Crni sljez

Crni sljez je dvogodišnja ili višegodišnja biljka. Ima snažnu, ravnu i razgranatu
stabljiku, visoku do 1,5 m. Stabljika je na poprečnom presjeku okrugla. U gornjem
je dijelu zeljasta, a u donjem drvenasta

Crni se sljez razmnožava direktnom sjetvom sjemena u polje ili preko presadnica.
Proizvodnja presadnica obavlja se u toplim lijehama ili plastenicima krajem veljače
ili početkom ožujka. Presadnice su spremne za presađivanje za 50 – 60 dana, kada
biljke imaju 4 – 6 stalnih listova. Presadnice se presađuju tijekom travnja u redove
na razmaku od 100 cm, a razmak između biljaka u redu treba biti 50 cm.
Direktna sjetva sjemena u polje obavija se ručno u prvoj polovici travnja. Sjeme se
sije na dubinu od 2 cm u redove na razmaku od 100 cm tako da se na m2 posije 5 –
8 sjemenki. Za 100 m2 potrebno jc oko 20 g sjemena. U najpogodnijim uvjetima,
biljke niču za 10 – 15 dana. Tijekom prvog okopavanja, odnosno kada biljke imaju
4-5 stalnih listova, nasad se prorjeđuje.
 Ricinus

Sije se na proljeće, u ožujku u tegle na zatvorenom, ili krajem travnja te tijekom svibnja direktno na
otvoreno. Ne podnosi proljetni mraz. Kod sjetve u teglice treba paziti da se previše ne zalijeva jer
previše vlage može uzrokovati truljenje sjemenke. Koliko će u visinu narasti ovisi o uvjetima u
kojima raste i koliko je rano posađen – preporučam u slučaju suše zalijevati, mada dobro podnosi i
sušu, samo je onda nižeg rasta.

Ricinus cvate od početka kolovoza nadalje, a nakon cvatnje ostaju bodljikave čahure koje imaju 3-4
sjemenke. Sjeme ricinusa liči na grah, navodno ima okus po orahu a sadrži opasan otrov ricin, koji
je 7 puta otrovniji od otrova kobre. Kod odrasle osobe 4-12 sjemenki može uzrokovati smrt. Prema
Guinessovoj knjizi rekorda 2007 proglašen je najotrovnijom biljkom na svijetu – ali slučajevi
trovanja su rijetki, a i hrana je nekim pticama. Radi toksičnosti ricina istražuje se njegov potencijal
kao insekticid, a sadrži i jednu kiselinu koja je prirodni fungicid. U više se je navrata koristio kao
biološko oružje, već je bio spremljen za upotrebu od prvog svjetskog rata, razvijena je i britansko-
američka W-bomba koja srećom nije bila upotrijebljena. Ricin kao biološko oružje povezuju i s
ruskom mafijom.

Ricinus se može bez problema kompostirati, ali se ipak malčiranje njime ne preporuča radi
otrovnosti. Pogotovo oprezni morate biti s djecom, jer su im čahure s sjemenkama jako zanimljive
radi svog izgleda.Sjemenke ricinusa su također različite, ovisi o vrsti, pa mogu biti prošarane u
različitim kombinacijama i biti različite veličine. Ja uzgajam ricinus plavih i crvenih čahura – od
crvenog su čahure i sjemenke dosta veće i od plavog.
 Pakujac krupni – tamno plavi
Pakujac je otporna trajnica iz porodice Ranunculaceae (žabnjaka). Samoniklo raste na cijeloj
sjevernoj hemisferi na višim nadzemnim visinama, a najčešće na livadama i u šumama. Postoji oko
70 vrsta pakujaca, a najčešća vrsta koja se uzgaja u našim vrtovima je aguilegia vulgaris – europski
pakujac. Iako uspijeva i na sunčanim gredicama, pakujac najviše voli polusjenovite gredice, vlažne i
bogate humusom.

