Professional Documents
Culture Documents
Kolegiji:
ARHITEKTONSKE KONSTRUKCIJE I i II
ZAVRŠNI RADOVI
OSNOVE PROJEKTIRANJA I i II
PROJEKTIRANJE U VISOKOGRADNJI
OSNOVE
GRAĐEVINSKE FIZIKE
-Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama
-Toplinske dilatacije
-Akustika i zvučne izolacije
TOPLINSKO DIFUZNI TOKOVI
• Uvod:
• Klasična izgradnja s upotrebom opeke, kamena, drva i sličnih
materijala, bazirana na dugogodišnjoj primjeni, iskustveno je
svladavala tehniku građenja objekata te je problem toplinskih izolacija
vanjskih zidova rješavan povećanom debljinom zidova od opeke,
38 - 51 cm, kamena 50 – 70 cm, raznim višeslojnim zidovima i sl.
• Upotreba se betona i armiranog betona koristila za presvođenje
prostora (stropne konstrukcije) i bila kombinirana s klasičnim
sistemima. Defekti na konstrukcijama pojavljivali su se u manjim
obimima (pucanje i izbacivanje uglova na objektima s armirano
betonskim stropovima i sl.).
• Danas je najzastupljeniji matarijal nosivih konstrukcija armirani beton
te se defekti pojavljuju u drastičnijem obliku; velike površine zidova i
stropova bez dilatacijskih reški dovode do pucanja i oštećenja
konstrukcija, nepravilno ili nedovoljno izoliranje objekata dovodi do
defekata koje je teško sanirati itd.
• To je dovelo do naučnog izučavanja fizikalnih procesa koji u
određenim uvjetima nastaju na objektima, te su danas proračuni fizike
zgrade obaveza i sastavni dio svakog glavnog i izvedbenog projekta.
TOPLINSKI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA
• TOPLINA je, prema kinetičko molekularnoj teoriji topline, oblik
energije vezan uz kaotično gibanje molekula.
• Subjektivni osjećaj topline čovjek dobiva u dodiru s ugrijanim tijelom,
a objektivno mjerilo dobiva se promatranjem djelovanja ugrijanih
tijela na druga tijela. To se očituje u promjeni boje, volumena,
agregatnog stanja i sl.
•
Parna brana na bazi poliamida s promjenjivim otporom
prolasku vodene pare. Ekvivalentna debljina zračnog
sloja iznosi 0,2-5,0 m.
AKUMULACIJA TOPLINE
je nagomilavanje toplinske energije u konstrukcijama. Ova pojava
naročito je važna i povoljna zimi za prostorije koje grijemo. Ako
zidovi imaju sposobnost akumulacije topline tada će nakon prekida
grijanja biti u prostoriji još dugo toplo, zidovi će odavati toplinu,
odnosno bit će spriječeno naglo ohlađenje prostorije i stvaranje
kondenzata.
1. Fizikalno je najpovoljnija :
- montažna je obloga izvrstan izolator od sunčeva zagrijavanja ljeti
zbog sloja ventilirajućeg zraka između obloge i zida.
- ne treba proračunavati ljetnu stabilnost - strujajući zrak omogućuje
odzračenje difuzne vlage iz konstrukcije.
- fasadna obloga štiti konstrukciju od atmosferilija - ukoliko voda prodre
kroz fasadnu oblogu odzračiti će se u sloju ventiliranog zraka ili
oteći bez navlaženja toplinske izolacije.
2. Izvedba nije ovisna o građevinskoj sezoni u klasičnom smislu.
3. Izvedba je brza i relativno jednostavna (montaža).
4. Mogu se koristiti jeftini, veće-formatni toplinski izolatori koji inače traže
solidnu kišnu branu često ranjivu u upotrebi.
• Styrodur http://www.styrodur.com/
• Ravago http://www.ravago.com/
• Isover http://www.isover.com/
• Tervol http://www.termo.si/
• Okipor http://www.okipor.hr/
LJETNA I ZIMSKA TOPLINSKA KRIVULJA
VENTILIRANE FASADE
TOPLINSKE KRIVULJE
ZA TIPIČNE SASTAVE OBODNIH ZIDOVA
KAO TOPLINSKE IZOLACIJE KORISTE SE:
- Mineralna, kamena i staklena vuna
- STYROPOR – ekspandirani polistiren EPS
- STYRODUR – ekstrudirani polistiren
- Poliuretanska pjena – PURPEN ili tvrda spužva
- HERAKLIT (drvena strugotina impregnirana magnezitnim cementom)
- KOMBI ploče – styropor + heraklit
- Pluto, slama, drvene prerađevine
- Izolacijski mortovi (žbuke) – DRACOTERM, PERLIT
- Lagani (plino) betoni - YTONG
KAO OBLOGE VENTILIRANE FASADE KORISTE SE:
- plemeniti ili oplemenjeni ravni, prešani ili rebrasti limovi (Al, Cu), alucobond
- azbest-cementne male, srednje ili velike, ravne ili valovite ploče
- Šindra, drvo
- plastika kao armirani poliester, fiberglas, polikarbonatne ploče
- kamene ploče, betonske ploče
- klasični materijali kao što je opeka i opekarske pločice,
- razni paneli s keramičkim pločicama
- staklo
TOPLINSKI MOSTOVI
Toplinski mostovi su dijelovi obodnih konstrukcija grijanih
građevina kod kojih, zbog korištenja materijala različitih
toplinskih svojstava, može doći do povećanog gubitka
topline, a time i mogućnosti stvaranja kondenzata.
