RUSKE TAJNE ORGANIZACIJE (FSB I GRU)

Antonio Mamić i Roko Major

Mentor: dr. sc. Petar Mišević

Menadžment poslovne sigurnosti

Sveučilište Libertas

10
Sadržaj

1. UVOD.......................................................3
2. FSB............................................................4
2.1. POVIJEST FSB-a.....................................4
2.2. USTROJ FSB-a........................................5
3. GRU..........................................................7
3.1. POVIJEST GRU-a...................................7
3.2. USTROJ GRU-a.......................................8
3.3. SPECIJALNE SNAGE............................9
4. POPIS LITERATURE............................10

10
 1. UVOD
Tajna služba ili obavještajna služba jest organizacija za tajno prikupljanje informacija
koje su potrebne za sigurnost države. Djelatnost obuhvaća i prikrivene operacije,
razne vrste korištenje medija sa svrhom utjecaja na javno mnijenje, atentate, sabotaže,
gospodarski rat itd. Ponekad se skupljaju i informacije o poslovnim subjektima, ili
podaci o tehnologiji proizvodnje (tzv. industrijska špijunaža). Za prikupljanje
informacija obavještajne službe koriste se i informacijama doušnika, te prisluškuju
telekomunikacijski promet. Uobičajena podjela tajnih službi u većini država na svijetu
je na obavještajnu službu zaduženu za obavještajno djelovanje izvan zemlje,
sigurnosnu službu zaduženu za unutarnju sigurnost, vojnu obavještajnu službu
zaduženu za obavještajno i sigurnosno djelovanje za potrebe oružanih snaga te službe
za nadzor i presretanje komunikacije, posebice u zemljama sa engleskog govornog
područja. Tajne službe postojale su od nastanka civilizacije. Nastankom industrijske
civilizacije ove službe su doživjele nagli razvoj, te su poslove počele dijeliti na vojne,
industrijske i političke, odnosno na uhođenje protivnika, otkrivanje neprijateljskih
uhoda i na zaštitu tajnosti važnih informacija vojne, industrijske i političke prirode. Za
razliku od javnih sigurnosnih službi kojima je zadatak štititi zakon i opsluživati
pravosudna tijela, tajne obavještajno sigurnosne službe štite državu, te nisu dužni
pomagati rad sudskih vlasti osim kad je to u interesu države. Tajne službe se mogu
podijeliti na obavještajne koje prikupljaju informacije, te na sigurnosne koje
poduzimaju tajne akcije protiv protivnika. Većina ovih službi imaju i jednu i drugu
komponentu. U ovom seminaru govorit ćemo o vojnim i civilnim službama koje
djeluju na području Ruske Federacije, a to su GRU i FSB. Također ćemo govoriti o
njihovoj nadležnosti, ustroju i povijesti.

10
 2. FSB
Savezna sigurnosna služba Ruske Federacije (FSB) je sigurnosna služba Ruske
Federacije i nasljednica sovjetske tajne službe KGB. Glavna zadaća službe je
unutarnja sigurnost, obavještajna i protuaobavještajna djelatnost, zaštita državne
granice, djelatnosti s područja protuterorizma i nadzor, odnosno provođenje istraga u
širem smislu. Središte agencije je u Moskvi, na trgu Lubjanki (u glavnoj zgradi bivšeg
KGB-a). Ravnatelj FSB-a od 2008. godine je general Aleksandar Bortnikov. Središte
agencije je u Moskvi, na trgu Lubjanki (u glavnoj zgradi bivšeg KGB-a). Ravnatelj
FSB-a od 2008. godine je general Aleksandar Bortnikov. FSB zapošljava 66 200
službenika, uključujući oko 4000 pripadnika specijalnih snaga. Pod zapovjedništvom
FSB-a je i Granična straža koja ima oko 200 000 graničnih stražara. Prema ruskim
zakonima, FSB je vojna organizacija jednaka oružanim snagama i ostalim
institucijama koje su kategorizirane kao vojne organizacije. FSB je dio ruske
obavještajne zajednice zajedno sa vojnom obavještajnom službom GRU i vanjskom
obavještajnom službom SVR.

