Autor: Antun Novak, ing.

DRŽAVNA ODLIKOVANJA ZA HRVATSKE VATROGASCE

Hrvatska vatrogasna povjesnica, nažalost, uopće ne sadrži evidenciju odlikovanih

vatrogasaca i vatrogasnih zajednica državnim odličjima od Austro-Ugarske do danas, tj. otkako
djeluje organizirani sustav vatrogasne službe. Države i vladari su na različite načine cijenili i
vrednovali vatrogasnu djelatnost, te na njima svojstven način izražavali poštovanje i potporu.
Neprijeporno je, da su u tom razdoblju mnogi vatrogasci i vatrogasne organizacije bili
odlikovani državnim odlikovanjima. Kod tih prigoda se naglašavalo da državno odličje
predstavlja znakovito društveno priznanje za rad i djela koja zaslužuju opće priznanje za
isticanje radi čega imaju važno moralno značenje i ugled. Danas nam ne preostaje drugo osim
pitanja gdje je ta baština hrvatskog vatrogastva?

Austro-Ugarsko državno odlikovanje, Orden Franje Josipa I. – Zlatni i

Srebrni križ za zasluge sa i bez krune

Odlikovanja Zlatni i Srebrni križ za zasluge sa i bez krune su utemeljena 2. 12. 1849. g.,
a prvi put dodijeljena 16. 2. 1850. g. Nosili su se na jednobojnoj crvenoj trokutastoj traci koja
je uoči I. svjetskog rata zaimjenjena šarenom od crveno-bijelih polja. Dodajmo, radi potpune
povijesti, da je Karlo I. 1916. utemeljio Željezni križ za zasluge, isto sa i bez krune i šarenom
ratnom trakom (1. Vatrogasni kolekcionari Detar Zlatko i Marko, Beograd). Osim »…za
istinsku i trajnu odanost monarhu i domovini…«, kako stoji u starim zapisima, odličje se
dodjeljivalo i za dugogodišnji požrtvovan i uzoran rad u »javnoj službi« i drugim »aktivnostima
za opće dobro«. Dodjela tih odlikovanja sustavu Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice
danas je gotova nepoznanica. Osnovni razlog je što nema nikakve arhive ili evidencije o tome,
a stari spisi ili su nepoznati ili nedostupni, dok su sjećanja i mnoge činjenice otišle u zaborav.
No, zahvaljujući postojanju vatrogasnih glasila u Hrvatskoj i Sloveniji od 1896., odnosno 1897.
godine, doznajemo da je 1881. godine Zlatnim križem za zasluge odlikovan zagrebački
vatrogasac Franjo Žaver Niedhardt (2. Vatrogasni viestnik br. 3/1898., HSVZ, 1898.). U istom
izvoru stoji da su u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji prije njega samo tri vatrogasca primila takvo
visoko priznanje, nažalost, ne navodi imena. I Gjuro Stjepan Deželić je bio nositelj Ordena
Franje Josipa – Zlatnog križa za zasluge s krunom (3. Gasilec br. 4/1899. Zveza prostovoljnih
gasilskih društev na Kranjskem, 1899.), a 1901. g. je Zlatnim križem za zasluge odlikovan
dužnosnik DVD-a Zagreb, Žigismund (Žiga) Kraut, dugogodišnji blagajnik Hrvatsko-
slavonske vatrogasne zajednice (4. Vatrogasni vjesnik br. 7-8/1926., HSVZ, 1926.). Dodajmo
kako je Kraut bio utemeljitelj HVZ jer je kao izaslanik DVD-a Zagreb bio 1874. g. u Sisku na
prvom osnivačkom sastanku.

Povijesni je podatak iz 1897. godine u kojem doznajemo za prvo državno odlikovanje

dodijeljeno tadašnjoj Hrvatsko-slavonskoj vatrogasnoj zajednici (5. Vatrogasni viestnik br.
1/1897. HSVZ, 1897.). U izvoru stoji da je Kraljevsko ugarski ministar za trgovinu prigodom
milenijske izložbe (o. a. tisućita godišnjica Mađarske 1896.) »…podielio središnjem odboru
hrv.-slav. vatrogasne zajednice srebrno državno kolajno – Dobrovoljno vatrogasno društvo
Đakovo je dobilo izložbeno medalju.«(o. a. koja je to srebrna državna kolajna izvor ne navodi.
Vjerojatno Srebrni križ za zasluge? Koji sa ili bez krune?).

