SAVREMENE SIGURNOSNE PRIJETNJE

Pojmovna distinkcija: izazov-rizik-prijetnje

• Izazovi su mogući, potencijalni oblici ugrožavanja stabilnosti i suvereniteta države i identiteta

pojedinca i društva. Oni su izvorište rizika i prijetnji i njihova širina uticaja rasprostire se kroz
vojnu, političku, ekonomsku, socijalnu i ekološku dimenziju sigurnosti.

• Rizici su bliži, vidljiviji i jasnije mjerljivi oblici ugrožavanja suvereniteta i identiteta država i
društva. Izvorišta su sigurnosnih prijetnji, a širina njihovog uticaja ima jasniji pojavni oblik.
Imaju negativan predznak jer ugrožavaju opstanak države i društva, ali uz mogućnost
izbjegavanja negativnih posljedica i njihovo povoljno rješenje po objekat međunarodne
sigurnosti.

• Prijetnje su neposredni oblici ugrožavanja države i društva. To je vrsta pritiska, činilac krize
ili nekog sukoba, kojim želi da se nanese šteta ili neko zlo sa pozicija sile da bi se objekat
prijetnje prisilio na neke ustupke. Prijetnje imaju jasne, predvidljive i određene oblike
ugrožavanja – rat, ekonomske sankcije ili teroristički napadi – i negativne su po opstanaka
države i društva. To su konačni, najdirektniji izvod izazova i rizika.

Uvod u savremene sigurnosne prijetnje

Sigurnosne prijetnje su procesi i opasnosti koje u sebi imaju imaju određen potencijal za
ugrožavanje sigurnosti na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou u kratkoročnom, srednjoročnom
i dugoročnom intervalu.

Sigurnosne prijetnje su danas složenije nego ikad ranije u prošlosti što je uglavnom posljedica i
transformacije sigurnosih studija kao naučne discipline.

 Dug put sigurnosnih studija od nastanka do danas?

Tokom hladnog rata dominante vrste sigurnosnih prijetnji bile su vojnog karaktera.Mogućnost
nuklearnog rata između ideoloških rivala bila je ključna sigurnosna prijetnja na međunarodnoj
agendi.Rastući budžeti za odbranu, trka u naoružanju i političko vojni rivalitet SAD-a i SSSR-a
onemogućavali su poimanje sigurnosnih prijetnji van „klasičnog konvencionalnog sigurnosnog
okvira“.Međudržavni ratovi i sukobi predstavljali su najznačajniju prijetnju po sigurnost države.

Krajem 1980-ih desile su se dvije važne promjene koje su uticale na redefinisanje koncepta sigurnosti
i sigurnosnih prijetnji:

- Događaji koji su oblježili kraj hladnog rata (pad berlinskog zida 1989, ujedinjenje Njemačke
1990 i urušavanje sovjetskog saveza 1991.)
- Paradigmatska tranzicija u društvenim naukama od pozitivizma prema socijalnom
konstruktivizmu
Novo posthladnoratovsko međunarodno okruženje donosi i percepciju „novih“ sigurnosnih prijetnji.

No, da li pojava „novih“ sigurnosnih prijetnji u potpunosti zamjenjuje „stare“ sigurnosne prijetnje? Da
li su one isčezle?

Naša procjena da nešto predstavlja prijetnju stoga u velikoj mjeri ovisi o vjerovatnoći koja joj se
pripisuje.

U tom smislu radi jasnije kategorizacije prijetnji potrebno je uzeti u obzir:

• intenzitet njenih potencijalnih učinaka, to jest, ugrožava li opstanak ili samo blagostanje i
dobrobit ljudi.

• Geografski obim njenih efekata

• Objekta prema kojem je usmjerena ( da li prema kolektivu kao što je država, etnička ili
religijska grupa ili prema individuama)

Dakle, prijetnja je mnogo više subjektivna nego objektivna kategorija.

Kao posljedica subjektivnosti u procjeni prijetnji naše razumijevanje sigurnosnih prijetnji nakon
hladnog rata se drastično promijenilo.

Subjektivnost i vjerovatnoća uticale su na to da se u umovima kreatora politika i javnog mnijenja

generalno kreira mnoštvo „novih“ sigurnosnih prijetnji?

• Terorizam

• Proliferacija oružja za masovno uništenje

• Ilegalna trgovina ručnim i lakim naoružanjem

• Građanski ratovi

• Etnički konflikti

• Ilegalne migracije

• Prijetnje po energetsku sigurnost

• Organizirani kriminal

• Infektivne bolesti

• Cyber prijetnje... ()
Tri su opće karakterisitke „novih“ sigurnosnih prijetnji

• Velika vjerovatnoća

• Raznovrsnost u smislu opsega i intenzieta što uveliko otežava procjenu

• Ne ciljaju nužno državu nego društva i nas kao individue.

• Transnacionalna priroda „novih“ sig prijetnji ne uklapa ih u analitčke okvire razvijene tokom
hladnog rata.

Sredstva država i međunarodnih organizacija u borbi protiv sigurnosih prijetnji su ograničena?

• Ne možete se istovremeno baviti sa svim sigurnosnim prijetnjama

Politički izbor:

• Da li prioritet imaju sigurnosne prijetnje ograničenog obima i intenziteta ali visoke

vjerovatnoće ili prijetnje s globalnim dosegom i smrtonosnim posljedicama ali sa relativnom
malom vjerovatnoćom?

Zašto se nakon hladnog rata sigurnost rekonceptualizira i zašto se naše poimanje sigurnosnih prijetnji
mijenja?

- Država prestaje biti jedini važan akter međunarodnih odnosa

- Pojava nedržavnih aktera (privatni akteri i međuvladine organizacije)
- Ovi akteri počeli su da kreiraju i provode sigurnosne politike

Šta je to što čini NGO, privatne vojne kompanije „međunarodne režime“ i institucije novim akterima
u savremenoj sigurnosnoj arhitekturi?

• Osporen je monopol nacionalne države u legitimnom pružaju sigurnosti koje se razvilo tokom
nekoliko proteklih stoljeća.

• Mnoge vlade morale su se pomiriti sa činjenicama da sigurnosni aranžmani bazirani na

nacionalnom suverenitetu (velike oružane snage i zaštita nacionalne granice) su dosta
neefikasani kada se govori o savremenim transnacionalnim prijetnjama (org.krim., terorizam,
HIV, proliferacije)

• Nacionalne granice i suverenitet pojavlju se kao prepreke

Promijenjena priroda sigurnosih prijetnji i aktera nakon hladnog rata ne samo da je uticala na
kreiranje i implementaciju sigurnosnih politika nego i na teorijsku analizu sigurnosti.

Stephen Walt, je tvrdio da će širenje koncepta sigurnosti „uništiti njegovu intelektualnu koherentnost
i otežati pronalaženje rješenja za bilo koji od važnih problema“.

Šire razumijevanje koncepta sigurnosti dovelo je do važnih promjena u procesu kreiranja sigurnosnih
politika koji je postao više fragmentiran.

Fragmentirane ali preklapajuće mreže koje struktuiraju saradnju između različitog spektra državnih i
ne-državnih sigurnosnih aktera adekvatnije se opisuju konceptom UPRAVLJANJA (engl: governance)

Za razliku od koncepta :

• „Government“ koji implicira centralizirani način upravljanja zasnovan na državi kao ključnoj
jedinici..().

• „Governance“ označava fragmentirani način kreiranja politike koji uključuje državne i

nedržavne aktere na podnacionalnom, nacionalnom, i međunarodnim nivoima.

Rekonceptualizacija sig.studija je ustvari otklon od government prema security governance.

Tri su ključna faktora koja su doprinjela da se napravi otklon od koncepta government prema
security governance.

• Budžetski pritisci koji su kreirali outsourcing i privatizaciju funkcija državne sigurnosti u težnji
za poboljšanjem efikasnosti.

• Rastuća svijest o globalnim problemima i novim sig. prijetnjama

• Globalizacija

Gdje je svijet danas? Kakve su njegove mogućnosti u borbi protiv sigurnosnih prijetnji?

- Povećanje nejednakosti u dohotku

- Geopolitička takmičenja
- Nagrizanje povjerenja u multilateralizam
- Asimetični sukobi

Sigurnosni pejzaž počiva na labavim postavkama i nije opremljen da apsorbuje nastajuće prijetnje?

• Nije li pojava korona virusa najbolji dokaz toga?

• Odgovor na transnacionalnu prijetnju je uglavnom nacionalni?

Korona virus je pokazao da prijetnja ne targetira nužno državu kao objekt ugroze nego pojedinca.

Borba protiv „novih“ sigurnosnih prijetnji mora početi od karaterisitka samih prijetnji.
Transnacionalne prijetnje zahtijevaju međ. saradnju u vojnim i nevojnim područjima. Potrebno je
kontinuirano razvijati nove međunarodne režime i i analitičke međunarodne okvire za odgovore
prijetnje kao i usavršavanje postojećih.

Dejvid Boldvin nudi sedam dimenzija, koje pomažu da se specifikuje koncept sigurnosti. Ove
dimenzije reflektuju se u sedam pitanja, koja mogu pomoći prilikom analize određene sigurnosne
politike i njenog koncepta sigurnosti.

Gramatika sigurnosti sastoji se od nekoliko osnovnih pojmova :

- to su opasnost (ono što ugrožava)

- referentni objekat sigurnosti (ono što je ugroženo)
- sredstva, odnosno mjere sigurnosti (način na koji štiti)
- subjekat sigurnosti (onaj koji štiti)
Opasnost, odnosno izloženost povredi i šteti, predstavlja centralni element gramatike sigurnosti.
Ukoliko nema opasnosti, nema ni potrebe da se govori o sigurnosti. Stoga, iako to može paradoksalno
zvučati, svijet bez opasnosti ne bi bio svijet sigurnosti, već bi to bio svijet bez sigurnosti (engl.
asecurity).

