UDK 327.84:327.54-021.

68
Izlaganje sa znanstvenog skupa / Conference paper

STRATEKO-OBAVJETAJNA DJELATNOST U DOBA OBAVJETAJNE POSTMODERNE

Marijan Bari, mag. polit.
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Zagreb, R. Hrvatska

Saetak
Tema ovog eseja je strateko-obavjetajna djelatnost (eng. strategic intelligence), njena konceptualizacija tijekom Hladnoga rata i definicija promjena nastupilih zavretkom blokovski iskljuivih politika. Navedene promjene
oznaene su skupnim pojmom postmoderna strateko-obavjetajna djelatnost, te su predstavljeni prijedlozi poimanja post-hladnoratovskog obavjetajnog rada na stratekoj razini. Polazei od pretpostavke iznimnog utjecaja
strateko-obavjetajne djelatnost (SOD) na kreiranje buduih dogaaja, te iz nunosti pravovremenog prikupljanja
i distribuiranja strateko-obavjetajnih podataka (SOP) politikim donosiocima odluka, osnovno pitanje na koje u
ovim esejom odgovoriti jest: Koje promjene su nastale za poimanje koncepta strateko-obavjetajne djelatnosti nakon kraja Hladnoga rata? Vie autora je do danas pristupilo definiranju promjena nastalih zavretkom Hladnoga
rata u sigurnosno-obavjetajnom sektoru. Tako Andrew Rathmell nastupile promjene u obavjetajnoj djelatnosti
opisuje kao postmoderni obavjetajni rad? (eng. postmodern intelligence), Mikkel Vedby Rasmussen je promjene
opisao kroz pojam refleksivna sigurnost? (eng. reflexive security) dok su Dunn Cavelty i Mauer problem definirali kao
refleksivni obavjetajni rad? (eng. reflexive intelligence). Ovaj esej se razlikuje od navedenih pristupa po tome to openite promjene zamijeene od strane navedenih autora u podruju obavjetajne djelatnosti fokusira i analizira na
stratekoj razini, odnosno u podruju strateko-obavjetajne djelatnosti. Povod za otvaranje teme oblika postojanja
i upotrebe SOP jest percepcija zanemarivanja vanosti strateko-obavjetajne djelatnosti to moe imati negativne posljedice po nacionalne interese, ne slui potrebama dravnih vanjskih politika, ne olakava rad djelatnika na
podruju sigurnosti i openito retardira sposobnost obavjetajne analitike. Pretpostavka od koje polazim u ovome
eseju jest da je razlog tomu nerazumijevanje promijenjenih okolnosti, odnosno drutvenog konteksta u kojima se
odvija obavjetajni rad. Naime, moderni pristupi obavjetajnome radu koriteni za vrijeme Hladnoga rata nisu vie u
potpunosti primjereni potrebama post-modernomu dobu.
Kljune rijei:strategija, obavjetajni rad, strateko-obavjetajna djelatnost

Uvod
The story is told of two Pentagon strategists who decided to relax one weekend by going for a flight in a hot
air balloon. After traveling above the clouds for a time, they realized they had lost their bearings. Dropping below the clouds, they found themselves over an open field and spotted a man hiking nearby. They
drew close enough for him to hear and called out, Can you tell us where we are?
The man looked at them blankly for a moment, then responded, Youre in a hot air balloon.
One strategist looked at the other and muttered, Just our luck we had to find an intelligence analyst.

1361

Marijan Bari

The other asked, How did you know he was an intelligence analyst?
The first strategist replied, Because his answer was prompt, accurate, and of no use whatsoever!159
Tema ovog rada je strateko-obavjetajna djelatnost160 (eng. strategic intelligence), njena konceptualizacija
tijekom Hladnoga rata i definicija promjena koje su nastupile zavretkom blokovski iskljuivih politika. Navedene promjene oznaene su skupnim pojmom postmoderna strateko-obavjetajna djelatnost te su predstavljeni prijedlozi poimanja poslijehladnoratovskog obavjetajnog rada na stratekoj razini. Polazei od pretpostavke
iznimnog utjecaja SOD-a na kreiranje buduih dogaaja, te iz nunosti pravovremenog prikupljanja i distribuiranja SOP-a politikim donositeljima odluka, osnovno pitanje na koje e se ovim radom odgovoriti jest: Na koji
se nain strateko-obavjetajna djelatnost promijenila koncem Hladnoga rata?
Vie autora pristupilo je definiranju utjecaja zavretka Hladnoga rata na sigurnosno-obavjetajni sektor.
Tako Rathmell (2002) nastupile promjene u obavjetajnoj djelatnosti opisuje kao postmoderna obavjetajna
djelatnost (eng. postmodern intelligence), Rasmussen (2004) opisuje ih pojmom refleksivna sigurnost (eng.
reflexive security) dok su Dunn Cavelty i Mauer (2009) problem definirali kao refleksivni obavjetajni rad (eng.
reflexive intelligence). Ovaj rad razlikuje se od dosadanjih pristupa po tome to openite promjene zamjeene
od strane navedenih autora u podruju obavjetajne djelatnosti fokusira i analizira u kontekstu strateko-obavjetajne djelatnosti, odnosno na razini obavjetajnih podataka od strateke vanosti.
Povod otvaranju same teme oblika postojanja i uporabe SOP-a jest percepcija zanemarivanja vanosti strateko-obavjetajne djelatnosti, to moe imati negativne posljedice za nacionalne interese i na taj nain ne
slui potrebama dravnih vanjskih politika, ne olakava rad sigurnosnih djelatnika i umanjuje sposobnost obavjetajne analitike (Heidenrich, 2007: 15-16). Pretpostavka ovoga rada je kako je razlog tomu nerazumijevanje
promijenjenih okolnosti, odnosno drutvenog konteksta u kojima se odvija obavjetajni rad. Naime, pristupi
obavjetajnom radu koriteni za vrijeme Hladnoga rata nisu adekvatni za sigurnosne izazove postmodernog
doba i stoga je potrebna promjena percepcije o SOD-u.

Definiranje obavjetajne djelatnosti

Radi preciznijeg koritenja termina, a usprkos stavu odreenih autora koji smatraju da su do sada propali svi
pokuaji razvijanja ambicioznih teorija obavjetajnoga rada (Laqueur, 1995: 8), potrebno je precizirati na to se
odnosi pojam obavjetajne djelatnosti na nain koriten u ovome radu, njegovu svrhu i podruje primjene na
stratekoj razini.
Kent (1949), Dearth i Goodden (1995), Johnson (2006) i Pichert (1997) definirali su predmet obavjetajne
djelatnosti dijelei ga na sadrajne, procesne i organizacijske elemente od kojih se informacije, odnosno znanje,
istiu kao jedna od kljunih.
Sherman Kent (Kent, 1949) ponudio je klasinu definiciju obavjetajne djelatnosti pod kojom podrazumijeva
odreeni tip znanja jer kljunu toku djelatnosti obavjetajne zajednice predstavlja proizvodnja obavjetajnih
podataka, odnosno informacija za potrebe odravanja stanja sigurnosti drave. Pojam obavjetajnog rada ograniio je na tri distinktivna elementa koji ih razlikuju od drugih vrsta rada za potrebe drave: postojanje specifinog znanja (odnosi se na istraivaki proces), posebnih organizacija (odnosno dravnih institucija ijem djelokrugu rada pripada obavjetajna djelatnost) i strunih aktivnosti (procesi obavjetajnih procjena). Dearth i Goodden
(1995) ove elemente preformulirali su kao proces (elementi obavjetajnog ciklusa i njegovi produkti), profesija
(organizacija i organizacijske norme koje usmjeravaju obavjetajne djelatnike) i politika (obavjetajni rad odnosi
se na procjenu i interpretaciju pa su stoga obavjetajni produkti podloni utjecaju politike u obliku organizacijskih, birokratskih i stranakih pritisaka, kao i u obliku individualnih i institucionalnih kognitivnih filtera).
Poneto suvremeniji pristup ponudio je Loch K. Johnson (2006: 1-4.) sa svoja etiri tumaenja pojma obavjetajne djelatnosti: 1. ona se odnosi na informaciju kao produkt sakupljanja i analiziranja odreenih podataka,
159
160

1362

Aclin, 2012: 263.

Strateko-obavjetajna djelatnost u ovome tekstu biti e oznaeni skraenicom SOD, a produkt su ove djelatnosti strateko
obavjetajni podatci, oznaeni u tekstu kao SOP.

Marijan Bari

2. na proces u smislu interaktivnih faza poznatih pod nazivom obavjetajni ciklus, 3. moe se odnositi na odreene misije koje poduzimaju pojedine obavjetajne agencije i konano, 4. moe se odnositi na klaster ljudi i
organizaciju uspostavljenu kako bi izvravala prve tri dimenzije rada obavjetajne djelatnosti.
Obavjetajna djelatnost moe se usporediti s predikcijom koja ini sastavni dio procesa donoenja odluka
(Herman, 1996: 36). S druge strane, ameriki istraivai opisuju obavjetajnu djelatnost u jednostavnoj formuli:
obavjetajna djelatnost = informacija + analiza (Pickert, 1997: xxiv).
Jedna od grana obavjetajne djelatnosti jest pruanje upozorenja politikim donositeljima odluka u obliku
informacija od strateke vanosti. Ova aktivnost naziva se za potrebe ovoga teksta strateko-obavjetajna djelatnost (SOD), a njezin produkt su strateko-obavjetajni podatci (SOP).
Johnson i Wirtz (2004: 2) definiraju SOD kao onu koja pridonosi procesu, produktima i organizacijama koje
slue viim dravnim dunosnicima u stvaranju i implementiranju nacionalne vanjske i obrambene politike.
SOD dakle prua upozorenje na imanentne prijetnje vitalnim nacionalnim sigurnosnim interesima i procjenjuje dugorone trendove od interesa viim dravnim dunosnicima. Smisao i razlog postojanja SOD-a moe
se najjednostavnije pojasniti sljedeom definicijom: Strateko-obavjetajna djelatnost je dizajnirana da prui
dunosnicima uvid u iru sliku i dugorone prognoze koje su im potrebne kako bi mogli planirati budunost.
(Berkowitz i Goodman, 1989: 4).
Kao svrhu SOD-a, Adda Bozeman (1992: 2) istie kako bi ona trebala omoguavati odmjerenu potragu za
dugoronim politikim ciljevima ak i kada istovremeno usmjerava izbor taktiko mudrih ad hoc odgovora na
odreene dogaaje u vanjskoj politici.
Kako je istaknuto u uvodu, SOD je od iznimne vanosti jer ima potencijal usmjeriti i oblikovati sadraj nacionalnih vanjskih politika: Dobra SOD moe poveati mo i utjecaj drugih instrumenata nacionalne moi. Po istoj
logici, loa SOD moe oteati i umanjiti utjecaj drugih instrumenata dravnitva (Russell, 2007: 9).
Od navedenih definicija, za potrebe ovoga rada, kao kljuni element analize karakeristika SOD-a bit e koriten element informacije, odnosno znanja, zajedno s elementom predvianja koji smatram krucijalnim u obavjetajnoj djelatnosti prikupljanja informacija od strateke vanosti. Stoga, SOD e za potrebe ovoga rada biti
definiran kao proces analitikog obogaivanja informacija koji ima za cilj predvianje negativnih (ugroza nacionalne sigurnosti cjelokupne drave) i pozitivnih (mogunost iskoritavanja prilika za unapreenje nacionalnih
interesa) dogaanja od strateke vanosti potrebnih za formuliranje strategija, odnosno nacionalnih politika.
Strateka vanost oituje se u potencijalu pojedinih ugroza ili prilika za oblikovanje dobrobiti cjelokupne drave, a ne samo njezinih sastavnih elemenata.
Sukladno izloenim definicijama, produkt SOD-a su strateko-obavjetajni podatci, a definiraju se kao Obavjetajni podatci koji su potrebni za formuliranje politike i vojnih planova na nacionalnoj i meunarodnoj razini
(Joint Publication 1-02, 2013: 259). Drugim rijeima, SOP su oni obavjetajni podatci potrebni za formuliranje
strategije na najvioj razini: Velike strategije (eng. Grand Strategy) ili Strategije nacionalne sigurnosti (eng. National security strategy). SOD drugaije je poimana u vrijeme Hladnoga rata, a tada usvojeni pristup djelomino
se zadrao i u posthladnoratovsko doba, to nije primjereno suvremenim ugrozama i nainima detekcije istih.