Pakujac je najbolje uzgojiti sjetvom u rano proljeće u posudice (3-4 mjesec) i kasnije rasaditi na
otvoreno. Ako je tako rano posijani i ako mu odgovaraju uvjeti za razvoj, može procvasti čak i iste
godine, mada češće prvi put procvate druge godine nakon sijanja. Može se zapravo i sijati i kasnije,
tijekom ljeta, ali radije u posudice nego na otvoreno – iz vlastitog iskustva znam da je postotak
klijanja jako mali ako se sije na otvoreno radi vanjskih faktora – nedostatak vlage, kukci koji odnose
sjeme, dok je u teglama pod “nadzorom” i puno ga je lakše uzgojiti na taj način.

Nakon cvatnje na mjestu cvijetova ostaju zelene čahure u kojima zori sjeme. Kad je sjeme zrelo
mahune se suše i otvaraju na vrhovima, te se rasipa mnoštvo malih crnih sjemenki. Ako mu uvjeti
odgovaraju zasijava se i sam, a ako imate više vrsta oni se počinju i križati, tako da samozasijani
pakujci mogu imati i nešto drukčije njanse od svojih predaka.Tokom zime nadzemni dio biljke
odumire, te počinje ponovo s rastom na proljeće

Pakujac je vrlo otrovna biljka. Američki indijanci su ju konzumirali u malim količinama i tvrdi se da
u malim količinama nije opasna, te se koristila kao lijek protiv čireva – ali bez adekvatnog znanja o
tome – nemojte pokušavati.Pakujac je biljka na kojoj se može vidjeti tok evolucije – određene vrste
pakujaca su oblikom svojih cvjetova dostupne samo “specijaliziranim” oprašivačima, i drugi ih
insekti ne mogu oprašiti. Na taj način su određene vrste pakujaca osigurale same sebi
reproduktivnu izolaciju i nemogućnost križanja s drugim vrstama.
 Litaris

Liatris spicata je prekrasna lukovičasta trajnica porijeklom iz istoka Sjeverne Amerike. Još se naziva
plamena, goruća zvijezda. Potpuno je otporna na niske temperature, dakle ne mora se vaditi iz
zemlje preko zime. Ima duge cvjetne stapke i posebna je po tome što cvate od gore prema dolje, a
cvjetovi su pravi mamac za kukce i leptire. Jako se uspješno uzgaja iz sjemenja, samo tako
uzgojena ne cvate iste godine, ali ako raste u pogodnim uvjetima, lukovice mogu toliko narasti da
procvate već slijedeće godine

Niče jako brzo na proljeće i na vrhu formira pupoljak:

Liatris spicata je visoke klijavosti, ja ga uglavnom sijem na proljeće direktno na gredicu, ali možete
probati i dio sjemenki posijati u rano proljeće u teglicu i kasnije presaditi van, ostatak posijte na
proljeće na otvoreno, a čak nešto možete posijati na gredicu na otvorenom već i sad. U dobrim
uvjetima za rast on može procvasti već druge godine nakon sijanja.Nakon što ocvate, na mjestu
svakog cvjetića nastaju sjemenke, koje su “dizajnirane” tako da ih raznosi vjetar
 Sljez
Sljez je višegodišnja zeljasta biljka visine od 80 cm do 2,5 m koja pripada obitelji Malvaceae. Žive
u umjerenoj klimatskoj zoni Europe, Azije i Sjeverne Amerike, a nalaze se na afričkom kontinentu.
Kulturno je počeo rasti u drevnom Egiptu i Grčkoj. Mnogi pjesnici, umjetnici nadahnuti ljepotom
sljeza, odrazili su se u njihovim djelima.
Ovaj cvijet povezan je s ljetom, suncem, svjetlošću i vedrinom. Malva će biti odličan ukras za male
ljetnikovce i cvjetne gredice u blizini elitnih vikendica.

