You are on page 1of 144
DJECA BOZJA Scanned with CamScanner Drago) uspomeni ujaka Jakova 1. dio OTKRICA TAKVI JE SVIT Eeee...! A kosa nareste i nokti narestu . Ojkines prst... - A vidi8, gu8éerici nareste rep! Reci ti, kako to...?! - Ma prst, ruka, bome ne, nikad, nikad!... Ojkines jih i nima jih nikad vie... —- Eee... Harmonika se javila iz obliznjeg dvorista i izbrisala im misao; ustado’e s niskog kamenog zida na kojemu su dosad sjedili pa se izgubi8e iza prvog ugla stare, pocrnjele kuée. Jedan je bio plavokos, mrSav, obuéen nekako prefino u plavu bluzu s bijelom vrpcom na prsima, nosio plave, krat- ke hladice, i marinsku kapu na glavi. Sve doduse preveliko za njega i utoliko komiéno; zvahu ga Stakan, a kad su bili Jjuti na njega i htjeli mu napakostiti: Stakan. On je i pitao: nije mu bilo jasno da gu8terici naraste rep kad joj se otkine, a jjudima ruka, ili noga nikada. Drugi je bio nizi, deblji, mno- go évr8ée graden i bos; sa crnom, éetinjastom kosom; u ervenkastoj kariranoj i pohabanoj kosulji, Sto se na prsima zakopéavala plavim staklenim dugmetima, i u surim, preko koljena dugim, hlaéama. Njega su uvijek zvali samo Ante oje. Utihla harmonika naéas, ali se odmah javila jo’ buénije i sigurnije. Obojica se poveselide tome. ~E, pa...? - zapita Loje. Scanned with CamScanner 0 i projjeée je. A kada u ovu kotlinuy na, . vine, postaje sve priligno tijesno i Gjeskoh, Srmt Pie eablasno jure oblaci vrhovima brda, provlade x, roca krosnje borova na proplancima, valjaju se mahnito sty. rminom bregova, kljuéaju poput divovskih para tamo iz rast. Kanth klisura nad selom i nestaju preko seoskog groblja koje wetmjestilo upravo na sjeveroistoku gdje se Kotlina raspukla pruzajuci tako otvor za hladne, sjeverne vjetrove. 7 ‘Zmnovo nosi ime po kotlini. Skupilo se u hrpice obronej. ma brda sa sjeverne i isto’ne strane, raspadajuéi se u mnogy Tnalikzaselaka. Nesred Kotline dize se humak sa Zupnom cerkvom, posvesenom sv. Martinu, skolom, te odmah uz erkyy zxpniskim drorom nadvitim visokim bujnim borovim kros. fama, Skolska zgrada je duga jednokatnica s malim kame. zim mostigem, Koji vodi sredini proselja od sirokog dvorita do prvog kata zgrade. A taj most i zeleno obojadisani prozori bijahu neobiénost, osobitost samo ove zgrade, pa ih Eitavo se. Jo, naroéito djeca, smatrahu znakom otmjenosti i sluzbenosti u nekom poboino-pokorniékom smislu: —Ma dadunkle, recite, ko bi gradi kuéu kako &to je sku- Ta...! Zaseoci se smjestise, zgruvaée, nagomilase oko krivuda- vih, uskih, strmih i neGistih uligiea bez ikakva reda, ali u svoj cjelini davahu ipak dojam skladnosti koja je mnogo pod- sjecala na biblijske motive po starim crkvenim slikama: sve kameno, suro, tek tu i tamo medu kuéama, stajama i pustim kamenim éistinama po koji vrt i po koje stablo: najéeSée ba- jam ili dud. U Zenovu sjeverni vjetrovi duvaju u kratkim i jakim za- masima, ali jugo teée Gitave sate i tek na toj rijeci mogu se osietiti sad jai, sad slabiji talasi puni viage i mutedi. Krosnje maslina se povijaju, i pod jacim udarcima srebrnasto bijélé, a éempresi, zaviti sami u sebe, neumorno sagibaju vrhove, pa ako ih ima vige u skupinama, kao Sto je to sluéaj oko groblja, ili na krajnjem juznom dijelu sela, onda se upravo usplahire i bjesomuéno razmahuju svojim crnim, vitkim tjelesima na sve strane kao pomamni, te se dobiva dojam da se medusobno tuku. ‘Tim zapravo i plae djecu u selu: “Vidi, vidi onamo, ‘Crni' se tutu, ‘Visoki’ su juti..”. Udrnovu semi 58 Da, tesko je to kad otpotnu proljetne jugovine u éenov. ; koilini! To svi stanovnici znaju i svi se toga hoje, jer she rar lomi granje, tek vrenule mladice, otkriva krovon, al eko se moze noéima éuti kako vietar “mazar” ednoc | eri epove 5 ku¢a po praznim i gluhim dvoristima, sta vi barge na stanovnike kao katastrofa, nesreca,prud kajm co detea slabi i nemoéni, a jedi je spas u tihom 1 intimnom peganju: “U moca i Sina i Duha Svetoga amen.” ‘Jer, oto, Koliko neprijatelja ima, Gospode nas sveti, solo Jenovo pod ovim nebom ina ovo} suho} zemlji (za kes b pap mnogo toénije re¢i da je kamen, nego zemlja jer jo 2. &, ponekad toliko da se mora Sakama sakupljati) i svewh, Jenovo Zivi, Zivi kao Sto Zive kvrgave masline medu griam Frapueale éesvine i Zokoti loze: gladno, Zedno i ubog., Oli ée vitar, oli grad, oli sua, oli bolest, ma sve Zenovo i nista mimo Zrnoval Osluskujeé li u jednom od tih profietnih dana s kakve lanka ove kotline Zrnovo, mislio bi - po njegovu invled, Prekoj tiSini, koja kao da se u njemu ispod ovog vjetra zak. Kfjila ~ kako je mrtvo, ukleto, jer svaki Sum, svaki znak Zivota adnese vjetar. Jedino Sto ipait odaje znakove nekos tivljenjs je glasno, ali vrlo rijetko dozivanje ljudi s jednog boka brijes na drugi ue - Zuuuuuvaaa... Zzzuuuvvaaa., Praznina; nitko se ne odaziva. Zatim ponovno: = Zuuuuvaaa... Zzuuuuvvaaa, 0000 Zuuuuvaaa... Daleko odzivanje razneseno vjetrom: = Uuuuuuuu... Uuuuu... Uuu... Uuuuwu.. ~ Doooneeessii mii ooonuuu Trooogaaanj\ Si Jeeeesi liii éuuulaa... aaann...2 se Sees 1 tada, s drugog brijega, vjtrom razneseni glasov ~ Jeee... ssaaan.. drugzaleko mumljane ostae u prostoru sad s jen, sad s a ane dok konaéno i ono ne bude progutano od dugih fumova vjetra koji se ruse dolinama, Ta vjetar nosi sve ove sove na sever, izobligi ih, rastrga, pa kao ukletiodjeci Iu taju kroz Sume, pecine, te osamijenu putniku izgledaju kao zapomaganje, a nocu odjekuju tako jezovito da ukuéani poje- 59 Scanned with CamScanner dinih dvorista ustaju, bude. jedni druge, glasno mole i zaziyy, nda, not Smrt ~ eh, tako je to, pa 8tO MORE. Sve Boy na slavu, a mrtvima na pokoj! ; Harmonika se ogiaéavala razbludnim, otegnutim gy, d slabije i zatim neopazice utibla. Cita, sad jave, $a : : fe prosor ‘odjednom ispraznio, sve potpuno utihlo: otkrilo g, moro praljetno poslijepodne. Zid na kojemu su Stakan i Loje sjedili dugo je pratio cesta 1 ogradivao vrt Stakanova djeda Kojega su u selu. zvali Stakan, Odmah iza vrta nalazilo se nepravilno dvori8te samo do polovine poplogeno kamenim plotama. Iza dvorista dizala Se kuéa Stakanovih: duga dvokatnica, izgradena u lijepo kle. Sanom kamenu potamnjelom od starosti. Bila je to sigurno najstarija dvokatnica u zaseoku, znak starog bogatstva Sta. Kanovih. Kako je teren ovog zaseoka bio strm, kuée su se morale prilagoditi njemu, pa su skoro sve, a medu njima j Stakanova, bile sa zapadne strane dvokatnice, s istotne jed- nokatnice, a ponekad i prizemnice. Cesta, uz vrt Stakanovih, presijecala je uzduz ditav zaselak. Tamo, na sjevernoj strani zaseoka, naglo je zaokretala i strmo se spustala do dna kotli- ne gdje se sastajala s glavnom kolnom cestom koja je spajala sva okolna mjesta. Upravo na tom zaokretu nalazio se veliki kameni krié, posveen svetom Roku, zastitniku zaseoka. Na visokom podnogju pisalo je antiknim slovima: _._ “SVETIROCE OD KUZNE BOLESTI CUVAJ NAS” Zaobigavéi crnu, staru kuéu, Loje i Stakan krenuse pre- ma velikom kamenom krizu i im stigoée, obojica se prislone uz njegovo podnodje. Uklesana slova nalazila su se upravo u visini njihovih glava. Stakan je kaZiprstom prelazio po Zlijebu uklesanih slova i praveéi se narotito zatvoren pitao: ~ Pa Sto ste unda uéinili? Loje je mrzovoljno odgovarao, a Ginilo se da uopée ne- voljko ide uz Stakana. Izgledalo je da ga ovaj neSto previse ispituje, a on nije znao na sve dati odgovora. 60 ~ paaa.. unda nista!... Reka san sida, i nismo znali da je ona u kuéic sgrjizdey joja je baba rekla da je ona stringa? _ A tvoja J ‘ Inga’ = Joee... pa kad je gluha i kad nista ne govori = ivi ste je éuli di govori? Na svoje us”. pit Gurnuvsi pogled 5 uklesanih slova na Lojeta’; side a ‘svojim Zutkasto-plavim oéima. ° uporns taj, ako ne virujes, Kusu... ~ naglasavan je toby juin aku svoju re Loje.~ Lipo sto eal hake jesse 2 vila kozi: “Na moja, lipa moja... Lijpaaa’ eons BVM uj, a je li ti Sto govorila baba o Musinici?.. Zast, 'selu nego Pod kovaéem (tako se zvan bek tos, ne tnizu vihova oko kotline, nalazio jgozapadno, a ka So yedi vrh, nazvan upravo zbog toga Veli vrhi?