Moderni pristup: Hladni rat i teorija obavjetajnog rada

Koncept obavjetajne zajednice proizaao je izvorno iz suoavanja sa sigurnosnim izazovima Drugog svjetskog rata i razvijan je dalje tijekom Hladnoga rata kao jedinstvena institucija koja je dijelila obiljeja moderne
drave, ali i kapitalistikih procesa (Rathmell, 2002: 91). Tako, primjerice, koncept obavjetajne tvornice reflektira Fordov model produkcije, a hijerarhijski organizirane birokratske strukture proizlaze iz Weberovog birokratskog ideal-tipa. Zbog propulzivnosti utjecaja modernih kapitalistikih i birokratskih novina na formiranje prvih obavjetajnih institucija, doba Hladnoga rata za potrebe ovoga rada bit e obuhvaeno pojmom moderna
obavjetajna djelatnost. U hladnoratovsko doba zacrtane su odreene organizacijske i teorijske smjernice koje
su utjecale i na dananji oblik obavjetajnog rada u posthladnoratovsko, odnosno postmoderno doba obavjetajne djelatnosti.

1363

Marijan Bari

Rathmell (2002: 91) u svom radu posebice navodi tri karakteristike Hladnoga rata koje su oblikovale i usmjerile razvoj dananjeg oblika obavjetajnog rada:
1. U Hladnome ratu prijetnje su percipirane na iri, obuhvatniji nain, odnosno postojalo je stanje ideoloki
motiviranog sukoba u kontekstu mogueg nuklearnog rata.
2. Militarizirana priroda i postojanost sovjetske prijetnje: obavjetajni rad usmjeren je na prikupljanje opipljivih tehniko-vojnih, znanstvenih i ekonomskih indikatora.
3. Kontekst geopolitike predvidljivosti: osnova obavjetajnog rada temeljena je unutar granica predvidljivosti.
U Hladnome ratu prijetnje sigurnosti bile su direktno vezane uz vojne sposobnosti i implicirale su time odreenu razinu izvjesnosti. Upravo ova izvjesnost koristila je nastanku i odranju politike odvraanja. Osnovna ideja postizanja stanja sigurnosti politikom odvraanja bila je stvoriti rizike koji bi bili toliko veliki u odnosu na mogue dobitke, da bi suparnik odustao od poduzimanja odreenih politikih poteza (Schelling, 1996). Takoer,
postojala su i odreena ogranienja u meunarodnim odnosima omeena politikom bipolarnosti i granicama
do kojih su tadanje prijetnje, pod rizikom eskalacije nuklearnog rata, najdalje mogle ii.
Upravo je percepcija ovog geopolitikog konteksta utjecala na nain promatranja uloge obavjetajne zajednice u Hladnome ratu. Dogaaji u Hladnome ratu promatrani su kao dio jedne naracije, iji kraj Rathmell
najavljuje u postmodernom dobu obavjetajne djelatnosti, dok u novome dobu dolazi do mnotva manjih, no
ne manje potentnih naracija na smjer kretanja nacionalnih politika i strategija. Jedan od naina promatranja
ove pojave moe se pratiti i kroz teoriju sistema u sigurnosno-obavjetajnom kontekstu. Pod utjecajem drugih
autora (Schmitt, 1997: 234), Paul van Riper (2012: 4-10) iskoristio je teoriju sistema za formuliranje konteksta u
kome nastaju strategije. Sistemi se openito dijele na dvije vrste: strukturalno kompleksne i interaktivno kompleksne.
Strukturalno kompleksni su oni sistemi koje je mogue rastaviti i prouavati njihove dijelove odvojeno od
cjeline radi boljeg razumijevanja. To su sistemi u kojima je cjelina jednaka dijelovima od kojih je sainjena i gdje
je akcija proporcionalna reakciji. Ovi sistemi poznati su jo i pod nazivom linearni sistemi.
S druge strane, interaktivno kompleksni sistemi nemaju fiksnu strukturu i esto su dinamini i nepredvidljivi.
Koliina energije uloena u ovakve sisteme ne producira proporcionalne rezultate. Njezini dijelovi ne mogu
se prouavati odvojeno, ve jedino unutar sistema u kojemu imaju odreenu ulogu i smisao. Ovakvi sustavi
poznati su pod nazivom nelinearni sistemi, a primjer su ekoloki sistemi, meteoroloki sistemi, ekonomski i politiki sistemi. Meutim, znaajnije za ovu raspravu, pod nelinearne sisteme ubrajaju se i meunarodni odnosi
i ratovi (Van Riper, 2012: 5). Ukratko, sve drutvene organizacije karakterizira element nelinearnosti pa tako i
obavjetajna djelatnost potpada u podruje nelinearnih sustava. Ukoliko je rat nelinearan fenomen, ne moe
se prouavati u posebnim dijelovima, ve jedino kao dinamina cjelina. Upravo je i Carl van Clausewitz bio zagovaratelj sistemskog pristupa: ...u ratu, vie nego u nekim drugim predmetima, moramo zapoeti sagledavanjem prirode itave cjeline; jer ovdje vie nego drugdje dijelovi i cjelina moraju uvijek biti promiljani zajedno
(Clausewitz, 1986: 75). Na tragu ovog zakljuka moe se iitati razlog zato je analitiarima promaknula jedna
od znaajnijih stratekih promjena nedostatak stratekog upozorenja da se blii kraj Hladnoga rata. Ovi i slini
dogaaji promatrani su kroz prizmu linearnosti koritenjem metodolokog pristupa i logike prirodnih i tehnikih znanosti (Gaddis, 1992) to nije primjeren okvir za detektiranje znaajnih, stratekih zaokreta. Slian princip
moe se primijeniti i na podruja strategije i obavjetajne djelatnosti objedinjenih u SOD.
Dinamike promjene u sektoru obavjetajne djelatnosti koje karakteriziraju nelinearna i kaotina obiljeja poprimile su vei stupanj pozornosti nakon kraja Hladnoga rata iz tri razloga (Rathmell, 2002: 100). Prvi je
priroda Hladnoga rata koja je u sutini bila predvidljiva i linearnog karaktera. Ovakvo okruenje zamijenjeno
je kaotinim sustavom u kojem je nepredvidivost postala norma u meunarodnim odnosima. Drugi razlog je
razvitak informacijskih tehnologija i teorije kompleksnosti koji pruaju novi i drugaiji uvid u sigurnosnu problematiku (Alberts i Czerwinski, 1997). Trei je razlog ubrzana priroda procesa donoenja odluka, omoguena
upravo tehnolokim dostignuima.

1364

Marijan Bari

Postmoderna obavjetajna djelatnost

I violated the Noah rule: predicting rain doesnt count; building arks does.

Warren Buffett
Geopolitike promjene nastale zavretkom Hladnoga rata i poetak informacijske revolucije razvijanjem
tehnolokih inovacija, zatim konfrontiranje proraunskim i politikim pritiscima uvjetovali su suoavanje obavjetajne zajednice s problemom djelovanja u sve kaotinijem i brzo-promjenjivom globalnom okruenju
(Rathmell, 2002: 87). Ova je pojava u konanici utjecala na promjene unutar obavjetajnih zajednica161 koje,
ukoliko su promatrane zajedno, pridonose stvaranju odreene metateorije obavjetajnog rada, a time posljedino utjeu i na samu prirodu SOD-a. Neki se autori (Hilsman 2000: 9) pozivaju na uoene promjene, odnosno
promijenjenu prirodu prijetnje nakon Hladnoga rata i na drugaiju vrstu obavjetajnih izazova, pa iz tih razloga
i na nunost promjene obavjetajnoga sustava.
Kako bi se pojasnio otklon od hladnoratovskog naina rada obavjetajne zajednice i definirala suvremena
obavjetajna djelatnost kroz obiljeje postmodernizma, potrebno je ukratko definirati pojam postmodernost
na nain koriten u ovome radu.
Postmodernost se smatra drutvenim procesom koji odbacuje epistemoloke pretpostavke, porie metodoloke konvencije, odupire se tvrdnjama [o postojanju, op.a.] znanja, dri neshvatljivim sve verzije istine i odbacuje policy prijedloge (Rosenau, 1992: 3). Ova socioloka teorija utjecala je na teorijski pristup, ali i organizacijske pretpostavke strateko-obavjetajne djelatnosti, to e biti pokazano dalje u tekstu.
Kako je pojanjeno u prijanjem poglavlju, Rathmell (2002: 87-104), potaknut promjenama nastalim nakon
kraja Hladnoga rata, pozvao je na sistematski pristup konceptualizaciji novih uloga i misija obavjetajne zajednice, gledajui ih prvenstveno kroz prizmu socioloke teorije postmodernosti. Po Rathmellu (2002: 95-98) pojam postmodernost sadrava pet karakteristika koje su utjecale na promjenu naina promiljanja, organiziranja
i djelovanja obavjetajne zajednice.
Prva je kraj velikih naracija, pod ime se podrazumijeva postmodernistiko odbacivanje modernih, velikih
i objedinjujuih teorija drutva i znanja. Dok se moderne teorije oslanjaju na ideju linearnosti i povijesne progresivnosti razvoja, postmodernost naglaava procese nelinearnosti, rekurzivnosti i kaosa. U obavjetajnoj djelatnosti ova se karakteristika oitovala kroz fragmentaciju meta, uloga i misija postavljenih pred obavjetajne
agencije. Naime, iz perspektive zapadnih obavjetajnih slubi, kraj Hladnoga rata predstavlja i zavretak njihove
velike naracije, a umjesto bipolarne podjele suvremene obavjetajne slube primorane su baviti se viestrukim,
meusobno preklapajuim i esto kontradiktornim naracijama. Rathmell (2002: 97) smatra kako je sovjetska
prijetnja pridonijela intelektualnom zaputanju zapadnih obavjetajnih zajednica jer su se dogaanja u sigurnosnom sektoru inila linearnim i posljedino loginima.
Druga karakteristika je kraj potrage za apsolutnim, objektivnim istinama. Primijenjujui postmodernu prizmu, obavjetajne dileme vie ne slie slagalicama (Treverton, 2009; Nye, 1994) za ije je sastavljanje potrebno
upotrijebiti principe logikog promiljanja, ve postmoderno doba obavjetajne djelatnosti karakteriziraju sigurnosno-obavjetajni problemi konceptualno definirani kao misterije nerjeive ak i upotrebom znanstvenih metoda (Nye, 1994: 82-94), i na koje je gotovo nemogue dobiti toan, potpun i jednoznaajan odgovor. Za razliku
od prijanjeg poimanja obavjetajnih nedoumica kao tajni, koncept misterije predstavljao je iskorak u podruju
formuliranja odgovora na ugroze i ponajvie kao novi metodoloki pristup obavjetajno-analitikom radu.
Koncept tajni razlikuje se (Russell, 2007: 7-8) od koncepta misterija po tome to tajne predstavljaju podatci koje je mogue znati, odnosno koje je mogue pribaviti, primjerice satelitskim izvianjem ili presretanjem
razmjene informacija. U ratnim situacijama ovi podatci bili bi, na primjer, informacija o broju neprijateljskih
tenkova, vojnika i zrakoplova ili rasporedu vojnih formacija. Koncept misterija pak spada u podruje analitike i
161

Analiza se odnosi prvenstveno na promjene u radu obavjetajne zajednice SAD-a, no mogue ih je primijeniti i na druge
agencije zapadnog kruga zemalja.

