Lov na čeku

Pero Ugarković

Kroz ljetno razdoblje tisuće ljudi širom svijeta

dolaze na Jadran u potrazi za prirodnim ljepotama
koje daje naše podmorje. Ma kakve god aktivnosti
ti ljudi radili pod morem, (autonomno ronjenje,
plivanje sa maskom, fotografiranje, podvodni
ribolov) svima će ostati u sjećanju slika Jadrana
kao mora bez velikih riba kakve se viđaju na
koraljnim morima. No međutim to ne znači da riba
nema, nego su jednostavno sramežljive ili strašljive. Tehnika lova na čeku nije samo
dobra za podvodni ribolov, ona može pružiti puno i ljudima koji žele izbliza upoznati
neke vrste riba koje će bez "čekanja" jako teško uočiti. Upravo tehnika "čekanja" ribe
pravo je otkriće podvodnim ribolovcima početnicima koji do tada nisu puno puta vidjeli
kvalitetnu ribu u moru. Ljudi upravo tog trenutka postaju zaraženi povodnim ribolovom
pogotovo ako im se dogodi dan kada riba radi i kada gotovo svaku čeku ugledaju ribe
koje se vrte u okolici. Kod ribolova na čeku riba se približava nama umjesto obratno.
Jako rijetko se dogodi da riba ne primijeti podvodnog ribolovca već dolazi isključivo
upravo iz razloga što se mi nalazimo u njezinoj okolici. Razlog zbog kojeg riba prilazi je
jako teško odrediti ali zasigurno da ima veze sa njezinom znatiželjom. I mi kad čujemo
da se nešto dogodilo u našoj okolici prvo bacimo pogled da ustanovimo što se
dogodilo, tako i riba koja po prirodi nije dalekovidna mora malo bolje proučiti što je to
leglo na dnu. Na taj način se najviše prevare one ribe koje su teritorijalne. Sigurno je i
da je gladnija, tj. aktivnija riba puno znatiželjnija jer u doba potrage za hranom biti će
spremnija istražiti nešto novo ne bi li baš na tom području našla kakav dobar zalogaj.

Priprema čeke

Zaklon kod čeke je važan kod onih vrsta koje su

oprezne, u nekim situacijama treba biti sakriven
skoro do kraja, a u drugim će ta ista riba prići bez
problema. Najvažnije je da riba ustanovi da se u
okolici nešto događa. Bočna linija kod riba moćni je
osjetilni organ koji može osjetiti vaše vibracije na
većoj udaljenosti stoga je jako mala mogućnost da
vas riba ne osjeti. Kada je ustanovila da se nešto
dogodilo i krene prema vama to znači da će vas probati vidjeti. Tada zaklon igra veliku
ulogu jer ne smijete dopustit da riba uoči vaš kontrast, pogotovo riba koja je već prije
vidjela ljude i pušku. Riba koja je već prije u svom životu puno puta osjetila ljude u
startu će biti puno opreznija i jako teško će prići zaklonu. To se najbolje može vidjeti
kod većih riba koje su u pravilu živjele duže od 10 godina poput velikih oradi. Takvi ulovi
u podvodnom ribolovu su vrlo rijetki, tj. što je veća riba teže će se uloviti na čeku.
Podvodni ribolovci često znaju reći da nisu odabrali pravo mjesto za napraviti čeku, a
početnici se stalno pitaju kako odabrati najbolje mjesto. U praksi je jako teško je reći
koje je najbolje mjesto. Ima riba kojima mjesto nije bitno a nekim ribama treba sve biti
poklopljeno idealno da bi ih se mogle prevariti. Uvijek se naglašava praksa u ronjenju
kao rješenje svih problema, pa tako i ovdje. Teško je opisati sve riječima jer dok se roni
to je sasvim drugi svijet u kojem se treba snaći u trenutku. Za početak sa površine
odaberite neko mjesto koje ste ugledali na dnu, a najbolje su stijene obrasle algama, ili
posidonija. Dobro se koncentrirajte na mjesto na kojem mislite napraviti čeku jer vam
koncentracija pomaže u opuštanju za što kvalitetnije držanje zraka. Kako u moru postoji
dosta vrsta riba koje su ili opreznije ili oportunističke možda u nekim situacijama i nije
važno biti što tiši u zaronu. Recimo lubini, palamide, i sl., takve ribe ponekad dođu baš
iz razloga što su čule glasnu buku. Dok recimo orade, zubaci i sl., za takve ribe treba
biti što tiši da bi u kasnijem dijelu zarona prišle.