Botanički opis
Proizlazi uspravno, snažno. Ploče u obliku ploče su zaobljene s urezanim rubovima. Na donjem
dijelu biljke listovi su veći, a njihova veličina postaje plitka jer se nalazi na stabljici.
Dužina duga oko 1 m. Veliki cvjetovi (promjera 6–12 cm) oblika lijevka mogu biti jednostavni,
dvostruki, polu-dvostruki. Latice su obojene u bijele, žute, ružičaste, crvene, tamnocrvene nijanse.
Šareno cvatnje traje cijelo ljeto. Plod je gusti prsten koji se, kako dozrije, dijeli na režnjeve.

Uzgoj sljeza iz sjemena

Sjemenke sjemenja
Višegodišnji sljez razmnožava se sjemenom i reznicama.

Sjetva u otvorenom tlu

Sijati u otvorenom tlu u proljeće ili zimi.
U proljeće (krajem ožujka - travnja), iskopati područje, distribuirati sjeme na površini i posuti s
tankim slojem tla, ili napraviti plitke brazde i položiti sjeme u njima. Kada se pojavljuju sadnice,
one se razrjeđuju. Između niskih i srednjih sorti držite udaljenost od 40-45 cm, između visokih -
oko 60 cm. Redovito zalijte usjeve. Snimci će se pojaviti za 3 tjedna. Cvatnja će doći sljedeće
sezone.
Kod sjetve u zimskim mjesecima (listopad), sjeme treba staviti u nekoliko komada u bunare dubine
3 cm, a razmak između rupa je 40-45 cm, a rupe sipati mješavinom tla i treseta. Sijati usjeve s
otpalog lišća.

Uzgoj slez od sjemena kod kuće kada sadnju na sadnicama

Malva iz fotosnaža sjemena
Biljke koje uzgajaju sadnice mogu cvjetati u istoj sezoni.
•Sjetva sjemenki sleza na sadnicama u ožujku.
•Sijte u zasebnim šalicama, produbljujući sjeme za 0,5-1 cm.
•Tlo je univerzalni supstrat za sadnju.
•Pospite usjeve pulverom, prekrijte folijom, proklijajte sa difuznim svjetlom i temperaturom zraka
oko 20-25 ° C.
•Zračni usjevi, navlažite tlo.
•Prije sadnje u otvorenom tlu (7-10 dana) izvadite sadnice tijekom dana u vrt kako bi se stvrdnule.
•Prenesite sadnice zajedno sa zemljanom grupom, poštujući prethodno preporučenu udaljenost.

Razmnožavanje višegodišnjih reznica sljeza

Razmnožavanje reznicama omogućuje vam uštedu sortnih svojstava.
•U proljeće ili ljeto odrežite stabljiku stabljike duljine 10-12 cm, a rezane dijelove tretirajte
fungicidom.
•Korijen u posudama s rastresitim tlom.
•Pokrijte plastičnom vrećicom ili plastičnom vrećicom.
- Plenichok provjetriti, vlažiti tlo.
• Ukorijenjene reznice omogućit će mladim izdancima da ih zatim presade u otvorenom tlu.

Gdje posaditi

Odaberite biljku za otvoreno sunčano područje bez poplava. U sjenčanju izbojci će biti niži,
cvjetanje nije tako obilno
Tlo zahtijeva bogat humus, isušen. Tlo degradirano humus tla.

Kako vodu

Voda umjereno. 1-2 puta tjedno je dovoljno da se ispod svakog grma unese oko 5 litara vode. Uz
produljenu sušu, voda svakih 2 dana ili kao i prije, ali obilnije (oko 10 litara vode ispod svakog
grma).

Otklanjanje i hranjenje

Otpustite tlo, ali ne idite dublje od 5 cm - oštećenje korijenskog sustava može dovesti do smrti
biljke.
Plodnu zemlju ne treba često hraniti. U rano proljeće hranite ih organskom tvari (humus, kompost
ili treset) po stopi od 3 kg po 1 m². U razdoblju pupljenja primjenjuju se složena mineralna gnojiva.

Podvezica i podrezivanje

Povežite visoka grmlja.

Redovito rezati izblijedjele pupoljke.

zimovanje

Za zimu pokrijte lišće sljeza, grane smreke ili stakloplastike.