U Ugarskom službenom listu od 23. 12. 1896. stoji da je »za zasluge stečene
sudjelovanjem na milenijski izložbi« iz Hrvatske i Slavonije odlikovano 40 osoba među kojima
i tri vatrogasca: Zlatnim križem za zasluge sa krunom, Aleksander Maruzzi i Srebrnim križem
za zasluge sa krunom, Josip Šeremet, obojica iz DVD-a Zagreb, te Zlatnim križem za zasluge,
Dragutin Gundrum, iz DVD-a Pleternica.

Fotografija 1: Zlatni križ za zasluge s krunom (lice i naličje)

Fotografija 2: Zlatni križ za zasluge (lice i naličje)

Fotografija 3: Križeva za zasluge, zlatni, srebrni i željezni sa ratnom trakom

Državno vatrogasno odličje Austro-Ugarske, medalja za 25 i 40 godina rada u vatrogastvu

i spašavanju

Vatrogasna služba u Austro-Ugarskoj ima hvalevrijedno tradiciju i, dakako, povjesnicu

koja se u početku rada i razvoja nagrađivala uglavnom raznim pisanim priznanjima – pohvale,
diplome, povelje. Izuzev su bila prije spomenuta državna odlikovanja koja su dobivali rijetki
vatrogasci, više za opći, javni rad, a manje za višegodišnji aktivni »vatrogasni staž«. U
međuvremenu, povjesnica se puni sa višegodišnjim sustavnim, dokazanim i javno potvrđenim
radom DVD-ova i njihovih članova, a osnivaju se i općinske, kotarske i pokrajinske VZ,
primjerice, Koruška 1869, Štajerska 1870., Ugarska 1871., Hrvatsko-slavonska 1874. itd., koje
su bile pokretači i inicijatori, bolje reći vršile pritisak na Monarhiju, za izdavanje i dodjelu
priznanja u vidu znakovlja (kolajne) članovima vatrogasne službe za višegodišnje požrtvovno
službovanje.

Godine 1900. je osnovana Međunardna organizacija za gašenje i spašavanje – CTIF koja

se na prvim kongresima u Berlinu i Budimpešti pridružuje inicijativi VZ Austro-Ugarske
Monarhije. Nažalost, povijest se nije odužila, ni opća ni vatrogasna, protagonistima prvih
isključivo državnih odlikovanja članovima dobrovoljne vatrogasne službe, dakako, u Europi.
Vizionarska aktivnost danas nepoznatih autora (o. a. možda Čermak?) »Njegovom cesarskom
i kraljevskom apostolskom Veličanstvo« da se utemelji medalja za 25 i 40 godina zaslužnog
rada na polju vatrogastva i spašavanja urodila je plodom jer je isto car Franjo Josip I. odobrio
24. 11. 1905. Medalja je bila jedini i svojevrsni ukras u carstvu za vatrogasce. U licu je reljefna
glava cara s pogledom u lijevu s okruženim lovorovim vijencem, a u naličju uz rimsko brojku
25 ili 40 po rubu natpis: FORTITUDINI VIRTUTIET PERSEVERANTIE, što znači hrabrost,
muževnost i izdržljivost. Promjer medalje je 32 mm, a nosila se na žuto-narančastoj trokutastoj
traci dužine 40 mm.

Fotografija 4: Prvo državno vatrogasno odličje na prostoru Hrvatske, odnosno država u

kojima je nastalo i djelovalo hrvatsko vatrogastvo – Počasna kolajna Njegovog
Veličanstva za članove vatrogasnih i spasavajućih društva; gore za područje Austrije
(zlatna za 40 godina) i dolje za područje Ugarske (srebrna za 25 godina).

Ugarska varijanta medalje

Valja posebno istaknuti, ne samo zbog povijesnog detalja već i radi rariteta, medalju koju
je izdavala Ugarska, za vatrogasce područja zemalja Krune sv. Stjepana. Naime, nakon
uspostave dvojne Monarhije 1867. g. Ugarska je na mnogim područjima intenzivirala ili
pokušavala isticati i nametati svojo samostalnost. Tako je, između ostalog, i VZ Ugarske već
1906. g. pokrenula inicijativu za izdavanje medalje s obilježjem Ugarske za njezino područje.
Ponuđeno je 1908. i likovno rješenje, ali je sve, kako se kaže, ostalo na papiru. Državna VZ se
time ne miri i 1911. g. podnosi predstavku premijeru grofu Karoly Khuen-Hedervaryu za
izdavanje vlastite medalje, koji 19. 5. 1911. g. neposredno kontaktira cara Franjo Josipa I. S
datumom 25. 5. 1911. g. stiže pismeni odgovor da car prihvaća prijedlog uz uvjet da traka mora
biti boje kao i ona medalja austrijska iz 1905. g. jer je Ugarska je predlagala druge boje. Na
prijedlog da vrpca bude u bojama Ugarske zastave oštro je reagirala Kraljevina Hrvatska,
Slavonija i Dalmacija, pa možemo reći – iako o tome nema povijesnih tragova – da je i Hrvatska
imala »prste« pri kreiranju ugarskog državnog odlikovanja za 25 i 40 godišnji rad članova
DVD-a. Nakon usuglašavanja ili prihvaćanja svih primjedbi premijer Ugarske 27. 5. 1911.
odgovara caru da je suglasan sa preporukama Dvora, te se taj datum smatra povijesnim za
nastanak Ugarske varijante državnog vatrogasnog odličja za 25 i 40 godina rada u vatrogastvu
i spašavanju Austro-Ugarske ( 6. Jadlička, Roman: Ugarska požarna medalja, 1911.). Dodajmo
da se medalje u osnovi ne razlikuju osim što Ugarska u naličju ima svoju krunu.

