SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI

ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

UDRUGA «POLJIČKI SOPARNIK»

OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

POLJIČKI SOPARNIK
POLJIČKI ZELJANIK
POLJIČKI ULJENJAK
SPECIFIKACIJA

Autori:

Članovi udruge Poljički soparnik

Petar Rodić

Đurđica Tićinović

Srpanj 2011.

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 1 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

SADRŽAJ

1. NAZIV PROIZVODA ....................................................................................................... 3

2. OPIS PROIZVODA .......................................................................................................... 3

3. ZEMLJOPISNO PODRUČJE PROIZVODNJE ............................................................. 3

4. DOKAZ O PODRIJETLU ................................................................................................ 4

5. OPIS METODE DOBIVANJA PROIZVODA .................................................................... 4

5.1. Potreban pribor/oprema ............................................................................................ 4

5.2. Potrebne sirovine ....................................................................................................... 5

5.3. Postupak proizvodnje................................................................................................ 5

6. POVEZANOST PROIZVODA SA ZEMLJOPISNIM PODRUČJEM: ............................ 6

6.1. Pojedinosti o zemljopisnom području ................................................................... 6

6.2. Pojedinosti o kakvoći proizvoda ............................................................................. 8

6.3. Uzročno-posljedična povezanost između zemljopisnog područja i

proizvoda ............................................................................................................................. 8

7. PODACI O CERTIFIKACIJSKOM TIJELU .................................................................. 10

8. SPECIFIČNA PRAVILA OZNAČAVANJA PROIZVODA ............................................ 10

9. ZAHTJEVI PROPISANI POSEBNIM PROPISIMA ....................................................... 10

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 2 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

SPECIFIKACIJA PROIZVODA

1. NAZIV PROIZVODA

POLJIČKI SOPARNIK
POLJIČKI ZELJANIK
POLJIČKI ULJENJAK

2. OPIS PROIZVODA

Kategorija proizvoda (sukladno Prilogu II Pravilnika)

2. Prehrambeni proizvodi:
– Kategorija 2.3. Kruh, pecivo, kolači, slastice i drugi pekarski proizvodi;

Sirovine i karakteristike proizvoda

Poljički soparnik, Poljički zeljanik ili Poljički uljenjak (u daljnem tekstu soparnik) (Prilog
1_Poljički soparnik), radi se od jednostavnih sirovina: mekog pšeničnog brašna, blitve, crvenog
luka, maslinovog i miješanog (maslinovo i suncokretovo ulje u omjeru 1:1) ulja, češnjaka, soli i
vode (Prilog 2_Sastav sirovina za izradu soparnika; Prilog 2a_Harmonizacija recepture na
osnovi anketiranja lokalnog stanovništva koji tradicionalno pripramaju soparnik u svom
domaćinstvu). Soparnik je prehrambeni proizvod, od razvaljanog tijesta ispunjen blitvom i
crvenim lukom (kapulom), a ispečen na užarenom kominu u žeravi s lugom.
Okrugloga je oblika, promjera od 90 do 110 centimetara (ovisno o promjeru okrugle daske
(sinije), namazan maslinovim uljem i stučenim ili sitno isjeckanim češnjakom. Ispečen i
namazan reže se tako da se dobiju komadi (fete) oblika romboida. Veličina izrezanih komada
romboidnog izleda (pašajice) ovisi o promjeru soparnika. Izrezani komadi soparnika oblika su
romboida, dok se ostali komadi zovu okrajci (rubni komadi). To su krajevi s uvrnutim rubom i
nepravilnog su oblika.
Boje je svjetložute/rumene do svijetlo zelene, mjestimično nagorjele i popucane kore. Mirisa
pečenog tijesta je po drvu izgaranom na otvorenoj vatri i češnjaku. Rubni komadi su djelomično
hrskavog okusa, dok su komadi udaljeniji od ruba mekanog i specifičnog okusa kojeg daje
kombinacija blitve, maslinovog ulja i češnjaka.

3. ZEMLJOPISNO PODRUČJE PROIZVODNJE

Zemljopisno područje pečenja soparnika je stara Poljička Republika (Knežija, Župa) u Dalmaciji,
Hrvatska (Prilog 3_Županije u Republici Hrvatskoj), jugoistočno od Splita, omeđena: morskom
obalom između ušća rijeka Cetine i Žrnovnice, rijekom Žrnovnicom, od vrela Žrnovnice preko
Mosora do Cetine pod Gardunom (Vrelo Žrnovnice - izvor Sedernik - vrh Kunjevod - Trnova
kamenica - vrh Trnovac - zapadno, a tik uz naselje Smajići – vrh Umine – vrh Karanj - preko
brda Runjik i Konačnik – rijeka Cetina pod Gardunom), te nizvodno cijelim tokom rijeke Cetine
do ušća u more kod Omiša (Prilog 4_Zemljovid Polica; Ivanišević F. (2006) POLJICA, Narodni
život i običaji, Društvo Poljičana „Sveti Jure“-Priko, (Ivo Klarić, ur., Faks.pretisak izd.iz 1903 –
1906.,)., str.5).