~Irsleda q najykan ugledao Kusu gdje dolazi stom cestom k nina’ fe SO prekinuti razgovor 0 staroj posve giuhoj Anzul, kei vy, itrali i nijemom, jer nikada ni pred kim « nika selu smat 7 eae . Pl od stanovnika Se progovorila ni rijeti. Zapoéeo je razgovor © Musinic. de fi nekako zameo trag svog interesa pred Kusom : T Loje i Stakan bijahu djeéaci od nekih osam g godina, ali dok je Stakan bio, kako se veé po éitavu mu drianju mosis shvatiti, Ziv, gotovo nervozan, pun zanimanja za sve cudno novo, nepoznato, dotle je Loje bio miran, povucen, gotovo ne. ieligentan, te se uopée nije mogao snalaziti u krugu zani. manja i pitanja Stakanovih, Jedan je uvijek davao inieiacva ja ‘ Jedan je davao inicijativu odredvan, drugi se morao vuéi za onim 0 je zanimala prvog nameéuéi se samo tvrdoglavim nijekanjem i nepopustljivose. Kaa, detko verojatno nefto stari od mh, doom evste ve stava, plave razbarugene kose, sa sitnim nesimetri¢nim ogima koje je vrlo éesto stiskao uz glasno usmrkivanje zraka kada u nosu nije bilo sluzi, pri8ao i no , pri8ao im je posve prirodno kao da st a upravo otekivali. ~ Eno ti ga, pa ga pitaj! - rekao je Loje uz visi kao da je time dobio neki " io neku igru. ~ Gm... Sto, Sto je? ~ pitao je Zivo, émireci od znatitelje iuk Gi a { udmrkavajuéi zrak, Kusa. Uvijek se nekuda furio i uerua- Stakan je poprimio nesto blaze i otvorenije dréanje. Kusa i¢ 2a njega bio mnogo zanimljiviji. Nastojao je pred Kusom da mi smo hodili obag ne divi U smijeh, 61 Scanned with CamScanner 4 1aéaj, Kako je ty jae tako vaean 2m hii jade vise ned moj stvar ; govorit staru Anzulu... Sed Pope dasu Gn Bo pprekine Loje Stakana j - Loe alg a a sve el da er Kasi da bij tom kretnjom naga co okrene Eerie. Jo ta ~ Nagne se Kus vig ee 2 La san je Gal dodvoravanje, Sy gt it ingle i poste prvih apéuci: ~ Mi smo posi vidit et ‘zgovorenih glasn0y na a Tilo je vrude pa smo sili pri may, soo 08 rmuse-- ABH "Nismo nia znali, a sve git od njezine ay se nigto éuje.. Kad ae mi ti éujemy Veliskin Br "Tu je Kusa tajnovito spustio sy a nikto ude Br j radii sve prste, a Stakan i La napol ispruzio i napeto slusali skupiv8i glave yy a oat Eujemo, Eujemo di niko govori; “|g ssi kala liSée od smokvel..” Hu! sana, pe me ged se sad tobod, te nestrpjivo Urine Soe err. A mi fi biz pudomt - ra dala tisina koju prekinu om sum Nastala tisina koji Aa ; 7 i a Asano Kosa de am akana kao da Ge ga progutati.- Ko drag ‘Stao zatim i zamislio se. Cinilo se da je Stakanova ee i djelovati, pa je u svojoj svijesti trazio sumnja potela ie Stakan je opazio kako se od kolne i za sebe OP ovema stara, mréava Zena s ukoSenim nogama sesiageus se aa dva tanka visoka 8tapa. sao eS Pedro gre Cintra! Homo éa, homo éa.. ~ rekao He Sakn ubvatvll Kusu za ruku, Ova) se nije protivio i sva tae ingube ponovno prema staroj, pocrnjeloj kuci. njom i pos! 62 ROCE SVETI, BOLESTI KUZNE OD NAS CUVAJ ivéi pokraj sebe svoja dva tanka Stapa i naslonivs se Mavi, dilavim rukama. Njena mala glava sa sretrig mrée\ jcama koje su uvijek odavale neku uznemircnocr vin ai obranu, okretala se neprestano lijevo, desny borParedno nekoga otekuje. Gornjim dijolom tijela pole need ali i takav polozaj, ginilo se, bijage 2a niu t fun, jer je neprestano nesto mrmiljala ~ kao da <« co adovima, ili s kamenjem na koje se nasla ovo in, gn, ghn... Boga ti, zivi posteno, ti pose’ pada’ pandil kako meni... Bece Ginilo se da bolovi samo uklanjaju zapreke izmecl aaah i rijedis ona je uz svako mijenjanje polozaja moral Ubi te Bog koji te Blagosovi, koji te stvori 67 Scanned with CamScanner , broz njena ita! Pol i Ko bi reka od onega sig!” “ira, ~ Jabuka ne pada daloy, abe! ‘n njega! ~ okrenula se Ging, vata K djebakt Koji je dolazi st .¢ rijedi Cintrine prije nego jy nyiata ga nije moglo tako uvrijediti kag upocorila Ni Jedi zapravo volo Cesto vrjedai wee sjejavac™. Tom 81 BY TT Gavmo, umro od tuberk loge i otae ned ponizenjem 2a obiteli, On nije bio ng u se to smb gov dreanju dima namyerv to rag dud vido 8 PO TILT ov, ali ovo &t0 Je Euo of ti {en i aT obeshrabrio. Prosao je mime, rey, postiden f pita samo ated, ubi bi iovika, ja yn govorin, - Vidi ei drutvu, a zatim se okrenula __ eka Cintra tobote samo Gn er Bio es, an, ma jim i glasno uzviknul ‘sku. Krstila san se i li Pia. — primijetila povjerlivo stara Katija. a sto, ono o maloj Anki, an... Hee, ma ti ni po mise ne znaé, moja Katija! Hee, zna8, boje muéat... ~ i ne izdriavii Pastavi dalje. - Ja nisan éila govorit jer san rekla i dun Petru da ne éu, ma kad si potela. = Ma hodi, hodi, ni baa sve njon bila u dun Petra... A ko je tebi, je neéto prkosno okrugla Zenica. | ~ A, moja Petromila, zaklela se zemja raju da se tajne sve doznaju! Ma ako hoéeé da ti reéen svu istinu, ja san se ma vidila, ovin svojim odima, tako ti Boga! - veé se oft Sevijavala Cintra i to svoje odusevijenje pokazivala na to tako kako se govori. Ja san ‘intra, reké?! — pitala 68 i uznemirenosti i uvrijedenosti. Nju je, eto, vri bein je tnala... ~ Evo, ne digla se odovien ake neon ea one ij su oni doli § njon poza moju kuéu. Bukara je govori Hodian dat Kalcete Sto mu jih je jo8 otac doni iz samerike dao ali, Zene, a ona mu je prva Fodica, svetoga ti Roka, Jess i Sina i Sv.. i, i, ~ pogleda Cintra oko sebe, i kada Ja da su same, nastavila ~ i, ma sto san ono dila ree, uvjeril uvienvostro..? An, an sad mi je doslo na pamet! Vidilat ja mole Gkotili poza meju, unde u Maloga kraja meju one grige, ‘a njiman. Nego Sto ée5, moja sestro, sto ja mog a ruriénih nogah. Kad ti ja dosla ~ Cintra tu peekinol, wor na kratak éas i nastavila kretnjama, no kako se fa joj to nije izgledalo dovolino, proslijedila sapcucin: = oni Sto je tu proga § njon... Ona, boga ti, asinin svoj 80" inilo di slasom Sto noge... u moca 1 Sin. ~T ti si to dobro vidila, Cintra, ba’ si njega vidila?! tise to i snilo, boga ti, ha, ha, ha..~ rekla Petromila, inion ani) ragorr, Pun nekog tajanstva i ozbiljnosti, svt: a sti, sv se rugaé, tako ti stvorenj Petra, a sto tin mislis” Ton ée sutra priliet et aun Ges, vidit ée8! Jerbo, dobro on govori, mora bits far ve et nevaja kad se ovako potelo ivit.. Hudobs pelle ye seek! oko ciloga svita... Ma da reci ti, je li to ma han went Pobrinut za svoje dite i uputit gana debra’! Jeane een haga vrimenal? A ona, ona, ko smo, sto sine, Cake tae ni. - rekla Cintra narotito se uosbiliveh odalocn ey srupice i naslonila na zid, htjuci tim naslenjoreee ye et neku muskaraéku ozbiljnost. ae - Aaaan, tako je to, a ja é da jo on navali na nju a Kueiel 2a brace fg 28 san ula vikat... Nego jeste Ii éuli da je i Komisku icisg eel Petar ia ispovidnice i da je roka da fe ces mje) oes ko tula...- ogledala se stara Katja po licins great nss agootnule geal Se slara Kata po Heima pristaih da bi sei izgledalo da je doista izbrbljala vise nemo ye (ett je naddala Pravdajuéi se: — Posto kuyile, pore oesaictoe united 238 Je bila u dun Petra Petromila, i God to mad e bila w dun Petra, , 0 znat? — soko Cintra, kao da to nju ne zanima, al 69 Scanned with CamScanner te jko pametna iv Im On0 roe «soa bila vee talko pegn eve ato zmajul . No, kada ie “4 jihova dai unutra, Gekala san pri kyéoy, ‘ ienost je ila § njon UT Gi se. aaa nis. ov, prada tin brani, oli, oi, an la alto je baja cd naet? & tako ti syetOR®, 7 i i bia 2 = Ma tajeno Cintra ~ Marja Bobovinka rekla da je 4, jaan cule ie tela Marie nem Kako w Bis lo oT enga praca dae ona pat ser re ara nim Feehan Feo male alo naan capa priko nil ine znan di! Ma da que éapa pri mi - Fe en ao fib ima... Ja boga woga mi ~ prekritila se starg ma in ela M Anion) Cale, jerbo da jo on éu iat ishodu i ja je to reka An tim bestijama Ivan Mame yh ratte eqn datriki, ida je ‘edu u njih umiru: prvo Jeri, yu eee Eno van svi ai Antunice... Jerbo da te giv, Petar, pa Martin, sad vervada on diha, one let i ign mogu nist nin . Govorila je tiho ivazne sent Eapaj se onege Koil je se Tepirka Tkoju su u selu drial, Katija, zaboravivdi ih Sr je odusevliena time Sto je sve Tjubavnioom Ivana Man nije da bi nekoga od prisutnih mogia zainteresirala. Ni se sva_uzvrpoljila i neprestang uvrjediti, Cintra es petromila se zlobno smijckala, pogledaala rer stm suiala prt stare Katie, te 5 vidi el potela potvrdivati: 7 an 1a a rae, on ev evita 8 Kin, -de, on fori o nekin malin Zivinama ba. iki dan govori a Yor Viaho je ni jama. i pravil kao da je to ne dira, no pea je slugala cesarean pak se svlada. eda je mg raat ere bela urediti stvar i prevodi, Jai sutjela, Medutim je Cintra htjela rangovor a drugu tamu: An Peto adi stew dvi bie) — ~ Hee, Ivan Mame..! - a a Ciel odgovarajuci jg ea Seta on ee ane Coane funnieno pita, kao de se predomislla i sama viele da boje ne nastaviti s bockanjem Tepirke. - Bile 70 i dan, vrag jih odni, a ono malo ripe, pa j ret rag ih od, lako je Hime eee ni rat. Ms, koju su ono drugu éapali s Buriéetom? upitala Gin, etna Sto se razor T8220 u drugom smu Ve il tra, igpred sebe svoja dva Stapa da bi tako, ne pomié noge, fhogla dalie nagnuti svoje gornje tijela’ Pribligiti ga k Petry” ‘linu lieu: mill fa nisu nikoga Capali 8 njon! ~ odgovoril mila i, uzbudujuei se jo8 jaée, nadodala aris po noéi nosi na vriée i njemu niko nit gla tero dice i muz u ratu... E, boga ti Jamréit of... Svi gladyju, a u Veligcnt aruni. : | rte je mutat! deci Plaska, a gu... placa! — tiho Cintra i okrenula se nekoliko puta oko fon ~ A ti jin hodi reé, oli ja ne znan de ¢ Jopet nist: la je ljutito Pe. Po Gospodina, ta, a ona sama sma komu oni misiy dvoru se ji bili kruh to udinit o pein poal sve vie Yuta Petromila, no seen fy 2 je stajala u raéunu svada. Medutim, i'u dobar sve Javila se Tepirka: Reiter) hued te kerala okolo vrata i taku je provest kroestlo.. se Krivi Sokol pratt s tambrlinom ~ rekla tiho, ges” umiljato Tepirka, Svi se okrenuée k njoj, a ona vided da Je svrnula painju na sebe i