Professional Documents
Culture Documents
Dokumen - Tips 05 Tesarski Radovipdf
Dokumen - Tips 05 Tesarski Radovipdf
Dokumen - Tips 05 Tesarski Radovipdf
SADRŽAJ:
1. Uvod .. .................................................................................................................................................. 4
1.1. Drvo u povijesti graditeljstva............................................................................................................... 4
1.2. Djelatnost tesara ..................................................................................................................................... 6
1.3. Drvene konstrukcije ............................................................................................................................... 6
2. DRVO .. ............................................................................................................................................... 7
2.1. Botanički dijelovi drveta ....................................................................................................................... 7
2.2. Karakteristični presjeci debla.............................................................................................................. 8
2.3. Rodovi i vrste drveta ............................................................................................................................ 9
2.4. Tehnička svojstva drva ....................................................................................................................... 11
2.5. Pogreške drva ...................................................................................................................................... 14
2.6. Bolesti drva ........................................................................................................................................... 16
2.7. Zaštita drva............................................................................................................................................ 16
3. DRVENA GRAĐ A ... ...................................................................................................................... 17
3.1. Podjela tehničkog drva ...................................................................................................................... 17
3.2. Vrste drvene građe .............................................................................................................................. 18
3.3. Volumen građe ...................................................................................................................................... 19
4. Tesarski pribor, alat i pomagala ... ............................................................................................. 21
5. VEZNA SREDSTVA ... .................................................................................................................... 23
5.1. Drvena vezna sredstva....................................................................................................................... 24
5.2. Čelična vezna sredstva ...................................................................................................................... 25
6. TESARSKI VEZOVI ... .................................................................................................................... 28
6.1. Vezovi horizontalnog produženja..................................................................................................... 28
6.2. Vezovi vertikalnog produženja.......................................................................................................... 31
6.3. Vezovi pravokutnog sudaranja ....................................................................................................... 33
6.4. Vezovi kosokutnog sudaranja........................................................................................................... 34
6.5. Vezovi uglova ........................................................................................................................................ 35
6.6. Vezovi pojačanja .................................................................................................................................. 37
6.7. Vezovi križanja ..................................................................................................................................... 37
6.8. Vezovi proširenja .................................................................................................................................. 38
6.9. Određivanje dimenzije obrade tesarskog spoja........................................................................... 39
6.10. Izrada tesarskog spoja ...................................................................................................................... 40
6.11. Tehnički i radionički nacrti............................................................................................................... 41
7. PRIPREMNI RADOVI ... ................................................................................................................. 42
7.1. Iskolčavanje tla...................................................................................................................................... 43
7.2. Nanosna skela ....................................................................................................................................... 44
8. ZAŠTITA ISKOPA ... ........................................................................................................................ 45
8.1. Oblici iskopa i nasipa .......................................................................................................................... 45
8.2. Načini zaštite iskopa ............................................................................................................................ 47
2
3
1. Uvod
1.1. Drvo u povijesti graditeljstva
Oduvijek drvo služi čovjeku za ogrjev, izradu oruđa, oružja, pomagala, vozila, čamaca, brodova itd. a
najznačajnija je bila upotreba za građevinske drvene konstrukcije.
4
Drvena naselja nalazili su Rimljani gotovo na svim Evropskim područ jima koja su osvajali. Na osvojenim su
područ jima Rimljani podizali velike vojničke tabore za pojedine legije. Takvi su tabori bili utvr đeni iskopanim
kanalima, zemljanim nasipima i zabijenim koljem od drvenih trupaca. To su drveni bedemi ili palisade. Isluženi a
zaslužni rimski vojnici (veterani) dobivali su na osvojenim područ jima kao nagradu zemljišta, uz obavezu da na
svakom dobivenom zemljištu podignu utvr đeno naselje ili koloniju, najčešće od drvene građe. Osim zidanih,
gradili su Rimljani i mnoge drvene mostove. Smioni takav most podignut je u vrijeme cara Trajana (prije više od
1800 godina) preko Dunava na Đerdapu, gdje su naši i rumunjski graditelji podigli divovsku branu, pa su po
drugi put na tome mjestu povezane obale Dunava.
5
6
2. DRVO
Uz kamen drvo je najstariji građevni materijal, koji se zbog dobrih svojstava koristi i danas.
Glede dugogodišnjeg rasta i sporog postizanja tehni čke kakvoće, u graditeljstvu ga koristimo tamo
gdje ga ne možemo zamijeniti drugim materijalima.
Do tog materijala dolazi se sječom ili obaranjem stabala u prirodi. Razmjerno lakom daljnjom obradom
drvo dobije potrebne oblike i dimenzije. Slaganjem ili sastavljanjem odgovaraju ćih komada drveta
dobiva se pojedina drvena konstrukcija ili cijela drvena gra đevina.
Loša svojstva:
- lako zapaljivo, pa drvena konstrukcija nije sigurna od požara
- vlaženjem bubri, a sušenjem steže (radi)
- uništavaju ga crvotočine,
- u vlažnim i neprozračnim prostorijama pljesnivi i trune.
Zbog tih nedostataka nestali su mnogi drveni objekti iz prošlosti.
7
Strukturu drveta čini oko 95% organskih i oko 5% anorganskih tvari koje tvore stanice ili čelije
drvene mase. Drvo je organska tvar sastavljena od ugljika, kisika, vodika i dušika.
Prosječan kemijski sastav: ugljik (C) 50°%, kisik (O) 43°%, vodik (H) 6°%, dušik (N) 1 °%.
Međusobnim spajanjem ovih elemenata nastaju dvije osnovne tvari od kojih su gra đene
stanične stjenke. To su celuloza i lignin . Stanične stjenke čine kostur drva. One su zapravo drvo.
Celuloza je bijela vlaknasta tvar bez okusa i mirisa. Sastoji se od ugljika, vodika i kisika. Od celuloznih
vlakana izgrađen je kostur stanične stjenke slijepljen ligninom.
Lignin je smjesa raznih organskih tvari koje do danas nisu potpuno poznate.
Sporedni kemijski sastojci drva - to su tvari koje nalazimo u stani čnim šupljinama, u međustaničnim
prostorima ili sitnim šupljinama staničnih stijenki (smola, šećer, škrob, masti, ulja, i dr.)
8
CRNOGORIČNO DRVO
Karakteristika ovog roda drveta je da krošnja stabla ostaje zelena i preko zime jer mu lišće,
odnosno iglice ne otpadaju.
a) Jela
- najrasprostranjenije gorsko drvo (raste u visinu do 50 m, a donji promjer i do 1,5 m).
- Drvo jelovog stabla je jelovina sa svojstvima: meko, elasti čno i lako se obrađuje.
- Brzo propada u promjenama suhog i vlažnog, ali ako je samo na suhom ili samo u vodi dosta je
trajna. U poprečnom presjeku jelovina (drvo jelova stabla) je žu ćkasto-bijele boje, jasnih
crvenkastih godova.
- Uporaba za građevne svrhe: za pomoćne konstrukcije (skele. potpore, oplate, podnice),
za tradicionalne (krovište) i suvremene inženjerske konstrukcije (rešetkasti nosa či).
b) Smreka
- u građevne svrhe se koristi kao i jelovina, za stolarske više od nje jer su joj godovi sitniji i manje
uočljivi. Kompaktnija je i sadrži više smole, pa duže traje od jelovine.
c) Bor
- Stablo bora doseže visinu do 40 m i promjer do 1 m. Ima više smole, a i težina, čvrstoća i tvrdoća
bora je veća nego kod jele i smreke, pa se i teže obra đuje.
Težina, tvrdoća, čvrstoća, smolavost i trajnost veća je nego u ostalih crnogoričnih vrsta.
Trajna je i kad je povremeno u suhom i vlažnom.
