PEDAGOŠKI FAKULTET

STUDIJSKI PROGRAM: RAZREDNA NASTAVA

METODE U NASTAVI POČETNOG ČITANJA I PISANJA

Seminarski rad iz predmeta metodika nastave

srpskog jezika i književnosti III

MENTOR: STUDENT:
Doc. dr Obrad Lukić Bojana Latinović
RN-1508/18

Banja Luka, april 2021. godine

 SADRŽAJ

Uvod............................................................................................................................................................1
1. Uloga roditelja u razvijanju ljubavi prema knjizi, čitanju i pisanju.................................................2
2. Vaspitač i priprema djece za čitanje i pisanje.....................................................................................3
3. Usvajanje tehnike čitanja i pisanja kao prioritet učitelja danas........................................................5
4. Igra i njena uloga u učenju čitanja i pisanja.......................................................................................7
5. Učenje čitanja i pisanja primjenom programskih paketa..................................................................9
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................................16
LITERATURA........................................................................................................................................17
 Uvod

Učenje u školi započinje učenjem čitanja i pisanja, pa samim tim i nastava početnog
čitanja i pisanja ima posebno mjesto. Medijum, odnosno poruka, znanje, koje je nekada
prenošeno isključivo usmenim putem, kasnije slikom, pisanom riječju, a danas i zvukom,
pokretom ili najčešće njihovom kombinacijom, nameće potrebu medijske pismenosti pojedinca.
Pritom nikako ne treba umanjivati vrijednost jezičke i čitalačke kompe- tentnosti. Oblikom i
načinom saopštavanja poruke značajno utičemo na primaoca, jer putevi prenošenja, odnosno
saznavanja, određuju njen sadržaj, smisao i značaj.

Da bi pojedinac bio kompetentan za upotrebu savremenih informacionih tehnologija,

neophodno je, između ostalog, da posjeduje vještinu čitanja i pisanja, što opet ukazuje na važnost
ovih sposobnosti i u 21. vijeku.

Prije pojave savremene informacione tehnologije čitanje i pisanje kao početni koraci
opismenjavanja i školskog učenja bili su osnova organizovanog procesa obrazovanja.
Savladavanje ovih složenih vještina koje podrazumijevaju izraziti misaoni napor učenika prvog
razreda često je bilo praćeno mukom, neprijatnostima i neuspjesima. Traganje za znanjem u
prošlosti nije uvijek, ili bar ne u svim fazama, bilo povezano sa sigurnošću nalaženja i
osjećanjem sreće i lakoće postojanja, što prati današnje pretraživanje sadržaja na internetu ili
saznavanje i učenje primjenom mnogih programskih paketa isključivo namijenjenih edukaciji.

U svijetu čitanja i pisanja, prije pojave audio-vizuelnih medija, a danas i savremene

informacione tehnologije, čitanje knjiga, proces opismenjavanja, otkrivanje brojnih poruka,
ukupno saznavanje pojedinca pratili su upornost, istrajnost, radoznalost, posvećenost,
maštovitost, pronicljivost.

Osobine koje pojedinac načinom sticanja znanja razvija često su značajnije od samog
znanja koje se takvim učenjem steklo. Danas se nedovoljno pažnje posvećuje načinu sticanja
znanja. Akcenat je na količini naučenog, a da se pri tom ne vodi dovoljno računa o razvoju

1
pojedinca i kvalitetu naučenog. Učenje čitanja i pisanja podrazumijeva dugotrajna, kontinuirana
vježbanja i izražen misaoni napor.

1. Uloga roditelja u razvijanju ljubavi prema knjizi, čitanju i

pisanju

Vještine čitanja i pisanja u prošlosti su bile privilegija samo pojedinaca iz visokih društvenih
slojeva, bogatijih porodica koje su mogle da priušte učitelja za individualni rad sa djecom.
Proces opismenjavanja tekao je vrlo sporo i bio je praćen mnogim problemima i poteškoćama, pa
i neprijatnostima za vaspitanike. Dešavalo se da se jedno slovo obrađuje po nekoliko dana ili
nedelja, često bez većeg uspjeha. Razlozi neefikasnosti bili su: neadekvatni udžbenici,
neefikasne metode, neprimjeren pristup, nedovoljna zainteresovanost učenika i drugo. Međutim,
bez obzira na sve, imućni roditelji bili su svjesni značaja opismenjavanja za dalje obrazovanje i
uspješan život djeteta.

Mnogi učeni Srbi od davnina su uviđali vrijednost čitanja i pisanja za razvoj i napredak
cijelokupnog društva, pa su preduzimali značajne korake u cilju unaprijeđivanja nastave
početnog čitanja i pisanja. Tako su, recimo, monasi iguman Stefan i inok Sava daleke 1597.
godine objavili Prvi srpski bukvar, štampan u Veneciji na samo dva lista i pet dana kasnije drugo
izdanje na četiri lista, kako bi svijet pisane riječi približili svojim sunarodnicima, a čitanje i
pisanje učinili dostupnijim.

Interesovanje za efikasnije učenje čitanja i pisanja vladalo je ne samo među ljudima od

struke, nego i među roditeljima. Tako je poznati kaligraf Zaharije Orfelin, najprije kao učitelj -
praktičar, ali i kao roditelj, težio da unaprijedi nastavu početnog čitanja i pisanja uvođenjem
elemenata igre (Čalić, 2010). On je, koristeći kartice na kojima su bila ispisana slova azbuke,
kroz igru naučio svog četvorogodišnjeg sina da prepoznaje i imenuje slova za svega desetak
dana, što je bio veliki uspjeh.