susrev8i se s pogledom | licen std tie, ne izdréa nego jo se 2ajedljivo osveti: A kaka Katia, da {sbi nim obiallt hopes. ~ ratirile Tenria eves Poblijediele usne u nevujan smijeh, Razgovor, koji je ionako tu i tamo bio da prijede u svadu, sad se razlomio: popu se strmoglavilo u provaliju... Fritalo se, naime, u selu da je Katia ned Mikotu pastiru éitavog Skopea. Stvar svi bili uvjereni da je to istina, Stara Katija je ostala zabezeknuta peataneg udarea, povukla natrag. Petromile oe rekrstila ‘ otigla ne okreéudi se, a Cintra, kao w desperaciji, ponovno Posleda na zidié. Sva zbunjena Katia je najprije pogiedala Pe. Ginn Koja je bee rijedi odlazila, zatim, bee gee pomoé, intre, ali je u njenu dréanju py apuknut i prijtio stli svi obziri, sve lavno ukrala se nije dokazala, ali su i posve nesyjesno, od Scanned with CamScanner Di ccosennsnunnenunnseanennnnen Ju slutnju i konaéno joj postane posve jasno da j saa misl isto: “Jesh, jesi, mola Katija, nemo} govor’, ie a” Sva plane bespomo¢nom mrénjom: ra. Olt mslig da ja ne znan... ~ siknula ona jedva aj a Cintri, ali sjtiv8i se da je glavni neprijatelj na dry goj strani, okrene se k Tepirki upravo zavijajuci: ~ ees $0. it. A oi misli8 dun Petriéu da ja ni8ta ne znan, tae vee ospodinal... Dun Petriéu u kuéu, a druge stvari,tako Gocpodinal...Ona... ona... - jedva disala Katija ~ ona é men; ceeren sitjavica ni8to...@.. a.. aaa u KoSica po’ smokvu, 2, Varjoka s onin saldatima, an... aaan... ~ zavijala je ona sad Fradunjavo psiguéi, sad se upravo bezumno deruéi. Cintra se krstila i okrenula od njih prema kuéi Ivana Viskova kao prema spasu, odavajuci tim naginom priznanje Iutoritetu na prozoru, koji se, poslije glasnog spominjanja Gun Petra od strane Katije, nesto vidljivije pokazao na svoj Strazarnici. Njezino je viadanje htjelo pokazati Ivanu Viskovu Ga ve ona isto tako éudi kao i on, i da su njihova mishenja i pameti iste.. ‘Katja se osjetila jo8 osamljenijom: spomenula je dun Pe- tra u svom bijesu... Deruéi se kao da bi htjela zaglusiti tu svoju kobnu pogresku, ona se sada okretala k Zenama koje su izisle na prozore, prigajuéi o nekim Madarima, vojnicima, io Kodiéevo} smokvi i odlazila cestom, ne osvréuéi se na Tepir- ku, No im se ova oglasila tankim, prodiruéim glasom kojim je kao dilom htjela uéi u samo srce Katijino, Katija vise nie j2drZala nego se poéela okretati prema njoj i pljuvati — Pu, pu, prasico, pu, pu... wwico! Di ti je mud, siti javico.. Oli misli8 da svit ne zna sto ti éini8 Petrovici, an, ‘an... Ostavi se tujih muzeva, jesi li ula, an, jesi li éula, a ne meni... Pu, pu, prasico! ~ jedva je dahtala'i sva drhtala od navale srdibe Katija. - Svit bizi ispred tebe, a ona ée meni govorit da san ja ukrala, an, jeste li éule, Zene, an..? Ma ds Bi ko, tako ti stvorenja, ma da bi ko?!.. Di ti je obraz nesret- nice, ant... ‘Tepirka nije oéekivala ovakav razvoj i u prvi éas nije smo gla ni rijeti! Cim je stara Katija potela vikati, ona problijedi i udalji se od podnogja kriza. Kako se stara Katija vee uda- Jjavala, osjeti ona da ¢e joj pobjeéi i da joj ni&ta ne ce usrie# zatim 2! @ 2 azati kao odgovor na uvrede. Ne imajuéi nista drugo éaso- cee a svojaj Svijesti, ona je isprudila ruke pokazujuéi prema Weed rogove. Dugo je izgledalo da je to jedino sto je smogla, aii se naskoro éuo i njezin piSteci, ujedljiv glasi¢ , * Kuuumaaa, Kuuuumaaa, na ti roge kuuumaaa, na, na, na, stavi jib 2a uii..! Evo ti jih, kuma, u jodi, na, na, na Kuma je u selu uvred]jivii izraz nego vjestica, jer vjestica mote imati i svoje znaéenje odmila, ali “kuma” je najuvred- Fivija poruga, Sto je jedna Zena mofe izreéi drugoj. Ove su irodi iznenadile, upravo raspalile Katiju i ne smogavsi dr ‘uvrede poéne vikati: “ee ~ Kuma ti je mat bila, gubo, kuma ti je i otac... - Stara Katija je naglo'stala i skoro se zbunila: otac nije mogao biti kuma..! Osjetivsi da mora na neki naéin popraviti svoju po- Tfujana poziciju, pone priliéno nespretno i sama pokazivati rogove prema Tepirki. No to ponavijanje tudeg naéina vrije- danja joS vise srusi njen prestiZ, i da bi ponovno digla svoj ueled, poéne vikati posve razdrtim i na mahove vee jedva dyjnim glasom: = Bingurboo09, Icauurbooo Ivana Mameta. spirka je ostajala pri istom naginu borbe, htijuéi svojo istrajno8éu potvrditi istinitost i dati vecu vriiednost svajim uvredama: — Na, na, §jora kumora, §jora kumoooraaa... Ma ko mislié naudit, na, na, na ti roge u te straloce o Sivan nesto kasnije Sto znaci za nju da ju je Katija nazvala i kur- bom, odludi se i ona na nesto drugo, novo: ~ A ko je, sjora kama, ono bi s Burigeton, an, an. aa _~ Ala, ala, ma pristanite, kako vas ni sram... - pocela ma- hati Stapom Cintra i vikati okreéuéi se na sve strane 3enama i diet (koja su se veé sakupila oko njih, htijuei se pokazati pred njma kao ond koja je staija i pametnia, punto tt 8, Sto thoes, Juda Skendro!...Ona ée meni Puuto mito uredit i pomiritl... Hodi ti moja meni vrzi riz ist Franjo.. okrenula se k nj) ova bijesna Katia chitin ahs ndra bili su nadimci, ali je “Cintra” veé bio ova he takoreéi legaino usvojen, a “Skendra” uvredli sae ae pun neke taine, mogao je znaéiti moru, vjesticu i mnogo nevega noénog, tajnog, strailjivog, Sto se ne dade obu- ri jade 73 Scanned with CamScanner hvatiti drugom rijegju, nego upravo 2a nju stvorenim imeng, Skendra. i Cintra je na ove njezine rijeti prestala i podela se nea bojatljivo smijati i opet okretati k Zenama, pokazujuéi ng f° natin kako je nepravedno uvrijedena, a ~ eto, sve one znd ~ ona je samo dobro htjela. Najvige je nju uvrijedilo ono “jy ti moja meni vrai kriz Pod sv. Franjo!” Negdje u dvadesee’ njenoj godini napustio je vjerenik, strani radnik, zaposlen 2 ingradnji ceste Koja je vodila uz njihov zaselak’ Poslije ty ona poludi. U tom ludilu rusila je krizeve koji su se nalant na raskrSéima, brdima, morskim peéinama kao znakovi ij neéije smrti, ili netije nesreée, a éesto, osobito na raskrisima, kao obrana protiv zlih duhova. Posljedica te nesretne ljubari bijaSe i njena dugotrajna bolest koja ju je za ditav Zivot osaka tila. “A Sto éete, tako se uvik dogodi onima koji hoéu dobro” = govorilo je njeno dréanje. Odjednom su poéele letjeti kamenice preko zida koji je ogradivao vrt Ivana Viskova i kotrljati se po cesti. Stara Ka- tija je morala nekoliko puta poskoéiti da izbjegne udarac, a Cintra se uozbifila, prestrageno povukla uz zid: njoj je prie- tila najveéa opasnost, jer nije mogla ni poskakivati ni tréati Ivan Viskov se nabacivao kamenjem iz. svog prozora tjerajuci kkoko8i koje se nisu nimalo zainteresirale za veliki dogadaj ispred Kriza, veé zapravo iskoristile judsku slabost i usle u vrt staroga Viskova te tu vjerojatno dugo éeprkale zahvalju juéi svadi. = Greben mu K..., koji ga jek... Gigoye su da su, an, a.» Moraéevica, oli smo se podilili, an...!? Capaj jih, éapaj jih i donesi mi jih gori, mali Kuzma... - derao se on. Poskakivanje stare Katije i deranje Ivana Viskova u ove ko “teékom trenutku” djelovalo je na okolinu, tako da se ona potela grohotom smijati. Smijeh kao da je probudio Katiju, ona je poéela padati iz svog uvrijedenog transa... Konaénd nije ni sama izdrZala nego se nasmijala, no po njenu smijeht bijage svima jasno da se u njemu spagavala, ona ga je isko- riSéivala da opet pride ostalim gledaocima kao gledalac. Bilo je to te8ko igrati ovako nesretnu ulogu, kako je to njoj palo uu duznost, a sve bez vlastite krivnje. Njezin je smijeh bio usmjeren prema Cintri, htjela se pomiriti s njom, no Cintra je ” polozaj smatrala ozbiljnim i mrko gledala oko sebe ‘da se situacija smirila, razbila, Tepirka je odlazila ¥. Roka pred kojom je bio mali, okrugao prostor, 7 jéen i ograden zidom, udesenim za sjedenje. Katija Wert dder posla prema uci Stakanova, Bila je w neku ruku je takoGto se stvar svréila, ali njezina partnerica nije stvar sretnd xo uzimala i vise puta se u svom hodu okretala onim tako mn kojim je odlazila Katija dovikujuc amjerom tga, ne ée ti ovo lako prog, ne, stara viscico!.. Raz- rat 6e se s tobon dun Petar, moja! Jesi cula, an...”