (History of Salonitan Christianity, Oslo 1951), prevedeno na hry, u: Ejnar Dyggve, lzabrani spisi, Split 1989, no 0 salonitanskoj arheolo’ko} problematici, ne samo crkvene arhitekture, vidi: Jasna JelitiéRadonié, ,Salona, The Urbs Orientalis”, HAM, 12, 2006, 43-54; Pascale Chevalier, Jagoda Mardeti¢, ,La ville de Salone dans Vantiquité tardive: Déprise spatiale, mutations et renouveau de la parure monumentale’, HAM, 12, 2006; 55-68. O transformaciji gradova usp: Bruna Kuntié-Makvié, ,La continuité de la mentalité urbaine: de Pline 'Ancien ¢ Constantin Prophyrogénete’, HAM, 4, 1998, 231-237; Morana Causevié, ,Les cités antiques des iles du Kvamner dans lantiquité tardive: Curicum, Fulfinum et Apsorus’, HAM, 12, 2006, 19-41; Nikolina Marakovié, Tin Turkovié, ,Social change and the idea of urbanity between late antiquity and early middle ages’, HAM, 12, 2006, 91-99. Jedan od rijetkih radova 0 tome za Sirmij jest: Miroslav Jeremié, ,The relationship between the urban physical structures of medieval Mitrovica and Roman Sirmium’, HAM, 12, 2006, 137-161. O kasnoantitkim mozaicima u nas usp: Marija Buzoy, ,Mozaitka dekoracija u kasnoanti¢koj arhitekturi na isto¢noj obali Jadrana’’ PIA, 8, 1991, 47-94; Branko Matulig, ,Prilog prougavanju nastanka, razvoja i trajanja salonitanske &kole- radionice mozaika’, OpArch, 18, 1994, 58-159; Jagoda Meder, Podini mozaici u Hrvatskoj od 1. do 6. stoljeéa, Zagreb 2003; Branko Matulié, ,Salonitanska mozaina &kola-radionica i ostale radionice provincije Dalmacije’, Diadora, 21, 2003, 77-99. Predmeti umjetni¢kog obrta, osobito nakit, obradeni su u vrlo velikom broju radova, od kojth usp. posebno: Zdenko Vinski, ,Rani srednji vi- jek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine”, VAMZ, 3. set, 5, 1971. 47-69; Zdenko Vinski, ,Kasnoanticki starosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheolo’koj ostavatini predslavenskog supstrata’, VAHD, 69, 1974, 5-86.