You are on page 1of 144
Tedavaé AKADEMIJA ZA RAZVOJNU REHABILITACHU Klaiéeva 16, 10000 Zagreb Tevrini isdavaé »NAKLADA SLAP« 10450 Jastrebarsko, dr. Franje Tudmana 33 nslap@nakladaslap.com www.nakladastap.com Za izdavace dr. sc, Viatka Mejaski BoSnjak Biserka Matesié Prevela Iva Novak Mirjana Zeravica prof. dr. sc, Viatka Mejaski BoSnjak Silvija Philipps Maria Montessori ; Pap DWETE TAJNA DJETINUISTVA Ovo drugo kastiljansko izdanje knjige Dijete - ja djetinjstva prati posljednje izdanje djeta na talijanskom jeziku (1966.) i revidicano je i dopunjeno posljednjim autoriginim spoznajama, Nastov izvornikar Maria Montessori: Il Segreto Dell’ Infancia Copyright © The Montessori-Pierson Estates 1938 SIGNATURA, “GAP Rataigizacip u plik Nacionalna vewdlina kninica~ Zagreb pK 139972.737 570133 MONTESSORI, Maria Diet: tna deta / Maria Montesiori: .-Zagte: | ‘Akademi 2 eavojn rehailitajo Sestrebarska: Nata Sip, 2003 Prijevod dela: Il sogreto deNitanzia ISN 955-191-2259, iolose razv) ~ Priuéaik ras ~ Odgojni apekt. i. Djeg eget raz = Temeljah pojmon 29110013, ISBN 953-191-228-9 Graficko oblikovanje i tisak "NAKLADA SLAP" Pradgovor prvam kastilianskom font PREDGOVOR PRVOM KASTILJANSKOM IZDANJU (Maria Montessori) PREDGOVOR OVOM IZDANJU (Mario M. Montessori) UVOD - Djetinjstvo, socijalno pitanje (Maria Montessori) PREDGOVOR PRVOM KASTILIANSKOM IZDANIU, (Ova knjiga, koja je u potpunosti napisana u Barceloni, pojavijuje se danas usted dubokih previranja kroz koja prolazi plemeniti Spanjolski narod. Dok je jo8 bila u pripremi, neki od mojih udenika koji su bili nestrplivi u nastojanju da objave ideje koje sam iznosila na privatnim pre- davanjima, skupili su ta neobjavijena poglavija objavijujuéi ih u Patiz w veljagi 1936. godine u obliku knjige pod naslovom Dijete (“L Enfant”). Ukolovozu sam konaéno objavila veé potpuno dovrgenu knjigu pod naslovom “The Secret of Childhood” (Tajna djetinjstva), noi ta je verzija na odredeni natin bila promijenjena entuzijazmom osoba koje su, slaz se $ mojim idejama, dodale brojne biljeske, u Zeji ili nastojanju da povuku usporednice izmedu tih ideja i ideja engleskih filozofa i pjesnika, i tek danas, u Spanjolskoj, u toj voljenoj zemiji u kojoj je i bila zapoceta, konaéno se pojavijuje knjiga u onom obliku u kojem sam je prvotno i napisala, puno cjelovitija nego sto to mogu biti engleska i francuska ver- aia Cinjenica da je u Francuskoj i u Engleskoj ugledala svjetlo dana prije nego u Spanjolskoj, pokazuje kako je velik interes koji Ijudsko drustvo danasasjeéa za djetinjstvo. Taj nas fenomen uopée ne treba éudit Covjek je, kao Sto kaze Carrel, nepoznanica. Napor svih drevnih filozofa sastojao se u pokuSaju da skinu veo koji pokriva misterijljudske psihe, no Dijete -tojna dietinistva sva su istrazivanja bila upuéena prema govjeku; biéu koje je vet dovolino kom ia je psiha skrivena u gustoj tami koja se opire istrazivanju ianaliz. Kao posljedica, i usprkos svim istrazivanjima, dovjek je danas takva nepoznanica kakva je bio iu zoru civilizacije. Ako postoji neko svjetlo koje bi nas poput otkriéa moglo pros- vijetliti u tom dubokom misteriju, sigurno dolazi od djeteta; jedinog bica koje nam svojom inicijalnom jednostavnoséu mode pokazati inti smijernice koje Ijudska dua slijedi u svom razvoju. ta Zinjenica, kako u Francuskoj tako i u Engleskoj, htjelais- “L Enfant”; prikazujuéi dijete kao “otkrivaéa”, a u Engle~ skoj objelodanjujuci ideju da dijete u sebi sadréi tajnu nepoznatog Covjeka. Danas se Dijete pojavijuje u Spanjolskoj; no njegov glas nije nepoznat, moglo ga se Eutii prije. Mnoga od njegovih poglavlja Srila su se putem mikrofona Udruzenja katalonskog radija kao slabi glasié koji je skoro prorockim rijegima nagovijestio tragicne dogadaje kojisu se razbuk- tali u naoj voljenoj domovini. Podigao se bolnom tuzaljkom, pozivajuéi Govjeganstvo da razmisli o stvarnosti jo8 uvijek nepoznatog Ijudskog Ziv- ota, no éije je shvaéanje moglo utjecati na socijalnu orijentaciju. Djeca, djetinjstvo, “zaboravijeni gradanin” dozivali su u pomoé moje poste- dovanje onim svetim pravima die bi priznavanje uzdiglo éovjetanstvo na vi8u i potpuniju civilizacijsku razinu, Neka njegov glas, koji je tada bi guSen praskom Zestoke oluje kojase stvarala, nade danas wvidavniji odjek u srcima iscrpljenima od boli, i neka nam poshudi kao svjetlo koje Ce nas povesti novim putem civitizacije, u kojoj Ge dvije faze Ijudskog Zivota do- biti jednako znagenje: dijete i odrasla osoba kao nedieljivi dijelovi iste osobnosti. Maria Montessori Predgovor ovom idan PREDGOVOR OVOM IZDANIU Problemi koji danas okruzuju djecu i mlade odsudni su dokaz.da po- duka ni izdaleka nije najvazniji dio odgoja. Ipak, i dalje postoji uvjerenje da je odrasla osoba, kad odgaja dijete, ona koja stvara éovjeka. Odgoj se obitno sastoji od izravne poduke i to éesto predstavija vise prepreku nego pomoé prirodnom razvoju Ijudskog biée. Rana dob ne prilagoduje se pre~ no’eaju kulture j zbog toga se obiéno zanemaruju prve godine djetetova Zivota. Ipak, te naizgled isprazne godine su temeljne. Bas se u tom razdo- biju ljudskog Zivota javija zapanjujuéi fenomen: polako izranjaju ni iz éega Jjudska psiha i Kudsko ponasanje. Dijete postaje neovisno, uéi manipuli- ati, hodati, govoriti, misliti i upravijati vlastitom voljom. Za taj proces ne trebamo zahvaliti poduci odrasle osobe, nego djetetovu vlastitom ost- varivanju, Uvijek je postojalo dijete, a, pak, aj je proves ostao skriven sve dok dr. Maria Montessori, vodena odredenom intuicijom koja se rada iz Iju- bavi u njezinu pravom smistu, nije prodrla u tajanstveno kraljevstvo djetje psihe i izmamila je na svjetlo u svoj njezinoj velitanstvenosti. Istodobno je otkrila osnovne uvjete koji su potrebni da bi dijete uspjeSno izvelo proces Viastitoga stvaranja. Djeca koja su omogutila ovo otkri¢e potjecala su iz najnizih drust- venih slojeva; bila su to plasljiva, prestrasena i srameZjiva djeca, no isto- dobno nasilna, posesivma i destruktivna. Polako, kad su bile zadovoljene njihove psihiéke potrebe, dozivjela su tako neobiénu promjenu da je ono- dobni tisak govorio 0 “obraéenoj djeci”. Promatranje ovoga duhovnog fe- nomena dovelo je do radikalne promjene u Zivotu dr. Montessori. Sigurno je da su djeca spontano nauila citati u dobi od éetiri i pol godine, NO ono Sto je stvarno bitno bila je promjena u njihovom ponaganju, Covjeka ne mora stvarati samo kultura. Postoji nesto mnogo bitnije, neizmjerno vaino za ovjedanstvo. Ako se i dalje bude zanemarivao duhovni aspekt Eovjeka, svaki put kad se uveéaju njegove spoznaje, bit €e Dien ne detnitva sve opasniji za Eovjetanstvo. Moda se veéina njegovih izuma neée prim- jenjivati u ratne svrhe? Covjek je otkrio letenje, otkrio je atomsku ener- siju, no nije uspio otkriti samoga sebe. U tome lezi prava vrijednost doprinosa Marie Montessori Ijudskom, napretku. Da bi pokazala veliginu i blistavo obeéanje duse koja se rada iz, djeteta, dr. Montessori zapoéela je kampanju koja je trajala cijeloga njez- ina Zivota. Nakon njezine smrti, Medunarodna Montessori organizacija (AMI-op. prev.) nastavila je taj posao organiziranjem kongresa, okrugih stolova i osnivanjem Montessori zajednica i pripremnih teéajeva, jer je potrebna posebna obuka kako bi se djetetu pruzila pomoé. Malo pomalo stvarala su se sredi8ta za obuku na Cejlonu, u Danskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Francuskoj, Njemackoj, Indiji, Italiji, Pakistanu, Svicarskoj i u Sjedinjenim Dréavama. Uvjezbane osobe nalaze se na svim kontinentima, u drevnim i u modernim zemljama, pa fak i u drZavama koje su tek ne- davno stvorene na afrizkom kontinentu. No najuéinkovitiji instrument Medunarodne Montessori organi- zacije i dalje su pisani radovi dr. Montessori, a posebno njezina knjiga Tajna djetinjstra, Ova je knjiga prijevod posijednjega talijanskog izdanja koje je bilo revidirano, usporedivano i objavijeno s posljednjim prilozima dr. Montessori, malo prije njezine smrti 1952. godine. Utjecaj koji je knjiga imala i njezinu popularnost pokazuje éinjenica da je objavijena na petnaest jezika, neki od njih su azijski, kao Sto su japanski, tamilski, mah- rati, itd. Kad se pojavila, pretrpjela