2.1. POVIJEST FSB-A

1991. godine u pokušaju puča sudjeluju neki od visokih dužnosnika tadašnjeg KGB-a.
Među glavnim imenima puča spominje se i zapovjednik KGB-a Vladimir Krjučkov.
U studenome 1991. godine KGB službeno prestaje postojati, a mjesec dana kasnije
vlada uspostavlja dvije obavještajne agencije koje su im direktno odgovorne; SVR i
FAPSI. U prosincu 1993. godine iz ministarstva sigurnosti stvara se nova obavještajna
institucija, Savezna protuobavještajna služba, skraćeno FSK. 1995. godine FSK je
preimenovan u današnji naziv, odnosno FSB. U lipnju 1995. godine, Boris Jeljcin
potpisao je dekret broj 633 kojim je dodatno uredio sve ovlasti FSB-a (FSB je dobio
pravo provođenja kriptografskih radova, osnovani su novi odjeli i sl.). Vladimir Putin
je, nakon što je postao predsjednik, pokrenuo veliku reorganizaciju ove sigurnosne
službe. Reorganizacija je započela 17. svibnja 2000. godine nakon što ju je dekretom
stavio direktno pod svoje zapovjedništvo. Unutarnja struktura agencije reorganizirana
je dekretom potpisanim 17. lipnja 2000. godine. Nakon reorganizacije FSB ima
jednog glavnog direktora, prvog zamjenika direktora i devet zamjenika direktora,
uključujući jednog državnog tajnika i šefove šest odjela. U ožujku 2003. godine ruska
agencija za kontrolu granice je sa svojih 210 000 službenika integrirana u redove
FSB-a. Iste godine FSB preuzima posao vladine agencije za komunikaciju i
informacije (FAPSI). 2004. godine Vladimir Putin naglašava tri glavne zadaće
agencije: neutralizacije stranih špijuna, čuvanje ekonomske i financijske sigurnosti i
borba protiv organiziranog kriminala.

2008. godine agencija ima jednog direktora, prvog zamjenika direktora, pet zamjenika
direktora. Novi preustroj agencije iznjedrio je 9 glavnih odjela

1. Protuobavještajni odjel
2. Odjel za zaštitu Ustava i borbu protiv terorizma
3. Odjel za granicu
4. Odjel za ekonomsku sigurnost
5. Odjel za informacije i međunarodne veze

10
 6. Odjel za organizaciju i ljudske resurse
7. Odjel za nadzor
8. Znanstveno-tehnički odjel
9. Odjel za organizacijsku sigurnost

Rusija se od 2002. godine sve više susreće s islamskim terorizmom. FSB je glavna
agencija koja je odgovorna za borbu protiv terorizma. 2002. godine u moskovskom
kazalištu došlo je do masovne otmice, a specijalne jedinice FSB-a sudjelovale su u
ključnim akcijama oslobađanja taoca. 2006. godine agencija je ubila Šamilja
Basajeva, čečenskog islamističkog vođu i samoproglašenog terorista (gerilca). Nakon
2009. godine novi val terorizma pogodio je Rusiju (uglavnom samoubilački napadi).
U jeku povećanih napada predsjednik Dmitrij Medvjedev širi ovlasti FSB-ovih
agenata u borbi protiv terorizma. Agenti su dobili mogućnost upozoravanja civila i
njihovog uhićivanja na 15 dana ukoliko bi se oglušili na zapovijedi. Ovi akti bili su
meta kritike nevladinih organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava.