1365

Marijan Bari

najblii je podruju djelovanja SOD-a. Ili, po miljenju Berkowitz and Goodmana (1989: 103): Misterije su upravo to to jesu: pitanja ili problemi koje nije mogue otkriti bez obzira na doseg obavjetajne analize ili koliine
zbirke tajnih informacija.
Trea je karakteristika dekonstrukcija sociolingvistikih konstrukcija koje podupiru binarne podjele kao to
su: ovjek/stroj, lokalno/globalno, saveznik/neprijatelj, rat/mir, i to je okarakterizirano u nejasnim identitetima
koji gube dotadanji oslonac. Dok je u Hladnome ratu bilo jasno tko je neprijatelj, u poslijehladnoratovskom
svijetu granice lojalnosti postaju nejasnima jer nije poznato tko je krajnji recipijent produciranih obavjetajnih
podataka: odjel u obavjetajnoj zajednici, organizacija, drava, meunarodne organizacije ili pak korporacije.
Nedavni primjer prikupljanja obavjetajnih podataka izmeu partnerskih zemalja u sklopu NATO-a (Crowley,
2013) pokazuje da se isto tako briu i granice odreenja druge zemlje kao prijateljske, odnosno neprijateljske.
etvrta je karakteristika fluidnost dosadanjih granica podjele izmeu drava, regija i kultura koje su sve
nejasnije odijeljene. Primjerice, promjene su tako dovele do pojaanog intenziteta suradnje obavjetajnih zajednica, posebice u pitanjima borbe protiv terorizma. Istovremeno, privatni sektor preuzima ekspertize, naine
rada i tehnologije donedavno koritene iskljuivo u dravno kontroliranom obavjetajnom sektoru.
I konano, peta je karakteristika pojava ekonomije znanja koja ima dalekosene implikacije: reorganizaciju
drutva koja se oituje zamjenom hijerarhijskih struktura mreama, zamjenom masovnih medija interaktivnim
personaliziranim medijima, kraj korporativne lojalnosti i pojavom autonomnih radnika znanja.
Kraj Hladnoga rata dovodi do odreenih drutvenih promjena kao to su: informacijska revolucija i porast
transnacionalnih, nedravnih prijetnji, to po Rathmellu (2002: 91) nesumnjivo utjee i na obavjetajnu zajednicu. Kao kljune karakteristike (Dunn Cavelty i Maner, 2009: 128) novog, poslijehladnoratovskog spektra prijetnji istiu se: 1) kompleksnost, 2) neizvjesnost (eng. uncertainty) i 3) smanjenje vanosti geografskog prostora.
Upravo su rizik i neizvjesnost znakovi svjetske politike na poetku dvadeset i prvog stoljea (Williams, 2008:
58). Naini stratekog prevladavanja stanja neizvjesnosti kao obiljeje postmodernog sigurnosnog okruenja
bit e posebno pojanjene u jednom od sljedeih poglavlja.
Dananji oblik rada obavjetajne zajednice karakterizira obiljeje odvojenosti od ostatka drutva, koritenje
tehnikih mjera prikupljanja podataka (esto favorizirajui prikriveni nain rada) te tip rezoniranja ukorijenjen
u linearno-prediktivnom (Herman, 1996; Herman 1998). Novine su ukljuivale promjenu u ulogama i misijama
obavjetajne zajednice, a mogu se podijeliti u tri skupine (Rathmell, 2002: 92). Kao prvo, promijenjen je fokus
rada obavjetajnih slubi koje se bave temama dotada smatranim manje vanima: proliferacija oruja, regionalna nesigurnost, terorizam, organizirani kriminal, kao i ekoloki i humanitarni problemi (Smith, 1994, Sokolski
1994, Baker 1994). Kao drugo, promjena se oitovala i u upotrebi novih tehnologija koje su olakale prikupljanje
informacija. Trea karakteristika jest ogranieno ruenje institucionalnih barijera i vea razina suradnje obavjetajne zajednice s drugim institucionalnim faktorima sigurnosti, primjerice policijom.
Rathmell (2002: 98-100) navodi etiri primjera karakteristika postmodernog drutva, a time i kontekst u kojemu e i obavjetajne zajednice biti primorane prilagoditi se nastalim promjenama.
Informacijska revolucija, kroz primjenu kibernetikih i digitalnih tehnologija organizacijski utjee na postojee birokratske, hijerarhijski organizirane strukture koje je potrebno reorganizirati na umreeni nain fleksibilnijim, ciljno orijentiranim strukturama.
Informacije iz otvorenih izvora (eng. Open Source INFormation OSINF) dvostruko utjeu na rad obavjetajne zajednice: na obavjetajni proces i na samu strukturu obavjetajnih organizacija. Primjenom naprednih
tehnolokih rjeenja proces prikupljanja obavjetajnih podataka znatno je krai, a sami podatci postaju odmah
dostupni. Osim toga, strukturna promjena vidljiva je i u tome da obavjetajni podatci i znanje nisu vie ogranieni samo na visoke organizacijske razine donoenja politikih odluka, a raspodjela informacija moe se koristiti
i kroz horizontalne mree znanja koje naruavaju tradicionalne pristupe favorizirane kroz vertikalnu integraciju, sektorizaciju i klasifikaciju (Rathmell, 2002: 99) tajnosti i dostupnosti podataka.
Informacijske operacije (eng. Information Operations IO) za Rathmella (2002: 99) predstavljaju poseban teorijski problem i dijeli ih na dvije vrste. Ofenzivni IO zahtijevaju dugorono, dubinsko i pravovremeno kulturno,

1366

Marijan Bari

psiholoko i politiko znanje. Pribavljanje stratekih informacija ili Defanzivni IO, zahtijeva obuhvatno motrenje
kibernetike sfere u realnom vremenu koje obuhvaaju javne, privatne i transnacionalne mree, no koje istovremeno podrazumijevaju javno-privatnu i transnacionalnu razmjenu obavjetajnih podataka.
U konanici, obavjetajna djelatnost pokuava se jo uvijek prilagoditi novim uvjetima na nain da se pronalaze novi, alternativni naini predvianja, prognoziranja i identificiranja moguih naina razvijanja scenarija u
budunosti. Jedan od naina na koji su se pojedine drave pokuale prilagoditi ovim promjenama je primjer Velike Britanije (Rathmell, 2002: 100) gdje su obavjetajne analitiare izloili alternativnim nainima razmiljanja u
cilju fleksibilnijih pristupa predvianjima i analize sigurnosnih trendova. Promjene koje je Velika Britanija unijela
u obavjetajnu djelatnost, potaknuta probuenim starim/novim prijetnjama kao to je terorizam, temelje se na
procesima upravljanja rizicima u irem smislu, dok su se obavjetajne slube SAD-a koncentrirale na prevenciju
rizika, a kanadske (Svendsen, 2010: 307) na nain da preduhitre pojave rizika (eng. risk pre-emption).
Navedene karakteristike konteksta, u kome se dogaa obavjetajna djelatnost nazvana posmodernim obavjetajnim radom, implicira i odreene promjene u strukturi obavjetajnih zajednica i naine na koje one djeluju. Naime, novi kontekst zahtijeva i promjenu u organizacijskoj strukturi sa svrhom efektivnijih pristupa sigurnosnim problemima. Tako Rathmell (2002: 101) navodi tri kljuna koncepta koji u konanici utjeu na izgled
obavjetajnih zajednica. Prvi je utjecaj koncepta industrije znanja koji se koristi za opis podruja djelatnosti
obavjetajne zajednice. Drugi je koncept nepostojeih centara i fluidnih granica: obavjetajne zajednice trebale
bi u svoj rad inkorporirati principe promjenjivih identiteta zbog potekoe preciznog odgovaranja na pitanje
tko je krajnji korisnik obavjetajnih podataka. Rathmell (2002: 101) navodi kako bi horizontalne mree znanja
trebale biti integrirane u obavjetajni rad, ak i po cijenu smanjivanja vertikalne integracije. Kao zadnji koncept,
Rathmell istie promjene dinamiku prirodu stalnih, nelinearnih i konstantno ubrzavajuih promjena kao faktor utjecaja na podruja interesa obavjetajne zajednice kao to su: politika, drutvo, tehnologija i ekonomija.

Definiranje Obavjetajnog procesa, Kognitivne hijerarhije i Obavjetajnog ciklusa

U pojanjavanju djelokruga rada obavjetajnog djelovanja, pa tako i SOD-a, potrebno je pojasniti i usporediti tri modela: model Obavjetajnog procesa (stadiji obavjetajnih podataka), model Kognitivne hijerarhije obavjetajnih podataka i model Obavjetajnog ciklusa. Podjela ovih modela u zasebne kategorije vaei je
koncept tijekom Hladnoga rata i/ili je napravljen sukladno spoznajama koje su vaile tijekom modernog doba
obavjetajne djelatnosti do raspada Sovjetskog saveza. Kako e biti pokazano na kraju ovoga poglavlja, sukladno sigurnosnim potrebama poslijehladnoratovskog doba obavjetajne djelatnosti objedinjeno pojmom
postmoderna strateko-obavjetajna djelatnost, ovi se procesi odnose na jedan te isti, iako iri koncept, ije je
objedinjavanje zbog prirode ugroza krajnje nuno.
Pored definiranja same obavjetajne djelatnosti u prijanjem poglavlju, vano je i procesno definirati njezin
produkt: obavjetajne podatke. Obavjetajni podatci predstavljaju relevantnu procjenu vjerojatnosti u obavjetajnom procesu, podlonu reakcijama politikih donositelja odluka u obliku posebnih politika koje usmjeravaju rad obavjetajnog sektora. Ukoliko nedostaje jedan od procesa opisanih u Tablici 1. (koja opisuje obavjetajni
proces obogaivanja informacija analitikim radom), produkt nije obavjetajni podatak, ve puka informacija
dostavljena donositeljima odluka. Teko je mogue, samo na temelju informacija, odabrati primjerenu politiku
i sigurnosnu reakciju kao iskoritavanje trenutne politike i/ili sigurnosne situacije, bilo za promicanje nacionalnih interesa ili za spreavanje tetnih utjecaja na nacionalne interese.