Borovina se koristi u niskogradnji za pilotiranje, za drvene mostove i sl. U visokogradnji za
vanjske dijelove prozora i vrata, za drvene rolete i dr,.
d) Ariš
- iznimno listopadno drvo u rodu crnogorice (liš će mu u jesen otpada).
U poprečnom presjeku je žućkasta sa tamnocrvenom jezgrom i gustim godovima.
Ariševina je po svojstvima slična borovini, ali je i bolja jer ju ne napada crvoto čina i "rad" joj je
neznatan (vrlo je tvrda, teška i ima najviše smole). Koristi se kao i borovina, ali i u vodogradnji i
brodogradnji.
9
BJELOGORIČNO DRVO
Karakteristika im je da preko zime ostaju golih grana, jer im lišće u jesen otpadne, da na
proljeće nanovo naraste.
a) Hrast - najveće i najuglednije stablo bjelogoričnih šuma. Doseže visinu do 80 m, a promjer panja
do 3 m (100 god). Hrastova građa je žućkasto-smeđe boje.
Hrastovina je tvrda, čvrsta, elastična, dobro podnosi promjene suhog i vlažnog, a ako je stalno u
vodi, gotovo je vječna. Dobro se kala (cijepa) i lako obra đuje. Napada je crvotočina. Kao tehničko
drvo koristi se u vodogradnji, mostogradnji, brodogradnji, za gra đevnu stolariju, namještaj, parket,
furnir i dr.
b) Bukva - Doseže visinu do 50 m, a panj može biti do 2 m. Kora bukve je glatka i bjelkasto-siva.
Nedostaci su joj: vitoperenje, "rad", podložnost crvoto čini, umanjena trajnost na suhom i
propadanje u promjeni suhog i vlažnog. Parena bukovina trajnija je i otpornija prema vitoperenju i
crvotočini. Bukovi furniri koriste se za izradu šperplo če.
10
2.4. Tehnička svojstva drva
Možemo ih podijeliti u ove glavne grupe:
1. estetska,
2. fizička,
3. mehanička i
4. fizičko-kemijska.
a) Boja drva - prirodna boja zdravog, prosušenog, ravnog i glatko obra đenog drva. Svako drvo
ima svoju posebnu boju. Naše domaće vrste nemaju čiste boje, nego su to mješavine više
boja. Na boju drva utječu vlaga, svjetlost, toplina, gljivice i dr.
b) Šare drva ili tekstura – to su "slike" na glatko obrađenim presjecima drva (izgled drva poslije
mehaničke obrade). Najvidljiviji dijelovi su godovi i drveni traci. Crnogorica ima izrazitiju teksturu
od bjelogorice.
c) Miris drva - potječe od hlapljivih kemijskih sastojaka. Svaka vrsta drva ima svoj poseban
prirodni miris. Miris može poslužiti kod raspoznavanja sli čnih vrsta drva i ocjenu zdravosti.
Neugodan miris drveta znak je truljenja.
d) Sjaj drva - odraz svjetlosti od glatko obrađene površine drva. Sjaj ovisi o stupnju glatkoće
površine i o unutarnjoj gra đi drva. Na sjaj drva najviše utje ču drvni traci i širina kasnog dijela goda.
Prirodni sjaj drva pove ćava se uporabom voska, parafina, laka i drugih materijala za površinsku
obradu. Što je veći prirodni sjaj drveta, to je drvo kvalitetnije.
e) Finoća drva - pokazuje da li je drvo sitnije ili krupnije teksture. Fino ća ovisi o vrsti drva, o mjestu i
brzini rasta, o hranjivosti tla, o klimi i drugim čimbenicima.
b) Vlažnost drva - u živom stablu voda je raznosač hranjivih tvari. U drvu kao mrtvoj tvari kre će
se sušenjem prema van, vlaženjem prema unutra. Razlikujemo "slobodnu " i vezanu" vodu.
To je loše svojstvo drva jer utječe na čvrstoću, težinu i truljenje.
Prema postotku vlage drvo se dijeli na:
- sirovo, polu-suho, prosušeno i suho.
- Sirovo drvo - posječeno drvo, bez ograničenja vlage,
- polusuho je drvo s najviše 35% vlage,
- prosušeno drvo ima najviše 20% vlage,
- suho drvo ima najviše 15% vlage.
Sušenje drveta može biti : prirodnim putem ili sušenjem u sušarama.
c) Hidroskopnost drva - svojstvo prilagođavanja vlažnosti okolnog zraka. Ako je vlaga drva manja
od one u zraku, drvo upija vlagu, a ako je veća, ono je ispušta u zrak. Hidroskopnost drva potje če
od celuloze. Vlaga drva ovisi o temperaturi. Viša temperatura smanjuje vlagu, a manja je pove ćava.
11
d) Težina drva - budući da je drvo šupljikava tvar, a u šupljinama može biti zrak, voda, smola i druge
tvari, treba razlikovati težinu čiste drvne mase (za sve vrste je oko 1,5 g/cm3) i težinu drva sa
ostalim sastojcima, koju zovemo volumna težina drva. Težina drveta ovisi od vrste drveta,
vlažnosti i od uvjeta rasta.
Prosušeno drvo (s oko 15% vlage) prema volumnoj težini dijelimo u pet skupina:
- vrlo lako drvo do 499 g/dm3 (jelovina),
- lako drvo 500-599 g/dm3 (borovina),
- srednje teško 600-699 g/dm3 (hrastovina),
- teško 700-799 g/dm3 (bukovina).
- vrlo teško - više od 800 g/dm3
Prosječna zapreminska masa drva u kg/m3
sirovo zračno suho suho
vrsta drva
(30% vlage) (15% - 20% vlage) (< 15% vlage)
bor 700 520 490
jela 1100 450 410
smreka 730 470 430
hrast 1010 690 650
bukva 1070 720 690
Zapreminska masa za suho drvo (od 15% vlage) u kg/m
vrsta drva minimalna srednja maksimalna
smreka i jela 300 430 640
bor običan 300 490 850
ariš 400 650 820
hrast 490 680 880
bukva 390 650 930
e) Promjena volumena drva - nastaje pri stezanju i bubrenju. Drvo se steže (skuplja) pri sušenju,
kad vlaga padne ispod 30%, odnosno kada iz njega poslije slobodne vode po čne izlaziti vezana
voda iz staničnih stjenki. Bubrenje je povećavanje volumena zbog vlaženja, upijanja vode. Za
bubrenje i stezanje zajedno kažemo da drvo "radi".
Drvo ne "radi" u svim smjerovima jednako:
- najmanje je u smjeru vlakanca drva (oko 0,2%), nešto više u smjeru drvnih trakova (oko 4%), a
najviše u smjeru godova (oko 8%). "Rad" nije kod svih vrsta drva jednak.
Prema "radu", vrste drva svrstavamo u tri skupine:
- malog "rada" (borovina, ariševina, smrekovina, jelovina),
- umjerenog "rada" (hrastovina, javorovina, brezovina),
- velikog "rada" (bukovina, grabovina, lipovina).
Posljedice bubrenja i stezanja drva su
vitlanje.
h) Vodljivost elektriciteta; drvo je loš vodič elektriciteta. Vlaga povećava vodljivost struje, a smola je
smanjuje. Posve suho drvo smatramo elektri čnim izolatorom.
i) Vodljivost svjetlosti i rendgenskih zraka; drvo ne propušta svjetlost, a rendgenske zrake kroz
njega lako prodiru što omogućuje promatranje njegove unutarnje građe.
12
2.4.2. Mehanička svojstva
Mehanička svojstva drva su svojstva koja pokazuje drvo pri djelovanju vanjskih sila.
c) Cjepljivost - sposobnost rastavljanja drva u uzdužnom smjeru pri prodiranju klina u procjep.
