Prvi zubaci

Pero Ugarković

Gotovo svi iskusniji podvodni ribolovci topliji dio

godine pokušavaju iskoristiti ili se nadaju
najtrofejnijem caru od riba. Ono pravo umijeće lova
na ovu ribu stekne se dugogodišnjom praksom
podvodnog ribolova koja je nezaobilazna i teško da
se može naučiti u kratkom roku. Priče o zubacima
su ispričane bezbroj puta ali kad se počne loviti tek
onda se shvati koliko treba uložiti napornih
pokušaja da bi se ostvario adekvatan rezultat. Zato je mnoštvu iskusnih podvodnih
ribolovaca koji su usavršili svoje znanje zubatac najdraža lovina uz možda velikog gofa i
kirnju. Zubaca lovimo u 99% slučajeva čekom. Dok čeka kao tehnika nije bila poznata
mnogi stariji podvodni ribolovci ma koliko dobri i duboko ronili nisu nikad ostvarili ulov
zubaca. Tako u nekim starijim podvodno ribolovnim literaturama možemo pročitati kako
su zubaci ribe koje se nikako ne mogu uhvatiti.

Iskustvo

Više je faktora potrebno kombinirati da bi naučili

aktivno loviti ovu ribu. Najvažnije je kako sam već
spomenuo iskustvo u podvodnom ribolovu koje
zahtjeva velik broj provedenih sati u moru. Iako je
iskustvo glavni faktor uspješnosti bilo koje ribe, u
lovu na zubaca ono se stekne puno kasnije nego
kod ostalih vrsta. Nekako je prosječno mišljenje da
početnik u podvodnom ribolovu prve prave
rezultate lova na zubace možete očekivati tek za 3-4 godine bavljenja ovim sportom,a
mnogi ni tada. Nemojte krivo shvatiti, zubatac se može uloviti bilo kada i bilo gdje, jer
sreća je uvijek prisutna, ali ovdje govorimo o onom pravom lovu na zubace koji redovito
daje rezultate.

Što ustvari to steknemo iskustvom? Prije svega jasno je da je zubatac riba koja se ne
pojavljuje u plićaku a odvažnosti za dublje zarone trebat će izgraditi vremenom.
Također oni često zahtijevaju dobru apneu odnosno duži boravak na dnu. Nakon toga
kreće istraživanje njihovog ponašanja i mjesta na kojem se te ribe zadržavaju, pa nakon
toga ide prilagođavanje opreme itd...

Pozicija
 Jedna od presudnih stvari u lovu na zubace je
mjesto oko kojeg se jato zadržava. Kod lova na
zubaca pozicija je puno važnija nego prilikom lova
na ostale vrste jer cijelo jato zubataca kada se drže
zajedno su teritorijalni. Ukoliko ste vidjeli jednog
zubaca vrlo je vjerojatno da taj zubatac tu ne
obitava već se radi o izvidniku koji kruži okolnim
teritorijem u potrazi za hranom i novim prostorima
za migrirati. Kada ugledate jato zubataca to je njihovo područje i od njega se udaljavaju
jako rijetko, najčešće se maknu na drugo takvo mjesto koje se nalazi dublje, sve to ovisi
o danu i preplašenosti jata. Takva pozicija nema neki tipični izgled sa kojim ga se može
definirat, ustvari zubaci se susreću na svim vrstama dna, obale i brakova. Možda jedina
sličnost svim tim pozicijama koja češće daje zubace je jedan kamen ili uzdignuće dna,
takva pozicija im vjerojatno služi kao orijentir teritorija. Osim pozicije na kojoj se nalaze
zubaci vrlo važna pozicija je i ona na koju smo odlučili napraviti čeku. Nevjerojatno je
koliko samo metar razlike može igrati važnu ulovu. Nekada, ako ste stali na pravo
mjesto uopće ni ne trebate biti skriveni doći će ravno na pušku, a u određenim
situacijama ne smije vas vidjeti ni milimetar. Najčešće su zubaci koji nisu bili
uznemirivani nekoliko dana oni do kojih se najlakše može doći. Ponekad ih se već
doslovno može gađati i u padanju ali nije preporučljivo jer ako nam je zubatac dopustio
da mu se tako približimo sigurno je da ćemo na dnu imati stopostotnu priliku za
ostvariti ulov. Prilikom dolaska na čeku zubaci koje smo gledali dok smo padali okreću
se ravno na nas. To je ona idealna situacija koju ćemo doživjeti jako rijetko. Puno je
češća situacija u kojoj mi zaranjamo na dno, tj. mjesto na kojem znamo iz iskustva da je
to pozicija od zubaca i čekamo dugo dok ne ugledamo jato.