je odredenu kritiku, posebno psi- hologa. Ipak, najnovija istrazivanja na podrugju psihologije pokazuju daie temeljna sposobnost djeteta da nauéi pisati ida usvoji predmete kao sto su geologija, zemljopis, aritmetika, geometrija, itd. javlja u prvim godinama svog Zivota i danas se priznaje da je dr. Montessori bila pionir na tom ter- enu. I baS je u tome opasnost. Ono sto psiholozi istrazuju je utilitarni dio koji zanima odrasle osobe. Zbog toga raste broj Skola koje Koriste Mon- tessori metodu samo kao naéin poduke. Mnogi twrde da je to bila namjera dr. Montessori, ne uzimajuéi u obzir ono éemu je dr. Montessori pridavala veéu vaznost: doprinos univerzalnom miru koji dijete moze donijeti Predgovor ovom indoniy Eovjetanstvu, Cesto sam mislio da bi ta tumaéenja trebala biti opovrgnuta; jer uzrokuju veliku konfuziju. No, gdje bismo mogli na¢i osobu koja bi to mogla uéiniti s odgovarajucim autoritetom? Onda mi je palo na pamet da bi najbolja bila sama dr. Montessori. Pustimo je, dakle, da govori svojom njigom, koja nam otkriva tajnu djetinjstva. Mario Montessori, generalni direktor “Association Montessori Internationale" (A.M.L), Amsterdam, 1968. Dijete -tojna detnistva SADRZAJ Predgovor prvom kastiljanskom izdanju Predgovor ovom izdanju Uvod ~ Djetinjstvo, socijalno pitanje PRVI DIO 1, STOLJECE DJETETA Psihoanaliza i dijete Tajna djeteta 2. ODRASLI NA OPTUZENICKOJ KLUPI BIOLOSKA MEDUIGRA. 4, NOVORODENCE Natprirodna okolina 5, PRIRODNINAGONI 6. DUHOVNIZAMETAK Utjelovjenje Gavjeka u djetent 7. DELIKATNE PSIHICKE KONSTRUKCUJE, Razdoblja posebae osjeljvost! U isttadivanju razdoblja posebne osjethivosti Promatranjaiprimjert 8. RED 9. INTELIGENCUA 10. SUKOBI NA RAZVOJNOM PUTU Spavanje 10 BRE 32 39 39 5 s a 6 C 7 80 89 103 103 1. HODANJE 12, RUKA Osnovne radnje 13. RITAM 14, SUPSTITUCIA LICNOSTI Ljubav prema okolini 15. POKRET 16, NERAZUMUEVANJE 17. SHVACANJE LIUBAVLIU DRUGI DIO 18. ODGO) DIETETA, Korijeni nase metode 19. PONAVLIANJE VJEZBE 20. SLOBODAN IZBOR 21, IGRACKE 22, NAGRADE I KAZNE 23, TISINA 24. DOSTOJANSTVO 25. DISCIPLINA 26. OSNOVNO OBRAZOVANJE Pisanje ~Gitanje 27. PARALELNI TIELESNI RAZVO} 28. POSLIEDICE 29. POVLASTENA DJECA Sodio} 109 14 8 123 126 128 132 136 140 1 Dijete tojno djtiista Used 30, DUHOVNA PRIPREMA UCITELSA 31, ODSTUPANIA 32. BUEG 33. BARIJERE 34, LIECENJE 35. OVISNOST 0 ODRASLIMA 36. PORIV ZA POSJEDOVANJEM 37. POHLEPA ZA MOCI 38, KOMPLEKS MANIE VRUEDNOSTI 39. STRAH 40, LAZI 41. UTJECAJ NA THELO TREC! DIO 42. SUKOB IZMEDU ODRASLE OSOBE I DJETETA 43. RADNI NAGON 44, KARAKTERISTIKE DVIJU VRSTA RADA Rad odrasle osobe Rad djeteta Usporedba dviju vrsta rada 45. NAGONI - VODICI 46. DIJETE UCITELI 47. ZADATAK RODITELIA 48. PRAVA DIETETA 245 27 252 253 257 259 264 2m a 29 UVOD DJETINJSTVO, SOCIJALNO PITANJE Unatrag nekoliko godina zapoéeo je drustveni pokret u korist djetinjstva, koji nije bio organiziran niti voden nikakvim zaéetnikom. Izbio je poput prirodne ‘erupeije na vulkanskom tlu gdje se spontano i posvuda Sire plamenovi. Tako se radajn veliki pokreti. Bez ikakve sumnje, znanost je tome pridonijela; moze je se smatrati zaéetnicom drustvenog pokteta za djetinjstvo. Higijena se poéela boriti protiv smrtnosti djece; zatim je pokazala da je dijete Zrtva Skole, nepoznati mucenik, yjecni osudenik za vrijeme svog djetinjstva, jer kad zav18i njegovo djetinjstvo, zavrSava i kola. fiena ga opisuje kao nesretnog, steg- nute due, zamorene inteligencije, pogrbljenih ramena, uskih grudi, sklonog tuberkulozi. Na kraju, nakon trideset godina proutavanja, smatramo ga Ijudskim bigem na koje je drustvo zabo- ravilo, ato su ubinili joni Koji mu odobravaju i uvaju Zivot. Sto je dijete? Ono je stalna smetnja odrasloj ‘osobi, opteregenoj i zaokupljenoj brigama koje su svaki put sve zahtjevnije. Za dijete nema mjesta u kui koja je svakim danom sve mania, u velikim gradovima gdje se akumuliraju obiteji. Za njega nema mjesta ni na uli- cama, jer se broj automobila poveéava, a ploénici su puni Ijudi kojima se Zuri, Odrasie osobe nemaju vre- 13 Di diatinstva Diete -toino dietinistea 16 ganizirati i djecu, dajuéi im osjeéaj za drustvenu dis plinu i dostojanstvo koje se razvija kod pojedinca, kao Sto se to dogada u nekim djegjim organizacijama kao to su “boys-scouts” i “djegje republike”. Politiéki re~ formatori, revolucionari naSeg doba, oslanjaju se na dijete kako bi im ono postuiilo kao poslusni instrument anjihovih budwéih namjera. Svagdje se, udobru iu zlu, sa zakonitim ciljem da ma se pomogne ili skoristoljubivim ciljem da se posluzi njime kao stedstvom, misli na dijete. Rodilo se kao socijalna individua. Jako je i pro- dire na sve strane. Vike nije samo dio obitelji; vise nije ‘ono dijete koje nedjeljom Seée dréeci poslusno oca za ruku, u sveganom odijelu, paze¢i da se ne uprija. Ne, dijete je osobnost koja napada socijalni svijet pa tako i svako kretanje koje nastaje oko njega ima znagenje. Kao ito smo veé rekli, nije bilo potaknuto ili vodeno zaéetnicima; nijedna organizacija ne koordinira time i to pokazuje da je doslo vrijeme djeteta. Postavija se, dakle, vazno socijalno pitanje, sa svim svojim autorite- tom: socijalno pitanje djetinjstva. Nuzno je shvatiti doseg sovijalnog pokreta u korist djeteta. On ima veliku vaznost za drustvo, za civi- lizaciju i za cijelo Govjecanstvo. Sva razgla’ena djela, stvorena bez ikakve medusobne veze, pravi su znak da nemaju konstruktivnu vaznost: ona st jedino dokaz da se pojavio stvarni i univerzalni poticaj prema velikoj drustvenoj reformi. Ta je reforma tako vaina da na- javijuje nova vremena i novu civilizacijsku eru, Mi smo posljednji koji su prezivjeli jednu epohu koja je veé prosia i u kojoj su se Ijudi samo bavili time kako da stvore ugodan Zivotni prostor prilagoden sebi: Zivotni prostor za odraslo Zovjetanstvo. Used Stojimo na pragu nove epohe u kojoj ée trebati raditi za dva_razlifita Govjecanstva: Covjetanstvo odraslih osoba i Sovjeanstvo djece. Iidemo prema civi- lizaciji koja ¢e trebati pripremiti dva socijalna Zivotna prostora, dva razlitita svijeta: svijet odraslih osoba i svijet djece. Zadatak koji nas eka nije stroga i vanjska organizacija zapoéetih socijalnih pokreta. Ne radi se 0 olakéavanju koordinacije medu razligitim javnim i pri- vatnim drustvenim predvidanjima u korist djetinjstva da biib se organiziralo zajedno, Bili bismo onda odrasle osobe koje se organiziraju da bi pomogle vanjskom ob- jektu: djetetu. Socijalno pitanje djeteta, naprotiv, prodire svo- jim korijenima u unutra&nji Zivot; pruza se prema nama, odraslima, da bi potreslo nasu savjest i obnovilo nas. Dijete nije strano bige koje odrasla osoba moze proma- trati izvana, s odredenim ciljevima. Dijete je najvazniji, dio Zivota odrasle osobe. Dijete je stvaratelj odrasle osobe. Dobro ili zlo zrelog Eovjeka usko je povezano 5 djedjim Zivotom koji ih stvara. Na dijete Ce pasti sve nae pogreske, a ono ée ubrati iplodove. Umrijet emo, ‘no naa Ce djeca pretrpjeti posljedice zla koje ée zau- vijek deformirati njihovu duu. Krug je kontinuiran ine mote se prekinuti, Dodirnuti dijete znaéi dodirnuti najosjetljiviju toéku cjeline &iji se korijeni nalaze u vrlo dalekoj proslosti i koja se upucuje prema beskonaénoj buduénosti, Dodimuti dijete znaéi dodirnuti najosjet- Jjiviju i najvitalniju togku u kojoj se sve moze odrediti i obnoviti, gdje je sve puno Zivota, gdje su zatvorene tajne duse, jer se tamo razraduje Covjekov odgo}. 