MOLITVA PRED RASPELOM

O uzvišeni i slavni Bože,

rasvijetli moje srce!
daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu,
savršenu ljubav, duboku poniznost,
osjet i spoznaju,
da opslužujem tvoje zapovijedi.
Amen.

ZA ŠTO JE FRANJO MOLIO?

● Ovo je najranija poznata molitva sv. Franje koja potječe iz 1206.
godine
● Sastoji se od jednog zaziva i dvije molbenice
● Prvi zaziv uzvišeni i slavni Bože izražava Franjino stvorenjsko
divljenje prema
Stvoritelju
 U vrijeme kad je Franjo izgovarao ovu molitvu, nalazio se u
crkvici sv. Damjana, pred Raspelom, na početku svoga obraćenja.
Imao je 24 godine. Bio je u dilemi. Nije znao kamo će sa svojim
životom ni što će.

 Druga molbenica, daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu i savršenu ljubav,

odražava nutarnji molitveni dinamizam: hod od negativnog
(mračnog) k pozitivnom (svijetlom)… od tame neznanja i
neizvjesnosti prema svjetlu vjere, nade i ljubavi.
 Klečeći pred Gospodinom Franjo priznaje da je njegovo srce obavijeno
tamom i sumnjama.
 Svaka sposobnost srca i uma koje mu je Bog darovao mora ga voditi
nazad k Bogu.
 Iako je patio u duhu obuzet sumnjama, nije samo molio za vjeru,
nadu i ljubav, nego je sva njegova motiva usmjerena k jednom cilju:
da uzmogne opsluživati Božje zapovijedi.

KAKO JE FRANJO MOLIO?

 Ova molitva nam govori o načinu kako je Franjo molio. On počinje
zazivajući Boga i završava s namjerom opsluživanja Božjih zapovijedi.
 Dvije uporišne točke molitve su glagoli dati i opsluživati: Bog daje
kako bismo mi mogli opsluživati Njegovu volju.
 Bog nadahnjuje i daje, Franjo sluša i izvršava (OR 3-15)
 O uzvišeni i slavni Bože,
rasvijetli moje srce!
Franjo je u dubokoj dilemi. Razmišlja što će poduzeti. Godinu ranije
sreo je gubavca i taj susret ga je duboko potresao. Razmišlja da ostavi
unosnu trgovinu i da se posveti posve gubavcima. Onda, dok je molio,
čuje glas Isusa s Raspela: “Zar ne vidiš, Franjo, da se moja kuća ruši?
Idi i popravi je za mene!” (TD 13) Želja da promijeni dotadašnji život i
daruje ga Bogu postaje sve jača. S druge strane, njegov otac Pietro
Bernardone je neumoljiv. Zahtijeva od Franje da ga naslijedi u trgovini i
uveća obiteljsko bogatstvo. Što učiniti?

 U takvoj situaciji unutarnje neizvjesnosti i tame, Franjo se ne okreće

sebi, nego gleda prema uzvišenom Bogu da mu prosvijetli srce i razum
kako bi znao što mu je činiti.
 Oči vjere vide dalje od boli i muke Raspetog. Raspelo u sv. Damjanu
prikazuje oboje: Veliki petak i nedjelju Uskrsnuća. Čak i na križu Krist je
i dalje Gospodin, odjeven u slavu i veličanstvo. Franjo u Kristu koji trpi
susreće slavnog Boga.
 Sva zahtjevnost našeg života vjere sastoji se u kontemplaciji Velikog
petka i nedjelje Uskrsnuća zajedno, u slavljenju Uskrsnuća
Gospodinovog svaki dan.
 Budući da Krist, iako raspet, i dalje sjaji u svom veličanstvu, onda kad
patnje, boli i smrt pomute radost našeg života, ne smijemo im
dopustiti da nas gurnu u beznađe.
 Franjo je primjer kako radost može zasjati i u slaboćama i tjelesnim
mukama.
 Čak i u trenutku smrti Božje se veličanstvo očitovalo, jer mu je
Gospodin darovao privilegij umiranja s pjesmom na usnama okružen
braćom i sestrama.
 U svom zazivu uzvišeni i slavni Bože, Franjo priznaje Božje veličanstvo.
 Sve što možemo dok smo sučeljeni s nedostupnom Božjom svjetlošću
jest ispovjediti vlastitu tamu.
 Zato je zaziv slavni zgodno popraćen prošnjom rasvijetli moje srce.
 Riječ srce ovdje znači samo središte Franjinog bića, tamu njegova uma
i osjećaja, njegovih sumnja i strahova, njegovu nemoć da vidi kamo bi
trebalo krenuti, njegovu unutarnju moru, njegov procjep između očaja
i utjehe.
 Prosvjetljenje može doći jedino od Boga.
 Franjina prva prošnja upućena je Božjoj slavi kako bi bio prosvijetljen.
 To je upravo ono što mu je najhitnije trebalo, jer kad nas obasja Božje
svjetlo mi vidimo naše živote daleko jasnije .
 Daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu i
savršenu ljubav!
 Klečeći pred Raspelom u crkvici sv. Damjana Franjo spoznaje kako je
mračno njegovo srce.
 Stvarni uzrok tame je njegova nemoć da se otrgne od svijeta i preda
Ocu kako je to Krist Raspeti učinio.
 Moli za kreposti koje su prikladan odgovor Isusovoj žrtvi na križu. Moli
za tri teološke kreposti, ključne vrednote kršćanskog života.
 Vjerom se predajemo Bogu, kako je učinio Abraham, nadom gledamo
iznad sebe i ljubavlju darujemo središte našeg bića u odgovoru na
Božju ljubav prema nama.
 Svakodnevna prošnja daj mi pravu vjeru može nas sačuvati od
pretjeranog pouzdanja u sebe i od nespokoja zbog suvremenih
pomodnih vjerovanja.
 U mladosti Franjo je slijedio vlastite ideale. Sanjao je o tome da
postane vitez i proslavi se mačem i junačkim djelima.
 Međutim, slušajući svoju savjest pred Raspetim Isusom počinje usvajati
drugačiji ideal.
 Sad moli za sigurnu nadu, daleko veću od prijašnje ambicije za
popularnošću i slavom. Bog postaje središte njegovog života i garancija
njegovog uspjeha.
 Svi mi čeznemo za ljubavlju, rastemo i postajemo bolji kad volimo i
kad smo voljeni.
 Naša ljubav se usavršava u sebedarju drugima.
 Ovo je savršena ljubav za koju je Franjo molio, sebedarna ili
potpuna ljubav.
 Franjina predanost u pomaganju gubavcima plod je njegovog
iskustva Isusove savršene ljubavi.
 Iznenađen je sobom: pita se odakle mu tolika snaga da nadvlada
gađenje i zagrli izobličenog gubavca kraj puta, da ga poljubi i očisti
njegove gnojne rane.
 Odgovor nalazi u križu, u Kristovom žrtvenom samopredanju.
 Franjo moli za snagu da uzmogne nastaviti što je upravo započeo,
pomagati gubavcima.
 Svjestan je da on to nikad ne bi mogao sam od sebe učiniti.
 Franjo treba ljubavi koja mu omogućuje da vidi nevolju svojih
bližnjih i da se daruje njima.
 Zato moli za dar ljubavi koja ga preporađa kako bi započeo novi
život.
 Franjo moli za dar savršene djelotvorne ljubavi.
 Daj mi osjet i spoznaju!