Ključne prijetnje prema Evropskoj sigurnosnoj strategiji iz 2003. Godine

- Proliferacija oružja za masovno uništenje

- Terorizam i organizirani kriminal
- Cyber prijetnje
- Energetska sigurnost
- Klimatske promjene

Revidirana strategija unutrašnje sigurnosti EU za 2015-2020

Teški i organizirani kriminal u svim njegovim oblicima:

- Terorizam, radikalizacija, novačenje i financiranje povezano s terorizmom

- Kibernetički kriminal i potreba za kibernetičkom sigurnošću
- Prijetnje i izazovi koji proizlaze iz upotrebe novih tehnologija
- Krize te prirodne katastrofe i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem

ŠTA JE TERORIZAM?

Definiranje terorizma

Do 1988. godine u literaturi se moglo naći 109 definicija terorizma, nakon 9/11 još nekoliko stotina. §
Više od 20 zajedničkih elemenata u svakoj definiciji (nasilje, zastrašivanje, politička motiviranost,
sračunatost, nedužnost žrtava...). “Što je za jedne terorist, za druge je borac za slobodu.”

Moralna opravdanost terorizma. Bez obizra na motiv, svaki akti terorizma je kazneno djelo. Terorizam
je mirnodopski ekvivalent ratnom zločinu.

Karakteristike terorizma

Konspirativni oblik nasilja. Za cilj ima promijeniti stavove i ponašanje više ciljnih grupa. Usmjeren na
relativno mali broj ljudi, s namjerom da privuče pažnju cjelokupne javnosti.

Sadrži ključni nesrazmjer između: sredstava uloženih u napad i efekata napada, snage počinitelja i
obima straha koji stvaraju, tajnosti priprema i vidljivosti ishoda.

Društvene predpostavke za pojavu terorizma

Podijeljena društva, postojanje dugotrajnih sukoba interesa, nezadovoljstvo zbog raznih oblika
diskriminacije i nejednakosti, duboka odanost vrijednostima zajednice (etničke, vjerske, i dr.) i njenim
simbolima i mitovima, sporna legitimnost vlade...

Skupine koje se koriste terorizmom smatraju se istinskim predstavnicima šire baze koja sebe
doživljava kao ugroženu.
Ko su najčešće teroristi?

Terorizam nije oblik masovnog ili kolektivnog nasilja. Njegovi su akteri male skupine. Koliko god te
skupine bile popularne ili podržavane od velikih političkih partija, država ili organizacija, broj osoba
aktivno uključenih u pripremu i izvršenje terorističkog napada je mali.

Izvršitelji napada- operativno vodstvo-ideološko vodstvo-regruteri-logističari-povremeni aktivisti-

pasivna podrška

Zašto se osobe i skupine odlučuju za terorizam kao oblik borbe?

U odabiru terorizma kao oblika borbe, nema automatizma ni slučajnosti. Na donošenje odluke o
korištenju terorizma utiču psihičke pretpostavke (na osobnom planu), kao i strateške procjene prilika
i ograničenja (na općem planu) za postizanje željenih ciljeva organizacije. Uzroci i posljedice terorizma
se uvijek moraju promatrati u određenom povijesnom kontekstu.

Primarni motiv: Percepcija nepravde (političke, ekonomske, društvene, kulturne...)

Sekundarni motiv: 3R (Revenge, Renown, Reaction)

- Osveta: odmazda za nanesenu nepravdu ili patnju.

- Uvažavanje: pojedinca, grupe i povoda.

- (Re)akcija: akcija-reakcija “djela su najbolja propaganda.”

Ko su najčešće teroristi?

Terorizam može biti privlačan povratnicima u kriminal, nezaposlenma, mlađim osobama s viškom
energije i u potrazi za uzbuđenjima, samopotvrđivanjem i grupnom pripadnošću, slabijeg imovnog
stanja, oskudnog obrazovanja... Demografske, socijalne, ekonomske i druge karakteristike društva
također mogu imati uticaja. Obično – spoj okolnosti i osobnosti. Po pravilu – nema pravila.

Faktori koji vode u terorizam?

Opasan “koktel” s tri sastojka: Nezadovoljan pojedinac; Društveno okruženje koje ga podržava;
Opravdavajuća (legitimizirajuća) ideologija.

Kada se skupina i pojedinac opredjeljuju za terorizam?

Izbor terorizma kao oblika borbe događa se onda kada skupina ili pojedinac procijene da je
održavanje postojećeg stanja gore od bilo kakve terorističke akcije – “doktrina nametnute nužnosti”.

Kako mediji utiču na način na koji doživljavamo terorizam?

U modernim društvima političke ideje se prenose preko medija ili u njima nastaju. Mediji ne služe
samo kao kanal za prenošenje informacija o terorizmu, nego i kao “povećalo” kroz koje se promatra
ovaj fenomen. Mediji pojednostavljuju pitanje terorizma time što pažnju javnosti usmjeravaju i svode
na spektakularne ili šokantne karakteristike.
Zašto je ponekad teško odrediti šta je terorizam?

Riječ “terorizam” ne označava samo karakter kaznenog djela nego ima i negativno vrijednosno
(pežorativno) značenje. “Terorizam” se koristi i za opis djela i kao vrijednosni sud. Kao riječ,
“terorizam” objedinjuje opisne, memorijske i simboličke elemente značenja, ali jedinstvena, “čvrsta”
definicija ne postoji i mijenja se ovisno od okolnosti i konteksta.

Da li su teroristi i njihove akcije slični tradicionalnim političkim i vojnim akcijama?

Većina terorističkih skupina oponaša ustroj i način na koji djeluju regularne armije. Međutim,
teroristički napadi imaju malo sličnosti s akcijama vojnih jedinica. Izabrani ciljevi su rijetko vojni.
Naprotiv, na udaru terorizma najčešće su civili. Ni uz najbolje akademske napore nije uvijek moguće
razlikovati terorizam od ostalih oblika političkog nasilja.

Koji faktori dodatno potiču ili olakšavaju terorizam?

Ideologije koje opravdavaju korištenje terorizma ili šire uvjerenje da se nasilje isplati. “Terorizam je
moralno opravdan i politički djelotvoran” – teza nastala kroz povijest, od Francuske revolucije krajem
18. stoljeća, do nacionalno-oslobodilačkih pokreta u 20. stoljeću. Rezultat: spoznaja da je terorizam
(atentat, bombaški napad, otmica, itd.) jasna opcija pri izboru metoda borbe.

Po čemu se terorizam razlikuje od ostalih oblika nasilja?

Terorizam je sistematičan, namjeran i dugotrajan;

Terorizam nije spontan ni “jednokratan” kao neki drugi oblici civilnog nasilja (demonstracije npr.);

Sudjelovanje u terorizmu zahtjeva dugotrajni (osobni) angažman koji se opravdava potrebama

društvene skupine (naroda, partije, organizacije, vjerske zajednice) u čije ime se izvodi kao vid borbe.

Kako vlasti najčešće odgovaraju na terorizam?

Demokracije obično kombiniraju neki oblik represije i reformi, ovisno o vrsti i obimu prijetnje. Na
Zapadu, jedna od posljedica produženog rata protiv terorizma dovela je do rasta i jačanja institucija
državne sigurnosti.

U totalitarnim režimima terorizam kao unutrašnje sigurnosni problem najčešće ne postoji.

Kako se boriti protiv terorizma i održati demokraciju?

Demokratske države se bore protiv terorizma različitih oblika i sadržaja (ljevičarski, desničarski,
nacionalistički, vjerski, separatistički, ekološki, rasistički, itd.). Vlade moraju voditi računa o tome kako
kontrolirati direktne posljedice terorizma, tj. održavati red i sigurnost, a da se pri tome pojačanom
represijom ne ugroze demokratske slobode i ljudska prava.
Kako zaustaviti terorizam?

Potpuno zaustavljanje terorizma zahtijeva promjenu motivacije kod osoba koje prakticiraju
terorizam.

Kako promijeniti društvene uvjete tako da se smanje ili nestanu poticaji za terorizam? Šta može
navesti pojedince da odustanu od razloga koji su ih naveli da postanu teroristi? Kada osobe koje
koriste terorizam prestaju vjerovati u to da je on opravdan oblik borbe? Pod kakvim uvjetima se
osobe koje su sudjelovale u terorizmu mogu reintegrirati u društvo?

Sedam mitova o terorizmu

1. Nasuprot raširenom vjerovanju, terorizam nije novi fenomen. Njegovi korijeni i pojavni oblici sežu
duboko u prošlost.

2. Često se događa da je “terorist” za jedne zločinac, a za druge borac za slobodu, pa bi termin

trebalo izbjegavati ili naći prikladniji.

3. Terorizam nije oblik borbe za koji se opredjeljuju samo određeni pokreti (revolucionarni, vjerski,
ljevičarski). Jednako rado ga koriste i drugi.

4. Često se tvrdi kako se terorizam javlja i kao posljedica društvene nepravde i kako bi ispravljanje te
nepravde uklonilo razloge za pojavu terorizma. Ipak:

A. povijest pokazuje da u najrepresivnijim i najnepravednijim društvima nije bilo terorizma, te da se

on najčešće javlja u demokracijama gdje postoje legalni i legitimni kanali kojima je moguće
promijeniti društvo ili riješiti problem.

B. čak i u zemljama koje su uvodile promjene kako bi udovoljile zahtjevima terorista, terorizam nije
prestao jer su teroristi pred vlasti postavljali nove zahtjeve. Kakvim god se činili, zahtjevi terorista
nikada se ne ograničavaju na jedan ili više problema. Cilj terorista je zadobiti moć. Pojedini zahtjevi
koje postavljaju pred vlasti služe da bi se ojačala pozicija terorista.

5. Terorizam se smatra vrlo djelotvornim sredstvom borbe, ali je to slučaj samo ako je dio šire
strategije. Terorizam kako dio pokreta otpora pomogao je nastanak nekih modernih država (Alžir,
Cipar, Republika Irska, Izrael, Tunis, a po nekim autorima i Sjedinjene Američke Države).

6. Teroristi nisu idealisti, kako se često prikazuju i sami sebe vide. Primarni cilj – moć. To podjednako
važi za politički terorizam, kao i za organizirani kriminal. Teroristi žele moć kako bi proveli političke
promjene, kriminalcima moć omogućava pristup i izvorima prihoda i njihovu kontrolu.