Najveća cjepljivost je u smjeru drvnih trakova.
e) Žilavost - svojstvo drva da se djelovanjem vanjskih sila može savijati iznad granice
elastičnosti, da ne dođe do loma. Svako drvo koje je žilavo, ujedno je i elastično. Žilavost i
savitljivost protivna su svojstva od krhkosti i lomljivosti. Žilave vrste drva su : vrba, jasen, breza,
topola, brijest, a krhke : bor, bukva, javor, bagrem.
Žilavost se povećava zajedničkim djelovanjem topline i vlage.
a) Trajnost drva - vrijeme u kojem se ne mijenjaju njegova prirodna svojstva. Mjerila za prosudbu
trajnosti su čvrstoća, tvrdoća, boja i ogrjevna snaga. Dotrajalo drvo ima znatno promijenjena ta
svojstva.
Trajnost drva ovisi o vrsti drva, o vremenu siječe, o vlazi, o temperaturi, o gljivicama,
insektima, o mjestu i načinu uporabe.
Prema trajnosti drvo se svrstava u tri skupine:
- dugotrajno: hrast, ariš, bor (u prostorijama gdje je dobro zašti ćen do 500 god., u dodiru sa
zemljom do 12 god),
- trajno: smreka, jela, jasen (zaštićen do 100 god.,, u dodiru sa zemljom do 6 god.)
- kratkotrajno: bukva, topola, vrba (dobro zaštićen do 50 god., u dodiru sa zemljom 4 god.).
13
2.5. Pogreške drva
Drvo je organski materijal koji nastaje prirodnim procesom rasta, pa u njemu mogu nastati pogreške.
Prema uzrocima greške drva dijelimo u pet skupina:
- greške u građi drva, greške od uzroka fizičke prirode, greške u boji i konzistenciji te greške od
insekata.
a) Užljebljenost – u poprečnom presjeku drvo nema oblik kruga, nego neki nepravilan oblik. Takva
debla nisu za piljenu građu, jer bi se nepravilno utezala i bubrila.
b) Ekscentrično srce – srce nije u središtu presjeka, pa drvena gra đa nije jednake gustoće.
c) Dvostruko srce – nastalo je sraštanjem dvaju istovrsnih stabala, pa greda nije jednolike gusto će.
d) Krivudavost godova - godovi u poprečnom presjeku nisu pravilne nego uzgibane kružnice, što
daje lijepu teksturu, ali umanjuje čvrstoću.
e) Krivudavost vlakanca najbolje se vidi na uzdužnom presjeku. Drvna vlakanca su krivudava. Drvo
se teže obrađuje.
f) Usukanost žice - elementi građe drva teku spiralno oko osi debla. Najbolje se zapaža na deblu bez
kore, malo ispucanim od sušenja.
Veličina usukanosti mjeri se otklonom žice na rnetar dužine:
- mala usukanost: otklon manji od 5 cm na 1 rn,
- srednja usukanost: 5-10 cm na 1 m,
- velika usukanost: otklon veći od 10 cm na 1 m.
g) Kvrge – su ostaci grana u drvu. One umanjuju čvrstoću, cjepljivost, elasti čnost i žilavost drva.
Razvrstavamo ih po sraslosti, veličini, po obliku i stupnju zdravosti.
Po sraslosti : srasle i nesrasle
Po veličini : kvržice do 6 mm promjera za četinjače, do 10 mm za listače.
male kvrge do 20 mm
velike kvrge preko 20 mm
Po obliku : kvrge su okrugle ili eliptične
Po zdravosti : zdrave i trule
h) Smolavost – šupljine u drvu četinjača ispunjene
smolom. Smola otežava obradu drva, ali štiti drvo.
To su greške (oštećenja) nastale djelovanjem vjetra, kiše, smrzavanja, topline, mehaničkih povreda i
dr.:
a) Kružne pukotine mogu nastati zbog utjecaja vjetra, hladno će, gljivica i sl.
b) Radijalne pukotine su raspukline od studeni, koje idu od srca prema kori. Uzrok su im velika i
nagla hladnoća. Raspukline s vanjske strane vremenom zarastu.
c) Normalne pukotine nastaju naglim sušenjem i skupljanjem vanjskih slojeva drva.
- Pukotine dopiru od kore do središta.
- Napukline su male površinske pukotine.
d) Vitlanje je iskrivljavanje drva zbog nejednolične građe.
Tipovi vitlanja su: izbo čenost, sabljastost, koritavost, vitoperenost.
- Izbočenost je uzdužna iskrivljenost dužih piljenica po dužini.
- Sabljastost je uzdužna iskrivljenost po uzdužnoj ravni.
- Koritavost je koritasta iskrivljenost po širini daske.
- Vitoperenost je spiralna uvijenost po dužini.
14
3) GREŠKE U BOJI DRVA
Nastale su kao posijedice poremećaja normalnih životnih procesa drva. Te greške su:.
a) Sržne mrlje nastaju povredom kambija. Na poprečnom presjeku imaju polukružni oblik. Sržne mrlje
ne umanjuju osjetno čvrstoću, a povećavaju estetsku vrijednost.
b) Dvostruka bijel vidi se na poprečnom presjeku. U srži se nalazi prsten od nekoliko godova po boji i
svojstvima jednak bijeli. Ta greška smanjuje estetsku i tehni čku vrijednost drva.
c) Neprava ili lažna srž vidljiva je na poprečnom presjeku, tamne je boje, a kružnog, zvjezdastog ili
nepravilnog oblika, smještena oko srca od kojega se širi prema periferiji. Neprava srž smanjuje
estetska svojstva, a povećava težinu, tvrdoću i trajnost.
d) Prešlost (piravost) je tip bijele truleži bukovine. Prethode joj crvenilo i neprava srž, a ona je
početak truleži. Razni dijelovi na razli čitim su stupnjevima truleži. Uzrokuju je gljivice, odn. prodor
kisika kroz ošte ćenja u drvo. Prešlost smanjuje sva tehni čka svojstva drva.
e) Zelenjenje; površina drva poprima prljavo zelenu boju razli črtog inteziteta. Uzrok su gljivice, a
greška se javlja kod drva koje leži na vlažnoj zemlji. Zelenjenje podiže estetska svojstva ako se drvo
nije počelo raspadati.
Te greške su krajnja faza grešaka u boji. Pri iskorištenju i normiranju drva imaju druga čije značenje,
jer kod njih dolazi do kemijske razgradnje lignina i celuloze. U te greške spadaju razne truleži. Kirteriji
za svrstavanje truleži: smještaj u deblu, te ton boje.
a)Truleži
- prema smještaju u deblu: središnja, periferna, nepravilna
Trulež prema tonu boje:
- bijela ; trulo drvo pokazuje bijeli ton,
- crvena ili sme đa: u početku je svjetlijeg a kasnije tamnijeg
tona, opasnija je od bijele (hrast, vrba, bagrem, ariš),
- žuta : trulo drvo ima žutu boju (bijeli hrast),
- prošarana trulež je tip bijele truleži sa sme đim mrljama.
5) GREŠKE OD INSEKATA
Greške od insekata nastaju napadom različitih insekata (kukaca) i njihovih li činki (larvi) na živo,
oboreno, neobrađeno i obrađeno drvo, zbog hrane i skloništa. Tako nastaju bušotine malih promjera
"mušičavost" i većih promjera "crvotočina". Najčešći insekti koji napadaju drvo su: strizibuha, termit,
potkornjak, osa drvarica i dr.
a) Lisičavost
To je greška koja se vidi kao zaostala oblina na gra đi kod dasaka, greda, gredica, a može biti
jednolična ili dvolična
b) nejednakost debljine i širine
- ova greška nastaje skretanjem pile za vrijeme obrade trupaca
- mjeri se razlikom izme đu najveće i najmanje debljine, odnosno širine po dužini daske.