2
 U ranom djetinjstvu veoma je važno podsticati govor i izražavanje kod djece, vježbati
pamćenje i asocijativno mišljenje, druženje sa knjigom i učenje kroz igru. Zagonetkama,
rebusima, pitalicama, brzalicama, brojalicama, ali i uspavankama i drugim kraćim narodnim
umotvorinama i didaktičkim igrama roditelji mogu uspješno razvijati mišljenje i govor djece i
time ih pripremati za kasnije učenje čitanja i pisanja (Stojanović, 2015).

Međutim, savremeni način života, koji često podrazumijeva nedovoljno vremena sadržajno
provedenog sa djetetom, čini da se roditelji često oglušuju o poziv djeteta za igru, iskupljuju se
nudeći djetetu razne igračke, previše ga štite od fizičkih napora, plaše se da se dijete u pokretnim
igrama ne povrijedi. Kada ga ne podstiču ili čak sputavaju u mnogim igrama kako jezičkim, tako
i pokretnim, često griješe ne shvatajući pritom koliko je igra važna za razvoj govora, jezika,
koordinaciju, kao i za razvoj nervnih sinapsi važnih za uspješno učenje i dobro pamćenje.

Angažovanje roditelja u savladavanju tehnike čitanja i pisanja, kao i svakodnevna vježbanja

kod kuće, neminovnost su i u savremenoj školi ukoliko želimo da dijete uspješno usvoji ove
vještine ključne za dalje obrazovanje. Svakodnevnim prijatnim ritualima vezanim za knjigu,
izborom odgovarajućih sadržaja, jezičkih igara, slikovnica, tekstova poput Mala Jovana
Jovanovića Zmaja, Od čitanja se raste Jasminke Petrović i sl. i prije polaska u školu roditelji
treba da razvijaju ljubav djeteta prema knjizi, čitanju i pisanju. „Zajednička“ čitanja, razgledanje
slikovnica, upoznavanje sa tekstom, „čitanje“ slika, crtanje i osmišljavanje oblika slova, kao i
povezivanje sa oblicima u okruženju довољан су подстицај да се дијете заинтересује и
адекватно припреми за описмењавање.

2. Vaspitač i priprema djece za čitanje i pisanje

Kada je riječ o nastavi početnog čitanja i pisanja, kvalitetan sistematičan rad vaspitača
podrazumijeva dobro osmišljene aktivnosti na glasovnoj strukturi jezika, upoznavanje djece sa
oblikom slova, analizu riječi na glasove, uočavanje početnog glasa, zajedničku sintezu,
kvalitetne motoričke vježbe, vježbe disanja i koordinacije. Kroz igru i igrolike aktivnosti

3
vaspitači mogu uspješno pripremiti buduće prvake za zahtjevnije zadatke koji podražavaju
učenje čitanja i pisanja.

U predškolskom periodu se, uprkos uvođenju nekih elemenata školskog učenja u rad sa djecom,
igra i igrolike aktivnosti ne smiju isključivati niti direktno suprotstavljati učenju. Vještim
kombinovanjem učenja sa didaktičkim igrama, igrolikim aktivnostima i drugim igrovnim
postupcima, uz vođenje računa da prave razliku među njima, postižu se najbolji efekti. Djeca uče
igrajući se, a učeći se igraju i tako zadovoljavaju svoje suštinske potrebe. Čak i roditeljima treba
skretati pažnju da ne smiju na potrebu djeteta za igrom gledati kao na znak nezrelosti, već treba
da stvaraju uslove da igra bude sadržajnija, funkcionalnija. Za uspješno praćenje onoga što se
radi kako u vrtiću, tako i kasnije na nastavnom času, posebno na početnim časovima obrade
slova, potrebno je do određenog stepena razvijati voljnu pažnju djece i sposobnost aktivnog
uključivanja u vaspitno-obrazovni rad. U tu svrhu vaspitači u pripremnoj predškolskoj grupi
organizuju vizuelne, auditivne, motoričke vježbe, vježbe otkrivanja, memorije, opažanja,
maštanja, zamišljanja i druge. „Karakteristika pažnje malog djeteta je nedostatak posto- janosti,
nju je lako privući bilo kojim neočekivanim i neobičnim postupkom ili sadržajem, ali ona nije
kontrolisana njegovom voljom“ (Kamenov, 2006).

Zato na ovom uzrastu treba igrom, zahtijevima i pravilima u igri, nastojati da se razvije
pažnja, stvore prilike za samopotvrđivanje djece, ali i razvijanje upornosti i istrajnosti kako bi se
osjetilo zadovoljstvo postignutim.

Još od predškolskog uzrasta treba iskoristiti potrebu djeteta za raznovrsnim

funkcionalnim pisanim simbolima, što može biti snažan podsticaj za upoznavanje sa slovima i
čitanjem. Eljkonjin je razradio originalni metod učenja čitanja, koji se pokazao vrlo uspješnim u
radu sa djecom starijeg predškolskog uzrasta (Kamenov, 2006). Učenje je usmjereno na
poređenje, analizu i sintezu jezičkih fenomena. Ovaj metod učenja ukazuje na neophodnost
upoznavanja djece sa glasovnim materijalom jezika kao osnovnim elementima početnog
opismenjavanja. Budući čitalac najpre se upoznaje sa glasovima jezičkog sistema, njihovim
pravilnim izgovorom, rasporedom u riječima, pa tek onda sa slovima kao pisanim znakovima za
bilježenje glasova i njihovo dekodiranje iz pisanog u usmeni govor, koji se zove čitanje.