7. Terorizam se često naziva “oružjem siromašnih”, a zapravo je “oružje slabijih”. Teroristi se

regurutiraju iz svih socioekonomskih slojeva društva, a takvi pokreti i skupine često imaju podršku
vanjskih faktora (drugih država, organizacija i pokreta).
DEFINICIJE TERORIZMA

Službene definicije terorizma 

State Department: smišljeno, politički motivirano nasilje nad neborbenim ciljevima, koje izvode
nevladine skupine ili tajni agenti, s namjerom da utiču na neku ciljnu grupu.

FBI: nezakonito korištenje nasilja ili prijetnje nasiljem prema osobama ili imovini, s ciljem da se vlada
ili civilno stanovništvo zastraše ili prinude da ispune političke ili društvene ciljeve terorista.

Pentagon: sračunata upotreba ili prijetnja upotrebom sile ili nasilja protiv pojedinaca i imovine, kako
bi se od vlada ili društava iznudilo postizanje političkih, vjerskih ili ideoloških ciljeva.

Ujedinjeni narodi: bilo koji čin čija je namjera uzrokovati smrt ili ozbiljne tjelesne povrede civilnoj ili
nekoj drugoj osobi koja ne sudjeluje aktivno u oružanom sukobu, a kada je namjera tog čina, po
prirodi ili kontekstu, zastrašiti građanstvo ili primorati vladu ili međunarodnu organizaciju, da nešto
učini, odnosno – ne učini.

Ključni elementi:

 Nasilje i/ili prijetnja nasiljem

 Psihički utjecaj i strah

 Izvršenje radi postizanja političkog cilja

 Namjeran izbor civila kao mete napada

 Nezakonitost: svaki akt terorizma je kazneno djelo.

Pežorativno značenje

 Terorizam je riječ s “ugrađenim” negativnim značenjem kakvo se obično upotrebljava za

vrijednosno “etiketiranje” ili “žigosanje” neprijatelja.

 Upotreba termina “terorizam” podrazumjeva i vrijednosni (moralni) sud. Ako jedna strana
uspješno poveže “terorizam” s protivničkom stranom, posredno navodi i druge da prihvate
njen vrijednosni sud.

 ”Što je za nekoga ‘terorist’, za nekoga drugog je ‘borac za slobodu’ “ – čuvena je izjava koja
zamagljuje suštinu terorizma.

 Motiv zbog kojega se izvode terorističke akcije ne mijenja činjenicu da je svaki teroristički
napad kazneno (krivično) djelo.

 Nikakav motiv ne može promijeniti pravni i vrijednosni karakter terorističkog čina

”Dogovorna” definicija:

Terorizam je metoda borbe u kojoj slučajne žrtve dolaze pod udar nasilja.  Korištenjem nasilja ili
prijetnje nasiljem, preostali članovi zajednice dovode se u stanje kroničnog straha (terora)... Cilj
terorizma je strahom paralizirati ciljnu skupinu kako bi izgubila orijentaciju i pristala na zahtjeve
terorista.

 Upotreba sile ili nasilja - 83,5%

 Politički karakter - 65%

 Izazivanje straha ili užasa - 51%

 Prijetnja - 47%

 Psihološki efekat i reakcija - 41,5%

 Razlika žrtve i šire mete napada - 37,5%

 Ciljano, planirano , organizirano djelovanje . 32%

 Metod, strategija, taktika borbe - 30,5%

 Ucjena, prinuda i navođenje na poslušnost - 28%

 Želja za publicitetom - 21,5%

 Žrtve, civili, neborci, osobe nepovezane s uzrokom sukoba - 17%

 Zastrašivanje - 17%

 Naglasak na nevinost žrtava - 15,5%

 Izvršitelj, grupa, pokret ili organizacija - 14%

 Simbolička priroda, pokazivanje drugima - 13,5%

 Nepredvidivost, neočekivanost pojave nasilja - 9%

 Tajnost, prikrivenost - 9%

 Kriminalni, zločinački karakter – 6%

“Zdravorazumska” definicija:

“Terorizam je namjerna upotreba, ili prijetnja upotrebom, nasilja protiv civilnog stanovništva i
imovine, s namjerom da se ostvare politički ciljevi.”

Tri ključne karakteristike terorizma :

1. Tip aktivnosti - nasilje

2. Meta aktivnosti – civili

 3. Krajnji cilj aktivnosti – politički

VRSTE TERORIZMA

Vrste terorizma prema porijeklu

 Domaći ili unutrašnji – aktivnosti unutar granica jedne zemlje

 Međunarodni – aktivnosti u više zemlja

 Nedržavni – samostalne aktivnosti ekstremnih i revolucionarnih pokreta

 Državni – aktivnosti vlade protiv vlastitih građana ili protiv vlade neke druge zemlje

Vrste terorizma prema odabranom cilju

 Masovni teror – na udaru cijelo stanovništvo

 Dinastički teror – na udaru članovi vladarskih obitelji

 Nasumični teror – na udaru svi koji se u krivo vrijeme zadese na krivom mjestu

 “Usmjereni” nasumični teror – na udaru probrana mjesta na kojima se okupljaju članovi ili
pristaše suparničke skupine

 Taktički teror – na udaru uredi administracije ili politički atraktivni ciljevi

TIPOLOGIJA TERORIZMA

Vrste terorizma prema motivu i osobinama

 Revolucionarni - nastoji iznuditi promjenu postojeće vlasti provocirajući represivne

kontramjere vlade kako bi je prikazao kao nehumanu

 Nacionalistički – promiče interese manjinskog naroda ili skupine koja je izložena dominaciji
većinske skupine

 Misijski – izvode ga skupine odlučne upotrebiti nasilje kako bi ostvarile zamišljenu misiju ili
upozorile na svoje nezadovoljstvo ili stradanje.

 Ekološki – ima za cilj spriječiti uništavanje životne sredine i prirode općenito

 Unutrašnji – a) represivni režim ima za cilj natjerati građane na potpunu poslušnost; b)

nedržavne grupe se bore protiv vlasti

 Nuklearni – kada skupina ili organizcija ovlada nuklearnim oružjem ili prijeti njegovom
upotrebom za ostvarenje svog cilja

 Genocidni – kada vlasti nastoje fizički eliminirati pripadnike manjinske (etničke ili vjerske)
skupine sa svoga teritorija
POČINITELJI TERORISTIČKIH NAPADA

Terorističke napade izvode:

 Pojedinci (“lone wolf” – “vukovi samotnjaci”)

 Skupine

 Države

 Pripadnici tajnih ili specijalnih državnih službi

TAKTIKE I NAČINI IZVOĐENJA TERORISTIČKIH NAPADA

Načini izvođenja napada:

 Tradicionalni – uz upotrebu običnog ili oružja ručne izrade;

 Tehnološki – uz upotrebu oružja za masovno uništavanje (nuklearnog, biološkog ili

kemijskog);

 Cyber (kompjuterski) – napad na kompjuterske sisteme (virusima ili upadima) ili

infrastrukturne sisteme koje pokreću kompjuteri;

 Narko – ciljano ubacivanje velike količine narkotika na tržište.

“Pojačivači snage” koji omogućuju malim grupama da efikasnije djeluju :

 Tehnologija

 Međunarodna pomoć

 Mediji

 Ideologija

Šest najčešćih kaznenih djela povezanih s terorizmom: 

 Bombaški napad

 Oružani napad

 Paljevina

 Otmica imovine
  Otmica ljudi

 Uzimanje talaca

UVOD U STUDIJE TERORIZMA ( Naučene lekcije, novi izazovi)

Terorizam nije fenomen novijeg datuma. Pojavio se i bio korišten kroz prošlost na različitim
geografskim lokacijama i u različitom povijesnom, kulturološkom, političkom, ideološkom i
religijskom kontekstu. § Nitko nema isključivo “autorsko pravo” na terorizam.

Prvi “teroristi”

Zeloti ili sikari (Palestina, 66 – 73 n.e.)

Asasini (Perzija, Sirija, Irak, 1090 - 1273)

Tagisi (Indija, 1356 – 1840)

“Moralna opravdanost” terorizma

Francuska (“buržoaska”) revolucija (1789-1795)

Vladavina terora (1793-1794) Hiljade “neprijatelja države” osuđeno za izdaju, veliki broj smaknut na
giljotini.

“Vrlina i teror su snaga narodne vlade. Teror bez vrline vodi u propast, a vrlina bez terora nema
snagu”

... Maximilien Robespierre (1758-1794) – vođa Komiteta za javnu sigurnost i revolucionarni sud.

„Propaganda djelima“

Bakunjin: “Naše principe moramo širiti ne riječima nego djelima, jer je to najpopularniji i najmoćniji
oblik propagande kojem se teško oduprijeti”.

Pisacane: “Ideje nastaju iz djela, a ne obratno. Ljudi neće postati slobodni ako su obrazovani, nego će
se obrazovati kada postanu slobodni... Nasilje je neophodno ne samo da bi se skrenula pažnja ili
dobila podrška, nego da bi se mase informirale, obrazovale i ustale u revoluciju”.

”Ne možemo odbaciti teror jer je to oblik vojne akcije koji može biti savršeno pogodan ili čak
presudan u prelomnom trenutku borbe.” Vladimir Iljič Lenjin

“Moralna opravdanost” terorizma

Bez obzira na to iz kojeg svjetonazorskog i vrijednosnog ishodišta potječu, većina pojedinaca i grupa
koje se služe nasiljem za postizanje političkog cilja vjeruje da je to nasilje nametnuto nužnošću i da je
njegov krajnji cilj otkloniti nepravdu (stvarnu ili umišljenu) i stvoriti bolji i pravedniji svijet, modeliran
prema izabranom ideološkom obrascu. Terorizam je “kratica” koja vodi ka postizanju političkog cilja.

Konzekvencijalizam - jedna od normativnih teorija etike, i utilitarizam, kao jedan od njegovih oblika –
sugeriraju kako se opravdanost nekoga čina treba prosuđivati na temelju njegovoga krajnjeg ishoda.
Tako normiran, moralno je opravdan onaj čin koji proizvede povoljan ishod, odnosno posljedicu.
Ukratko, ostvarenje željenog cilja koji nosi ugrađeno dobro, opravdava upotrebu sredstava koja su
bila korištena da bi se on postigao.