Oprema za lov na čeku

Lov na čeku ne zahtjeva dodatnu opremu kao

ostale tehnike poput lampadina, leđnih i nožnih
olova (osim za plitku čeku) itd. Za ovaj lov dovoljno
je biti pravilno balansiran olovima, što zaista nije
teško. Najgore bi bilo da imamo manje olova nego
što nam to dubina zahtjeva jer bi tada riskirali
smirenost koja nam je potrebna na dnu. Puške koje
se koriste su u pravilu duže od 100-120 cm sa
kojima možemo gađati ribu na malo većim udaljenostima. Ponekad se stave i dva ili tri
laštika da bi strijela dobila na snazi i brzini a sa druge strane puno je lakše napeti pušku
nego da imamo jedan debeli laštik.

Plitka čeka
Veliki broj podvodnih ribolovaca provede cijelu
zimu na lovu lubina jer u tom razdoblju rijetka je
pojava ostalih riba u plićem moru. Ljeti lubina ima
jako malo ali zato ostale ribe ima dovoljno da bi se
na pliću čeku mogle uhvatiti. Kod prakticiranja
plitke čeke (recimo do 5 metara) mora se ići ciljano
na taj lov jer količina olova za tu dubinu neće nam
dopuštati da lovimo dublje. Kod ove vrste lova
dobro je imati nožna olova jer peraje same po sebi
nisu dovoljno teške da zaustave uzgon noge, a
najmanji pokret može preplašiti zainteresiranu
oradu ili šarga. Baš zato na plitku čeku se ide
ciljano, a ukoliko nije zimsko doba godine treba
znati i odabrati doba dana za ovaj lov. Ljeti su
najbolja jutra, kada nema velikog prometa na moru riba nije uznemirena i hrani se u
plitkom sloju. Neke vrste poput piceva, salpi i cipala vole kada se popodne digne
maestral jer valovi koji udaraju od obalu pomažu im prilikom hranjenja. Malo prije
zalaska sunca isto je dobro vrijeme jer se riba ponovo diže iz dubine i priprema za noć.
Tada se uz obalu mogu naći orade, fratri a i ostale ribe. Mutno more zahtjeva dosta
kraću pušku jer ćemo je sigurno morati okretati iza sebe ako se riba pojavi sa te strane.
Naravno govorimo o vidljivosti do recimo 5 metara koje se javlja u blizinama ušća rijeka,
muljevitim područjima. Na takvim mjestima na čeku se dobro love lubini, cipli i komarče
a mogu se uhvatiti i sve ostale vrste riba. Kraća puška dužine oko 90 cm je najčešće
dovoljna jer one krače najčešće nemaju snagu za probijanje debljih riba. U mutnom
moru riba će nam se približiti dosta bliže nego u bistrom pa je dobro proizvoditi
nekakve zvukove poput mumljanja ili lupkanja od dno. Kod valovitog mora situacija je
slična. Veliki valovi nam utječu na pokretljivost puške pa je stoga dobro imati kraću
pušku. Kod takvih uvjeta riba nas ne čuje kao u uvjetima mirnog mora pa slobodno
možemo biti glasniji prilikom zarona. U uvjetima velikih valova uz obalu ribu valja
očekivati da dolazi iz same obale, iz pjene, stoga je dobro zaroniti malo dalje od obale,
5-10 metara i stati na čeku paralelno sa obalom.

Par savjeta za mutnije more:

Ako mislimo ići dublje kada je mutno more ili ne toliko duboko ali dalje od obale,
tada je dobro imati signalnu plutaču koja je vezana na dnu da nam da orijentire.
Signalnu plutaču vežemo za jednu olovnicu i bacimo na mjesto za koje smo otkrili
da bi se mogla nalaziti riba. Kada je plutača usidrena kurenti nas neće moći
odnijeti od mjesta zarona i uvijek znamo gdje smo otprilike.
Podronjavanje je zaron sa kojim dolazimo nekoliko metara od dna i istražujemo
teren ispod nas. Bez podronjavanja bi zaranjali na dno bez da smo ga prije
 upoznali, a poznavanje terena je jedna od najvažnijih karakteristika dobrog lova.
Podronjavanjem se ne trošimo toliko koliko bi se trošili učestalim zaronima.
Nemojte gađati ribe u mutnom moru ukoliko na puški nemate mulinel jer jednom
kada vam puška ostane na dnu jako teško ju je pronaći.
Ukoliko je more mutno i vi tražite dobru lokaciju birajte mjesta na kojima ima
dosta posidonije jer ona je prirodni filter čestica pa je oko nje more uvijek bistrije.
U najmutnijem moru gledajte put sunca jer je tako ribu lakše uočiti.