 Franjo je prvo molio za temeljne kršćanske kreposti, a poslije za

intelektualne moći: osjet i spoznaju.
 Riječ osjet (lat. sensum) odnosi se na osjete i općenitije na osjećanje
ili osjećajnost. Tako bi se ova prošnja mogla prevesti kao:
Daj mi osjećajnost da razumijem tvoju zapovijed. Dopusti mi da
opipljivo doživim ono što ti želiš da ja učinim. Učini me osjetljivim
prema tebi i prema stvorenjima. Daj mi milost da držim uvijek
budnim svoje osjete kako bih razumio smisao svog života.

 Spoznaja (lat. cognitio) znači moć razumijevanja i prepoznavanja što

podrazumijeva percepciju i intuiciju.
 Tako Franjo moli kako bi mogao prepoznati i slijediti pravi put i
razumjeti Božje planove.
 Pod izrazima osjet i spoznaja Franjo podrazumijeva cijelu svoju
osobu, tijelo i duh.
 Trebamo izvršavati Božje zapovijedi srcem i umom, tijelom i dušom,
sa svom svojom snagom. Ali mi to ne možemo sami od sebe.
 Zato Franjo vapi, Gospodine, jer pravi osjet i spoznaja dolaze samo
od Boga.
 Da opslužujem tvoje zapovijedi!
 Završavajući svoju molitvu Franjo ne traži ništa isključivo za sebe. Sve
što želi jest da uzmogne živjeti u skladu s Božjim zapovijedima.
 U svom traženju mladi Franjo očekuje sve od Boga. Potpuno predaje
sebe Bogu i moli jedino da opslužuje njegove zapovijedi .
 Dok Franjo kleči pred Raspelom njegova duboka tjeskoba preokreće se u
suosjećanje s Raspetim Isusom.
 Dotada je okupiran svojom unutarnjom tamom, tjeskobom i
neodlučnošću.
 Iza toga njegova patnja nalazi konačni smisao: iskazat će svoju ljubav
prvo gubavcima a onda je proširiti na sve: “odbačene, siromašne,
nemoćne, bolesne, gubave i prosjake pokraj puta” (NPr 9:2).
 Patit će sa patnicima u nemiloj situaciji jer će gledati u njima Spasitelja
koji trpi. Sućut i patnja s Raspetim odredit će u budućnosti put koji će
Franjo slijediti.
 Franjo se oslobađa sebe, svog egoizma, i tako se ispunja suosjećanjem
prema Raspetom da će Krist utisnuti svoje rane u njegovo tijelo pred
kraj života.
 Molitva pred Raspelom u sv. Damjanu, kad je Franjo uvidio da treba
posvetiti svoj život sućuti prema Raspetom Isusu, predstavlja
prekretnicu u njegovom životu.
 Tad je Franjo zakoračio prema svetosti, prema stigmatama,
vanjskim znacima njegove identifikacije s Raspetim Kristom.
 Staza življenog evanđelja koja je vodila k La Verni započela je u sv.
Damjanu.

 Legenda trojice drugova ističe ovu vezu:

Od tog časa njegovo srce bilo je pogođeno i ranjeno užarenom
ljubavlju i sućuti prema Kristovoj muci i do kraja svog života
nosio je u njemu rane Gospodina Isusa. Ovo se jasno potvrdilo
poslije kad su te iste rane – stigmate – bile čudesno utisnute u
njegovo tijelo a sviju da ih vide (TD 14).

Guča Gora, 1/09/2007 fra Pero Vrebac

. .