15
2.6. Bolesti drva
1. Crvotočina – vrlo opasne pogreške drva prouzrokuju neki kukci. Ti kukci snesu u drvo svoja
jaja iz kojih se izlegu ličinke. Ličinke, koje obično nazivamo «crvi», pohlepno žderu drvo, pa
izrađuju čitave labirinte šupljih kanala. To je poznata crvotočina, koja se često opaža tek pri
samoj obradi drveta.
Crvotočina napada drvo u rastu, na skladištima, u gotovim konstrukcijama, pa je to jedan od
najopasnijih uzročnika propadanja drveta.
2. Gljivičavost – Sitni biljni organizmi, a s njima i specijalne gljive napadaju i drvo u rastu i
oboreno drvo i drvo u konstrukcijama. Gljivičavost se osobito razvija kad je drvo u
zatvorenom, vlažnom i mračnom prostoru. Razvija se u temp. od 18 – 220C, a već kod 350C
bakterije gljivičavosti uginu.
3. Trulež – Trulež uzrokuju sitni organizmi i gljivice, koje drvo potpuno unište.
Skidanje kore potrebno je što prije nakon sječe, jer se ličinke crvotočina nalaze pod korom.
Nagorijevanie; pougljena površina ne daje hranu bakterijama, a paljenjem nastaje i tanki sloj
katrana koji štiti drvo od vlage. Nagorijevanjem se uništavaju žive bakterije i drvo se suši. Na
pougljenom dijelu organizmi ne nalaze hranu, pa ga ne napadaju.
Tlačno impregniranje – u drveno tkivo se ubrizgavaju različiti organski spojevi (cinkov klorid,
bakreni sulfat). Time se građa najbolje štiti od napada bakterija i svega što uzrokuje trulež i
crvotočinu.
16
3. DRVENA GRAĐ A
Prema uporabi drvo se razvrstava u tri kategorije:
- tehni č ko drvo, kemijsko drvo i ogrjevno drvo.
Tehničko drvo mora biti prikladno za industrijske, zanatske i gra đevne prerade i proizvode.
Drvna industrija koristi drvo za izradu drvene gra đe, građevne stolarije, za namještaj i za drvene
poluproizvode. (U zanatskoj uporabi drvo je neophodno u tesarskom, stolarskom, parketarskom,
roletarskom, drvotokarskom i drvorezbarskom obrtu).
Prema kvaliteti drva za konstruktivne potrebe drvena građa dijeli se u tri klase:
I. klasa - građa naročite nosivosti (koristi se iznimno i to na mjestima velikih optere ćenja,
npr. za lijepljene lamelirane konstrukcije),
II. klasa - građa normalne nosivosti (upotrebljava se za sve klasi čne drvene konstrukcije,
krovne konstrukcije, oplate, mostovi, skele,…),
III. klasa - građa male nosivosti (za manje opterećene elemente kao što su
dijelovi oplata, skela, podupore i klinovi)
Prije nego što se drvo na taj način obilježi potrebno je provesti kontrolu kvalitete koja se
sastoji od ispitivanja svojstava, pogrešaka i bolesti drva.
17
3.2. Vrste drvene građe
a) obla građa
b) poluobla građa
c) tesana građa
d) piljena građa
B) Poluobla građa – to je ustvari obla građa prerezana po dužnoj polovini. Koristi se za razne
pomoćne elemente u građevinarstvu. Obrađena i dotjerana poluobla građa može poslužiti za
oblaganje zidova i za izradu brvnara.
18
Danas se trupci ili debla rjeđe javljaju kao materijal u radu tesara.
Ipak kod privremenih konstrukcija, teških skela, podupiranju kod iskopa tunela, zaštiti iskopa kod
sanacije temelja, sanacije stropnih konstrukcija, zidova, greda bit će uobičajeni građevinski materijal.
Kod pilana proračun volumena oble građe je obvezno znanje. Mnoga poduzeća kao i tesarski obrtnici
imaju malu ili ve ću pilanu koju koriste za rezanje građe za svoje potrebe a rjeđe za prodaju osim
možda za uslugu piljenja.
Obzirom da naše deblo ili trupac nije pravilni valjak ve ć krnji stožac sa dvjema bazama razli čitih
promjera. Ove baze nisu idealni krugovi pa se do promjera dolazi mjerenjem promjera tesarskom
klupom ili metrom u dva okomita smjera te se na taj na čin dolazi d o promjera d1 i d2 kao njihove
srednje vrijednosti.
Dužinu trupca mjerimo metrom.
Općenito volumen prizme ili valjka je površina baze pomnožena sa njezinom visinom ili dužinom.
V = A · l m3 gdje je
V – volumen u m3 na tri decimale 0,000
A – površina baze u sredini dužine u m2
l – dužina trupca u m
Primjer 1.
Izračunaj volumen trupca koji ima zadano:
d1 = 54 cm = 0,54 m
d2 = 46 cm = 0, 46 m
l = 500 cm = 5,00 m
Prvo ćemo izračunati srednji promjer ds a zatim površinu presjeka A a zatim volumen
V= A·l (m3)
Primjer 2.
Izračunaj volumen trupca ako je zadano:
ds = 48 cm = 0, 48 m
l = 800 cm = 8,00 m
2 2
d s π 0,48 π 0,2304 π 2
A= = = = 0,18086m
4 4 4
19
3.4. Volumen rezane građe
Izračunavanje volumena daski, letvi, gredica, greda te raznih trokutastih ili trapeznih lajsni koje su kod
rada tesara dosta česte.
V = A · l (m3) gdje je
V – volumen u m3 na tri decimale 0,000
A – površina baze (pravokutnik, trokut, trapez) u m 2
l – dužina elementa u m
Primjer1.
Izračunaj volumen gredica koje su dužine 400 cm a presjek je 48/76 mm ako ih trebamo 40 komada.
V1 = A • l
A = 0,048 · 0,076 = 0,003648 m2
Volumen jedne gredice je
V1 = A • l = 0,003648 · 4,00 = 0,014592 m3 za jednu gredicu
Volumen za deset gredica n = 40 kom
V10 = V1· n = 0,014592 ·40 = 0,58368
V10 = 0,584 m3
Primjer 2.
Imamo 2,485 m3 daski debljine 24 mm. Treba odrediti koju površinu možemo popoditi sa ovim
daskama.
V=A•d
2,485 = A • 0,024
A = 2,485/0,024 = 103, 54166
A = 103, 54 m2
Primjer 3.
Koliko kubika daski trebamo za 136,48 m2 dašćane podloge ako je daska debljine 24 mm.
V=A•d
V = 136,48 • 0,024 = 3,2755
V = 3,276 m3
20
Tesarski pribor
a) Pribor za mjerenje
- metar, dvometar, mjereća vrpca i mjereća letva
b) Pribor za obilježavanje
- tesarska olovka, ravnalo, pravokutnik
- visak i libela
Tesarski alat
a) Alat za piljenje
- razne vrste pila
b) Alat za tesanje
- razne vrste sjekira
c) Alat za dubljenje
- razne vrste dlijeta
d) Alat za udaranje
- drveni malj, bat
- metalni čekić
e) Alat za bušenje
- bušilica i svrdla
21
f) Alat za poravnavanje
g) Ostali alat
Tesarska pomagala
Koristit ćemo ih kod opsežnijih tesarskih radova gdje će nam biti od velike koristi u brzini izvo đenja te
smanjenju fizičkih napora.
Veći broj pomagala ćemo koristiti u tesarskoj radioni ili pogonu a manji na gradilištu a to su
- nogare, radni stolovi, mjerila, šablone, štitnici, ladice,
22
5. VEZNA SREDSTVA
Vezna sredstva imaju zadatak da povežu dva ili više drvenih elemenata u jednu cjelinu
(i spriječe pomicanje na mjestima spojeva elemenata).
23
24
5.2.1. ČAVLI
- to su žičani komadi od glatkog čelika koji su s jedne strane zašiljeni, a na drugoj strani imaju glavu.