Poljica se sastoje od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica. Čine je mjesta Žrnovnica, Srinjine, Donje
i Gornje Sitno, Dubrava, Tugare, Srijane, Naklice, Čišla, Zakučac, Gata, Zvečanje, Podgrađe,

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 3 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

Donji Dolac, Trnbusi, Podstrana, Seoca, Ostrvica, Kostanje, Jesenice, Gornji Dolac (Prilog
5_Podjela poljičkog područja i nazivi sela unutar regija).

4. DOKAZ O PODRIJETLU

Sustav sljedivosti prati se kroz dokumentaciju (obrasci) podataka svih subjekata koji su
uključeni od proizvodnje do gotovog proizvoda na tržištu (Prilog 6_Obrasci: Sljedivost
soparnika) koji sadržava tablice sa slijedećim informacijama: List 1: Osnovni podaci o
proizvođaču soparnika (Obiteljska Poljoprivredna Gospodarstva, OPG), List 2: Popis
dobavljača, s podatcima za kontaktiranje, popis sirovina za izradu soparnika, List 3: Popis i
količina sirovina (nabavljene/utrošene), popis dobavljača sirovina, po mjesecima u godini, List
4: Podatci o proizvedenom soparniku: datum pečenja, odgovorna osoba (članski broj unutar
Udruge), popis i količina utrošenih sirovina od dobavljača, vrijeme priprave, podatci o pakiranju
(ambalaži), podatci o kupcu (broj zahtjevnice), datum i način dostave, podatci o kontroli
proizvoda (analiza zdravstvene ispravnosti) (primjer proizvodnje: soparnik br. 1).

Kako bi se osigurala sljedivost, proizvođač soparnika vodi evidenciju popisa dobavljača svih
potrebnih sirovina, te njihove kontakt podatke (adresa, tel/fax broj, e-adresa) kao i eventualne
napomene uz ime svakog od dobavljača (Prilog 6 List 2). Posebno se vodi evidencija o
potrebnim sirovinama (brašno, vrsta ulja (maslinovo, miješano), sol, blitva, crveni luk, bijeli luk,
prekupa) i priboru (npr. ambalaža), uz naziv dobavljača pojedinih sirovina/pribora, datumu
dostave i potrošnje, po mjesecima u određenoj godini (Prilog 6 List 3). Za svaki zahtjev za
pečenje soparnika proizvođač vodi evidenciju o datumu pečenja, popisu i količini svih utrošenih
sirovina od pojedinih dobavljača, utrošenom vremenu, o upotrebljenoj ambalaži, podatcima o
kupcu, broju zahtjevnice kupca, načinu dostave (datum i vrijeme), unosi podatke o provedenoj
analizi proizvoda (institucija i kontakt osoba, datum analize), te navodi i eventualne napomene
(Prilog 6 List 4). List 4 se umnožava ovisno o broju zahtjeva naručioca, te se za svakog
naručioca posebno evidentira i čuva u elektroničkom i pisanom (registar) obliku. Svaki
proizvođač soparnika dostavlja kupcu i svoje podatke: ime i prezime, naziv OPG-a, podatke za
kontakt (broj telefona/faksa, e-mail adresu), matični broj i/ili OIB (osobni identifikacijski broj) te
ime i potpis odgovorne osobe (Prilog 6 List 1).

5. OPIS METODE DOBIVANJA PROIZVODA

Sastojci (sirovine) za izradu soparnika nabavljaju se na tržištu i/ili iz područja Poljica. Postupak
proizvodnje soparnika mora se u cijelosti odvijati na tradicionalni način u određenom
zemljopisnom području – Poljicima (Ivanišević F. (1903) Polica, Narodni život i običaji, Zbornik
za narodni život i običaje Južnih Slavena. Knj. 8. Svezak 2., str. 290-291.).

5.1. Potreban pribor/oprema

Za pripravu soparnik, pored potrebnih sirovina moraju se osigurati i uvjeti tradicionalnog načina
proizvodnje te sav potreban pribor (Prilog 7_Oprema i alati za izradu soparnika).
• Otvoreno ognjište (komin)
• Pripadajući alat (ožeg, lopatica, sirkova metlica: Sorghum vulgare var. techicum –
za izradu metli).
• Drva od vinove loze ili drvo bjelogorice. Ne koristiti drva čempresa, smriča, ili
zelenoga bora (imaju dosta smole i poseban miris).
• Okrugle drvene ploče promjera 90-110 centimetara: 2 komada.
• Valjak za valjanje tijesta dužine 90-130 centimetara.