! ‘Neka te vrag nosi isprid mene i isprid moje duse, vrazja andafjusol - odgovarala glasno Katia, a tiho za sebe i za shanna) najblize: ~ Prikrsti se, Katija, od nje, prikrsti, ono ane mim aii te hoée oplest repon! U moca.... An, ma jeste Ii ¥ iii2t.. U moca... Amen, amen! ‘Uz smijeh i vesele primjedbe razilazile su se Zene, pa cak ; poneki starci, privugeni svadom, donekle razocarani koncom jako glasne predstave. Najrazoéaranija bijahu djeca kojil je iflo mnogo, jer subotom poslije podne nisu imali skolu, a da pi je bio upravo sretan njihov dan, Djeca bijahu najnezado Yoljnija: ta nidta se nije dogodilo... Kroz kratko vrijeme svi su se i razisli, samo su poneki zaostali jos pre« Kuju. G, valida, novi kakav dogadaj, Cintr oder odlezila, ali kada su veé bili gotovo svi odrasliji otisli, ona se (ek za nck« liko koraka udaljila od kriZa, U njoj su pre: la djeca odmah vidjela povod igri. Medu skupinom sto je tu ostala nalazio se Stakan, Kusa i Loje. Kusa je kriomice pokazivao ostalima kako Cintra ide, te se glasno smijao. I Loje je htio nasmijati drugove, pa je poéeo oponaéati Kusu, Videci da ga Loje u oponasanju s uspjehom dostizava, Kusa potrayi nesto drugo ime bi jo8 jage nasmijao svoje drugove. I tu, na sredini ceste, desilo se nekoliko vecih, suhih mazginih izmetina, on ih, na iznenadenje svojih drugova, dohvati rukom i baci za Cintrom a Je izmetina jedva doprla do pete Cintrine, druga je, me- dutim, jage udarila u nogu, zatim se udnim slucajem zaplela Feu tena stopala poskakujuci od jedne noge do druge. To je Jace veg dleea su se poéela previjati od smijeha, Smijeh se j fe dalktao ada su vidjeli da se Cintra ne domislia oda- 2i krkalo, veé se i sama éudila, gledajuéi u izmetinu uvijek Osjetivsi goval 7 Scanned with CamScanner ssoesersons ju i ona se poéne smijati, sm, dices smite zapravo bio vrhunae usp ama i iairal se od glasna amet 1 uuspjeha, vile se nije udostt Kuse, taiko et ponovno istu igru. No izgleda Pind gmat, ve Jt PORDAS Mradano se okrenula,tako da on yi Cintra dase. av etnje koje su joj nesumnfivo odavale yj nije mogao SS *Zzusa se toboze masio 2a svoju kapu koja Phila pala na zemlju i okrenuo se ad Cintre, Praveéi grimaye pala na ajetacima, a ovi su (oéekujudl svadu, a mojd, rem stag jal uz strmu cestu K erkviel sv. Roka. Rag Haan, vet ings dogoilo Stakan se nije narotto istca, Swett ovjavao dogadajem. Smatrajuéi da je neduzan, a ji, ekog jprkosa, ostao je mirno sjediti na zidu gdje je do preg ala Cintra, rae sa, mali Kusa, odnesi ti babi i materi Krkala za v, erat inderala se Cintra, ali kako se Stakan nije pomican cert usa, ona je smatrala i njega Krivim, te je sav bjs oo jin na njoga’ ~ I ti belo, an, an..2! A Sto ja tebi nin, SZuante?" Hodi ono) tvojon materi stavi na glavu krkalo, lip bijon stali na kinkina, a ne men ‘Ostali su djeéaci bjetali i dale se glasno cerekali; Kusaje estas na svom mjestu priguéeno se smijuéi, a Stakan j daj bespomoéno se éudedi nepravdi... Njihovo je draanje Cintra {08 jade razbjesnilo: ~ Sto se éini§ kako da ti nisi, an?! - upravila je svoje otrovne rijeci Cintra prema Stakanu. ~ Oli misli8 da san ja juda, an Stakane. Plugica, ne éuje’ an?! Oli mislis da ti din Petar ne zna ono sto si éini poza meju, an, s Ankom... Da Bog da ti usahle noge gore nego meni, amen Boze... Da Bog dati nosile mater gore nego éto mene nosu, amen Bode, i Blazene Divico Marja! Sto ja tebi inin, an...!- govorila je Cintra i da bi stvar jo8 jaée naglasila, poéela plakati. Stakan je ostajao sve vile zaprepasten, ali ni pomicao we nije sa sog mjsta, a Kusu su Kletve pogodile i on reno: ~ Pa ko ti sto Gini? Ko ti, an... - smeo se on, ali ipak nastavio. - Sto ti ja éinin, msssrrr, an, &to tu bleje’..! i su mlatarali Ful 76 sa da Bog da i tii mat ti koja te ni mo six nego da se intrgaie8 u bolesne jude! A ja we er ny sit Tin i nikomu ni8ta ne cinin.. ad orig tebi Sto Gini, Sempljana? lagao je Kusa nesigus nim glasom, av erven i zbunjen zbog kletava, Vjerovalo re im HiGintra mode ukleti! Osjeajuci da bi se hetve oye sett 28 brgie ponovii, oie i on laganim korakom oe 45 Jae jotedi upravo tim svojim laganim hodom dokazaty jintri svOU nevinost. ‘ ‘Stakan je ostao sam, njega su danas veé toliko uvrijeil go smatrati mugenikom... Cintra je slutila de ee ga se Po co nije na njega obragaa, nue Rasplinula se oluja. Tu i tamo éuo se jos smijeh i ing enn vika stare Katie, koja Je sigurno, u'nekom oblizncn da se Po wi @ Katie, Koj bentyu, obnavijala “vjerno” éitav dogadaj, braneci se avorijaciama, kako ona “ni imentovaia dun Petva. sifu posvidositi svi koji su bili unde..” I stari se Ivan Vickoc daljio s prozora.. ‘Sve je veé bilo kao da se nije nista desilo, 1 vjetar, mazar udao je u guste krognje velikog duda i zasumio jedva ¢ zatim neato jaée i onda prestao, kao da se i sam preplasia.t, nastavio samo laganim njihanjem grana. Sunce se vee dain, ragnulo prema zapadu i krvavo se bljeskalo u prowsina ree a, Na visokom postamentu kriza ostale su same muhe hese su, u nedostatku boljih Zrtava, napadale bezglavog s\ ei koje ka'na malom reljefu. Stakan ih je gledao prateci misao koj se éudno u njegovoj glavi vrtjela: “Zasto su djeca bila na dude Ivana Viskova kad jo8 nema zrelih dudova. eae medutim brzo izgubila i on nije znao sto bi drugo, ve poene odstraga ditati lijepi kameni natpis: 180, veé poéne “ROCE SVETI BOLESTI KUZNE OD NAS GUVAJ” 7 Scanned with CamScanner BOZJA MJERA ahve li prife sv om tine mog smi, Ko ri neil atom ta in Td iotna secu poremeteispraznin sinh, P. Lucretig ite malene k meni, jer je njihovo Kraljevstyo Ng eae ‘malene k meni - Sapucuéi je ponavljao don Pe fo. fo starr, plavkastom covEicom 0 pone zEtvan ny ie rred sobom na stolu, gledajuéi u ormar. svoga ured, koi pir predpol rastvoren i pun starih, debelih matica. Ona, Fann { debeljkast, sagnut nad stolom, bio je uistinu neu. are pomalo komiéan, ali tim bi se bolje pogledale njeyin, Sine, okrugie i jako nemirne otice, promijenilo bi se odiah Sislenje: iz njih je izbjala snaga i neka ocalna od Sefjaci su ga u svom podrughivom Zargonu zvali malon sudu". a Polumrak je bio u sobi, a on zapravo i nije gledao w or. je ni u 80 gledao. Uprijev8i popled «pra ae ope ska de sutra u propovied to kazati, kako Gtigosati tu djeeu, Gospode, nasuprot ono} Kristovo) rij" Posoo je nesta brie udaratiolovéicom o papir i ponovno tio Saptati: “Pustite malene k meni, jer je nyjihovo Kraljevstvo, Kraljevstvo..., malene k meni, malene k meni, malene k me- ni.” Ni opazio nije da je njegova reéenica ostala okljastrens, da je upravo nije mogao, a modda i nije htio izgovorti do kraja. Naglo je prestao lupkati olovéicom i odjednom posve neoéekivano lupnu ¢itavom Sakom po stolu. Odluéio je! On nema drugog izlaza, sve viée i vise se nagomilavalo sablazni tu oko njega. Zar da jo8 Suti...?! Smije li on Sutjeti?! ——— U prijevodu M Tepeda 8 jrisalo je po vosku i negem starom, nag a paar ikratkim, smijesnim koracima prisan pon, U0 smu su bile zatvorene persijane radi sunéanog 6 rozoTU, na 20bi Jako osjecalo u ovim profetnim poslinr sk je upravo taj zid, na kojemu se nalazio prone pe: bora pred kuéom, Rastvorio je kapkei zaemin eet! M sobu nije usla sunéeva svjetlost veé neka mlaka, hight ue Sunéani traci su obiéno, pri zalazu sunea, prolate so na inj velikog bora i ravno padali na njegor' nna @aPa to mao i otekivao da ée ga sada zablijestiti velika a On je aga tamo nad vrhuncima u daljini, U dvoristu mene mm velikim kamenim ploéama i ogradenorn maf jemu su se u velikim razmacima nalazili uzdignut, Lon stupovi, bilo je ono meko, tiho predveterje, koje je on shan Foznavao i koje Je bilo, po nekom intimnom, ali melon Presnom shvacanju, svojina njih, visih, obravorangh Genih: ovakova predveéerja kao da su bila njihova nein gna su im obeCavana jo§ u skolama... Nitko im nikae El® nije direktno o tome govorio, ali je u njemu bilo izyrade to na temelju Gega je on mogao skoro otvoreno rea nam nijesu govorili da Ge nas tamo, medut seljacina ci ovakove tigine..” Ili: “To smo vam dali da biste oy tt misliti i, to je najvainije, lijepo misliti,” t ¢ Men moxli Upravo su se njegove misli htjelo pone tudbu, kad je iza sebe Guo sus cage ev prope w op, ni sobe prepoznao lik svoje starije sestre Marcele If zguivana i blijeda starica 8 okruglim licen cnet bua et welim nosiéem. Donji dio njena lica odmah ispod necac penn, se i zasiljio upravo u vrhu usnica koje je ona iz nena ee razloga uvijek viadila svojim jezikom. Te ac heme nesto najkarakteristiénije: stisnuta 'a usta bijahu kod nje posiajahu sve ira i debija pri sredinivs ond een debliine neéto objesila. Tzgledalo je da ih mares rite za brSenje jagoda. Pri govoru, koji jc ih neprestano udesava fan, drt earore: Kae bio bre, njasan nel dojam kako ée joj sad ~ na, ova; tako da ste imali nelagodan se njemu kao da mu ima neste vag pst! van. Priblizavala Fale dan fo8,mu ima nesto vrlo vaso rei pri tom dr ruke na tjemenu, éuvajuéi na taj naéin periku seu iako velikog 79 Scanned with CamScanner koja jy je vr dest repadala fm Jo} Ne bi posvetila PATA sa onaaa .onaaa . Ana, tu hai detto.. Niu je g, Don Petar nye nista odgovorio, pogledao ju je tr. j opet xe okrenuo k prozoru, Rastvarao seu njemy nu, ton peugedan nemit, ali ipak nemir... Nesto mu bijas, pruatno, hao da se neki prazan, ali napuhan mjehus Priregove utrobe u prsi, Otisao je zatim do stola, smiec; ha svom naslonjaéu, istina nesto prevelikom za njega 4. tako ponovno nasao svoj mir i svoje dostojanstvo, a do; mu bijase asobito stalo, Stolica je ulijevala pouzdanje, «;, nije bila on sam, stolica i on bijahu neato vise, govorio }; sebi uz rezignirani smijeh, misleéi otuzno na svoju nis. neuglednu figuru. Uznemirenje koje je Cutio nije mu dalo 4... tome sada misli. Smjestio se évrsto na naslonjacu, upro pox u vrata koja su se tiho iza