1367

Marijan Bari

Obavjetajni podatci
Predvianje
Razumijevanje
Prosudba
Znanje
Spoznaja
Informacija
Procesiranje
Podatak

Tablica 1. (Cox, 2009: 4)

Na samom dnu kognitivne hijerarhije pretvaranja jednostavnih podataka u obavjetajne podatke smjeteni
su isti Podatci, a nakon njihova procesuiranja stupanj vie je razina Informacija koja je rezultat pohranjivanja,
usporeivanja i evaluacije podataka. Prikupljanjem podataka, obavjetajni analitiari postaju svjesni (Spoznaja) sigurnosne situacije, a stavljanjem u iri kontekst (drutveni, politiki, vremenski, ekonomski itd.) ono
postaje Znanje. Prikupljenim znanjem bavi se Prosudba koja dovodi do Razumijevanja sigurnosnih izazova.
Na ovoj razini postie se maksimalan stupanj svjesnosti situacije, no samo ukoliko se ona ciljano upotrijebi za
oblikovanje buduih dogaaja moe se govoriti o Predvianju koje tek onda slui kao konstruktivna podrka
u procesu donoenja odluka.
Prikazani proces na najvioj hijerarhijskoj razini predstavlja takoer i djelatnost obavjetajne analitike koja
producira obavjetajne podatke kao vrhunac cijelog obavjetajnog procesa. Iako je proces prikazan na hijerarhijski i jednosmjeran nain, on je u biti ciklikog karaktera kao dio obavjetajnog ciklusa.
Vojni povjesniar John Keegan naveo je pet Stadija obavjetajnih podataka (Keegan, 2004: 3-4). Ova podjela je znakovita za SOD krajem Hladnoga rata jer reflektira zahtjeve postmodernog sigurnosnog konteksta. Po
Keeganu, prvi je stadij akvizicija (pribavljanje) obavjetajnih podataka. Osim u klasinom, prikrivenom nainu
pribavljanja javno nedostupnih podataka, mogue ih je pribaviti iz ve javno dostupnih izvora (tiskovne i akademske publikacije, enciklopedije i sl.) pa ih samo po potrebi prikupiti i analizirati. Ova se pojava u obavjetajnim krugovima naziva jo i faktor Enciklopedije Britannice (Keegan, 2004: 3). Problem prikupljanja dostupnih
podataka, zbog njihove velike koliine, posebice je aktualan u suvremenom informacijskom dobu u kojem
kvantiteta dostupnih informacija dovodi u pitanje kvalitetu njihova odabira, a time i analize. Za razliku od suvremenog problema selekcije relevantnih podataka, za vrijeme Hladnoga rata Sovjetska je Rusija nastojala, to
je vie mogue, ograniiti distribuciju i pristup ak i naizgled bezazlenim podatcima kao to su bili telefonski
imenici ili planovi gradova. Oba navedena primjera ukazuju na dijametralno suprotnu problematiku prikupljanja podataka u dva razliita vremenska i sigurnosna konteksta, kao i jedan od aspekata u kojima je nastupila
promjena krajem Hladnoga rata.
Drugi je stadij dostavljanje podataka potencijalnim korisnicima, to po Keeganu (2004: 3) esto predstavlja
jednu od najteih faza. Agent moe biti praen, prislukivan i uhien, ali, usprkos rizicima, kljuna je urnost
u dostavljanju podataka. To se posebice odnosi na primjeru podataka od strateke vanosti jer se inae gubi
mogunost njihove uporabe, a time i utjecaja na formuliranje buduih dogaaja, to moe dovesti do katastrofalnih posljedica po nacionalnu sigurnost i vitalne nacionalne interese.
Trei je stadij prihvaanje informacija. Samo posjedovanje podataka nije dovoljno, ve za utjecanje na politikosigurnosne procese oni najprije moraju biti prihvaeni kao relevantni u matinoj obavjetajnoj agenciji.
Razlozi za odbacivanje pribavljenih informacija mogu biti: sumnja u lojalnost agenta, uvjerenje u njihovu netonost ili instrumentalnu nerelevantnost. Primjer za odbacivanje obavjetajnih podataka, koji su se kasnije
pokazali od strateke vanosti, jest najava mogueg teroristikog napada na SAD otimanjem komercijalnih zrakoplova: obavjetajni podatci su postojali (The 9/11 Commission Report: Executive Summary, 2011: 2), no nisu
bili prihvaeni od strane politikih donositelja odluka.
etvrti je stadij interpretacija podataka. Parcijalno prikupljene obavjetajne podatke potrebno je uklopiti

1368

Marijan Bari

u cjelovitu i smislenu sliku sigurnosnog problema koji je predmet analize. Utjecaj kraja Hladnoga rata na ovaj
stadij izniman je. Naime, promjena u ovom stadiju ponajprije je vidljiva u dimenziji percepcije obavjetajnih podataka koji u postmodernomu dobu vie nalikuju slagalicama za ije je sastavljanje, odnosno upotpunjavanje
slike, potrebno sakupiti sve informacije te ih na pravilan nain povezati. Kao druga opcija, obavjetajni podatci
mogu nalikovati i potpunim misterijama koje nije mogue razrijeiti dosada poznatim metodama obavjetajnoga rada. Rathmell (2002: 97) je o ova dva sluaja pisao kao o karakteristkama postmodernog doba u smislu
kraja potrage za apsolutnim, objektivnim istinama, o emu e biti rijei u poglavlju koji pojanjava postmodernu obavjetajnu djelatnost.
Peti je stadij implementacija, odnosno koritenje informacija koje predstavlja poseban problem, posebice
zbog oekivanja instrumentalne vanosti pojedinih informacija na potencijalne promjene smjera politike. Vezano uz ovaj stadij Keegan (2004: 4) upozorava: Ne postoji takvo to kao to je zlatni obavjetajni podatak, dio
istog obavjetajnog podatka, koji e razrijeiti sve dvojbe i voditi generala ili admirala prema nepogreivom
rjeenju njegova operativnog problema. Nadalje, Keegan (2004: 4) zakljuuje da niti jedna obavjetajna procjena, ma na kakvim vrstim osnovama temeljena, u cijelosti ne preivljava test akcije.
Usko povezan s obavjetajnim procesom jest koncept Obavjetajnog ciklusa. Obavjetajni ciklus definira
se kao proces u kojemu se pribavljaju informacije, pretvaraju u obavjetajne podatke i dostavljaju politikim
donosiocima odluka (Fact Book, 1983: 17). Obavjetajni ciklus, ba kao i Keeganovi stadiji obavjetajnih podataka, sadri pet faza: planiranje i usmjeravanje, prikupljanje, procesuiranje, produkcija i analiza, te diseminacija
podataka. Ovaj proces bit e analiziran kasnije u tekstu kroz prizmu promjena krajem Hladnoga rata i neadekvatnosti poimanja obavjetajnoga rada (Hulnick, 2006) u postmodernom dobu, na nain kako je ono poimano
u prijanjem razdoblju. U Tablici 2.162 prikazane su faze obavjetajnog procesa koji predstavlja vaei teorijski
model, no neadekvatan za postmoderno odreenje obavjetajnoga rada.
Tablica 2.

162

Tablica prilagoena iz: Johnson, 2007: 233.

1369

Marijan Bari

U objanjavanju podruja rada obavjetajnih slubi primjenjuju se neki od postojeih modela kojima se pojanjavaju poimanje, obrada i koritenje (obavjetajnih) podataka. U Tablici 3. usporedno je prikazana percepcija istog procesa, no s razliitog temporalnog i fokalnog pristupa usporedbom tri postojea modela. Osnove
kognitivne hijerarhije prikazane su u prijanjem poglavlju u objanjenju definicije obavjetajne djelatnosti, no
implikacije seu u samu bit postmodernog pristupa strateko-obavjetajnom radu, dok su modeli Stadija obavjetajnih podataka i Obavjetajnog ciklusa prikazani usporedno, kako bi ukazali na pripadnost istom procesu,
potpunom tek u kontekstu drugih modela.
Tablica 3.
Stadiji obavjetajnih podataka
(Keegan, 2004: 3-4)

Kognitivna hijerarhija (obavjetajnih) podataka (Cox, 2009: 4)

Obavjetajni ciklus (Fact Book, 1983:

17)

Planiranje i usmjeravanje

Podatak

Akvizicija

Prikupljanje

Dostavljanje

Informacija

Prihvaanje

Znanje

Interpretacija

Razumijevanje

Procesuiranje

Produkcija i analiza

Obavjetajni podatak

Diseminacija podataka

Implementacija

Znanje kao produkt obavjetajne zajednice: vrste opasnosti u formuliranju SOP

The Unknown
As we know,
There are known knowns.
There are things we know we know.
We also know
There are known unknowns.
That is to say
We know there are some things
We do not know.
But there are also unknown unknowns,
The ones we dont know
We dont know.163
Finally, there are unknown knowns
The knowns
We dont want to know.164
Ovo poglavlje pojasnit e razliku u vrstama ugroza u doba poslijehladnoratovskih sigurnosnih prijetnji koje
utjeu na oblikovanje i formuliranje strategija nacionalne sigurnosti u obliku stratekih upozorenja najviim
163
164

1370

Seely, 2003: 2.
Daase i Kessler, 2007: 412.

Marijan Bari

razinama politikog odluivanja, a time i na oblikovanje sigurnosnih strategija. Nije vano samo odrediti vrstu
opasnosti koja prijeti nacionalnoj sigurnosti, ve je potrebno razluiti i vrste znanja o obavjetajnim podatcima
od strateke vanosti koje su polazite za formiranje strategija nacionalne sigurnosti.
Kategorije znanja i neznanja vane su u procesu prikupljanja SOP-a, ali i formiranja strategija nacionalne
sigurnosti jer utjeu na odreivanje vrsta opasnosti s kojima se suoavamo. Druga karakteristika je odreivanje magnitude opasnosti, to u postmodernom diskursu odgovara promiljanju Ulricha Becka koji tvrdi (Beck,
1999: 46) kako su sigurnosne politike oblikovane definicijskim prijeporima oko razine, stupnja i hitnosti rizika.
Upravo se strateko-obavjetajni podatci odnose na pruanje pravovremenog i pravovaljanog upozorenja na
opasnosti od najvieg znaaja za neku dravu, no ovaj koncept bit e dalje razraen u tekstu.
Daase i Kessler smatraju da se strategije za borbu protiv suvremenih prijetnji kao terorizam, nuno moraju
prilagoditi stanju u kojemu je karakter ovih prijetnji teko dokuiv, a opasnosti nemogue procijeniti (Daase i
Kessler, 2007: 412).
Isti autori analizirali su razliite vrste opasnosti kao oblike ugroza nacionalne sigurnosti (prijetnje, rizici, katastrofe i neukost) i s time povezane razliite vrste znanja koje mogu biti dostupne akterima nacionalne sigurnosti
iz perspektive centralnog problema neizvjesnosti. Njihova pretpostavka jest da su znanje i neznanje165, kako su
nazvali drugu kategoriju, na jednaki nain predstavljeni u procesu donoenja politikih odluka i da je potrebno
shvatiti na koji nain je ono konceptualizirano, analizirano i upravljano.
Debatu o konceptualizaciji kategorija znanja dostupnih politikim donositeljima odluka pokrenuo je govor
Donalda Rumsfelda (2002) koji ih je podijelio na tri skupine, dok su Daase i Kessler pridodali ovdje navedenu
etvrtu vrstu znanja:
Poznate poznanice (eng. known knowns): odreeno znanje na temelju kojih su raeni politiki programi i
vojne strategije.
Poznate nepoznanice (eng. known unknowns): odnosi se na neizvjesnosti koje se mogu kontrolirati kvalitetnom analitikom te su izraeni u procesima donoenja odluka kao proraunati rizici.
Nepoznate nepoznanice (eng. unknown unknowns): odnosi se na ono to ne znamo i to ne moemo znati.
Nepoznate poznanice (eng. unknown knowns): znanje koje ne elimo znati, a koje se gubi zaboravljanjem,
potiskivanjem ili zaguivanjem.
U strateko-obavjetajnoj djelatnosti pozornost je potrebno obratiti na sve etiri kategorije. Ispravnom klasifikacijom pojedine informacije u odreeni tip znanja omoguava se bra reakcija sustava na zamijeene prijetnje, te se time smanjuje mogua teta ili osiguravaju bolje okolnosti unaprjeivanja nacionalnih interesa.
Daase i Kessler (2007: 413) izvore znanja i neznanja dijele na dva aspekta, odnosno na njihovu:
Ontologiju: odnosno znanje (i neznanje) o odreenim stvarima; odnosi se na fenomene stvarnosti kao takve, a o kojoj moe, ali i ne mora postojati odreeno znanje, to implicira postojanje ili nepostojanje fenomenolokog ili injeninog znanja. Ovoj razini pripadaju dvije vrste znanja, odnosno neznanja:
a) Poznate poznanice (prijetnje).
b) Poznate nepoznanice (rizici).
U podruju predmeta nacionalne sigurnosti znanje se manifestira kao skup informacija o izvorima prijetnji
nacionalnoj sigurnosti. U tom smislu znanje moe biti formulirano u obliku informacija o odreenim politikim akterima, njihovim vojnim mogunostima ili pak motivacijama, dok su rizici predstavljeni primjerice u moguim posljedicama poduzimanja (odnosno, nepoduzimanja) odreenih politikih, vojnih i drugih odgovora na prijetnju.
Epistemologiju: znanje o nainima identifikacije odreenih stvari odnosi se na metode zadobivanja znanja,
a ukoliko su poznati naini na koje se moe prikupiti odreeno znanje, mogue je ustvrditi da posjedujemo
metodoloko znanje. Ovoj razini pripadaju:
165