(serklaži, nadvoji, ugradnja prozora, izolacija cijevi
grijanja, njihovih ventila i pričvrsnica …).
Toplinski mostovi na vertikalnim konstrukcijama (zidovi)
nisu dozvoljeni dok su za toplinske mostove koji se ne
mogu izbjeći propisane minimalne vrijednosti koeficijenta
toplinskog prolaza.
Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju obodne konstrukcije
zgrade, izbjegavanje toplinskih mostova preduvjet je
energetski efikasne gradnje.
Styropor
ekspandirani polistiren EPS – DEMIT fasada
Styrodur
ekstrudirani polistiren – temeljne izolacije, ravni
krovovi, ventilirane fasade, kompozitne fasade
Kombi ploče
stiropor kaširan heraklitom
(impregnirana drvena strugotina)
- koristi se kao izgubljena oplata
za izolaciju serklaža, nadvoja,
sendvič zidova.
• DEMIT FASADA
Styropor ploče (100 cm x 50 cm) se lijepe na zid građevinskim
ljepilom i mehanički učvršćuju plastičnim tiplama s čeličnim
vijkom, a najčešće se polažu na rubni početni profil.
• Rubni se profil postavlja najmanje 30 cm od razine tla.
• Ploče se polažu odozdo prema gore, a postavljaju se najprije
na uglovima zgrade.
Mineralne vune Tvrde spužve
kamena i staklena vuna u roli od polistirola, poliuretana
ili ploče za zidne i stropne i fenolnih smola
konstrukcije
Kamena vuna
• Kamena vuna je izolacijski materijal mineralnog porijekla za
toplinsku, zvučnu i protupožarnu izolaciju u graditeljstvu,
industriji i brodogradnji. Kao sirovine za proizvodnju kamene
vune upotrebljavaju se prirodni i umjetni silikatni materijali.
Od prirodnih materijala upotrebljava se kamen diabaz i
dolomit, a u manjoj mjeri i bazalt, dok se od umjetnih
materijala koriste tzv. briketi koji se dobivaju preradom
otpada iz tehnološkog procesa uz dodatak cementa. Glavni
kemijski spojevi koji ulaze u sastav navedenih sirovina su
oksidi silicija, aluminija, kalcija, magnezija i željeza.
Navedene sirovine transportiraju se u kupolnu peć u kojoj se
tale na temperaturi od 1500°C. Za proces taljenja sirovina
kao energent se koristi koks. Može se reći da, iako je
konstrukcija peći prilično jednostavna, procesi koji se u njoj
odvijaju su vrlo složeni i raznoliki: sagorijevanje koksa,
procesi izmjene topline, fizičko-kemijski prijelazi materijala iz
jednog agregatnog stanja u drugo itd.
Dugovječnost Vodootpornost Paropropusnost Otpornost na mikroorganizme
TEMPERATURNA DILATACIJA KONSTRUKCIJA
• Uslijed temperaturnih razlika nastalih bilo klimatskim uvjetima, bilo promjenom godišnjih doba ili
sunčevim zračenjem, nastaju i deformacije unutar konstruktivnih elemenata objekata. Povišenjem
temperature materijal se rasteže, a snižavanjem temperature materijal se steže. Nedovoljna kontrola
navedenih promjena može dovesti do oštećenja objekata, pa i do rušenja konstruktivnih sistema. Česta
su oštećenja krovnih rubova, fasada, pucanja materijala na spojevima, itd.
• Velika razlika između zimskih niskih temperatura i visokih temperatura uzrokovanih ljetnim sunčevim
zračenjem donosi dodatna naprezanja u kontrukcijama.
