INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

FAKULTET POLITEHNIČKIH NAUKA TRAVNIK

ZAVRŠNI RAD

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE 5G
MOBILNE MREŽE

Mentor: Student:
Doc.Dr.Radivojević Mlladen Imamović Amir

Travnik, juni 2021.

 1. UVOD

Razvojem tehnologija, u telekomunikacijskom smislu, pojavljuju se prve mobilne mreže kao

što su NMT (engl. Nordic Mobile Telephone), AMPS (engl. Advanced Mobile Phone
System) i TACS (engl. Total Access Communication System) poznate kao mreže prve
generacije (1G) zasnovane na analognom pristupu frekvencijskom podjelom (engl. Frequency
Division Multiple Access - FDMA) i govornim uslugama, razvijane su sedamdesetih godina
prošlog stoljeća, a komercijalno su pokrenute početkom osamdesetih godina.
Već kod mobilnih mreža druge generacije (2G), globalni sistem za mobilnu komunikaciju
(engl. Global System for Mobile Communication – GSM), korištenih za digitalni prijenos
govora i podataka korištenjem višestrukog pristupa s vremenskom podjelom kanala (engl.
Time Division Multiple Access – TDMA) ili višestrukog pristupa s kodnom podjelom kanala
(engl. Code Division Multiple Access – CDMA). Ciklus razvoja se skraćuje te započinje
uvođenje paketskog prijenosa podataka u drugu generaciju mobilnih mreža (isprva prijenos
podataka paketskim modom u GSM mreži (engl. General Packet Radio Services – GPRS)),
kasnije i prijenos podataka u GSM mreži većim brzinama (engl. Enhanced Data Rates for
GSM Evolution – EDGE).
Potreba za trećom generacijom mobilnih sistema proizašla je iz želje da se integrišu žični i
bežični sistemmi, uključujući i satelitske mreže, u univerzalni multimedijski širokopojasni
pokretni sistem. Tako se 2001. godine u Japanu pokreće prva 3G mobilna mreža, a 2. godine
kasnije i u Europi. Uspješna evolucija WCDMA (engl. Wideband Code Division Multiple
Access) sistema omogućuje mreži treće generacije uvođenje brzog paketnog prijenosa
podataka (engl. High Speed Packet Access – HSPA) kroz kontinuirana unaprjeđenja koja
donose nova izdanja 3GPP (engl. Third-Generation Partnership Project) specifikacija.
Upravo je 3GPP standardizacijsko tijelo odgovorno za razvoj i nastanak dugoročne evolucije
– LTE (engl. Long Term Evolution) kao nove tehnologije, predstavljene javnosti 2009.
godine u Stockholmu, k mobilnim mrežama četvrte (4G), a kasnije i pete (5G) generacije.
 2. RAZVOJ

2.1. RAZVOJ 5G MREŽE

Od 2012. godine pokrenut je velik broj inicijativa za stvaranje i definisanje 5G mobilnih

sistema. Europske se vlasti trude što više sudjelovati u razvoju 5G-a jer su u prošlosti ostale
iza Istočne Azije i Sjeverne Amerike što se tiče razvoja i adaptacije novih sistema. Japan,
Južna Koreja i Kina su također jako aktivni. Istovremeno su firme Ericsson, Huawei, NSN i
Samsung započele samostalna istraživanja i razvoj nove tehnologije. ITU-R igra glavnu
ulogu u upravljanju frekvencijama i satelitskim orbitama, a do sad je upravljao i kriterijima
za mobilne komunikacijske mreže (npr. za 4G LTE i WiMAX). 2012. godine pokrenuli su
projekt IMT-2020 kojim su započela istraživanja usmjerena na mobilne sisteme pete
generacije. NGMN (engl. Next Generation Mobile Networks) je forum kojim je pristupilo
više od 20 mobilnih operatera i različitih kompanija koje pripadaju raznim granama
telekomunikacijske industrije. [14pr]
Prema [15pr] ABI Research je na temelju razvoja dosadašnjih generacija napravio
predviđanja za 5G sisteme. Predviđa se kako će Sjeverna Amerika, Pacifička Azija i Zapadna
Europa biti predvodnici 5G tržišta. Na temelju dosadašnjeg porasta podatkovnog prometa, ali
i zakonitosti da s povećanjem dostupne brzine raste i količina prometa, smatraju da će se
količina prometa pretplatnika 5G sistema povećati pet puta u odnosu na 3G i 4G pretplatnike.
Na temelju svojih proračuna zaključili su kako bi prihodi mobilnih operatera od korisnika 5G
sistema do 2025. godine mogli iznositi 247 milijardi američkih dolara u cijelom svijetu.
Prema [16pr] smatra se da će godišnji prihodi za 2025. godinu od 5G sistema iznositi 65
milijardi američkih dolara i predstavljati 7% ukupnih prihoda operatera u svijetu.
2.6. Arhitektura 5G mreže

Povećanje brzine zapravo nije najrevolucionarnija karakteristika 5G-a. Prava se vrijednost

nalazi u tehnologijama koja će proizaći iz principa rada virtualizacije mrežnih funkcija (engl.
Network Function Virtualisation, NFV) i softverski definisanih mreža (engl. Software
Defined Networks, SDN). Ponekad se 5G termin koristi kako bi se jednom riječju objedinile
te tehnologije, ali to nije tačno jer te tehnologije omogućuju razvoj trenutnih mreža prema 5G
sistemima. NFV i SDN se razvijaju nezavisno o 5G sistemima, ali će imati uticaj na rad
sistema.
NFV je koncept mrežne arhitekture koji omogućuje odvajanje softvera od hardvera. Postalo
je moguće zbog povećanja performansi komercijalno dostupnih platformi. Omogućuje
stvaranje mrežnih funkcija softverski i u oblaku (engl. cloud), bez potrebe za ugradnjom
novog hardvera. To omogućuje skalabilnost koja podupire dostavljanje usluga na zahtjev.
Najznačajnija korist NFV-a je fleksibilnost izvršavanja mrežnih funkcija nezavisno o lokaciji
pa one nisu više vezane za određenu lokaciju ili čvor. [9pr][14pr]
SDN je produžetak NFV-a kojim se omogućuje softverska dinamička rekonfiguracija
topologije mreže i time se mreža može prilagoditi potražnji, odnosno omogućuje se
preusmjeravanje dostupnih kapaciteta gdje je potrebno. Korist SDN-a je u njegovoj
mogućnosti da fizičku infrastrukturu prikaže apstraktno, a tim se pojednostavljuje upravljanje
mrežom.
SDN, NFV i tehnologija oblaka omogućuju razdvajanje mreže od fizičke arhitekture pa
mreža postaje programljiva. To omogućuje dijeljenje mreže (engl. network slicing) na
logičke cjeline zadužene za određene usluge. Dijeljenje mreže označava pružanje različitih
softverski definisanih usluga (koje upravljaju geografskom pokrivenošću, trajanjem,
kapacitetom, brzinom, kašnjenjem, sigurnošću i dostupnošću mreže) koje se nalaze na jednoj
fizičkoj infrastrukturi. Iz toga proizlazi da jedna fizička mreža može pružati više različitih
usluga na optimalan način. [14pr][19pr]
Trenutno operateri nadograđuju i mijenjaju svoje LTE sisteme koristeći SDN i NFV jer oni
donose mnoge prednosti u odnosu na dosadašnje sisteme. Neke od prednosti nadogradnje su
smanjenje kapitalnih i operativnih troškova zbog manjeg troška opreme i energije. Buduće
nadogradnje sistema bi trebala trajati kraće, predstavljati manji rizik i pružati veću
fleksibilnost pri uvođenju ili gašenju servisa u sistemu.
 Slika 1. Arhitektura 5G mreža