4
 Prvi korak u učenju čitanja treba da bude uvođenje djeteta u glasovni sistem jezika.
Glasovna analiza podrazumijeva: „razdvajanje zvučnog izgleda riječi od njenog značenja,
rastavljanje na glasove kao dalje nerastavljive jedinice i utvrđivanje njihovog redoslijeda,
poređenje riječi po njihovoj glasovnoj strukturi i uočavanje sličnosti i razlika među njima, kao i
poređenje razlika u značenju reči različitog glasovnog sastava“ (Eljkonjin prema Kamenov,
2006).

Već na početku čitanja dijete najčešće zna da izgovara glasove i zato pažnju treba usmjeriti na
pravilnost izgovora, kao i na jasno razlikovanje pojedinih glasova koji su slični. Pritom, važno je
dječiju pažnju usmjeravati na značenje riječi (pojam može biti ilustrovan) i na njihovo zvučanje
(primjenom auditivnih ili elektronskih medija prevlačenjem ispod riječi osim pojavljivanja
ilustracije predmeta-pojma koji ta riječ znači može se istovremeno čuti izgovor, što podstiče
dijete da povezuje „sliku“ napisane riječi sa pojmom koji znači i izgovorom, odnosno
zvučanjem).

Činjenica je da „ruka šestogodišnjaka nije po svojim morfofunkcionalnim mogućnostima

sposobna da vrši suptilne specijalizovane pokrete koji su neophodni za pisanje“ (Zmanovskij
prema Kamenov 2006). Vještina pisanja podrazumijeva finu motoriku ruku, značajno statičko
opterećenje uslovljeno mirnim držanjem tijela pri pisanju, koordinaciju pokreta koji su
neophodni za pravilno oblikovanje slova. Sve to zahtijeva dugotrajno sistematsko vježbanje
koordinacije pokreta i sitnih mišića ruku, pri čemu ne treba zaboraviti da je najvažnije održavati
dječiju radoznalost i motivaciju da nauče da pišu, posebno ako imamo u vidu napor koji treba
uložiti. Jer, „ako dijete nije steklo povjerenje u sebe i određenu sigurnost, onda neće istrajati u
aktivnostima koje mu se učine težim, iako bi uz nešto truda i upornosti moglo da dođe do
pozitivnih rezultata.

Što više izražen strah od neuspjeha koči kod njega svaku inicijativu“. Zato je „...u
vaspitnom radu sa decom koja nemaju povjerenja u sebe najvažnije organizovati situacije koje će
im dati prilike da potvrde svoje mogućnosti i dožive uspjehe, posebno pred svojim drugovima“
(Kamenov, 2006).

5
3. Usvajanje tehnike čitanja i pisanja kao prioritet učitelja danas

Učenje u školi i opismenjavanje započinju učenjem čitanja i pisanja. „Uvesti učenika u

vještinu čitanja i pisanja znači osposobiti ga da razumije život i lični i duhovni. Zato je važno da
učenik prvog razreda osjeti potrebu za učenjem čitanja i pisanja, da mu taj zadatak čini radost, a
ne opterećenje“ (Milatović, 2011). Danas se nastavi početnog čitanja i pisanja kao ključnoj
oblasti nastave srpskog jezika koja je temelj cijelokupnog obrazovanja posvećuje malo pažnje.
Organizacija ove nastave, izbor postupka obrade slova, ispitivanje prethodnih znanja učenika i
sagledavanje njihovih potreba i mogućnosti, kao i izbor i kreiranje nastavne metodologije
najčešće predstavljaju individualnu stvar učitelja.

Roditelji, bake i deke, kao i pojedini vaspitači, smatraju sebe dovoljno kompetentnim da
slobodno „uče“ buduće prvake čitanju i pisanju. Tako sve više djece dolazi u školu sa
„naučenim“ čitanjem i pisanjem, kako smatraju roditelji, ne shvatajući da su ovo složene vještine
koje podrazumijevaju misaoni napor, preciznost, istrajnost i dosljednost, uz poštovanje
određenih pravila i principa, te da su jedino učitelji dovoljno stručni da rade na ovim ključnim
veštinama na čijem će temelju počivati celokupno obrazovanje i dalji napredak učenika prvog
razreda.

Uloga učitelja, prije svih, kao i roditelja, koji bi učenicima trebalo da budu saveznici i
saradnici u ovom zajedničkom poslu, velika je. Tokom nastave početnog čitanja i pisanja učenik
treba da bude osposobljen da usvoji standardni izgovor glasova, riječi i rečenica, da samostalno
povezuje slova u riječi, riječi u rečenice, da učeći čitanje razvija osećaj za jezik. Učitelj treba da
vodi računa da učenici shvataju riječi cijelovito, a ne kao skupinu slova. On stalno treba da
provjerava razumijevanje pročitanog. Čitanje je nemoguće naučiti bez mnogo upornog vježbanja,
ali i lične posvećenosti učenika, jer je u pitanju složeni misaoni proces koji obavezno
podrazumijeva voljnu aktivnost kako pri opažanju riječi, tako i pri izdvajanju i analizi na
glasove/slova iz kojih se riječ sastoji, imenovanju uočenih slova.