Duboka čeka

Za neke je duboka čeka sve preko 5 metara, a za

neke je to 15 metara pa dalje. Postoje ribolovci koji
čeku rade i preko 30 metara no takva praksa je
zaista nepreporučljiva jer nema te ribe koja je
vrijedna riskiranja. Većina riba može se uloviti i na
dubinama do 10 metara. Gotovo je sigurno da
ćemo kod većih dubina biti negativno plovni pa je
preporučljivo netom prije nego stignemo na dno
malo "zakočiti" tj. paralelno se pustiti da ne bi prebrzo stigli na dno i tako udarcem
preplašili ribu u okolici. Dublja čeka ne počinje kada smo na dnu, već je riba
zainteresirana i dok padamo prema dnu. Prilikom paralelnog padanja lako čete uočiti
najpovoljnije mjesto, smjer odakle bi mogla doći riba ili ćete ribu već ugledati. Uvijek je
bilo pravilo da riba na većim dubinama nije toliko oprezna koliko u plićem moru stoga ju
je lakše i uhvatiti, no ta pravila lagano zastarijevaju jer riba ćud mijenja a i dubinu.
Jedna od važnih stvari kod dublje čeke je i termoklina (linija koja razdvaja različite
temperature mora) koja se u ljetnom razdoblju lagano spušta sve dublje i dublje kako
ljeto odmiče. Gornji sloj mora gdje je temperatura veća ribama je draži jer su same ribe
hladnokrvne životinje i organizam im puno bolje funkcionira kod većih temperatura.
Stoga će se ribe i zadržavati u najdubljem dijelu toplog mora, tik do termokline i dalje
od tih mjesta ne treba ići. Podvodni grebeni daleko od obale su najatraktivnija područja
na kojima možemo roniti. Zbog udaljenosti od turističkih i naseljenih destinacija riba se
na ovakvim područjima može pojaviti u svako doba dana. Najčešći su brakovi koji su
nešto dublji ali i oni plitki kojima grebeni čak i lagano vire iz obale (tzv. hridi) također
spadaju u atraktivne zone. Ovisno o braku dobro je početi sa čekama na samom vrhu,
tj. najplićem dijelu, pa postepeno povećavati dubinu dok god možemo. Stoga ne bi bilo
najpametnije sidriti se na samom vrhu braka već na lokaciji za koju ste sigurni da je
najmanje atraktivna, tj. na kojoj ne očekujete da će vam se pojaviti riba. Otvoreni
brakovi najbolja su mjesta za lov najvećih jadranskih riba koje se love na čeku poput
gofova, zubataca itd. a ako imate sreću pa pronađete neko mjesto za koje malo ljudi
zna da postoji, nije ucrtano na karti, tada će vam dobri ulovi možda biti i redovitiji. Na
brakovima i mjestima udaljenijim od obale vrlo je važno imati ronilačku bovu u svojoj
okolici. Nažalost mnogi nautičari stave autopilota i zalegnu na suncu ne mareći čak ni
za usidrene brodove. Takve bliske susrete doživjeli su mnogi, ne samo podvodni
ribolovci već i udičari.

Čeka u plavo

Ova vrsta lova sa popularnim nazivom se prakticira

na način da se ne zaranja na dno već se sporim i
nikakvim pokretima riba čeka na "pola" dubine.
Takva vrsta ribolova prakticira se na mjestima gdje
se učestalo pojavljuju jata plave ribe. Plava riba,
koja je u moru obično u vrhu hranidbenog lanca,
dosta je manje strašljiva pa stoga lako prilazi
podvodnim lovcima. Zbog toga što se čeka u plavo
izvodi daleko od obale, a i mnogim lovcima nepregledno modro okružje morskog
prostranstva nije ugodna sredina za boravak, ova vrsta lova se prakticira jako rijetko.
Čeka u plavo izvodi se tako da se zaranja na dubinu gdje smo neutralno plovni, idealno
od 10-20 metara dubine. Na toj dubini stanemo i čekamo ribu da priđe. Za ovaj lov
potrebne su nam najduže puške, 110-120 cm i više jer se gađaju ribe na raznim
udaljenostima, a također radi se i o većim ribama za koje je, da bi ih se moglo probiti,
potrebna veća sila strijele. Jedna od opasnosti ovog lova je i ta da nismo orijentirani u
prostoru, tj. kad zaronimo na određenu dubinu, nismo svjesni da li tonemo. Ukoliko se
pojave jata riba, a mi tonemo, postoji mogućnost da zaokupljeni ribom padnemo u veću
dubinu, a što to znači ne treba ni govoriti. No međutim ronilački satovi koji nam
pokazuju dubinu trebali bi pružiti sigurnost a i nekoliko probnih zarona nam je dovoljno
da spoznamo neutralno plovnu dubinu. Sa ovom tehnikom moguće je uhvatiti palamide,
luceve, trupove, lampuge, gofove i lice. Najbolje područje su brakovi na otvorenom
moru i kanali u kojima se sezonski pojavljuje plava riba.