• Prema Cammereru, temperatura pojedinih dijelova konstrukcije kod temperature zraka
• od 30 - 35ºC iznosi:
─ na vertikalnim žbukama zidova do 65º
─ na čeličnim konstrukcijama na južnoj fasadi do 75º
─ na crnoj bitumenskoj ljepenki (na tankoj ploči) do 70º
─ isto ali na debeloj ploči koja akumulira topl. do 80º
─ isto ali na toplinskoj izolaciji do 90º
─ na aluminijskoj sjajnoj foliji (samo na sjajnoj!) do 19º
─ na bijeloj plohi do 24º
• Iz gornjih je podataka vidljivo da zagrijavanje uslijed djelovanja sunčevih zraka ovisi o boji materijala (što
je boja tamnija veće je upijanje sunčevih zraka i time veća temperatura materijala), vrsti materijala,
slojevima konstrukcije (ukoliko konstrukcija ne može odavati toplinu prijenosom na drugi materijal, ili
zračnim strujanjem, zagrijavanje je veće) te konačno o položaju prema djelovanju sunca - najtopliji je
krov pa jugozapadna strana, a najhladnija je sjeverna strana.
TOPLINSKE DILATACIJE (dilatare (latinski) = širiti)
Toplinske dilatacije (dilatacijske reške) imaju zadatak spriječiti oštećenja konstrukcija uslijed
temperaturnih promjena u samim konstrukcijama.
Dilatirati se mogu cijeli objekti ili dijelovi objekta pa dilatacije dijelimo na glavne i dopunske.
Glavne dilatacije:
Obično se izvode kod objekata visokogradnje na svakih 30 – 40 m. Reške se izvode tako da
se objekt dilatira po cijeloj visini, tako da se podijeli u samostalne konstruktivne cjeline.
Dilatacije se rade širine 3cm za zgrade do 5 m visine, a za svakih slijedećih 5 m po 2 cm više.
Reške ne smijemo ispunjati žbukom nego ih moramo jasno naglasiti. Ako dilataciju ispunimo
žbukom ona će se zbog rastezanja ili stezanja otvoriti i nastati će pukotina. Da bi se
spriječio propuh ili vlaženje kroz dilataciju zatvaraju se reške trajno elastičnim kitovima,
letvicama, trakama od plastične mase, aluminija i sl. Naročito pažljivo dilataciju treba
zatvoriti na ravnim krovovima, temeljima, podrumskim zidovima i sl. Temperaturne razlike
u neutralnoj osi kod ravnog krova ne bi smjele biti veće od 10 - 17 ºC.
Svaki statički proračun sadrži i proračun dilatacija odnosno naprezanja koja nastaju u
konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena.
Dopunske dilatacije
Treba proračunati kod svih konstrukcija koje su podložne velikim promjenama temperature.
Dilatiranje (širenje ili stezanje) ne smije biti veće od 1 mm.
AKUSTIKA I ZVUČNE IZOLACIJE
Uho je prijemnik zvuka koji radi na istom principu kao i mikrofon: zvučnu
energiju pretvara u električnu i te impulse predaje mozgu.
Ali uho ne čuje sve tonove jednako. Zvukove niskih frekvencija uho vrlo
slabo čuje, srednje registrira podjednako kao mjerni instrument, a
zvukove visokih frekvencija čuje slabije.
Isto tako za svaku čujnu frekvenciju postoji najniži zvučni tlak koji uho može
čuti. Objektivna jačina zvuka izmjerena instrumentom i subjektivni dojam
se razlikuju.
Na temelju ispitivanja nastale su krivulje jednake glasnoće za čujno
područje frekvencije (Fletcher – Munsonove krivulje).
Slične krivulje daju mjerači buke koji na posebnim skalama očitavaju
glasnoću i intenzitet zvuka.
Prema krivuljama npr. zvuk frekvencije od 30 Hz čovjek ne čuje do
intenziteta od 60 dB, to znači da je glasnoća 0 Phona.
Kod standardnog tona od 1000 Hz glasnoća i intenzitet zvuka su isti.
PHONSKE KRIVULJE ISTE JAČINE GLASA ZA
ČISTE TONOVE 1. GRANICA BOLA 2. PRAG BOLA
POJAVE PRILIKOM ŠIRENJA ZVUKA
U mirnoj atmosteri kod iste temperature i vlage zvuk se pravolinijski rasprostire na sve
strane. Kod točkastog izvora zvuka (govor jednog čovjeka) zvuk se širi u vidu
koncentričnih lopti, kod linijskih izvora (željeznica) u vidu valjkastih ljuski.
Interferencija zvučnih valova - je pojačavanje, oslabljenje ili poništenje zvučnih
valova koje nastaje pri sudaranju valova raznih valnih dužina (primjer sumrak).
Refleksija (odbijanje) - od jednog zvučnog udarca do drugog mora proći min 1/10 sek
da bi uho osjetilo reflektirani zvuk. U zatvorenom manjem prostoru zvuk se odbija
od stijena pa ga uho osjeća kao jedan pojačani zvuk (u protivnom čujemo odjek).