Velike individualne razlike koje postoje među učenicima prvog razreda treba obavezno
uzeti u obzir. U okviru predbukvarskog perioda poželjno je u što većoj mjeri ujednačiti kolektiv,

6
odnosno stvoriti osnovu da svako može uspješno da savlada tehniku čitanja i pisanja. Zato je
neophodno organizovati vježbe u posmatranju, slušanju, opisivanju, pričanju, prepričavanju,
disanju, kao i motoričke vježbe. Nedovoljan broj časova posvijećenih utvrđivanju, vježbanju i
provjeravanju naučenog čini da veliki broj učenika prvog razreda ne savlada uspješno tehniku
čitanja i pisanja, te se usljed gomilanja novih sadržaja kako iz oblasti jezika, tako i drugih
predmeta u čijem saznavanju je čitanje i pisanje osnova učenja, ispoljavaju brojni problemi čije
posljedice mogu biti dalekosežne.

Istraživanja (Pavlović, Baucal, 2010.) pokazuju da učenici završnih razreda osnovne

škole ne umiju da poslije čitanja izdvajaju bitno od manje bitnog, da tumače napisano, tumače
nelinearni tekst što je posljedica nedovoljne osposobljenosti da čitaju tečno i sa razumijevanjem,
uočavaju uzročno-posledičnu povezanost i kritički pristupaju pročitanom.

Pisanje je, takođe, tehnika koja zahtijeva stalna vježbanja, preciznost, upornost,
dosljednost, dobru koordinaciju, razvijenost sitnih mišića ruku kako bi učenici uspješno
oblikovali slova i lijepo i precizno izvlačili linije pri pisanju štampanih, a posebno pri pisanju
pisanih slova.

Istovremeno je važno razviti saznajnu potrebu djece kada je o čitanju i pisanju riječ, jer „kao
posljedica njenog zadovoljavanja može se javiti radost, kad god se bude saznalo nešto novo.
Ukoliko se to ne postigne svaki trud je uzaludan. Naime, dijete može savršeno dobro da shvata
neophodnost školskog učenja i pozitivno da se odnosi prema njemu, učitelj može da organizuje
svoje časove na najbolji način, a sve to neće dati očekivane rezultate ako dijete nije iskusilo
radost saznavanja“ (Kamenov, 2006). Zato je stalna povratna informacija pri učenju čitanja i
pisanja obavezna. Često se igrom sa elementima učenja, odnosno učenjem uz igrolike aktivnosti
u kojima dijete uživa, može obezbijediti prilika za samopotvrđivanje i postizanje uspjeha, jer
izreka kaže da ništa tako dobro ne uspjeva kao sam uspjeh.

4. Igra i njena uloga u učenju čitanja i pisanja

7
 Počev od predškolskog uzrasta, kada se djeca pripremaju za obradu slova i kasnijeg
učenja čitanja i pisanja, pa do usavršavanja ovih tehnika tokom prva dva razreda osnovne škole,
igra je osnovna aktivnost koju ne smijemo prisilno prekidati nametanjem djeci školskih obaveza
i obimnih domaćih zadataka. Celokupan rad vaspitača, kao i učitelja u toku prva dva razreda
osnovne škole, treba da se zasniva na igri. Djeca najlakše uče, upoznaju svijet oko sebe igrajući
se i igraju se otkrivajući dotle nepoznato. Zato im kroz igru treba stalno skretati pažnju na
pravilnu artikulaciju glasova, naročito prilikom razlikovanja suglasnika koji se teže izgovaraju ili
su slični po zvučnosti (b-p, i-g, l-lj, n-nj...). U tu svrhu treba koristiti didaktičke igre, zagonetke,
brzalice i druge pogodne podsticaje koji pomažu da shvate glasovnu strukturu riječi i pravilan
izgovor.

Igra je metod i važno sredstvo koje vaspitaču pruža brojne mogućnosti da kod djece
predškolskog uzrasta razvija voljno ponašanje, samokontrolu, pažnju, spremnost za prihvatanje i
izvršavanje zadataka, razvijanje pozitivne slike o sebi i drugih poželjnih osobina ličnosti.Osim
rada na glasovima veoma je važno raditi i na upoznavanju djece sa izgledom slova. U pripremi
za obradu važno je upoznati slova kao znake za bilježenje glasova, formirati jasnu razliku
između samoglasnika i suglasnika, što je neophodno za stvaranje glasovnog oblika riječi tako što
se prvo upoznaju samoglasnici, pa tek onda suglasnici. Da bi se izgled slova dobro uočio i trajno
upamtio i da bi se ona razlikovala među sobom, koriste se sljedeći postupci: nalaženje novog
slova i poređenje sa već upoznatim slovima, oblikovanje slova od drvaca, papirnih traka,
plastelina, perli, sjemenki..., nalaženje pojedinih slova u riječima različitih tekstova, natpisima,
oblicima predmeta u prirodi, pokazivanje tijelom oblika pojedinih slova (Stojanović, 2012),
čitanjem prigodnih stihova i slično. Na primjer: Simina azbuka

...Malo slovo ne zna svako, Š veliko viljuška je,

al` velika čita lako, U k`o levak kriv na kraju,

jer imaju zgodne šare- a T čekić da kucaju,

N mi liči na nogare, Na stolicu Ć me seća,

A je kao krov na kući, J udica malo veća.