7 Dito - taina ditinstva 18 Syjestan rad u korist djeteta i kretanje prema kraju s divnom namjerom da ga se spasi bilobijednako spoznavanju tajne govjeganstva, kao Sto su bile spoznate tolike tajne vanjske prirode, Socijalno pitanje djetinjstva je poput malene bilj- ke koja se jedva pojavljuje na povrsini zemlje i koja nas privlaéi svojom syjeZinom. Ali ako pokuSamo ubrati tu biljku, otkrit éemo snaine i duboke korijene koji ne dopustajté da je istrgnemo. Treba ukloniti zemlju i stalno kopati da bismo shvatili da korijeni idu w svim smjerovima i ire se poput labirinta. Da bismo mogli ubrati tu bijku, treba ukloniti sva zemlju. Ti su korijeni simbol podsyjesnog uv povijesti Covjegansiva, Treba ukloniti statiéke stvari Koje su oblozile Eovjekov duh i koje su mu onemoguéile da shvati dijete i stekne intuitivnu spoznaju njegove duse. Impresivna sljepoéa odrasle osobe, njegova neos- jeéajnost prema vlastitoj djeci — plodovima njegova viastitog Zivota ~ sigurno imaju vrlo duboke korijene, koji su se protegnuli kroz nekoliko generacija, Odrasla, soba koja voli dijete, ali koja ga nesyjesno prezire, iza- ziva u njemu tajnu patnju, zrcalo je naih pogresaka i upozorenje naSem ponaéanju. Sve to otktiva univer- zaini, nesvjesni Konflikt izmedu odraste osobe i djeteta. Socijaino pitanje djetinjstva tjera nas da prodremo u zakone stvaranja éovjeka i pomaze nam u stvaranju nove savjesti i, prema tome nove orijentacije naseg drustvenog Zivota. Stoljege djeteta 1. STOLJECE DJETETA Napredak koji je u samo nekoliko godina postig- u njezi i odgoju djece bio je iznenadujuée brz Sto se prije svega treba pripisati osvjestavanju, a ne po- boljSanju Zivotnih uyjeta. Ne samo da je u posljednjem desetljecu XIX. stoljeca postignut znatan napredak u i djece, nego se i sama osobnost djeteta pokazala unovom svjetlu, zadobivajuéi veliku vaznost, ‘Ustvari, nemoguée je prodrijeti u bilo koju granu medicine ili filozofije, ukljucujuéi i sociologiju, a da se ne uzme u obzir udio koji proizlazi iz poznavanja Zivota djece. Kao pribliznu usporedbu vaznosti tih spoznaja mogli bismo navesti prosyjetljujuci utjecaj embriologije na sveukupne spoznaje u biologiji, ukljuzujuci i one verane wz evoluciju Zivih biéa. No kad govorimo 0 spoznajama o djetetu, njihov utjecaj na sva pitanja 0 ko- jima Covjetanstvo razmiSlja daleko je veéi od ostalih. Ono Sto ¢e dati konagan i snazan poticaj Ijud~ skom napretku neée biti tjelesno dijete, nego psihitko (ne djetetova tjelesnost, nego njegova psiha). “Dua djeteta” definirat Ge ono sto bi moglo predstavijati stvarni napredak Ijudi imozda, tko tozna, potetak nove civilizacije 2 Dijete - taine dotinistva 22 Svedska spisateljica i pjesnikinja Ellen Key ve¢ je odavno prorekla da ée dvadeseto stoljeée biti “stoljece deteta”, Onaj tko bi imao strpljenja prelistavati povijesne dokumente, naéao bi neobiéne podudarnosti ideja uw prvom kraljevskom govoru koji je odr20 taiijanski kralj ‘Viktor Emanuel JE. godine 1900. (bai na prijelazu stol- Jeéa) kad je nastijedio ubijenog kralja. Misleci na novo doba koje je zapoéinjalo tim stoljeéem, nazvao ga je “stoljeéem djeteta”. Vrlo je vjerojatno da su te pi rotke rijegi bile odraz dojmova probudenih znano’ koja se u posljednjem desetljeéu stoljeéa bavila na- pacenim djetetom, djetetom koje smrtonosne zarazne bolesti napadaju i deset puta Ze8ée od odraslog éovjeka, te djetetom Zrtvom muéenja u skoli. mogao predvidjeti da dijete skriva u sebi Zivotnu tajnu i da je sposobno skinuti veo s mis- terija Ijudske due, te nepoznanice koja je odrastoj osobi nuzna wu rjeSavanju njezinih individualnih i soci- jalnih problema, Ova moderna tozka gledista moze ute mefjiti novu istrazivaéku znanost o djetetu, a njezina vainost moze utjecati na cjelokupan socijaini Zivot Hjudi Psihoanaliza i dijete Psihoanaliza je otvorila potpuno nepoznato podrugje istrazivanja, omoguéivii pronicanje u tajne podsyjesnog, ali u praksi nije uspjela rijesiti niti jedan bitan Zivotni problem. Ipak, mo¢i ée nas pripremiti da shvatimo doprinos djeteta. dete Mote se re¢i da je psihoanaliza nadmaiila poi- manje svijesti koja se do tada u psihologiji smatrala ne- nadmaiivom, kao Sto su u drevnoj povijesti Heraklovi stupovi za gréke moreplovce predstavljali granicu iza koje je, po praznovjernima, bio kraj svijeta, Psihoanaliza je i8la dalje, prodiruci u ocean podsvjesnog. Bez ovog dragocjenog otkriéa, bilo bi te8ko jednostavnim rijegima objasniti doprinos koji psiha djeteta moze dati intenzivnom prougavanju Ijud- skih problema. Poznatoje da je psihoanaliza u potetku bila samo nova tehnika u lijegenju psihickih bolesti; u poéetku je, dakle, bila grana medicine. Sjajan rezultat psihoanalize bio je otkriée éudesne moéi koju podsvijest ima wu Ijud- skim postupcima, Bilo je prijeko potrebno napraviti studiju psihickih reakcija, prodiruéi dalje od svijesti, sto je otkrilo tajne Ginjenice i nesluéeno bogatstvo, unista- vajuéi u potpunosti stare ideje. Psihoanaliza je otkrila postojanje nepoznatog svijeta, popriliéno velikog, za koji se moze re¢i da povezuje sudbinu pojedinac2. No taj se nepoznati svijet ne objainjava. Veé u doba Char- cota, u XIX, stoljecu, na podrudju psihijatrije pojavila se podsvijest. Kad su se jednom preile granice Herak- lovih stupova, nitko se nije usudio zaploviti golemim ‘oceanskim prostranstvima. Jaka sugestija, koja se mozs usporediti jedino s tim grékim predrasudama, dugo je zadréala Freuda unutar patoloskih granica. U unutamjem vrenju kaotignih konstituirajuéih clemenata, traze¢i put prema van, podsvijest se probila i izaila na vidjelo. U posebnim sluéajevima oditovala se kod te8kih psihitkih bolesti. Zbog toga su se neobigni fenomeni podsvjesnog, razliciti od manifestacija syjes- 23 Diiete = tojna dietnistva 24 nog, jednostavno biljezili kao zmaci bolesti. Freud je ot- krio kako proniknuti u podsvijest uz pomoé tegobne metode, no ipak se dugo morao zadrZati na polju pa- tologije. Jer, koja bi se normalna osoba podvrgnula muénim pokusima psihoanalize? Nije li (o vista opera- tivnog seciranja due? U lijedenju bolesti, Freud je iz~ veo prve zakljuéke o psihologiji, u vecini slutajeva bili su to osobni zakljuéci o anormalnim temeljima, koji su utjelovili novu psihologiju. Freud je dotaknuo beskra- jan ocean, ali ga nije stigao istraziti; on je odredio obiljedja olujnog (esnaca. Zato Freudove teorije nisu bile zadovoljavajuée, anije to bila ni tehnika lijeéenja bolesnika jer nije uvijek vodila izljegenju “bolesti duse”. Zbog toga su se drustvene tradicije, koje su plod starodrevnih iskustava, isprijegile poput nepremostive prepreke pred bilo kakvom generalizacijom Freudovih teorija. Nasuprot tome jedna je nova istina, jasna i blis- tava, srudila tradiciju, a stvarnost je rastjerala sjene. Is- traZivanje te goleme stvarnosti vrlo se razlikuje od tehnike Miniékog lijezenja ili od teoretskitt zakijuéaka. Tajna djeteta Zadatak da se pronikne w prostrano neistrazeno podrugje pripada razlifitim znanstvenim podrugjima i raznolikim tumaéenjima zamisli. Treba prouéiti Covjeka u korijenu, nastojeci odgonetnuti u dusi djeteta odvijanje njegova razvoja kroz sukobe s okolinom, da bi se doznala tragitna tajna snazne borbe koja prisiljava Sjudsku due da se deformirai postane tamna i mratna. Stoliete dietero Psihoanaliza je opisivala tu tajnu. Jedno od najsenzacionalnijih otkri¢a, koje proizlazi iz primjene tehnike psihoanalize, bio je korijen psihoze u najra- aijem djetinjstva. Zdrwzena sjeéanja 0 nesyjesnom po- kazivala su djegje patnje koje nisu bile opéepoznate, nego kao uspavane u svijestii, prema tome, udaljene od dominantnog misijenja, te kao takve najimpresivniji i najuznemirujuéi dio svih otkriéa postignutih u psiho- analizi. Patnje su bile iskljudivo psihigkog karaktera: polagaue i konstantne, ali nisu ukazivale na to da mogu stvoriti odraslu psihigki bolesnu osobu. Bilo je to suzbi- janje spontane djetetove aktivnosti od strane odrasle osobe koja dominira nad djetetom i, prema tome, povezano s odraslom osobom koja ima najveéi utjecaj na dijete, a to je majka Vaino je razlikovati upravo ta dva plana is- tradivanja Sto ih nalazimo u psihoanalizi: prvi, povriniji, koji proizlazi iz sukoba individualnih nagona i prilika u drustvenoj sredini kojima se pojedinac treba prilago- iti, prilika koje su u suprotnosti s nagonskim Zefjama i od kojih nastaju izljecivi sluéajevi, u kojima nije tesko prebaciti na polje svijesti uznemirujuée uzroke koji su ostali skriveni. Ali postojii drugi, dublji plan, ato je dje- tetovo paméenje, u kojem se sukob ne dogada izmedu éovjcka i njegove socijalne sredine, nego izmedu dje- teta i majke; opéenito mozemo reéi: izmedu djeteta i odrasle osobe. Taj posljednji sukob koji je jedva opisan u psiho- analizi, vezan je uz te&ko izljetive bolesti, zbog éega je ostajao izvan profesionalne prakse, dajuéi relativau vainost interpretaciji pretpostavijenih uzroka bolesti. 