Difrakcija (skretanje) - ako zvučni val naiđe na prepreku, ovisno o istoj, može doći do
difrakcije, zvučne sjene ili, ako je mala prepreka, do refleksije.
Refrakcija (prelamanje valova) - slično zrakama svjetla i zvučne zrake lome se pri
prelazu iz jedne sredine u drugu. U atmosferi zrake se lome prema gore ako je
dolje topliji zrak a prema dolje ako je dolje hladniji zrak (čamci na moru ljeti, iznad
mora hladniji zrak - daleko se čuje).
Apsorpcija (upijanje) - Prilikom nailaska zvučnih valova na prepreku jedan dio zvučne
energije će se reflektirati a drugi će apsorbirati prepreka. Koliko će apsorbirati ovisi
o vrsti materijala i frekvenciji. Omjer apsorbiranog i reflektiranog zvuka naziva se
koeficijent apsorpcije (za mramor 0,01, za mineralnu vunu 0,78).
Rezonancija - Tijelo koje titra nagoni zvučnim udarcima druga tijela u svojoj blizini da
titraju ukoliko su podešeni na isti broj titraja u sek. (napnemo dvije žice gitare na
isti ton, jednu trznemo i utišamo, druga će zazvučati).
OBLICI DVORANA
GORE: S KORISNIM REFLEKSNIM STROPOM
DOLJE: SA STROPOM KOJI STVARA PAZVUK
Za direktno ozvučenje
preporučuje se h= 8cm
Refleksija zvučnih
valova u prostoriji
BUKA
Štetno djeluje na organizam od razdražujućeg djelovanja do oštećenja sluha i gluhoće;
izaziva patološke promjene u organizmu, opekotine kod jakog zvuka (zvučna energija
pretvara se u toplinsku), ometanje rada, smanjenje radne sposobnosti.
Kod nas za sada ne postoje propisi o dozvoljenoj jačini buke pa se služimo preporukama
lječničkih udruženja drugih zemalja prema kojima je dopušteno izlaganje buci slijedeće:
buka jačine 90 dB dopušteno izlaganje 8 h/dan
92 dB “ 6 h/dan
95 dB “ 4 h/dan
l00 dB “ 2 h/dan
105 dB “ 1 h/dan
110 dB “ 0,5 h/dan
115 dB “ 0,25 h/dan
Buka se se ne može uvijek izbjeći iako je dokazano njeno štetno djelovanje na organizam.
U građevinarstvu ima također mnogo poslova i strojeva koji stvaraju veliku buku, pa se
upotreba takvih strojeva ograničava vremenom trajanja, dobom dana, obaveznom
primjenom zaštitnih mjera.
Za svaki prostor u kojem boravi čovjek propisuju se norme dozvoljene buke, pa će u
radionici one biti veće nego jednoj bolnici.
Dobar urbanistički plan i projekt, odnosno pravilno zoniranje mirnih (stambenih) zona i zona
rada (buke) preduvijet su dobre zaštite naselja od buke.
ZAŠTITA NASELJA OD BUKE
• Za proračun režima buke u gradovima propisane su norme dozvoljene buke u
pojedinim zonama različite namjene (stambenie, poslovne, industrijske…).
• Sanitarnim normama razlikujemo nepromjenjivi, promjenjivi i isprekidani zvuk.
• nepromjenjivi - jačina se ne mijenja više od 5 dB i traje dulje vrijeme.
• Promjenjivi - jačina se mijenja za više od 5 dB.
• Isprekidani - izmjena u trajanju od 1 ili više sekundi.
Zvuk se u atmosferi drugačije širi nego uz površinu zemlje; u jednoličnoj atmosferi
pada jačina zvuka s povećanom udaljenosti od izvora, a dopunsko sniženje zvuka
može nastati apsorpcijom zvuka zbog vlažnosti, dima, magle, refrakcije zv. valova,
kod vjetra različitih temp. zraka i sl.
Kod širenja točkastog izvora zvuka u gradovima sniženje nivoa zvučnog pritiska je za
6 dB manje kod svakog udvostručenja udaljenosti od izvora zvuka, a kod linijskog
izvora 3 dB manje (Početna udaljenost obično se uzima 7 m).
Ako nam je poznata jačina zvuka na udaljenosti od 7 m, možemo izračunati za koliko
se smanji jačina zvuka npr. na 56 m.
Točkasti izvor : 14 m - 6 dB manje, 28m - 12 dB, 56 m - 18 dB manje
Linijski izvor : 14 m - 3 dB manje, 28m - 6 dB, 56 m - 9 dB manje
Uz zemljinu površinu dolazi do prigušenja zvuka zbog prelaza zvučne
energije na tlo. Najveće prigušenje je iznad tla obraslog travom, grmljem i sl.