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 4 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

• Naprava za gnječenje luka.

• Zdjela za začiniti blitvu

5.2. Potrebne sirovine

• Brašno, meko pšenično

• Blitva,
• Crveni luk,
• Ulje: maslinovo i miješano (maslinovo i suncokretovo ulje u omjeru 1:1),
• Češnjak,
• Sol i
• Voda.

5.3. Postupak proizvodnje

Dan prije pečenja soparnika mora se ubrati blitva. Blitva se opere, skine joj se korijen (peteljka)
s lista, izreže se na rezance, te se stavi u rešeto ili prostre na pamučnu krpu ili stolnjak da se
preko noći ocijedi (osuši).
Zamijesi se tijesto, te ga se razdvoji na dva dijela. Crveni luk se očisti i izreže na sitno.
Na kominu se naloži vatra da se komin dobro ugrije. Vatra se raširi po cijeloj površini komina –
malo više nego je veličina soparnika. Prije pečenja loži se otprilike 50-60 minuta. Na obje
okrugle ploče se izvalja tanko tijesto valjkom za valjanje.
U prikladnoj posudi izmiješa se blitva i crveni luk, te začini solju i miješanim (maslinovo i
suncokretovo ulje u omjeru 1:1) uljem. Tako začinjena blitva s crvenim lukom ravnomjerno se
raspodijeli na izvaljano tijesto na okrugloj ploči i preklopi drugim izvaljanim tijestom. Rubovi
tijesta se spoje uvrćanjem (zarolano) prema unutra. Tako pripremljen soparnik posuti
prekrupom i poklopiti drugom okruglom pločom (soparnik je u sendviču između dvije okrugle
ploče), da lakše sklizne sa ploče na komin. Okrenuti ploče (i soparnik) za 180 stupnjeva – tako
da uvrnuti kraj i prekrupa sada leže na donjoj okrugloj ploči.
Prije stavljanja soparnika na komin ožegom razgrnuti žar (ako je jak dosipa se luga). Očisti se
površina komina veća od soparnika.
Skida se gornja okrugla ploča sa soparnika. Okrugla ploča (promjera 90-110 cm) na kojoj je
soparnik postavlja se u dno komina pod nagibom tako da laganim trzajem soparnik malo
sklizne, da bi daljnjim laganim izvlačenjem ploče soparnik ostao na kominu.
Lopaticom (ožegom ili metlicom) na soparnik se nanese žar. Potrebno je metlicom stalno
miješati žar, da soparnik ne izgori. Tijekom pečenja soparnik se napuše (izdigne se gornje
tijesto uslijed stvaranja pare pri pečenju), te ga je potrebno čačkalicom ili vilicom probuši sa
strane da se oslobodi nakupljena para. Soparnik se tako peče 15-20 minuta.
Kada je pečen, sa soparnika se skida žar, podstavlja se okrugla ploča na koju se izvlači
soparnik. Izvučeni soparnik se ispraši krpom kako bi se uklonio zaostali lug. Soparnik se pokriva
drugom okruglom pločom, te se ponovo okreće za 180 stupnjeva pa se i druga strana također
ispraši.
Na soparnik se stavi prethodno izgnječen ili sitno isjeckani češnjak, i zalije se maslinovim uljem.
Čistim dlanom razmaže se češnjak i maslinovo ulje po cijelom soparniku i utrlja tako da se ulje
dobro upije.
Oštrim nožem soparnik se reže na trake, čija širina ovisi o promjeru soparnika (90-110 cm),
zatim dijagonalno, iste širine, tako da se dobiju komadi u obliku romboida (Prilog 8_Prikaz i opis
pripreme soparnika).
Gotovi soparnik, ukoliko se odmah ne konzumira/prodaje, čuva se u hladnjaku. Za potrebe
transporta čuva se u adekvatnoj ambalaži (posude ili omoti).

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 5 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

6. POVEZANOST PROIZVODA SA ZEMLJOPISNIM PODRUČJEM:

6.1. Pojedinosti o zemljopisnom području

Prostor Poljica je specifične povijesno-geografske cjeline omeđene rijekom Cetinom na istoku i

sjeveru, rječicom Žrnovnicom i masivom Mosora na zapadu i sjeverozapadu. Danas je taj
prostor u sastavu općina Splitsko-dalmatinske županije.