- dimenzije nekog čavla označuju se prema debljini i dužini njegova trupa kao razlomak u
kojem brojnik znači promjer čavla u 1/10 mm, a nazivnik njegovu dužinu u mm.
Rad s čavlima
- čavli se zabijaju u drvo pri čemu se vlakna drveta razmiču
a) puni redovi
b) naizmjenični redovi
c) dijagonalni redovi
25
5.2.2. VIJCI
- upotrebljavaju se u mekom i nedovoljno suhom drvetu, jer bi se čavli zbog svoje glatke površina
izvlačili van zbog rada drveta.
- vijci imaju glavu sa zarezom, glatki valjkasti trup i dio sa spiralnim navojima
- vijci se razlikuju po veli čini i po obliku glave
- dužine vijaka = 10 – 100 mm
- u drvetu se najprije izbuši rupa, i to nešto plića od dužine vijka, a
zatim ga se pričvrsti odvijačem.
- manji se vijci mogu zabijati čekićem, ali ne potpuno nego se do
kraja pričvrste navijačem.
2. Vijci s maticom
26
5.2.3. GANG-NAIL PLOČE
Zubate ploče ili ploče za čavlanje proizvode se prešanjem (štancanjem) iz čeličnog pocinčanog lima.
Najčešće se proizvode u nekoliko standardnih veli čina zubaca, u trakama različitih dimenzija.
Različitih su oblika zubaca a nastale su iz potrebe da se dugotrajan rad pojedinačnog zabijanja čavala
zamjeni brzom ugradnjom ploča velikog kapaciteta nosivosti. Nakon utvr đivanja potrebne površine, iz
traka se izrezuje ta površina u obliku, prema obliku spoja i ugrađuje prešom.
5.2.6. Papuče
5.3. LJEPILA
Lijepljene konstrukcije razlikuju se od klasi čnih drvenih konstrukcija zato što se ti elementi
spajaju u površinama, a ne u to čkama.
Bušenjem rupa i izradom zasjeka i utora za umetanje tradicionalnih veznih sredstava slabi se drvena
konstrukcija, a vezanjem ljepilom ostaje cjelovita po čitavoj veznoj površini.
Vezanje drveta ljepilom zahtjeva precizan rad. Drvo mora biti dovoljno suho, a površine koje će se
lijepiti potpuno ravne. Slijepljene dijelove treba umjetno stezati.
Lijepljene spojeve smatramo čvrstim nepopustljivim spojevima.
Koriste se prirodna ljepila životinjskog ili biljnog porijekla, kao i sinteti čka ljepila od
umjetnih smola.
27
6. TESARSKI VEZOVI
Rijetko samo jedan komad drvene građe sačinjava gotovu građevinsku konstrukciju.
To je npr. telegrafski stup koji kao obla građa preuzima konstruktivnu funkciju bez konačne tesarske
obrade.
Složenije drvene konstrukcije sastavljaju se redovno od mnogo pojedinih komada drveta. Svaki
pojedini komad povezuje se na razne načine s drugim komadom, a svi zajedno složeni i povezani
tvore čvrstu drvenu konstrukciju.
Mjesta, na kojima se međusobno povezuju pojedini komadi, moraju biti tako tesarski obra đeni i
učvršćeni da konstrukcija kao cjelina odgovara svojoj svrsi.
Ta mjesta se obrađuju različitim načinima tesarske obrade i u čvršćuju raznim veznim sredstvima, ve ć
prema tome kakva se čvrstoća zahtjeva od gotove konstrukcije.
Vrste tesarskih vezova najlakše se razlikuju po me đ usobnom položaju dvaju glavnih elemenata
konstrukcije, koji se povezuju.
ad 1) oba elementa se svojim čeonim stranama priljube ili sudare, pa se nekim veznim sredstvo
međusobno povežu.
ad 2) završni kraj prvog i početni kraj drugog elementa se prikladno obrade i me đusobno preklope, pa
se onda učvrste veznim sredstvom.
ad 3) završni kraj jednog i početni kraj drugog elementa prehvate se trećim elementom, pa se oba
kraja prvih dvaju elemenata nekim veznim sredstvom učvrste s trećim elementom.
ad 4) na završnom kraju jedne grede izradi se tzv. čep, a na početnom kraju druge tzv. raskol (utor).
Čep se umetne u utor i učvrsti veznim sredstvom.
Sva četiri načina upotrebljavaju se za sve vrste drvene građe, ali samo onda, ako je
mjesto veza poduprto nosivom konstrukcijom (npr. zid), jer ovi vezovi ne daju uvijek nosivoj
konstrukciji potrebnu čvrstoću.
28
Sudari
Ovi vezovi se izvode za nastavljanje dasaka pri izvedbi podova i oplata, za nastavljanje letava pri
letvanju krovnih površina (nosioci pokrova), za nastavljanje greda pri izradi drvenih stropova, i za
druga nastavljanja, kad je ispod sudara čvrsta podloga.
Sudari se izra đuju kao ravni ili kosi sudari.
Prijeklopi
- dolaze u obzir uglavnom za povezivanje greda, kao masivnijih elemenata, a za povezivanje tanje
građe (platica, dasaka i letava) samo izuzetno. Tako đer je dobro da je sustav spojenih greda iznad
nosive konstrukcije, koja bi podupirala vez.
29
Prijevezi
- to su vezovi koji gotovo uvijek djeluju s čeličnim veznim sredstvima. Prednost prijeveza pred
prijeklopima je u tome što je tesarska obrada veza jednostavnija, i lakše je sastavljanje konstrukcije.
- upotrebljavaju se za međusobno povezivanje greda u težim drvenim konstrukcijama.
Učepljenja
- rijetko dolaze u obzir za vodoravna produženja, jer se tesarskom obradom takvih vezova drvena
masa greda slabi više nego obradom drugih vrsta vezova. Zato se ovi vezovi upotrebljavaju za
neopterećene ili slabo opterećene drvene konstrukcije, no vez mora biti poduprt drugom nosivom
konstrukcijom.
30
Sudari
31
Prijeklopi
Prijevezi
Učepljenja
32
6.3. Vezovi pravokutnog sudaranja
- ovi slu čajevi se najčešće javljaju između stupova i greda
Vrste :
Nalijeganja
Prijeklopi
Učepljenja
33
34
35
36
Nalijeganja
37
38
6.9. Određivanje dimenzije obrade tesarskog spoja
Ako se ne vrši dimenzioniranje spoja tada ćemo do njegovih dimenzija doći na osnovu
iskustvenih veličina koje imamo u literaturi .
Primjer:
Odredi dimenzije obrade kosog prijeklopa s ravnim sudarom u vezu horizontalnog produljenja ako je
presjek 16/16 cm.
1. duljinu prijeklopa
lp = ( 2 – 3 ) · v = ( 2 – 3 ) · 16 = 32 – 48 cm
Znači da naša dužina prijeklopa može biti unur ovih granica a odabiremo takvu dužinu prijeklopa koja
će biti djeliva sa 3, i odabiremo:
lp = 42 cm
ls = 1/3 · lp = 1/3 · 42 = 14 cm
3. visinu sudara
hs = 1/6 · v = 1/6 · 16 = 2,66 cm
mi možemo odabrati hs = 2,5 cm ili hs = 3,0 cm
Odabiremo hs = 3,0 cm
Na osnovu tovoga možemo nacrti u mjerilu naš tesarski spoj sa dimenzijama obrade u nacrtu tlocrtu i
presjeku
39
Priprema građe
Dobavljena građa se sortira a zatim se pristupa krojenju uz prethodno mjerenje, obilježavanje
zacrtavanje.
Tesar mora pregledati svaki komad nabavljene gra đe i neispravnu mora zamijeniti.