njegove sestre zatvorila, i éek.,,, No odjednom mu se uéini da bi tako otvoreno strogo dr’ mo?da vise Skodilo nego pomoglo i svrne pogled na stol: uzme ponovno olovéicu u ruke. Prijelaz od onog uprtog pogieda vrata k toj olovéici, djelovao je na njega ublazujuce. Smjern, sitna olovéica umekSavala je njegovu narav — on ju je taky volio,.. Zakljutio je da ée se praviti zaposlen i nevjest, Cim se na vratima oglasilo tiho, bojazljivo kucanje, neho. tice je svrnuo pogled k vratima i ponovno ga, prekorivsi sebe svrnuo na stol i rekao: ~ Naprijed, naprijed... - ispalo je odvige blago, mislio je, 2 htio je kazati posve strogo: “Dalje!” Cuo je da se vrata otvaraju; pogledao je ispod oéiju, ne podizuéi glave, u vratnice koje su se lagano i priligno dugo otvarale. U sobi se pojavila djevojéica veé prili¢na uzrasta Nije se moglo razabrati lice, ali pri samoj njenoj pojavi on se ne samo sjetio njenih kosih oéiju, éistih, nemirnih, s nekim mutnim kestenjastim sjajem u njima, nego se éak zbunio Sumrak je medutim sve spasio... Djevojéica se nije odmah snaéla; u polumraénom prosto- 71 nije znala gdje je stol, ni gdje je on... A on, on se dakako ‘odmah snaéao, primijetio zabunu i poéeo skripati stolicom da bi tako svrnuo pozornost na sebe. Koraci djevojtice bijahu nesigurni, a ruke su nervozno grabile prostor sad ispred sebe, 80 1, tako da se éinilo kao da poku cad poked set serena pogledom po sobi, Tanta Price uplasi se na asak i zastane nasred sobe, Bila akrips sini javila u njoj radost Sto odmah u potetku nije se, oer, pa se ponadala da nikoga ne éo ni biti w sob pikoga Vi Tie dogodilo, prestrasila se. Poslije trenutnog Ja $6 aatajania potréi brz0 do njegova stola. To pre imenadert™ ge smijesno i nelogiéno, vjerojatno ga ni trxivane PN Petar je odmah shvatio situaciyy i oxeris nije HH on prepusti se gotovo sladostrasno nekom ugod a se u njemu javilo: tu je bila ona, ao. vst peti nad sobom... Da, on je odmah ogranici, bio sop oo i postao strog, odalecio se od zemlje varvor, sutio na Bio je zadovoljan! Znao je tko je i kakay je omaj ropga i vise nije trebalo biti na oprezu. Postiipak Prevojéica je stala ispred njega i ni jedne rion nat ovorit: narasia je stoga izmedu njih tupa nests ala aja je tek ponekad prekidalo o8tro curlikany. ks: {ike amo iz predsoblja. On je upravo iskoriscivas 11 inet njome djelovao na djevojéicu, a onda nazlo, posve nen, Gicivano, onim strogo blagim glasom u kojemu se :remen sogla osjetiti i nebesa i pakao, rekao: “ Priznaj Anice, odmah sve! Bit ée tako najbolie ~Sto.. J, ja.. ~ promumljala nerazumijivo Anica, izgleda {ine shvativai rijeéi don Petrove. a_— - Sve znam, sve znam, priznaj! — govorio je on u pote: thim i niskim glasom, a zatim ave briim i bitin, pene g do onog stepena do kojeg ga je obiéno u najpateticniiim ax Sovima svojih propovijedi dizao, Da bi Sto uvjerlivije djelovag dohvatio je njenu desnu ruku, postavio je na stol, pritisaug Xeon i Kao kobac, upiljio u njeno lice svoje sitne okra, Tene {ct se djevojéice stislo, ispunilo toplinom koja se tijaing Ev" 1 isptiala svaku misao; sve se u njoj rastepiio daa je da neSto mora priser oes n \ priznati, ne&to Sto je svakak. Faalaje z Je svakako zlo, al itega nije mogla sjetiti Neoéekivano, medutim, njen _ 81 Scanned with CamScanner be pa... pa kad je bila yy), ia miada, ad je bila nda pa kad je) haba had } i i "ia ofenila, unda, po bad on bilo drago s nyin poe sj. da, onin said set un se pre noe pobigla lai nin Ne . steye dda dolazi ono Sto je najstrasnije 2a die, wee sa ton eve Fase sgl glav na prs, een sama desna rake, Kai dosed alana Mavegoved na stoly, spurla se pala a) ory rekla... Ne, nego promislila da nj i. tne nego s mugen kad se udan...” jaetila je valida da je dovoljno naglasila :, ‘ne treba vise objaSnjenja i zakljuéivanja. 1), aden, gotovo se splasnoo éitav Blegoy plan liko ogekivao od ovog prvog Casa i eto, glupost, Ta on tor pont- Njegov Ge plan skoro propasti, a tak: Iijepo bio smisijen. I on je otvoreno potalio Sto je djevojiica bie nevina, sto nije uéinila ono, kako je on oéekivao... jj naivnost je veo zloéina, sune naglo nova misao u don Petrov Evijest. Dobro, dobro, sve je ovo i moguée, ali oni sami ne zy... ju kada grijede! Uostalom, najbolje je ne vjerovati... Ponovno Je ubvatio njenu desnu ruku i postavio na stol kao i pri ‘Osjecao je da je ta mala ruka hrapava, da je na nekoliko mo. sta ispucana i u jednom trenutku svijest o tome rodi u njeiny neki prezir prema takvu stvorenju, ali se brz0 ispravio te "umjesto podréavanja tog osjeCanja, on u svojoj svijesti predosi sliku djevojéice pri radu koji svakako nije bio lagan, postane zadovoljan radi tog svog snalazenja. Osje¢aj koji se 1 njemu rodio i radi kojega je bio zadovoljan nije prelazio na dievojéicu, Gitav se ovio oko njega samoga... Da, on se opet okazao u sebi dobrim! = Dobro, dobro, ali to te ja nisam pitao; ono drugo... - za- stane trenutak i pogieda je jo8 évr8ée u ogi, no pri svemu se ipak moglo osjetiti neko nespretno naprezanje. - Ne pretvaraj se! Znam sve, sve... Sve znam! Djevojtica se snaéla; ona je sada vidjela oko sebe, éak je slutila za Sto je optuzuju, ali ona se veé branila... Organizirala HS. Re) mena fustra lignost, irasla medu Judima grubim ne cu § dis. ‘Nye dovraila je htjela reci i da Petar je bio izner 82 ne znam nista... - rekla je ona veé placlivim gla- < da nu we osjeéala gluma, Don Petar je to odmah ose. corn uw Kojo Te sada mora drukéije postupati, trebale je uvidi tio irijebiti drt ga sredstva... Ogoréenje je nabujalo u njemu pote yu svoju slabost, upravo nemoénost. I kao dase tio Msvecuje évrsto odluéi da ée sutra kazati ono u pro. nekontis ‘on ée napasti tu reéenicu, frazu, misao, pa mai ar poviied tova. Znajuci da tu odluku uévrséuje bijes ko} bia jovi | bajedi se da se odluka ne bi pokolehala tno u njemiegne, on ga je namjerice pojaéavao, da bi sam sebe jace Hey u potrebu napada. Cutio je da se u njegovo) nu uvjerio Tye duboko, nesto buni, uznemiruje, ali nee bjesnilo i svega ée nestati, pokazat ce to ova odluka praval nieBrvad njima je visjela tamno uokvirena slika Svet unaini prsti njegove desne ruke podigli su se na Panje, a oni na lijevoj postavili se nesto previse dekir, saertboéni naslon naslonjata u kojemu je bilo smje<-or Jazno tijelo jednog od Pija. Odmah nad ovom viseia iproga Cara s razdvojenom bradom, no na joi se «ss » parotitog znaka nije vise nita razaznavalo. [7a pak nalazilo raspeée okiéeno posve osusenom. grandicom. Prostorom protkao se mrak, tako a... Skoro raspadale. Don Petar je veé bio spremio svoj lukavi napad na devo). cu, kad je u Sobu prodrla njegova sestra i prisia k nan, Anica je svojim instinktom pocela osjecati situaciju: djecia naive Iivost, pa éak i opreznost, pokazala joj je da u citar 2 opasnom, maglenom dekoru kojim su heel; n. rath Q -nom d ojim su htjeli na nju djelovati ima neito nesolidno, ima nesto Sto se svaki Gas rusi ; poke. 2uje smije’nim. Ona je sada mogla hladno vidjeti drhtav el. vu stare Marcele, nj eaemaleed Gedve we warn niene wsaludno namigivanje prema brat ® Vidi, a ona namiguje!), éula je njezine prestras lukave rijeéi i sve ju je to jos vise ohrabrilo en” __ Marcela je ditav sluéaj htjela prikazati k njezina lukavost je bi 2 nina lukavost je bila tako slaba da je a ela. Hoteci stvari dati intimniji kara 0 1 iii karakt ‘voga brata nekoliko puta i dotakla rukom: OM ~ Ma lasciala in pace... Pierol... Povera, ecco ecco... ‘ao djetinjariju, no 83 Scanned with CamScanner jegalo neko gadenje prema pojay; j yy, U don Petru se megima njegove sestre § nekom yi etupim vodnihavity FOr Ta vita sviest je prevladala jg, svijedeu 0 Sra er utka svoju sestru ponavljao toboze ym, ne gledajuti nt mu je bilo puno tuge ali i sarkazma, no, §fi8s0m gsc, lasca... Lascia mi in pace! Fa Sagnula k njemu jo’ intimnifje, Zeleéi yay, Gimsed Marcela sree, on fe usta, URvatol je pv on za ramena i otpratio do vrata, dajuci joj tim svojim dr, nucino 2 Tanj da je mera pesia svoe obiéne granite. 