Poljica su bezbroj malih živopisnih polja koja su se smjestila oko planine Mosor (Pavić A.
(2006) Mosor, Društvo Poljičana „Sveti Jure“- Priko, Biblioteka „Gradac“ Knjiga V., pretisak iz
1907) str. 49).
Među istraživačima Poljica i poljičke prošlosti posebno se ističe don Ivan Pivčević (1863.-1933.),
koji u svojim radovima detaljno opisuje poljički kraj: „Leže u sredini kršne nam Dalmacije, među
geogr.stup. 34o 15' – 34o 24' ist.duljine od F. i 43o 29' – 43o 33' sjev. širine, i zapremaju do 360
km2 uzbrdito-valovitog tla, među prirodnim granicama: na sjeveru i istoku rijeka Cetina, na
podnevu ista i poljičko-brački kanô,a na zapadu rječica Žrnovnica i jedna kosa u Mosoru„
(Pivčević I. (2008) Sabrani radovi o Poljicima, Društvo Poljičana „Sveti Jure“- Priko, sabrani
radovi od 1906.-1931.), str. 292-293). To je administrativno područje bilo pod samoupravom
puka Poljičke republike koji su svoju samostalnost baštinili od 13. stoljeća do upada
Napoleonove sile početkom 19. stoljeća. Sastoji se od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica.
Granice Poljica u detalje su predočene i u Poljičkom statutu iz 1482.godine (Prilog
9_Naslovnica i prva stranica Poljičkog statuta iz 1440.; Poljički zbornik (1968) svezak prvi, str.
98; Nazor A. (2003) Granice između Splita i Poljica i splitsko-poljički sukobi u XIV. i XV. stoljeću,
(Drugi dio-Splitsko-poljički sukobi tijekom XIV. i XV. stoljeća) HAZU, 21 str. str., 53).
Soparnik je pripravljan iz jednostavnih sirovina (blitva, brašno, češnjak (luk), crveni luk (kapula),
maslinovo ulje) kojima je oduvijek obilovao Poljički kraj. Oskudne prilike i težak život žitelja
Poljica doveo je do toga da su vrijedne majke, stopanjice, od malo namirnica koje je krševiti kraj
Poljica iznjedrio naučile pripravljati jedno ukusno jelo. U simbiozi kamena i povrtnih kultura koje
su rasle na prostoru Poljica nastalo je jelo koje danas zavrjeđuje svoje mjesto u gastronomskoj
ponudi i koje je od jednog siromašnog, posnog jela postalo specijalitet.
Soparnik ili zeljanik don Frane Ivanišević (1863.-1947.) spominje na nekoliko mjesta u svojoj
knjizi opisujući način života i stanovanje u Poljicima (Ivanišević F. (2006) POLJICA, narodni
život i običaji, Društvo Poljičana „Sveti Jure“-Priko, Faks.pretisak izd.iz 1903 – 1906.,), str.72):
„Nedaleko od vrata ognjenice namišćene su kopanje (u gornjin Poljicin: načve), odignute od
tleva na banku (stocu); u načvan se misi i kuva kruv. Do nji' je lazanjur (komad obla drveta), čin
se valja tisto za lazanje, i soparnik (u gornjin Poljicin: zeljanik); tu je strgača ili postrugač, čin
se čisti; zastor, čin se pokrije tisto, dok kvasa.“,
(Ivanišević F. (2006) POLJICA, narodni život i običaji, Društvo Poljičana „Sveti Jure“-Priko,
Faks.pretisak izd.iz 1903 – 1906.,), str.88) „Brašno (ili kako kažu u primorju: muka) čini se od
šenice, ozimice, ječma, kukuruza, prosa, a ima ništo sirčena i jarićeva“...„Blitve ima dosta u
sridnjin i donjin Poljicin, zove se i zelje, od čega se čini zeljenik ili soparnik, brez kojega ne
može se težaška trpeza na posnu proći“, (Ivanišević F. (2006) POLJICA, narodni život i običaji,
Društvo Poljičana „Sveti Jure“-Priko, Faks.pretisak izd.iz 1903 – 1906.,), str. 344) „U donjin
Poljicin drži se sinija samo za zelenjak (soparnik), a svaka kuća ima stol za blagovanje, a 'di je
tisnoća kuće i veliko uboštvo, jide se zimi na kominu uz oganj, a liti u dvoru na pragu od kuće.“
Naziv uljenjak (i uĮeńak), se također spominje u literaturi (Ivanišević F. (2006) POLJICA,
narodni život i običaji, Društvo Poljičana „Sveti Jure“-Priko, Faks.pretisak izd.iz 1903 – 1906.,
str.93; Ivanišević F. (1903) Polica: narodni život i običaji, Zbornik za narodni život i običaje
Južnih Slavena. Knj. 8. Svezak 2., str. 290-291): “Zelenik, soparnik ili uljenak čini se od zela
(blitve), vina, brašna (cvita), malo kapule i uĮa.“.
(Šimunović-Petrić, Z. (1992) Soparnik kao obredno i svetačko jelo u Poljicama. // Ethnologica
Dalmatica, Vol. 1, str. 95): “Možemo pretpostaviti da je i on (don Frano Ivanišević) također bio