Izvor: [20]

Prema [20pr] 4G LTE mreža se može podijeliti na dva dijela, eNB (RAN) i jezgrenu mrežu
(S/G-PW i MME). U dosadašnjim sistemima jezgrena je mreža bila zadužena za mobilnost,
autentifikaciju korisnika i naplaćivanje prometa pa je sav promet morao proći kroz nju. Plan
KTa je raspodijeliti glavne jezgrene čvorove u više malih koji bi se nalazili širom zemlje. 5G
jezgra (engl. Mobile Core Unit, MCU) je podijeljena na korisnički sloj MCU-UP (engl. MCU
- User Plane) i upravljački sloj MCU-CP (engl. MCU - Control Plane) gdje je MCU-UP
nositelj dostave, a MCU-CP upravlja kontrolnim funkcijama. MCU-CP će biti instaliran u
centralnom oblaku, a MCP-UP u raspodijeljenim čvorovima na rubnom oblaku i u
centralnom oblaku. Ta će se raspodjela napraviti zbog zahtjeva za malim kašnjenjem, a da bi
se to postiglo potrebno je poslužiti korisnika s bliske udaljenosti.
C-RAN (engl. cloud-RAN) arhitektura još nije definisana i KT ima nekoliko mogućnosti koje
razmatra. Najvjerojatnija opcija je promjena funkcije digitalne jedinice (engl. Digital Unit,
DU) i radijske jedinice (engl. Radio Unit, RU). RU je do sada služio kao pretvarač
korisničkih informacija u signal pogodan za prijenos pomoću elektromagnetnih valova, a DU
za obavljanje procesiranja u osnovnom pojasu, distribuciju sinkronizacijskog signala,
procesiranje kontrolnih informacija, međupovezivanje RU i kao sučelje za nadzor. KT želi
procesiranje u osnovnom pojasu prebaciti s DU na bazne stanice. Zbog te se promjene
mijenjaju i nazivi pa će umjesto DU i RU postojati oblak jedinica (engl. Cloud Unit, CU) i
pristupna jedinica (engl. Access Unit, AU). CU će biti instaliran na rubnom oblaku kao
virtualni softver, a AU će biti u baznoj postaji kao hardver. [20pr]
Povećanje brzine zapravo nije najrevolucionarnija karakteristika 5G. Prava se vrijednost
nalazi u tehnologijama koja će proizaći iz principa rada virtualizacije mrežnih funkcija (engl.
Network Function Virtualisation - NFV) i softverski definisanih mreža (engl. Software
Defined Networks - SDN). Ponekad se 5G termin koristi kako bi se jednom riječju objedinile
te tehnologije, ali to nije tačno jer te tehnologije omogućuju razvoj trenutnih mreža prema 5G
sistemima. NFV i SDN se razvijaju nezavisno o 5G sistemima, ali će imati utjecaj na rad
sistema.
NFV je koncept mrežne arhitekture koji omogućuje odvajanje softvera od hardvera. Postalo
je moguće zbog povećanja performansi komercijalno dostupnih platformi. Omogućuje
stvaranje mrežnih funkcija softverski i u oblaku, bez potrebe za ugradnjom novog hardvera.
To omogućuje skalabilnost koja podupire dostavljanje usluga na zahtjev. Najznačajnija korist
NFV-a je fleksibilnost izvršavanja mrežnih funkcija nezavisno o lokaciji pa one nisu više
vezane za određenu lokaciju ili čvor. [24] [25]
SDN je produžetak NFV-a kojim se omogućuje softverska dinamička rekonfiguracija
topologije mreže i time se mreža može prilagoditi potražnji, odnosno omogućuje se
preusmjeravanje dostupnih kapaciteta gdje je potrebno. Korist SDN-a je u njegovoj
mogućnosti da fizičku infrastrukturu prikaže apstraktno, a tim se pojednostavljuje upravljanje
mrežom.
SDN, NFV i tehnologija oblaka omogućuju razdvajanje mreže od fizičke arhitekture pa
mreža postaje programljiva. To omogućuje dijeljenje mreže (engl. network slicing) na
logičke cjeline zadužene za određene usluge. Dijeljenje mreže označava pružanje različitih
softverski definisanih usluga (koje upravljaju geografskom pokrivenošću, trajanjem,
kapacitetom, brzinom, kašnjenjem, sigurnošću i dostupnošću mreže) koje se nalaze na jednoj
fizičkoj infrastrukturi. Iz toga proizlazi da jedna fizička mreža može pružati više različitih
usluga na optimalan način. [25] [26]
Trenutno operatori nadograđuju i mijenjaju svoje LTE sisteme koristeći SDN i NFV jer oni
donose mnoge prednosti u odnosu na dosadašnje sisteme. Neke od prednosti nadogradnje su
smanjenje kapitalnih i operativnih troškova zbog manjeg troška opreme i energije. Buduće
nadogradnje sistema bi trebala trajati kraće, predstavljati manji rizik i pružati veću
fleksibilnost pri uvođenju ili gašenju servisa u sistemu.
Usporedno s prijašnjim generacijama 3GPP 5G arhitektura sistema je temeljena na uslugama,
što znači da gdje god su elementi arhitekture prikladni, definisani su kao mrežne funkcije
koje nude usluge putem interfejsa zajedničkog okvira (engl. Interfaces of a common
framework) na sve mrežne funkcije koje imaju dozvolu za pružanje usluga. Funkcije
repozitorijskih mreža (engl. Network Repository Functions - NRF) dopuštaju svakoj mrežnoj
funkciji otkrivanje usluga koje nude druge mrežne funkcije. Navedeni model arhitekture, koji
dodatno usvaja načela poput modularnosti, povećane iskoristivosti i samorazumjevanja
mrežnih funkcija, odabran je kako bi se omogućila implementacija najnovijih
virtualizacijskih i softverskih tehnologija. [40]
Arhitektura temeljena na uslugama, zajedno sa softverskom komponentom i virtualizacijom
sistema, pruža agilnost koja omogućuje operatoru brzo rješavanje korisničkih zahtjeva.
Nadalje, operator može imati koristi od primjene virtualizacije i upravljanja infrastrukturom
tako što razvije i implementira personaliziran mrežni dio za određenu vrstu korisnika prema
dobivenim zahtjevima. To omogućuje fleksibilno dodjeljivanje resursa kako se potrebe i
prioriteti mijenjaju tijekom vremena.
Druga opcija 5G arhitekture omogućava razvoj samostalnog rješenja 5G sistema bez upotrebe
LTE tehnologije. Navedeni pristup naziva se opcija b u 3GPP standardu. Nadalje, 5G se
može implementirani nesamostalno, što predstavlja rješenje s dvostrukim povezivanjem na
LTE i predstavlja opciju a u 3GPP standardu. Prve 5G mreže biti će primorane koristiti treći
pristup implementacije zbog dužeg vremena dostupnosti i bolje razrade koncepta u 3GPP
standardu. Dvostruka povezanost ima i druge prednosti poput mogućnosti kombiniranja LTE
i 5G podatkovnih resursa, kao i ponovo korištenje već postojeće evoluirane paketne mreže
(engl. Evolved Packet Core - EPC). Opcije mrežne arhitekture prikazane su na slici 3. [41]