Medijska vrijednost terorizma

Prvi tekst u kojem se riječ “terorizm” koristi u modernom značenju: “Postoji više načina da se zbaci
naša sloboda. Fanatizam je potaknuo sve strasti – rojalizam se još uvijek nije odrekao svake nade, a
terorizam je smioniji nego ikad.” The Times of London (30. 1. 1795.)

Naučni interes

Riječ “terorizam” je prvi put ušla u rječnik engleskog jezika, 1798.,a njome se označavala “sistematska
upotreba zastrašivanja kao oblika politike”, odnosno kao “tiransko ponašanje vlasti tokom Francuske
revolucije”.

Tehnološke inovacije

Bombaški napad na ruskog cara Aleksandra II – 1881

Bombaški napad na sultana Abdul Hamida II, Istanbul 1905

Napad vozilom-bombom, Wall Street, New York City, 1920

Hladnoratovski kontekst

Nacionalističke i (etno)separatističke grupe

Oslobodilački tigrovi tamilskog Elama - LTTE

Radnička partija Kurdistana – PKK

Pales tinska oslobodilač ka organizacija (PLO) osnovana 1964. Cilj: oslobođenje Palestine oružanom
borbom. Sve do Madridske konferencije 1991. SAD i Izrael smatrali su PLO terorističkom
organizacijom, dok je većina zemalja priznala PLO kao legitimnog predstavnika palestinskog naroda.

Ljevičarske grupe – Die Rote Armee Fraktion

Ljevičarske grupe – Brigate Rosse

Ljevičarske grupe – 17 novembar

Ljevičarske grupe – Weather Underground

Ljevičarske grupe – Sendero Luminoso

Desničarske grupe

• Aryan Republican Army • Aryan Nations • Army of God • Christian Identity Movement • The Order
• The American Front

Osnovi ideologije: rasna supremacija bijelaca; globalna židovska zavjera; sebe vide kao
revolucionarnu avangardu, ali i promiču konceprt “općeg otpora” (leaderless resistance) –
kombinacija neonacizma i kršćanstva.

- KKK
- Oklahoma City Bombing
- Borbene organizacije ruskih nacionalista – BORN

Terorizam u ime vjere

Grupe i pojedinci doživljavaju sebe kao branitelje vjernika ili onih za koje im Bog nalaže da ih brane.
Oni koji vjeruju da djeluju u ime Boga, a protiv njegovih neprijatelja, ne uzdržavaju se u obimu nasilja
koje čine. Zbog uvjerenja da je opravdano, ovakve skupine se često angažiraju u neselektivnom,
masovnom nasilju. Religija služi kao legitimizirajuća snaga u izvođenju nasilja protiv nedefiniranog
neprijatelja – svakoga ko drugačije misli, vjeruje ili uopće ne vjeruje.

Što je cilj teže ostvariv, to je nasilje neselektivnije.

Religijom motivirane grupe

Aum Shinrikyo – Vrhovna istina

Pokret globalnog džihada

Terorizam nije nov fenomen. Pojavio se i bio korišten kroz prošlost na različitim prostorima, u
različitom kontekstu, od različitih grupa s različitim ideološkim predznacima. Ima ugrađenu spoznaju
o moralnoj opravdanosti nasilja. Koristi nove tehnologije.Ima upotrebnu vrijednost za medije i
znanost.

Terorizam je danas postao krvaviji (neselektivniji) .Teroristi su razvili nove načine financiranja i manje
su ovisni od država spoznora. Teroristi su usvojili nove modele organiziranja. Terorističke grupe mogu
voditi globalne kampanje. Teroristi efikasno koriste nove komunikacijske tehnologije .Neke skupine
su napravile iskorak i terorizam su iz taktike pretvorile u strategiju, ali nijedna nije uspjela ostvariti
dugoročne (strateške) ciljeve.

Ključni trendovi danas

Disperzija prijetnje – decentralizirana aktivnost;Pojačani oslonac na nove tehnologije;Skraćeno
vrijeme za ideološku radikalizaciju; Skraćeno vrijeme za uvježbavanje; Vrbovanje i uvježbavanje u
virtualnom prostoru;Sve veća sprega s organiziranim kriminalom;Otežana prevencija, manje vremena
za akciju.

Terorizam u budućnosti

Terorizam se kroz historiju pokazao kao jeftina i efikasna taktika. Za očekivati je da se nastavi i u
budućnosti. Uzroci za pojavu terorizma (grupni i pojedinačni) i dalje će postojati. Društvena, politička
i ekonomska realnost uvijek će moći poslužiti kao izgovor za radikalizaciju u nasilje. Pristup novim
tehnologijama i dalje će služiti kao olakšavajući faktor.

Faktori koji mogu pogodovati pojavi terorizma: • Represivni, korumpirani, nekompetentni režimi; •
Slabe, urušene, nefunkcionalne države; • Demografske promjene (rast populacije, migracije); •
Međuetničke napetosti i sukobi; • Ekonomski poremećaji (globalizacija, krize, nejednak pristup
kapitalu): • Sprega terorizma i organiziranog kriminala...

MIGRACIJE

Osnovna obilježja migracija

Tradicionalno, migracije su privremeno ili trajno, dobrovoljno ili prinudno preseljavanje stanovništva,
kako unutar granica jedne zemlje, iz jednog sociokulturnog lokalnog ili regionalnog ambijenta u drugi
(unutrašnje migracije), tako i iz jedne zemlje u drugu (međunarodne migracije).

Migranti napuštaju (emigranti) sredinu u kojoj su živjeli (emigraciono područje) i dolaze (imigranti) u
novu sredinu (imigraciono područje).

Na kretanju (tranzit) iz mjesta dotadašnjeg življenja (polazište, zemlja porijekla) do novog mjesta
življenja (odredište, zemlja destinacije), migranti prolaze kroz određene georegije (tranzitna
područja), i tada se smatraju migrantima u tranzitu.

Najčešći migracioni motivi

• traganje za boljim kvalitetom života (zaposlenje, veći životni standard);

• traganje za sigurnijim, manje nasilnim ili nenasilnim okruženjem, i to:

• - odlaženje iz (pred)konfliktnih (ratnih) područja, odnosno

• − bježanje od represivnih režima i sistemskog ugrožavanja ljudskih sloboda i prava

• traganje za zdravom životnom sredinom

Problemi u terminologiji

• Izbjeglica vs. migrant.

• Regularna migracija?
 • Neregularna migracija i neregularni migrant?

• Ilegalne migracije i ilegalni migrant?

Sigurnosni aspekti ilegalnih i neregularnih migracija

• Ilegalne i neregularne migracije mogu postati ozbiljna opasnost za jednu državu.

• Sve češča spona ilegalnih i neregularnih migracija sa različitim oblicima organizovanog

kriminala.

• Falsifikovanje isprava.

• Ilegalno prelaženje državne granice

• Otmice (trgovina ljudima i eksploatisanje)

• Prinude

• Spona sa međunarodnim terorizmom.

Uz to, migracije utiču i na ekonomsku i finansijsku stabilnost država.

• Posljedice masovnih migracija su i destabilizacija postojećih nacionalnih tržišta rada, zbog

masovnog priliva nove radne snage. Istovremeno, razvijaju se i nova tzv. crna tržišta rada, što
destabilizuje legalno tržište rada, javne finansije i državni budžet, ali i „ugrožava postojeća
crna tržišta rada“

• Demografske destabilizacije država?

• Narušavanje javnog reda i mira?

• Obilježja sekundarne viktimizacije

Oblici sekundarne viktimizacije imaju različite posljedice na neregularne migrante.

• Migranti su zaštićeni međunarodnim zakonom o ljudskim pravima.

• Ekonomska prava migranta.

• Obrazovanje.

• Politička i institucionalna sigurnost.

• Lična i kolektivna sigurnosti.

Ilegalne i neregularne migracije - aktuelna migracijska kriza

U poslednjih godinu dana, upravo zbog ekspanzije međunarodnih migracija, tenzije u odnosima
evropskih država značajno su narasle, zbog čega je ugrožena i evropska sigurnost.
Na prvom mjestu, došlo je do diplomatskih nesporazuma i problema u međudržavnoj komunikaciji.

Odgovor država članica EU, njenih političara, građana medija i javnog mnijenja može se iskazati kroz
metaforu „novog bauka koji kruži Evropom-bauka migranata”

Pritisak na zapadna društva do same granice izdržljivosti- dovedene u pitanje temeljne vrijednosti EU.

Putem političkog diskursa, medija i javnog mnijenja migracijska kriza u EU je društveno iskonstruirana
kao sigurnosna kriza.

Sekuritizacija migrantske krize: različiti pristup na nivou EU i na nivou nacionalnih država.

Sekuritizirajuči aspekt migracija više usmjeren prema zabrinutnosti za nacionalnu sigurnost a

manje prema prema ljudima, odnosno humanoj sigurnosti.

Negativne implikacije ilegalnih migracija.

Rast krajnje desnice

Ilegalne migracije i geopolitika

• Migrantska kriza na bjeloruskoj granici

• Uvođenje sankcija EU prema Bjelorusiji nakon predsjedničkih izbora i gušenja protesta u ovoj
zemlji

• Migranti kao sredstvo za hibridne napade Bjelorusije prema EU.

• EU optužuje Lukašenka za ohrabrivanje migranata za dolazak u Minsk uz lažno obećanje lakog

ulaska u EU

Prema podacima FRONTEX-a:

• od januara 2009. do avgusta 2017. godine preko zapadnog Mediterana (obalna i kopnena
granica Španjolske) do Europe stiglo je 71.027 osoba;

• preko centralno-mediteranske rute (obale Malte i Italije) desetostruko više– 745.421 osoba,

• a preko istočnog Mediterana (obale Cipra i Grčke i kopnena granica Grčke i Bugarske sa
Turskom) čak 1.354.872 migranata.