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 6 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

privržen tomu jelu, jer nam je ostavio detaljan opis kako se priprema soparnik, uljenjak ili
zeljanik.“
Geografska izoliranost i brdoviti reljef kojim dominira planina Mosor pogodovale su osobitom
razvoju ovog kraja, čiji stanovnici ponosno i danas čuvaju tradiciju Poljičke Republike. To je
krško područje s oskudnim vegetacijskim pokrivačem, s više tipova reljefnih oblika i intenzivnim
antropogenim utjecajem u krškim poljima, odnosno naseljenim mjestima. Tlo je u navedenim
poljima pretrpjelo izražene antropogene utjecaje u vidu mehaničke obrade i korištenja u
poljoprivredne svrhe. Na okolnim izdignutim terenima proces nastanka tla teče sporo radi čega
se i vegetacija sporo razvija, a na području krša upravo bi vegetacija bila presudni čimbenik u
zaštiti i relativnoj akumulaciji tla. Oskudna, pretežno grmolika vegetacija producira relativno
malo organske tvari, pa su humusni horizonti tla relativno plitki (Kršinić I. (2010), STUDIJA O
UTJECAJU NA OKOLIŠ, Spojna cesta od brze ceste Stobreč-Omiš (čvor „Dugi Rat“) do
županijske ceste Ž6142., str.7-8.).

Na predmetnom području nalaze se automorfna tla koja karakterizira vlaženje isključivo

oborinskom vodom pri čemu se kod tala na tom području ne javlja prekomjerno vlaženje. Od
tipova tla dominiraju koluvijalna tla, crnice vapnenačko dolomitne, rendzine pretežno na flišu i
laporu, zatim smeđa tla na vapnencu i dolomitu, crvenice i antropogena tla. Pogodna tla za
poljoprivrednu proizvodnju su prije svega antropogena tla, zatim koluvijalna tla, crvenice i
rendzina na zaravnjenijim dijelovima reljefa. Antropogena tla na području Poljica su odraz bivših
teških uvjeta života i borbe čovjeka za samoodržanje u mediteranskom području, a o čemu
danas naročito svjedoče brojne suhozidine i terase. Zbog navedenog antropogena tla
predstavljaju vrlo vrijedne zemljišne resurse pogodne za poljoprivrednu proizvodnju.

Uz vinogradarstvo i maslinarstvo, stočarstvo je u kombinaciji sa ratarstvom bilo osnova

poljoprivrede. Na nagnutim terenima i terasama pored masline uzgajalo se i drugo voće
(smokva, rogač, šipak, višnja, i drugo) te vinova loza. Škrta polja i tereni sa zemljištima boljeg
boniteta koristili su se za proizvodnju žitarica, a prvenstveno za pšenicu. Povrće je u povijesti
bilo jedan od osnovnih izvora prehrane pučanstva Dalmacije i u velikoj je mjeri ostalo i danas.
Tako na primjer ekopopulacija Domaća ljutika obuhvaća više ekotipova luka kozjaka koji se
uzgaja na čitavom području Dalmacije. Predmetno područje, sa stanovišta okolišnih uvjeta
prikladnih za uzgoj povrća, ima dvije različite agroekološke zone. Prva od njih su nizinska
obalna područja oblikovana vodenim nanosima potoka i rijeka gdje je zbog kvalitete tla i
mogućnosti navodnjavanja moguća i dijelom je razvijena intenzivna povrćarska proizvodnja
prvenstveno na otvorenom, a isto tako i u zaštićenim prostorima. Klimatski to područje izuzetno
je pogodno za razvoj proizvodnje kupusnjača i korjenastog i lisnatog povrća tijekom hladnijeg
dijela godine kao i prema toplini zahtjevnog plodovitog povrća tijekom toplog dijela godine.
Drugo proizvodno područje je zaleđe u kojem uz pretežiti utjecaj mediteranske klime značajan
utjecaj na izbor povrtnih vrsta za uzgoj ima ovisno o položaju i nadmorskoj visini i utjecaj
planinske klime. Tu se povrće uzgaja na zaravnima, te manjim i većim poljima. U strukturi
proizvodnje prevladavaju prema toplini manje zahtjevne povrtne kulture kao što su lukovi i
mahunasto povrće ali se u manjem obimu uzgaja i sve ostalo. Na manjim prostorno izoliranim
područjima u proizvodnji prisutne su i neke tradicijske sorte. Žitarice (pšenica, kukuruz, ječam,
raž, zob, proso, sirak zrnaš) su se u Dalmaciji uzgajale od pamtivijeka i bile osnova prehrane
stanovništva. Izrazita okršenost, bezvodnost, vrlo plitak pedološki supstrat, ekstremne vrućine i
suše, nedostatak oborina i zaslanjenost obalnog područja najvažniji su ograničavajući
čimbenici sveukupne poljoprivrede Dalmacije, pa tako i livada i pašnjaka. (Ozimec R., Karoglan
Kontić J., Matotan Z., Strikić F. (2009) Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije, Tradicijsko
poljoprivredno bilje i domaće životinje, Projekt COAST Očuvanje i održivo korištenje biološke i
krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja (lipanj
2009) str. x, 2, 5-6, 92-93, 120,152.).