Slika 2. A, b, c i d opcije mrežne arhitekture 5G mreže

Izvor: [41]

Samostalna opcija b mrežne arhitekture s 5G jezgrom omogućava nove usluge s kraja na kraj
(engl. end-to-end), uključujući nisku latenciju i brže vrijeme postavljanja od rješenja za
dvojno povezivanje gdje se koriste LTE protokoli. Kasnije verzije 3GPP standarda će donijeti
i mogućnosti povezivanja LTE baznih stanica na 5G jezgrenu mrežu s opcijama c i d 3GPP
standarda.[41]
3GPP standardizira niz različitih 5G rješenja temeljenih na tome da li se pristup na 5G mrežu
odvija samostalno (engl. 5G Standalone) ili se paralelno kombinira s LTE pristupnom
mrežom (engl. Non-Standalone) pomoću tehnologije višestrukog pristupa – dvojna
povezanost (engl. Multi-Radio Access Technology – Dual Connectivity).
Samostalna opcija 5G mrežne arhitekture ima prednost mogućnosti jednostavne
implementacije mreže, slično načinu kako je 4G LTE mreža bila implementirana preko 3G
mreža. S druge strane, nesamostalna opcija 5G mrežne arhitekture može koristiti postojeća
LTE rješenja i ubrzati proces implementacije 5G sistema. [51]

2.7. Upotreba 5G sistema

Sa svakom novom generacijom komunikacionih sistema dolaze novi načini primjene o
kojima zapravo najviše zavisi koliko će vremena biti potrebno kako bi se novi sistem
prihvatio i ušao u široku upotrebu. Stoga je bitno upitati se što bi 5G donio, a da do sad nije
bilo moguće i može li to biti profitabilno. Sljedeća slika pokazuje zahtjeve različitih slučajeva
upotrebe u zavisnosti o kašnjenju i brzini prijenosa podataka. Posebno su označeni slučajevi
koje bi 5G omogućio.

Slika 3. Potencijalne upotrebe 5G Sistema

Izvor: [14pr]

Zahtjevi za komunikaciju među uređajima (engl. Machine Type Communication, MTC)

poprilično variraju. Prema [19pr] postoje masovni i kritični MTC. Slučajevi upotrebe
masovnog MTC su automatizacija infrastrukture, inteligentna agrokultura, logistika i
praćenje. Ono zahtjeva jednostavne uređaje, baterije dugog životnog vijeka, široki opseg
prijenosa podataka, promjenjiva mreža koja se može povezati s malim ili velikim brojem
uređaja. Kritični MTC je tip komunikacije koji se odvija u stvarnom vremenu i zahtjeva
minimalno kašnjenje i maksimalnu pouzdanost.
Virtualna stvarnost, proširena stvarnost i taktilni Internet su tehnologije koje imaju
potencijalnu primjene za zabavu (npr. gaming), ali i praktičnu primjenu kao što su medicina
ili proizvodnja. Na primjer, mogle bi se izvoditi operacije na daljinu za što ni jedan postojeći
komunikacijski sistem nije dovoljno pouzdan. Buduće 5G mreže bi mogle omogućiti
daljinsko upravljanje teškim uređajima. Korist ovog slučaja upotrebe je što omogućuje
uklanjanje ljudi s opasnih poslova. U tim je slučajevima ključna mogućnost prijenosa videa
visoke kvalitete, zvuka i ostalih informacija sa senzora do kontrolora velikom brzinom i s
minimalnim (skoro nepostojećim) kašnjenjem.[14pr]
Omogućavanje automobilima da komuniciraju s okolinom bi moglo rezultirati sigurnijim i
efikasnijim prometom. Autonomni bi automobili smanjili mogućnost ljudske pogreške i
omogućili brže putovanje.
Ono bi postalo sigurnije jer bi automobili mogli međusobno komunicirati i znati što očekivati
od ostalih sudionika u prometu. Takav sistem ne zahtjeva veliku brzinu prijenosa podataka,
ali je minimalno kašnjenje nužno zbog sigurnosti. Uz minimalno kašnjenje, trebao bi biti
zadovoljen i kriterij 100% pokrivenosti kako bi automobili mogli biti u potpunosti autonomni
na bilo kojem području.
Jedna od funkcija koje bi postale raširenije je eCall. To je sistem ugrađen u automobil koji u
slučaju nesreće automatski poziva hitnu službu. Komunikacija među uređajima (engl.
Machine to Machine, M2M) moguća je i na postojećoj mreži. Predviđa se da će broj uređaja
povezan na taj način porasti sa 250 milijuna na jednu do dvije milijarde. Neke od trenutnih
primjena M2M su pametne kuće koje imaju različite pametne senzore (termometar, detektor
dima) ili uređaji koji nadziru zdravstveno stanje korisnika. Većina M2M komunikacije šalje
male količine podataka, a brzina kojom se ti podaci šalju kao ni kašnjenje nisu od velike
važnosti [14pr]. Slanje videa će postati značajnije nego što je danas jer će profesionalni i
osobni sadržaji biti sve više slani s mobilnih telefona. Kamere i nosiva tehnologija će imati
mogućnost povezivanja s Internetom što će omogućiti konstantno slanje podataka. Video bi
mogao postati pomagalo hitnim službama (policija, hitna pomoć, vatrogasci) te omogućiti
civilnu zaštitu i efikasnije upravljanje kriznim situacijama [19pr].
Tokom proteklih desetljeća, mobilne komunikacije su napredovale od isključivo prijenosa
glasa, do današnjih „always on1“ komunikacija. Velik napredak je vidljiv i u individualnim
komunikacijama. U ranim danima ona se mogla isključivo obavljati od čovjeka do čovjeka, a
danas je moguće komunicirati s jednim mobilnim uređajem prema svima, odnosno prema
fiksnim ili mobilnim (autonomnim ili upravljanim od strane ovlaštene osobe)
komunikacijama, uključujući usluge bazirane u oblaku.
Percepcija mobilnih uređaja u potpunosti se promijenila. U nastajanju mobilnih mreža, težilo
se da korisnik bude u centru odvijanja komunikacija, a danas je to slučaj sa sadržajem.
Sadržaj je u centru odvijanja komunikacija te nam može ponuditi mnogo usluga vezanih uz
naš terminalni uređaj. Glavni izazov svih mobilnih operatera u stvaranju mobilne mreže pete
generacije (5G) upravo će biti postavljanje sadržaja potrebnog korisnicima u oblak. Takav
način komunikacije bi korisnicima dao potpuno nove mogućnosti u korištenju mobilne
mreže.
Mobilna mreža pete generacije (5G) neće biti samo evolucija širokopojasne mreže, već
jedinstvena mreža sa potpuno novim uslužnim mogućnostima. Kao prvo, osigurati će
korisniku vrlo velike brzine prijenosa podataka u slučaju visoke mobilnosti (npr. vožnja
automobilom autoputom) ili u područjima manje naseljenosti, novim tehnologijama. Kasnije,
novim verzijama i nadogradnjama, 5G mobilna mreža će biti ključ u povezivanju svih uređaja
u jednu cjelinu, zvanu Internet stvari (Internet of Things - IoT).
5G mreža pružiti će korisniku niz poboljšanja performansi u smislu povećanja kapaciteta
mreže, manjeg vremena čekanja (latencije), više mobilnosti te povećanje pouzdanosti i
sigurnosti mreže.
Omogućiti će puno veću simultanu povezanost terminalnih uređaja na istu baznu stranicu,
produžiti će trajanje baterije terminalnih uređaja i pomoći korisnicima u upravljanju vlastitim
podacima. [1]
Dizajn mreže osiguravati veliku fleksibilnost, a sama mreža biti će temeljena na uslužnom
pristupu, što znači da će svi podaci i alati biti pohranjeni u oblaku i uvijek biti dostupni
korisniku na bilo kojem mjestu. Mreža će se brzo prilagođavati raznim zahtjevima korisnika
pružajući mogućnost kontrole bilo kojeg resursa iz područja IT tehnologija.
Mogućnosti 5G mreže, prikazana na slici 1, drastično će se povećati u usporedbi sa prijašnjim
generacijama, u cilju postizanja željenih performansi, osobito smanjenja vremena kašnjenja i
pouzdanosti te podršci novim poslovnim modelima. Arhitektura će težiti podršci širokom
opsegu aplikacija kao što je mobilni Internet visokim brzinama (multi-Giga-bit-persecond) pa
sve do direktne komunikacije između dva ili više terminalnih uređaja (Device to Device –
D2D), komunikacije vozila sa okolinom (Vehicle to X – V2X) ili komunikacije između
vozila (Vehicle to Vehicle – V2V) što će uveliko pomoći pri izbjegavanju zagušenja u
prometu, nezgoda na cesti i smanjenju ispušnih plinova. [1] [2] Predviđa se nadogradnja
postojećih pristupnih mreža sa potpuno novom tehnologijom, koja radi u iznimno visokim
frekvencijama.
Takva tehnologija će omogućiti revoluciju u mobilnoj industriji, ne samo zbog velike širine
slobodnog frekvencijskog pojasa, nego i mogućnosti smanjenja veličine antena koje se
ugrađuju u terminalne uređaje. Visoke frekvencije su vrlo kratkog dometa (oko 1 kilometar),
pa se ćelijske konstrukcije moraju postaviti na manjoj udaljenosti kako bi cijelo područje
prekrivanja bilo prekriveno signalom.
 Slika 4. Mogućnosti 5G mreže