Neki od razloga zašto je istočno mediteranska ruta preko Balkana postala jedna od frekventnijih za
migrante:

 Geopolitički položaj balkanskog polutoka jer je ovaj dio Evrope most, odnosno koridor
između istoka i zapada a migracije su bile i ostale jedan od fundamentalnih elemenata
povijesti, te katalizator suvremenih događaja, prije svega u posljednjih nekoliko desetljeća
  Također, u usporedbi sa “smrtonosnom” centralno-mediteranskom rutom, prolazak preko
Balkana je ocijenjen kao sigurniji, isplativiji, ali i znatno kraći, jer je većina migranata dolazila s
prostora Bliskog Istoka

 Posljednji razlog jest postojanje bezviznog režima između zemalja Balkana i EU, što reducira
kontrole na granicama

Zaključna razmatranja

Sukobi koji su doveli do povećanja broja migranata na granicama i unutar EU odvijaju se izvan
europskog kontinenta, a umjesto da djeluje na njihove uzroke EU se bavi njihovim posljedicama;

Tračak nade?

18.decembar.2018 - Samit afričkih i evropskih lidera u Beču.

Afganistan?

BiH i migracijska kriza? Kako dalje? Gdje su problemi? Kako ih riješiti?

ORGANIZOVANI KRIMINAL KAO SAVREMENA SIGURNOSNA PRIJETNJA

Teškoće u definiranju samog pojma organizirani kriminal.

Potrebno je razlikovati:

• Transnacionalni kriminal

• Međunarodni kriminal

• Transnacionalni organizovani kriminal

• Organizovani kriminal

Najčešće se organizovani kriminal i transnacionalni organizovani kriminal dovode u vezu s državom i

njenim organima.

U stranoj literaturi postoji mnoštvo definicija organizovanog kriminala. Među njima se posebno
izdvaja definicija UN-a prema kojoj se organizovani kriminal definiše kao :

• "proširena i kompleksna kriminalna aktivnost koju vrše grupe lica, bilo labavo ili čvrsto
povezane, u cilju ilegalnog obogaćivanja na račun društvene zajednice i njenih članova”

• „ilegalne aktivnosti koje se izvršavaju od strane strukturiranih grupa od troje ili više ljudi, koje
traju duži vremenski period, i koje za cilj imaju činjenje teških zločina pomoću zastrašivanja,
nasilja i korupcije da bi se došlo do, direktne ili indirektne, finansijske ili materijalne
dobiti„ (Vijeće Evrope)
Evropska unija nije prihvatila model izrade jedinstvene definicije organizovanog kriminala, već je
usvojila listu od 11 njegovih karakteristika, od kojih treba da postoji šest kako bi se moglo govoriti o
organizovanom kriminalu:

1. povezanost i saradnja najmanje dva lica,

2. svako ima određen zadatak,

3. postoji za određeni ili neograničeni vremenski period,

4. korištenje nekog oblika discipline i kontrole,

5. postojanje sumnje o činjenju teških krivičnih djela,

6. djelovanje na međunarodnom nivou,

7. korištenje nasilja ili drugih metoda pogodnih za zastrašivanje,

8. korištenje komercijalnih ili drugih struktura sličnih poslovnim,

9. uključenost u pranje novca,

10. ispoljavanje utjecaja na politiku, medije, javnu upravu, pravosudne vlasti ili na ekonomiju

11. motivisanost stjecanjem profita i/ili moći

Nepostojanje jedinstvene i općeprihvaćene definicije organiziranog kriminala može se

okarakterizirati kroz sljedeće probleme:

- utjecaj globalizacije, te savremenih informacijskih tehnologija (dinamika razvoja) što stvara

određen problem pri identifikaciji ovog fenomena jer se na osnovu toga čini nerješivim

- diferentni nacionalno-društveni pogledi na organizirani kriminal, samostalno snalaženje

države u suzbijanju ove pojave bez adekvatne međunarodne pomoći,

- nedovoljno angažiranje cjelokupnog društva i zajednice u suzbijanju ove prijetnje, već samo
pojedinih organa (policija, tužilaštvo, određene agencije i sl.),

- pogrešan i površinski teorijsko-metodološki pristup ovom problemu,

- ograničena i nedovoljna policijska i sudska saradnja na bilateralnom i multilateralnom

nivou,

- stalno modificiranje i dopunjavanje postojećih definicija i sl.

Osnovne karakteristike izraza "organizovani kriminal" jeste to što označava postupak ili način
izvršenja krivičnih dijela, a ne posebna vrstu samog zločina, niti čak neku vrsta krivičnog djela.
Internacionalizacija organiziranog kriminala je neizbježna pojava koja ne poznaje nacionalne granice,
boju kože, vjeru i naciju, te se zbog toga koristi prefiks transnacionalni.

Većina studija jedinstvene su u ocjeni da glavnu oznaku i motivacijsku snagu organiziranog kriminala
čini finansijska dobit, odnosno „munjevito“ sticanje ogromnog profita, kao i nemogućnost
otkrivanja u vršenju ovih kriminalnih aktivnosti penetrirajući se u legalne političke, društvene i
ekonomske tokove države i društva.

Interesantno analiziranje međunarodnog organiziranog kriminala daje Deri Pal, koji, prema njegovom
mišljenju, predstavlja multinacionalno preduzeće “(...) trezveno promišlja gdje može svoje proizvode
plasirati uz najmanje mogući rizik i uz najveći mogući profit (...) te na kraju gdje može predati
povjerljivim veletrgovcima“ (Turek, 1999, s. 60).

Bitno je napomenuti da ključnu karakteristiku savremenog organiziranog kriminala čini povezanost

sa legalnim institucionalnim strukturama društva i države.

Ove konstatacije se pretežno odnose na postkomunističke, tranzicijske i slabe države.

S druge strane mogu postojati i veoma organizirane kriminalne grupe koje djeluju samostalno i čine
različita zlodjela, ali se države s njima relativno lako razračunavaju. Međutim, kada govorimo o
organiziranom kriminalu, onda je djelatna veza kriminalaca sa “državom” nezaobilazna.

U ovom smislu, podrazumijeva se da su i ti pojedinci iz struktura države, po definiciji, kriminalci, s tim

što je otkrivanje, gonjenje i procesuiranje i jednih i drugih veoma otežano (naravno, međusobno se
štite), a to je posebno izraženo budući da kod nas sinergijski egzistiraju dvije pošasti – kronizam i
nepotizam. (Abazović, M)

Jedan od prestižnih istraživača organiziranog kriminala u Americi Thomas Schelling u svom članku
„Šta je biznis organiziranog kriminala“ primjećuje:
da je jezgro organiziranog kriminala „iznuđivanje“(extortion) Iznuđivanje se provodi na onima koji
izvode ilegalne aktivnosti jer oni nemaju mogućnost da zatraže pomoć od vlasti zbog svog ilegalnog
statusa(seksualni radnico, ilegalni taksisti, krijumčari itd.)

U studiji „Transnacionalni organizirani kriminal vs. ne-države“ Peter Lupsha kaže da se organizovani
kriminal razvija kroz tri faze:

• Prva je "predatorska" stadijum, u kojem kriminalci samo učestvuju u bandama bez

mogućnosti da ospore državu.

• Druga faza je "parazitska" faza, u kojoj kriminalci pokušavaju povećati svoj profit i iskoristiti
neke od ovih profita kako bi izabrali ili pokvarili određene članove države. Iako kriminalci
uspevaju da se infiltriraju u neke institucije, razlika između državnih i kriminalnih organizacija
je i dalje jasna.

• Treća i završna faza je "simbiotska" faza u kojoj je organizovani kriminal raste na takav način
da država nije u stanju da kontroliše, pa čak i da zadrži kriminalne organizacije.

Organizirana kriminalna grupa

Strukturirana grupa od tri ili više osoba koja postoji u određenom vremenskom periodu i djelujuću u
skladu sa ciljem izvršenja jednog ili više ozbiljnih zločina u cilju da stekne direktno ili indirektno
finansijsku ili drugu materijalnu korist (United nations convention against transnational organized
crime, 2000)

U 2013. godini EUROPOL je procijenio da preko 30% organizirani kriminalni grupa koji djeluju unutar
EU je involviran u više nego jedno kriminalno područje. U 2017 godini taj broj je porastao na 45%.

Trgovina drogom, terorizam, pobune i organizirani kriminal

Organizirani kriminal je tradicionalno povezan sa mafijom ili trgovinom drogom, on može biti i
proširen i do iznuđivanja novca i „white collar crimes” kao što su osiguranja, hipoteke, utaje poreza
itd.

Od Latinske Amerike do bliskog istoka finansiranje za oružano nasilje je zasigurno povezano sa

neovlaštenog trgovinom drogom

Prema nekim procjenama, oko polovice prihoda za Talibane u Afganistanu dolazi od njihovog
bavljenja narkoticima (opijumom).

Slična situacija je i sa FARC-om u Kolumbiji gdje neke procjene pokazuju da od 1/4- do 1/2 prihoda
dolazi od neovlaštene trgovine drogom. Isto se pretpostavlja i za terorističke grupe u Zapadnoj Africi.

Najsveobuhvatniji dokaz koji povezuje terorističke grupe sa trgovinom drogom jesu izrečene sankcije
Vijeća sigurnosti Talibanima koji su oporezivali entitete koji se bave nedozvoljenom proizvodnjom
droge i trgovinom ljudima, kao i neovlaštenom prodajom.

Uspostavljeni komitet Vijeća sigurnosti na osnovu rezolucije 1988 (2011 godine) procijenio je da
ukupni godišnji prihodi Talibana ukupno 400 miliona dolara, od koji pola čini dobit od neovlaštene
narkotičke ekonomije.
Konvergencija između organiziranog kriminala i terorizma

Uprkos svojim često različitim ciljevima i / ili kulturnim animusima, različite kriminalne i terorističke
grupe rade zajedno.

Organizovani kriminal je decenijama bio uglavnom lokalni i regionalni. Tokom devedesetih godina
prošlog vijeka, kada su Evropljani imigrirali u Sjedinjene Države, to su činili i članovi organizirani
kriminalni grupa a najpoznatija je bila italijanska mafija. Oni ne samo da su uspostavili svoje grupe u
Sjedinjenim Državama, već su svoje veze vratili u Italiju u ranu transnacionalnu kriminalnu mrežu.