8
a P vrata kud ću ući, G je kao drška štapa

Ž je kao prava žaba, a Z kao mačja šapa,

a F kao naša baba, S je kao potkovica,

O je sasvim kao jaje a M kao šajkačica... Branislav Brana Cvetković (Kamenov, 2006: 361).

Usložnjavanje pokretljivosti šake i prstiju postiže se mnogim aktivnostima koje imaju zabavni i
edukativni karakter.

Slika 1. Primjer vježbi za razvoj grafomotorike

Kroz igru, zahvaljujući motivisanosti, djeca ulažu misaoni napor i trud da postignu
određene ciljeve više nego u bilo kojoj drugoj aktivnosti. Osnovni elementi u strukturi igre su:
zamisao, sadržaj, radnja igre, igrovna sredstva.

Zamisao obično podrazumijeva ciljeve koje želimo da ostvarimo, a sadržina je najčešće

vidljiva u nazivu igre: Dopuni, Imenuj, Sastavi, Otkrij, Spoji, Pronađi, Nacrtaj, Ispričaj i sl.

Sadržaj obično ima sve ono pomoću čega se ostvaruju postavljeni zadaci.

9
 Radnja igre podrazumijeva sve ono što izaziva dječiju intelektualnu ili fizičku aktivnost,
a pravila su osnovni elementi po kojima se ona organizuje i po kojima se djeca orijentišu u toku
igre“ (Naumović, 1998).

Igrolike aktivnosti i didaktičke igre po načinu organizacije i ulozi odraslih u njima

donekle se približavaju školskom učenju, što je posebno važno za složene misaone napore i duža
psihička opterećenja. „Saznanja stečena u igri nisu nikada pasivna, sterilna i neprimjenljiva, kao
što se često to dešava sa školskim znanjima, već su sastavni dio dječije životne prakse, dobro se
pamte i prenose na druge situacije“ (Kamenov, 2006).

Vaspitač, kao i učitelj dobrim izborom igre, kvalitetnim didaktičkim sred- stvima,
valjanim usmeravanjima djece, podsticanjem mašte, ali i spontanim navođenjem da izrazi
zamišljeno, doživljeno, viđeno, značajno doprinosi razvoju pozitivnih osobina ličnosti koje su
važne u procesu učenja čitanja i pisanja. Saznajna motivacija treba da se zasniva na
interesovanju stvorenom za grafičke aktivnosti i želji (koju prate emocije) da se izvršavaju
određeni grafički zadaci koje učenici mogu da dobiju i putem savremenih nastavnih sredstava
kao što su smart table ili računari, koji istovremeno angažuju više čula i duže okupiraju pažnju
učenika, s obzirom na to da ih oni uveliko koriste i prije polaska u školu.

Korišćenjem mnogih zanimljivih igara na času obrade slova, frontalno, grupno, u paru ili
individualno, moguće je osposobiti dijete za pravilan pritisak olovke po podlozi, kao i razvijanje
čulnog opažanja kome doprinose perceptivne aktivnosti. Sa opažanjem se razvija pažnja, tj.
sposobnost usmjeravanja na posmatrani predmet i koncentracija na određenu aktivnost, čemu
doprinose igre memorije, traženje detalja, skrivenih razlika i slično.

5. Učenje čitanja i pisanja primjenom programskih paketa

Posljednjih godina neke izdavačke kuće i pojedine kompanije plasiraju na tržište zanimljive
edukativne igre, interaktivne programe, čak i elektronske bukvare kako bi olakšali učenje čitanja

10
i pisanja i prvacima učinili zanimljivim ove složene vještine koje zahtijevaju svakodnevno
vježbanje i višemjesečni sistematičan i naporan rad.

Savremeni elektronski mediji svojom multimedijalnošću i interaktivnošću omogućavaju

učenicima lako i brzo savladavanje čitanja i pisanja. U nastavku je data analiza jednog takvog
bukvara. Elektronski bukvar, autora Vuka Milatovića i Anastasije Ivković, u izdanju Zavoda za
udžbenike, koji je imao brojna izdanja u štampanoj verziji, pravo je osvježenje za učenike. Pored
lijepo ilustrovanih stranica, sve aktivnosti su propraćene vizuelnim i zvučnim signalom,
zanimljivim ilustracijama i prijatnom muzikom, kao i čitanjem. Dolaskom na stranu na kojoj se
nalazi azbuka učenici mogu sami izabrati željeno slovo, a ako se slovo tek obrađuje na času,
učitelj će ih usmjeravati. Ispod svakog slova nalazi se predmet ili biće, pojam čiji naziv/ime
počinje, jer se klikom na slovo čuje glas. Na taj način učenici lako uočavaju razliku između glasa
i slova i pravilno formiraju ove pojmove. Ispod svakog slova nalazi se predmet ili biće, pojam
čiji naziv/ime počinje, jer se klikom na slovo čuje glas. Na taj način učenici lako uočavaju
razliku između glasa i slova i pravilno formiraju ove pojmove.

Slika
2.