Opreznost
Neke ribe, posebice sparidne vrste imaju dobro
razvijeno pamćenje, a veće postaju iskusnije i
opreznije, i jednostavno ako su shvatili da od vas
ne mogu očekivati ništa, ili vas percipiraju kao
opasnost nema teorije da će vam ući u domet.
Zubatac je po prirodi uvijek znatiželjan ali sve što
treba saznati to će pokušati napraviti bez da vam
se približi. Njegova želja da sazna tko mu je to
došao na teren postat će sve jača i jača ali nažalost
mi smo ograničeni zrakom. Zbog toga što nam
zubatac stalno dolazi a nikako da dođe ova vrsta
lova jako je opasna jer mnoge ljude tjera da ostanu
na dnu i duže nego što misle da mogu, rijetko ali se
nažalost znalo događati i to da su mnogi
preforsirali svoj boravak na dnu i završili kobno. Zato je vrlo važno u startu bavljenja
podvodnim ribolovom znati svoje granice i imati spoznaju da niti jedna riba nije toliko
vrijedna našeg života. Biti će novih prilika i moramo biti jako oprezni, ugledati se na
opreznost zubaca, i prihvatiti činjenicu da iako imamo šanse još u sljedećih 15 sekundi
ostvariti ulov to ne smijemo napraviti. Zbog toga što su zubaci izrazito oprezni jasno je
da će prvi zaron biti onaj u kojemu imamo najviše izgleda ostvariti ulov. Najčešće su
manji zubaci od 1.5 kg pa dalje biti hrabriji pa će nam se prvi početi približavati, dok će
oni veći biti spori. Naravno lov na većeg zubaca u gotovo svim situacijama ovisi o tome
koliko smo spremni propustiti male zubace da bi došli do većeg i jesmo li sigurni da ako
propustimo manjeg imamo priliku uhvatiti ne samo većeg nego bilo kojeg drugog
zubaca iz tog jata. Ako u prvom zaronu nismo uhvatili zubace jako teško da ćemo ih
uhvatiti u narednim zaronima. Preporučam da probate nekoliko metara naprijed prema
smjeru iz kojeg su se približavali. Ja obično nakon što napravim čeku na kojoj se nisu
pojavili idem dalje i ne pokušavam više, iako ima lovaca koji ostanu na tom mjestu i
uporno pokušavaju. Uvijek ima neki zubatac sa kraja jata koji vas nije dobro vidio prvi
put i postoji mogućnost da će se pojaviti ali to su opet rijetkosti. Jednom sam jednom
podvodnom ribolovcu rekao mjesto gdje da roni, a ja sam otišao na drugu stranu
probati neku drugu ribu. Nakon što je on napravio desetak zarona rekao mi je da ih je
vidio svaki put, ali nije mogao uloviti jer mu nisu dolazili na domet. Ja sam zaronio
sljedeći put na to mjesto i uhvatio jednog što je čak i mene iznenadilo, no i to je
vjerojatno faktor iskustva jer sam znao kako se ponašati u datom trenutku, gdje stati i
slično.

Travaši
 Zubace koji su rijetko veći od 1.5 kg i rijetko su
zajedno u jatu sa velikim zubacima, nego žive
odvojeno, često nazivamo travašima. Jato travaša
obično živi na područjima obraslima posidonijom,
osim na mjestima gdje nema posidonije gdje će
živjeti po muljevitom i ravnijem području. Uloviti
travaša, naravno većeg od 1 kg koliko bi po mom
mišljenju bilo etično, jednostavnije je nego većeg
zubaca iako se ponašaju slično. Često je boja ovog manjeg zubaca više žućkasta
posebice u predjelu glave, također na tijelu mu se nalazi velik broj plavkastih pjegica i
pjega na završetku leđne peraje mu je izraženija.