Razlike između terorističkih grupa i oni koji se bave isključivo organiziranim kriminalnom su
višestruke.Terorističke grupe nastoje realizirati političke i religijske ciljeve kroz otvoreno nasilje
prema civilima i vojnim metama.Organizirane kriminalne grupe su više vođene profitom. One su u
„biznisu” da zarade novac. Terorističke grupe su motivirane ideologijom ali i oni trebaju novac da
finansiraju svoje operacije, tako da se nerijetko okreću prema organiziranim krim.grupama za novac.

Saradnja između Hezbolaha i meksičkih kartela droge je jedan od primjera sve veće konvergencije
organizovanog kriminala i terorizma. Meksički tuneli za kartele narkotika sve više postaju napredniji
sa dodatkom ventilacije, osvjetljenja, visokih plafona, medicinskih ustanova, spavaonica i drugih
visokotehnoloških funkcija. Vjeruje se da su inženjerske karakteristike ovih tunela rad Hezbolaha, koji
je stvorio ogromnu mrežu tunela u Libanu kako bi zaštitili svoje članove od izraelskih vazdušnih
udara.

U suštini organizirane kriminalne grupe znatno lakše djeluju u zajednicama, provincijama pa čak i
cijelim državama gdje su institucije za provođenje zakona slabije, imaju manji nivo profesionalnosti i
strukturno su sklone korupciji.

Ovo je slučaj u mnogim zemljama Latinske Amerike, kao i drugim zemljama u razvoju.Slaba
institucionalna snaga može biti razlog zbog kojeg je nasilje u zemljama u razvoju bujno i
nekontrolisano, a nije u Sjedinjenim Državama, gdje se većina droge u konačnici prodaje.

Organizirani kriminal u BiH

Djela organizovanog kriminala obrađena su i definisana u četiri krivična zakona u Bosni i Hercegovini.

Prije svega, definisana su Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine, KZ BiH – Glava XXII

Pored krivičnog djela organizovanog kriminala, zakonom su inkriminisane i radnje dogovora,

pripremanja i udruživanja, kao oblici saučesništva, odnosno kao prethodni stadiji u izvršenju
organiziranog kriminala.

Grupa za organizovani kriminal je grupa od tri ili više lica, koja postoji u izvjesnom vremenskom
periodu i koja djeluje sporazumno s ciljem činjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po
zakonu može izreći kazna zatvora preko tri godine ili teža kazna, a radi sticanja materijalne
koristi. (KZ BiH)
 • (1) Ko učini krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine kao pripadnik grupe za
organizovani kriminal, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kazniće se
kaznom zatvora od najmanje tri godine (KZ BiH član 250)

• (2) Ko kao pripadnik grupe za organizovani kriminal učini krivično djelo propisano
zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža
kazna, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kazniće se kaznom zatvora
najmanje pet godina. (KZ BiH član 250)

Radi efikasnijeg sprovođenja mjera za borbu protiv organizovanog kriminala, u zadnjih osam godina,
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je usvojilo četiri strategije za borbu protiv organizovanog
kriminala:

1. Strategiju za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije (za period 2006-2009);

2.Strategiju Bosne i Hercegovine za borbu protiv organizovanog kriminala (period 2009-

2012)

3. Strategiju za borbu protiv organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini za period od

2014. do 2016. godine

Strategija za borbu protiv organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini (2017.-2020.)

Prema CSS-centru za sigurnosne studije, u sveobuhvatnoj analizi institucija koje u BiH imaju svoju
ulogu i mjesto u borbi protiv organiziranog kriminala dolazi se do ukupne cifre od 142 institucije.

Kako u svijetu, tako i na našim prostorima postoje različita shvatanja o pojavnim oblicima
organiziranog kriminala. Među najznačanije navode se: trgovina narkoticima, pranje novca, trgovina
ljudima, trgovina oružjem, kompjuterski kriminal, ekološki kriminal, krijumčarenje luksuznih
automobila itd.

KLIMATSKE PROMJENE I POSLJEDICE PO SIGURNOST

Klimatske promjene

Klimatske promjene su promjene klime koje se pripisuju izravno ili neizravno aktivnostima čovjeka, a
koje mijenjaju sustav globalne atmosfere, te koje se uz prirodnu promjenjivost klime promatraju kroz
usporediva razdoblja.

Klimatske promjene u atmosferi očituju se kroz promjenu raznih meteoroloških parametara

(temperatura, količina oborina, zračenje) u dužem vremenskom razdoblju. Ove promjene klime,
varijacije i kolebanja mogu se događati na globalnoj razini, ali se klimatske promjene različito
manifestiraju na različitim područjima.

Analizom povijesnih mjerenja i raznih paleontoloških zapisa, ustanovljeno je da je prije više od 12.000
godina na Zemlji vladalo tzv. ledeno doba, s prosječnom temperaturom Zemlje za desetak stupnjeva
nižom od današnje. Nakon toga došlo je do naglog porasta temperature i otapanja ledenjaka, a u
zadnjih 1.000 godina temperaturni trend je blago negativan. Iznimka je zadnjih stotinjak godina, kada
se opaža nagli porast temperature zraka, povezan s pojačanom emisijom stakleničkih plinova
antropogenog porijekla. Tako se pet najtoplijih godina od početka mjerenja pojavilo baš u posljednjoj
dekadi, dok je porast temperature u zadnjih stotinjak godina iznosio oko 1 C. Ovakve promjene su
imale utjecaj na promjene u dinamici svjetskih mora, a naročiti problem je postao globalni porast
razine mora.

Klimatske promjene u prošlosti:

U prošlosti klima Zemlje se često mijenjala, a uzroci tih promjena nisu još potpuno razjašnjeni.
Najpoznatiji primjer globalnih klimatskih promjena su ledena doba. Posljednje ledeno doba bilo je u
razdoblju pleistocena, trajalo je više hiljada godina, a završilo je prije oko 12.000 godina. Za vrijeme
toga ledenog doba, oko 30% zemljine površine bilo je prekriveno ledom.

Temperatura na Zemlji neprestano raste, i upravo taj trend porasta temperature postao je poznat
kao "globalno zatopljenje".

S obzirom na promjene klime u prošlosti, neki stručnjaci smatraju da je globalno zatopljenje samo još
jedan prirodni ciklus klimatskih promjena, kakvih je u prošlosti bilo mnogo, a da je utjecaj ljudskog
djelovanja na tu promjenu vrlo mali ili uopće nikakav.

Iako nije sporno da je u prošlosti mnogo puta došlo do globalnih klimatskih promjena, ono što
zabrinjava jest činjenica da se sadašnje globalno zatopljenje događa mnogo brže nego bilo koja
poznata globalna promjena klime u bližoj ili daljnjoj prošlosti. Ta brza promjena je jedan od glavnih
razloga što većina stručnjaka smatra da je sadašnje globalno zatopljenje posljedica ljudske aktivnosti.

Prirodni uzroci promjene klime

Od prirodnih faktora koji utječu na globalnu klimu, među najvažnijima su aktivnost oceana i oceanske
struje. Oceani mogu konzervirati veliku količinu topline (ta njihova osobina je poznata kao oceanska
toplinska inercija). Dva najpoznatija primjera utjecaja oceana na klimu su Golfska struja i fenomen "El
Nino". Topla Golfska struja, koja teče od Meksickog zaljeva duž istočne americke obale, pa do
britanskog otočja i Skandinavije, čini klimu tih područja toplijom, nego što bi se očekivalo samo na
osnovu njihovih geografskih širina.

Velike vulkanske erupcije mogu uzrokovati globalno zahlađenje, tako što materijal izbačen
vulkanskom erupcijom (pepeo, vodena para, prašina i sumporni dioksid), sprečava sunčevu svjetlost
da dopre do Zemljine površine. Najveća poznata erupcija vulkana na Zemlji, bila je erupcija vulkana
Toba, na otoku Sumatri, koja se dogodila prije 75.000 godina. Tom prilikom je u atmosferu izbaceno
oko 900 kubnih kilometara materijala, što je izazvalo značajne promjene globalne klime. Procjenjuje
se da je nakon te erupcije uginulo 75% biljaka na sjevernoj zemljinoj hemisferi.

Oblaci imaju velik utjecaj na klimu, zato što reflektiraju energiju sunčeve svjetlosti natrag u svemir.
Kad ne bi bilo oblaka, prosječna temperatura na zemljinoj površini bila bi viša za desetak stupnjeva
Celzija. Konačno, promjene u zemljinoj orbiti i u nagibu zemljine osovine, a možda i varijacije sunčeve
aktivnosti, također mogu uzrokovati globalne klimatske promjene.

“Efekt stakleniika”

Vodena para (H2O), ugljični dioksid (CO2), metan (CH4) i didušik oksid (N2O), su staklenički plinovi
nastali prirodnim aktivnostima i oni, izmiješani ucjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski
omotač oko Zemlje.

Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije usvemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za
život.

Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30 C hladnija nego što je danas,
nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.

Zračni toplinski omotač

• vodena para(H2O)

• ugljični dioksid (CO2)

• metan (CH4)

• didušik oksid (N2O)

Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenje. Na taj način zemljina površina reflektira/odbija natrag
ka svemiru oko 70 % sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički plinovi u atmosferi
apsorbiraju (upijaju) dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva ”učinak
staklenika".

Kao rezultat, Zemljina površina održava klimu koja je povoljna za živa bica. Međutim, izgaranje
fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi. Ljudi
svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke plinove, kao što su metan (CH4) i didušik oksid
(N2O). Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli klimatski sustav dovodeći do
dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku
0.4 - 0.8 C.

Prilikom izgaranja fosilnih goriva dolazi do emisije ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid koriste biljke u
procesu fotosinteze, ali je njegovo uklanjanje iz atmosfere smanjeno zbog smanjenja površine
prekrivene šumama - najznačajnijim potrošacem ugljičnog dioksida. Uz povećane koncentracije
prirodnih stakleničkih plinova (ugljikov dioksid, metan, didušikov oksid,troposferski ozon i vodena
para), pojavili su se i umjetni staklenički plinovi koje je stvorio čovjek -hidrofluorougljici,
perfluorougljici i sumporni heksafluorid.