Autori su upotrijebili pojam neznanje (eng. non-knowledge) kao antonim pojmu znanje (eng. knowledge), a neupuenost
(eng. ignorance) su koristili za opisivanje drugih, ovdje neuvrtenih vrsta neznanja.

1371

Marijan Bari

a) Nepoznate nepoznanice (katastrofe).

b) Nepoznate poznanice (neukost).
Samo posjedovanje odreenog metodolokog znanja u obliku informacija vanih za nacionalnu sigurnost
nije dovoljno za formiranje strateko-obavjetajnih podataka, ve ih je potrebno i interpretirati. Nain na koji
se vri interpretacija podataka moe se u ovom kontekstu nazvati i metodolokim znanjem o obavjetajnoj
analitici. Metodoloko znanje sastoji se od 3 komponente kojima se interpretiraju pribavljene injenice: 1. od
koncepata kojima se opisuju akteri i analiziraju odreene vojne sposobnosti protivnika, 2. od teorija kroz koje
se analiziraju razliite motivacije pojedinih suparnikih aktera, i konano 3. od razliitih analitikih metoda. Iako
vrlo zanimljive, implikacije podjela na vrste metodolokog znanja na rad obavjetajne analitike prelaze okvire
ovoga istraivanja te ih stoga nee biti mogue u cijelosti predstaviti u ovome radu pa e one posluiti kao polazina osnova u daljnjoj analizi metodolokog pristupa SOP-u i SOD-u.

Metodoloki pristup Strateko-obavjetajnim podatcima

Jedne su od znaajnijih (Tangredi, 2008: 43) suvremenih metodologija za procjenu budueg sigurnosnog
okruenja su koritenje procjena, prognoza i scenarija, no razina je njihove uspjenosti dvojbena. Naime, neki
od zakljuaka drugih istraivaa su da ... procjene strunjaka bile su nita vie precizne nego nasumino pogaanje (Gardner, 2011: 25). Primijenjujui ovaj uvid u podruju sigurnosnih studija, mogue je zakljuiti da je
ono to bi se nazivalo zdravorazumskim promiljanjem o budunosti na poetku svakog desetljea 20. stoljea
bilo apsolutno krivo (Joint Operating Environment, 2010). Von Riper (2012: 7) pomalo idealistiki savjetuje kako
dobar strateg poznaje funkcioniranje nelinearnih sistema i stoga nije potrebno koristiti analitike alate da bi se
otkrilo budue sigurnosno okruenje. To je mogue prouavanjem povijesti, ekonomskih i demografskih trendova i na taj nain bi se prikupilo dovoljno informacija kljunih za procjenu slijeda buduih dogaaja.
Prije razmatranja to SOP jesu, potrebno je razluiti vertikalne posebnosti ovog termina. Naime, obavjetajnu djelatnost moe se podijeliti na dvije razine: onu strateku koja se prvenstveno odnosi na globalnu, meunarodnu i regionalnu razinu; i na one taktike, odnosno lokalne razine. Strateka razina obavjetajnih djelatnosti definira se kao znanje i predznanje o svijetu koji nas okruuje kao preludij predsjednikim odlukama i
akcijama (Factbook, 1991: 13). Svrha obavjetajne djelatnosti na ovoj razini jest obavijetavanje elnika zemalja o potencijalnim rizicima, ali i o moguim dobitcima na nacionalnoj i meunarodnoj razini pravovremenim
usmjeravanjem nacionalnih poluga moi. S druge strane, taktika, odnosno lokalna razina, odnosi se primjerice
na obavjetajne podatke korisne za vojne operacije na taktikoj razini. Obavjetajni podatci od strateke vanosti i oni od taktike vanosti razlikuju se primarno u razini na kojoj se primjenjuju, ali razlike mogu varirati i u
odnosu na njihov doseg i razinu detalja (JP 1-02, 2013: 259).
Jack Davis (2009: 173) takoer je razluio taktiko od stratekog upozorenja. Strateko upozorenje odnosi se
na percipirane opasnosti u duem vremenskom periodu i ireg shvaanja kako bi se donositelji odluka informirali o openitim sigurnosnim pripremama i na taj nain izbjegla ili smanjila mogunost tete.
U dananje vrijeme naglasak je na sakupljanju taktikih obavjetajnih podataka i na odreeni nain zanemaruje se strateka razina, to ne samo da je opasno po nacionalnu sigurnost ve i tragino (Heidenrich, 2007: 16)
iz razloga to ih je bilo mogue sprijeiti.
U percepciji obavjetajnih analitiara strateko upozorenje odnosi se na dva elementa: promjene u vjerojatnosti napada ili porastu ugroavanja nacionalnih interesa, te element promjene u mogunostima neprijatelja
da uspjeno izvede napad i nanese tetu kljunim nacionalnim interesima (Davis, 2009: 175).
Strateko-obavjetajni podatci (SOP) od najvie su vanosti za dravu jer se direktno odnose na mogunost
ostvarivanja nacionalnih interesa. SOP se odnosi na informacije o drugim dravama, njihovim nuklearnim snagama ili pak po Heidenrichu (2007: 16) na dugotrajno prognoziranje. Osim samog prognoziranja vano je razluiti i druge dimenzije u SOD-u, a to su jo i pruanje stratekog upozorenja, monitoringa i koncepta otkrivanja.
Vano je za napomenuti i to da je do pojave alternativnih metoda analize obavjetajnih podatka dolo i ranije
(Fishbein i Treverton, 2004), no one nisu u irokoj upotrebi.

1372

Marijan Bari

Pored postojeih naina pristupa SOD-u, razlikuju (JP 2-0, 2007: ix) se takoer i predvianje (eng. prediction)
i prognoziranje (eng. forecasting). Predvianje je teko razluivi pojam koji ee izaziva podsmjeh nego uvaavanje, a prognoziranje reflektira pokuaj identificiranja vjerojatnosti i znakova koji mogu pruiti upozorenje na
nadolazee promjene.
Kao primjer SOP-ova koji su mogli biti sprijeeni pruanjem pravodobne informacije i na njih pravovaljanom
reakcijom su: napad na Pearl Harbor 1941., koordinirani egipatsko-sirijski napad na Izrael u Jomkipurskom ratu
1973., invazija sovjetskih snaga na Afganistan 1979., raspad Sovjetskog Saveza i teroristiki napad na SAD 11.
rujna 2001. godine, koji je proglaen jednim od najveih obavjetajnih debakla u povijesti CIA-e (Russell, 2007:
1). Ovi dogaaji mogu se okarakterizirati kao obavjetajni neuspjesi spreavanja realizacije ugroza od strateke
vanosti koji nisu ispunili jedan od glavnih zadataka obavjetajne zajednice, rijeima iskusnog obavjetajnog
djelatnika (Hulnick, 2005: 593): Nita u svijetu tajnih slubi nije vanije od sprjeavanja iznenaenja. Dakle, kao
nain spreavanja iznenaenja istaknuta je potreba za boljim predvianjem prijetnji nacionalnim interesima i
kvalitetniji oblici upozorenja politikim donositeljima odluka (Parker, 2007).
7.1. SOP kao upozorenje
Upozorenja na stratekoj razini, koja dolaze od strane obavjetajnih slubi, za potrebe ovoga lanka mogu se
definirati kao aktivnosti koje predstavljaju vitalnu podrku nacionalnim donositeljima odluka u njihovoj kljunoj stratekoj misiji odnosno, razumijevanje kompleksnog geostratekog okruenja, omoguavanje ire vizije
ciljeva, analiziranje alternativa, odreivanje strategija i zatita od posljedinih iznenaenja (Cooper, 2005: 16).
Pravovremenost upozorenja istaknuta (Davis, 2009: 174) je kao jedan od glavnih faktora uspjenosti strateko-obavjetajnih podataka: ekati prikupljanje to veega broja informacija s posljedicom situacije Hannibal
ante portas prekasno je donositeljima politikih odluka da reagiraju, a s druge strane, predvianje potencijalnih kriza bez vrstih dokaza negativno utjee na kredibilnost obavjetajnih podataka.
Potvrdu ovome daju Cavelty i Maner (2009: 124) kada zakljuuju: Nita u svijetu obavjetajnoga rada nije
vanije nego pruanje stratekog upozorenja politikim donositeljima odluka.
Dalekovidne, pravovremene i uvjerljive analize potencijalnih prijetnji imaju svrhu multiplikatora snaga (eng.
force multiplier) sa svrhom smanjenja mogunosti pojave iznenaujuih incidenata i, kao drugo, u svrhu spreavanja neadekvatnih obrambenih priprema (Davis, 2009: 175).
Svrha stratekog upozorenja je pomo pri donoenju politikih odluka od strateke vanosti i pripremanju
planova za nepredviene situacije (eng. contingency planning), to moe ukljuivati i preemptivne akcije u
svrhu upravljanja rizicima pojave potencijalnih prijetnji (Davis, 2009: 176).
Strateko upozorenje smatrano je klasinom ulogom obavjetajne zajednice (McCarty, 1994: 5-19). Upravo
iz tih motiva u SAD-u utemeljena je CIA 1947. godine donoenjem Zakona o nacionalnoj sigurnosti (eng. National Security Act). Osnivanjem CIA-e National Security Actom 1947. godine predviena je produkcija nacionalnih obavjetajnih podataka, to se moe shvatiti kao eufemizam za SOP. Nacionalne obavjetajne podatke,
barem po osnivakom aktu NSA 1947., trebala je producirati (civilna) obavjetajna zajednica pod ravnanjem
Director of Central Intelligence (DCI), odnosno danas Director of National Intelligence (DNI). S druge strane,
vojne obavjetajne slube trebale su producirati taktike obavjetajne podatke.
Mnogi sigurnosni analitiari upravo kontekst u kome se odvija obavjetajna djelatnost smatraju SOD-om ili
ak SOP-om (Heidenrich, 2007: 17). Usprkos svim naporima obavjetajne zajednice iznenaenja se dogaaju.
Razlog tomu moe biti, ne samo manjak informacija ve i nerazumijevanje njihova znaenja, to je direktno
povezano s novim sigurnosnim kontekstom, odnosno obiljejima informacijskog doba. Takoer, i iz odreenih
subjektivnih razloga, kao to su kognitivne manjkavosti obavjetajnih slubi, ili objektivnih razloga kao organizacijskih ogranienja te iz nerazumijevanja injenice da se poslijehladnoratovski kontekst u kome se previaju
upozorenja promijenio (Dunn Cavelty i Maner, 2009: 124). Tako je za Cavelty i Maner bitan kontekst u kome se
dogodila promjena: pojavu koju Rahmell naziva postmodernim obavjetajnim radom. Posebice je znaajna
promjena konteksta u kome novi sigurnosni izazovi oteavaju prepoznavanje SOP-a. Dunn Cavelty i Maner