Kada je riječ o Ugarskom odličju valja napomenuti sljedeće:

1. Danom utemeljenja, 27. 5. 1911. g., Ugarska je izdala i »Temeljna pravila« od 9 članaka (7.
Vatrogasni viestnik br. 12/1911., HSVZ, 1911.). U 1. čl. stoji »Kolajni je ime Počasna kolajna
za zaslužno 25-godišnje djelovanje na polju vatrogastva i spasavanja«, a u čl. 3., između
ostalog, da se dodjeljuje »…u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji u krugu tamošnje vatrogasne
institucije«, te u čl. 6. da odličje dodjeljuje »ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije«.
Članom 7. je propisano da odlikovanje može biti i minijaturno, a 8. da se poslije smrti »ne
treba« vraćati.

2. U spomenutim pravilima uopće se ne spominje brojka 40, tj. odlikovanje za 40 godišnji rad
u vatrogastvu i spašavanju. Stoga pojedini autori, pa i kolekcionari, navode da Ugarska
»kolajna« za 40 godina uopće nije izdana, odnosno ako je i izdana da je pravi raritet jer je
navodno odličje dodjeljivano i nakon propasti Manarhije.

Glede hrvatskog vatrogastva velika je nepoznanica koliko je tih odličja došlo u tadašnju
Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, odnosno tko sve se njime okitio? Razloga je bilo
puno – za i protiv. Razlozi za dodjelu su neprijeporni jer je, primjerice, 1905. g. djelovalo 182
DVD-a od kojih je tridesetak u prvom desetljeću 20. st. imalo 40., 30. i 25. obljetnicu, a
konkretno 1911. DVD Karlovac i Nova Gradiška 40. jubilej. Iako su ta društva mogla dobiti
medalju, u povjesnici DVD-ova, odnosno hrvatskog vatrogastva su neznatni tragovi o
dobivanju spomenutih odlikovanja. Ne upuštajući se u opće povijesne tadašnje prilike na
relaciji Ugarska – Hrvatska podsjetimo se, mi vatrogasci, na situaciju u vatrogastvu.
Deželićevom Zakonu o vatrogastvu - Gasnik za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju izuzev
slobodni kraljevski grad Zagreb Ugarska nikada nije dala zeleno svjetlo. Izaslaniku HSVZ,
Mirko Kolariću, na Vatrogasnom kongresu u Budimpešti 1904. g. nije dozvoljeno govoriti
hrvatski (8. Vatrogasni viestnik br. 8/1904., HSVZ, 1904). Ako dodamo nacionalno buđenje ne
preostaje nam drugo nego pitanje tko je sve dobio naklonost bana za dodjelu »počasne kolajne«.

U izuzetno rijetkim zapisima iz toga vremena koje je bilo i u ozračju Prvog svjetskog rata
izdvajamo zapis u Vatrogasnom vjesniku broj 9 i 10 1919. g. U izvoru, između ostalog, stoji da
je 11. svibnja u 49. godini umro član »Stalne plaćene vatrogasne straže DVD Zagreb«,
Vjekoslav Šantl, koji je bio odlikovan »…kolajnom za 25 godišnje službovanje na polju
vatrogastva i spasavanja«, te da je umro poznati karlovački vatrogasac, Gjuro Gašparović,
odlikovan »kolajnom za 25 godišnje službovanja na polju vatrogastva i spasavanja«, vjerojatno
među prvim dobitnicima ugarske varijante, odnosno prigodom 40. obljetnice DVD Karlovac
1911. godine. U biografijama Bogumila Tonija i Žige Krauta iščitavamo da su bili nositelji
takvog odličja koje se može prepoznati i kod drugih članova na starim vatrogasnim
fotografijama diljem Hrvatske.