Elektronski bukvar, Milatović, V, Ivković, A, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

Klikom na odabrano slovo dolazimo na stranicu posvećenu njemu. Primjećujemo da je

organizovana na sličan način kao i stranice štampanog bukvara. Moguće je klikom na slovo čuti
pjesmu u kojoj je frekventnije zastupljen glas koji se obrađuje, a istovremeno i videti slovo, kako
štampano, tako i pisano. Klikom na zelenu strelicu slovo se ispisuje, pa učenik može pratiti

11
postupak pisanja i ponavljati ga onoliko puta koliko je potrebno. Primjetno je da su stranice
prvih nekoliko slova namijenjene uporednoj obradi štampanog i pisanog slova monografskim
postupkom, a kasnije, kada učenici steknu rutinu, moguće je prijeći na grupni postupak obrade.

Slika 3. Stranice elektronskog bukvara prilagođene monografskoj i grupnoj обради

слова

Na stranicama su očigledni postupnost i sistematičnost u organizovanju sadržaja jer se

polazi od glasa, preko slova, riječi i rečenice, da bi se na kraju našli kraći tekstovi zasićeni novim
slovima. Ilustracije su zanimljive i podsticajne, kako za usmeno, tako i za pismeno izražavanje.
Klikom na ilustraciju dobija se naziv pojma, na ekranu se ispisuje riječ, pa je moguće vježbati i
glasovnu analizu. Na kraju se može čuti čitanje. Rad na ovako koncipiranom bukvaru
obezbeđuje dinamiku, zanimljivost sadržaja, pojačava pažnju, ali omogućava i bogaćenje
riječnika. Prisustvo rebusa poseban je izazov za pojačanu misaonu aktivnost.

Klikom na tekst učenik može da ga čuje i da prati kako se koja riječ čita. U elektronskom
bukvaru date su i odgovarajuće leksičke i sintaksičke vježbe. Prevlačenjem slova i njihovim
stavljanjem na odgovarajuće mjesto učenici mogu sastavljati riječi. Igra riječima i nepotpunim
rečenicama takođe je zanimljiv zadatak za one koji znaju da čitaju i mogu više.

Analizom bukvara zaključuje se da je riječ o veoma podsticajnom nastavnom sredstvu

koje je moguće koristiti kako na času obrade slova, tako i kod kuće za samostalni rad učenika na
uvježbavanju tehnike čitanja i pisanja. Mogućnost izbora sadržaja, auditivni efekti, kao i
zanimljive ilustracije kojima se postiže vizuelizacija, prilika za kombinovanje monografskog i
grupnog postupka obrade slova, brojni rebusi, zanimljivi zadaci za rad na pojmovima glas, slovo,
riječ, rečenica, kao i tekstovi koje učenik može da čuje, snažan su podsticaj za njegovo aktivno
uključivanje od samog početka obrade slova u skladu sa individualnim mogućnostima, što ovaj
bukvar čini poželjnom inovacijom u nastavi početnog čitanja i pisanja.

Za ovu priliku prikazaćemo i mogućnosti upotrebe paketa zabavnih igara pod nazivom
Đače prvače, koji se sastoji od 19 edukativnih igara, u izdanju kompanije Mikro knjiga,
namijenjenih predškolcima i učenicima prvog razreda. Paket obuhvata igre namijenjene učenju
slova, čitanja i pisanja, kao što su: Azbuka, Učimo pisanje, Slovarica, Pronađi slovo, Dopuni
riječ, Spoji linijom, ali i niz drugih namijenjenih učenju brojeva, razvijanju memorije, usvajanju

12
pojmova iz prirode i društva. Paket je urađen na srpskom jeziku ćiriličnim pismom, što je još
jedna pogodnost, jer djeca danas zbog upotrebe računara i mobilnih telefona još od malih nogu
najprije upoznaju latinicu, pa tek onda ćirilicu. Predloženim sadržajima svaki učenik može da
nauči slova brzo i lako, spontano, kroz igru i zabavu. Učenjem slova na ovaj način djeci se
približava rad na računaru, razvija se osjećaj i svijest da se računar može koristiti u edukativne
svrhe, a ne samo za igranje igara. U nastavku je data analiza pojedinih igara koje se tiču čitanja I
pisanja.

Slika 4. Igra Azbuka

Igra Azbuka namijenjena je učenju slova. Na ekranu su prikazana velika štampana slova.
Klikom na svako slovo prikazuje se slika objekta čiji naziv počinje tim slovom. Istovremeno se
čuje izgovor glasa. Recimo, klikom na slovo A dobija se slika auta, aviona, autobusa, ajkule, a
onda se čuje glas A, što učeniku obezbjeđuje vježbanje pravilnog izgovora i glasovnu analizu
dobijene riječi. Osim štampanih, postoji mogućnost za upoznavanje i pisanih slova.