Izvor:[2]

Računarstvo u oblaku (engl. Cloud computing) temelji se na pružanju računarskih resursa kao
usluge umjesto kao proizvoda. Usluga se krajnjim korisnicima dostavlja preko Interneta, a
korisnik plaća uslugu onoliko koliko je koristi. Osnovna ideja ovog servisa je pružanje
računarskih sadržaja po potrebi u bilo koje vrijeme na bilo kojem mjestu, uz jedini uslov,
pristup Internetu. Glavna karakteristika ovog servisa je pružanje usluge na zahtjev, što
omogućuje veliku elastičnost mreže. Dijeljenje sadržaja pohranjenog u oblaku može se
odvijati isključivo iz jednog oblaka ili više oblaka koji su povezani, udruživanjem resursa.
Stepen i vrijeme dostupnosti svakog privatnog sadržaja u oblaku kontroliše korisnik te
postavlja sigurnosne postavke kome će taj sadržaj biti vidljiv, a kome ne. [2]
MIMO (engl. Multiple Input Multiple Output) antenske konfiguracije višestrukog ulaza i
višestrukog izlaza su nužne za tehnologiju pete generacije. U svakoj baznoj stanici
implementirati će se masivna MIMO (engl. Massive MIMO technology) tehnologija, što
znači da će svaka bazna stanica sadržavati vrlo velik broj antena u svrhu povećanja brzine
prijenosa podataka i kapaciteta mreže. Masivna MIMO tehnologija omogućiti će posluživanje
puno većeg broja korisnika istovremeno u istom frekvencijskom opsegu uz znatnu uštedu
energije, upotrebom jednostavne sheme upravljanja snagom. Smart grid tehnologija je još
jedna u nizu zanimljivih aplikativnih rješenja predviđenih za 5G, a temelji se na upotrebi
naprednih informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija koje omogućuju lakše i
učinkovitije upravljanje električnom energijom u smislu uštede.[3]
Kako bi se izgradila velika, masivna MIMO mreža, prvo treba vanjsku baznu stanicu koja bi
trebala biti opremljena velikim nizovima antena. Među njima vjerojatno će biti i neke
rasprostranjene oko heksagonalne ćelije i povezane s baznom stanicom putem optičkih
kablova uz pomoć masivne MIMO tehnologije. Svaka zgrada bi trebala imati postavljene
nizove antena koje bi komunicirale s baznom stanicom uz pomoć LOS komponenti. Te
komponente bi onda funkcionisale na način da znaju poziciju one druge stanice. Bežične
tačke unutar neke zgrade su povezane s nizovima antena pomoću kablova kako bi korisnici
unutra zgrade mogli neometano komunicirati. Na taj način, poboljšala bi se energetska
učinkovitost, prosječna propusnost ćelije, brzina prijenosa podataka i spektralna učinkovitost
sistema s tim da bi se povećanjem spektralne učinkovitost povisili troškovi infrastrukture.[1v]
 Slika 5. Više povezanih heksagonalnih ćelija

Za komunikaciju unutar nekog prostora, neke tehnologije kao što su WiFi, male ćelije,
milimetarski radio valovi, korisne su samo za korištenje u malom dometu komunikacije.
Tehnologije poput komunikacije milimetarskim radio valovima koriste više frekvencije koje
se ne koriste u bežičnim tehnologijama jer se valovi lako mogu raspršiti. Međutim, u
zatvorenim prostorima mogu povećati brzinu prijenosa podataka jer imaju veliku propusnost.
[1]
Arhitektura 5G mobilnih mreža bi trebala biti heterogena. Mnogi su se sigurno zapitali što je
heterogenost mreže? Heterogeno znači različito, raznoliko što će se u našem slučaju mreža
odnositi na različite sastavnice koje mreža koristi. U ovom slučaju, heterogena mreža je
mreža u kojoj različite ćelije na nekom području dijele mrežni promet, a svaka od tih ćelija
ima različit domet.
Predviđa se nadogradnja postojećih pristupnih mreža sa potpuno novom tehnologijom, koja
radi u iznimno visokim frekvencijama. Takva tehnologija će omogućiti revoluciju u mobilnoj
industriji, ne samo zbog velike širine slobodnog frekvencijskog pojasa, nego i mogućnosti
smanjenja veličine antena koje se ugrađuju u terminalne uređaje. Visoke frekvencije su
kratkog dometa (oko 1 kilometar), pa se ćelijske konstrukcije moraju postaviti na manjoj
udaljenosti kako bi cijelo područje prekrivanja bilo prekriveno signalom. Takav način
postavljanja ćelija naziva se razvoj manjih ćelija visoke gustoće (engl. Hyperdense small-cell
deployment) te smanjuje udaljenost bazne stanice od terminalnog uređaja na minimum. [2]
Manje ćelije, vidljivo u tablici 1, se još dijele na: mikro ćelije, piko ćelije i femto ćelije,
poredane po veličini snage raspršivanja signala, od najjače prema najslabijoj. Razvoj
tehnologija poput ove, omogućuje mreži pete generacije izvršenje svog cilja k povećanju
kapaciteta od 1000 puta u odnosu na prethodnu mrežu. Uobičajene bazne stanice, poput
današnjih, dobit će ulogu makro ćelija i biti će zadužene za upravljanje nad manjim ćelijama.
Tablica 1: Razlike u snazi ćelija

