Hibiskus - bijeli

Hibiskus može biti vazdazelena ili listopadna trajnica, najčešće u obliku grma ili nižeg stabalca.
Korijen je razgranat i raste u širinu. Biljka može narasti do 5 m u visinu i razviti krošnju od 3 m,
iako vrste koje rastu u teglama narastu do maksimalno 2 m. Glavna stabljika je uspravna i s
vremenom odrveni, kao i grane koje su specifično uspravne. Lišće je tamnozelene boje, najčešće
trokrakog uzorka i nazubljenih rubova. Izbojci su u početku dlakavi, a kasnije postaju glatki.

Cvjetovi su u raznim bojama, od bijele, ružičaste, bež, ljubičaste do jarko crvene, a kod nekih se
boje cvjetova mijenjaju s godinama. Najčešće su dvobojni, a centar im je naglašen. Trubastog su
oblika, s pet ili više nježnih i naboranih latica, a tučak je izbačen van. Cvjeta od lipnja do rujna, a
plod je kapsula s nekoliko sjemenki u svakom režnju.

Hibiskus potječe iz Azije, ali je danas jedna od najrasprostranjenijih biljaka na svijetu. U hladnijim
se područjima uzgaja kao kućna biljka, iako su se neke vrste prilagodile vanjskom uzgoju. Veoma
su korisne biljke, a poznati su po tome da im cvijet traje jedan dan. Iako je to istina, svaki dan
izbacuje nove pupove i izgleda rascvjetalo.

Slaganje kultura

Kod slaganja drugih biljaka s hibiskusom, potrebno je voditi računa o sličnim uvjetima rasta. Ako
se kombiniraju biljke s hibiskusom, preporučuje ih se udaljiti minimalno 30 cm od biljke kako bi se
pravilno razvile. Neke od vrsta koje zbog sličnih uvjeta uzgoja odgovaraju hibiskusu su graničica,
razne vrsta makova i ciklama te božuri.

Zalijevanje

Hibiskus zalijevamo tako da supstrat ili zemlju u kojoj raste održavamo vlažno. Važno je da je tlo
dobro drenirano i da se voda ne zadržava kako biljka ne bi oboljela. Najbolje je koristiti odstajalu
vodu ili kišnicu, jer direktnim zalijevanjem vode iz slavine može se razviti kloroza koju uzrokuje
klor. Prevelika količina vode uzrokuje otpadanje listova, dok preniska smežuranje cvjetova, pa
količinu vode treba prilagoditi biljci.

Razmnožavanje

Hibiskus se razmnožava zelenim i drvenim reznicama te sjemenom. Zelene i poludrvenaste reznice

uzimamo oštrim škarama i odabiremo one s barem jednim pupom. Zelene se orezuju u lipnju, dok
poludrvenaste u kolovozu. Reznice se zasade u mješavinu pijeska i supstrata za cvijeće te se drže na
polusjenovitom mjestu dok ne ukorijene povremeno se zalijevajući. Razmnožavanjem reznicama
dobivamo biljke istih karakteristika, dok se sjetvom dobivaju potpuno drugačije biljke.

Presađivanje

Presađivanje potrebno je obaviti jedino kada se uzgaja u tegli, jer se od njega mogu uzgajati i gušće
žive ograde. Kada korijen dosegne dno ili počne izlaziti kroz donji dio tegle, biljku je potrebno
presaditi u veću. Brzo raste i udvostručuje veličinu, pa je u prvim godinama rasta potrebno ju
presaditi svake godine. Vadi se s korijenom te se polaže na novu i rahlu zemlju u veću teglu.
Korijen se u potpunosti mora zatrpati zemljom te se supstrat zalije.
Pomlađivanje

Hibiskus nakon nekog vremena dobiva odrvenjene donje grane koje su najčešće najstarije i s
vremenom mogu davati manje cvjetova. Kako bi se pomladio, biljci je potrebno orezivati najstarije
grane i krošnju kako bi dobila dovoljno svjetla i zraka. Grm je dobro pomladiti svake 3 - 4 godine.

Tlo

Biljci odgovara humusno i lagano kiselo te dobro drenirano zemljište s dobrim otjecanjem vode.
Može rasti i na siromašnim i sušim tlima, ali ne odgovaraju joj kisela tla. Također, treba izbjegavati
tla na kojima je prije bila posađena crnogorica ili močvarna tla.

Hibiskus, ovisno o vrsti, podnosi različite temperature. Neke vrste, kao što je vr tni
hibiskus, može podnijeti temperature do -10°C, dok se zimzelene vrste najčešće moraju unijeti u
zatvoren prostor te ne podnose temperature ispod 7°C. Za bolje cvjetanje, optimalno je da biljka
provede barem 5 sati na sunčanom ili polusjenovitom mjestu