Religija u Kantovoj filozofiji. O 200. godisnjici Kantova rodjenja 22. IV. 1724. SUMMARIUM, Problema religionis (quatenus est una pars philosophiae practicae) solvi nequit nisi ad id solvendum tamquam fundamentum adhibeatur in- tegra philosophia theoretica Kantii (quod in auctoris opere »Kant i neo- skolastika« factum est). In hoc autem conspectu tantummodo principalia momenta ideologiae Kantii ob oculos ponuntur. Circa annum 1755. Kan- tius theismum argumentationis cosmologicae amplectitur: etiam anno 1763, hanc demonstrationem evidentia praeditam esse agnoscit. Postea vero (ab a. 1766.) demonstrationem logice evidentem fides practica excepit. Itaque theismus Kantii theoretice consideratus antimetaphysicus evasit ejusque firmitas critica a quaestione de cognitivo principii causalitatis va- lore dependet. Secundum ethicum (Kantii) theismum Deus est tantum summa rationalis condicio ordinis moralis; verum in quaestione de ejus esse reali nihil nisi agnosticismus (modernismus) restat. Deinde Kantius etiam religioni Christianae divinum characterem denegat. Qua de re concludi potest Kantium eatenus tantum atheum non esse, quatenus in conscientia religiosa unum atque solum imperativum moralem categoricum contineri concederemus; theoretice Kantius est atheus. Dok je konstruktivni dio teoretske filozofije (Transc. Estetika i Analitika) samo logitka priprava ili sistematski uvod za destruktivni dio (Transc. Dijalektika) nasuprot racionalne metafizike, Citava je Kantova teoretska filozofija po li¢noj nie- govoj intenciji, a i po idejnoj povezanosti zapravo saino baza za izgradnju pr ak tine filozofije, kojoj pripada i religijski problem, Otuda je razumljivo, da se krititko prikazivanie kantove nauke o religiji ne moZe zaustaviti kod praktitne nie- gove filozofije, nego treba da zadje u teoretske osnove istra~ Zujuci edrZivost Kantovih premisd i svega onog logitkog in- strumentarija, kojim se u transc. Dijalektici otklanja moguénost teoretske metafizike t. j. teoretskog dokazivanjal za egzisten- ciju boZju i besmrtnost duSe. Znaci, da kritika ne moZe iz Kan- tove filozofije fragmentarno izluciti traktat o religiji, a da si- 1130 __Prof. Zimmermann: stematski ne posegne ponaiprije za njegovom naukom o sp 0- znaji. Pa kako ovaj krititki zadatak u punom svom opsegu na ovome miestu; nije izvediv (a izveden je u djelu »Kant i neoskolastika« J—II. Zagreb 1920. i 1921.), mi Gemo se zasad ograniviti na pozitivni prikaz Kantove nauke o religiji s gdie- kojim kriti¢kim refleksijama. Po.antimetafiziékoj svojoj tendenciji Kantova je filozofija postala stjeci8te mnogih, gotovo svih u novijoj histo- riji filozofiie, i medjusobno) posve divergentnih, naziranja o svijetu i Zivotu; po Ovoj je upravo tendenciji j povucena raz lazna granica izmedju teoretskog teizma i teoretskog agnosti- cizma. I opet postaje time shvatliiva’ ne samo Cinjenica, da na Kanta nadovezuju razne religijske Skole, koje iz religije eliminiraju. metafizicku spoznaju o Bogu, te restringiraju reli- giju na prakti¢no-moralni Zivot, nego joS i druga Ginjenica, ca i kod onih slojeva, koji se po svom kapacitetu nijesu kadri vinuti do prosudiivania Kantove tcoretske filozofije, dobiva Kantovo ime popularnost samo po negativnom stavu s obzirom na moguénost spoznaje o Bogu. Pozivanjem na Kanta dobiva svoj klasiéno znanstveni pretekst onaj teoretski