Temperatura

Globalna temperatura je u posljednjih 100 godina porasla 0,7 °C, a u Europi za 1 °C. Najtoplija godina
u Europi bila je 2020. godina, a sedam najtoplijih godina bilo je medu posljednjih 14 godina.

Prosječna temperatura 2020. bila za 1.9 C viša od prosjeka 1981-2010.

Projekcije pokazuju da bi porast globalne prosječne godišnje temperature mogao iznositi 1,4 – 5,8 °C
u iducih sto godina, a 2,0 – 6,3 °C u Europi.

Staklenički plinovi

Staklenički plinovi dijele se na prirodne i antropogene.

Osim toga, moguće ih je podijeliti na plinove koji doprinose učinku staklenika ina plinove koji uz
pospješivanje učinka staklenika oštećuju ozonski omotač.

Sljedeći plinovi pojačavajju učinak staklenika:

_ ugljični dioksid - CO2,

_ metan - CO4,

_ didušikov oksid - N2O,

_ tetrafluorometan - CF4,

_ heksafluoroetan - C2F6,

_ sumporni heksafluorid - SF6,

_ hidrofluorougljici - HFC (CHF3, C2H2F4, C2H4F2)

Sljedeći plinovii, osim što pospješuju učinak staklleniika, oštećuju i ozonski omotač:

• klorofluorougljici - CFC (CFCl3, CF2Cl2,CClF3, C2F3Cl3, C2F4Cl2, C2F5Cl),

• ugljikov tetraklorid - CCl4,

• metilni kloroform - CH3CCl3,

• klorofluorougljikovodici - HCFC (C2H3FCl2, C2H3F2Cl),

• haloni - CClF2Br i CF3Br.

Glavni izvori stakleničkih plinova su:

• izgaranje fosilnih goriva,

• industrijski procesi,

• odlaganje otpada,

• sječa šuma,

• poljoprivredna proizvodnja i

• stočarstvo.
Mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova su:

• korištenje obnovljivih izvora energije,

• povećanje energetske učinkovitosti,

• energetsko korištenje otpada,

• promjena tehnologija u industriji,

• razvrstavanje otpada,

• izolacija zgrada,

• korištenje javnog prijevoza,

• korištenje automobila koji troše manje goriva i pošumljavanje.

Očekivane posljedice klimatskih promjena:

Ekstremne vremenske (ne)prilike:

povećanje prosječne temperature znači više štetnih emisija u atmosferi i upravo to uzrokuje
ekstremne vremenske situacije kao što su poplave ili oluje, ali također i valovi nesnosnih vrućina i
suše. 2003.godine, vrući val u Europi, je usmrtio 33,000 ljudi i uzrokovao milijarde eura materijalne
štete.Povećat će se učestalost poplava kao posljedica nenormalno snažnih oluja.

Bioraznolikost: U trenutku kad dođe do promjene klime, izumirati će one vrste koje neće biti u stanju
prilagoditi se ili pronaći drugo stanište. Rezultati nedavne međunarodne studije su pokazali da bi do
2050 godine mogla nestati trećina biljnih vrsta na Zemlji.

Povećavanje pustinja: Postojeće pustinje će se povećavati ostavljajući velike dijelove planete

nenastanjivim za ljude i to najviše zbog manjka vode.Ekstremne suše bi mogle djelovati na 3 milijarde
ljudi do 2050. godine.

Povećanje razine mora:

Vjerojatno najdramatičnija posljedica globalnog zagrijavanja će biti povećanje razine mora za 1 metar
do kraja 21 stoljeća. Povećanje razine mora je posljedica termalne ekspanzije oceana (toplija voda
zauzima veći volumen) i otapanja glečera. Povećanje razine mora moglo bi izbrisati cijele države.
Bangladeš ima prosječnu nadmorsku visinu od 1 m. Obalna područja u Evropi će se suočiti ovim
fenomenom – npr. Nizozemska čijih je 60% teritorija ispod razine mora.

Širenje bolesti:

Povećanje temperature će proširiti utjecaj nekih bolesti poput malarije koja već sada ubija milion
ljudi godišnje, većinom djece. Bolesti koje bi se mogle širiti zbog globalnog zatopljena bi mogle
oduzeti život dodatnih 185 milionna ljudi u sub-Saharskoj Africi do kraja 21 stoljeća i navesti na
migracijski pokret milione ljudi.
Nestanak Golfske struje:

Kao rezultat promjene razine soli u morskoj vodi. Ako se spremnici leda otope kao što je ledeni
prekrivač na Grenlandu, moglo bi doći do promjene razine soli u sjevernim morima Upravo to bi
moglo dovesti do nestanka golfske struje do 2025. i kraja stoljeća. Topla golfska struja više neće
prolaziti sjevernim Atlantikom, pa bi se Europa i Sjeverna Amerika mogle suočiti s novim ledenim
dobom.

Sigurnosni izazovi i prijetnje kao posljedica klimatskih promjena

• Sukobi za teritorije

• Borbe za zalihe pitke vode i obradivo zemljište

• Nekontrolirane migracije stanovništva

• Pandemije

• Glad

• Ekonomske krize

SIGURNOSNE PRIJETNJE U SAJBER PROSTORU

Sajber prostor- definicija

Sajber (eng. cyber): „sve što se odnosi na, ili uključuje, računare ili računarske mreže (kao što je
Internet)“ (Merriam-Webster Dict.)

Sajber prostor je više nego Internet, uključuje ne samo hardver, softver i informacione sisteme, već i
društvenu interakciju u okviru ovih mreža.

„Sajber okruženje (eng. cyber environment) uključuje korisnike, mreže, uređaje, cjelokupan softver,
procese, informacije koje se čuvaju ili komuniciraju, aplikacije, servise i sisteme koji mogu biti
direktno ili indirektno povezani sa mrežama.“ ( ITU)

Internet i www- definicije

internet : globalni, javno dostupni informacijski sistem međusobno povezanih kompjutera i

kompjuterskih mreža koji komuniciraju putem IP grupe protokola (TCP/IP) = globalna paketna
podatkovna mreža („mreža svih mreža“)

www ≠ Internet

World Wide Web (radna. def.) : usluga (servis) na Internetu koji, korištenjem posebnog protokola
(HTTP) omogućava prenos hiperteksta ili multimedijalnih podataka = omogućava „surfanje“ po
Internetu
Internet- statistike 2020/2021

GLOBALNO

5,16 milijardi korisnika Interneta – 65% svjetskog stanovništva (2 milijarde u 2015.)

5,2 milijardi pojedinačnih korisnika mob. uređaja

100% kompanija se oslanja na Internet za obavljanje poslovnih operacija (Accentures 2019.)

BIH

3‘330‘502 korisnika Interneta (746‘271 „fiksnih“ pretplatnika) – pokrivenost internetom 94,32%

65 ISP operatora

3'755'521 pojedinačnih korisnika mobilnih uređaja

Sajber napad: „zlonamjeran uticaj na informatičke sisteme, kompjuterske mreže i ostale elektoničke
resurse, koji se odvija u sajber prostorus ciljem ugrožavanja povjerljivosti, cjelovitosti i dostupnosti
podatka koji se na tim sistemima, mrežama i resursima stvaraju, obrađuju, pohranjuju i koji se putem
njih prenose“ (CERT Hrvatska) .

Sajber kriminal (e-kriminal, VTK): vršenje kriminalnih aktivnosti u kojima su kompjuteri i slični
informatički uređaji i/ili kompjuterska mreža predmet, sredstvo, cilj ili mjesto izvršenja krivičnog
djela.

Konvencija o kibernetičkom kriminalu (VE, 2001.)

Sigurnosne prijetnje prema metodu počinjenja

• Maliciozni softveri - Malawares (virus, trojanac, ransomware,...)

• Hakovanje („provaljivanje“ u kompjuter ili sistem radi rekonfiguracije ili reprogramiranja)

• Phishing (pokušaj krađe podataka putem falsifikovane stranice)

• Socijalni inžinjering (proces obmanjivanja, uključujući lažno predstavljanje, kako bi se žrtva navela
na davanje zaštićenih informacija)

• Spam (slanje neželjenih masovinh poruka)

• DoS/DDoS (povećanje beskorisnog prometa s ciljem preopterećivanja mreže – uskraćivanje usluga)

Internet i sajber kriminal- statistike 2020/2021

• Ukupni godišnji troškovi sajber kriminala u 2020. oko 1 trilion USD (1% ukupnog globalnog BDP-a),
očekuje se rast na 10,5 triliona USD do 2025.

• Preko 700 miliona napada ransomware-om u 2021. - povećanje od oko 134% u odn. na 2021;
napad skoro svakih 11s (57,5% kompanija platilo otkupninu u 2020.)

• Povećanje IoT napada za 33% u 2021.

• Finansijska šteta u BiH za 2020. oko 4 miliona BAM (nezvanični podaci), često Bussines e-mail
compromise metodom

Pregled najvećih povreda podataka / data breach/ i ransomware incidenata u 2020/21:

Zoom (april 2020.): 500‘000 lozinki „ukradeno“ i prodavano na darknetu

Twitter (juli 2020.): 130 verifikovanih profila „provaljeno“ (Obama, Gates, Musk)

EasyJet (maj 2020.): ukradeni lični podaci 9 miliona korisnika

Washington DC Metropolitan Police (maj 2021.): ransomware Babuk Group

Colonial Pipeline (maj 2021.): ransomware DarkSide grupa (4,4 miliona USD)

2021. – ŠTA JE NOVO? (EUROPOL – IOCTA 2021)

• Ransomware: porast broja i veća sofisticiranost napada (+zdravstvene ustanove). Organizovane

grupe ciljano napadaju velike korporacije.