Puške dužeg dometa

Do prije neku godinu rijetki su podvodni ribolovci

lovili ribu sa puškama na dva laštika, a tri da i ne
govorim. Danas je popularno imati pušku sa tri
laštika, tj. nabrijati snagu i domet iako bi to trebalo
biti zadnje u razvoju jednog podvodnog ribolovca.
Stvarno nema smisla loviti sa većim i snažnijim
puškama ako nismo naučili osnove lova sa manjim
puškama. Nažalost mnogi su podlegli težnji ulova
riba koje su vidjeli u prijašnjim lovovima a nisu uspjeli uloviti. Navodno im je nedostajalo
metar dometa i uvjereni su kako bi sigurno ostvarili taj ulov da su imali dužu i snažniju
pušku. Ribolovac je taj koji će uhvatiti ribu, a ne oprema, oprema će samo pomoći
onome koji ima znanje dostojno te opreme. Svi koji danas uspješno love zubace sa
većim puškama, 110 + cm bez problema bi mogli uhvatit i zubace sa puškom od 90 cm.
Naravno uhvatili bi manje komada ali bi svejedno znali kako će ga uhvatiti. Krajem 90-
tih najpopularnija puška za lov na zubace bio je Omer Master 106 sa jednim laštikom i
strijelom 6.5 mm dužine 150. Tada se smatralo da je to smrt za zubace što je ta puška i
bila. Naravno tadašnji zubaci bili su mrvu manje oprezni od ovih današnjih jer ovi danas
imaju više iskustva sa ljudima ali sa tom puškom bi danas, svatko tko je onda lovio,
također ostvario dobre ulove. Svejedno svi dobri lovci (osim nekih all round lovaca koji
više preferiraju lov po rupama) su prešli na duže puške sa dva laštika. Iako vjerojatno
nisu dobili puno više na dometu dobili su na snazi pa će takva puška proći kroz debljeg
zubaca koji se nalazi na 4 metra dometa od vrha puške. A da ne govorim koliko je to
olakšalo lov na debele kirnje i gofove pogotovo kada se uzmu deblji laštici primjerice 18
mm i strijela od 7 mm. Puške na tri laštika iako imaju veću probojnu moć moramo još
vidjeti kako će se ponašati jer kod mnogih sam primijetio da nisu dobile puno veći
domet, štoviše treba vidjeti da li se stvorio trzaj koji će uništiti preciznost, da ne
govorimo da je natezanje tri laštika svako malo već neproduktivno. Svakako da se kod
odabira takve puške treba osloniti na onu pušku koja je provjerena ne samo kod ostalih
korisnika nego od nas samih. Osim laštikaća tu su naravno i puške na komprimirani
zrak koje se sve manje koriste kod nas. Modeli poput cyrano, mamba, asso, airbalete
su kvalitetne puške na zrak koje je svakako moguće uvrstiti kao artiljeriju za ovu vrstu
predatora. Puške na zrak je dosta teže nategnuti jer zahtijevaju veću polugu, i to je
jedan od razloga zašto se ne koriste često.

Jedna od važnih stvari na koju bi vam obratio pozornost je

strijela, točnije pera. Reakcija zubaca na pogodak je jedna od
najživljih u ribljem svijetu. U 10 sekundi potroši gotovo svu
energiju koju je imao i ako vam tada se nije oslobodio ili
zavukao duboko pod stijene možete ga izvući kao krpu.
Prirodno će se htjeti što prije zavući u kakav procjep pa je jako
važno držati konop u ruci i svaki njegov pokušaj zavlačenja
neutralizirat. To se sve odvija u velikoj brzini i zbog toga se
zubaci jako oštete, najčešće perima puške koja im razderu
kožu na mjestu pogotka. Zubaci kroz koje prođe strijela neće
se razderati pa je i to jedan od razloga zbog kojih je bolje imati
snažniju pušku. Dok sam učestalo lovio sa strijelama koje
imaju jedno pero često sam se nalazio u situacijama da sam ili
izgubio zubaca ili ga uhvatio na sreću trenutak prije nego bi
ispao sa strijele. Dva pera na strijeli i više su nego duplo
sigurnija za očuvanje lovine. No nekad i dva pera nisu
najsigurnije rješenje jer zubatac se podosta iskida a kad je
jedno pero okrenuto prema gore onda se ono samo od sebe
sklopi. Neke strijele novijih generacija riješile su i taj problem
tako što su napravljene na način da se pera ne sklapaju nakon
što se rašire. Ipak možda najbolja strijela za lov na zubace je
ona koja ima sistem zvani "slip-tip". Radi se o završetku strijele koji umjesto pera stoji
na konopu ili sajli. Kada taj vrh prođe kroz ribu ona ju drži a riba stoji na konopu i
neoštećena izlazi vani. Ovaj sistem odličan je za zubace, ali nažalost neefikasan za
neke debele ribe pa ih ribolovci često izbjegavaju. Štoviše nisam siguran da u hrvatskoj
postoji trgovina koji prodaje strijele na ovaj sistem.

Vrijeme
 Sigurno da igra ulogu i vrijeme kada ćemo loviti
zubace. Ne toliko njihovo pojavljivanje na lokaciji
jer oni su uvijek tu u blizini osim kada zbog nekih
drugih faktora ne odluče otići na drugu, dublju
lokaciju, već na njihovu aktivnost koja je rano ujutro
i kasno navečer pojačana pa će biti nešto manje
oprezniji. Zubatac u zoru i onaj prije sumraka imaju
više izgleda približiti se lovcu jer je to doba kada im
se pojačava apetit. Vremenske prilike nisu važne ako se zubaci nalaze na području na
kojemu znamo da se nalaze. Lov se može odvijati i po oblačnom vremenu, buri i jugu,
pa i maestralu. Po meni najgore vrijeme je tramontana ne samo za lov na zubace već
svu ribu koja se lovi na čeku ili šuljanje. Prilikom velikih strujanja lov na zubaca će biti
otežan jer to je lov koji zahtjeva dugu apneu i duboku čeku a ona sa sobom nosi i veliko
ulaganje u opremu poput odijela, peraja i slično. Sve u svemu shvatili ste da ova riba
nije "mačji kašalj" i veliki je izazov koji zahtjeva ogromno znanje i trud. Nažalost usprkos
zahtjevnom lovu i dalje mi nije jasno kako to da jedan sportski ribolovac može ugroziti
ovu vrstu kako se tom ogranku ribolova često nameće. Rijetko je itko uhvatio više od
jednog zubaca iz jata jer ostali se više neće dati uloviti, ponekad čak i danima poslije.

Termoklina

Jedna od najvažnijih pojava vezanih za

lov na ribu poglavito zubace.
Termoklina je promjenjiva linija
temperature koja dijeli dva sloja mora,
hladno i toplo. Razlika je nekad znatna i
po 5 stupnjeva što je hladnokrvnim
ribama jako interesantno jer im
metabolizam puno bolje funkcionira u
toplijem moru. Ribe koje vole živjeti u
Kasno proljeće dubljem moru (ne toliko dubokom)
obožavaju termoklinu koja se spusti
preko 15 metara dubine. To se događa upravo u ovom razdoblju jer se more tek počelo
zagrijavati. U ovo doba godine zubace ćemo pronaći najpliće jer se drže poviše sloja
termokline. Ali istodobno to ima i suprotan efekt jer ako zubace malo preplašimo oni će
proći taj sloj i jednostavno nestati. Rijetko kad se uhvati zubatac na čeku koji se nalazi
ispod sloja termokline a takav ulov se ostvaruje jedino onda kada je termoklina prilično
visoko od njihovog područja. Kako termoklina pada tijekom ljeta i tone sve dublje i
dublje zubaci će je pratiti. Obično je do kraja ljeta termoklina negdje na 20-tak metara,
no sve ovisi od sezonama. Prošle godine termoklina se nakon jedne bure sredinom ljeta
naglo digla u pliće pa je nakon tog dana
lov na zubace bio je jako slab sve do
sredine jeseni kada je taj lov naravno
zbog približavanja zime opet bio
kratkotrajan.

Kasno ljeto

Kasna jesen

Zima