25 Dijete-roine de 26 Kod svih se bolesti, makar one bile iskljuivo tje~ lesnog karaktera, utvrduje presudna vaznost koju su smogli isnati dogadaji iz ranog djetinjstva; bolesti Giji se uztok nalazi u djetinjstvu su najozbiljnije i najteze ialjetive, Mode se reéi da je djetinjstvo kovaénica pre- dispozicija No indikacije koje su povezane s tjelesnim boles- tima, uzrokovale su razvoj inekih grana znanosti, poput djevje higijene, nauke o odgoju djece, pa Zaki eugenike (casne higijene), stvarajuéi praktiéni socijalni pokret re- forme tjelesnog lijetenja djeteta, ali njje dolazilo do psi- hoanalize djeteta. Dokaz da se korijen psihitkih tegoba odraslih osoba nalazi u djetinjstvu i potvrda predispozi- cija koje intenziviraju konflikte te osobe s vanjskim svijetom, nije doveo ni do kakvih praktiénih rezultata u Zivot djeteta. Psihoanaliza se posluéila tehnikom ispitivanja podsvijesti. Ta ista tehnika koja je omoguéila pro- nalaZenje i istraZivanje problema odrasle osobe, pred- stavija zapreku 2a dijete. Dijete, koje po svom karakteru nije pogodno za istu tehniku, ne moze se pris- jecati djetinjstva: ono jest djetinjstvo. Bolje ga je pro- matrati nego ispitivati, i to s iskljutivo psihitkog stajaligta, tako da se otkriju sukobi koje dijete prodivljava v odnosima s odraslima i drustvenom sredi- nom. Oéito je da nam ovo stajaliste omoguéava prelazenje s podrugja tehnike i teorije psihoanalize na novo polje promatranja djeteta u njegovoj socijalnoj eg- zistenciji Ne radi se 0 prelazenju preko teskih ispitivanja vezanih uz boledljive pojedince, nego o istrativanju judskog Zivota u stvarnosti, usmjerenog na “psihicko dijete”. Cijeli se Zivot covjeka na njegovu razvoinom Putu od rodenja predstavija kao praktitni problem, Trenutno nam nije poznata stranica Ijudske povijesti koja opisuje sluéaj psihiékog Sovjeka: “dijete koje os. jeéa” koje nailazi na prepreke, koje je u nepremostivim sukobima s odraslom osobom koja je jaéa od njega i koja njime upravija, a da ga ustvari ne shvaca; to je Prazna stranica na kojoj jo8 nisu zapisane nepozmate patnje koje prodicu « netaknuto j posebno tankocutno Podrudje djedje duhovnosti, stvarajuéi u njegovoj pods- vijesti manje vrijednog Zovjeka, razliitog od onog ko- jeg je priroda stvorila, Psihoanaliza dotive to slozeno pitanje, iako nije ovezana s njim. Ona se ogranitila na pojam bolesti ina medicinu koja lijeti. Pitanje psihickog djeteta sadrZi Profilaksu u odnosu na psihoanalizu: ustvari, ono se od- nosi na normalno i uobigajeno postupanje s djecom, koje pomaze da se izbjegnu prepreke i sukobi, i prema tome i njihove posljedice, odnosno psihike bolesti ko- jima se bavi psihoanaliza ili samo jednostavni moralni poremeCaji koje psihoanaliza smatra rasprostranjen- ima medu skoro cijelim govjeganstvom. Oko djeteta se dakle stvara potpuno novo polje znanstvenog istraZivanja, neovisno o jedinom paralei- nom polju, psihoanalizi, To je u osnovi oblik “dopri- nosa razumijevanju psihigkog Zivota djeteta” potpunim ulazenjem u polje normalnostii odgoja. Njegova karak- feristika je prodiranje do psihiékih Ginjenica za koje aijete jo8 nije znalo i istodobno otkrivanje odrasle osobe koja je jo3 u djegjoj dobi usvojila pogresno onatanje kojim upravija podsvijest. Stoliode dieteta 27 Dijete- tone ditto 28 2. ODRASLI NA OPTUZENICKOJ KLUPI Freud je u svezi s najdubljim korijenima psihitkih poreme€aja koje zapazamo u odrasle osobe, otkrio pos- fojanje stanja koje je nazvao "represija”- potiskivanje. Dijete jednostavno ne moze otvoriti duSu onako kako mu je to potrebno kao biéu koje se formira, zato {to ga odrasla osoba gusi, “Odrasia osob” je apstrak- tan pojam. Buduéi da je dijete bide koje je odvojeno od druStva, odrasla je osoba ta koja utjeée na njega i ona je togno odredena: to je osoba koja j¢ djetetu najbliza. Naravno, to je uglavnom majka, za njom slijedi otac, i, konaéno, odgojiteli i utitelj Tim je odraslim osobama drustvo dalo opreéne zadatke, odnosno namijenilo im teret odgoja i poma- ganja razvoja djeteta. Prilikom ispitivanja dubina duse iabija snazan krik optuzbe onih Koji su dosad bili priznati kao Euvari i dobroginitelji Covjetanstva, a sada su se pretvorili u okrivijenike. Tako su svi oni otevi, majke, uéitelji i skrbnici djece, optuzba se proteze na odrasle osobe opéenito i, stovise, na drustvo koje je odgovorno za djecu. Optudba je iznenadujuéa i djeluje apokaliptitno, tajanstveno i straino poput glasa posijednjeg suda: “Sto si utinio s djecom koju sam ti povjerio?” Odrosi na optuenigkoj klupi Prva reakeija odraslih je obrana, protest: “Cinimo za njih sve na svijetu, djeca su naga ljubav, bri- dxtvajuéi sebe.” To je suogavanje dvaju suprotnih koncepata: jedan od njih je svjestan, dok se drugi odnosi na nesvjesne radnje. Obrana je poznata, zastarjela, sistematiéna i nezanimljiva: ono sto je za- nimljivo su optuzba j optuzenik ko} vanjem brige za djecu i njihova odgoja, nalazeci se u Jabirintu problema, u gustoj Sumi bez izlaza, zato ito ig- norira “pogreske” koje nosi u sebi. Tko god zastupa djecu mora ustrajavati u optuzbama protiv odraslih, bez iznimke i oprosta. Optuzba protiv odraslih se pretvara u Zariste fas- cinantnog interesa jer ih se ne optuzZuje zbog namjenih postupaka, koje Gine odrasli zanemarivanjem ili oma- lovazavanjem, veé nenamjernih pogresaka, kojih nis svjesni. Optu%ba donosi na vidjelo njihove “nehotiéne” krive postupke i zbog toga dobiva parnicu, pomazuéi Ijudima da spoznaju sami sebe. A iz procesa proizlazi obogacivanje Ijudskog biéa dotada nepoznatim spozna- Jama na podrugju dusevnog zivota. ‘Tijekom povijesti je ponaSanje Ijudi prema viasti- tim pogreskama bilo dvojako. Svaki se pojedinac uzne- miruje krivih postupaka koje uvida, i vrijeda zbog vlastitih svjesnih pogresaka, dok ga istodobno pogreske koji nije svjestan privlaée i ofaravaju. To je zato sto one sadrée tajnu usaviSavanja onoga to je “s druge strane” poznatih granica i prostora, i sto nas uzdizu na vige razine. U srednjem vijeku vitezovi su uvijek bili spremni trgnuti maé u obranu na i najmanju optuébu koja je ugrodavala polje njihove svijest, istovremeno Padajué nigice pred oltar i priznavajuéi: “Kriv sam, 29 ‘ijete- tena detinstva 30 igjavijujem to pred svima, grijeh je samo moj.” Biblijske prige daju velo interesantne primjere takvog ljudskog ponaganja. Koji je razlog okupio mno’tvo oko proroka Jone u Ninivi i sve ih stdaéno razdragao, od kralja do obiénog seljaka, navodeci ih da ga slijede i poveéavaju njegovu pratnju, izmijeSani medu sobom? A on ih je aptuzivao da gine tako strane grijehe da 6e, ako se ne obrate, Niniva biti unistena. Kako Ivan Krstitelj na obalama Jordana naziva mnostvo, koje pridjeve upotrebljava da bi pridobio tako veliki skup? Zove ih: “zmijino leglo”! To je duhovni fenomen: Ijudi hrle k tome da se osje¢aju optuzenima, i njihova je Zurba zapravo odo- bravanje, priznavanje krivnje koje nisu zaista syjesni. Oitre i uporne moraju biti optuZbe koje pozivaju pods- vijest da se poistovjeti sa svije&u. Cijeli duhovni razvoj je proces Kojim svijest osvaja nesvjesno, onaj kojim preuzima na sebe ono Sto se oduvijek nalazilo izvan nje, kao Sto se i napredak civilizacije odigrava na putu stal- nog otkrivanja novog. Da bi se dijete odgojilo na drukéiji nagin, da bi se saéuvalo 08 sukoba koji dovede u opasnost njegov psi higki Zivot, ponajprije je muzan temeljni, prijeko potre- ban korak o kojem ovisi sav uspjeh, a to je promijena odrasle osobe, Ona radi sve Sto je u njezinoj moét i kao Sto kaze, voli dijete bezgraniéno, priznajuéi na taj nagin postojanje nepremostive prepreke izmedu nje idjeteta. Obvezatno mora prijeéi prijeko i nadvladati sve sto je poznato, voljno i syjesno. Jer postoje stvari koje se 0 djetetu ne znaju stoga Sto je dio njegove duse oduvijek bio nepoznat i potrebno je otkriti ga. Proutavanjem djeteta dolazi se dros na optutenidhoj Kup! do otkri¢a koja vode k nepoznatom jer unatoé prouta- vanja psihologije i odgoja djeteta, jo8 uvijek postoji ono Sto je kod djeteta nepoznato. Nuzno je nastaviti is- tradivanje s oduSevijenjem i zanosom i spremno3éu na napore, kao sto to rade oni koji, zriajuéi da u nekom dalekom kutkunegdjeima zlata, Zure u nepoznate zem- Ie: grozniéavo prevréu kamenje da bi