• Dječija pornografija: povećanje online grooming aktivnosti i intenzivno korištenje darkneta i

kriptovanih aplikacija za razmjenu materijala

• Povećano korištenje anonimnih kriptovaluta (konverzije iz Bitcoina u Monero)

SAJBER RATOVANJE – DEFINICIJA I KARAKTERISTIKE

„sajber napadi autorizovani od strane državnog učesnika pokrenutI protiv sajber infrastrukture
istovremeno sa (odgovarajućom) vladinom kampanjom“ EastWest Institute

Karakteristike sajber ratovanja:

• namjerna i organizovana aktivnost primjene sile prema protivniku u cilju nanošenja štete njegovim
resursima, vrijednostima, stanju i interesima;

• ostvaruje se u sajber prostoru i iz sajber prostora, što znači primjenom informacionih sistema i
informacija u njima i dejstvom na informacione sisteme i informacije u njima;

• preduzima se od strane države ili organa u ime države;

• izvodi se u cilju ostvarivanja vojnih i političkih ciljeva.

NUKLEARNO ORUŽJE SIGURNOSNA PRIJETNJA 21. STOLJEĆA

Nuklearno oružje i nuklearna energija

Nuklearna energija može imati miroljubivu i nemiroljubivu primjenu. Ključni dio svih političkih napora
za suzbijanje širenja nuklearnog oružja leži u pokušaju usklađivanja proliferacije nuklearnih reaktora s
neširenjem nuklearnog oružja .

Nuklearni reaktori za miroljubivu upotrebu uglavnom su izgrađeni zbog snage koju proizvode:
➢Alternativa fosilnim gorivima za proizvodnju el. energije
➢Proizvodnja izotopa (radioaktivne verzije uobičajenih kemikalija) za upotrebu u npr. Medicinskoj
dijagnostici

Šta je nuklearno oružje?

Eksplozivna naprava koja vuče svoju snagu iz nuklearni reakcija, fizijskih ili kombinacije fizijskih i
fuzijskih. Obje reakcije oslobađaju ogromne količine energije od relativno male količine materije;

Termonuklearno oružje je dizajn nuklearnog oružja koji koristi toplinu generiranu fisijskom bombom
za komprimiranje i zapaljenje faze nuklearne fuzije.

Energija koju oslobađa nuklearno oružje

❑ Eksplozija 40-60 % ukupne energije

❑Termalna radijacija 30-50 % ukupne energije

❑Ionizirajuća radijacija: 5% ukupne energije (ionizacija-proces kojim atom ili molekula dobivaju
negativni ili pozitivni naboj dobivanjem ili gubitkom elektrona u obliku iona, često u sprezi s drugim
kemijskim promjenama).

❑Preostala radijacija 5-10 % ukupne energije (Radioaktivne padavine)

Historija nuklearnog oružja

• Drugi svj. rat. • Utrka u naoružanju

• Ko izmisli novo moćno oružje koje drugi nemaju pobijedit će u ratu.

„nedavno istraživanje učinilo "vjerojatnim ... mogućnost uspostave nuklearne lančane reakciju u
velikoj masi uranija, pomoću koje bi se velike količine energije i velike količine novih elemenata
radijuma mogle generirati ', što bi moglo dovesti' do izgradnje iznimno moćne bombe novog tipa.
(Pismo Alberta Einstein Franklinu D. Rooseveltu)

„Manhattan Project“

Manhattan projekat je kodno ime za projekat američke vlade koji je osnovan prije WWII i koji je
kulmirao razvojem nuklearne bombe .Robert Oppenheimer teoretičar i profesor fizike je vodio
operaciju „Manhattan project“.

Tačno u 5:30, u ponedjeljak, 16. jula 1945., u "Trinity", kodnom nazivu za testno mjesto Projekta
Manhattan u Alamogordu, Novi Meksiko, grupa službenika i znanstvenika na čelu s generalom
Grovesom i Oppenheimerom svjedočili su prvoj eksploziji atomske bombe. Do kraja Jula, projekt
Manhattan je proizveo dvije različite vrste atomskih bombi, pod nazivom: ‘Fat Man’ and ‘Little Boy“.

Hirošima i Nagasaki

Hirošima je bila prva meta nuklearnog napada (15 kt) 06.avgusta.1945.godine .66.000 je ubijeno
odmah i još 70.000 je povrijeđeno .73. 884 je poginulih od bacanja ove bombe u Nagasakiju (21 kt)
Povrijeđenih: 74.909 .Temperature na zemlji dostigle do 7000 stepeni. Radiaktivne padavine iz zraka
padale satima nakon eksplozije. Kodna Imena „Fat Boy“ i „Little Boy“.

EKSPOLOZIVNA SNAGA

❑NUKLEARNA BOMBA OD 1 KILOTONE DOPRINOSI EKVIVALENTNOJ EKSPLOZIJI OD 1000 TONA TNT

❑NUKLEARNA BOMBA OD 1 MEGATONE DOPRINOSI EKSPLOZIJI EKVIVALENTNOJ 1.000.000 TONA
TNT-a

SISTEMI DOSTAVE

Gravitacijske bombe (konstruirane su da budu ispuštene iz aviona, i da mogu izdržati vibracije i

promjene temperature i pritiska zraka tijekom leta).

Balističke rakete sa bojevim glavama (Balistička raketa je vođena raketa koja se pokreće tokom
početnog dijela leta, a zatim se zaustavlja pod hipersoničnom brzinom koja je uglavnom iznad
atmosfere „duž balističke staze“ do cilja .

Krstareće rakete sa bojevim glavama (raketa sa mlaznim motorom koja leti na maloj visini pomoću
automatiziranog sustava za navođenje (obično inercijalna navigacija, ponekad dopunjena ili GPSom ili
ažuriranjima srednjeg kursa iz komandnih i kontrolnih centara) kako bi ih bilo teže otkriti ili
presijecati).

Nuklearno oružje u hladnom ratu- utkra između SAD i SSSR-a

Na udaljenom poligonu u Semipalatinsku u Kazahstanu, 1949.godine, SSSR uspješno detonira svoju

prvu atomsku bombu, kodnim imenom “Prva munja”.

1.Novembra, 1952. Sjedinjene Države uspješno su aktivirale, prvu svjetsku hidrogensku bombu
"Mike" na pacifičkim Maršalovim otocima.

Tri godine kasnije, 22. novembra 1955. godine, Sovjetski Savez detonirao je svoju prvu hidrogensku
bombu na istom principu zračenja.

Optuživanje određenih naučnika za odavanje tajni protivniku.

Nuklerano oružje kao faktor odvraćanja.

START I i START II

Ugovori o smanjenju strateškog naoružanja, poznati kao START I i START II, bili su sporazumi o
smanjenju broja nuklearnog oružja dugog dometa u Sjedinjenim Državama i bivšem Sovjetskom
Savezu.

Predsjednici George H. W. Bush i Mihail Gorbačov sastali su se u Moskvi i potpisali prvi sporazum
START, koji je od dvije zemlje zahtijevao smanjenje ukupnog broja nuklearnih bojevih glava i bombi za
trećinu.
Drugi START sporazum koji su predsjednik Bush i ruski predsjednik Boris Yeltsin potpisali 1993.
godine pozvao je na daljnje smanjenje strateškog oružja.

The nuclear fraternity-države sa nukleranim oružjem?

1.United States 1945 2. USSR (Rusija) 1949 3.United Kingdom 1958 4.France 1961 5.Kina 1964
6.Israel (suspected) 1967 7. India 1986 8. Pakistan 1998 9.North Korea (suspected) 2003

Nuklearni terorizam

Nuklearni terorizam se pojavljuje kao najteža prijetnja po globalni mir i sigurnost. Bojaznost da
nedržavni akteri dođu u posjed nukleranog oružja ili materijala za njegovu izradu. Do 31. decembra
2019., ITDB je sadržavao ukupno 3686 potvrđenih incidenata koje su prijavile države članice od 1993.
godine (The International Atomic Energy Agency (IAEA) database). Jedan od najpoznatijih primjera u
ilegalnoj svjetskoj trgovini nuklearnim materijalom je slučaj Abudl Qadeer Khana pakistanskog
stručnjaka za atomsku energiju. (poznatiji kao otac pakistanske nuklearne bombe).

Nuklearno oružje u doba terorizma

Bivši američki predsjednik George W. Bush u svom obraćanju SAD-u je rekao: „najveći prioritet je da
u budućnosti sačuvamo oružje za masovno uništenje da ne dođe u ruke terorista“.

Nuklearno oružje i rat protiv terorizma

Iranski nuklearni program (jedno od kontroverznijih pitanja današnjice)

Iran tvrdi da želi da uspostavi kompletan ciklus nuklearnog goriva da podrži civilni energetski
program, ali ovaj isti ciklus goriva mogao bi biti korišten za razvojni program nuklearnog oružja.
Pobjeda Hasana Rohanija na izborima i potpisivanje JCPOA sporazuma 2015 god. (Joint
Comprehensive Plan of Action P 5 plus Njemačka zajedno sa EU)

Povlačenje SAD-a iz sporazuma pod vodstvom Trumpa.

Postoji niz nuklearnih terorističkih aktivnosti u koje nedržavni akteri mogu biti uključeni:

➢ krađu ili na drugi način sticanje fisijskog materijala i proizvodnju i detonaciju nuklearnog
eksploziva;

➢ napad na nuklearni reaktor radi širenja radioaktivnost;

➢napad, sabotiranje ili otmica onih koji transportuju nuklearno oružje ili nuklearni materijal;
➢pravljenje i detoniranje radiološkog oružja, koje se obično naziva "prljava bomba", za širenje
radioaktivnog materijala

Zaključna razmatranja
• Nuklearni status i dalje ima izniman uticaj na prestiži moć pogotovo u potkontinetima kao što su
Istočna Azija i Bliski Istok.

Organizacije koje se protive nuklearnom oružju smatraju da je ono:

1. Iznimno opasno

2. Nekompatibilno sa globalnom sigurnošću

3. Enormno skupo

4. nelegalno po međunarodnom pravu

5. Nemoralno

Proliferacija oružja za masovno uništenje je postala jedna od najvećih sigurnosnih prijetnji 21.
Stoljeća.

Nuklearno oružje u prošlosti, a i danas smatralo se simbolom nacionalne i vojne moći a nuklearna
testiranja su korištena dvojako: da se testiraju novi dizajni i da se pošalje politička poruka.