Državna odlikovanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine

Jugoslavije

Orden Sv. Save i Orden Jugoslavenske krune

U vrijeme Kraljevine SHS vatrogascima su dodjeljivana državna odličja Orden sv. Save,
uglavnom 5. i 4. stupnja, Zlatna i srebrna medalja za građanske zasluge, Zlatna i srebrna medalja
za revnosnu službu, a nakon ustoličenja Kraljevine Jugoslavije i Orden Jugoslavenske krune,
5. i 4. stupnja (9. Vatrogasni kolekcionari Detar Zlatko i Marko, Beograd). Orden
Jugoslavenske krune je bilo najviše državno odlikovanje dodjeljivano pripadnicima vatrogasne
službe. Ustanovio ga je kralj Aleksandar 5. 4. 1930. g., a imao je 5 stupnja. Ovim odličjem 5.
stupnja je odlikovan, primjerice, 1932. g., Josip Benc - DVD Krapina, a 1937., Josip Dražić -
DVD Dubrovnik, kada je 4. stupnjem odlikovan Stanko Žagar i Franjo Lončar, predsjednik i
tajnik VZ Savske banovine (10. Službene novine Kraljevine Jugoslavije br. 116/1937.).

Fotografija 5: Orden Jugoslavenske krune 5. stupnja (lice i naličje)

Drugo odličje po važnosti za vatrogasce, iako u vrijeme Kraljevine SHS najviše, je Orden
sv. Save ustanovljen davne 1883. g., koji isto tako ima 5 stupnja. Tim odličjem 5. stupnja su
1931. odlikovani: Rude Kovačević, Josip Neralić i Dmitar Dragiša - DVD Slunj, Rudolf
Kropek i Josip Antonović - DVD Čakovec, Zvonimir Mihojlović i Bogumil Toni - DVD
Samobor, Ivo Gres - DVD Đakovo, Antun Lazar - DVD Varaždin, Vlado Goršetić i Maks
Kuntarić - DVD Požega, VZ Savske banovine, Vatrogasni savez Kraljevine Jugoslavije u
Zagrebu, Zvanična vatrogasna četa Zagreb, Prvi hrvatski vatrogasni zbor – DVD Varaždin i
DVD-i Gospić, Lipik, Petrinja, Ruševo, Kutjevo, Slunj, Valpovo, Zlatar, Đakovo, Karlovac,
Vukovar, Sisak, Zagreb, Osijek Gornji grad, Osijek Donji grad i Osijek Novi grad, Vinkovci,
Pitomača, Brestovac, Donji Miholjac, Bistrinac (11. Službene novine Kraljevine Jugoslavije br.
292/1931.); a 1937. g. Srećko Jandrašić i Karlo Polak – DVD Bjelovar, Bela Balent – DVD
Prelog, Vilim Rotar – DVD Križevci, Đuro Marković – DVD Osijek, Jakob Trera – DVD
Vukovar, Josip Halomašek – DVD Vinkovci, Adolf Kralj – DVD Karlovac, Slavoljub dr. Vajda
– DVD Novska, Luka Tomić i Mirko Makiedo – DVD Split, Franjo Petaus – DVD Dubrovnik,
te DVD-i Nova Gradiška, Đakovo, Bjelovar, Koprivnica, Slavonska Požega, Čakovec, Prelog,
Krapina, Fužine i Suhopolje (12. Službene novine Kraljevine Jugoslavije br. 116/1937.)

Fotografija 6: Orden sv. Save 5. stupnja, lice i naličje

Ordenom sv. Save 4. stupnja odlikovani su 1923. g., Mirko Kolarić, Pavao Kelemen i
Mijo Brglez – DVD Zagreb; 1931. g. Viktor Vukelić – DVD Križevci, Franjo Seljanec – DVD
Predavac, Mijo Valentić – DVD Deseničke Ravnice i DVD Pakrac; 1937. Alba Antolović –
DVD Vukovar, te DVD-i Križevci, Ludbreg i Varaždin. Dodajmo i činjenice da su pojedinci
odlikovani s dva Ordena Sv. Save, primjerice, Vjekoslav Hainezel s 4. i 3. stupnjem, a Ivo Gres
5. i 3. stupnjem (o. a. spisak odlikovanih u ovom prilogu nije konačan, ni potpun, jer je iz
fundusa arhive autora i djelomice »Službenih novina« Kraljevine Jugoslavije, a ne iz
eventualno postojeće arhivske dokumentacije bivših država i VZ. Primjerice, na fotografijama
Marijana pl. Heržića jasno se vidi Orden sv. Save).
Fotografija 7: Mirko Kolarić sa Ordenom sv. Save IV. stupnja 1923. g