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 7 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

6.2. Pojedinosti o kakvoći proizvoda

Po skromnosti korištenih namirnica soparnik se savršeno uklapa u popis pučkih dalmatinskih

jela, a osebujnošću okusa trajno zadržava krug ljubitelja.
Soparnik je obredno i svečano jelo s područja stare Poljičke republike, a datira još iz doba prije
turskih pohoda na priobalje i Dalmatinsku zagoru (Šimunović-Petrić, Z. (1992) Soparnik kao
obredno i svetačko jelo u Poljicama. // Ethnologica Dalmatica, Vol. 1, str. 95-98.). Cjeli
postupak proizvodnje soparnika odvija se na području Poljica. Sastojci (sirovine) za izradu
soparnika nabavljaju se na tržištu ili iz domaće proizvodnje s područja Poljica.

Tradicionalno se priprema na okruglim drvenim pločama (sinijama) i peče na otvorenom

ognjištu (kominu). Narodna predaja kaže da ga je francuski vojskovođa Napoleon volio i recept
za pripravu soparnika prenio u Francusku.
U Poljicima se priča kako je soparnik nastao sam od sebe. Žitelji Poljica tradicionalno su imali
domaće brašno, imali su, uz ostale povrtlarske biljke, i posebno ukusnu blitvu. Uzgajali su i
češnjak (luk) i crveni luk (kapulu). Bilo je i maslina u izobilju. U Podstrani je bilo 16 solana.
Svaka kuća imala je otvoreno ognjište (komin), na kojemu se i oko kojega se praktično sve u
nekomu domaćinstvu događalo. Slažući pripravke hrane koje su sami (i samo) imali, a koristeći
vječni boravak na otvorenom ognjištu, onda kada nije bilo krušne peći, kad nije bilo poklopca
(cripanj, peka, saća), domaćice (stopanjice) su iznašle soparnik (zeljenik, uljenjak).
Poljičanima soparnik oduvijek znači nešto posebno: nema masnoće, pa se jede na Veliki Petak,
na Badnjak (Jurković M. (2007) Blagdanski običaji, Božični ručak nekad su pripremali muškarci,
Božićni vjesnik, 24-26. prosinca 2007.) u Korizmi, u sve velike posne dane; težacima se pekao
za večeru nakon napornog dana. Soparnik je postao traženi specijalitet (Vrkić M. (2008) Poljički
soparnik, V hrvatski stručni simpozij, gastronomije, turizma i prehrane „Svijet hrane 2008“,
Vodice, 20-22. veljače 2008.; Prilog 10_Barbieri, Kuharica, str. 14-15; Prilog 11_Kopirane
internet stranice: Amižić 2002.; Anonimus 1, 2009., HAH).

Zbog toga je tijekom manifestacije „Dani Mile Gojsalić“ (Pivčević I. (2008) Sabrani radovi o
Poljicima, Društvo Poljičana „Sveti Jure“- Priko, sabrani radovi od 1906.-1931., str. 236-239;
Pupačić T. (2005) Etnoturizam, Vjesnik, 20-21.kolovoza 2005.; Prilog 12_Mile Gojsalić; Prilog
13_Dani Mile Gojsalić 2007. i 2010.) u Kostanjama uvedena i večer posvećena soparniku,
tradicionalnom poljičkom specijalitetu od tijesta i blitve, a stručni ocjenjivački sud tradicionalno
(od 2002) bira najbolji soparnik (Prilog 14_Priznanja za najbolji soparnik). Soparnik je i
nezaobilazan specijalitet tijekom obnavljanja i obilježavanja niza povijesnih događanja u regiji:
„Gusarske večeri“ u Omišu, „Festival soparnika“ u Dugom ratu, „Ribarska večer“ u Podstrani itd.
Priprema tradicijskog jela soparnik ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra, rješenjem
Ministarstva kulture iz 2007.godine (Prilog 15_Rješenje Ministarstva kulture za uspostavljanje
svojstva nematerijalnog kulturnog dobra).