1 Soe ne my ame er ae Pe na pomisao Koliko mu je ona veé nagkodit oe tom * oval Eas izgledalo sruseno u njemu, oliko é¢ se opet muéiti da se ponovno s Eto, samo to proklet, ustajanje u jednom ovakovom éasu kada mu svaka nijansa mo, ye naskoditi (a i na8kodila mu je veé u ogima ove djevojéico, on to zna, vrlo dobro zna... Kako joj je samo morao izgiedat} ‘ovako malen s uzdignutim rukama do visih rameng cae dae or itotvl. Ta njegove ve o8i moraju vik ober Marco k lie. Koga je on ikada gledao prema dole?! a éak | ovu djecu mora gledati gore. Osim toga ta njegova sesirg fe sea kos ha ae og Ueto repo oped, ‘a njezini zubi ga uvijek sjete éele.. Sjednuvéi dakle ponovno na svoj naslonjaé, don Petar se jexiva snalazo, ali protivio je on i mnogo tezih Easova, pa se ‘pak Zivjlo i bilo “spirit u'malom sudul”. Tzgledalo je da ga upravo ta podrugljiva fraza vraéa k njemu samome i nanovo ‘mu podite vjeru u sebe. Ljutio se on doduse na tu seljacku zlobnost, ali ona je ipak u sebi nosila ne8to pohvalno za njoga, éak nedto Sto je priletilo, nesto sto je ulijevalo strah. = Ne, ne, draga moje, ne éemo mi tako, znam ja veé sve ~ unoseéi se posvema u njeno lice i mijenjajuci naglo ton svoga elasa, spustivéi ga do odtrog imperativnog Sapata, onog kojim se takoreti isisavaju, upijaju tajne ~ don Petar je prosiijedi. ~ Kako si posla s njim?!... An, an..? Zasto si popustila? Re- ch red, nite tise a ee dogod Sto ti je obeéao? Cara, Gerape an, an.. Day da..? Govori, govor, jer vidis da se Maar eizuao je on. veé epjen Eudnom riekom slau. U upliala slina i morao je vide puta preki 84 . la je proguta, a to, i upravo to, moglo je da dati so Sapa ‘ako on to dobro zna!) nedostojan isgled 1 njesov" i2teuspiehu. A eto, veé u njemu raste bijes upravo biti were ijesti da nije uspio, i ee oa je plakala i nista nije odgovarala. Sumrak je u sobi At priliéno gust, a don Petar je postajao sve nemirniji. bio vee Pi jemu zapjenilo i kao da je svijest o samom dogada Nesto 6.19 svrsi OVOE ispitivania, pocela nestajati, on se sav Pau sadasnjosti, u ovom zbivanju ovdje u sob. Svijest jo nalazit hu brzo nestajala i za kratko se vrijeme gotovo posve 0 nea a on je bio samo onaj koji je pitao, vladao, ona koji izguiao! 1 nista za njega vise nije postojalo ni ispred. ni ira ie my Sav se nalazio u sadasnjosti, uw izgaranju njezinu, jer on ees gorio. Citav se Zario od nekog ugodnog osjecanja i ne He ajudl visu svijest nad tim osjecanjem, prepustio se njerms imayiuitku da ta djevoitica plaée, Zelji da jos vise piace nn Stojanju da je pritisne pitanjima, rijecima, prijetnjama, da io Sva razgoli, da sve izvuée iz nje. No sve to bez neke narocin, svrhe, radi samog dogadanja kao takvog! Uéini mu se sa by je trebalo stvarno pritisnuti rukama, svuci Kao niz provaliju potese se kotrljati njegove selje, slike, j samo évrstoj voli njegovoj treba zahvaliti da so je on cim ac, njemu javila svijest o viastitom stanju, mogan zaustavitt Raw da se probudio iz opojnog sna, odupre se rukama od tol y nasloni se, upravo pritisne na naslonjaé. Zaprepasteno, preva laganim kretnjama, krstio se Siroko, tesko, jedi Sapatarig glasom i poslije priliéno duge stanke ustao, upro katmmnne u vrata i Sapnuo daséudi: preven ~ Idi, odlazi...! Idi. ~ a tiho, jedva ¢ ; sien mene Ponowno se pekrsy YS = Ot, nica se tek sada prestragila i bila sve reé wa a Pripremna sve reéi, $tigi nije hela, hijela je zapravo ostati i sve haat ~ Ma ni, ni... Ja... on... ‘Al a i don Petar vise nije htio nista éuti, toliko se rastuzio Scanned with CamScanner prema yratima. Vide nije nidta btio Guti ali mista, nj, i 1 Idiot — govori jon opivli 8 pos vim svojim stanjem, tom svijedéu 0 savladivanju svop, per dali ce tako sretno od grjsha, of te neste gl Ijve zemlje, on je kroz svoje rijeéi pune prezira, prokletsy, Fastao ave visi i vidi, Rastezuéi ono svoje “i” u visoku pier” éu vertikalu, osjeéao je da on sam s tim “I” raste kao plane, koja ée satrti svu zloéu. . | 3 ‘Ana je sva zbunjena izlazila, okreéuci se svaki gas oko be. Onaj otporni zustri dio nje, koji se htio braniti, raspling, se pred ovakovim dréanjem. Sve ono komiéno na njemy, s je do malo éas moglo u njoj sruditi tog Covjeka, nestalo je say pred njom. Sumrak i taj prijeteci Sapat djelovao je uvjerjiyy svaki Gas se mogla zemlja pod njom otvoriti i progutati je ern; pakao... U njoj je bilo ponovno sve rasuto, nikakve misli, san 5elja da se tom glasu dodvori, da mu se objasni, da je on vil, no strah je bio tolik, a svijest 0 gresnosti tako fledna, da ni jedne rijedi nije znala izgovoriti. I upravo kada se htjela proj vratima baciti na koljena, on je ponovno uzviknuo: ii... Sotono! . Tko zna da li bi ona i znala izi¢i, da se sama vrata nisy otvorila i da je neka ruka nije povukla. Stara Marcela, koja je sve to prisluskivala i valjda slutila kako ée se sve svriti, izvy. kla je van i zatvorivéi vrata za sobom, poéela joj éaptati: ~ Luda, luda... Ho éa, va stupida, ho éa...! Neka govor, Pusti ga seni Hytjela je stara Marcela da joj objasni kako sve to ne tre. ba shvatiti ozbiljno, kako je sve to ludo, no nije znala jezika, 2 vjerojatno ni onda ne bi znala sve objasniti i tako je sve ostalo kod nje u nekim gotovo histeriénim kretnjama kojima je gurala Anicu van i jedino &to joj je mogla objasniti masué suludo rukama ispred svojih kratkovidnih o€iju, bilo je: ~ To ti je Cintra, razumis? Ona, ona sve zmisa... Tako, Je razumis?.. munja, OGLEDANJE, tz doritta se dzalo kameno stub ur tice Stakanove ice, te svrSavalo u visini prvog kata malim kamen avokeigem, ogradenim teSkim éetverouglastim kameniny sur baltona, koji Su se s vanjske strane savijali kao nesto nazmuto povitt’s» Sa balkona se ulazilo u kuéu kroz Jednokrilna ze. slovo Tata te se dolazilo u Siroku dvoranu. Nasuprot resting Jetona nalazila su se druga, mozda nesto sira vrata ros ke part izlazilo na novo, kamenim ploéama poplosens dveristn Bamah uz istoéni zid velike dvorane, nasuprot balkoncling jratima, vodile su drvene stepenice na drugi kat kuce ‘Stakan se prislonio uz te stepenice osluskujuci, Hvatay se j suton i to se lijepo osjeéalo po uzvicima koji su dopiralt is sela, po Sumu u kuhinji, po glasovima u kuci. Sve je odicalo po sutonu. A majka veé nije dva dana govorilas wim | ukuéani, osim tetke, susretali ga surovo. Sutra se odlucivala njegova sudbina, sutra ée don Petar s oltara govorit, Pogledavao je uz stepenice: najradije bi bio otisao k susie gavom stricu Antunici, ali nije smio jer su mu to stroge nq branjivali. Ako i to uéini, onda je svemu kraj. Mose se abit Okrene so k zidu i gotovo zaplaée, ali ga glacan kasalj sto ce oglasio gore na katu toliko poplasi te mu misli posve nesta, dose. Kaéall je tako gusio ovjeka na katu da su se i ukuensi zaustavliali prolazeéi te éekali da prestane, kako bi moyli ict dalje. Baka Je u tome bila najdosljednija, Juce ju je due kaka Jeu jednom'takvom éasu rekla djedu. give Polio. Govorisvaita,. ._Sietio se toga jasno sada. Gust kaSalj i to sjecanje iz- filenilo posve sutonji mir. Nestalo i njegovih muénih stania 87 Scanned with CamScanner _ ume Kete Petrove... Bog ven de... — nadirao je kr vo wale las amo iz dvori8ta i isprepletao se s mug ie Spolstren Antunice. Stakanjasno oseti Kako vie nije Shem stnisu oni neprjateli Koi su g8 neposredno ugrojay {Agni se., Sada obuhvaéaju Sire... Sjedne na stepena Promin ge u balkonska vrata. Misao se neopazice obra x aeea, No tim je stric Antunica prestao kasljti, ope p zaboravio na stvari i sav se predao nerazumijivom keijestanj, Musinie® mn smijeh odjednom zamijeni Musiniine uzvike. yy, ogekivano iz tog smijeha izvio se glas njegove bake: oA moja Marija, a moja Marija... Hihot ve nanovo razbuktao i prekinuo samilosne uzvike Kate Petrove. Ali i to prestade, a krijeStavi Musiniéin gis opet odjekne ‘dvoristem Veli8kinih: ume Kete Petrove... Bog vem de, fregu, samo frog ‘3° fusinica nije bila iz ovog sela. Stari Buta, njen mud, do ‘veo ju je jedne pokladne nedjelje, na iznenadenje svih mjeita ina, iz Obliznjeg sela koje se nalazilo uz more, istoéno, “odmak preko brda”... - kako se govorilo u mjestu. Pojavila se u sely malim, slamnatim SeSirigem na tjemenu s kojega je visjla crna vrpca i spustala se po potiljku, ili lepréala oko glave, s kestenjastim kovréicama preko éela i na viastitu veliku ne. sreéu sa svojim dijalektom. Razumfjivo je da su se u selu poéeli izrugivati i SeSiru, i kovréieama, i hodu, i bluzi koja je sprijeda bila kratka, a straga se spuStala dugo niz leda, ali najvige onom nesretnom “e”: ~ Merije, Merije, keko si? Sto éini steri tvoj...? Slusej, Me- rije, reci, reci, 8to ti se noes snilo, en...”