Fotografija 8: Stanko Žagar sa Ordenom sv. Save kojim je odlikovan nakon

imenovanja za tajnika HSVZ

Medalja za građanske zasluge

Osim spomenutih ordena pripadnici vatrogasne službe su mogli biti odlikovani još i sa
Zlatnom i Srebrnom medaljom za građanske zasluge za aktivan i zaslužan dugogodišnji rad u
javnoj službi i opće zasluge za narod. Međutim, ove medalje su dodjelivane i za 25 (srebrna) i
40 (zlatna) godišnji rad u vatrogastvu, dakle, imale su dvojaku značenje kao ni jedno drugo
odličje u povijesti odlikovanja vatrogasne službe. Stoga je neophodan osvrt na taj povijesni
događaj u hrvatskom vatrogastvu jer je zanimljiv s više strana, primjerice – muzeji,
kolekcionari, tko može dokazati da je neka od spomenutih medalja dobivena ili podjeljena kao
Zlatna ili Srebrna za građanske zasluge ili za 40, odnosno 25 godina rada – službovanja u
vatrogastvu.
Fotografija 9 i 10: Zlatna i Srebrna medalja za građanske zasluge– lice i naličje – koja
se od 1925. – 1931. g. dodjeljivala za 25 i 40 godišnji aktivan rad u DVD-u.

U vremenu od 1925. g. do zaključno s 1931. g. spomenute medalje su bila državna vatrogasna

odličja Kraljevine SHS koja su se dodjeljivala za 25 (srebrna) i za 40 godina (zlatna)
službovanja, odnosno aktivnog rada u vatrogastvu, kao prije toga u Austro-Ugarskoj. U
međuvremenu su se onima koji nisu bili vatrogasci dodjeljivala u svrhu za što su postojala.
Nakon ustroja banovina 1929. g. u istima su osnovane Vatrogasne zajednice koje su izdavale
medalje (spomenice, spomen medalje) sa obilježjima za aktivan višegodišnji rad u DVD-u, te
su tako zamijenile, i potisnule iz opticaja one državne za 25 i 40 godina koja, dakako, nisu
bila vatrogasna jer su nosila naziv državnih odličja za građanske zasluge.
Fotografija 11: Medalje (spomenica) VZ Dunavske banovine, a kakve su izdavale i
ostale VZ Banovina Kraljevine Jugoslavije za višegodišnji rad u vatrogastvu koje su
zamijenile, ili stavile van snage, državne medalje za 25 i 40 godišnji rad.

Kako je nastao taj presedan u vatrogasnoj povijesti? Propašću Austro-Ugarske 1918. g.

prestala su sva obilježja Monarhije tako i dotadašnji vatrogasni ustroj. U novo nastaloj Državi
Srba, Hrvata i Slovenaca »Jugoslovanska gasilska zveza« u Ljubljani prva 1924. g. predlaže
Kraljevskoj upravi utemeljenje medalje za 25 i 40 godina rada u vatrogastvu. Iste godine i
Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica podnosi pismenu predstavku Kancelariji kraljevskih
ordena »radi osnutka kolajne za marnu i dugotrajnu vatrogasnu službu« (13. Vatrogasni vjesnik
br. 1, 2, 5, 6, 7 i 8/1925., HSVZ, 1925.). Na prijedloge slovensko-hrvatskih vatrogasaca
Kancelarija ordena dopisom br. 2497 od 1. 11. 1924. g. zadužuje MUP »…da ustanovi jednu
medalju, koja će potpuno odgovarati potrebama i cilju ovoga društva«, a što je rezultiralo
činjenicom da je vrh tadašnje države donio odluku o državnim odlikovanjima za vatrogasce; za
40 godišnji rad dodjela Zlatne medalje za građanske zasluge i za 25 godišnji rad u vatrogastvu
Srebrna medalja za građanske zasluge. Iste su u Sloveniji već podijeljene na početku 1925. g.,
te Centralni odbor HSVZ na sjednici 6. 4. 1925. g. donosi zaključak da se za sve članove DVD-
ova učlanjenih u Zajednicu koji su navršili 25, odnosno 40 godina aktivnog rada u društvo
podnesu zahtjevi za dodjelu spomenutih odlikovanja. Slijedio je dopis broj 51 od 23. 4. 1925.
g. »Ministarstvo unutrašnjih Dela« u Beograd koje preko svog Predsjedničkog ureda
Kraljevsko redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu pod brojem 4008 od 16. 5. 1925. obavještava
Zajednicu o udovoljavanju prijedloga s zahtjevom za dostavu »…popisa sviju članova, koje bi
trebalo odlikovati i kojim odličjem.«. Temeljem toga HSVZ podnosi pismene prijedloge 28
DVD-ova za 97 članova Zlatno medalju i 82 DVD-a za 669 članova Srebrno medalju.