otkrili plemenitu kovinu, Tako treba raditi i odsasla osoba, uporno traZeéi nepoznati dio djetetove duée. To je posao u ko- jem moraju sudjelovati svi odrasli, bez razlike u vjeri, rasi ili nacionalnosti, jer se radi o otkrivanju “ nuznog ‘elementa ” za moralni napredak Covjeéanstva. Odrasla osoba ne shvaéa dijete i adolescenta i zbog toga se nalazi u stalnoj borbi s njima: razlog nije u tome #0 bi ona bila pametnija ili stoga Sto je usvojila odredenu viSe-manje nesavrenu kulturu, Postavita od koje mi kreemo je potpuno drugatija. U stvamosti odrasla osoba jo§ uvijek nosi u sebi pogreske za koje ne ma, a koje je spretavaju da “vidi dijete”. Ako nije ost- varila pripremni stupanj i potpuno promijenila drZanje prema djetetu, ne moze napredovati. Pronicanje u sebe samoga nije tako te&ko kao sto, se pretpostavija. Jer pogreska, iako nesvjesna, uzrokuje tjeskobu i patnju, a potraga za olakSanjem ukazuje na put, Kao Sto osoba koja je i8éasila prst osjeca neodoljivu potrebu za izljegenjem jer zna da se neée moéi sluditi rukom i da bol neée prestati, tako se &im uvidimo da smo pogresno postupali osje¢a potreba za ispravija- jem slike svijeta: istog trena kad osjetimo blagostanje postaju nam nepodnoiljive slabost i patnja koje smo dugo podnosili. Kad se svijest promijeni, sve je ostalo ostvarivo. Tek kad shvatimo da smo kao odrasli sebe Dijete-tojna distinjtve 32 precjenjivali s obzirom na duznosti i moé, onda ée nam biti mogu¢e i zanimijivo upoznati osobitosti duga koje su razlifite od nae, kakve zaista jesu djedje duse, Odrasla osoba je egocentriéna u odnosu prema djetetu, ne egoistiéna nego egocentriéna, jer sve ono Sto se tie djetetova psihitkog Zivota promatra kao da se ‘odnosi na nju samu i na taj natin postize nerazumije- vanje djeteta. Njezino stajaligte vodi do toga da dijete promatra kao “prazno biée” koje ona, odrasla osoba vlastitim naporima treba ispuniti; gleda ga kao “tromo i nesposobno” biée umjesto kojeg odrasla osoba treba sve napraviti, kao biée “bez unutarnjeg vodita” koje odrasla osoba treba voditi izvana. Konatno, odrasla osoba se ponaéa kao da je stvorila dijete i procjenjuje dobro i zo djetetovih radnji.sa stajaliSta svojih odnosa s jim. Odrasla osoba je ona koja odreduje dobro i zlo. Nedvojbeno je da se dijete treba povoditi za onim ito je dobro: ali odrasla osoba drZi da je sve ono u djetetu Sto odstupa od njenog shvaCanja 21o koje treba Sto prije is- praviti. Tako time nesvjesno obezvrjeduje “osobnost dje- teta” odrasia osoba djeluje uyjerena u svoju revnost, Ijubav i 2rtwu. 3. BIOLOSKA MEBUIGRA Kad je Wolf objavio svoje otkriée u svezi s dijelje- njem stanice zametka, razjasnio je proces stvaranja ivih biéa i istodobno dao jasni i prihvatljivi prikaz izravnih promatranja nastanka unutamjih upravijaga, prema unaprijed odredenom modelu. Upravo je on po- bio neke filozofske ideje kao Sto su one Leibnitzove i Spallanzanijeve o preegzistenciji potpunog oblika bica u zametku, Oni su pretpostavijali da je u jajetu, od- nosno u zaéetku ve¢ oblikovano, doduse nesavrieno iw vilo siéusnim proporcijama, biée koje ée se kasnije raz- viti u kontaktu s odgovarajuéom sredinom. Te su ideje nastale na temelju sustavnih promatranja sjemena biljke koja veé sadrZi, izmedu dvije supke, biljéicu na kojoj se raspoznaju korijeni i listovi, i Koja ée se kasnije, nakon sto se polozi u zemlju, razviti u biljku, sa svim ‘onim to je postojalo jo8 u sjemenci. Dedukcijom se pretpostavio analogni proces reprodukcije kod ivotinja ikod judi. No kad je Wolf, nakon otkriéa mikroskopa, ‘mogao promatrati kako se razvija Zivo bie, zapodevsi s prouéavanjem ptigjeg zametka, uodio je da swwami Poéetak Gini jedna obiéna zametna stanica, u kojoj mik- roskop, koji nam omoguéeje da vidimo i ono sto je ne- vidljivo, pokazuje da ne preegzistira nijedan oblik. Zametna stanica (Koja je nastala spajanjem dviju stanica, muske i Zenske) se sastoji samo od membrane, protoplazme i jezgre, kao i bilo koja druga stanica: tako da ona jednostavno predstavija elementarnu stanicy, ajezinom prvobitnom obliku, bez ikakve razlike u vrsti, Bilo koje Zivo biée, biljka ili Zivotinja, nastaju iz istog oblika prvobitne stanice Ono Sto se opazalo prije otkriéa mikroskopa, uunutar sjemenke, zametak je koji se veé razvio iz amet stanice i koji je veé preSao fazu koja se izvrSava Biolotka meduigre Dijete - toina ditinjsvo unutar ploda koji 6e kasnije poloziti u zemlju zrelo sjeme. Zametna stanica, osim toga, ima jedinstvenu osobinu, a to je da oblikuje materiju i to po unaprijed odredenom slijedu ovisno o svrsi. U njezinoj unu- tragnjosti nalaze se sitna tjele’ca zvana kromosomi, Koja su povezana s naslijedem. U samoj prvobitnoj stanici se ta svrha ne moze wotiti Prateéi povetnu fazu razvoja Zivotinja vidimo da se prva stanica dijeli na dvije razlidite stanice, ove na Getiri i tako redom, dok se ne formira neka vrsta Suplje lopte koja se zove morula i koja se savija stvarajuci dva sloja izmedi kojih je otvor. Tako se stvara dvostruka ot- vorena Supljina - gastrula, Umnozavanjem, savijanjem, promjenom oblika i diferenciranjem stanica nastavlja se razvoj slozenog biéa, njegovih organa i tkiva. Zametna stanica, dakle, jednostayna i liSena svake opadjive materijalne svthovitosti, radi i stvara najsavjesnijom poslugnoSéu prema nematerijalnom na- ogu koji nosi u sebi, poput vjernog sluge Koji zna na- amet svoj zadatak i koji ga savjesno obavlja, ali na sebi ne nosi nikakav znak koji bi mogao otkriti dobivenu tainu zapovijed. Povjereni zadatak o¢ituje se jedino ak- tivnoscu neumornih stanica i rezultatom njihova rada. Osim ulozenog truda, ne opaza se nista. Ptvi organ koji nastaje u zametcima sisavaca, pa tako i kod Zovjeka, jest stce, ili bolje reéeno, ono Sto ée vremenom postati srce: mjehurié koji odmah potinje praviino kucati, prateéi uspostavljeni ritam, udarajuéi dvaput brie od srea majke. I taj 6e se ritam uvijek nas- tavijati bez kakvog zaustavljanja jer je to Zivotni motor koji pomaze svim Zivim tkivima koja se formiraju, da- juci im stedsiva nuzna za Zivot Sve to predstavija tajnovit i éudesan proces koji se odvija automatski: to je Cudo stvaranja ni iz Zega. Ta iznimno mudra Ziva stanica ne podlijeze izazovu samo- volje, iako je u njoj je moé da se potpuno promijeni bilo ustanicu hrskavice, Ziveanu stanicu, stanicu ko7e, itd, i od nje nastaju tkiva od kojih svako zauzima svoj to&no odredeni polozaj. To éudo stvaranja, neka vrsta tajne svemira, ostaje potpuno skrivena; priroda je obavija ne~ prozirnom koprenom koju samo ona moze skinuti i to kad Zeli stvoriti novo zrelo bie koje se treba pojaviti na svijetu, kao Sto je to “biée koje se rada”. No dijete koje se upravo rodilo nije samo materi- jalno tijelo; na svoj nad stanica” koja u sebi nosi skrivene psihiéke funkcije koje su togno odredene. Ustvari, novorodenée funkcionira samo u organima koji odrazavaju Zivot, a mora izgraditi ostale funkcije; nagoni Koji nisu u jednoj stanici, Pohranjeni su i razvijaju se u Zivom tijelu, u veé rode- nom biéu. I kao Sto svaka zametna stanica nosi u sebi plan organizma koji nije moguée razotkriti, tako i no- vonastalo tijelo, bez obzira na to kojoj visti pripada, nosi u sebi plan psihitkih nagona, funkeija koje ée povezati to biée s okolinom da bi se ispunio kozmitki zadatak. Cudesni nagoni péela udruzuju ih u vrlo slozene drustvene organizacije, iako se ogituju samo u njima samima, a ne iu jajima iliginkama. Nagon letenja oéituje se kod pti¢a koji su se izlegli, ali ne prije toga, i tako redom, Ustvari, kad je novo biée stvoreno, ono je duhovni zametak s pohranjenim tajanstvenim vodigima Biolotka meduigro Dijete-tojno detinstvo 36 koji otvaraju put djelima, karakteru, radu, odnosno, funkcijama uz pomoé kojih bie dolazi u kontakt sa Zivotnom okolinom. Zivotna okolina ne samo da treba dati sredstva potrebna za fiziolosku egzistenciju; ona mora potaknuti tajanstvene procese koje novo bi¢e nosi u sebi, jer bilo koje biée koje je upravo nastalo nije tu samo da Zivi, nego i da ostvari odredenu svrhtu koja je muzna da bi se ofuvao svijet u svom skladu. Oblik tijela primjeren je odredenoj psihiékoj nad-funkeiji koja ukljuéuje novo biée u svemirsku ekonomiju. Nad-funkeije su urodene novom biéu, to je lako uoéljivo kod Zivotinja: znamo da ée jedan sisavac biti miroljubiv jer je janje, # drugi zuijer jer je mladunée lava, Znamo da ¢e jedan kukac neumorno raditi unu- tar nepromjenjive eljezne discipline jer je mrav, a drugi ée vjeéno pjevati u samoti jer je evréak. Novorodenée nije samo tijelo spremno za funk- cioniranje; ono je duhovai zametak opskrbljen sktivenim psihi¢kim smjernicama, Bilo bi apsurdno misliti da bi bag éovjek Koji je savrSeno oblikovan i koji se od svih ostalih biéa na svijetu razlikuje po ve- liganstvenosti psihiékog Zivota, bio jedino biée koje ne bi imalo svrhu da razvije psihiéke nad-funkcij Duh éovjeka je skriven tako duboko da se ne ofi- tuje kao nagon Zivotinja koji se lako otkriva u svojim us- taljenim radnjama. Cinjenica da ga ne pokreéu évrsti i togno odredeni nagoni kao kod Zivotinja, znak je te- meljne stobode djelovanja koja éini da sve sto radi posebno razraduje, svaki je éin skoro stvaralatko djelo, koje je ostavljeno na volju svakom pojedincu i, prema tome, nepredvidivo, vrlo delikatno, tesko izvedivo i tajnovito. To je, dakle, tajna djegje due u koju se ne mote proniknuti ako je dijete samo ne otkrije dok se izgraduje. Ba kao i kod dijeljenja zametne stanice gdje se nilta ne dogada bez odredenog razloga i to takvog, koji se ni na koji naéin ne moze otkriti, a ipak ée se po- kazati kad se realiziraju raznolike osobitosti organizma. ‘Zoog, toga nam jedino dijete moze otkriti “pri- Todnu svrhu Zovjeka”, Ali zbog senzibilnosti koja obiéno ide uz stvaranje ni iz. Gega, psihitki Zivot djeteta ima potrebu za zaititom i za okolinom koja je sliéna slojevitin i mnogobrojnim koprenama koje je priroda rasporedila ‘oko tjelesnog embrija, “Ina zemlji se zacu drhtav glasié Koji se joi nikad nije Cua, talazedt iz grla koje nikad nije zatitralo! Prigali su mi o Eovjeku koji je Zivio w najdubljoj tami; njegove oci nikad nisu vidjele ni najslabije svjetlo, ‘kao na dnu nekog ponora. Govorili su mi o Covjeku koji je Zivio u tigini: nikad ni najmanja buka nije doprla do njegovih usiju Biolotko meduigro 37 Dijete-tojna ditinistve Cuo sam price 0 dovjeku koji je vio uronjen wu vodu, tekuéinu neobiéno mlaku; a onda je naglo izasao van, na hladnoéu. Otvorio je pluca koja nikad pri nisu disala (Tan- talove muke i boli bile su nista u usporedbi s njegovim) i pobijedio je. Zrak je u samo jednom udisaju ispunio nje- gova nabrana pluéa, odmah na poéetku. I covjek je viknuo. A sada...gledajte kako se pojavijuje: drhtavi glasié, Koji se joi nikad nije éuo, izlazect iz grla koje nikad nije zatitralo! Bio je to éovjek koji je izlazio iz mirovanja. Tko si moze zamisliti apsolutno mirovanje? Mirovanje u kojem ni sluéqino ne kus krares, jer drugijedu za njega; on Zivi zanemarujuci sva svoja vlakna Jer druga Ziva tkiva proizvode i daju mu toplinu nuénu za opstanak; njegova najskrivenija tkiva ne moraju ga braniti od otrova i bacila jer to druga tkiva éine za njega. Jedino srce radi jer je poéelo kucati prije njegovog dolaskana svijet, udarajescideaput brie od ostalih srdaca. Tonda sam shvatio da je to sree Covjeka. A sadu..gledajte kako se pojavijuje: ispuitajuci dirfjivi krik: 38 ranjen syjetlom i bukom, izmuéen do posljednjih vlakanaca svog bi¢a; “Zaito si me ostavio?” Ito je prvi put da Covjek u sebi odrazava umiruceg Krista, Krista koji izbavljal 4. NOVORODENCE Natprirodna okolina Dijete koje se rada ne ulazi u prirodnu okolinu: ono prodire u civilizacijsko okruZenje u kojem se odvija Zivot judi. To je atprirodna okolina, stvorena na granici s prirodom, u groznici olakSavanja Zivota Ijudi i njihove prilagodbe. Ali, koja je viga sila stvorila civilizaciju nuinu za Pomoé novorodenéetu, za pomoé fovjeku Koji po- duzima taj vrhunski napor prilagodbe, prelazedi roden- jem iz jednog Zivota u drugi? Taj te’ki korak trebao bi biti predmet znanstve- nog prouéavanja u korist novorodenéeta. Ni u jednom drugom razdoblju svog postojanja dovjek se ne susreée s tolikim naporima, sukobima j kontrastima, pa, prema tome, i patnjama, Zar ne postoji nikakva visa sila koja bi Novorodente 39 40 < fojna diatinstva olakéala taj straSan prijelaz.u povijest judske civiliza- cije? Trebala bi postojati jedna stranica prije svih os- talih, na kojoj bi se zapisalo sve ono Sto treba udiniti civilizirani Govjek kako bi pomogao onome koji se rada: ali taje stranica praznal Ipak, mnogi Ce misliti da se civilizacije danas jako brinu o djeci koja se radaju. Ali kako? Kad se rodi dijete svi se brinu o majei; kaZu da je majka patila, Zar nije i dijete patilo? Kain da majka treba ozbiljnu njegu. Zar je dijete ne treba? ‘Odmah se nastoji majku obaviti tamom i titinom, jer je jako umorna. Ali zar to nije i dijete koje dolazi s mjesta na koje nije dopirao nj traéak svjetlosti, ni najmanja buka? Zar se za novorodente ne treba pripremiti tama i ti8ina? Ono se razvijalo na mjestu za’tiéenom od svake buke, od promjena u temperaturi, w toploj i gustoj tekuCini, stvorenoj posebno za njegov odmor, gdje nije dopirala svjetlost niti buka, a onda odjednom napusta svoj tekuci Zivotni prostor da bi izaSlo na zrak. Izlazi na- glo, a da nije prosio kroz postupne promijene, kao Sto se dogada kod preobrazbe punoglavca u Zabu. Na koji nagin odrasla osoba izlazi u susret onome koji dolazi ni iz ega i sada se nalazi na svijetu, s tim os- jetljivim ogima koje nikad nisu vidjele svjetlo, i s tim Noworodondge $A Neworotentic Sima nenaviknutim na buku? Kako govjek dogekuje to bige Gi izmuéeni udovi jo5 nikad nisu dozivjeli dodir? To njezno tijelo izlaze se grubim sudarima s turdim predmetima; odrasla osoba prima ga u svoje grube ruke, zanemarujuéi njegovu njeZnost, dostojnu svakog postovanja. Da, s novorodengetom se postupa grubo; njegovu glatku i njeznu kozu snazne ruke otiru hrapavim tkaninama, Ukuéani ga se jedva usuduju dotaknuti jerje tako njeZan i slabaSan da ga otac i majka promatraju sa stra- hom, prepustajuéi ga “iskusnim rukama”, Alli te iskusne ruke koje ga sada dodiruju, nisu ripremane za njezno postupanje; to su grube ruke koje 2zngju jedino évrsto primiti dijete i koje znaju da neée iz njih ispasti. Lijeénik ga ne miluje dok ga évrsto dedi i ako novorodenée pri tom neutjesno plaée, svi se zado- voljno smjeskaju, njegov krik je njegov jezik, ti su krik- ovi nuzni da bi mu isprali of i progistili pluca. Zatim br20 oblaée novorodenée. Nekada ga se kruto zamatalo pelenama grubim poput gipsa, éij bi se slobodni krajevi Evrsto omotali oko njega. Nasuprot tome, novorodente ne treba oblatiti ni u prvim trenucima njegova Zivota, nit cijeli prvi mjesee. Zaista, ako Zelimo dosljedno pratiti povijest odijevanja novorodenéeta, vidjet Gemo postupni razvoj Koji ide od grubih pelena prema mekoj i laganoj sve oskudnijoj odjeéi: jo8 korak dalje i ona ée potpuno nes- tati. Novorodenée mora grijati umjerena temperatura Prostorije u kojoj boravi, a ne odjeéa. Kako je dosad bilo u toplom majéinu tijelu nema viastite topline tijela 4 Diiete-toina ditinstva kojom bi se suprotstavilo okolini. Odjeéa ne grije, ona samo éuva toplinu tijela, odnosno, sprjegava njezino ra- sipanje. A ako se jedan prostor prikladno zagrije, od- jeCa predstavija prepreku izmedu topline ambijenta i tijela novorodenéeta koje je treba primiti. Kod Zivotinja primjeéujemo da, Zenke griju mladunéad vlastitim tije- om iako je nakon rodenja njihovo tijelo prekriveno dlagicama ili perjem. Ne delim vige ustrajati na toj temi. Sigurna sam, kad bi Amerikanci mogli razgovarati sa mnom, da bi mi ispriéali sve o pazljivoj njezi koja se u obilju pruza novo- rodenima u njihovoj zemlji, te u Njematkoj i Velikoj Britaniji, da bi mj objasnili znatan napredak koji je pos- tignut u svakoj od tih zemalja u ovoj grani medicine i ambulantnog lijecenja. Ja bih odgovorila da jako dobro poznajem sve te stvari jer sam osobno to studirala u ne- kima od tih zemalja, diveéi se takvoj rafiniranosti. Ali moram ipak glasno reéi: jo8 uvijek na svim tim mjestima nedostaje stupanj svijesti koji je nuzan da bi se dostojno podigao éovjek koji se rada. Sigurno se puno radi na tome, ali Sto je uopée na- predak ako ne stalno otkrivanje onoga sto se prije nije opazalo i Sto se