indiferentizain i skepticizam, kojim je obilieZen moderni mentalitet filozofira- nja. Iz ove okolnosti proizlazi i aktuelnost slijedeceg i ako tek ~sumarnog prikaza. Kad smo nakani da osviiietlimo religiju u okviru Kantove ideologiie, bilo bi Gini se paradoksno pitanje: je li Kant ateist?; a ipak na ovo pitanje ne moZemo odgovoriti bez distinkcije. Kad bismo Kantovo shvaéanje o Bogu htieli iscrpivo prikazati prema raznim tekstovima filozof. niegovih diela, krititka bi egzegeza mogla istaknuti gdiekoju unutarnju neskladnost; ali nama je, rekoh, ovdie stalo samo do opée orijentacije. Bavedi se kozmoloskim problemima Kantova se filozofska paZnja za- ustavila ispred uznositog kozmickog poretka, i on ovu veli- éajnu izgradnjuw materijalnog svijeta smatra neoborivim do- kazom za egzistenciju umnog zatetnika. Uredjena cielina materijalnih stvari potiée nas na pitanie: zar materija po svojoi naravi nuZno iziskuje ba’ ovu postoje¢u zakonitost, zar su sve stvari sa razli¢itim svoiim pojedina¢nim naravima nuzno uSle u harmonitku cjelinu medjusobnih odnosa i! dielatne svrhovi- tosti? Ili zar je u sluCajnosti adekvatni princip kozmiékog poretka? Ako iz udezbe svijeta odsjajuie red i ljepota, o¢ito__ Religija u Kantovoj filozofiji. 131 egzistira Bog; a kad znamo da ovaj poredak rezultira iz op¢ih prirodnih zakona, treba reéi da je Citava priroda ucinak naj- vise Mudrosti. Ovako Kant filozofira god. 1755. i joS neStu dalje. On u mnogim varijantama isti¢e misao, da mnogostruéna razli€nost materijalnih stvari ne moZe sluajno satvoriti j stvene cjeline i da pravilnost u medjusobiéju kozmickih sa- stavina jaméi ne samo za razumsku Volju, koja je odredila upravo ovakav uredjaj, nego i same stvari za moguénost vla- stite svoje egzistencije upucuju na najviSe Bice, od koga su kao njegovi udinci potpuno zavisni. Samo podivlialost duSe i tvrdovrata opakost kadra je odvratiti Covieka od priznanja da egzistira najviSe Bi¢e. Veé pietisti¢ki nastroj Kantova duha otvorio mu je o¢i za razumijevanje kona¢nog umnog osnova, na kome se odra- zuje kosmos. Ali kakovo je to razumijevanje? — pita se i sam Kant. Od god. 1766., pa osobito u. obim Kritikama (1781. i 88.) Kant napuSta svoju tvrdnju iz god. 1763., da »prvim oslonima naravnog bogoslovlia (teodiceje) pripada najveéa fil. otevid- nost«. On sad interpretira ovu o¢evidnost samo kao mo- ralnu sigurnost: o boZjoj egzistenciji treba da smo uvjiereni — i ako je ne mozemo demonstrirati! Kod ove evo totke zadobiva pitanje 0 moguénosti teodiceje svoj spoznajno-kritiCki karakter. Da uzmognemo izvesti na Cistac pitanje 0 moguénosti teoretskog dokazivanja za egzi- stenciju boZju, treba da prethodno raspravimo Citavi siste- matski kompleks onih pitanja, koja obuhvata spoznajna kritika kreéuéi se oko centralnog problema o vrijednosti liudske spo- znaje. Zato je Kant ponajprije izgradio Kritiku Gistog (teoret- skog) uma, koja ée konatno odgovoriti i na pitanje o teoret- skoj dokazivosti boZje egzistencije, a za tim ¢e slijediti prak- ticéna Kritika, koja ée opet obrazloZi kako treba da smo uvjereni o Bogu. Ovaj prelaz oznadio je sam Kant s rijecima: »Moram napustiti znanjie, da mjesto pribavim vieri«. Kako je vidjeti, kriti¢ko izlaganje Kantove nauke o Bogu imalo bi da otpotne postepenom krititkom analizom njegove nauke o spoznaji — sve do Transc. Dijalektike, koja ide za tim da razori spekulativne