Rezultanta spomenute i mnogo drugih neopisanih i nepoznatih aktivnosti je pismo

Zajednici Velikog župana zagrebačkog broj 5250 Pr. v. ž. od 27 6. 1926. g. sljedećeg sadržaja:
» Gospodin Ministar Unutrašnjih Dela dostavio mi je slijedeći brzojav U.broj 26759: Ukazom
Njegovog Veličanstva Kralja od 26. juna 1926 god, odlikovani su srebrnom medaljom za
gradjanske zasluge svi predloženi članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava, koji su navršili
dvadeset pet godina z a s l u ž n e vatrogasne službe, a zlatnom medaljom za gradjanske
zasluge svi ostali predloženi članovi, koji su navršili četrdeset godina z a s l u ž n e vatrogasne
službe. Saopštite odmah ovaj ukaz time, da će im odličja biti predana preko nadležnih vlasti.
Prednje čast mi je uzu najiskrenije čestitke odlikovanima saopćiti Vašem Gospodstvu kao
predsjedniku Zajednice hrv.-slav. dobrovoljnihg vatrogasnih društava radi saopćenja
članovima.« Nakon toga finale ili točka na i. U »Službenim novinama« Kraljevine SHS br.
158/1926. od 15. 7. 1926. objavljen je Ukaz o odlikovanjima Srebrnom medaljom za građanske
zasluge za 25 i Zlatnom medaljom za građanske zasluge za 40 godina aktivnog rada članova
DVD-ova Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice.
 Dodajmo da su to bili prvi hrvatski vatrogasci odlikovani spomenutim državnim odličjem,
a na popisu »zlatnih« među prvima je Mirko Kolarić i Žiga Kraut od 9 članova DVD-a Zagreb
iz kojeg društva je još 24 člana odlikovano Srebrnom medaljom, tj. za 25 godišnji rad.
Primjerice, iz DVD Krapina 31 član, DVD Čakovec 16 itd. Posebno valja napomenuti činjenicu
koja može izazivati dvoumljenje, proturječnosti ili nepovjerenje. Pojedini članovi DVD-a
nakon uhodavanja ili utemeljenja ove medalje Kraljevine SHS za višegodišnji rad u DVD-u su
isto primili po prethodnom primitku višeg državnog odlikovanja, primjerice, Mirko Kolarić je
1923. godine odlikovan Ordenom sv. Save IV. stupnja, a 1926. g., netko bi rekao, Zlatnom
medaljom za građanske zasluge. Povijesnu je da je 1926. g. odlikovan Zlatnom medaljom za
građanske zasluge ali ne kao medaljom za građanske zasluge već za 40 godišnji aktivan i
nesebičan rad u DVD-u, a što se dokazivalo, kao i za svakog drugog odlikovanog, u pismenu
popraćenu odličjem iz navedenog Ukaza o odlikovanjima. Dakle, u vremenu 1925. – 1931. god.
su u tadašnji Državi SHS i prvih godina Kraljevine Jugoslavije dodjeljivali isto odlikovanje za
dvije namjene, zasluge, što je glede vatrogastva samo za pohvalo jer se time dokazalo priznanje
i poštovanje vatrogasne djelatnosti, posebno ako spominjemo dobrovoljno.

Koliko hrvatskih vatrogasaca je odlikovano nakon 1926. g. nije poznato jer kao što je
već rećeno vatrogastvo nema evidencije. Detaljnim uvidom »Službenih novina« Kraljevine
SHS i Kraljevine Jugoslavije možda bi se popunila ta praznina u našoj povjesnici. U izuzetno
rijetkim izvorima, primjerice, Vatrogasni vjesnik 1928. g. stoji da su prigodom »Florijanovih
svečanosti« u DVD-u Karlovac podjeljena »državna odlikovanja za građanske zasluge« uz
prisustvo velikog župana i gradskog načelnika i to Zlatna medalja Miji Plašeku, Đuri Sotošeku
i Vilku Mušiću, a Srebrna medalja dr. Izidoru Vinskem, Ivanu Močvanu, Ivanu Pogancu,
Dragutinu Grudnamu, Petru Dujamu, Josipu Matakoviću i Franji Fernandu, te da su iste godine
i članovi DVD-a Daruvar primili takva odličja, tko i koliko ne piše. Međutim, izvor ne navodi
da li su to bile medalje za 40 i 25 godina rada u vatrogastvu.