1373

Marijan Bari

(2009: 125) ponudili su trodimenzionalni okvir za promatranje novog sigurnosnog okruenja unutar kojega je
potrebno redefinirati SOP-ove u kontekstu postmoderne obavjetajne paradigme:
Ontoloka razina: odnosi se na promjene u prirodi, obliku i strukturi novih prijetnji i njihovim odnosom
prema promatrau.
Epistemoloka razina: tie se prirode i dosega znanja, produkcije znanja, pitanja o tome to znanje zapravo i
jest te odnos prema prirodi posljedica koje znanje ima za praksu.
Metodoloka razina: odnosi se na racionalnost i filozofske pretpostavke u prouavanju novih prijetnji i metodama upotrijebljenim u njihovu izuavanju.
Problemi vezani uz nepostojanje ili nedostatnu razinu upozorenja u novom sigurnosnom okruenju analitike su prirode: Mnogi od dananjih analitikih problema proizlaze iz kontinuiranog oslanjanja na analitike
alate, metodologije i procese koji su bili neprikladni statikoj i hijerarhinoj prirodi sovjetske prijetnje tijekom
Hladnoga rata (Cooper, 2005:23).
7.2. SOP kao Monitoring
Monitoring se odnosi na promatranje aktivnosti koje se mogu smatrati opasnim po nacionalnu sigurnost, a
u poslijehladnoratovskom dobu on se vie ne odnosi samo na nadzor, ve obuhvaa i aktivnosti probabilistiko-analitikog predvianja (eng. forecasting) fokusiranog na openite trendove (Dunn Cavelty i Maner, 2009:
129). Ovaj pristup koristan je ukoliko je sigurnosni problem jasno definiran, a prijetnja poznata, jer njime se
identificiraju odreeni modeli po kojima se sigurnosne prijetnje realiziraju. Segel (2005: 221) navodi tri metodoloka tipa za ovu vrstu ranog upozorenja koji se odnose na ad hoc prikupljanje podataka:
z uoavanje trendova i modela,
z frekventnost odreenih pojava i
z vjerojatnost pojave odreenih sigurnosnih prijetnji,
Od drugih, preteno kvantitativnih metodologija monitoringa, odnosno ranog upozoravanja, Sinai (2007)
spominje etiri tipa:
Geoprostorna prediktivna analiza: pokuaj predvianja lokacije i datuma buduih ugroza akumuliranjem
podataka o geografskoj lokaciji prijanjih incidenata. Potom se raunalnim programom generiraju trendovi u
taktici, tehnikama i procedurama prikazani na geografskim kartama kao podrujima vjerojatnih teroristikih
napada. Nedostatak ovog pristupa je da biljei samo uspjele i evidentirane napade, a na drugoj strani visoko
vjerojatni dogaaji ne mogu se u potpuno preslikati na dogaaje niske pojavne vjerojatnosti. Takoer, fokus je
ovog pristupa na moguim sigurnosnim dogaajima, a ne na osobama koje su generatori odreenih teroristikih aktivnosti (Dumas, 2007; Smith et.al., 2008).
Tehnologije za rudarenje podataka (eng. data-mining): velike koliine podataka poznatih i potencijalnih
terorista analiziraju se radi identificiranja poveznica i modela izmeu vie baza podataka, za identificiranje
anomalija koje mogu biti iskoritene u svrhu spreavanja buduih dogaaja i predvianje buduih terorista. S
druge strane, ova metodologija ne omoguava efektivno prikupljanje podataka neidentificiranih terorista i ne
rjeava probleme identificiranja modela (Derosa, 2004).
Pristup projektnog menadmenta: koristi se u prikazivanju teroristikih prijetnji na nain da se analiziraju zaduenja, rasporedi i linije odgovornosti u teroristikim organizacijama kako bi se predvidjeli budui dogaaji. S
druge strane, ova metoda moe generirati lano pozitivne rezultate ne razlikujui udno ponaanje od realnih
teroristikih namjera.
Analiza drutvenih mrea: oznaava analizu i usporedbu biografskih, religijskih, demografskih i drugih drutvenih podataka i poveznica te odnosa izmeu individualnih aktera, osposobljivaa (eng. enablers) ili grupa.
Ova metoda monitoringa pomae u razumijevanju pojava individualne radikalizacije i teroristikog regrutiranja. Manjkavost ovog pristupa je esto neukljuujivanje razmatranja ireg (povijesnog, politikog, gospodarskog i sl.) konteksta.

1374

Marijan Bari

Od ostalih pristupa koji ne spadaju u ove etiri kategorije monitoringa, bitno je za spomenuti sisteme temeljene na indikatorima. Obiljeje je ovih sistema (Dunn Cavelty i Maner, 2009: 131) konstrukcija baza podatka
rizika s krajnjim ciljem izrade modela indikatora kojima se pokuavaju predvidjeti odreeni dogaaji ili okidai
kao to su: nestabilnost pojedinog reima, pojava oruanog sukoba, humanitarna kriza i slino. Meu inovativnijim (Carment et. al. 2006), pristupima jest Canadian Country Indicators for Foreign Policy (CIFP), temeljen na
devet indikatora rizika: oruani sukob, vladavina i politika nestabilnost, militarizacija, heterogenost populacije,
demografski pritisci, ekonomska uspjenost, ljudski razvoj, okoli i meunarodna povezanost.
7.3. SOP kao Otkrivanje
Otkrivanje slui donositeljima odluka u identificiranju strateko vanih opasnosti, pod pretpostavkom da se
sigurnosne prijetnje ne deavaju u potpunosti bez odreenih upozorenja. Ono se ne odnosi na prepoznavanje
odreenih uzoraka ili otkrivanje poznatih modela, ve otkrivanje samih uzoraka ili identifikacija novih uzoraka
(Williams, 2006).
Meu najznaajnijim znakovima upozorenja su oni nazvani slabim signalima (Dunn Cavelty i Maner, 2009:
132): jedva primjetni u sadanjosti, ovi signali predstavljaju moguu pojavu snanih trendova u budunosti
koji mogu prouzrokovati dramatine posljedice. Upravo upravljanje onime to Rumsfeld zove nepoznatim nepoznanicama (Rumsfeld, 2002) ini sakupljanje slabih signala nunim za identificiranje pojava koje bi usmjerile dogaaje u neeljenom smjeru. Neke od metoda analize su: razvijanje razliitih scenarija, Delphi vjebe
(Helmer-Hirschberg, 1967; Goluchowicz i Blind, 2011) i skeniranje okruenja u svrhu upravljanja budunou,
brainstorming i slino (Performance, 2001). Vano je za napomenuti da se upotrebom ovih tehnika u potpunosti ne rjeava problem neizvjesnosti na nain da on vie nee postojati, ve je mogue potaknuti i unaprijediti
strateko promiljanje, poveati fleksibilnost institucija u trenutku kada se odreene neizvjesnosti realiziraju
u obliku ugroze nacionalne sigurnosti i pomoi u pripremanju za budue sline krizne dogaaje od strateke
vanosti.

SOD i refleksivni obavjetajni rad

Dunn Cavelty i Mauer (2009) ne sugeriraju da se svi djelatnici obavjetajne zajednice trebaju povoditi nastojanjem da se pomou analiza prepozna i ostvari zahtjevnost kompleksnih, postmoderno refleksnih sigurnosnih izazova jer upravo takvo stanje danas je prisutno u radu obavjetajne zajednice. Naprotiv, u svojoj studiji
sugeriraju obrazovanje dviju vrsta analitiara: jedni koji bi bili klasini obavjetajni analitiari koje Rolington
(2006: 754) naziva Sherman Kent tipovima, koji bi promatrali stabilnosti u sigurnosnom okruenju kao to su
suparnika teka vojna oprema i njegove sposobnosti, meudravno nasilje openito geopolitike promjene.
Kao drugi tipovi, koji bi nadograivali analitiare prve grupe, trebali bi biti postmoderni planeri scenarija koji
krute injenice obogauju kulturolokim razliitostima i drutvenim kontekstom.
Koristei teorijske pravce promiljanja kao to je teorija kompleksnih sustava i socioloka teorija postmodernosti, Dunn Cavelty i Mauer (2009: 134-139) konstruiraju pretpostavke za izgradnju teorije refleksivne obavjetajne djelatnosti koja bi bila u obavjetajnom smislu primijenjeni nastavak ideje refleksivne racionalnosti, kao
alternativa tradicionalnoj vrsti racionalnosti orijentiranu na osi sredstvo-cilj. Ugroze nacionalne sigurnosti podijelili su na prijetnje i rizike. Razlika je u tome to su prijetnje definirane kao problemi koje jedan akter svjesno i
namjeravano uzrokuje drugomu akteru, a rizici predstavljaju indirektne, nenamjeravane, neizvjesne i smjetene
u budunosti, jer postaju stvarnima samo onda kada se dogode.
U suvremenim uvjetima konstantne neizvjesnosti donositelji odluka nisu vie u mogunosti garantirati
predvidljive rezultate, odnosno stanja sigurnosti i kontrole, ve je po Becku (2002: 41) glavni izazov kako hiniti
kontrolu nad onime to se ne moe kontrolirati.
Polazei od pojma refleksivna racionalnost koji oznaava da naini na koje pokuavamo rijeiti svoje probleme [...] postaju tema i problem sam po sebi (Rasmussen, 2004: 395), Rasmussen je konstrukcijom pojma refleksivne sigurnosti otiao korak dalje u promiljanju stanja sigurnosnog okruenja nakon kraja Hladnoga rata.