Tesar mora stručno ocijeniti svojstva i eventualne pogreške kako bi budu ća konstrukcija bila što čvršća.
Osobito treba pregledati elemente na savijanje u odnosu na kvrge, lisičavost, i čvorove u smjeru
vlakanaca. Ovaj pregled svakog komada služi tesaru da pravilno označi odnosno obilježi stranu ili "lice"
koja će se obrađivati čime će se drvena konstrukcija biti čvršća a eventualni nedostaci će se izbjeći.
Savjestan tesar će gredu koja je opterećena na savijanje obilježiti tako da će «starije drvo» (jezgru)
staviti na gornju stranu, a «mlađe drvo» (bijelikovinu) na donju stranu.
Tesar mora paziti na kvrge, smjer vlakanaca i lisi čavost i takvu građu obilježiti, da ti nedostaci što
manje štete čvrstoći konstrukcije.
Budući da su u nacrtima čiste ili vidljive dužine, pri nabavi drvene gra đe treba predvidjeti veće dužine
za pojedine pozicije i to iz slijedećih razloga:
-točnog krajčenja
-izrade preklopa
-izrade čepova i slično
Ovo povećanje iznosi 10% za kraće i 5% za duže elemente.
40
Radionički nacrti rade se nakon izvedbenih i to naj češće izvođač za svoje potrebe u u odnosu na
tehnologiju izrade drvenih elemenata i tesarskih spojeva.
Za razliku od tehničkog crteža radionički nacrt sadržat će sve elemente obrade.
Radionički nacrti radit će se za svaki element ili tesarski vez posebno koji će imati broj pozicije.
9
9
3 11 14 11 3 7 7
14 14 14 14
42
TLOCRT
7
4
1
7
14 14 14
42
3
41
7. PRIPREMNI RADOVI
Izgradnja objekta prolazi kroz nekoliko faza:
1. Prethodni radovi
2. Projektna dokumentacija
3. Pripremni radovi
4. Građ enje
Prethodni radovi: traženje svih potrebnih podataka o terenu, okolišu, podzemnim vodama, klimi... i
svim elementima koji mogu biti važni za odre đenu parceli ili objekt.
Projektna dokumentacija: Kada investitor (osoba ili poduzeće koje osigurava novac za gra đenje)
naruči projekt kod projektanta potrebno je da priloži "urbanističke uvjete", te niz podataka o čvrstoći
terena, podzemnim vodama, klimi, prometnim vezama, i dr., što će biti podloga za izradu projektne
dokumentacije.
Projekt ili projektna dokumentacija - papirnati dio izvođenja objekta iscrtavanjem objekta u svim
njegovim karakterističnim dijelovima sa svim potrebnim pisanim prilozima.
Ukoliko su projekti izvedeni u skladu s urbanisti čkim uvjetima, te ostalim zakonima i propisima
komisija nadležna za graditeljstvo izdati će dozvolu za građ enje.
Nakon odobravanja projektne dokumentacije investitor raspisuje natje čaj za izbor izvo đača.
Povoljnost izvo đača mjeri se u cijeni, vremenskim rokovima i kvaliteti.
GUP DPU
23
6 10 3 4
K.È. 7888/2
P =885 m2
4
.
7
1
P+1
3 0
4
REGULACIJSKA LINIJA
SKLISKA ULICA
ULAZ NA PARCELU
POVRŠINA ZA GRAÐENJE
ULAZ NA PARCELU
ULAZ U KUÆU
42
Dakle, za svako građenje treba unaprijed nabaviti geodetski snimak parcele, ishoditi lokaciju
objekta u skladu s urbanističkim planom i skupiti podatke o zemljištu. Nakon toga se može izraditi
projekt na osnovu kojega pribavljamo građevinsku dozvolu. Tek tada treba pristupiti površinskom
uređenju gradilišta i obilježavanju temelja, a poslije toga izvršenju gra đevinskih radova.
GRA Đ. LINIJA
A B
C D
43
Nanosna skela - privremena drvena konstrukcija koja služi za nanošenje položaja širine
i međusobnih udaljenosti budućih temelja, odnosno za obilježavanje
temelja i prizemnih zidova zgrade.
Nanosna skela se sastoji iz drvenih kol čića ukopanih u zemlju na mjestima sudaranja trakastih
temeljnih zidova, na koje se pribijaju daske s gornjim rubom u horizontali.
Na gornjim ivicama dasaka zasijecaju se mjesta koja ozna čavaju širinu temelja i zateže žica izme đu
dvije paralelno postavljene daske suprotnih nanosnih skela. Odmjeravanjem širine temelja na gornjoj
stranici daske nanosne skele, postavljanjem i zatezanjem žica i spuštanjem viska na tlo, odre đuju se
točke i pravci kontura temelja. Polaganjem dasaka pljoštimice po terenu, tako da im unutrašnje ivice
budu pod vrhom viska spuštenog preko žica nanosne skele, fiksira se širina iskopa za temelje.
- nanosna skela, odnosno daske, podignuta je iznad terena od 80 - 100 cm.
- konture zgrade (temelja) na samom tlu obilježavaju se užim daskama debelim 24 mm koje uz rub
iskopa ostaju dok se do njihove visine ne izrade temelji. Te daske štite rubove iskopa od ošte ćenja i
urušavanja.
Nanosna skela se koristi sve dok se ne završi sa formiranjem i betoniranjem temeljnih greda
44
8. ZAŠTITA ISKOPA
8.1. Oblici iskopa i nasipa
Iskopi zemljišta ili tla izvodi se ru čno, strojevima ili eksplozivom što će ovisiti o kategoriji tla,
dubini iskopa i obliku kao i pojavi podzemne vode.
Iskopi općenito mogu biti široki i uski (slobodan rad bez ograni čavajućih faktora- u odnosu na širinu,
dubinu ili dužinu.
3. Specijalni temelji
– piloti, zdenci ili bunari, kesoni, zamjena tla,
45
10. Ostalo
- kosine nasipa ili usjeka
- utovar iskopanog materijala nakon miniranja u stijeni
- transport, razastiranje, planiranje i sabijanje zemljanih materijala u nasipu
I. – rastresita zemlja, laka i meka zemlja, čisti pijesak, nevezani šljunak, humus, rastresiti les
Iskop – lopate
II. - plodna zemlja, meka zdravica i pjeskuša, laka pjeskovita glina, glinoviti pijesak, zbijeni pijesak i
sitniji šljunak u slabije vezivom zemljištu.
Iskop - ašov ( štiharica )
III. – čvrsta i žilava zemlja ,zdravica, grubi poluvezan šljunak, utrinska zemlja s komadima kamena
samaca i prirodno vlažna glina s malim postotkom pijeska.
Iskop - ašov, kramp, budak ( kr čenica )
IV.
IV/1 – slabije i dobro uvaljani nasipi, barska zemlja, kamena drobina, suha glina, glinenci, lapor
Iskop - pijuk, za odvaljivanje poluge i ćuskije
IV/2 – trošne stijene, lapor, mekši i raspucani vapnenci, meki pješ čari, konglomerati
Iskop - pijuk, za odvaljivanje poluge i ćuskije, razbijanje batovima i klinovima, barut
V.- srednje čvrste stijene: vapnenci, pješčari, konglomerati, vulkanski tufovi
Iskop - barut, pijuk, za odvaljivanje poluge i ćuskije, razbijanje batovima i klinovima,
VI. – čvrste ali krhke stijene: jedri vapnenci, dolomiti, pješ čari, konglomerati
Iskop - dinamit
VII. vrlo čvrste stijene: granit, gabro, porfir
-
Iskop - samo dinamit
Razlikujemo sraslo tlo i otkopano koje se razlikuje po svojim svojstvima iako se radi o istom tlu
(stijena - lomljeni kamen – drobljeni kamen )
46
Karakteristike sraslog tla:
- veća čvrstoća
- veća nosivost
- veća stabilnost- manja mogućnost urušavanja
- teži iskop
Karakteristike otkopanog tla:
- manja čvrstoća
- slabija nosivost
- manja stabilnost- veća mogućnost urušavanja
- lakši iskop
Voda u tlu
Veliki utjecaj na kvalitetu zemljišta bit će količina vode u tlu koje će odbrat vrstu stroja, način iskopa i
zaštitu.