Hibiskus - bijeli
Hibiskus može biti vazdazelena ili listopadna trajnica, najčešće u obliku grma ili nižeg stabalca.
Korijen je razgranat i raste u širinu. Biljka može narasti do 5 m u visinu i razviti krošnju od 3 m,
iako vrste koje rastu u teglama narastu do maksimalno 2 m. Glavna stabljika je uspravna i s
vremenom odrveni, kao i grane koje su specifično uspravne. Lišće je tamnozelene boje, najčešće
trokrakog uzorka i nazubljenih rubova. Izbojci su u početku dlakavi, a kasnije postaju glatki.

Cvjetovi su u raznim bojama, od bijele, ružičaste, bež, ljubičaste do jarko crvene, a kod nekih se
boje cvjetova mijenjaju s godinama. Najčešće su dvobojni, a centar im je naglašen. Trubastog su
oblika, s pet ili više nježnih i naboranih latica, a tučak je izbačen van. Cvjeta od lipnja do rujna, a
plod je kapsula s nekoliko sjemenki u svakom režnju.

Hibiskus potječe iz Azije, ali je danas jedna od najrasprostranjenijih biljaka na svijetu. U hladnijim
se područjima uzgaja kao kućna biljka, iako su se neke vrste prilagodile vanjskom uzgoju. Veoma
su korisne biljke, a poznati su po tome da im cvijet traje jedan dan. Iako je to istina, svaki dan
izbacuje nove pupove i izgleda rascvjetalo.

Slaganje kultura

Kod slaganja drugih biljaka s hibiskusom, potrebno je voditi računa o sličnim uvjetima rasta. Ako
se kombiniraju biljke s hibiskusom, preporučuje ih se udaljiti minimalno 30 cm od biljke kako bi se
pravilno razvile. Neke od vrsta koje zbog sličnih uvjeta uzgoja odgovaraju hibiskusu su graničica,
razne vrsta makova i ciklama te božuri.
Zalijevanje

Hibiskus zalijevamo tako da supstrat ili zemlju u kojoj raste održavamo vlažno. Važno je da je tlo
dobro drenirano i da se voda ne zadržava kako biljka ne bi oboljela. Najbolje je koristiti odstajalu
vodu ili kišnicu, jer direktnim zalijevanjem vode iz slavine može se razviti kloroza koju uzrokuje
klor. Prevelika količina vode uzrokuje otpadanje listova, dok preniska smežuranje cvjetova, pa
količinu vode treba prilagoditi biljci.

Razmnožavanje

Hibiskus se razmnožava zelenim i drvenim reznicama te sjemenom. Zelene i poludrvenaste reznice

uzimamo oštrim škarama i odabiremo one s barem jednim pupom. Zelene se orezuju u lipnju, dok
poludrvenaste u kolovozu. Reznice se zasade u mješavinu pijeska i supstrata za cvijeće te se drže na
polusjenovitom mjestu dok ne ukorijene povremeno se zalijevajući. Razmnožavanjem reznicama
dobivamo biljke istih karakteristika, dok se sjetvom dobivaju potpuno drugačije biljke.

Presađivanje

Presađivanje potrebno je obaviti jedino kada se uzgaja u tegli, jer se od njega mogu uzgajati i gušće
žive ograde. Kada korijen dosegne dno ili počne izlaziti kroz donji dio tegle, biljku je potrebno
presaditi u veću. Brzo raste i udvostručuje veličinu, pa je u prvim godinama rasta potrebno ju
presaditi svake godine. Vadi se s korijenom te se polaže na novu i rahlu zemlju u veću teglu.
Korijen se u potpunosti mora zatrpati zemljom te se supstrat zalije.

Pomlađivanje

Hibiskus nakon nekog vremena dobiva odrvenjene donje grane koje su najčešće najstarije i s
vremenom mogu davati manje cvjetova. Kako bi se pomladio, biljci je potrebno orezivati najstarije
grane i krošnju kako bi dobila dovoljno svjetla i zraka. Grm je dobro pomladiti svake 3 - 4 godine.