znanosti o Bogu, 0 du&i i! 0 svijetu (teodi- ceju, psihologiju, kozmologiju). Zaustavimo se Gasom kod teodiceje ili naravne teologije. &132 Proj. Zimmermann: Kant je ve¢é iz sredovjetne filozofije saznao za ontolosko. dokazivanje 0 egzistenciji boZjoj; pa niegovo zabacivanje tog dokaza, koliko je opravdano, nije potpuno, a najmanje novo. Ali Kant nalazi ukozmoloSkom dokazu »Citavo gnijezdo dijalekti¢kih prodrzljivosti«. Princip kauzalnosti ne moZe se upotrijebiti, drZi Kant, za dokazivanje transcendentnog uzroka. (Boga), ier da je vrijednost ovog principa ogranitena na po- javni (empiriéki) svijet. Kod ovog se pitaniao vrijednosti kauzalnog principa upravo i odlutuje boj za moguc- nost teoretske (racionalne) metafizike, te je rezultat ove filo- zofiijske borbe uvjetovan alternativnom pozicijom dvaju fil. svietova: aristotelovskog objektivizma i realizma te kantov- skog subjektivizma i fenomenalizma. Zato je i opet sasvim jasno, kad Kant upravo kod ove to¢ke zacinje rasplitati filozofiisku problematiku, napomenuvSi u svom Uvodu (>Kopernikansko otkriée!«), da ée nasuprot noeti¢kog objekti- vizma zastupati subjektivizam (apriorizam). S_ time ie u savezu i njegovo ograniéavanje kauzalnosti na empirick. sferu, resp. razlog za otklanjanie kozmoloSkog dokaza (za- pravo svih kozmolo&kih dokaza). Ostali su Kantovi prigovori kozmoloSkih dokaza sasvim futilni, te preko njih prelazimo. Za teleolo&ki (fizikoteoloski) dokaz napuSta Kant i pred- kriticko svoje miSlienje, te smatra, da se moZe govoriti samo o Redateliu svemira, a ne i o niegovom Uzrotniku. Tako su za Kanta svi dokazi za egzistenciju Boziu izgubili spoznaj- nu vriiednost— jednako kaoSto se ova egzistenczija ne moze spoznajno ui oboriti. Time je »podrezan korjen«, drZj Kant. i svakom ateizmu: nikad se neée evidentno demonstrirati egzistenciiu boZiua niti ¢ée ikad moéi itko ateistitki utvrditi boZju neopstoinost. ZakrdivSi svaki teoretski put do Boga Kant je opet pokuSao da s druge strane otvori duhu ljudskom pristup k Bogu, i to sa strane prakti¢no-moralne. Osim pitanja: »Sta mogu saznati«? , nameée nam se jo3 pitanje: »$to da Cinim i emu da se nadam?« Ovim pitaniem prelazi Kant od fizikoteologije na etikotcologiju: dok je teoret- ska teclogiia fizitkog reda zavrSila negativnim rezultatom upogled spoznatliivosti boZ%je egzistencije, praktitka teologiia ima da izgradi uvierenie o Boguna osnovu moralnoga reda. Kant izricito kaze, da sigurnost o boZjoj egzistencijiReligiia_u_Kantovoj_filozofiii. 133, nije logi¢ka, nego moraliia; ai ta sigurnost ne znati isto Sto obiektivno moralno osvjiedotenje, nego sasvim subjektivno uvjerenie ili viera, koja proizlazi iz line moralnosti svakog pojedinca. Moralna nugnost priznavanja da Bog egzistira, nije obiektivna duZnost, nego subjektivna potreba, Tako re¢i onto- losko obrazlozenje za oyu potrebu leZi u prirodjenoj teZnji za srecom, koja je u svom ostvarenju moralno uvjetovana. A budu¢i da najvie dobro, u kome je uskladjena realizacija srece sa moralnim usavrSenjem, nije moguée bez Boga, zato je nje- gova egzistencijia postulat fizitkog naSeg nagnuca za sre- ¢om i kategori¢kog (moralnog) imperativa. U tom smislu ka- Zemo, da je moralna nuZnost priznavati Boga t. j. svaki Coviek mora u ideji sveznaju¢eg pravednog i svemoguéeg Bi¢a da traZi regulativ moralnog svojeg nastojanja. Iz moralnosti po- lazi i