Sama voda u tlu nastaje najčešće od oborina ili površinskih voda (vodotoci, akumulacijska jezera,
jezera) koje prodiru u tlo.
Ove kosine možemo koristiti kod izrade usjeka i nasipa s time da su nam kosine nasipa blaže za 1/3
nego kod usjeka.
47
Zaštita pomoću oplata
U principu imamo zaštitu uskog i širokog iskopa koja se bitno razlikuje.
Zaštita uskog iskopa je jednostavnija jer zaštitu provodimo razupiranjem a kod širokog podupiranjem
Kod uskog iskopa zaštita može biti potpuna ili djelomi čna..
b) potpuna zaštita
Iskop se vrši u 3 faze stime da se nakon svake faze iskopa
pristupa razupiranu kad se radi o dubini iskopa od 2,00 – 3,00
m i to u II, III i IV/1 kategoriji tla .
48
Oplate su privremene pomoć ne konstrukcije koje daju betonskoj smjesi željeni oblik, a služe i
procesu otvrdnjavanja betona.
U oplatama se dakle svježi beton ugrađuje, tj. zbija (vibrira) i oblikuje tijekom procesa njegovog
stvrdnjavanja.
Nekada su oplate potrebne samo u razdoblju od prvih 12 sati, a u nekim slu čajevima i do 28 dana.
U nekim slučajevima uopće nije potrebna oplata, npr. kod izvedbe temelja u čvrstoj zemlji, ili je
dovoljno da se oplata izvede s jedne strane., npr. kod potpornih zidova ili kod zidova koji su s jedne
strane obloženi kamenom.
Oplata za izvedbu betonskih konstrukcija moraju biti dovoljno čvrste, dobro poduprte, tako da
izdrže pritisak svježe betonske mase i tako izvedene da se daju lako skinuti bez većeg
potresanja.
Neposredno prije ugrađivanja betona oplatu treba nauljiti (namočiti).
Kod inženjerskih konstrukcija stupovi i podupore oplate moraju biti iz jednog komada, dok se u
zgradarstvu dozvoljava da se 2/3 svih stupova i podupora budu sastavljeni iz dva komada.
Stupovi moraju počivati na nepopustljivoj podlozi na klinovima ili podložnim dašćicama.
S obzirom da je osnovna zadaća oplatnih sklopova preuzimanje opterećenja od konstrukcije u
izvedbi, svakako moraju biti nedeformabilni i propisno ukrućeni, jer da bi dale projektirani oblik, trebaju
u nepromijenjenom obliku i položaju izdržati i odgovaraju ću strojnu obradu. Kontaktne površine sa
svježim betonom moraju imati karakteristike koje jam če izvedbu kvalitetnih vidljivih površina gotovih
konstrukcija. Mora biti zadovoljena to čnost dimenzija, a zbog ekonomičnosti važna je prilagodljivost
izradi različitih formi i sklapanje i rasklapanje sklopova treba biti što jednostavnije i brže. Pogreške kod
oplate imat će za posljedicu neodgovarajuće izvedenu betonsku konstrukciju (element), čije
popravljanje zahtijeva dodatni utrošak vremena i remeti planirani termin i redoslijed drugih aktivnosti na
projektu (izvedba a.b. konstrukcija se nalazi na 'kriti čnom putu'), a što povećava financijske izdatke.
Bez obzira na primijenjenu tehnologiju, oplate su neizostavne, privremene konstrukcije u svim
područ jima graditeljskih djelatnosti (visokogradnji, niskogradnji, tunelogradnji i dr.).
Kod zidanih konstrukcija oplate pomažu za oblikovanje pri izvedbi lukova i svodova od opekarskih
proizvoda ili kamena. Pri radovima na pro čeljima zgrada, bilo zidanih ili armiranobetonskih, kao i
krovnim konstrukcijama, upotrebljavaju se za zaštitu prolaznika od pada materijala s visine. Za to se, u
vidu sigurnosnih, laganih, najčešće praktično sklopivih platformi i platoa, pričvršćuju na vanjsku stranu
građevine (npr. međuetažne a.b. ploče).
Što se tiče same cijene armirano-betonske konstrukcije, ovisno o složenosti i veli čini presjeka
elementa, oplata sudjeluje od 20 do 40%.
49
Podjele oplata
Način izrade oplate vrlo je često uvjetovan vrstom materijala od kojeg se radi.
Osim kod nekih posebnih slučajeva (izgubljena oplata), oplata je pomoćni materijal koji se ne
ugrađuje jednom, nego se ista upotrebljava za izvedbu više konstrukcija (betonskih elemenata).
Broj upotreba ovisi o njezinim svojstvima (materijalima) i načinu ophođenja s njom tijekom
vijeka korištenja.
Drvene oplatne plohe 'krojene' na gradilištu i spojni se dijelovi ubrajaju u potrošni materijal, a tvorni čki
izrađene ploče i metalni dio sklopa vode se pod inventarom građevinskih poduzeća.
Površina betona predstavlja točan otisak površine oplate. Šupljine u oplati uzrokuju veliki
gubitak morta, što smanjuje čvrstoću konstrukcije. Da bi se smanjili ovi defekti, površine
betonske konstrukcije moraju se poslije skidanja oplate izravnati žbukanjem.
50
Pod oplatama se općenito podrazumijevaju kompletni oplatni sklopovi – privremene
konstrukcije od više karakterističnih osnovnih i pomoćnih elemenata.
Svaka oplata se sastoji od stranice koja oblikuje konstrukciju, od steza č a i razupora koji
osiguravaju nepromjenjivost oblika konstrukcije, te od podupirač a koji sprječ avaju prevrtanje
konstrukcije.
• da su svi materijali od kojih su izrađeni elementi oplata vodootporni, što znači da pod
betonskih konstrukcija
• rješenja povezivanja, sklapanja i skidanja oplatnih sklopova trebaju omogućiti laganu
• raspoloživim strojevima
Za betonske konstrukcije potrebno je izraditi velike površine oplata. Kod prosje čno složene građevine
za jedan prostorni metar betonske konstrukcije potrebno je izraditi 8 do 15 m 2 oplatnih površina, a kod
tankostjenih složenih konstrukcija i do 20m 2 oplata po m3 betona.
Za izradu oplata potreban je umni i fizički ljudski rad. Tehni čkim rješenjima oplatnih sklopova utrošak
ljudskog rada se može smanjiti, ali nikako ne i izbje ći. Oplate mogu raditi samo obučeni radnici, tesari,
koji poznaju osnove postavke prijenosa optere ćenja betonskih konstrukcija. Neuspješno izveden dio
betonske konstrukcije mora se ukloniti razaranjem materijala uz zastoj svih radova, što je uzrok velikih
neželjenih dopunskih troškova.
U tradicionalnoj gradnji gdje prevladavaju neobra đene drvene oplate koje se uvijek ponovno
kroje za svako betoniranje nije se moglo i ći dalje naprijed u pogledu brzine i cijena, jer je deficitarnost i
skupoća drvene građe, te sporost pri obradi oplata potiskivana suvremenijim tehnologijama gra đenja.
Današnje drvene oplate se rade od prefabriciranih plo ča koje se nakon stvrdnjavanja betona lako
demontiraju, te im je trajnost velika.