2.2. USTROJ FSB-A

Savezna sigurnosna služba Ruske Federacije je podijeljena na:

 Ured Nacionalnog odbora za borbu protiv terorizma (NAC);

 Protuobavještajna služba (TFR):
o Odjel za vojno protuobavještajno djelovanje,
o Uprava za protuobavještajne operacije
o Uprava za koordinaciju i analizu protuobavještajnog djelovanja
(ACCRD)
o Odjel za informacijsku podršku operativno-istraživačke djelatnosti
(UIOORD),
o Ured posebnih događaja (USM);
 Centar za informacijsku sigurnost (CIB);
 Služba za zaštitu ustavnog poretka i borbu protiv terorizma (2. služba):
o Uprava za borbu protiv terorizma i političkog ekstremizma (DITA),
o Uprava za borbu protiv međunarodnog terorizma (UBMT),
o Organizacijsko i operativno upravljanje,
o Odjel operativnih istraga (ORU)
o Centar za posebne namjene Savezne sigurnosne službe Rusije (TSSN):
 Grupa "A" ("Alpha") ,
 Grupa "V" ("Vympel") ,
 Grupa "C" (*Smerch");
 Grupa "K" (Kavkaz, ranije - Posebna služba za Essentuki
(SN));
 2. služba "SN" TsSN FSB Rusije (Krim);
 Služba za naoružanje (SV).

10
 Služba za ekonomsku sigurnost (SEB):
o Odjel za protuobavještajne poslove industrijskih poduzeća (“P”),
promet (“T”), kreditni i financijski sustav (“K”), Ministarstvo unutarnjih
poslova Rusije , Ministarstvo za izvanredne situacije Rusije , Ministarstvo
pravosuđa Rusije (“M”), te borbu protiv krijumčarenja i trgovine ljudima lijek
("H");
 Informacijska služba i međunarodni odnosi (SOIMS);
 Služba organizacijskog i kadrovskog rada (DOSC);
 Usluge operativne podrške (ODS);
 Ured vlastite sigurnosti (CSS);
 Granična služba (PS):
o granične vlasti:
 regionalno upravljanje granicama Savezne sigurnosne službe
Rusije, upravljanje granicama sastavnica Ruske Federacije (u
područjima), službe granične kontrole Savezne sigurnosne službe Rusije
itd.,
 odjeli (odjeli, grupe) zaštite državne granice, odjeli (odjeli,
grupe) mobilnih akcija, odjeli (odjeli, grupe) istraživačke i upravne
prakse, operativni odjeli (odjeli, grupe) itd.,
 odjeli (odjeljenja, skupine) obalne straže, državne pomorske
inspekcije tijela za zaštitu morskih bioloških resursa FSB-a Rusije itd.;
 Znanstvena i tehnička služba (NTS);
 Kontrolna služba (CS);
 Istražni odjel (SU);
 Odjel za registraciju i arhivske fondove (OURF);
 Odjeli, centri, odjeljenja:
o odjeli FSB-a Rusije za određene regije i subjekte Ruske Federacije
(agencije za teritorijalnu sigurnost),
o drugi odjeli Savezne sigurnosne službe Rusije, koji obavljaju određene
ovlasti ovog tijela ili osiguravaju aktivnosti Savezne sigurnosne službe Rusije
(druge sigurnosne agencije),
o zrakoplovni, željeznički, cestovni formiranje posebne obuke centri,
jedinice za posebne namjene , poduzeća, obrazovne ustanove, istraživanja,
stručne, forenzički, vojne, medicinske, vojne i civilne formacija, lječilišta i
drugih ustanova ili jedinice namijenjene za rad savezne službe sigurnosti.

10
 3. GRU
Glavna uprava Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije poznatija kao
Glavna obavještajna uprava. je vojna obavještajna služba Ruske Federacije. GRU je
izravno odgovoran ministru obrane i načelniku Glavnog stožera. GRU je najveća
strana ruska obavještajna služba i navodno ima šest puta više tajnih agenata u stranim
državama od SVR-a, ruske obavještajne službe. Pod zapovjedništvom GRU-a su i
ruske specijalne snage ili Spetznaz. GRU je dio ruske obavještajne zajednice zajedno
sa sigurnosnom službom FSB i obavještajnom službom SVR.