dolazi se do viere u Boga na taj nacin, da sve naSe duz- nosti smatramo kao da su boZje zapovijedi. U ovakovoj spo- zhaji sastoji upravo bit religije. Kantov pojam religije izve- den je dakle iz kombinacije teoretske i praktitke njegove na- uke 0 Bogu. Religija u Kantovoj filozofiji znati regulativnu ide- ju praktickog (moralnog) uma, dok sa stajaliSta teoretskog teizma, koji dokazno utvrdjuje egzistenciju bozju, znaci reli- gija spoznaju stvarnog (realnog) snoSaja izmedju Covjeka i Boga. Sad se tek mozemo vratiti na ishodno pitanje 0 Kanto- vom ateizmu. Nesumnjivo da je ateist, koliko zabacuje teoref- sku (logitku) spoznatljivost boZie egzistencije. Etitki teizam, koga Kant zastupa i po kome je Bog samo najviSi uvjet moral- nog reda — u duhu (umu) liudskom, ne moZe biti ni govora o tome da bi ispunjao nasu intelektualnu potrebu za saznanjem: jeli postoii realiter (o duhu ljudskom nezavisno) takovo Biée, koje egzistira za se i koje zovemo Bog? Taj se status quaesti- onis ne moZe nikako obiéi, a odgovoriti se moze samo afirma- tivno ili negativno; veé naéelna skepsa ne znaci teizam. Negi- rati moguénost odgovora na staylieno pitanje i eo ipso ostati definitivno u, skepsi s obzirom na realnu egzistenciju boZju, znaci u filozofiji zastupati agnosticizam. On je osnovna smier- nica moderne filozofije, koja je u tome smislu i nazvana mo- dernizam: kompleks svih onih fil. teorema, iz kojih rezul- tira religijski agnosticizam. Zato su sa fil. glediSta nemoénoj134 Prof. Zimmermann: smijeSnosti izvrgnuti svi oni prigovori, koji su se do nedavna iznosili proti Crkvi, i koliko osudjuje modernizam. Ako moder- nizam znaci negaciju teoretskog teizma, u kome je Crkvi ukorjenjen raison za njezin idejni opstanak, valia da je logicki opravdano, da ona doktrinalno odsudjuje svoje sopstveno iskorjenjivanje! Logi&ki ili filozofski (a ne ignorantski) opirati se tome opravdano je samo wu okviru fil. rasprave o odrZivosti teoretskog teizma —koga, kako smo istaknuli zabacuje Kant. 1 zato je Kant doista fil. roditelj medernizma. Da je tome uistinu tako, i da je Crkva imala logi¢ki puno pravo (jer valjada i Crkva imade pravo, da svoje uCenje smatra istinitim!) da osudi one! fil. religiiske doktrine, koje su njezinom uenju suprotne -—- joS Gemo potpunije razabrati, ako barem napomenemo Kan- tove nazore o krSéanskoj religiji. Po krSéanskom uéeniu izritée pojam objave svrhuna- ravno saopéenje boZjeg znanja i volie, docim po Kantovu shva- éanju moze religija da bude objavliena samo subjektivno, to ée reci: ono Cega pojedinci nijesu kadri sami po sebi saznati u religiiskim stvarima, postaju pou¢eni po drugim i prosviet- lienijim ljudima. Na taj ie nadin religija u obijektivnom smisiu dakako samo naravna, a neupucenima se objavijuje. Po tom imade, kaZe Kant, raznih i suprotnih objava kod raznih naroda na pr. kod starozavietnih Zidova, Egipéana, Indijaca i t. d. Sasvim je otuda sigurno, da se nijednoj »objavi« ne moze po- dati apsolutna viera; a ipak moZemo neku religijsku nauku zvati boZanska nauka, koliko proizlazi iz etitki prosvijetljenog uma. Zato je, Cini se, Kantu i novozavjetna Biblija ponaj- bolja objavliena knjiga, iz koje moZemo (ne iskljuCivSi dakako zablude), crpsti najpouzdanije i najsavrSenije moralne direk- tive. Egzegeza sv. Pisma ima da u njemu potrazZuje iskliucivo moralne sadrZaje, jer oni jedino ispunjaju opseg