Femto ćelije Piko ćelije Mikro ćelije Makro ćelije

Nalaze se u Mogu povećati U mikro ćelijama, Osiguravaju
okruženju gdje nema mrežni kapacitet na antene se nalaze pokrivanje za
mnogo korisnika mjestima gdje veliki ispod prosječne korisnike u pokretu
(npr. kućno ili broj korisnika želi visine krovova, a tj. one koji se kreću
poslovno okruženje) pristupiti mreži. njihov doseg je od velikom brzinom
Njihov doseg je od 100 do 1000 m. kao što su recimo
10 do 200m oni koji se nalaze u
automobilima.
Doseg makro ćelija
je od 1 do 35 km.
Izvor: [20]
Svaka ćelija zauzima određeni prostor na kojem se rasprostire, a većinom se predstavljaju
mrežom heksagonalnih ćelija. Sljedeća slika prikazuje heterogenu mrežu; dvije makro ćelije.
Jedna se sastoji od dvije mikro ćelije, a druga od jedne mikro i jedne femto ćelije.

Slika 6. Heterogena mreža

Izvor: [2v]

Smatra se da su male ćelije u arhitekturi 5G mobilne mreže glavni element za daljnji razvoj.
Dizajn i osobine ćelije su obećavajuće za bolju pokrivenost područja i brzinu prijenosa
informacija [2v]. Također, da bi ta mreža funkcionisala kako treba, tu će se naći i mnoge
tehnologije koje će omogućiti neometanu komunikaciju među korisnicima.
Slika 4. prikazuje objedinjene komponente tehnologija te aplikacija koje bi se koristile u
arhitekturi 5G mreža – masivni MIMO (eng. Massive MIMO), D2D (eng. Device To Device
Communication System), M2M (eng. Machine to Machine Communication), različite ćelije,
komunikacija u oblaku, IoT (eng. Internet of Things).
 Slika 7. Arhitektura 5G mreže

Izvor: [1]

Slika 8. Razlike u snazi signala različitih veličina ćelija

Izvor: [4v]
Ljubičastom bojom označena je snaga mikro i piko ćelije, crvenom bojom snaga femto ćelije
i žutom bojom snaga makro ćelije.
2.3. Samoorganizirajuća mreža

Samoorganizirajuća mreža (engl. Self-Organising Network – SON) je još jedna ključna

komponenta 5G mobilne mreže. Kako će rasti broj malih ćelija visoke gustoće, ova mreža će
imati sve veću ulogu. U prosjeku, oko 80 % bežičnog prometa odvija se unutar zatvorenog
prostora zgrada ili kuća, a kako bi prijenos velike količine podataka bio moguć, potrebne su
nam male ćelije visokih gustoća u takvim objektima. Postavljanje ćelija i održavanje biti će
isključivo od strane korisnika mobilne mreže, ne uključujući davatelja usluge. Kako bi se
korisniku olakšalo postavljanje i korištenje takvog sistema, mreža mora biti
samoorganizirajuća, što znači rad na principu „uključi i radi“ (engl. plug and play).
Nadalje, samoorganizirajuća mreža je ujedno i pametna mreža, pa će tako nakon uključivanja
znati odrediti prikladan frekvencijski spektar u odnosu na okolne mreže kako bi interferenciju
signala svela na minimum. Kao primjer, manja ćelija se samostalno sinhronizira sa mobilnom
mrežom, izvrši provjeru okolnih mreža te postavlja svoj frekvencijski spektar.
Samoorganizirajuća mreža će odlučivati kada koristiti frekvencije iz iznimno visokog
spektra, a kada koristiti niže frekvencije, zavisno o potrebi brzine prijenosa podataka, što
dovodi do uštede električne energije i baterije terminalnih uređaja spojenih na takvu mrežu.
[9v]

2.4. Komunikacija između uređaja

Broj umreženih uređaja stalno raste, mijenjajući percepciju uobičajene komunikacije prema
mrežama koje su nezavisne o ljudskoj interakciji. Komunikacija između uređaja (engl.
Machine to Machine – M2M) je nastala kao nova komunikacijska paradigma koja
omogućava da uređaji međusobno komuniciraju bez ljudske intervencije. M2M komunikacije
su potaknule veliku raznovrsnost aplikacija uključujući prometna mjerenja, udaljeno praćenje
zdravstvenog stanja, upravljanje vozilima i praćenje vozila, udaljeni nadzor i druge
aplikacije. Ovo zahtjeva razvoj novih rješenja za učinkovito posluživanje velikog broja
uređaja, što će omogućiti 5G mreža. Komunikacija između uređaja omogućiti će usluge
vezane uz javnu sigurnost kao što su rješenja koja adresiraju potrebe poput transporta,
komunalnih službi i zdravstva.[23]
M2M aplikacije primjenjive su u mnogo segmenata industrije i mogu biti prilično različite.
Tipične aplikacijske domene su automatizacija u industriji, transport i logistika, upravljanje
sredstvima, komunalne službe i zdravstvo. Dodatno se, zbog naglog porasta broja potrošačke
elektronike s ugrađenom mogućnošću povezivanja i uslugama, može i potrošačka elektronika
smatrati kao aplikacijska domena. Primjeri potrošačke elektronike su električni čitaći knjiga
(e-reader), izvođači mp3 datoteka i digitalni foto okviri imaju praktično iste karakteristike
kao i tradicionalni uređaji za M2M komunikaciju iako svojim izgledom sliče pametnim
telefonima. Zbog takvih karakteristika, potrošačka elektronika je svrstana u novu kategoriju
umreženih uređaja.

Veliki tržišni potencijal komunikacijskih sistema umreženih uređaja javlja se kao posljedica
brojnih primjena i slučajeva upotrebe, ali i dostupnosti različitih pristupnih tehnologija koje
se mogu iskoristiti u njihovoj implementaciji. Takvi sistemi moraju biti pouzdani, skalabilni,
sigurni i upravljivi.