3.1. POVIJEST GRU-A

Glavna obavještajna uprava je osnovana u Sovjetskoj Rusiji 21. listopada 1918. na

inicijativu Lava Trockog, koji je tada bio civilni vođa Crvene armije. Prvobitno
poznat kao Agencija za registraciju (Registrupravlenie, ili RU). Prvi ravnatelj je bio
Simon Aralov. GRU-u je dana zadaća da upravlja svim vojnim obavještajnim
poslovima, posebno prikupljanjem obavještajnih podataka vojnog ili političkog
značaja iz izvora izvan Sovjetskog Saveza. GRU je upravljao ispostavama diljem
svijeta, zajedno sa SIGINT postajama za obavještavanje o signalima na Kubi i širom
zemalja bivšeg sovjetskog bloka, posebno u Litvi, Latviji i Estoniji. GRU je u
sovjetskoj upravi bio poznat po svojoj žestokoj neovisnosti od suparničkih "unutarnjih
obavještajnih organizacija", poput NKVD-a i KGB-a. Unatoč tome, Čeka se
infiltrirala u GRU 1919. godine. To je pojačalo snažno suparništvo između dviju
službi koje su se obje bavile špijunažom. Postojanje GRU-a nije bilo javno
obznanjeno tijekom sovjetske ere, ali dokumenti koji se odnose na njega postali su
dostupni na Zapadu krajem 1920-ih. Nakon raspada SSSR-a u prosincu 1991., GRU
je nastavio djelovanje kao važan dio ruskih obavještajnih službi, pogotovo zato što
nikada nije bio podijeljen, za razliku od KGB-a koji je podijeljen na FSB i SVR. GRU
je 2006. preselio sjedište u novi kompleks od preko 70 000 četvornih metara.
Nadimak starog sjedišta GRU-a je Akvarij. U 2010. službeno ime je promijenjeno iz
GRU u Glavnu upravu Glavnog stožera ili GU, ali se GRU i dalje uobičajeno koristi
za ime službe. Ruski predsjednik Vladimir Putin je 2018. godine povodom
stogodišnjice predložio da se službeno vrati ime GRU. Ravnatelj GRU-a, general
pukovnik Igor Sergun je iznenada preminuo u siječnju 2016. godine. Postoje sumnje u
službenu verziju oko Sergunove smrti. Sumnja se da je poginuo na službenom
zadatku u Bejrutu u Libanonu. Tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog
predsjednika general Michael Flynn na ispitivanju u FBI-ju je rekao da je "nazvao
ruskog velesposlanika pri UN-u Kisljaka nakon smrti Serguna u Libanonu". Rusko
ministarstvo obrane je zanijekalo da je Sergun preminuo u Libanonu nazvavši takve
tvrdnje "besmislicama i teorijom zavjere". Sergun se smatra zaslužnim što je GRU
vratio dio svog dotadašnjeg ugleda nakon što je preuzeo službu nakon drastičnih
rezova koji su provedeni tijekom radikalne reorganizacije vojske ministra obrane
Anatolija Serdjukova, ponajprije zbog istaknute uloge koju je GRU imao ruskoj
invaziji na Krim 2014. godine i u ruskoj intervenciji u istočnoj Ukrajini. Ravnatelj
ruske Vanjske obavještajne službe SVR Sergej Nariškin, ravnatelj Savezne sigurnosne