1375

Marijan Bari

Na slian nain utjecano je i na obavjetajnu djelatnost koja takoer postaje refleksivna na nain da se briu
granice izmeu subjekta i objekta u procesu prikupljanja i distribuiranja informacija. Kao to je bilo pojanjeno
u prijanjim poglavljima, upitnom postaje i sama priroda informacija, odnosno znanja. Takoer, novina je da
nae vjerovanje u prirodu prijetnje (njena ontologija) i nae znanje ili vjerovanje u nain pristupa prijetnji (njena
epistemologija i metodologija) oblikuju mogue politike odgovore (Dunn Cavelty i Mauer, 2009: 138) na prijetnje. Mogua je i pojava odreenih negativnih posljedica koje proizlaze iz analitiko-obavjetajnih aktivnosti jer
u ovom novom sigurnosnom okruenju i naizgled najapsurdniji scenariji ugroze nacionalne sigurnosti mogu
izgledati uvjerljivo, to je poznato pod nazivom Othello Efekt (Daase i Kessler, 2007: 428).
Naini prevladavanja postmodernog stanja sigurnosne neizvjesnosti u SOD-u
If surprise can succeed despite robust tactical warning,
then defense must utilize effective strategic warning
to prepare to succeed despite surprise.166
Stanje neizvjesnosti, odnosno nepredvidivosti moguih ugroza u SOD-u, nije mogue u potpunosti razrijeiti. Naime, neizvjesnost je trajno stanje, no posljedice koje mogu iz njega proizai mogue je ublaiti prilagoavanjem stratekog okvira temeljenog na SOP-u.
Herman Kahn, ameriki futurolog i strateg, smatra se zaetnikom metoda stratekog planiranja temeljenih
na razliitim scenarijima, kao to je primjerice RAND-ova Day-After Exercise (Molander et al, 1998) gdje sudionici sudjeluju u vjebi sa stajalita donositelja odluka u trenutcima:
z kada se poetak mogue krize poinje nazirati,
z post-factum krizne situacije,
z razmatranje krize u kontekstu sadanjosti ne bi li se poduzele akcije za smanjenje mogunosti pojave ili
posljedica krize.
Osnovna ideja ove vjebe je da razliite upravljake funkcije zahtijevaju drugaije metode i pristupe sueljavanju izazovima koje predstavlja pojam neizvjesnosti (Davis, 2003).
Studija korporacije RAND (Davis, 2012) ponudila je dva strateka pristupa problemu neizvjesnosti:
Strateko planiranje osjetljivo na problem neizvjesnosti (eng. Uncertainty-sensitive Strategic Planning).
Planiranje temeljeno na pretpostavkama (eng. Assumptions-based Planning).
Odabirom bilo kojeg od ova dva pristupa vano (Davis, 2012: 9) je napraviti relativno detaljan plan za nepredviene situacije koje naruavaju provoenje temeljnog stratekog te takoer treba ukljuivati i elemente
zatite od razliitih potencijalnih okova koji se ne mogu obuhvatiti prvotnom zamiljenom strategijom. Meu
zatitne mjere ubrajaju se: razvijanje rezervi, znaajno ulaganje u istraivanje i razvoj te promiljanje naina
upravljanja i rjeavanja pojedinih kriza.
Meu slinim pristupima nalazi se i Planiranje temeljeno na pretpostavkama (Dewar et al, 1993) koje je primjereno za postupke planiranja u vrijeme visoke razine neizvjesnosti i velikog broja potencijalnih promjena na
stratekoj razini.
Ostali naini planiranja koji su samo razliite varijante ovog pristupa, svi oni bave se problemom duboke neizvjesnosti u planiranju i izlaz u tome vide u robusnim strategijama (Lempert et al, 2003; Camm et al, 2009; Kent,
2008; McGinn et al, 2002; Kent et al, 2003). Takoer, autori studije sugeriraju (Davis, 2012: 10-11) da se u samo
planiranje, odnosno u strateke dokumente, uvrsti mogunost adaptacije planova jer se prilagodljive strategije
smatraju otpornijima i pouzdanijim od onih motiviranih samo jednim konceptom budunosti.

166

1376

Davis, 2009: 176.

Marijan Bari

Zakljuak
Let things be such, that if our policymaking master
is to disregard our knowledge and wisdom,
he will never do so because our work was
inaccurate, incomplete, or patently biased.167
U ovom je radu prikazana strateko-obavjetajna djelatnost, obavjetajne informacije kao strateko-obavjetajni produkti te njihovo poimanje za vrijeme Hladnoga rata i poslijehladnoratovsko doba, ovdje obiljeeno
kao postmoderno obavjetajno doba. SOD i SOP razlikuju se od uobiajenih obavjetajnih djelatnosti jer je njihovo distinktivno obiljeje vitalna vanost za dobrobit drave i za ije je otkrivanje i politiku reakciju potrebno
iznimno rano upozorenje najviim politikim donositeljima odluka.
U samoj proceduralnoj i strukturnoj osnovi obavjetajne djelatnosti, odnosno obavjetajnih slubi, u lanku
su predstavljene uoene manjkavosti u podruju teorijskog pristupa ugrozama ije se tetne posljedice pokuava otkloniti. Tako je prikazano da se razliiti modeli kao to su: Obavjetajni proces, Kognitivne hijerarhije i
Obavjetajni ciklus, koriteni u formuliranju informacija u obavjetajne podatke i njihovo dostavljanje politikim donositeljima odluka, mogu biti pojmljeni kao jedinstven proces u postmoderno doba obavjetajne djelatnosti. Na ovom primjeru moe se vidjeti kako niti sama formulacija to jest znanje, odnosno informacija koju
obavjetajne agencije pokuavaju prikupiti, nije bila isto poimana u promatrana dva vremenska razdoblja: ono
hladnoratovko i posthladnoratovsko. Razradom karakteristika obavjetajnoga rada prikazano je kako se razlozi
za drugaiji pristup SOD u posthladnoratovsko doba nalaze u razliitim karakteristikama prijetnji za razliku od
onih u Hladnome ratu te u drugaijem poimanju politikog i sociolokog konteksta u kome se prijetnje realiziraju. Predloeni koncept u ovome radu kroz koji se prijetnje i ugroze na stratekoj razini mogu poimati jest promatranje problematike kroz prizmu interaktivno kompleksnih, nelinearnih sustava. U takvim sustavima SOD
dolazi do znaaja jer i naizgled beznaajne informacije mogu utjecati i oblikovati mogunost ostvarivanja ili
ouvanje vitalnih nacionalnih interesa. Upravo je ovo jedna od znaajki socioloke teorije postmodernosti kroz
koju su u tekstu promatrane promjene u SOD-u postmodernoga doba. Stanje neizvjesnosti i nepredvidivosti
ostvarivanja prijetnji, posebice onih s potencijalom mijenjanja stratekog usmjerenja i vanjskih politika drave,
takoer je jedna od karakteristika postmodernoga doba. Upravo je SOD zaduena u veoj mjeri za pripremu
politikih donositelja odluka na mogue ugroze nacionalnih interesa od strateke vanosti. Predvidjeti nepredvidivo naravno da nije mogue, no mogue je u proces stratekog planiranja ukorporirati element nepredvidivosti i pripremiti dravni sustav na mogue okove.

167

Ford, 1980.

1377

Marijan Bari

Bibliografija
Aclin, John (2012), Intelligence as a Tool of Strategy. U: Bartholomees, J. Boone (Ur.), U.S. Army War College Guide to
National Security Issues, Vol. 1: Theory of War and Strategy, 5th Edition. Carlisle, PA: Strategic Studies Institute.
Alberts, David S. and Czerwinski, Thomas J. (1997), Complexity, global politics, and national security, Washington, DC:
National Defense University.
Baker, Stewart A.(1994), Should spies be cops?, Foreign Policy, No. 97, pp. 36-52.
Bartholomees, J. Boone (Ed.) (2012), U.S. Army War College Guide to National Security Issues, Vol. 1: Theory of War and
Strategy, 5th Edition. Carlisle, PA: Strategic Studies Institute.
Beck, Ulrich (1999), World Risk Society, Cambridge: Polity.
Beck, Ulrich (2002), The Terrorist Threat: World Risk Society Revisited, Theory, Culture & Society, Vol. 19, No. 4.
Berkowitz, Bruce D. and Goodman, Allan E. (1989), Strategic Intelligence for American National Security, Princeton,
NJ: Princeton University Press..
Bozeman, Adda B. (1992), Strategic Intelligence & Statecraft: Selected Essays, Washington, DC: Brasseys.
Camm, Frank; Caston, Lauren; Hou, Alexander C.; Morgan, Forrest E. and Vick, Alan J. (2009), Managing Risk in USAF
Force Planning, Santa Monica, CA: RAND Corporation.
Carment, David; El-Achkar, Souleima; Prest, Stewart and Yiagadeesen, Samy (2006), The 2006 Country Indicators for
Foreign Policy: Opportunities and Challenges for Canada, Canadian Foreign Policy, Vol. 13, No. 1, pp. 135.
Clausewitz, Carl von (1832-4), Vom Kriege. Prijevod: Howard, Michael and Paret, Peter (ed. and trans.), (1989), On War,
Princeton, New Jersey: Princeton University Press.
Cooper, Jeffrey R. (2005), Curing Analytic Pathologies: Pathways to Improved Intelligence Analysis, Washington, DC:
Center for the Study of Intelligence, CIA. Dostupno na: www.fas.org/irp/cia/product/curing.pdf. Pristupljeno web
sadraju: 12. sijenja 2014.
Cox, Jim (2009), Intelligence: Definitions, Concepts and Governance, Canada: Parliamentary Information and Research
Service.
Crowley, Michael (2014), Spies Like Us: Friends Always Spy on Friends, Time Magazine,October 31, 2013. Dostupno
na: http://swampland.time.com/2013/10/31/friends-always-spy-on-friends/. Pristup web sadraju: 7. veljae 2014.
Daase, Christopher and Kessler, Oliver (2007), Knowns and Unknowns in the War on Terror: Uncertainty and the
Political Construction of Danger, Security Dialogue, Volume 38, No. 4.
Davis, Jack (2009), Strategic Warning: Intelligence support in a world of uncertainty and surprise U: Johnson, Loch
K., Handbook of Intelligence Studies, Routledge, London.
Davis, Paul K. (2003), Uncertainty Sensitive Planning. U: Johnson, Stuart; Libicki, Martin and Treverton, Gregory (Eds.),
New Challenges, New Tools for Defense Decisionmaking, Santa Monica, CA: RAND Corporation.
Davis, Paul K. (2012), Lessons from RANDs Work on Planning Under Uncertainty for National Security, Santa Monica,
CA: RAND Corporation.
Dearth, Douglas H. and Goodden, R. Thomas (Eds.), (1995), Strategic Intelligence: Theory and Application, Carlisle PA:
US Army War College and Washington DC: Joint Military Intelligence Training Centre, 2nd ed.
Derosa, Mary (2004), Data Mining and Data Analysis for Counterterrorism, Washington, DC: Center for Strategic &
International Studies.