Opasnosti čeke

Sam podvodni ribolov opasan je iz razloga što dok smo pod morem nemamo
mogućnosti za udahnuti, stoga cijeli lov nam se odvija u jednom drugačijem, opasnom,
ambijentu. Najgora posljedica koju možemo doživjeti u tom slučaju je "black out" ili pad
u nesvjest. Ovakva situacija događa se kada razina kisika u krvi padne toliko da mozak
popusti sve funkcije osim najosonovnije (rad mozga). Na našu sreću kada nam se
povećava razina ugljik dioksida u krvi dobit ćemo jaku želju za disanjem koja nas
prisiljava da udahnemo. Ta želja događa se puno prije nego što potrošimo sav kisik. Lov
na čeku riskantniji je iz razloga što smo u tom trenutku smireni, rad mišića usporen a
riba nas stalno mami, prilazi, čekamo je i uvijek mislimo još 5 sekundi i doći će.
Upozorenja se javljaju dosta kasnije a zbog atraktivne lovine spremni smo odgoditi
udah. Nažalost velik broj podvodnih ribolovaca tako je izgubio život, no to se može
izbjeći.

Savjet:

Prilikom zarona izvadite disalicu iz usta

Uvijek imajte količinu olova toliku da na površini i nekoliko metara ispod plutate
Olova rasporedite na leđa na način da vas smirene na površini okreću na leđa
Ronite u paru sa drugim roniocem koji nadgleda vaš zaron
Ne radite sa perajama brze pokrete i probajte ne paničariti (ne gledajte prema
površini)
Završite tečaj ronjenja na dah i ne pretjerujte sa držanjem daha
Jureći brodovi još su jedna od opasnosti koje su prijetnja sigurnosti ronioca
pogotovo kod čeke jer za vrijeme trajanja zarona ostavljamo dovoljno vremena
brodovima da dođu do našeg mjesta zarona. Gliseri, ali i brodovi koji prolaze uz
obalu potencijani su ubojice jer takvi ljudi najčešće ne razmišljaju da bi se na
njihovom putu mogao naći podvodni ribolovac (ali i kupać) nego žele
impresionirati druge a i sebe manevarskim sposobnostima svog broda. Signalna
plutača dobra je zaštita za početak ali ona u većini slučajeva ne garantira
sigurnost jer rijetki su nautičari upoznati sa značenjem plutače i udaljenostima
podvodnih ribolovaca od nje. Kod pripreme zarona dobro pripazite ima li koji brod
u blizini koji bi vam mogao preći preko glave. Kada ste pod morem nećete moći
odrediti smjer iz kojeg dolazi brod jer naše uši nisu rađene za brzinu zvuka kroz
tekućinu, tako da je najbolje da ukoliko čujete brod probate izroniti što bliže obali.

Kombiniranje tehnika

Poznavanje tehnika u podvodnom ribolovu glavni je preduvjet uspješnom lovu. Kako

smo u prošlom broju spomenuli šuljanje kao tehniku, a sada čeku, možemo malo
naglasiti i važnost kombiniranja ove dvije tehnike. Ribe su sve više i više oprezne i treba
uključit mozak i instinkt da bi ih se prevarilo. Lagano šuljanje po dnu nam otkriva
prisutnost ribe, ali još važnije možemo se došuljati do mjesta na kojem želimo napraviti
čeku. Što tiše dođemo do mjesta za čeku to je manja vjerojatnost da će nas riba
detektirati i u startu proglasiti opasnima. Osim toga ponekad je dobro napraviti i više
čeka u jednom zaronu. Naravno to sve zahtjeva vrhunsku pripremu zarona i kvalitetno
držanje daha. U prvoj čeki se uvidi da postoje bolje pozicije i da smo npr. okrenuti u
krivom smjeru. Tada se lagano povučemo i pravilno okrenemo. Ukoliko se bolja pozicija
nalazi na drugom mjestu imamo opciju šuljati se po dnu za doći do nje ili izroniti i
napraviti novu čeku. Prva opcija šuljanja bi trebala pružiti veću vjerojatnost ulovu, jer i
samim šuljanjem možemo uhvatiti ribu. Nakon što se savlada čeka i počnu ostvarivati
prvi kvalitetniji ulovi pogled na podvodni ribolov se znatno mijenja i ljudi postanu
apsolutno zagriženi. Čeka kao tehnika nije se poznavala od uvijek, tek prije nešto više
od tridesetak godina počeli su je primjenjivati strani ronioci i polako se širila preko naših
krajeva. Danas je nezamislivo da se nekad ronilo bez ove tehnike ali u ono doba ribe
zasigurno nije nedostajalo za kvalitetne ulove i bez čekanja.