Boje je svjetložute/rumene do svijetlo zelene, mjestimično nagorjele i popucane kore. Miris

pečenog tijesta je po drvu izgaranom na otvorenoj vatri i češnjaku. Rubni komadi su djelomično
hrskavog okusa, dok su komadi udaljeniji od ruba mekanog i specifičnog okusa kojeg daje
kombinacija blitve, maslinovog ulja i češnjaka.

6.3. Uzročno-posljedična povezanost između zemljopisnog područja i proizvoda

Toponim POLJICA (stari naziv: Polica) dolazi od riječi polje (campus, ager) ili, točnije rečeno, od
deminutiva te riječi: poljice, malo polje (Pivčević E. (1987) THE PRINCIPALITY OF POLJICA-
From its Mediaeval Inception to its Fall in 1807, Journal of Croatian Studies, XXVIII-XXIX,
1987-88 – Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y.,

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 8 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

Electronic edition by Studia Croatica, by permission. All rights reserved by the Croatian
Academy of America. paper was presented at the 19th National Convention of the American
Association for Advancement of Slavic Studies held in Boston, November 5-8, 1987.). Takvih
malih i plodnih polja u Poljicima je mnogo. Etnik (Poljičanin) zabilježen je već godine 1080., u
važnom povijesnom dokumentu Sumpetarskom kartularu, pisanom latinskim jezikom u
Sumpetru, u Donjim Poljicima (Kuvačić M. (2007) Poljica od najranijih vremena do dolaska
Hrvata, Žrvanj, God. III, travanj 2007., str.39-40.).
Povijesnu pojavu Poljičke Kneževine proučavali su u posljednjih 150 godina najistaknutiji
hrvatski i strani historiografi. U bibliotekama u Hrvatskoj i širom Europe (Venecija, Beč,
Petrograd i drugi) nalaze se mnoge i mnoge povijesne knjige, studije i zapisi na hrvatskom i
stranim jezicima o Poljicima, naročito pak o Poljičkom statutu.
O Poljicima je u XVIII stoljeću pisao i Alberto Fortis (1741–1803) u svom dijelu Viaggio in
Dalmazia, a župa poljička spominje se 1070.godine za kralja Petra Krešimira (Pivčević I. (2008)
Sabrani radovi o Poljicima, Društvo Poljičana „Sveti Jure“- Priko, sabrani radovi od 1906.-1931.,
str. 66-67).

Poljica su nekada bila upravno-politički a danas su samo geografsko-povijesni pojam. To je

nevelik prostor između uvira rijeke Cetine u Omišu i rječice Žrnovnice u Stobreču. U zaleđu se
prostiru preko planine Mosor do Cetine ispod Garduna blizu Trilja. Po zemljopisnoj strukturi
Poljica se odlikuju iznimnom ljepotom i bogatom povijesnom prošlošću. Površina Poljica iznosi
250 km2. Konfiguracija terena i podneblje uvjetovali su podjelu poljičkog područja u tri
mikroregije: Gornja ili Zagorska (kontinentalne zime), Srednja ili Završka (mediteranska klima) i
donja ili Primorska Poljica (Prilog 4_Zemljovid Poljica; Prilog 5_ Podjela poljičkog područja i
nazivi sela unutar regija).
Soparnik se od davnina povezuje uz Poljica pa tako i kod samog opisa pripreme soparnika i
danas se koriste tradicionalni nazivi za sirovine i pribor za pripravu soparnika (Prilog 7_Oprema
i alati za izradu soparnika). Tako npr. sinija je okrugla drvena ploča, lazanjur je valjak za valjanje
tijesta, lukotuc je naprava za gnječenje luka. Od sirovina crveni luk se naziva kapula, a češnjak
je luk (Ivanišević F. (2006) POLJICA, narodni život i običaji, Društvo Poljičana „Sveti Jure“-
Priko, Faks.pretisak izd.iz 1903 – 1906., str. 72, 344).
Soparnik ide u red svetačkih, obrednih jela. Tradicionalno se konzumirao, uz ostala posna jela,
na Badnju večer te u vrijeme korizme i za Veliki petak uoči Uskrsa. Pripremao se za težake u
vrijeme poljodjelskih poslova (List poljičkog dekanata (1976) god. I. Br. 1., Gata. Str. 42-43.).
Tada se pripremalo i po nekoliko soparnika, a tradicija priprave i konzumiranja soparnika
opisana je i u povijesnim izvorima (Ivanišević F. (2006) POLJICA, narodni život i običaji, Društvo
Poljičana „Sveti Jure“-Priko, Faks.pretisak izd.iz 1903 – 1906., str.94, 101.; Ivanišević F. (1903)
Polica : narodni život i običaji, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Knj. 8. Svezak
2., str. 290-291).
Način na koji se priređuje soparnik danas (Domljan Ž. (2006) Omiš i Poljica, Grafički zavod
Hrvatske d.o.o. Zagreb, str.157, 159.), sastojci i pribor koji se koristi pri izradi, podudara se s
opisom kojega je objavio Ivanišević (Don Frane Ivanišević, 1863.-1947.) u svojoj knjizi „Poljica,
narodni život i običaji“ iz 1906., (Ivanišević F. (2006) POLJICA, narodni život i običaji, Društvo
Poljičana „Sveti Jure“-Priko, Faks.pretisak izd.iz 1903 – 1906., str.94, 101.). U istoj knjizi u
poglavlju „Priređivanje hrane“ daje se i detaljni opis pripreme soparnika. Autor pri tome ističe i
samu povezanost soparnika sa Poljicima: „To je najmilija jizbina u Poljicin i ne zna se, ima li 'di
u kojem drugom mistu podalje Poljica“ (Ivanišević F. (1903) Polica : narodni život i običaji,
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Knj. 8. Svezak 2., str. 290-291; Ivanišević F.
(2006) POLJICA, narodni život i običaji, Društvo Poljičana „Sveti Jure“-Priko, Faks.pretisak
izd.iz 1903 – 1906., str.94, 101).

