pismo Sto ga je ivan radak poslao iz sjeverne italiie svome prijatelju u nas grad Dragi moj, ne mogu iskazati koliki napor izis- kuje od mene ‘pisanje ovog pisma. Kod svake rije- &i zastajem i mutim se, vazem svaki izritaj kao éo- vjek koji je nakanio ‘ne&to drago prodati pa se tesko odlutuje. Ne dolazi to odatle Sto sam veé dugo bez ikakva dodira s tobom, pa bi mi stoga bilo tesko domisliti se pravoj temi ili naci dobar ton, posti¢i ugodaj nageg dopisivanja iz starih dana. Ne, ja se osjecam bliskim tebi kao i nekada,; raz- lozi ‘su mnogo slozeniji i teze ih je razjasniti. 1 od- mah te molim da me ispriéas 810 cijelo ovo pismo i pece Ditinista drugo do izlaganje t potkrepljivanje tih razloga, tih Gudnih, nevjerojatnih i muénih uz- roka zbog kojih mi je danas tako teko da uzmem pero i obratim tise. Ali siguran sam da eS me shva- titi, ili da éeX barem uéiniti sve kako bi to postigao. © razlozima mog odlaska u Italiju razgovarali smo veé ranije, prije no Sto je do njega doslo, pa Gu to sada presko&iti. Izostavit Gu i sve ono 3t0 se zbilo kada sam pristigao u ovaj gradi¢ (koji je po mnogo emu toliko sligan naem gradu), propustit éu da spomenem nekoliko dogadaja koji su manje vaini za ono Sto ti Zelim saopciti, ispustit 6u opise vecine svojih osjecaja i kriza wu kojima sam bio dok se ne snadoh i ne smirih, mada bih ti tako rado i o tome ponedto rekao.LADA OD VODE Ti, dakako, shva¢as da mi je najyeéa poteskoca bio jezik, ne zato Sto bih ga teSko udio, nego stoga Sto Covjek, ne znajuci ‘dobro jezika, uvijek ima o- sje¢aj da svi pripisuju rijecima neka druga znage- nja od onih Sto stoje u rijeéniku, a to rada osjeca- jem tjeskobe koja te ili magoni na Sutljivost, ili te slomi, pa pobjegnes nazad kuéi A bila je wi Einjenica da mi je za obavijanje mog zanata zna anje jezika bilo gotovo neophodno. Zato sam iu maloj tiskari, u kojoj na srecu, odmah nadoh po- sao, prvo radio pomoéne poslove i uéio. Medutim, ubrzo sam se na’ao pred samim svojim ciljem, da ovladam jezikom kao svojim materinjim (kol ko je to moguée); od postignuéa te svrhe oéekivac sam i to da svede u razumne granice onu nelagod- nost stranca koju sam osjeéao. Ipak, u vrijeme kad je zapoéelo ono o éemu ti delim pisati ta svrha jo8 ne bijase postignuta i zbog toga mi se i desio velik dio stvari o Kojima éu ti pripovijedati dalje. U to sam vrijeme, naime, upoznao profesora De Vitisa, povjesnika u mirovini Koji je od prije de- setak godina Zivio u ovom gradu baveci se prouéa- vanjem djelatnosti jedne tajne organizacije novo- vjeraca, neke reformistitke sekte Sto se ovdje pri- je mnogo stolje¢a sastajala u podrumu jedne danas polurazrusene crkvice na breguljku medu cempresi- ma, Bijase to Govjek omalen, prosijede, nazad za- éeSljane kose i kukasta nosa,'trbuSast i'tankih no- . Sastajali smo se u predveterje, za jednim od o- Fruglih stoliéa pod platanom ispred malene kavani- ce na glavnom trgu. Sunce bi zalazilo iza kuéa na drugoj strani ulice, pa su one nalikovale onim silu- etama gradova Sto se vidaju na knjigama kronika kakve su se izdavale u samostanskim tiskarama na sku ovoga vijeks. Pred nama