Ovakav način upoznavanja slova veoma je privlačan učenicima, pruža mogućnost

vježbanja izgovora, ali i upoznavanja sa oblikom slova. Stranica je sa diferenciranim zadacima,
što pruža mogućnost učenicima koji umiju da čitaju da uočavanjem/izdvajanjem glasova
vježbaju čitanje. Mogu da vježbaju i usmeno izražavanje opisivanjem pojmova, sastavljanjem
rečenica sa datim riječima. Imaju priliku da vide način pisanja slova, što može biti uzor da i sami
vježbaju pisanje. Istovremeno upoznaju veliki broj pojmova koji se tiču brojnih drugih oblasti,
čime bogate riječnikIgra Azbuka namijenjena je učenju slova. Na ekranu su prikazana velika
štampana slova. Klikom na svako slovo prikazuje se slika objekta čiji naziv počinje tim slovom.
Istovremeno se čuje izgovor glasa. Recimo, klikom na slovo A dobija se slika auta, aviona,
autobusa, ajkule, a onda se čuje glas A, što učeniku obezbjeđuje vježbanje pravilnog izgovora i
glasovnu analizu dobijene riječi. Osim štampanih, postoji mogućnost za upoznavanje i pisanih
slova.
Ovakav način upoznavanja slova veoma je privlačan učenicima, pruža mogućnost
vježbanja izgovora, ali i upoznavanja sa oblikom slova. Stranica je sa diferenciranim zadacima,
što pruža mogućnost učenicima koji umiju da čitaju da uočavanjem/izdvajanjem glasova

13
vježbaju čitanje. Mogu da vježbaju i usmeno izražavanje opisivanjem pojmova, sastavljanjem
rečenica sa datim riječima. Imaju priliku da vide način pisanja slova, što može biti uzor da i sami
vježbaju pisanje. Istovremeno upoznaju veliki broj pojmova koji se tiču brojnih drugih oblasti,
čime bogate riječnik.
Slika 5. Igra Učimo pisanje
Igra Učimo pisanje namenjena je upoznavanju oblika slova, analizi grafičke strukture i
usvajanju postupka pisanja. Slova su smještena u sistemu linija. Međutim, nema velikih i malih
praznina kao u svesci, što zahtijeva dodatno objašnjenje učitelja. Činjenica da se slovo ispisuje
pred djetetom, te ono može da prati postupak pisanja, olakšavajuća je okolnost kako za učitelja
na času, tako i za roditelje kod kuće, jer dete u svakom trenutku ima ispravan model po kome
piše.

Na času učitelj može da navodi učenike da posmatrajući slovo uoče elemente iz kojih se
sastoji, kako bi upoređivanjem uočili sličnosti i razlike sa prethodno obrađenim slovima. Poslije
uspješne analize grafičke strukture učenici imaju priliku da vide postupak pisanja slova, koji
može da se ponavljaIgra Učimo pisanje namenjena je upoznavanju oblika slova, analizi grafičke
strukture i usvajanju postupka pisanja. Slova su smještena u sistemu linija. Međutim, nema
velikih i malih praznina kao u svesci, što zahtijeva dodatno objašnjenje učitelja. Činjenica da se
slovo ispisuje pred djetetom, te ono može da prati postupak pisanja, olakšavajuća je okolnost
kako za učitelja na času, tako i za roditelje kod kuće, jer dete u svakom trenutku ima ispravan
model po kome piše.

Na času učitelj može da navodi učenike da posmatrajući slovo uoče elemente iz kojih
se sastoji, kako bi upoređivanjem uočili sličnosti i razlike sa prethodno obrađenim slovima.
Poslije uspješne analize grafičke strukture učenici imaju priliku da vide postupak pisanja
slova, koji može da se ponavlja.

14
 Slika 6. Igra Slovarica

Slovarica je igra uz koju se uči čitanje. Organizovana je po nivoima. Zadatak učenika

je da prepozna pojam na slici, a onda prevuče mišem početno slovo njegovog naziva do slike.
Kada bude na taj način otkrio sve sličice i identifikovao početna slova pojmova, dobiće riječ.
To je prilika za formiranje pojma riječi, glasovnu analizu, otkrivanje značenja i bogaćenje
riječnika, što sve utiče na pripremu za čitanje i pisanje.

Slika 7. Igra Pronađi slovo

Pronađi slovo je igra koja pomaže učeniku u učenju čitanja. Vrijeme je ograničeno, zadat je
određen broj riječi. Cilj je da se za što kraće vreme otkriju slova koja nedostaju, što dodatno motiviše
učenika. Zanimljiva ilustracija jarkih boja privlači pažnju, ali i diskretno skriva rasuta slova, od kojih
je samo jedno riješenje. Posmatrajući zadati pojam, čitajući nepotpunu riječ, analizirajući naziv i
značenje, učenik razmišlja i otkriva riješenje. Klikom na slovo za koje smatra da je riješenje dopunjuje
riječ, za šta dobija poene. Dobijenu riječ može da čita, da opisuje pojam, kao i sliku koju vidi, da od
slike stvara priču i na taj način razvija jezičke sposobnosti.

15
 Slika 8. Igra Dopuni riječ

Igra Dopuni riječ takođe je namijenjena vježbama u čitanju. Ograničenost vremena dodatna je
motivacija onima koji već znaju slova i umiju da čitaju. Na ovaj način, igrajući se riječima,
učenici usavršavaju tehniku čitanja. Učeniku se prikazuju slike i odgovarajuće riječi koje
imenuju objekte na slikama. Redoslijed je ispremještan. Zadatak je da na osnovu slike brzo
razmišlja i otkrije koja dva slova, odnosno prvi slog zadate riječi, nedostaje kako bi dobili
smislenu riječ prikazanu slikom.