Slika 9. Arhitektura M2M komunikacija

Izvor: [14]

Najjednostavniji način za postizanje toga je prilagodba korištene prijenosne tehnologije (npr.

javne pokretne mreže) specifičnim zahtjevima M2M komunikacije (velik broj umreženih
uređaja, različiti tipovi uređaja, niska potrošnja energije itd.). To se postiže standardizacijom,
u okviru koje se velika pažnja posvećuje razmatranju arhitekture mreže za M2M
komunikacije, prikazane na prethodnoj slici. [23]
 3. TEHNIČKE KARAKTERISTIKE 5G MOBILNE MREŽE

Svakom novom generacijom mobilnih mreža, brzina prijenosa podataka se minimalno

udvostručuje s obzirom na prethodnu generaciju. Pa tako glavni zahtjevi koji se stavljaju pred
5G mrežu su povećanje brzine prijenosa podataka, povećanje kapaciteta mreže, smanjenje
vremena kašnjenja (latencije) i ušteda energije. Ugradnja novih usluga i aplikacija jednako je
bitna kao i povećanje brzine prijenosa podataka ili smanjenja latencije, ali i obrnuto, jer što su
aplikacije zahtjevnije, potrebna je i veća brzina prijenosa podataka.
Glavna očekivanja od pete generacije mobilnih komunikacija, prema [7], mogu se rezimirati
u sljedeća poboljšanja ili nove funkcionalnosti:

 Prosječna brzina prijenosa podataka u pokretu oko 1 Gbit/s

 Veća učinkovitost upotrebe radijskog spektra
 Poboljšana komunikacijska sigurnost, posebno zbog primjene pametnog radija
 Manje dimenzije i puno duže trajanje baterije, odnosno veća energetska učinkovitost
 Bolja rubna radijska pokrivenost i veća brzina prijenosa podataka reda 10 Gbit/s po
ćeliji
 Ukupno vrijeme kašnjenja (latencija) od 1 ms
 Mogućnost raspodjele podataka prilikom slanja i primanja kroz dva različita
komunikacijska kanala, odnosno dvije različite pristupne mreže
 Za povećanje kapaciteta mreže primjenjivat će se MIMO tehnologija prostornog
multipleksiranja radio signala pomoću većeg broja prijemnih i odašiljačkih antena
 Bežični Internet koji će omogućiti širokopojasnu komunikaciju i masovnu primjenu
multimedijskog sadržaja
 Pouzdanost usluge od 99.999 %
 Sposobnost posluživanja 1 bilijuna IoT terminalnih uređaja
 Podrška mobilnosti do 500 km/h za promet odvijan na tlu
 50
45
40
35
30
25
20
15
10
5
0
Latencija između krajnjih uređaja (ms) Latencija u zraku (ms)

5G Column1

Grafikon 1. Razina latencije između 5G I 4G mreža

Na grafikonu 3 prikazane su brzine prijenosa podataka mobilnih mreža te je vidljivo da se u

petoj generaciji ona drastično povećava na čak 10 Gbit/s.

Series 1

10000
9000
8000
7000
6000
5000
4000
3000
2000
1000
0
4G/LTE 4G/LTE Cat.4 4G/LTE Advanced 5G

Series 1

Grafikon 2. Usporedba brzina prijenosa podataka između 5G i ostalih mreža

Izvor: [8]
3.1. Milimetarski radiovalovi

Velika razlika između svih prethodnih generacija i nadolazeće je spektar na kojem 5G

djeluje. Jedan od važnijih razloga zašto se uvodi 5G mreža je zasićenost trenutnog spektra
prethodnih mobilnih generacija. Broj korisnika i novih uređaja koji se priključuju je sve veći
zbog čega se smanjuje preostali prostor za korištenje mobilnih mreža. Osim težine održavanja
kontrole spektra, dovodi se u opasnost i sigurnost frekvencija koje koriste službe poput
vojske, sigurnosnoobavještajnih službi i ostalih organa reda kojima je izuzetno važna
neometana i privatna komunikacija.
Trenutno sve mobilne generacije su na frekvencijama do 6 GHz-a jer se pretpostavljalo da je
to dovoljno prostora za sve korisnike i njihove uređaje. Osim toga, valne dužine poviše
navedene razine su nestabilnije i nemaju visok doseg što zahtjeva dodatnu opremu i
održavanje infrastrukture. Manji radiovalovi teže zaobilaze prepreke poput zidova, stabala pa
čak i lošeg vremena. Zbog svega navedenog, odlučeno je izbjegavati visoke frekvencije i
zadovoljiti se spektrom do 6 GHz-a.
Dolaskom nove 5G generacije mobilne mreže, operateri se odlučuju za značajno veće
proširenje opsega mobilne mreže. Milimetarski radiovalovi (eng. mm Waves) imaju valnu
dužinu od 1 mm do 10 mm i zauzimaju područje od 30 GHz-a do 300 GHz-a.

Figure 10. Područje spektra koji zauzima 5G mobilnu mrežu

Izvor: [n]

Frekvencije milimetarskih valova dozvoljavaju veću alokaciju frekvencijskog opsega što

rezultira bržim prijenosom podataka. Milimetarski spektar bi trebao omogućiti
teleoperaterima značajno povećanje frekvencijskog opsega od trenutnih 20 MHz kojim se
služe 4G korisnici. [m]
Spektar milimetarskih valova donosi razne prednosti poput:

 Mogućnost prijenosa veće količine podataka odjednom

 Velike brzine prijenosa podataka
 Povećana sigurnost prenesenih podataka
 Vrijeme kašnjenja (latencija) do 1 ms
 Oslobođenje frekvencijskog spektra

Milimetarski valovi donose i određene poteškoće:

 Izgradnja dodatne infrastrukture

 Poskupljenje opreme
 Nizak domet
 Osjetljivost na prepreke
 Osjetljivost na vremenske promjene
3.1. Dijeljenje frekvencijskog spektra

U početku se planiralo koristiti isključivo milimetarske radiovalove za uspostavljanje 5G

mreže, ali se ustanovilo da je ta opcija nepraktična i preskupa. Kao odgovor na taj izazov,
odlučilo se koristiti sve slobodne frekvencije bez obzira kojoj mobilnoj generaciji pripada.
Takav pristup omogućuje korištenje već postojeće infrastrukture 4G mreže uz izgradnju
dodatne za 5G na mjestima gdje se 4G ne koristi ili su kapaciteti već do kraja ispunjeni. S
vremenom će 5G mobilna mreža sve više zamjenjivati prethodnu zbog čega će se postojeći
kapaciteti oslobađati sve dok 5G ne prevlada.
Druga prednost ovakvog pristupa je mogućnost promjene mobilne mreže zavisno o
dostupnosti i brzinama. U slučaju da 5G nema dobru pokrivenost u određenom području,
uređaji će se automatski prebaciti na 4G sve dok 5G ne bude opet dostupan i funkcionalan.
Na taj način korisnicima neće doći do prekida veze, a mnogi neće ni primijetiti da se mobilne
mreže izmjenjuju.
Pametni radio (eng. Cognitive radio) je uređaj koji će skenirati radijski spektar i tražiti
neiskorišteni prostor kojim bi signal mogao neometano putovati do korisnika. Radijski
spektar se dijeli na licencirani dio koji pripada određenom operateru, dio spektra koji pripada
nekom operateru ali ga on ne koristi i nelicencirani spektar koji je slobodan za upotrebu.