pridruzuje onome Sto se ini potpunim i modda nenadmasivim? Jo¥ uvijek nema zemlje u svijetu 1 kojoj je dijete dostojno prihvaéano. Ovdje Zelim spomenuti i nesto drugo i upozoriti ra dinjenicu da mi, iako doduge volimo dijete svim stcem, posjedujemo nagon obrane protiv njega koji se o¢ituje jo8 od prvog trenutka susreta s njim. Ne samo nagon obrane, ve¢ i Skrtosti jer nas tjera da Stitimo pred njim stvari koje posjedujemo kao da nam nije ono najvrjednije. Uzmimo prostirku na koju polazemo dijete, da se ona ne oiteti preko nje prostiremo gumenu navlaku i zanemarujemo da je djetetu na njoj neu- dobno. Kad nas glas vjeéne pravednosti pita “Sto ste pri- premili da primite to dragocjeno stvorenje koje sam vam povjerio”, sto éemo odgovoriti? “Pripremili smo odjecu koja je za dijete muka ite Jade prostitke koje s tolikom Zestinom guvamo” I na- dalje Ge se u dusi odrasle osobe neprestano ponavijati ista dosadna pjesma: dobro pazi da dijete niSta ne po- trga, ne zaprija i da ne smeta. Mi se od djeteta branimo, to je to. Da! Trebamo se obraniti od njega! Vjerujem da ée Sovjetanstvo, kad jednom pot- Puno shvati dijete, pronaci mnogo savrsenije navine njege. Ne baS tako davno u Beéu se poéeo traziti natin ublazavanja patnji novorodenéeta: zagrijan je dio kre- veta na koji se polaze po rodenju, koriste se prostirke od upijajuéeg materijala, koje se bacaju i zamjenjuju svaki put kad se smoée. Ali njega koja se u obilju pruza novorodenéetu, ne treba se ogranifiti samo na to da ga se saéuva od smrti, izolirajuéi ga od zaraznih Klica, kako se danas radi unajmoderniji klinikama, gdje medicinske sestre koje rade s djecom imaju povez preko lica da mikrobi iz njihova respiratornog sustava ne bi doprii do osjetljive koze novorodenéeta. Dijete - tojna aetinstvo 4 ‘Tu su problemi koji se odnose na “psihicko pos- tupanje s djetetom” od njegova rodenja, ina njegu koja {ga nastoji pripremiti za vanjski svijet. Zato se moraju Obaviti sustavna istrazivanja na Minikama i dugotrajna i intenzivaa propaganda u~ obiteljima, kako bi se promijenilo uobiéajeno pona- Sanje prema novorodenéetu. U bogatim obiteljima jo8 se uvijek brine 0 raskoSi kolijevke i skupocjenim éipkama na odjeci novo- rodengeta. Covjek pomisli da bi oni kad bi se novo- rodenéad kainjavalo bigem upotrebljavali biveve sa zlatnom drskom oblozenom perlama. Pretjerani luksuz kojim se okruzZuje novorodenée upucuje na potpuno nepostivanje djetetovih psihigkih potreba. Bogatstvo obitelji trebalo bi stuZiti udobnosti, a ne vanjskom luk- suzu privilegiranog djeteta. Udobnost se osigurava prostorom koji je zaitiGen od vanjske gradske buke, s priguSenim svjetiom i umjerenom i jednolikom tem- peraturom da moze biti golo. Drugi problem koji treba rijeSiti je pomicanje i prenosenje golog djeteta, uz to da ga minimalno grubo dodirujemo rukama. Dijete bismo trebali prenositi uz, Pomoé laganih i elastiénih podupiraéa kao, na primjer, ledaljki s padfjivo umetmutom mrezom, koje bi podupi- rale cijelo djetetovo tijelo u polozaju koji je sliéan pre- natalnom. Time bi trebale njeZno i polagano rukovati okretne ruke koje su detaljno pripremljene za to, Prem- {eStaj djeteta u vodoravan ili uspravan polozaj zahtijeva posebnu spretnost. U svakoj se bolnici posebna tehnika Primjenjuje za podizanje bolesnika, te za polagano premjeStanje uspravni polodaj. Nitko ne podite bole snika uspravno rukama, nego ga pomite uz pomos elas- ténog podupiraéa, padljivo postavijenog ispod njegova tijela, tako da se ne mijenja njegov ravni polodaj. Novorodeniée je, dakle, poput bolesnika; ono je, ao i majka, predivjelo smrtnu opasnost, a radost i za dovoljstvo sto je Zivo dolazi kao olakéanje nakon pres ladane opasnosti. Dijete Zesto dolazi na svijet skoro uguieno i Zivi samo zehvaljujudi umjetnom disanju, brzom i energitnom; ponekad mu je glava deformirana zbog hematoma. Treba ga, dakle, promatrati kao stvat nog bolesnika, ali ne mjetiti odraslim bolesnikom. Nj gove potrebe nisu potrebe bolesnika, nego potrebe onog koji poduzima nepojmljivi napor_prilagodbe, praéen prvim psihickim utiscima biéa koje dolazi ni iz Gega, ali koje sve osjeca. Ono Sto osjeamo prema novorodenéetu nije sazaljenje koje osje¢amo prema nekom bolesniku ili slabom biéu, nego duboko postovanje prema misteriju stvaranja, prema tajni vjetnosti koja se sagela unutar granica koje mozemo obujmiti. Vidjela sam novorodende koje je, nakon sto je jedva spaseno od vrlo opasnog stanja gusenja, bilo polozeno u kadu koja se nalazila na podu i dok su ga brzo spuitali kako bi ga uronili u vodu, ono se prepaloi zaémirilo, isprudajuti ruke i noge kao da ée pasti. To je bio njegov prvi osjet straha. Naéin na koji trebamo postupati s novorodenie- tom I njeZnost osjeéaja koja bi nas trebala nadahnuti, podsje¢a nas na pokrete katolitkog svecenika kada dri hostiju pred oltarom: gistim rukama koje su potanko nawtile kretnje i koje s takvom profinjenoséu i ve- liganstvenoS¢u pomicu tu hostiju, sad vertikalno, sad Novorodende 45 Dijete - tojna ditinisiva 46 horizontalno, spustajusi je s vremena na vrijeme kao u strahu da se ne slomi. I dok drZi hostiju, sveéenik pada nigice kako bi joj se poklonio. Oltar je mjesto ti8ine, Kamo prodire syjetlo priguseno obojenim prozorima. Osjeéaj nade i uzviSenosti dominira tim svetim pros- torom, a taj je prostor slitan onome kakav je dostojan djeteta. Ako usporedimo njegu koja se pruza djetetu i onu koja se posveéuje majci, imajuéi na umu Sto bi se dogodilo kad bi se majku tretiralo kao i novorodente, ‘odmah éemo uotiti podinjene pogreske. Majka ostaje lezati, dok se novorodenée odnosi daleko od nje da je ne smeta, a donose ga natrag samo na hranjenje. Za te odlaske i dolaske dijete je lijepo od- jeveno. To bi znaéilo da se i majka odmah po rodenju djeteta mora dic iz postelje i odjenuti se elegantno, kao da ide na prijam, Dijete se uzima iz kolijevke i pouize se do visine ramena odrasle osobe koja ga nosi, a zatim se ponovo spusta da bi ga se polozilo na krevet majke. Komebi palona pamet da to isto uéini smajkom’ Razlog koji se najéesée navodi je sliede¢i: novorodente nije svjesno samo sebe (to je razlog), a bez svijesti ne postoji ni uitak ni patnja. Cemu takva rafiniranost? Sto, dakle, re¢i o njezi koja se pruza bolesnicima Gijije Zivot u opasnosti i nalaze se u nesvijesti? Potreba za koja zahtijeva pai modi, a ne svijest o toj potrebi je ta ju znanosti, ali i osje¢aja. Ne! Ne postoji niti jedno moguée opravdanje...! Cinjenica je da u povijesti civilizacije postoji praznina u svezi s onim Sto se odnosi na prvu Zivotnu dob; to je prazna stranica koju nitko nije ispisao jer nitko nije istrazivao prve ljudske potrebe. Unato? tome, svaki smo dan sve s¥jesniji impresivne istine potvrdene tolikim iskustvom, a to je da patnje koje profivimo u prvoj Zivotnoj (i prenatalnoj) dobi utjecu na cijeli Zivot tovjeka. Zivot u embrionalno doba i Zivot u djetinjstvu sadrée (kao sto danas cijeli svijet priznaje) zdravije Odrasle osobe, zdravije vrste. Zaito se onda ne ueme obzir rodenje koje je najveéa kriza koju Covjek mora prevladati u Zivotu? Mi ne osjecamo novorodenée; ono za nas nije Eoyjek. Kada dode na svijet ne znamo ga prihvatiti, iako je svijet koji smo stvorili namijenjen njemu, da ga nas- tavi i usmjeri prema napretku koji Ge nadmaéiti nas vlastit. Sve nas to podsjeéa na rijedi svetog Ivana Bvandelista: “Bijase na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dode i njegovi ga ne primige." Novorodenge 47 Dijste -toina etniteo 48 5. PRIRODNI NAGONI Vike Zivotinje — sisavci - vodeni svojim nagonina, nisu zanemarili tesko i osjetljivo razdoblje prilagodbe svojih mladunaca. Primjer nam daje umiljata maca koja ivi u nasoj kuci, skrivajuci svoje mlade éim se okote, trazeéi udaljeno i tamno mjesto, vrlo brizna za svoje miladunce, éak toliko da ne dopusta da ih se gleda. ‘Matiéi se pojavijuju tek nakon nekog vremena. No poznata je jo8 ve¢a briga za mladunce onih sisavaca koji su potpuno slobodni. Skoro svi oni Zive ‘okupljeni u velika stada, ali Zenka kojoj se blizi vrijeme poroda udaljuje se od zajednice, trazeci odvojeno i tamno mjesto. Ona koti svoje mladunce i zadréava ih w ‘mirnoj izolaciji u odredenom vremenskom