Popis stanovništva iz 2001.

godine u Hrvatskoj ima

svoja posebna
obiljeja, koja valja imati na umu kada se koriste
njegovi podaci, posebno u
komparativne analitièke svrhe. Opæenito, cilj je
svakog statistièkog prikupljanja
podataka, pa tako i popisa stanovništva, da
prikupljeni podaci budu istiniti i
precizni, odnosno da budu slika èinjeniènog stanja
u podruèju statistièkog
istraivanja. Koncepcija popisa stanovništva 2001.
godine promijenjena je u
odnosu na koncepciju popisa provedenih u
Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog
rata (1948., 1953., 1961., 1971., 1981., 1991.). Ti
su popisi provedeni prema
koncepciji stalnoga (de iure) ukupnog stanovništva,
u kojoj je stanovništvo
popisano prema kriteriju stalnog prebivališta, bez
obzira na to gdje se nalazilo u
tzv. kritiènom trenutku popisa. (Tako su u popisima
1971., 1981. i 1991. naši
graðani na radu u inozemstvu ubrojeni u ukupan
broj stanovništva Hrvatske). Za
razliku od toga, u popisu stanovništva 2001. godine
primijenjena je nova
koncepcija, tj. koncepcija prisutnoga (de facto)
ukupnog stanovništva, ali nešto
izmijenjena u odnosu na njezino izvorno znaèenje.
Takvo
je stanje posljedica snažnog društvenog razvoja i
ekonomskog rasta hrvatske metropole.
Snažni demografski rast Zagreba u drugoj polovini
20. stoljeća posljedica je planski
provođene urbano bazirane industrijalizacije koja je
stimulirala migraciju selo – grad.
Drugim riječima, industrijalizacija i urbanizacija
Zagreba i njegova „prstena“ odvijala
se u kontekstu snažne deagrarizacije i
deruralizacije što je potaknulo prostornu popu
lacijsku polarizaciju ne samo šireg zagrebačkog
nego i hrvatskoga prostora općenito.
Drugim riječima, modernizacijski procesi
(industrijalizacija, deagrari
zacija, urbanizacija, deruralizacija i dr.) imali su s
demografskog motrišta i tamniju, tj.
manje pozitivnu stranu
U Hrvatskoj se posljednjih godina javlja i
povećanje socijalitetnog steriliteta. Pod
tim se pojmom smatra nepostojanje individualnih
ili društvenih uvjeta za stvarno
sudjelovanje u reprodukciji stanovništva
(Wertheimer-Baletić, 1999). Prema A. Akrapu
i I. Čipinu (2006) socijalitetni se sterilitet odnosi na
osobe koje dragovoljno nemaju
djece ili pak roditeljstvo i brak odgađaju za kasnije
godine života, najčešće radi kari
jere.

Posebno zabrinjava činjenica da je prema popisu

stanovništva iz 2011. godine vrijednost indeksa
starenja premašila 100 i dosegnula
vrijednost 116,3. To znači da na 100 stanovnika
mlade dobi dolazi oko 116 stanovnika
stare životne dobi što je krajnje nepovoljno