umne religiie; docim teoretsko vjerovanje uopée ne spada na religiju. | biblij- ska Gudesa nemaju religijski karakter. U skladu s negacijom svrhunaravne objave, bibliiske inspiracije i Cudesa ne priznaje Kant ni Kristovoj_ osobi boZanski karakter u pravom smislu. Krist mu je »sin boZji« kao »ideal bogougodnog Covjetanstva«. U tom smislu inter- pretira Kant sve odnosne tekstove sv. Pisma, eliminirajuéi na- prosto sve ono, Stogod nije u unutarnjoj vezi s moralnim naSimReligiia_u Kantovoj_filozofiji. 135 Zivotom. Princip za shvaéanje historijskoga krS¢anstva isti je kao i kod naravne religije: moralno usavrSavanje Govjeka. Krist je samo moralni uCiteli, u kome je naSe spasenie, koliko nas kao uzviSeni uzor moralnog nastojanja potiée na: naslje- dovanie. Ipak usvaja Kant potrebu Crkve. Ona ima da bude udruZenje moralno nastrojenih liudi, koji u éovjeéanstvu pro- vode borbu s principom zla, dogod se ne postigne potpuno™ »kraljevstvo, boZje«. Crkva mora da je vidljiva organizacija sa svojim zakonima, a drZavi je u interesu, da podupire takvo druStvo, koie u svoju zadacti stavija usavrSenje socijalnog po- retka. Naravski da veé prema gore izlogzenom Kantoyu miSlie- nju ne moze imati smisla sakramentalna crkva, koja podjeljuje sredstva milosti. KrStenje se moze zadrZati samo kao simbol pristupa u Crkvu, a i euharistija simbolizira moralno sjedinjenje crkvenih Clanova’ itd. Hi ima u Crkvi da otpane ili da se preinati sve Stogod ne smjera iskljucivo na moralno pridignuée Govjetanstva. Pa kako je i teonomni morai po Kantovu shvaéanju neodrziv, tako ie i svaki pojedinac u moralnoj (crkvenoi) zajednici autonoman. Nesamo da je iskliu- cen boZji utjecaj na moralnost putem milosti, nego i sam »ka~- tegori¢ki« (moralni) imperativ izvire u duhu liudskom t. j. reli- gija nije osnov morala, nego obratno. Zato iz moralnog po- druéja otpada i svaka pomisao o boZjoi kazni ili nagradi. Takva bi pomisao logitki bila uvjetovana pretpostavkom, da je boZja volija moralni zakonodavac, a u tome, kaze Kant, sa- stoji heteronomija, koja veé involvira stvarni snoSaj praktic- nog uma liuskog prema Bogu. Osim toga pretpostavliala bi boZja sankcija moralnog reda i realnu besmrtnost duSe, a 0 tome je ve¢ Kant svoju rekao u Transc. Dijalektici, zabacivsi racionalnu psihologiju. Tako se konaéno sva religijska ideolo- gija prakti¢ki zaustavlia kod moralnog principa: »radi tako, da maksima tvog djelovanja uzmogne postati opéeniti zakon« Religijska je svijest ogranitena na ovaj kategoritki imperativ — i to je jedini pozitivni rezultat nakon svih dosadaSniih ne- gacija. Kako je vidjeti, Kant i krSéanstvo znate dva suprotna stava na Citavoj ideijnoj liniji. | ako Paulsen smatra Kanta filozofom protestantizma, znak je da se protestantizam toliko136 Prof. Zimmermann: udaljio od pravog krSéanstva, te je postao njegovom nega- cijom. Zadaéa je apologetike, da nadovezujuéi na filozofsku kritiku o Kantu pojedinaéno podvrgne _ historitko-krititkoj analizi njegove nazore o temeljima krS¢anske religije. U naSoj je bilo nakani, da samo skiciramo doseg idejne »borbe dvaju svjetova«, koja — —kako R. Eucken kaZe — otpocima oprekom izmedju kantovske i tomistitke filozofije, a zavrSuje borbom naravne i krSéanske religije. Zato 200. godi8niica Kantova ro- dienja obiljezuie spomen na jednu znamenitu epohu u razvitku duha liudskoga. Prof. Zimmermann, e