razdoblju koje varira ovisno o vrsti, zmedu dva tri tjedna, mjesee dana ili vige. Majka se u ovo} novoj situaciji brz0 pret- vara u pomoénu bolniéarku, Mladunci ne bi mogli op- stati u Siprazju ii u opcim uvjetima nekog ambijenta punog svjetla i buke, i zbog toga ih majka drdi na mir- nom i zastiéenom mjestu. lako njezino mladunée izgleda kao da je uglavnom razvijeno u svim svojim funkeijama, dréi se na vlastitim nogama i hoda, majka ipak briznim izljevima njeénosti i pokusajima odgoja prisiljava mladunce na izolaciju sve dok se ne uvjere w svoje vitalne funkcije ine priviknu se na novi okoli8. Za- tim ih vodi natrag u Sipragje, uv drustvo njihovih srod- nika. Zaista je impresivna povijest tih majéinskih briga koje su ustvari ligne, iako se radi o sisaveima razligitin vista, kao Sto su npr. Konji, bizoni, veprovi, vukowi ili ti- grovi. Zenka bizona ostaje nekoliko tjedana daleko od stada, potpuno sama sa svojim mladuncem, brinuéi se za njega sa zadivijujucom njezno3éu. Kad mu je hladno, ona ga obujmi prednjim nogama; kad je prijav strpl ga lize kako bi ofistila njegovu dlaku; dok ga doji stoji nna tri noge kako bi mu olakSala hranjenje. Kasnije ga ‘vodi k svom stadu, nastavijajuéi dojenje s mirnom indi- ferentno8éu koja je zajedni¢ka svim Zenkama getve- ronozaca. Ponekad se ne radi samo o izolaciji, nego o inten- zivnim pripremama koje majka obavlja pred kraj trud- no¢e s ciljem da pripremi priktadno mjesto za one koji € se roditi. Vutica se, na primjer, sakrije na bilo koje tamno mijesto u Sumi, trazeéi udaljeni i mirni kutak, poput Spilje koja moze posluziti kao skloniste. Ako ne pronade odgovarajuée mjesto, ona iskopa rov ili pri- premi le%aj u Supljini nekog drva ili izdubi jazbinu koja oblozi_mekanim stvarima, skoro uvijek vlastitim kxznom koje iSéupa oko bradavica kako bi olakéala do- jenje mladunaca. Ona okoti Sest do sedam slijepih i gluhih mladunaca koje skriva, ne napustajuéi ih. Sve su majke u tom razdoblju velo Ijubomorne i agresivne prema svima koji se usude pribliziti njihovoj jazbini Ti se nagoni deformiraju kad zivotinje Zive une- Prirodnim uvjetima. Vidimo da svinje skoro prozdiru svoje mladunce, dok je Zenka vepra jedna od najosjet- Prirwdai nogoni 49 Dijete -tojno dietinisto 50 Ijivijih i najnjeZnijin majks. Sjetimo so takoder da su lavice, koje su bile u zatovenitvu u kavezu zooloSkog, vita, proddirale svoje mladunce. U skladu s tim, priroda razvija svoju za energiju samo kad biéa mogu slobodno slijedi trainje odrednice temeljnih nagona. Kod nagona nalazimo jasnu i jednostavau logiku: mladunée sisavea mora se posebno njegovati u “prvim Kontaktima” s okolinom koja ga okruzuje i zbog toga treba uotiti to prvo posebno osjetljivo razdoblje koje odgovara njegovu dolasku na svijet i postojanje perioda ‘odmora koji mu je nuZno potreban nakon golemog na- pora rodenja i istodobnog potetka rada svih funk Nakon toga zapoiinje tzv. najranije djetinjstvo ili prva godina Zivota; doba sisanja ili prvi dio Zivota na svijet. Briga Zivotinja koje izoliraju svoje mlade ne ogra- nigava se samo na tijelo. Majka se u izolacijiradije brine © tome da probudi ono psihicko u nagonima koji se javijaju iz dubina novog biéa, da bi stvorile “novu indivi- duu” iste vrste: to budenje odvija se u polumraku i uz minimalnu buku, u previadavajuéem miru. Za to se s Jjubavlju brine majka dok hrani, Zisti i njezno pomaze svojim mladuncima. A kad mladuncu ojaéaju noge, nanit ée prepoznavati majku i pratiti je; no proci ée neko vrijeme dok se na tom krhkom i slabunjavom tijelu poénu ogitovati osobine konja, Moraju poéeti funkcionirati njegove nasljedne osobine; zbog toga ko- bilane dopusta nikome da vidi njezina mladunea dok se on ne transformira u konji¢a, a ni maéka ne dopusta di- ranje mladunaca dok ne otvore ofi i osove se na viastite noge, odnosno, dok ne postanu magic Oéito je da priroda neumorno bdije nad tim vainim ostvarenjima. Zadatak majéinske brige vazniji je od fizioloskog. NjeZnom Ijubaviju i paZljivom brigom posebno se utjege na budenje skrivenih nagona. Za Soyjeka bi se moglo re¢i da obasipanjem novo- rodenéeta svom moguéom painjom moze oéekivati duhovno rodenje éoyjeka. 6, DUHOVNI ZAMETAK Utjelovijenje covjeka u djetetu Rijeé “utjelovijenje” prikazuje lik novorodengeta promatrajuéi ga kao duh koji je zatvoren u tijelu, a treba dogi Zivjeti na svijet. Kr3¢anstvo smatra taj kon- cept jednim od najvaznijih otajstava vjere, misterija u kojem je wijelovljen sam boZanski duh: “..i zaéet je po Duhu Svetom: i postao govjekom.” Za razliku od toga, znanost promatra novo biée kao nesto Sto proizlazi ni iz éega: ne kao utjelovijenje, nego kao tijelo. Ono je samo zbroj tkiva i organa koji Eine Zivo biée. A i to predstavija misterij jer kako je mo- guée da to slozeno i vo tijelo dolazi ni iz éega? Unatot tome, nemamo namjeru zadrzavati se na razmislja- njima tog tipa, nego proniknuti u stvarnost, za¢i pod povrsinu. Duhovni zametok 51 Dijete-toine dietinistve 52 U njezi koja se pruza novorodenéetu moramo uzeti u obzir “psihitki Zivot”. A ako kod novorodengeta postoji psihicki Zivot, otigledno ée postojati i u prvoj godini njegova Zivota, kao i kasnije. Suvremeni napre- dak u brizi oko djeteta ne sastoji se samou promatranju njegova tjelesnog Zivota, nego i psihiékog. Ustvari, danas se stalno ponavija da bi odgoj trebao poteti od rodenja. Oéito je da se rijet “odgoj” ne upotrebljava u smislu poduke, nego pomoéi psihigkom razvoju djeteta. Danas se moze pretpostaviti da dijete od rodenja ima psihicki Zivot jer se utvrduje razlika izmedu svjes- nog i pouisyjesnog; ta ideja 0 podsyjesnom, puna poti- caja i psihigke realnosti, prodrla je u opée razmisljanje nageg doba. Bez obzira na sve, ako se saéuvaju najelementar- niji Koncepti, moze se pretpostaviti da u djetetu postoji ‘gra nagoma, koja se ne odnosi na vegetativne funkcije, nego ina psihiéke, sto se odmah primjeéuje kod mladunaca sisavaca koji vrlo brzo, na temelju dje- lovanja unutrasnjih odrednica, pokazuju osobine vrste. Cini se da je dijete u razvoju pokreta sporije od mladunaca Fivotinjskih vista. Ustvari, dok osjetila rade jo od rodenja jer je dijete, kad se rodi, posebno osjet- Iivo na svjetlo, zvuk, dadir, itd., pokret se razvija puno sporije. Tijelo novorodenieta predstavija zamjetnu po- Jazmu tocku: djete koje se rada tromo ikoje ée jos dugo ostati takvo, nesposobno da stoji na viastitim nogama, trebat 6e vise paznje nego bolesnik; nijemo dijete éji ée se glas dugo vremena éuti samo kroz plaé, kroz krik pat- nje i koje ée privlavti Ijude kao da trazi pomoé, Proti ée jo$ puno vremena - nekoliko mjeseci, godina dana ili éak i vige ~ dok to tijelo postane spo- sobno da se podigne i da hoda, iako je to tijelo pravog malog éovjeka. A nakon mnogo mjeseci i godina njegov €e glas postati glas éovjeka. Rijegju “utjelovijenje” zelimo ukazati na psihigke ifizioloske mnaéajke razvoja. Utjelovijenje je zagonetno protjecanje energije koja ée odivjeti tromo tijelo navo- rodenéeta i koja ée dati tijelu udove, a organima 2a ar- tikulaciju govora moé da postupaju u skladu s voljom, i tako 6e se utjeloviti Goyjek. Ustvari, vrlo je impresivao to Sto se dijete rada nesposobno za samostalno kretanje i dugo ostaje takvo, dok mladunci sisavaca skoro odmah nakon rodenja ili barem nakon vrlo kratkog vremena staju na noge, ho- daju, traze majku i govore jezikom karakteristignim za svoju vrstu, iako jo slabim, nesavrSenim i skoro Patetignim. No, maéiéi stvarno mijaudy, jaganjei stameiijivo bleje, a Zdrijebe rée. To su slabasni glasi¢i Koji ustvari teze tisini, kao Sto pokazuje éinjenica da se na svijetu ne Guju krikovi i plaé mladunaca Zivotinja, Njthovo vrijeme pripreme je kratko: priprema je laka, ier se tijelo Zivotinje rada s nagonima koji odreduju njego ponakanje, Zna se veé kako ¢e skakutati mali ti gar, kako poskakivati kozli¢ koji se teskom mukom po- dignuo na noge nakon rodenja. I zbog toga niti jedno Zivo biée nije samo materijalno tijelo: ono sadrdi funk- Gije koje se ne odnose na njegove fizioloske organe, nego koje ovise o nagonima. Svi se ragoni ocituju kre- tanjem i odrazavaju karakteristike vrste koje su stalnije Duhovat zametak 53

You might also like