Neprijeporno je da su se do prve polovice 1931. godine dodjeljivala odličja za građanske

zasluge za 25 i 40 godišnji rada u vatrogastvu, a što potvrđuje Ukaz o odlikovanjima od 13. 12.
1931. g. objavljen u izvarednom broju »Službenih novina Kraljevine Jugoslavije« broj
292/1931. u kojem stoji da su Zlatnom medaljom za građanske zasluge odlikovani, između
ostalih, Alba Antolović – DVD Vukovar, Ivan Vuković – DVD Križevci, Pavao Vič – DVD
Vinkovci, Stjepan Lešnjak – DVD Ščetarjevo, Stjepan Bužan – DVD Orla i DVD-i Donji
Daruvar, Gornja Rijeka, Prelog, Goričan, Cirkovljan, Hodošan, Legrad, Sv. Marija, Dekanovec,
Kotoriba, Podravska Slatina, Voćin, Nove Bukovice i Velika Gorica, te Srebrnom medaljom
Antun Horvat – DVD Držimurec-Strelec, Jurislav Milaković – DVD Cirkovljan, Vlado Cividini
– DVD Brod na Kupi, Bela Balent i Ernest Dolenčić – DVD Prelog i DVD-i - Delnice,
Ferdinandovac, Đuđevac, Kloštar Podravski, Kalinovec, Šemovec, Virje, Molve, Krapina,
Sarvaš, Čepin, Ivanić Grad, Cvetković. Dodajmo da je tim Ukazom ukupno odlikovano iz VZ
Savske banovine sa Zlatnom medaljaom 138 i sa Srebrnom medaljom 305 prepoznatljivih
hrvatskih vatrogasaca onoga vremana, te mnogi DVD-i ( o. a. ovo nisu bila odlikovanja za 25 i
40 godišnji rad u vatrogastvu već isključivo državna za građanske zasluge, a što dokazuje da
se više nisu dodjeljivala ona za 25 i 40 godina. To potvrđuje i činjenica da su ovim Ukazom
odlikovani DVD-i što u prijašnjim Ukazima o odlikovanjima za 25 i 40 godina rada u
vatrogastvu nije bilo).

Dodajmo još i to da je prema autorovom istraživanju zadnji Ukaz o spomenutim

odlikovanjima iz 1937. g.(14. Službene novine Kraljevine Jugoslavije br. 116/1937.) u kojem
stoji da su Srebrnom medaljom za građanske zasluge odlikovani Valent Đuranec – DVD
Bjelovar, Josip Lenpana i Josip Knežanek – DVD Križevci, Roman Molnar – DVD Županja,
Vinko Matitunović - DVD Split, Josip Cenko i Matija Presterla – DVD Zagreb, Mijo Kranjčić
– DVD Vinkovci, Rajko Bivec – DVD Sv. Ivan Zelina, Mijo Rota i Mijo Krištofić – DVD
Vukovar, Gavro Gvozdanović – DVD Osijeg Gornji grad, Mirko Planinšek – DVD Karlovac i
Maks Štajner – DVD Vrbovec.
Slika 12. i 13.: »Službene novine« Kraljevine SHS s Ukazom i popisom odlikovanih
prvih hrvatskih vatrogasaca državnim odličjem za 25 i 40 godišnji rad – Srebrna i
Zlatna medalja za građanske zasluge.
Medalja za revnosnu službu

Medalja za revnosnu službu utemeljena je 19. 4. 1913. g. kao priznanje za ratne zasluge
ali je 1922. g. proširen njezin krug zasluga i to za izvanredno i primjerno službovanje u
mirnodopsko vrijeme. Imala je dva stupnja; zlatni i srebrni, a nosila se na plavoj trokutastoj
traci.

Fotografija 14: Medalja za revnosnu službu

Zlatnom medaljom za revnosnu službu 1937. g. odlikovani su, primjerice, Josip Bukna i
Ivan Šumaher – DVD Vinkovci, Luka Sabo i Mijo Drobnjak – DVD Otok i Josip Perić – DVD
Split ( 15. Službene novine Kraljevine Jugoslavije br. 116/1937).

Državna odlikovanja FNRJ

Od 41 državno odlikovanje Federativne Narodne Republike Jugoslavije – 35 ordena i 6

medalja – šest odličja se dodjeljivalo vatrogastvo; Orden Republike – sa brončanim, srebrnim
i zlatnim vijencem, Orden Zasluga za narod – sa srebrnom i zlatnom zvijezdom i srebrnim
zracima , Orden rada – sa srebrnim i zlatnim vijencem te crvenom zastavom i dvije medalje:
medalja zasluga za narod i medalja rada (16. Odlikovanja SFRJ, Niro, »Zadrugar«, Sarajevo,
1980.). Mnogi DVD-ovi, pogotovo prigodom 100. obljetnice, su odlikovani nekim od
spomenutih ordena, a veliki broj vatrogasaca medaljama, možda i drugim odličjima. Valja
napomenuti, a što se iščitava u pojedinim biografijama i zabilješkama da su neki dužnosnici u
vatrogastvu – predsjednici vatrogasnih saveza i sl. - bili odlikovani i drugim čak i višim od
spomenutih državnim odljičjima koja, međutim, nisu primili isključivo za rad u vatrogastvu već
i za ostalu djelotvornost, primjerice, u gospodarstvu, upravi i drugim službama.