Ovo su samo neke od mogućnosti primjene igrolikih aktivnosti u fazi pripreme ili pri obradi
slova i učenju čitanja i pisanja primjenom interaktivnih programskih paketa. Razvoj nauke i
tehnike uslovio je potrebu da se nastava uopšte, a posebno nastava početnog čitanja i pisanja,
stalno osavremjenjuje, naročito u oblasti pristupa učeniku, što podrazumijeva i promjenu njegove
pozicije primjenom savremenih nastavnih sredstava.

16
 ZAKLJUČAK
Dinamičan tempo života učinio je da savremenom čovjeku nije toliko važno koliko i
kako uči, da li će nešto znati, jer su mu informacije o svemu dostupne na internetu. Savremeni
mediji najčešće podrazumijevaju brzo i kratko, pritom šturo i neprecizno informisanje, čime
negativno utiču na kvalitet komunikacije, zapostavljajući ljepotu usmene i pisane riječi. S druge
strane, tačno je da se slikom može reći više nego sa hiljadu riječi, ali da bi mogla da se tumači na
taj način, neophodno je znanje koje se, između ostalog, stiče čitanjem. Zato ne treba dozvoliti da
se vremenom tehnika čitanja i pisanja, zbog brojnih problema sa kojima se učenici sreću, do te
mjere obezvrijedi da pojedinac ne ovlada uspešno njima, te time ne obraća pažnju na izražajnost
govorenja i ljepotu pisanja, koje su temelj dobrog obrazovanja i samoučenja.

Način i brzina sticanja vještine čitanja i pisanja individualni su čin svakog pojedinca.
Međutim, značajnu ulogu u svemu tome ima savjestan učitelj, posvećen poslu, koji prateći razvoj
nauke i tehnike, upoznajući mogućnosti savremene nastavne tehnologije i primjenjujući ih u
praksi, može da ispoštuje individualne razlike među učenicima. Za razliku od tradicionalne
nastave, u kojoj je najčešće imao autoritativan odnos prema učeniku i, pored knjige, bio jedini
izvor znanja u savremenoj školi, osim stručnih kompetencija, treba da ima razvijene
informacione kompetencije i svijest o potrebi promjene pristupa učeniku sa ciljem njegove
misaone aktivizacije.

Zahvaljujući savremenim medijima, kao što se iz našeg rada može vidjeti, učitelj sve više
poučava, upućuje, pojašnjava, izrađuje instrumente za provjeru, što mu obezbjeđuje više
vremena da se posveti kvalitetu komunikacije sa učenicima, mentalnim procesima koje podstiče
kod njih, načinu rada, izboru sredstava, pripremi podsticajnih pitanja i zadataka, emocijama koje
će tako organizovan proces učenja izazvati, kao i praktičnoj primjeni naučenog. Time
obezbeđuje svakom učeniku, počev od prvog razreda, da napreduje svojim tempom osjećajući
radost i zadovoljstvo pri učenju. Od nedovoljno aktivnog učesnika, koji najčešće daje odgovore

17
na postavljena pitanja, ispunjava naloge, često bez blagovremene povratne informacije
korišćenjem savremenih medija, učenik prvog razreda postaje tragalac/stvaralac koji vlastitim
misaonim naporom, slušanjem, čitanjem, otkrivanjem, zadovoljstvom koje izazivaju dobro
kreirani, primerenij i podsticajni zadaci

lako pronalazi informacije, daje tačne odgovore, postiže uspjehe. Sve je to dobra prilika
da naučeno u okviru srpskog jezika provjeri u nastavi drugih predmeta pod uslovom da uspješno
vlada vještinom čitanja i pisanja bez koje je kvalitetno samoobrazovanje nezamislivo, a upotreba
savremenih medija ograničena.

LITERATURA

 Eljkonjin, D. B. (1978). Psihologija dečje igre. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva.
 Kamenov, E. (2006). Vaspitno-obrazovni rad u pripremnoj grupi vrtića, teorija i praksa.
Novi Sad: Dragon.
 Milatović, V. (2011). Metodika nastave srpskog jezika i književnosti u razrednoj nastavi.
Cvetanović, Z. i sar. (ur.). Beograd: Učiteljski fakultet.
 Naumović, M. (1998). Metodika razvoja govora. Pirot: Visoka škola za obrazovanje
vaspitača u Pirotu.
 Pavlović-Babić, D., Baucal, A. (2010). Čitalačka pismenost kao mera kvaliteta
obrazovanja: procena na osnovu PISA 2009 podataka, u Psihološka istraživa- nja, Vol.
XIII (2)
 Rajović, R. (2012). NTC sistem učenja: Metodički priručnik za vaspitače, Kako uspešno
razvijati IQ deteta kroz igru. Novi Sad: Smart production.
 Rajović, R. (2012). NTC sistem učenja: Metodički priručnik za učitelje „Učenje je igra“.
Banja Luka: Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.
 Stojanović, B. (2015). Vrednosti narodne književnosti u nastavi, teo- rijski i metodički
pristup. Vranje: Učiteljski fakultet u Vranju.
 Stojanović, B. (2012). Igra i igrolike aktivnosti u nastavi početnog čitanja i pisanja, u:
Obrazovne inovacije u informacionom društvu, Srpska akademija obrazovanja. Užice
 Čalić, B. (2010). Bukvar veliki Zaharije Orfelina kao prosvetiteljska ideja obrazovanja, u:
Jordanović, B. (ur.): Bukvari i bukvarska nastava kod Srba. Beograd: Pedagoški muzej.

18