1378

Marijan Bari

Dewar, James A.; Builder, Carl H.; Hix, William M. and Levin, Morlie (1993), Assumption-Based Planning: A Planning
Tool for Very Uncertain Times, Santa Monica, CA: RAND Corporation.
Dumas, Mark (2007), Crime, Security and Terrorism: A Geo-Intelligent Fix, Directions Magazine, Tuesday, October
2nd, 2007. Dostupno na: http://www.directionsmag.com/article.php?arti- cle_id=2563&trv=1. Pristup web sadraju:
20. oujka 2014.
Dunn Cavelty, Myriam and Maner, Victor (2009),Postmodern Intelligence: Strategic Warning in an age of Reflexive
Intelligence, Security Dialogue, Vol. 40, No. 2.
Eisendrath, Craig (Ed.) (2000), National insecurity: U.S. intelligence after the Cold War, Philadelphia: Temple University
Press.
Fact Book on Intelligence (1983), Washington, DC: CIA, Office of Public Affairs.
Factbook on Intelligence (1991), Washington, DC: Office of Public Affairs, Central Intelligence Agency.
Fishbein, Warren and Treverton, Gregory (2004), Making Sense of Transnational Threats, The Sherman Kent Center
for Intelligence Analysis, Occasional Papers, Vol. 3, Number 1. Dostupno na: https://www.cia.gov/library/kent-centeroccasional-papers/pdf/OPV3No1.pdf. Pristup web sadraju: 13. prosinca 2013.
Ford, Harold P. (1980), A Tribute to Sherman Kent, Studies in Intelligence. Dostupno na:https://www.cia.gov/library/
center-for-the-study-of-intelligence/csi-publications/books-and-monographs/sherman-kent-and-the-board-ofnational-estimates-collected-essays/1tribute.html. Pristup web sadraju: 12. sijenja 2014.
Gaddis, John L. (1992), International relations theory and the end of the Cold War, International Security, Vol. 17, No.
3, pp. 5-58.
Gardner, Dan (2011), Future Babble: Why Expert Predictions Are Next to Worthless and You Can Do Better, New York:
Dutton.
George, Roger (2004), Fixing the Problem of Analytical Mind-Sets: Alternative Analysis, International Journal of
Intelligence and Counter-Intelligence, Vo. 17, No.3, pp. 385405.
Goluchowicz, Kerstin and Blind, Knut (2011), Identification of future fields of standardisation: An explorative
application of the Delphi methodology, Technological Forecasting and Social Change, Vol. 78, Issue 9, pp. 1526-1541.
Heidenrich, John G. (2007), The Intelligence Communitys Neglect of Strategic Intelligence, Studies in Intelligence,
Vol. 51., No. 2.
Helmer-Hirschberg, Olaf (1967), Analysis of the Future: The Delphi Method, Santa Monica, CA: RAND Corporation.
Herman, Michael (1996), Intelligence Power in Peace and War, Cambridge: Cambride University Press.
Herman, Michael (1998), Diplomacy and Intelligence, Diplomacy and Statecraft, Volume 9, No. 2, pp. 1-22.
Hilsman, Roger (2000), After the Cold War: The Need for Intelligence. U: Eisendrath, Craig (Ed.), National insecurity:
U.S. intelligence after the Cold War, Philadelphia: Temple University Press.
Hulnick, Arthur S. (2005), Indications and Warning for Homeland Security: seeking a New Paradigm, International
Journal of Intelligence and Counter intelligence, Vol. 18, No. 4.
Hulnick, Arthur S. (2006), Whats wrong with the Intelligence Cycle, Intelligence and National Security, Vol. 21, No. 6,
pp. 959 979.
Johnson, Loch K. (2006),IntroductionU: Johnson, Loch K. (Ed.), Handbook of Intelligence Studies, London: Routledge.
Johnson, Loch K. (Ed.) (2006), Handbook of Intelligence Studies, London: Routledge.
Johnson, Lock K. (2007), Strategic Intelligence: Understanding the Hidden Side of Government, Volume 2, Praeger

1379

Marijan Bari

Security International: Westport, Connecticut.

Joint Operating Environment, Strategic Estimates, U.S. Joint Forces Command, February 18, 2010, signed by General
James N. Mattis, U.S. Marine Corps.
Joint Publication 1-02 (JP 1-02), Department of Defense Dictionary of Military and Associated Terms, Strategic
Intelligence, Washington: Department of Defense, 8 November 2010, As Amended Through 15 October 2013).
Dostupno na: http://www.dtic.mil/doctrine/jel/new_pubs/jp1_02.pdf.
Joint Publication 2-0 (2007), Joint Intelligence, Washington DC: Joint Chiefs of Staff, 22 June 2007, Dostupno na:
http://www.fas.org/irp/doddir/dod/jp2_0.pdf, Pristup web sadraju: 19. studenog 2013.
Keegan, John (2004), Intelligence in War: Knowledge of the Enemy from Napoleon to Al-Qaeda, London: Pimlico.
Kent, Glenn A. (2008), Thinking About Americas Defense: An Analytical Memoir, Santa Monica, CA: RAND Corporation.
Kent, Glenn A. and Ochmanek, David A. (2003), A Framework for Modernization Within the United States Air
Force,Santa Monica, CA: RAND Corporation.
Kent, Sherman (1949), Strategic Intelligence for American World Policy, Princeton, NJ: Princeton University Press.
Laqueur, Walter (1995), A World of Secrets: The Uses and Limits of Intelligence, New Brunswick, New Jersey: Transaction
Publishers.
Lempert, Robert J.; Popper, Steven W. and Bankes, Steven C. (2003), Shaping the Next One Hundred Years: New
Methods for Quantitative Long-Term Policy Analysis, Santa Monica, CA: RAND Corporation.
McCarty, Mary (1994), The National Warning System: Striving for an Elusive Goal, Defense Intelligence Journal, Vol.
3, No. 1, pp. 5-19.
McGinn, John G.; Treverton, Gregory; Isaacson, Jeffrey A.; Gompert, David C. and Bunn, M. Elaine (2002), A Framework
for Strategy Development, Santa Monica, CA: RAND Corporation.
Molander, Roger C.; Wilson, Peter A.; Mussington, David A. and Mesic, Richard F. (1998), Strategic Information Warfare
Rising, MR-964-OSD, Santa Monica, CA: RAND, National Defense Research Institute.
Nye, Joseph S., Jr. (1994), Peering into the Future, Foreign Affairs, Vol. 77, No. 4, pp. 8293.
Parker, Charles F. (2007), The WarningResponse Gap. Center for Security Studies, ed., Workshop Report, Global
Futures Forum: Emerging Threats in the 21st Century, Seminar. Vol. 3.
Performance and Innovation Unit (2001), A Futurists Toolbox: Methodologies in Futures Work, London: Cabinet
Office. Dostupno na: http://www.cabinetoffice.gov.uk/media/cabinetoffice/strategy/assets/toolbox.pdf. Pristup
web sadraju: 20. oujka 2014.
Pickert, Perry L. (1997), Introduction. U: Swanson, Russell G. (Ed.), Intelligence for Multilateral Decision and Action,
Washington D.C: Joint Military Intelligience College.
Rasmussen, Mikkel Vedby (2001), Reflexive Security: NATO and International Risk Society, Millenium: Journal of
International Studies, Vol. 30, No. 2. Str. 285-309.
Rasmussen, Mikkel Vedby (2004),It Sounds Like a Riddle: Security Studies, the War on Terror and Risk, Millenium:
Journal of International Studies, Vol. 33, No. 2, pp. 381-395.
Rathmell, Andrew (2002), Towards postmodern intelligence, Intelligence and National Security, Vol. 17, No. 3.
Rolington, Alfred (2006), Objective Intelligence or Plausible Denial: An Open Source Review of Intelligence Method
and Process Since 9/11, Intelligence & National Security, Vol. 21, No. 5.
Rosenau, Pauline Marie (1992), Postmodernism and the Social Sciences: Insights, Inroads and Intrustions, Princeton,

1380

Marijan Bari

New Jersey: Princeton University Press.

Rumsfeld, Donald and Gen. Myers, DoD News Briefing, February 12, 2002, United States Department of Defense
News Transcript. Dostupno na: http://www.defense.gov/Transcripts/Transcript.aspx?TranscriptID=2636, Pristup web
sadraju: 8.11.2013.
Russell, Richard L. (2007), Sharpening Strategic Intelligence, e-book: Cambridge University Press.
Schelling, Thomas C. (1996), Arms and Influence, New Haven, CT: Yale University Press.
Schmitt, John F. (1997), Command and (Out of) Control: The Military Implications of Complexity Theory, U: Alberts,
David S. and Czerwinski, Thomas J. (Eds.), Complexity, Global Politics, and National Security, Washington, DC: National
Defense University.
Seely, Hart (2003), Pieces of Intelligence: The Existential Poetry of Donald H. Rumsfeld, New York: Free Press.
Segel, Glen M. (2005), Intelligence Methodologies Applicable to the Madrid Train Bombings, 2004, International
Journal of Intelligence and Counter Intelligence, Vol. 18, No. 2.
Sinai, Joshua (2007), Quantitative Models and Foresight, Center for Security Studies, ed., Workshop Report, Global
Futures Forum: Emerging Threats in the 21st Century, Seminar (Vol. 2).
Smith, Brent L.; Cothren, Jackson; Roberts, Paxton & Damphousse, Kelly R. (2008), Geospatial Analysis of terrorist
activities: The identification of spatial and temporal patterns of preparatory behavior of international and
environmental terrorists, US Department of Justice, Document No.: 222909. Dostupno na: https://www.ncjrs.gov/
pdffiles1/nij/grants/222909.pdf, Pristup web sadraju: 20. oujka 2014.
Smith, Hugh (1994), Intelligence and UN Peacekeeping, Survival, Vol. 36, No. 3, pp. 174-92.
Sokolski, Henry (1994), Fighting Proliferation with Intelligence, Orbis, Vol. 38, No. 2, pp. 245-60.
Svendsen, Adam D. M. (2010), Re-fashioning Risk: Comparing UK, US and Canadian Security and Intelligence Efforts
Against Terrorism, Defence Studies, Vol. 10, No. 3.
Swanson, Russell G. (Ed.) (1997), Intelligence for Multilateral Decision and Action, Washington D.C: Joint Military
Intelligience College.
Tangredi, Sam J. (2008), Futures of War: Toward a Consensus View of the Future Security Environment, 2010-2035,
Newport, Rhode Island: Alidade Press..
The 9/11 commission report: Final report of the national commission on terrorist attacks upon the United States
(2011), USA: Government Printing Office.
Treverton, Gregory F. (2008), Addressing Complexitites in Homeland Security, Center for Asymmetric Threat Studies
(CATS), The Swedish National Defence College, Vol. 4, No. 973.
Van Riper, Paul (2012), The Foundation of Strategic Thinking, Infinity Journal, Volume 2, Issue No. 3, pp. 4-10.
Williams, Michael J. (2008), (In)Security Studies, Reflexive Modernization and the Risk Society, Cooperation and
Conflict, Vol. 43, No. 1.
Williams, Phil (2006), 21st Century Challenges to Warning: The Rise of Non-State Networked Threats, In Center for
Security Studies, ed., Workshop Report, Global Futures Forum: Emerging Threats in the 21st Century, Seminar (Vol. 1).
Dostupno na: http://www.crn.ethz.ch/publications/crn_team/detail.cfm?id=27872. Pristup web sadraju: 20. oujka
2014.

1381

Marijan Bari

STRATEGIC INTELLIGENCE IN AN AGE OF POSTMODERN INTELLIGENCE

Abstract
The topic of this essay is strategic intelligence, its conceptualization during the Cold War period and the
definition of the changes which took place after the end of the exclusive politics. The policy changes in this
essay are marked with a group term ?postmodern intelligence? and in addition, the recommendations for the
reinterpretation of the Cold War intelligence on the strategic level are represented in this essay as well. Under
the assumption of exceptional influence of strategic intelligence on the architecture of the future events, and
from the necessity of the timely gathering and distribution of strategic intelligence to the political decision
makers, the basic question to which this essay will provide the answer is: Which changes took place after the
end of Cold War for the concept of strategic intelligence? Couple of contemporary researchers attempted to
define the changes which took place after the end of Cold War in the intelligence sector. Andrew Rathmell defined those changes as a ?postmodern intelligence?, Mikkle Vedby Rasmussen described them as a ?reflexive
security?, while Myriam Dunn Cavelty and Victor Mauer defined them as a ?reflexive intelligence?. The theoretical approach of this essay differes from the previous researches as it concentrates on the strategic level of
the changes which took place in the intelligence sector. The motiv of the closer examination of the theoretical
models and the application of the strategic intelligence is the existing perception of neglect of the strategic
intelligence which can have negative consequences on national interests, does not serve the foreign policy
needs, does not make the intellegence work easier and in addition retards the intelligency analysis capabilities.
The reason for this situation is misunderstanding of the changed circumstances or rather the social context in
which intelligence operates.: modern theoretical approaches to the intelligence which were used in the Cold
War do not suit the postmodern needs.
Key words: strategy, intelligence, strategic intelligence

1382