Iako Poljička Republika danas više ne postoji, njen duh se može osjetiti na svakom koraku.
Osim brojnih kulturno-povijesnih vrijednosti (Prilog 16_Dio mozaika koji prikazuje biranje Kneza
i odora koju jo nosio Knez; Prilog 17_Mjesto na kojem su Poljičani svakog travnja birali svog
Kneza; Prilog 18_Škrinja u kojoj je bio čuvan pečat i poljički statut. Unutrašnjost muzeja u

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 9 od 10

 SPECIFIKACIJA PROIZVODA • POLJIČKI SOPARNIK •POLJIČKI ZELJANIK • POLJIČKI
ULJENJAK•• Oznaka zemljopisnog podrijetla

Gatima), to je kraj iznimnih prirodnih ljepota, od kanjona rijeke Cetine, preko plodnih polja
Srednjih Poljica, sve do tajni krševitog Mosora (Prilog 19_Omiš i ušće rijeke Cetine). Soparnik je
postao opće poznati i traženi specijalitet, a zahvaljujući članovima Udruge „Poljički soparnik“ i
Društva poljičana „Sv.Jure“ (Internet stranice br. 4-6) već tradicionalno se prezentira na svim
značajnim kulturnim i gastronomskim manifestacijama uz revitalizaciju poljičke baštine gdje se
nastoji prikazati svako poljičko mjesto sa svojim tradicijskim običajima ne samo u pripremi hrane
već i biranju Velikog poljičkog kneza kao podsjetnik na povijesni značaj Poljičke Republike
(Prilog 20_ Revitalizacija poljičke baštine). Sudjelovanjem na „Eko-etno“ jesenskom
zagrebačkom velesajmu 2008.godine dodijeljena im je i posebna povelja za najbolji nastup, te
Zlatna povelja za Poljički soparnik u kategoriji Tradicijska ruralna gastronomija za 2010.godinu
(Prilog 21_Dodjela priznanja/povelja).

7. PODACI O CERTIFIKACIJSKOM TIJELU

Naziv: Biotechnicon poduzetnički centar d.o.o.

Adresa: Hrvatskih iseljenika 30, 21 000 Split, Republika Hrvatska
Telefon: +385 – (0) 21 - 485 461
Faks: +385 – (0) 21 - 348 871
E-mail: info@biotechnicon.hr
Web-tranica: http://www.biotechnicon.hr/

8. SPECIFIČNA PRAVILA OZNAČAVANJA PROIZVODA

Znak (Prilog 22_Znak zaštićenog proizvoda-Poljički soparnik) čini stilizirani crno-bijeli crtež,
okruglog oblika koji svojim izgledom podsjeća na narezani soparnik na okrugloj drvenoj ploči
(siniji) što je istaknuto crno obojenim krugom. Crtež je smješten u sredini duplo nacrtanog
kruga, a ispod crteža soparnika, uz obod kruga s unutarnje strane, ispisan je naziv „Poljički
soparnik“. Ispred i na kraju naziva „Poljički soparnik“ smještene su podebljane točke u visini
polovice početnog, odnosno zadnjeg slova u nazivu.

9. ZAHTJEVI PROPISANI POSEBNIM PROPISIMA

------

Udruga „Poljički soparnik“ Stranica 10 od 10