Slika 11. Podjela radijskog spektra

Izvor[a]

Metode za dijeljenje frekvencijskog opsega možemo podijeliti u 3 kategorije, bazirane po

prioritetima pristupanju u radijski spektar, prema[b] :

 Horizontalno dijeljenje frekvencijskog opsega: svi terminalni uređaji imaju jednaka

prava pri pristupu spektru
 Vertikalno dijeljenje frekvencijskog opsega: primarni korisnici dodjeljuju prioritete
pristupa spektru
 Hijerarhijsko dijeljenje frekvencijskog opsega: napredna opcija vertikalnog dijeljenja
spektra
Dijeljenje spektra može biti posebno korisno u ruralnim područjima zbog toga što
teleoperateri mogu stvarati široke kanale, umjesto oslanjanja na individualne i ograničene
dijelove spektra. Ovakav pristup također podržava brzu 5G mobilnu mrežu koja operira u
milimetarskom frekvencijskom opsegu što omogućava operaterima korištenje tuđeg dijela
spektra kad nije zauzet. Time se pruža mogućnost da operateri kupuju prava korištenja tuđeg
dijela spektra umjesto da izgrađuju vlastitu infrastrukturu u malim i/ili nedostupnim
područjima. [c]
Zahtjevi korisnika za multimedijskim sadržajem i raspolaganjem informacijama, servisima
kao što su e-učenje, e-zdravlje i sl. čini svakodnevno povećanje terminalnih uređaja u mreži.
Svi terminalni uređaji zahtijevaju korištenje određenog frekvencijskog opsega kako bi
prijenos podataka bio moguć pa se teži što učinkovitijem korištenju. U tehnologije nove
generacije implementirati će se sistemi za učinkovitije korištenje spektra. Kao primjer takvog
predstavljen je sistem „vidno polje“ (Line of Sight – LOS). Radi na frekvencijama do 100
GHz, te smanjuje veličinu komponenti u terminalnom uređaju koristeći više frekvencijskih
opsega, spajajući ih u jedan. Takvim načinom spajanja frekvencijskih opsega postiže se veća
učinkovitost upotrebe spektra.
Dijeljenje frekvencijskog opsega načinjeno je od tri dimenzije: frekvencije, vremena i
lokacije te može biti korišteno od strane više korisnika istovremeno. Neki od primjera
dijeljenja frekvencijskog opsega su ponovna upotreba frekvencija u FDMA (Frequency
Division Multiple Access), a kasnije u TDMA (Time Division Multiple Access) sistemima.
U trećem mjesecu 2018. godine postignut je dogovor o nizu ključnih mjera predviđenih
Europskim kodeksom elektroničkih komunikacija, uključujući:

 Raspoloživost radio spektra za 5G do 2020. godine u EU

 20 godina predvidljivosti investicija za licencije za frekvencijski spektar
 Pojačana koordinacija i stručna ocjena planiranih postupaka dodjele
radiofrekvencijskog spektra
Privremeni sporazum postavlja temelje za implementaciju 5G mreža, uzimajući u obzir
prethodne sporazume o naknadama za radio spektre, uklanjanju prekograničnih interferencija
i lakšem pronalaženju malih stanica.
Prema najnovijem Ericsson Mobility Report-u, do kraja 2023. godine predviđa se da će 5G
imati udio od 21 % u broju aktivnih mobilnih korisnika. Očekuje se da će 2023. godine 5G
usluge biti dostupne u svim regijama što prethodi uvođenjem novog frekvencijskog spektra
od 3,5 GHz. Krajem juna 2018. godine Alcom i Ericsson proveli su 5G terenska ispitivanja
na frekvenciji od 3,5 GHz s ciljem mjerenja radijskih kapaciteta u ruralnim, urbanim i
morskim okolinama. Rezultati testiranja pomoći će operatorima u dizajnu 5G mreže kao i u
planiranju novih proizvoda i usluga. [32]
U Europi države koje testiraju 5G mobilnu mrežu koriste niže i više frekvencijske opsege.
Niži frekvencijski opsezi su oni u granicama od 3400 do 3800 MHz, dok više frekvencije čini
opseg od 24,25 do 27,5 Ghz. U SAD-u niži frekvencijski opseg je u granicama od 3100 do
3550 MHz i 3700 do 4200 MHz, te viši od 27,5 do 28,35 GHz, te 37 do 40 GHz.
Na sljedećoj slici prikazana je globalna mapa korištenih frekvencijskih opsega u svrhu
testiranja 5G mobilne mreže. [33]

Slika 12. Globalni prikaz 5G frekvenicjskih opsega

Izvor: [41]
3.2. Razvoj manjih ćelija visoke gustoće

Razvoj manjih ćelija visoke gustoće je obećavajuće rješenje u cilju postizanja povećanja
kapaciteta 5G mreže. Ovo inovativno rješenje može značajno uticati na povećanje spektralne
efikasnosti u području djelovanja ćelija. Postoje dva načina postavljanja manjih ćelija visoke
gustoće, a to su prema, [2]:

 Preklapanjem postojećih ćelijskih sistema manjim ćelijama visoke gustoće i iste

tehnologije kao što su mikro, piko i femto ćelije
 Preklapanjem manjim ćelijama visoke gustoće različitim tehnologijama u odnosu na
jedan ćelijski sistem (npr. Tehnologija brzog paketnog pristupa (High Speed Packet
Access – HSPA), LTE, LTE-A i dr.)
Qualcomm, trenutno vodeća kompanija u dostizanju cilja povećanja kapaciteta mreže od
1000 puta u odnosu na prethodnu mrežu, predstavila je i demonstrirala kako dodavanje
manjih ćelija visoke gustoće može gotovo linearno povećati kapacitet mreže, odnosno da se
kapacitet udvostručuje svaki puta kada udvostručimo broj malih ćelija, vidljivo na grafikonu
1.

Kapacitivno povećanje

Series 1
35

30

25

20

15

10

0
1 4 8 16 32

Series 1
Broj malih ćelija

Grafikon 3. Rast kapaciteta mreže usporedno sa dodavanjem malih ćelija

Izvor: [2]

Smatra se da su male ćelije u arhitekturi 5G mobilne mreže glavni element za daljnji razvoj.
Dizajn i osobine ćelije su obećavajuće za bolju pokrivenost područja i brzinu prijenosa
informacija. [20]
Milimetarski valovi imaju gore navedene prednosti, ali i mane kao što je sudaranje s
česticama u zraku ili reljefnim preprekama na putu do odredišta zbog čega gube na snazi. Da
bi se riješio ovaj problem, potrebno je implementirati veliki broj stanica koje sadrže male
ćelije kako bi se nadopunile praznine i pojačao signal između stanica i korisnika.
Svaka stanica pokriva dio područja, a broj stanica i udaljenost među njima zavisi o
naseljenosti područja. U gusto naseljenom području, udaljenost između stanica može varirati
od 10 do 100 metara. U budućnosti će se moći primijetiti sve veći broj takvih stanica po
velikim gradovima. 5G male ćelije donose pouzdaniju pokrivenost, bolju spektralnu
efikasnost i sveukupno poboljšanje performansa mreže, kapaciteta, ali i jeftinije održavanje.
[j]

Slika 13. Pozicioniranje malih ćelija

Izvor: [k]

