Kompendij nedjeljnih evanđelja za jasne i jednostavne propovijedi

Djelo Josipa Đurkovečkog „Kratko-zpravek evangeliumov nedeljneh i svetečneh.

Zajedno z razdelenjem i navukom kratkem iz njih zpeljanem za potreboću i hasen dece fare
Samaričke“ izdano je prije 195 godina u Pešti 1820.
Na uvodnim stranicama donosi:
a) tablicu pomičnih svetkovina od 1820. do 1849.;
b) katolički „horvatzki“ kalendar u obliku tablice po mjesecima s imenima svetaca i crkvenim
blagdanima;
c) napomenu „Opomenjek“ s dva objašnjenja:
- objašnjenje crkvenih slavlja koja nije bilo lako postaviti u tablicu kalendara;
- objašnjenje vlastitog odabira pisanja izvjesnih hrvatskih slova i glasova;
d) predgovor u kojem objašnjava nakanu knjižice i način njene uporabe:
- za nakanu veli da su već i prvi Isusovi učenici bili potrebiti razjašnjenja Isusovih
riječi, jer je to potrebno zato da bi se riječ Božja mogla živjeti. Stoga bi i jednostavnom puku,
a osobito dječici, župnici trebali propovijedati na njima razumljiv jednostavan način tako da
vjernici shvate kako se Isusove riječi odnose na njihov život i da tako imaju koristi od njih, jer
od dubokumnih misli koji oni ne mogu shvatiti zbog „slabosti pameti ladanjskog puka i
opterećenja poslovima“ zapravoi i nema koristi;
- za način uporabe veli da je ovdje riječ o priručniku „kratko-zpravnost“ za evanđelja,
s njihovim „kratkim i priprostim“ tumačenjima prikladnim za djecu i jednostavni puk, no da
svaki svećenik može po vlastitom sudu i razboru tematiku slobodno i proširiti.
Potom slijedi glavni tekst od stotinjak stranica, u kojima se uvijek na isti način
predstavljaju nedjeljna evanđelja i njihova tumačenja prema rasporedu crkvene godine:
- najprije dolazi naziv nedjelje s kratkim pojašnjenjem o kojoj se nedjelji radi;
- slijedi citat odabranog retka iz pripadajućeg evanđeoskog ulomka, koji je ključan za
njegovo susljedno tumačenje;
- potom se cijeli evanđeoski ulomak prepriča vlastitim riječima i uporabom izravnih
navoda;
- u dijelu koji je naznačen podnaslovom „Razdelenje“ naviješta se glavna misao
tumačenja, koja se obično sastoji iz dva dijela, upravo tako i istaknuta iz didaktičkih
razloga lakšeg poučavanja. Te misli kao i susljedna tumačenja nastoje uvijek biti
praktične naravi i lako primjenjive u konkretnom vjerničkom životu i djelovanju.
Stoga se uglavnom ističe moralni vid pri tumačenju evanđeoskih ulomaka;
- naposljetku završava kratkim tumačenjem prethodno navedene glavne misli, s
istaknutim podnaslovom „Navuk“. Tu nema filozofiranja u negativnom smislu tog
pojma, niti okolišanja, nego se nastoji moralnu pouku iz glavne misli što jednostavnije
i izravnije povezati s cjelinom kršćanske vjere, rekli bi, s njenim dogmatskim
utemeljenjem.

I tako za sve nedjelje tijekom litrugijske godine, kojima na kraju pridodaje, na isti
način obrađena, i tumačenja evanđelja odabranih marijanskih i svetačkih svetkovina i
blagdana, koji ne padaju nužno u nedjelju
Naposljetku donosi pod naslovom „Zavjetek življenja i činov čudneh ter spomenjka
vredneh Kristuša Jezuša“, malu kronologiju Isusovog života kako nam je prikazan u
evanđeljima.

Ovo je djelce prekrasan spomenik hrvatskog jezika kajkavskog narječja. U uvodnom

kalendaru nazivi mjeseca odmah privlače pozornost: Prezimec za siječanj, Svečen za veljaču
po Svijećnici, Sušec za ožujak, Rožnjak za svibanj po ružama, Ivanščak za lipanj po
Ivanjdanu, Velikomešni za kolovoz po slavlju Velike Maše (Velike Gospe), Malomešnjak po
Malog Gospi za rujan, Vsesvečak za studeni zbog Svih svetih, i Gruden za prosinac, valjda
zbog gruda od snijega. Prekrasno je svojom jednostavnošću i objašnjenja pojma kalendar, ali
sva druga objašnjenja su zaista kratka i priprosta i posvema jasna, tako da je lako povjerovati
kako je autor doista uspio u svojoj nakani da bude u jasan u komuniciranju s priprostim
pukom i djecom.
Šteta što se u međuvremenu promijenio redoslijed čitanja u liturgiji, jer je nakana
izvrsna, i realizacija uspješna za ono vrijeme. Dati propovjednicima natuknice za jednostavnu
pouku tzv. jednostavnim ljudima, od kojih su dakako djeca najveći dio. A upravo takve
literature nedostaje na hrvatskom jezičnom području. I nakon skoro 200 godina ideja Josipa
Đurkovečkog je i dalje svježa. Istina jest da danas više toliko ne moraliziramo, i da su npr.
datacije konkretnih zgoda i izvješća u završnoj kronologiji Isusovog života očito svoj izvor
imale više u mašti vjerojatno ranijih autora, kao npr. da se zgoda Preobraženja dogodila baš
15. svibnja! To ipak ne umanjuje vrijednost ovog poduhvata i aktualnost ove ideje, koja i s
ovim ponovnim izdanjem postaje vrijedna ozbiljnog razmatranja. Ako je jedan Samarički
župnik to mogao sam prije skoro 200 godina, zašto to mi danas ne bi mogli, kad imamo
daleko bolja i sredstva i mogućnosti?

Doc. dr. sc. Dario Tokić

Katedra Svetog pisma Novog zavjeta
Katoličkog bogoslovnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu