Ženski hormoni, estrogen i progesteron, predvidljivo fluktuiraju tijekom menstrualnog ciklusa

kod prirodno ciklusa eumenoreje (normalnog ciklusa) kod žene. Osim na reproduktivnu funkciju,
ovi hormoni utječu na mnoge druge fiziološke sisiteme, a njihovo djelovanje tokom vježbanja
može imati posljedice na vježbanje. Iako su brojne studije otkrile da vježbanja - i posebno
izdržljivosti - variraju između menstrualnih faza, jednak je broj takvih studija koje nisu objavile
razlike. Međutim, usporedba povećanja koncentracije estrogena (E) u odnosu na koncentraciju
progesterona (P) kao omjera E / P (pmol / nmol) u lutealnoj fazi u ovim studijama otkriva da se
performanse izdržljivosti mogu poboljšati tek sredinom -lutealna faza u usporedbi s ranom
folikularnom fazom kada je omjer E / P visok u srednjoj lutealnoj fazi. Nadalje, kasna
folikularna faza, karakterizirana preovulacijskim porastom koncentracije estrogena i
supresiranim koncentracijama progesterona, ima tendenciju poboljšanja performansi u pokusnom
ciklusu vremena, a buduće studije trebaju uključivati ovu menstrualnu fazu. Varijacije u
izdržljivosti u menstrualnoj fazi mogu u velikoj mjeri biti posljedica promjena u metabolizmu
vježbanja potaknutih fluktuacijama u koncentraciji hormona jajnika. U literaturi se sugeriše da
estrogen može poboljšati učinkovitost izdržljivosti mijenjanjem metabolizma ugljikohidrata,
masti i proteina, pri čemu se čini da progesteron djeluje antagonistički.
Pojedinosti uticaja hormona jajnika na metabolizam ovih makronutrijenata nisu više ograničene
samo na dokaze iz istraživanja na životinjama i indirektnom kalorimetrijom, već su potvrđene
kinetikom supstrata utvrđenom stabilnom metodologijom praćenja u žena eumenoreze
(normanog ciklusa). Ovaj pregled detaljno ispituje metaboličke poremećaje izazvane hormonima
jajnika i, detaljnom usporedbom, predlaže razloge mnogih nedosljednih izvještaja u usporednom
istraživanju menstrualne faze. Čini se da je veličina povećanja hormona jajnika između
menstrualnih faza i omjer E / P važni faktori koji određuju utjecaj na metabolizam. Međutim,
potražnja za energijom i prehrambeni status mogu biti zbunjujuće varijable, posebno u
metabolizmu ugljikohidrata. Ovaj pregled posebno razmatra kako promjene u metaboličkim
odgovorima uslijed hormona jajnika mogu utjecati na rad vježbanja. Na primjer, estrogen potiče
dostupnost glukoze i unos u mišićna vlakna tipa I, što osigurava gorivo izbora tokom vježbanja
kratkog trajanja; djelovanje koje progesteron može inhibirati. Visoka koncentracija estrogena u
lutealnoj fazi povećava kapacitet skladištenja glikogena u mišićima u usporedbi s niskim
estrogenim okruženjem rane folikularne faze. Međutim, dijeta sa opterećenjem ugljikom
superkompenzira zalihe glikogena u mišićima u ranoj folikularnoj vrijednosti postignuta u
lutealnoj fazi. Koncentracije estrogena u lutealnoj fazi smanjuju oslanjanje na mišićni glikogen
za vrijeme vježbanja, iako još ne podržavaju studije praćenja na ljudima, estrogen povećava
dostupnost slobodnih masnih kiselina i oksidativni kapacitet u vježbanju, pogodujući
izdržljivosti. Dokazi o estrogenskoj stimulaciji 5'-AMP-aktivirane proteinske kinaze mogu
objasniti mnoga metabolička djelovanja estrogena. Međutim, i estrogen i progesteron suzbijaju
glukoneogeni iscjedak tijekom vježbanja, što može ugroziti performanse u posljednjim fazama
ultradugih događaja ako dodaci nadomještanju energije nisu dovoljni. Nadalje, dopunjavanje
unosa energije tijekom vježbanja s proteinima može biti relevantnije kada je koncentracija
progesterona povišena u usporedbi s menstrualnim fazama, što pogoduje većoj relativnoj
koncentraciji estrogena, jer progesteron potiče katabolizam proteina, dok estrogen suzbija
katabolizam proteina.