3.3. Masivni MIMO sistemi

Masivni MIMO (eng. Massive MIMO) je nova tehnologija čiji akronim MIMO znači
multiple input, multiple output. Masivni MIMO koristit će adaptivne antene kako bi značajno
povećao performans mijenjajući smjer i način odašiljanja signala kao odgovor na korisničke
potrebe i zahtjevno okruženje u kojem se nalaze kao i vremenske neprilike koje značajno
utiče na signal.[d]
Radiovalovi niskih frekvencija poput gore navedenih milimetarskih valova zahtijevaju veće
antene za odašiljanje i primanje signala za razliku od radiovalova visokih frekvencija koji se
uspješno provode kroz manje antene. Zaključno, milimetarski valovi omogućuju veliki broj
odašiljačkih i prijemnih antena istovremeno implementirane na ćeliji ili panelu.
Starije tehnologije ograničavale su broj antena na jednom prijemniku na otprilike deset dok
će u 5G mobilnoj mreži biti isti prijemnik moći sadržavati u prosjeku stotinu antena čime će
jedan prijemnik moći pokriti značajno veći broj korisnika u isto vrijeme. Antene na baznoj
stanici su u mogućnosti usmjeravati horizontalne i vertikalne snopove zraka te na taj način
masivni MIMO poboljšava spektralnu i energetsku učinkovitost.
MIMO sistemi sastoje se od većeg broj antena koje su ujedno i primatelji i odašiljatelji.
Implementacijom većeg broja antena, dobiva se veća razina slobode ( zajedno s vremenskim i
frekvencijskim dimenzijama) u bežičnim kanalima te može se pohraniti više informacija.
Time se postiže značajno poboljšanje na području performansi, pouzdanosti, efikasnosti i
očuvanju energije. [e]

Slika 14. Princip rada masivnog MIMO-a

Izvor: [f]

Zadnjih godina se sve češće koristi u području bežičnih komunikacija. Ovu tehnologiju
odlikuje dobra propusnost i domet bez potrebe za povećanjem frekvencijskog opsega ili
odašiljačke snage te na taj način povećava učinkovitost bežičnih komunikacijskih sustava dok
se kapacitet kanala povećava kako se povećava broj antena [14v1].
 Slika 15. Masivni MIMO I formiranje snopova u zraku

Izvor: [2v1]

Masivni MIMO koristi multipath tj. više puteva širenja signala koji povećava propusnost i
domet signala, a smanjuje pogreške u prijenosu podataka [14v1]. U budućim generacijama,
svakako će se razviti kao snažna, sigurna, energetski i spektralno učinkovita tehnologija.
Mnogo je prednosti korištenja masivne MIMO tehnologije [1v1]:
a) Poboljšanje energetske učinkovitosti za 100 puta te kapaciteta 10 i više puta đ+
Povećanje kapaciteta se događa uslijed prostornog multipleksiranja. Ono se najčešće
upotrebljava u bežičnom prijenosu, a izvodi se na način da se više antena spaja u jednu tzv.
multipleksirajuću koja može istovremeno raditi s više kanala. Broj kanala ovisit će o broju
spojenih antena [15v1]. Bazna stanica može „poslati“ energiju tačno tamo gdje se nalaze
terminali. Deset puta više terminala koristi istovremeno jedan izvor. To je također moguće
zbog prostornog multipleksiranja. Na taj način se ne gubi na učinkovitosti. Nadalje, masivni
MIMO sistemi bi trebali raditi na nekoliko stepena nižim magnitudama što bi također
pripomoglo energetskoj učinkovitosti jer bazne stanice troše mnogo energije.
b) Korištenje jeftinijih komponenti manje snage
Uklanja se velik broj skupe i masivne opreme kao što su koaksijalni kablovi te se zamjenjuju
jeftinijim. Nadalje, MIMO sistem će koristiti na stotine jeftinijih pojačala reda snage mW kao
zamjenu za skupa pojačala reda snage W.
c) Smanjenje latencije/vremena odaziva
Latencija je jedan od važnijih problema mreža sljedeće generacije. Glavni uzrok latencije je
slabljenje. Signal se prenosi od baze, putuje različitim putevima te kad napokon dođe do
terminala već je oslabljen, njegova snaga se reducira. Masivni MIMO će riješiti taj problem
te više neće dolaziti do smanjenja.
d) Pojačava jačinu protiv namjernog upadanja i ometanja
Upad u mrežu jedan je od glavnih prijetnji cyber sigurnosti. Masivni MIMO nudi poboljšanje
tako što povećava snagu te štiti od zlonamjernog upadanja i ometanja.

3.6. Beamforming
Vrijedi spomenuti i takozvanu Beamforming tehnologiju koja je usko vezana uz Masivni
MIMO.
Beamforming je primjena elemenata višestrukog zračenja koji emitiraju isti signal na
identičnim valnim dužinama i fazama koji kombinirano čine antenu s dužim, ciljanim tokom
formiranim zbog konstantnog pojačavanja radiovalovima u određenom smjeru. Ovaj koncept
se prvi put primijenio 1906. godine u svrhu prekooceanskog radijskog komuniciranja.[g]
Beamforming je često popraćen Beam steeringom/Beam trackingom. Pomoću Beam
steeringa, prijenos podataka se dinamično adaptira vertikalno i horizontalno korištenjem
usmjeravajuće dvodimenzionalne antene. Pomoću Beam steeringa, usmjereni snop odnosno
snažniji radiosignal s velikom količinom podataka dostavlja se na značajno udaljenije
lokacije koristeći manje energije. Rezultat je spektralna efikasnost i optimalnija iskorištenost
kapaciteta.[h] Na dobitku su operateri koji ne trebaju implementirati dodatnu opremu i trošiti
energiju, ali i korisnici zbog boljeg signala i stabilnije mreže.
U 4G mobilnoj generaciji, bežični signal bi putovao u svim smjerovima pokrivajući veliki
prostor što bi uzrokovalo sve većim gubitkom snage.
Beamforming tehnologija omogućuje da prijenos signala između korisnika i baze bude
direktan. Može se usporediti s laserskim ciljanjem korisnika umjesto nepotrebnog pokrivanja
velikog prostora. Veća gustoća projektiranog signala rezultira optimalnijim korištenjem
energije i bržim prijenosom podataka što dovodi do kvalitetnije usluge za korisnike.

Slika 16. Odašiljanje signala pomoću Beamforming tehnologije

Izvor: [i]
2.5. 5G Ensure

5G – ENSURE (engl. Enablers for Network and System Security and Resilience) označava
projekt u sklopu pete generacije mobilnih mreža u kojem se nastoji povećati sigurnost i
elastičnost mreže. Potreba za novom sigurnosnom arhitekturom mreže proizlazi iz činjenice
da će 5G platforma biti značajno više razdvojena od hardvera i fizičke kontrole mreže. Svrha
5G – ENSURE projekta je osigurati reference sigurnosne arhitekture za mrežu pete
generacije uz sljedeće korake, prema [11v]:

 Autorizacijom korisnika
 Privatnost
 Povjerenje
 Sigurnosno nadgledanje
 Upravljanje mrežom

Glavni cilj ovog projekta je postaviti temelje za sve buduće projekte vezane uz sigurnost 5G
mreže. Kako bi ovaj projekt bio uspješan, moraju se zadovoljiti sljedeći zahtjevi, prema
[11v]:

 Prikupiti, analizirati i po prioritetu postaviti sigurnosne zahtjeve

 Definisati sigurnosnu arhitekturu 5G mreže
 Odrediti, razviti i testirati sigurnosne aspekte mreže
 Demonstrirati potencijal mreže široj javnosti
 Reklamirati i predstaviti rezultate projekta