10
službe FSB Aleksandar Bortnikov i ravnatelj GRU-a Igor Korobov posjetili su
Washington u siječnju 2018. godine, prema izvještajima američkih medija. Posjet se
zbio uslijed pojačanih napetosti i američkih sankcija protiv Rusije, a razgovori su se
vodili oko američko-ruske obavještajne suradnje. Bivši dvostruki agent GRU-a koji je
špijunirao za britanski MI6 u devedesetima Sergej Skripalj i njegova kćer Julija su
otrovani 4. ožujka 2018. godine u Salisburyju u Velikoj Britaniji, uz pomoć živčanog
otrova Novičoka poznatog kao A-234. Britanska policija je optužila dva časnika
GRU-a Aleksandra Petrova i Ruslana Boširova za pokušaj ubojstva Skripalja.
Skripalj, bivši pukovnik GRU-a je bio u zatvoru u Rusiji zbog izdaje agenata
britanskoj obavještajnoj službi MI6. Preselio se u Englesku 2010. u sklopu razmjene
špijuna između Britanije i Rusije. Britanija i Australija su optužile GRU za
provođenje niza velikih kibernetičkih napada zadnjih godina po naređenju Kremlja -
uključujući onaj kojemu je meta bila američka Demokratska stranka tijekom
predsjedničke kampanje 2016. U srpnju 2018. godine američki posebni tužitelj Robert
Mueller optužio je 12 dužnosnika, među kojima su časnici GRU-a, za miješanje u
američke izbore. GRU se također povezuje s pokušajem rušenja crnogorske vlade
uoči parlamentarnih izbora u listopadu 2016. godine. Vjeruje se da časnici GRU-a
savjetuju sirijsku vojsku i pobunjenike u istočnoj Ukrajini. Nasljednik Serguna na
mjestu ravnatelja general Igor Korobov je umro 21. studenog 2018., "nakon duge i
teške bolesti", prema izvorima iz ruskog ministarstva obrane koje navode službene
novinske agencije. Smrt Korobova se zbila nekoliko mjeseci nakon teškog trovanja
Sergeja i Julije Skripal u Velikoj Britaniji.

3.2. USTROJ GRU-A

GRU je organiziran u uprave.

 Prva uprava odgovorna je za Europsku uniju osim Velike Britanije

 Druga uprava je odgovorna za Zapadnu Hemisferu i Veliku Britaniju,
Australiju i Novi Zeland
 Treća uprava je odgovorna za Aziju.
 Četvrta uprava je odgovorna za Afriku i Bliski istok.
 Peta uprava odgovorna je za operativno obavještajno djelovanje
 Šesta uprava odgovorna je za obavještavanje o signalima (SIGINT).
 Sedma uprava - NATO
 Osma uprava - uprava za posebne namjene
 Deveta uprava - uprava za vojnu tehnologiju
 Deseta uprava - Uprava za ratno gospodarstvo
 Jedanaesta uprava - Uprava za strateške doktrine i naoružanje
 Dvanaesta uprava - informacijski rat
 Uprava za istraživanja svemira
 Uprava za osoblje
 Operativno-tehničko uprava
 Upravno-tehnička uprava
 Uprava za vanjske odnose
 Arhivski odjel

10
 Informacijska služba

3.3. SPECIJALNE SNAGE

GRU pod svojim zapovjedništvom ima postrojbe specijalnih snaga ili Spetsnaz GRU.
Spetsnaz je ruska kratica za specijalne snage koja dolazi od imena Vojska za
specijalne namjene. Službeno ime je Postrojbe specijalne namjene (Spetsnaz) Glavne
uprave Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije. Spetsnaz se sastoji od
osam samostalnih brigadi za specijalne operacije Ruske vojske, četiri mornaričke
izvidničke postrojbe Ruske ratne mornarice i 45. samostalne gardijske brigade Zračno
desantne vojske. Uz postrojbe specijalnih snaga, GRU-u su podređene postrojbe od
oko 25 tisuća ljudi.

10
4. POPIS LITERATURE
https://hr.wikipedia.org/wiki/Tajna_služba

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=44534

https://hr.wikipedia.org/wiki/Savezna_sigurnosna_služba_Ruske_Federacije

http://archive.government.ru/eng/power/113/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Glavna_obavještajna_uprava_(Rusija)

http://eng.mil.ru

10
10