Kao ni za druga tako i za ova odlikovanja ne postoji evidejncija, koja bi se mogla sačiniti
detaljnim pregledom »Službenog lista« FNRJ u kojem je objavljen spisak odlikovanih.
Dodajmo zanimljiv povijesni podatak. Vatrogasni savez Hrvatske je 1979. g. odlikovan
Ordenom zasluga za narod za srebrnim zracima i to za 30. obljetnicu ( 17. Suvremeno
vatrogastvo br. 1-4/1980.), a 1976. g. se ničime nije obilježila 100. obljetnica HVZ.
Fotografija 15 : Orden Republike sa srebrnim vencem

Fotografija 16: Ordeni i Medalja zasluga za narod

Fotografija 17: Ordeni i Medalja rada

Državna odlikovanja Republike Hrvatske

Umjesto opisa državnih odlikovanja RH glede da su najsvježija dodajmo kako su

prigodom 140. obljetnice HVZ državnim odličjima odlikovani: Redom Kneza Branimira s
ogrlicom predsjednik i načelnik, mr. Ante Sanader i mr. Željko Popović, HVZ; Redom Stjepana
Radića Ivo Franušić i Đuro Ivanković, Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski Mijo
Brlečić, Stjepan Brljak i Slavko Tucaković; Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radića
Felicijo Perčina; Redom Hrvatskog trolista Željko Čoga, Rajko Jutriša, Kažo Kolanović,
Stjepan Koški, Božidar Mezulić, Josip Novosel, Željko Petrović, Dragutim Trupković,
Zvonimir Sučić i Stjepan Venus (18. Vatrogasni vjesnik br. 5/2006.)
Fotografija 18: Red kneza Branimira s Ogrlicom

Zaključak

Rezimirajući ovaj nepotpun osvrt na dodjelu državnih odlikovanja hrvatskoj vatrogasnoj

službi potrebno je izdvojiti povijesnu činjenicu da je svaka država od Austro-Ugarske do danas,
osim mnogo članstva vatrogasne službe, odlikovala i krovno organizaciju hrvatskog
vatrogastva – Hrvatsko-slavonsko vatrogasno zajednicu,Vatrogasno zajednicu Savske
banovine, Vatrogasni savez Hrvatske i Hrvatsko vatrogasno Zajednicu, konkretno: 1896. g.
Austro-Ugarska, HSVZ »Srebrnom državnom kolajnom«; 1931. Kraljevina Jugoslavija, VZSB
Ordenom sv. Save V. stupnja; 1979. FNRJ, odnosno tada SFRJ, VSH Ordenom zasluga za
narod srebrnim zracima i 1993. Republika Hrvatska, HVZ Poveljom RH. Na kraju valja dodati
još jedno sitnicu. Ordenom sv. Svae V. stupnja je 1931. godine odlikovan, kako stoji u
dokumentu, »Vatrogasni savez Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu«. Potsjetimo se to je bio Savez
koji je 8. 12. 1929. g. u Zagrebu osnovan na prijedlog hrvatsko-slovenskih vatrogasaca, koji
Beograd nikada nije prihvatio ili preselio u glavno mjesto Kraljevine, i koji kao takav nije
potvrđen u kontinuitetu postojanja i rada 1933. g. kada je donijet Zakon o organizaciji
vatrogastva Kraljevine Jugoslavije po kojem je ustrojen novi Savez Kraljevine sa sjedištem u
Beogradu.

Fotografija 19: Povelja Republike hrvatske dodijeljena Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici

1993.
Izvori:

 Ugarski službeni list, 23. 12. 1896.

 Vatrogasni viestnik br. 1/1897., br. 3/1898., br. 8/1904., br. 12/1911.

 Vatrogasni vjesnik br. 9-10/1919., godišta 1921. – 1940., br. 5/2006.

 Gasilec br. 4/1899.

 »Narodne novine« br. 128, 3. 6. 1911.

 Roman Jadlička; Ugarska požarna medalja 1911.

 »Službene novine« Kraljevine SHS br. 158/1926. i Kraljevine Jugoslavije br. 292/1931. i
116/1937.

 »Suvremeno vatrogastvo«, br. 1-4/1980.

 Odlikovanja SFRJ, Niro »Zadrugar«, Sarajevo, 1980.

 Detar Zlatko&Marko, vatrogasni kolekcionari, Beograd – fotografije odličja, konzultanti.