Tlo

Biljci odgovara humusno i lagano kiselo te dobro drenirano zemljište s dobrim otjecanjem vode.
Može rasti i na siromašnim i sušim tlima, ali ne odgovaraju joj kisela tla. Također, treba izbjegavati
tla na kojima je prije bila posađena crnogorica ili močvarna tla.

Hibiskus, ovisno o vrsti, podnosi različite temperature. Neke vrste, kao što je vr tni
hibiskus, može podnijeti temperature do -10°C, dok se zimzelene vrste najčešće moraju unijeti u
zatvoren prostor te ne podnose temperature ispod 7°C. Za bolje cvjetanje, optimalno je da biljka
provede barem 5 sati na sunčanom ili polusjenovitom mjestu

Sadnja hibiskusa
Zasaditi hibiskus nije teško. Biljka se lako prima i lako je klijava, pa u nastavku donosimo sve
savjete o sadnji.
Vrijeme sadnje

Sjeme biljke se sadi u proljeće, krajem travnja, kada temperature narastu iznad 18°C, što je
najpogodnija temperatura za klijanje i dozrijevanje reznica. Sadnice se sade kasnije tijekom ljeta, u
lipnju i kolovozu, ali je sa sadnjom potrebno započeti ranije kako bi biljka uspjela dovoljno razviti
korijen prije hladnog vremena.

Odabir podloge za sadnju

Cijepljenje hibiskusa jako je popularno kod uzgoja kultivara. Najčešće se miješaju kultivari
različitih boja latica koji se cijepe jedan na drugoga umetanjem pupa kako bi se dobila mješavina
boja. Osim toga, tim se načinom može uzgojiti biljka određene boje cvijeta i visine. Primjer je
tropski hibiskus koji može narasti i do 5 m kultivar, dok Cooperi isto imaju grimizne cvjetove
prošarane bijelom bojom, ali naraste samo do 2 m.

Sadnja iz sjemena

Sadnja iz sjemena dosta je čest način uzgoja s obzirom na to da biljka proizvodi dosta sjemenja.
Sjeme se skuplja tijekom rujna, kada dozre u čahuri. Nakon što se izvadi iz čahure, potrebno ga je
držati na suhom i hladnom mjestu. Za sjetvu se najčešće koristi  sjeme staro barem jednu godinu.
Sjeme se prije sjetve može stratificirati, ali općenito ima visoku klijavost. Stavlja se u rahlu zemlju i
pokriva tankim slojem zemlje te se zemlja drži vlažnom. Najčešće klija nakon 14 dana kada ga je
potrebno i dalje jednako zalijevati.

Sadnja sadnice

Sadnja sadnica s razvijenim korijenom je najlakši način za dobivanje zdrave biljke. Važno je
odabrati tretirane i provjerene biljke s razvijenim korijenom. Sadnica se sadi u rupu približno slične
veličine kontejnera te se zatrpava svježom zemljom. Sadnice se mogu saditi i gušće kako bi se
dobila živa ograda, a sade se u proljeće ili jesen.

Vrtni hibiskus je najpogodnija vrsta za uzgoj na otvorenom. Sadi se tijekom proljeća uz

rubove vrta ili kao ograda. Voli sjenovita ili polusjenovita mjesta zaštićena od izravnog
vjetra. Biljka mora imati dobru odvodnju vode i biti zaštićena od izravnog sunca. Biljku
je tijekom ljeta potrebno zalijevati, iako može podnijeti kraće razdoblje suše.
 Mak

Parcelu na kojoj će se uzgajati mak prvo treba očistiti od korova, a zatim usitniti i
poravnati zemlju. Sadnja je obavlja tijekom jeseni, a sjeme se sije plitko, odmah na
površini (na 1 – 2 cm dubine). Međuredni razmak bi trebao iznositi oko 50 cm, dok bi
među biljkama trebalo biti oko 10 cm razmaka. Sjetva maka za ulje obavlja se u rano
proljeće, najkasnije do početka travnja. Dubina sjetve iznosi 1 – 1,5 cm, a među
redovima treba biti 25 do 30 cm razmaka.