! Eto, tako joj se rugahu i nazivahu je pravim imenom ije", umjesto uobiajenog Musinica, samo da bi se moglo ono “e” i da bi stvar bila veselija. Valida ju je taj postupak nekada vrijedao (inage ne bi postao smijegan)) ali danas se viSe tome ona nije udila, smatrala ga je kao nesto Sto mora biti, i sada je trebalo da mu se ato bolje prilagodi Ma kako obiénom, povrénom gledaocu moglo izgledati da ona posve ozbilino, u toboZnjoj naivnosti, odgovara na pitanja koja Joj je njena okolina postavijala iz zabave, pomniji promatraé 88, . jogogem na licu opaziti kako ona zapravo isko- og i Pee vnje i lukavo trpi ponizenja, da bi poslije, riseuie % Meun toga, nesto dobila. To su, istina, veé neki iz ni to joj otvoreno i predbacivali, ali ona Hin® porno dutjela, ili dale brbliala glupost, naivno- joa eo Ppostigla svo) cil: Komad kruha, pogaée, malo ati, dok. ne PY Fraljine, ii cipele... Sanjala je vragove s jednom ula, soli sar repom vise puta zauzlanim, macice, vjestice, nogom i dUEND { no¢as upravo o “kumi Keti Petrovoj" (u selu age eeoa izraz “kuma” nije uvredliv kao u Zrnovu), is Reet fe osjetio, EuvSi ove vescle glasove, da bi se kroz | buakao pomiriti sa svojom okolinom i poletio je na dvo- niih MBPS Srovu dvoristu ves je stajalo nekoliko djevojcica, iste. ‘ko Musinice i njegove bake koju je Musinica 2va. jon i diercote Petrove”. Baka se njegova zvala Kata, a ded ia “Kume ‘fonio se uz zid Veliskine kuce i promatrao svoju ar. Frosinica Koja je upravo prigala svoj cudan san baku i Mur enjeli letidu ne, ne melu moju punistrieu i sve ave fepucu melin justimen o velikoj sri sine kume Kete Pe- swe eiMertine, ne drugen svitu Njegova baka, na spomen svog sina, potne plakat je apravo i bila svrha Musinice. Ali ona je, postignust pri se maPreanatan cil, dalje priéala prelazedi nenadano i skoro weramjethjivo od publike, na svoj Zivot, ismjehujuci ga, da bi fio bolje zabavila sluSaoce: 2'E steri, steri se ne moze ni movit... Studen je keko kemen... - govorila je ona toboze naivno se smjeskajuci, na radost sluSaéa oko nje, koji su ono “studen je keko kemen” ponavijali, objagnjavali i davali mu najrazliditije komentare Zabavivsi tako svoju okolinu na kratko vrijeme, opet se vra. Ga vl Br, ke os mie pest otrati suze s pci je tjesiti = Zesto plegete, kume Kete, njemu je boje nego neme. On je u krilu Bozjen... E, a ko zne sto ée biti od nes u oven ‘tal, Oslabod nes Meiko Botje i sve Bntoni a je nanovo povela plakati. Stakan se stidio tih rod Jenama koje su se zabavljale i prisao baki, no stare no odbila... A Musinica je govorila o njegovu ocu... Za. Prepasti se: dakle svi veé znaju!,. wee 89 Scanned with CamScanner vo jela, Musinica je ostavila ponovng 4... ; Vides via przo, jedva jasno, ponavljajudl vise yy ja artou om sinu Petru, dobrom dietetu i pametin, Petro jetetu, samo sto ga od gladi boli glava j 5," i "A Stari je bolestan, sin nejak gy se mote iu BRO rail. Poznavala je sve u sly Chg Mala sto treba upotrijebiti da bi postigla si. seat evrhu, Ponekad je mogloizgledat kako so ona vis Droste Yfelom nego ono s njom. No to je samo ponekag jzgledalo: zapravo je skupo pla¢ala pred tim mno8tvom koje se ia; mogo da pokade superiornim, svaki Komadic sug pesrfvog kruba... Primijetivsi da bi “kume Keto” mogla oc Ea svojim suzama i nista joj ne dati, latila se ona posljedniog ome Kume Kete moj, kame Kete Bog, Bog ven de i Blea Fe Mere, melo soli ~ tu je ona isprufila ruku i sagny, ae i erie Ttregu we. Niste, niste nememo.. Ice jooohii meeeniii...- posinjala ona vrtjeti glavom i jaulat, OT on je ster i ne moze dobit, Bog ven de, kume Kete, pe, pe i rodu smo.. Izmoli’ éu, boznen, koji Oéene¥ ze duse of ie v00., ko, koji rod, kakvi rod, ludo jedna, oprosti mi Bote! ~ futila se baka. — Od kad san ja tebi rod?!.. Mrs mri oli misli8 da te ja ne poznan, an..? Zasto ne rabotai, ago prosit, samo prosit i lizat tuje pragove, a nikad nista ne rabotat... - uzrujano je govorila baka ne bri’uéi vi8e suze svajim skutima, vee lutito svoj nos, &to je bilo znak osobite uznemirenosti. ‘A Musinica uistinu nije bila rod njegovom bakom, ai je stari Buta bio neki daleki rod njegovu djedu i to srodstvo Je bilo ono posljednje Sega se ona Iaéala kada je htjela nesto Gobiti od "kume Kete Petrove”, koja je bila rodom iz grade, te joj bijade najveéa uvreda kada bi se netko usudio kazati je “sv, §, rodbina, a bio iz sela, Stvar je bila povod zlobnog i glasnog smijeha okoline, koji je tet Katu bacao u o¢j nesnalaienja. Ranjena podmuklom (ta dobro je znala kuda Musinica smjera!) uvredom Musinice, ona je poslije bezuspjesne i bespo moéne obrane patnitki odlazila u kuhinju, uzimala iz malog 90 kraj ognjiéta kunjac kruha i Saku soli, te ocrnil0f Tim sujetom davala Musinic i zatim odlazila pre t0 Pred i inicu i itavo to drustvo oko nie. prearer i | Misr, Stakan krenuo 2a njom. U njegovu stidu Postiden i serra je umirivalo: eto i njegovoj se baki ruga. pila je 1 DeEeE amo njemu.. Iz prikrajka nicala je i misao ju, ne FURY elikogstraha i postovanja prema svoj) mami fej 52 7 Ne egovoj mami se rugaju potiskiva0: aed kuhinje U njoj su bili svi: i djed i baka, i amo nije bio stric Ivan. Priredivala se vetera ajka i to, uci. Dosao je samo do vrata i zatim okrenuo Nie #6 uefa u kuéu. Smrkavalo se... Opazio je da ga je maj. preko ova, ali se dréala kao da nista nije primijetila. Usao je u ka vidio, se penjao stepenicama na drugi kat. Tu se dolazilo xucu i tiho s¢ Moranu gdje su sa sjeverne i juzne strane bile u pros! lazilo kroz jednokrilna vrata er ‘be w koje se ulazilo kroz je« ‘a vrata obojena ee ‘Fojom. Na zapadnom zidu bijahu dva prozora, a na elervom, suprotnom, samo jedan, jer su stepenice, koje su isthe iz prvog kata, prijetile pristup k zidu gdje se mogao weoriti i drugi prozor. Umjesto njega, na toj strani, visjela ‘velika slika crkve i okolice Lurda. Upravo izmedu ona dva ¥ yora sa zapadne strane nalazio se maleni krevetié, od za- Ffalog Zeljeza na kojemu je lezao bolesni njegov stric Antuni- ta, Zatudo, sada nije kailjao. Stakan ga se bojao i htio pod u sobu svoje mame i svoju da ga on ne opazi. I ma kako se tihe uljao, nije uspio pro¢i neopazen. Antunica se nije okretao, ledao je okrenut prema zidu, i dim je Stakan stupio na sam pod, avo se svojim dubokim, hrapavim glasom ~ Jesu li na veéeri? Glas je njegov Stakana uvijek sjeéao onih no¢i i padala kida i kada se éinilo da nikada ne ce swaretis ~ Jos hala odgovorio je i nac uz ogradu stepenica. ~Aje Ii dosa barba Ivan? ~ Ne, nisan ga vidil... - odgovorio Stakan i zatit - Ne, nis tim nett dag Karaka aSao na vratima svoje sobe, ~ Jesan! — i 5: obo sean! ~ odgovorio on brz0, usao u sobu i zatvorio 2a zastao stisnuvsi se 1 Scanned with CamScanner a ee ™~ dahnuo i zatim je sve utihlo, Nas, aj prek ada prekidli osamleni glow ya gor Por . wvojske. cailja... zakait je: bojao se da ne bi netko dosao u njegovu kako kleéi i moli se Bogu. rsti se nekoliko puta. Netiji koraci su se éuli jozna korake strica Ivana koji se pred dva dana Antunica je U2 ‘Kao da su ti koraci uznemirili Antunicu, on ms s aa sin tts iam Pt pe muk. . dug? vegove mame bijage malena, ali namjestaj y se dug ust ee eeeako posve neobigan 2a ovo selo. Odmah nga oi alan B@ see vratima nalazila se velika komoda sbijlom mramorney so gon nad kojom je staalo ogledalo u Kojemu se sve moray Pijott Sto oe desavalo u sobi.. Uz nju veiki umivaonik rage, yttom stilu kao i komoda, takoder s bijelom mramornon, plogom na Kojoj se dréala posuda 2a umivanje od plavkastog vette, sa svim staklenim priborom za toaletu. Uz zid of, mah iza vrata, bio je krevet gdje su spavali i Kenodi su se nalazili razni ukrasni predmeti izmedu koji Miulena lurdska madona od poreulana, krst od ebanovino, dy, injedena svijecnjaka i dvije staklene vaze, sve simetritno raz. TMleSteno, tako da je Stakan mislio, kada je u to gledso, da se nalazi pred oltarom. Gim je za sobom zatvorio vrata i ogledao se po s0bi, mo. rao se vidjeti i u ogledalu nad komodom. Po nekim éudnim Jakustvima svog svakidanjeg Zivota on je ovo ogledavanje w z. ccalu uvijek povezivao sa svojom mamom. Izgledalo mu je, gm ‘se vidi u ogiedalu, da odaje sve svoje tajne, sve svoje grijehe, bilo mu je kao da onaj u ogledalu nije on veé netko drugi, ali taj drugi otkriva i zna svaku i najmanju njegovu misao: ma ma..! Okruzen dakle i ovdje neprijateljem, on se jednostavno sruéio na koljena pred komodom, pred malom porculanskom madonom, pred crnim krizem i poteo se moliti: ~"Boze, oprosti, ja ne éu vise nikadal... Ne éu vise utiniti ono nikad, nikad..! ~ govorio je sav drScuéi od uzbudenja i darke Yelje da vide nikada ne uéini “ono”... dim je prvi iar ‘molitve jenjao, poéeo se pravdati i plakati: - Boze moj, Boie maj... Ja nisan kriv... Tako oni... Anka... Mene su nauéili... - Osjetivéi, medutim, da se ne moze opravdati pred Bogom koji ‘sve vidi i sve zna, on se jo8 jace i Zarée obrati njemu molitvom: = Bote moj, ja vige nikada ne éu ono s Ankom... Ja, ja Javila su se tada zvona sa erkve sv. Martina: veéernja Cinilo mu se da zvoni neizmjerno dugo i da se ta zvona éuju do u beskraj. Sada se digu mrtvi na groblju u Sv. Vidu -~ 92 93 Scanned with CamScanner INICIJATIVA don Petar se lagano spustio u naslo, kama i tako, ne miEusi ee, oxen: ozivai ruke na stol, uzdahnuo je nekolike Sain passonio lava na njih: ta izgledalo mu jo dye 2 raed klonut, past. Podupriev8i se Konan lakioygt aaeekupi je oba diana pod podbredak i zurio u paying Raj je stajao posve zaboravjen na vrhu velikog kupa knjgs, desne strane. Zurenje u jednu toéku, bez ikakve svijest, hj, Je 2a njoga znak visoke mudrosti, visoke tuge i wznemineye Na papiru su bili neki brojevi. Lagano se pogela skupjt; ijest i éim je razabrao da su to raiun, Ostavsi sam, fo svoje lice F organizirati njegova svi "se radosno osmjehnuo. Kad mu je, medutim, postal, Jasno kakvi su to raéuni, opet se uozbiljio: to je on jutro Tazunao koliko ée mu viasi ispasti za godinu dana. "Ako mi, recimo, dnevno ispadne deset kosa, a to je sigur no ~ mislio je gladeéi svoju kosu na tjemenu i poslije neko, Tiko opreznih prijelaza stiskao svoju Saku na potilku, dab tako sakupio sve kose koje su mu poispadale (a imao je erne, valovite