bi maleni trg ovo posve pust, a mi smo razgovarali o po- Vijess 10 ono) Sekt, dok bi se polake hvatao Suton i Ginio na razgovor jos zivljim i prisnijim. Tako je doslo do toga da sam se, u svoje slo- bodno vrijeme, pridruzio profesoru De Vitisu u nje- PISMO STO GA JE IVAN RADAK POSLAO IZ SJEVERNE ITALIE SVOME PRIJATELJU U NAS GRAD govim istrazivanjima i domala, kad sam se uputio u veéinu tajni, ona mi postadoSe vatnija od svega. Osobito je profesora De Vitisa zanimalo jedno pita. je 0 kojemu je on govorio vatreno, dugo i brzo, ino gestikulirajuci, premda bijase dobro odgo- Jen. Naime, u tekstovima sto smo ih nalazili po starim Skrinjama koje ostadoSe iza te davno nesta- le skupine protestanata (moram ti ovdje neSto re¢i © tim Skrinjama: one su od teSka rezbarenog drva, odisu osobitim mirisom, iz njih kao da bije sva rastrzanost i nervoza onoga doba, ali istodobno i duboki mir i uvjerena stalozenost sekte, vjera u Boga Kojega su oni jedinoga smatrali pravim), u tim dakle tekstovima povadenim iz skrinjay mogla se pogdjegdje na¢i neka sasvim neobjasnjiva, ma- lena jeziéna nepravilnost koju nije bilo moguée pravdati ni neznanjem, ni nesavrsenim _latinskim pravopisom, niti iim ‘sli¢nim. Jednostavno, te su se pogreske javljale bez razloga, a istodobno se d- nilo da u njima ima nekog sistema, da se ondje nisu nasle posve sluéajno. To nas je obojicu zbunjivalo, ali nikako nismo mogli odgonetnuti o Gemu se radi, premda nam je to postepeno postalo glavnim, go- tovo jedinim predmetom bavljenja. A kad je profe- sor De Vitis umro, ja sam nastavio ispitivati te za- pise, jer sam u meduvremenu usavrsio svoje zna- nje latinskog i upoznao Ijude koji te spise éuvaju. Ne znam ti pravo reci kako je doslo do toga da ono Sto bijah éuo o kriptografiji, o tajnim naéi- nima pismenog sporazumijevanja, povezem s gre- Skama u zapisima one sekte. Tek, ta mi se ideja ne- kako nametoula i neki uspjesi Sto sam ih postizao sve su me vise sokolili da ustrajem na putu kojim sam bio udario. Bilo bi isuvige slozeno da ti sada nadugacko izlagem kako je Citav slijed izgledao, za- to éu ti reéi tek ono do éega sam doSao:,otkrio sam da su ti protestanti imali tajni jezik, ali posve o- sobit, kakvome se, koliko znam, nitko prije ni po- slije njih nije domislio. To je, zapravo, isti ovaj, obiéni latinski ili talijanski jezik, samo 8to u nje- n, olLADA OD VODE mu rijeéi znage neSto sasvim drugo no inate, i mo- ‘¥e se posve pravilno i smisleno govoriti i pisati sva- kidasnjim jezikom, a da se te rijeti istodobno lo- gigno povezuju u nekom drugom jeziku u negto posve novo, Sto ée takoder biti sustavno i sh Ujivo. Tako je, na primjer, rijeé voda mogla znaéi ti ici (s tim da bi deklinacija u obiénom jeziku slu- Zila kao Konjugacija u tajnom), rijet knjiga mogla je znaciti sanjati, rijeé more — gledati. I sve to odligno funkcionira, sve su kombinacije moguce, u poredo s latinskim odnosno talijanskim tekao je neki drugi jezik, s drukéijim znaéenjima, Tako Su obiene molitve | svetatke legende mogle sadrzavati heretiéke ideje i pozive na ‘borbu. Samo &to se nekad mora uéiniti poneka greska u ovome jeziku za ljubav onoga drugoga i obrnuto, stvar je onoga koji govori ili pige Sto ¢e izabrati. Protestanti su, eto, na moju srecu ili nesreéu, radije grijeéili u ovom obitnom, svakidasnjem latinskom i talijan- skom jeziku. O svemu sam tome najviée saznao iz éudnih, dvosmislenih (i na razini svakodnevnog jezika) spisa Velikog meStra sckte koji se zva0 Johanes de Ragusa, neobitno zanimljivog spisate- ja i Govjeka, koji bijase neka vrsta kronigara tajne organizacije. A u svemu su mi mnogo pomogla i moja iskustva sa slabim znanjem talijanskog (0 é- mu sam ti govorio na potetku) i tjeskoba koja je iz toga proialazila) Ne moram ni spominjati s kolikim sam zani manjem sada @itao one zapise (jer taj sam jez brzo nautio) i koliko sam radosti doZivio razumi Jevajuct nithov sadrzaj. Bilo fe tu blistavih ideja, divnoga stila, neobiéno zanimljivih podataka. Po cijela sam poslijepodneva sjedio nad tim istrosenim. papirima uvezanim u debele sveske, Cudio se 1 di- vio, ispisivao citate, vraéao se i preéitavao, odgo- netao rukopise, pa sam €ak i potajno znao odnije- ti po Koji svezak kuci da bih ga Gitao nocu. Neko- iko sam mijeseci bio sav obuzet time i dok sam obilazio stalke u ruénoj slagarnici i pregledavao o- 10 PISMO STO GA JE IVAN RADAK POSLAO IZ SJEVERNE ITALIJE SVOME PRIJATELJU U NAS GRAD tiske knjige u Zijem sam izdavanju sudjelovao, mi- slio sam samo na protestante i njihove zapise. No, nisam ostao na tome, sve je postalo jos slogenije, i tu se priblizavam onome o éemu ti zapravo Zelim govoriti., Naime, ja sam iskustvo iz starih zapisa prenio i na ono Sio svakodnevno ¢u- jem i itam ili korigiram. Poéeo sam na taj tajni na- Gin Gitati novine, cimere nad trgovinama, lijepu kn| Zevnost, naucne spise, poceo sam tako sluSati ljude gdje govore. I otkrio sam strane i nevjerojatne stvari., Vidio sam da se u mnogim novinskim vije- stima, u éaskanju uz vino kriju nevjerojatne poru- ke; da su po knjigama i u nadgrobnim natpisima saéuvana veliéanstvena svjedotanstva 0 povijesti; da se u politiékim govorima i proglasima i pro- tesinim notama kriju pripovijesti ili teoloski trak- tati. To me osupnulo, to me oéaralo, i ja sam se umalo u svemu tome ‘izgubio. Nalazio sam na tom tajnom jeziku napisane i izreéene joS neotkrivene znanstvene aksiome, naputke za uspjeh u Zivotu, proroganstva (po nekima sam od njil t postupio), Shvacaé li 8to sve to znaéi?, Zna’ li da sam ja je dini (ili mozda nisam?) koji-se time moze posta. Ziti, i stvar je mojega ia da to utinim na opéu Korist. Znai li Koliko sam bogat i mudar 1 koliko sam izgubljen i zbunjen? Ispod svake rije- Gi koja do mene dode krije se neka istina ili laz, neka mudrost ili glupost, neka izjava ili Ijubavno pismo za koje nitko dosada nije znao. Ja sam zasad sam u tom ogromnom svijetu, ali mi ostaje nada da nece uvijek biti tako. Ali, mislim da sada shvaéa8 koliko je meni te- 8ko govoriti, koliko mi je te8ko pisati, Ponekad se gubim i ne zam vise u kojem sam od jezika, ali to nije najstrasnije, jer sam moda vise u onom om, tajnom. Mnogo je bolnije to Sto meni sva- ka rijee, svaka recenica koja izgovorim ii napisem otkriva neSto novo, otvara jedan nov i nepoznat svijet, pruza mi neotekivana saznanja o meni_sa- mome i o svemu ostalom. Mode8 li pojmiti kolika uLADA OD VODE je moja potreba da govorim i pigem dobro, kolika Je moja odgovornost?; Sreéa je samo sto'ne mi- slim rijetima, jer tada bih bio’ posve izgubljen, sve bi mi se stalno otkrivalo i mucilo me i mikako se ne bih mogao skloniti. Eto, mislim da sam ti objasnio zasto mi je te- 3ko pisati. Ponekad osjeéam %elju da govorim ru- kama, da Ginim ono Sto mislim, umjesto da to iz- riéem rijetimay Ali, to je, znam i sam, posve nemo- guée. Shutim, ti ée¥ reci da sam, eto, ipak uspio na- Pisati priliéno dugaéko pismo. To je istina, alii ne znam koliko éu dugo to joS biti u stanju. Jer, pelamno sam, yratisi se opet onim zapisima, of rio u onom’ drugom, tajnom jeziku neke nepra- vilnosti7 to me Je, zadahnulo ‘wasnom mishja 0 postojanju treceg jezika; a ona se ubr2o pokazala taénom i ja sam veé u stanju priliéno dobro éitati ina tom jeziku. A ispod njega je jos jedan koji takoder, i to sam siguran, nijé posljedniji, ako uopée ima kraja. Prosudi sam kako mi je pisati i govoriti, Zi podalle od swijeta 1 ovo, je jedno od mojih r- jetkih vecih baratanja rijegima, koje me muée i namedu se. A Sto je najgore, nigta od svega ne mogu zapisati jer se prigodom zapisivanja drugog ili tre- éeg znatenja javijaju sve nova i nova. A tajni jezik, maj, postoji i u nasem, a ne samo u latinskom i talijanskom jeziku, (koliko se sjeéam, i povijest naseg grada pamti neke pokuSaje Sirenja protestan- tizma). TeSko mi je, vidi, neizrecivo tesko, jer sva- ka je rijeé za mene jedan’ udarac (sad vee niz uda- raca). ‘TeSko mi je jér moram pomiriti sve te jezike ako Zelim nekome eto re¢i iskreno i potpuo. To ) Je najvainije, kada ih uskladim, kada na rame ia- Zine govore 'o istom, tek sam’ tada nesto doista rekao. I mada mi ostaje sjena sumnje da me ni ti ne bi razumio da mi nisi prijatelj i da ne naslucu- jeS ono najvaznije i bez rijeti, ja te uvjeravam da se ovo pismo, na svim jezicima za koje ja u njemu znam, obraéa tebi, tvorn srou i nasem prijateljstvu. 12 seem sidro za pucinu Onoga jutra, dan prije no Sto je umro, djed me pozva K sebi. Svi su znali da ée umrijeti, kao Sto je znao i on sam, to je bilo samo pitanje sata. Naravno, nitko nije ‘govorio 0 tome, pa ni djed, ne zato Sto bi se bojao te teme, veé zbog toga Sto je bio malo éudan Govjek: uzimao je stvari ona- kvima kakve jesu, au isto je vrijeme bio pomalo sklon sentimentalnosti (jer, sentimentalan se moze biti i u najkruéim logiékim formulama). Zato je ivsada, potaknut jednom stranom. svoje prirode, iabjegavao govor o tome smatrajudi da su tu io- nako vige nigta ne da uéiniti ni popraviti, a potak- aut drugom stranom, mislio je da ima'da obavi joS mnogo vainih razgovora, da se oprosti, pa se plasio da neée sti¢i sve uraditi, Jedan od tih raz- je i sa mnom, njegovim unukom, i to nakon Sto se izredao najveci dio ‘poro- Ujutro, oko osam sati, baka je kucnula na nag prozor i ja sam vidio njene oti podbuhle od ne- sna. Do ponoéi je deZurala moja majka a od ponodi ona, ali svaka je svoju polovinu nogi provodila bu- -dna’u krevetu ili na prozoru, osluskujuéi svaki um i Zeleci da bude kraj djeda. No on je, strog kao i uvijek, dopustao da bdije samo jedria, ne Zelecl da munogi sjede kraj njega kao da je vec umro. 13LADA OD VODE trazio da ga bace dolje, ali je sigurno da majstor trech odozdo aije to odobravao, ll se madda ton uplasio da je konop jo8 uvijck preopterecen, pa je odsjekao onoga ispod sebe. Odmah se zatim’ i sam pridruzio onoj dvojici dolje na kamenju, mada se ai za nj ne zna je I! stradao radi pravde ili 2bog straha onoga nad sobom. Tako je sad na konopu ostao samo jedan gov- jek. Ali na ljestvicama je veé bilo i suvige komesa- nja, pa se krié i dalje naginjao. PreSav8i polovieu nagiba, sada se krivio sve brée i brie. Dolje su Ijudi rasirili krug, praveéi mjesto za Govjeka i za krid. Naravno, kasnije je trebalo ipak obojiti toranj. To je uéinio jedan majstor iz naSeg grada, sas- vim sam. On nije visio na ljestvicama, vec je opasao toranj krhkom, pautinastom skelom po kojo} se spretno kretao, Ah ipak se jednim dugim kono} oko pojasa priveeao’ za novopostavjeat knw, fa bio siguran. 38 veliko zvono Na tornju crkve u nagem gradu ajveée zvono nikada ne zvoni. Ima ih tri, i ono srednje, najsnaz- nije i najkrupnije ne glasa se nikad, pa mu je i Klatno vezano da ga ne bi vjetar pokrenio, premda jeu _nas rijetko vidjeti vjetra koji bi mogao po- maknuti ovoliko zvono. Malo Ijudi u gradu 2na razlog tom cudnom muku bronzanog evijeta prebi jena tuéka, jer naraétaji su se promijenili, malo svijeta dolazi u crkvu, pa mnogi i ne znaju da po- stoji to, najvece zvono. Ali ako upitate koga od sta- ih Ijudi, ili stariea-bogomoljki Sto im i haljine mi- riSu po tamjanu, ili ako se raspitate kod crkvenja- ka, Cut cete zaSto zvono Suti éete iznenadeni i zadivljeni. Priéa o njemu kazuje se tihim glasom uz ozbiljno i zaéudeno uzdisanje, uz slijeganje rame- nima i odmahivanje rukom, onuko kao 10 se go- vori 0 onome 3to Eovjek ne moze potpuno shvatiti, veé samo jedan dio mote osvijetliti i naslutiti, a sve ostalo krije njegovu pogledu tama koja je hladna i neproboina i Kojo} svatko radije okrece leds neeo da se pokuSava njome baviti ili da, jo8 gore, krene kroz nju. Ta se priga slugaocu povjerava, on se u nju posvecuje. Na takav se natin govori 0 neobjas njivim pojavama u prirodi, o javijanju duhova, o prstu Bozjem. A evo Sto kade ta istinita pripovijest. 39LADA OD VODE To zvono na tornju, tu klepku o vratu ovna predvodnika izlio je joS u proslom stoljecu poznati i svuda uvazani majétor Luka Vidovic, ljevaé i ko- vat. Majstor Luka Zivio je na podvodnoj,livadici uz Dunav, podno brijega od Zute zemlje u kojoj se ds scales tanner alojeva, ‘Rasta ta Lijec ue dignuta na mali nasip iznad ledinice pune potoc- ca, a kada bi dogla voda, majstor bi podigao stva- na skele ill na cigle, pa bl se popeo w brdo i na- stavio raditi. Nikad mu nije padalo na pamet da preseli radionicu i stan nekamo kamo voda ne do- pire, odakle ne bi morao bjeZati svakoga Ijeta po avije-tri sedmice. Volio je poplavu, kao i sve So je u vezi s Dunavom. Zivio je sam, bio je udovac, samo je imao kéer, djevojéicu od dvanaest ili trinaest godina. Od nje zapravo potinje priéa o 2vonu, ili, jo3 bolje, o nje- govu tvorcu. Jedne je rane jeseni curica oboljela od _upale pluca i Ginilo se da ée umrijeti, Majstor Luka bi- jase o¢ajan. Placao je lijeénike, placao mise u cr- kvi, placao vragare, ali nista nije pomagalo, djevoj- éc je kopnjelo. A onda, najednom, kada je jesen vee bila odmakla i kad je odmaklo majstorovo ocala: ale, Kada je vrijeme ‘bilo vlauno i opasno, djevoj &ca je izgubila vrucicu, Zivnula i stala ozdravijati. Majstor Luka nije mogao vjerovati, Satima je ho- dao gradom i plaéao Ijudima pi¢e. I tada, u tom ushicenju, sretan kao ‘nikad, odludio je da svoju srecu nekako obiljezi. A kako je bio obiéaj da onaj tko se spasi velike muke daruje ne8to crkvi i da se natpis 5 njegovim imenom ureze u crkveni zid, tako Je_J majstor odlutio da nesto pokloni, iako nije bio neki veliki vjernik, nego, naprotiv, sasvim prosjetan. Sam je govorio da je u onom trenutku kada je éuo da é2 mu kéerka Zivjeti, kada je to osjetio, u [tom tas naslutio postojanje neke duboke veze iz- “medu sebe i svih stvari, bez obzira na to bile one prirodne, bozanske ili Ijudske, osjetio je neku zah- valnost, neku neuni8tivost neéega velikog i svijetlog 40 VELIKO ZVONO u sebi, potrebu da to izrazi, da osvijetli, da pokla- nja i nudi, nista ne trazeéi, znajuéi da je bogat, Za- to je, ne mogavsi se domisliti boljem naginu i os- i se na tom polju najsigurnijim, odlugio na- Praviti zvono za crkvu. I dao se na posao, uzeo je i pomoénike, radili su mjesec dana, i za sve je yrijeme majstor Luka bio kao u snu. A kada su bili gotovi, zvono je sve- ano, o Uskrsu, dignuto na zvonik i stalo se glasati. Imalo je prijatan zvuk, kao orgulje, i daleko se Gulo. Majstor je bio zadovoljan. _.. Lsvaki put kad bi u svojoj dalekoj kudi, u ko- joj je sve mirisalo na Dunav i na Zeljezo ‘sto se i, zacuo zvuk svojega zvona, jiz njega bi se kao u odgovor oglasilo ono nesto, vjetno i svijetlo, sto » Je majstoru govorilo o velikom, samo preko zvona » shvatljivom redu svih stvari, medu kojima se on tada osjecao dobro i blago, kao ravnopravan uées- nik u svemu, A to mu nije smetalo da i dalje vjeruje u Boga gnom svojom prosjetnom vjerom, Nije bilo tog _ boga koji bi 2a majstora Luku mogao udiniti ono Sto je zvono uéinilo, Zatim je nastupilo novo razdoblje uw majsto rovom Zivotu. On se stao usavrSavati u svom zanatu, Kako bi bio kadar da pomocu zvona izrazi sve ono So osjeda. Provodio je citave dane i noéi ne izlaze¢i , ne vidajuci'se gotovo ni s kim, lijuéi le » smisljajuci smjese, isprobavajuéi i oslusku- ‘i, crven, oznojen i garav. Predao se sasvim izradi 2vona. »Jedno je zvono radosno i razigrano, drugo sjetno, trece tuzno i bolno, neko je opet podrualji- vo, neko zabrinuto, neko osomo’ i zapovjedniéko, neko jednoliéno i razgovorljivo, neko molbeno, To ma svatko«, govorio je majstor Luka,/»i svatko za da taj govor zvona ovisi o prilici u Kojo} ih Suje- mo. Ako smo tuini, zvono ée nam se éiniti plaénim, ako smo radosni svetanim i tako redom«./A on htio praviti zvona koja vrijede samo za jednu pri a