Za uzgoj maka u vrtu, sjeme treba samo položiti u tlo, bez da se prekriva zemljom, a
udaljenost između sjemenja bi trebala iznositi oko 20 cm. Mak se može uzgojiti i u
loncima, a njih treba držati na sunčanim mjestima, zaštićenima od jakog vjetra. Za
uzgoj u loncima je pogodna mješavina treseta, pijeska i kore.

Uzgoj maka

Mak od sjetve pa do cvatnje ne treba veliku količinu topline, ali ta potreba raste od
početka cvatnje pa do zriobe. Osim dosta topline, u ovoj fazi treba i više svjetlosti.
Minimalna temperatura na kojoj će sjeme maka klijati iznosi 2°C, dok je optimalna
temperatura za klijanje 20°C. Najniža temperatura koju ova biljka može podnijeti je
-7°C.

Što se tiče vode, mak do početka cvatnje treba više vode, a potreba za vodom opada
nakon cvatnje.

Nasade maka sve od nicanja pa tijekom vegetacije treba držati čistima od korova. Mak
jako sporo raste pa korovi posebno veliku štetu mogu nanijeti na početku vegetacije.
Za suzbijanje se koriste registrirani herbicidi na bazi fluroksipira, cikloksidima ili
mezotriona, a primjenjuju se nakon nicanja.

Macji vratic

Povratić – pravi ili majčinski vratić (lat. Tanacetum parthenium syn. Chrysanthemum parthenium
syn Pyrethrum parthenium) je aromatična višegodišnja biljka iz porodice glavočika (lat.
Asteraceae ). Porijeklom je s balkanskog poluotoka, odakle se raširila po Europi, sjevernoj Americi i
Čileu.Uzgaja se i kao ukrasna biljka i kao ljekovita biljka. Vrlo je otporna biljka i raste dobro i na
siromašnim tlima. Za rast treba sunčanu poziciju i dobro podnosi sušu.

Podnosi niske temperature (do -30). Naraste u visinu do nekih 70 cm, grmolikog je rasta. Iako slovi
kao trajnica, često ili odumre nakon cvatnje, ili ipak potjera sa strane matične biljke – dakle
možemo reći da je trajnica kratkog vijeka. Ali se zato jako uspješno samozasijava i ako ju jednom
ostavite da ode u sjeme, posvud po vrtu imati ćete male biljčice. Također, često „od nikud“
jednostavno izraste na vrtu – vjetar donese sjeme. To se je dogodilo i kod mene.
Cvjetovi su bijeli, nalik na cvjetove kamilice ili tratinčice. Ali po listovima možete biljku razlikovati od
ostalih biljaka. Cvate tokom ljeta. Miris cijele biljke je vrlo aromatičan. Taj miris je jaki, nekome
ugodan, za moj ukus i malo preopojan. Biljku je dovoljno samo lagano okrznuti i već osjećate
njezin jaki miris.

PRIRODNI INSEKTICID Suhi cvjetovi mogu se koristiti za pripremu prirodnog insekticida – djeluje
slično kao buhač. Jednu šalicu suhih cvjetova namočite u jednoj litri vruće sapunaste vode. Nakon
toga ocijedite i ohladite, spremno je za primjenu. Recept preuzeti s PFAF ovdje.LJEKOVITA
SVOJSTVA: Koristi se kao ljekovita biljka, prije svega za liječenje artritisa i migrene, ublažava bolne
menstruacije i olakšava trudove. Čaj se koristi za liječenje artritisa i bolnih menstruacija, dok
žvakanje 1-4 lista dnevno za liječenje migrena. Više o ljekovitosti pročitajte OVDJE.Na smije se
koristiti za vrijeme trudnoće i kod problemima s zgrušnjavanjem krvi. Također treba koristiti s
oprezom – listovi mogu izazvati dermatitis i osip u ustima kod konzumacije. Kako prevelike doze
mogu imati suprotni učinak, svakako nemojte bez kontrole i savjeta stručnjaka koristiti ovu biljku.