kose, jedino éime se na svom tijelu ponosio!) ~ onda to maéi za godinu dana tristaSezdesetpet puta deset, dakle ‘9650... Mnogol... A moda ispadne jos i vise! io ta misao je naglo nestala, a ditava njegova svijest je obivjela preplavljena mislima i slikama minulog dogadaje, Sr ssvih misli bijage: oprez! On mora biti neprestano na oprezu upravo on najviée! ‘Jer, ako se davo tako neprimjetno meni priblizuje, kako je tek s ovim svijetom oko mene - mislio je on i pred njegovim se ogima ukazala glomazna mnozina judi, Zena, djece, iskrsla su ona ista lica koja u njega bulje svaku nedjelju, javile su ‘mu se rijeti, koje mu Sapéu na ispovijedi i on se uistinu ost ugrozenim. § lukavim, perfidnim zlodusima morao se boriti 94 rai (njormu se ta slika jako svidjela!), da, posve kao u arent yakom trenu morao se snalaziti, ta on je morao a0 parenic: Oe, kréiti tminu, I ova fraza “kréiti tminu” uka. pokazivat! F ctiko istinitom, uvjerliivom i adekvatnom, da ju u worio i odluéio svakako sutra u propovijedi in Fee od tog opéeg dojma na konkretnost koje a ti. jegovu selu, joS veéma se uzbudivao: mladost, se 2b wo8 ostala kod kuce, vise ne dolazi ni na uukoliko J¢ Rat... rat je donio neke crne ideje koje j na BI Rat... Javno se govori “nema Boga!” Eto. a ajéaci Meni Stakan ne ée da se ispovjedi, ni éuti o tome ne ona} bolesjet ce, svaki Eas moze umrijetit To je prvi sluca) 6, 8 UE lazni u selu... A ja, ja njihov pastir... Njegova mi- ovakve Sano zahvati nedavni dogadaj s Ankom, no on va sao ord “odbaci, ali kao posljedica toga na njegovim se usnama niti 22 Japuéu... naéki ¢ Jon javi Sapat: ‘pak Jf jeca?! Ne, ne, nije istina da su janjei, da su nevini... on évrsto odluéi da sutra pred éitavim pukom rece otvo - - O, ne vjerujte tom nevinom smijehu. sve otvorel reno, Pate tom smijesku, uistinu vam kazem, davao je ispod ne wer" zgleda da je upravo strah od ponovnog vracanja sieesianja u kojemu je sebe zatekao pri ispitivanji male An fe ili i same potpune jasnosti o njemu, podjarivala u njegovo) nutrini plamene rijedi, jer on je veé pateti¢no saptao: — Gorka fe moja duznost, vjerujte mi, vjernici moji; tesko je to roci, ali hijesu nevina ta naga toliko voljena djeca... Davo, davao se tu najradije skriva, velim vam, vjernici, braco moja, nekada je upravo strasno crno u duSama njihovim... Krist, Bog nas, koji je od podetka s nama i koji ée biti s nama do kone svijeta Stara Marcela je ispratila Anicu do izlaza iz kuce, zatvo. rila za njom vrata i ostavsi sama u hodniku, gotovo potpu- no tamnom, uzdahne tako glasno da se i kanarinae, kojt je sigurno veé Ee 2aspa0, pomakao i kao da zna sto ona misli i hoée, u znak otvorene sumnje, tiho pijuknuo. Sve je 2 ull... Mareela se tukla, onako osamliena i niod koe vate 4 tamnom hodniku, svojom uvelom rukom po elu imitirajuet tako gestu pokojnog biskupa koji je njih posjetio samo dva puta i zatim naglo umro. Kakva je to bila nesreéal Ona je 0 tome prigala éitave mjesece...! Driala ga je najpametnijim 95 Scanned with CamScanner se gesto pred |judima, da} govjekom oe ‘tukla rukom po éelu, 1 Poko, svoj visi, gradskt OCR aku tog hodnika, gdje se pt Mite swdrog éovjeka”. U mraku tog Belie Se nazip, imudrog covet pani ameni plodnik, ona se vakly dobre iPrgvajom desnom rukom po niemu, da bi se 1, povteeeadiu tom araku. Morala je tako doti do kuhine jebila odmah iza sobe Zupnickog ureda u kojem sen, Je Mcar Puduci na mahove svojom rukom po id, grav otkose, Saptala je u ritmu svojih koraka: a "Matto, mato, Piero... Matto, matto, Piero, U nekom bolesnom, luckastom razdrazenju izgovaraly ritmigki ove ies, osjetajudt pokes ritam teée ae ogoréenje, kako se cijela ranjava tama njene svijest; 5: Pckaje. Kolko je morala kazati, koliko se u nig sat zauzlalo, sleglo umrlih slika, Zelja, napora, a da se nikag! hnisu nikome mogli reéi, pa éak ni samom Bogu! Svy taj: ogoréenost, uvrijedenost izrazavala je sada tim ritmigkin rjegima, vukuéi se crnim hodnikom do kuhinje. Na lyon Zidu kanarinae se uznemirio i zalepréao udarajuci krilima po icrletci koja je tu visjela. Marcela nije niSta éula; dodivla ‘Ankom je uznemirio u njoj njezinu viastitu proslost od koje 5 osjeéala prevarenom... Svi su se njeni najdradi snovi pokazal kao Iai, i Sto je najteze, sve je bilo samo san, éeznja, a nit, stvarno, nista se u njenu Zivotu nije zapravo dogodil... Stara Marcela je éesto plakala, postavai toga svjesna, no to se do. gadalo nekada, ali sada je to prestalo i umjesto toga javlao se bijes i lukavost, otvorena Zelja za djelom, za inom... napeta volja-zelja stajala je uvijek i neposredno u vezi s nekim strahom, uéasom, koji se od vremena do vremena povezivay s bilo kakvim skripanjem. Tidina je, na primjer, tu u njihovw stanu i ona se Zarko moli u svojoj sobi Njoj, Djevici... a on nenadano bane zamah vjetra i borovi u dvoristu zaskripe ‘Ona se sva savija, gréi i jo8 se Zarée moli, place i plaée gorko. No najgore je ako su djeca, igrajuéi se, zanjihala zvono ne zvoniku, ono se tada beskonaéno dugo njihalo i skripalo. U poéetku je taj zvuk bio mutan, s mnoitvom nejasnih prizv ka, ali se njihanjem oslobadao te mutnosti i pretvarao se dugi, tanki “viii. vvii..” Tid 96 yéelo od onog vremena od kada se sakristan ine | Sigurno posljednje sredstvo za ostvarenje rn io, jeri aelja- zak, § uskom glavom na visoku vratu, Zustar, we co tan se odmah u potetku, kod dolaska nji. ras wei ieretni®, sak ako spretan, pozrtvovan i odan. Trepeuci fora u 8210 Po renkastim o€ima, on se gotovo uvijek’ riornijim. Znao je da ée se Miko poslije strasne kis” oj je “najvese blago Bodje, duu” predao vragu, pote radi vega Sto je rekao i potpuno pokoriti njemu, Ait doista jako smrknuo i kao pod teretom sjeo na svoje prea j Prvainje ~ Neka, Sto je meni briga, neka jin vr. __~ Nek, Sto je ; ag Kost privrie! =istiskivan je n seb neko. blnom hrabroseu, masoe svom snagom da prekrije strah i kajanj it : som snagon ¢ i kajanje koje je ogito izhjal, ~ Eee, ma to ni poiteno, moj Miko... Jer, Bee, i , . Jer, jerbo & na priliku otae i mati krivil.. govorio je Stakan suprotat Vu se mirom i otezanjem svajih neti oajn} rab king. ~ Eeee, ako su mrtvi, moraju se sada njihove kos privréat... A ito'su krivi, an, reci san?., To ni pravel ~ ar vlaio je Stakan gledajuciu svojoj mast strana sliku kale se sada dost u grobu prevréy host negora cca, nano Se Vids, pod starom plogom... A svemu je on kriv? Ta ste. "a plots pod kojom se nalazinjegoy otac hojoga nikaa np ‘ido, kojega se ne ga, ali koji je bio za njega nto dab, neshvatljvo, svugdje prisutno, uvijek pripremno na ponoé siefala. ga Je njesmice ou au u skoli utili. Uvjek je pak kada bj govoro i ta, i strasno ae stdio tga, Upesmic Sserle Kako je majka umrla i ostavila svoj nezbrinue ise, on dient na njezin gro, hel digo pl Iglicom kopalo, Prati¢em rovalo, Kad se nakopalo Tuéno zaplakalo... ~ Neka, neka, a zasto j . : cae OT seep ape ee ae a 120 «niko proklinja tebi oca i mater mrtve radi an ad 's tamburicon?... - Ubacio Stakan kao silom, nega Sto si UM Sto su, reci, krivi njegov otac i mater, dedi ga Evrrrtvi? Za dvi krige da se njihove kosti uw grebu pak jo privréat, moj Miko, eee. ma morajt Prati, Spominjanje tamburice jos jaée uznemiri nje- ko uf pegov se liu vidjlo da se oxen Krivim 2a govt zak i za treénje. ; sve, pa Gak | in, nek, neka njega Koji je ukra vrag i nos sav ‘an veé smisljeno ~ ma ne oca i mater, i _ nastavliao je Sta Ve. on ton Pea an, onin, onin to ni hti reé.. To je, onin, meni onin, onin izaslo.. samo, om ili, je Ii, promisli, sad se moraju kosti njegove Kako je éitavo vrijeme mislio na svog okreéat u grebul Bre gotovo otvoreno govoriti o njemu, zaboravivs je seo ora saat tko je ukrao tresnje, no Miko je bio toliko prestragen da nije opazao nespretnost rijeci svora druga, a vie sigurno vise ni mario da dozna tko je pokrao tresnie ‘jegova jedina briga bijase sada, da se nekako oslobodi grijeha Sto ga je uéinio. ZasutjeSe obojica neko vrijeme. gospodar je i éeka se na njega... Kao da sam ho¢e podnijeti sav teret Mikinih grijeha, napravi se star i ozbiljan: — Ja éu izmolit jedan Oéenad i jednu Zdravu Maryu da se umiru kosti u grebu... Ako je umri... ~ doda on lukavo, osjetivéi da previse otvoreno govori i da bi se Miko vrilo lako mogao sjetiti kako se zapravo radi o njegovu ocu. ~ A zasto i ti~ nastavi - ne izmoli8 koju molitvu i zasto se ne pokajes 2a ono éto si udini tvojin bestimjama! _ Miko je gledao gotovo s otvorenim nepovjerenjem, ali ka- da je éuo i vidio da njegov drug moli sasvim ozbiljno, poéne i sam, u potetku nesto tiho i nejasno, ali odmah zat ri i jasno moliti. Stakan je postajao sve radosniji, eto, Jf Pogreiku, kosti se njegova oca vise ne ée prevrtati grobu. oslije molitve obrati se Miki: __ 7 Ja mislin da bi vajalo da klekneS i izmoli8 Dilo pokaja nia i da naglas rete da ti ne Zeli8 i ne Ges da se mrtve kosti Privréu u grebu! Stakan je osjecao: eto, rt Scanned with CamScanner

You might also like