51
Pored unaprjeđenih drvenih oplata koje su ojačane ili presvučene novim materijalima pojavile su
se u upotrebi i našle znatnu primjenu oplate u cijelosti napravljene od metala, uglavnom čelika raznih
kvaliteta. Također je pogodna kombinacija drveno-čeličnih oplata gdje kostur, nosivi dio koji čini čelični
skelet, a samu presvlaku šperplo ča, ali znatno bolje kvalitete (vodootporna, čvršća). Racionalizacijom
upravo na radovima oplaćivanja može se postići znatna ušteda.
Suvremeni sustavi za oplaćivanje sve se više orijentiraju na opla ćivanje kao montažni proces, s čim je
poboljšana i tehnička sigurnost i zaštita na radu.
• ravne površine
Nedostaci istih su :
• loša (slaba) prilagodljivost raznih elemenata konstrukcije
Kako je na svim gradilištima neophodan prostor za tesare, za izradu, preradu, popravke oplata i
sklopova, to se daju skice prostornog rasporeda.
Slika - Shema ve ćeg tesarskog prostora: 1-stolovi, 2-cirkulari, 3,-tra čna pila, 4-blanjalica
52
Prednosti: - Izbor materijala i metode šalovanja s obzirom na uporabne zahtjeve osigurava optimalni
tijek radova. Plagođavanje nacrta i visina katova posebnostima (specifikacijama) oplatnog materijala
koji je raspoloživ izvo đaču može rezultirati značajnim povećavanjem učinkovitosti i produktivnosti.
Kod utvr đivanja mjera za građevne dijelove potrebno je paziti kako bi se, u što ve ćoj mjeri, mogli
primjeniti jedinstveni, površinski veliki oplatni elementi bez me đuoplate od potrošnih, promjenjivih
prijelaznih dijelova.
Primjena bilo koje vrste oplate je isplativija što se češće koristi što manji broj razli čitih oplatnih
elemenata i to bez modifikacija (promjena). Komplicirani geometrijski oblici gra đevnih dijelova, a time i
oplata, otežavaju i poskupljuju izvođenje oplata pogotovo kad se moraju nabavljati za njih posebni
oplatni elementi neobičnih i za upotrebu nepraktičnih dimenzija. U visokogradnji potrebno je u najve ćoj
mogućoj mjeri osigurati taktno izvo đenje radova kada se radi o izgradnji katova jer više jednakih faza
izrade s jednakim oplatama znatno smanjuju troškove gra đenja.
Plan šalovanja mora biti toliko jednostavan i pregledan tako da ga svaki stru čni radnik može lako
pročitati. Mora biti izrađen po fazama rada i ne bi trebao sadržavati nikakve nepotrebne mjere. Odrediti
upute šalovanja koje se tiču količine i položaja sidra i odstojnika te drža ča armature.
Kod većine visokogradnji, upute koje se tiču položaja vodova svih vrsta nastupaju tek nakon
sastavljanja planova šalovanja, a treba ih ucrtati u planove oplata.
Na temelju plana šalovanja pravi se specifikacija ili popis dijelova. Svi navedeni oplatni elementi bivaju
predočeni u vrlo preglednoj formi što olakšava kupnju, izradu, naručivanje, pripremanje, opoziv i
isporučivanje oplata; temelj svakog rasporeda troškova. Sve treba biti u okviru logistike gradilišta.
53
Projekt oplate sačinjavaju:
a) detaljni crtež iz kojega se vidi raspored elemenata oplate u tlocrtu, fasadi ili razvijenoj površini
objekta, koji se betonira. Na detaljni crtež nanose se oznake, date slovima ili brojkama ili marke
elemenata oplate, koje se kasnije ispisuju na te elemente u stvarnosti. Da bi se povoljnije mogli koristiti
pri radu, detaljni crteži se izrađuju u omjerima — 1 : 100 ili 1 : 200.
b) spisak elemenata oplate istog tipa, koji se sastavlja na osnovu detaljnog crteža i koji sadrži naziv
elemenata, njihove marke, brojeve tipskih crteža, prema kojima se oni izra đuju, glavne dimenzije i
potreban broj elemenata istog tipa.
c) tipski crteži elemenata oplate koji se crtaju, pridržavaju ći se mjerila i koji sadrže sve podatke, koji
su potrebni za izradu ovih elemenata (glavne dimenzije elementa, dimenzije i kvaliteta materijala,
dimenzije i raspored klinova, zavrtanja i druge podatke). Mjerilo tipskih crteža je 1 :10 ili 1:5;
d) radni crteži koji se izra đuju na osnovu spiska elemenata istog tipa i koji se pri narudžbi daju radi
izrade oplate, Oni se mogu crtati manjeg formata, od oka (ne pridržavajući se točno mjerila), u obliku
shematskog crteža elementa, sa navođenjem broja tipskog crteža, prema kojem treba izvršiti,
narudžba, broja naručenih elemenata, marke elementa, njegovih glavnih dimenzija i drugih potrebnih
podataka. Pri naručivanju elemenata istog tipa sa nekoliko različitih dimenzija, ovi se podaci uklju čuju u
tablicu, koja se daje na istom crtežu;
e) skica postavljanja oplate i skela koje ovu oplatu nose - obuhva ća plan rasporeda stupaca i drugih
elemenata na koje se oslanja oplata i presjeke oplate sa davanjem njenih veza. Za ove crteže
preporučuje se mjerilo 1:50.
54
Suhi premazi dolaze na gradilište kao praškaste tvari kojima se na gradilištu prave vodeni rastvori i nanose se na
oplatne plohe. Prije izlijevanja betona premazi se moraju osušiti zato što premazi između betona i oplatne plohe
stvaraju tanki sloj koji omogućava lako odvajanje oplata od očvrsnulog betona. Za premaze se najviše koristi
mješavina gašenog vapna i gipsa, ali se rade i od kamenog brašna s umjetnim vezivima. Suhi premazi su osjetljivi
na kišu, kvašenje i udare te se oštećuju kod postavljanja betonskog čelika i hodanja radnika. Pogodne su za
drvenih i oštećenih oplatnih ploha jer dijelom popunjavaju oštećenja i na oplatnoj plohi izravnavaju i zaptivaju
površinu.
Masni premazi su otopine izrađene od mineralnih ulja ili parafina sa rastvaračima. Na gradilište dolaze
pripremljene otopine, u bačvama od 100 do 200 kg. Prije uporabe se moraju dobro izmiješati jer nakon dužeg
stajanja u bačvama se na dnu javlja talog. Na oplatne plohe se nanose krpama, spužvama i prskalicama u tankim
slojevima. Nakon desetak minuta rastvarači isparavaju a masne tvari ostaju na površini. Pogodne su za glatke
oplatne površine kao što su plohe od šperploče, lijepljenog drveta ili čeličnih limova. Utrošak materijala za
mazanje oplata je oko 0,1 do 0,2 kg/m2.
U suvremenijim radionicama za izrade oplata postoje posebna postrojenja za čišćenje oplata gdje se mogu čistiti
elementi od 30 cm do 3,30 m visine, različitih širina i debljina. Uređaji za usisavanje prašine, podesiva prolazna
brzina ili individualno podesiva tlačna sila četkanja su pretpostavke za temeljito čišćenje, ali i ono koje štiti.
POSTAVLJANJE OPLATE
Postavljanje oplate vrši se prema detaljnim i radnim crtežima. Postavljanje treba vršiti u skladu
sa grafikonom radova, koji predvi đa mogućnost višekratnog korištenja oplate.
Za svaki dio objekta, koji treba betonirati treba se na vrijeme dostaviti kompletna oplata i svi
dijelovi potrebni za njeno vezivanje. Oplata, koja se isporu čuje gradilištima, mora biti primljena uz
učešće predstavnika tesara, koji ce tu oplatu postavljati. Pri prijemu oplate, provjerava se kompletnost
prispjele partije: za svaki dio objekta, koji treba betonirati treba se na vrijeme dostaviti kompletna oplata
i svi dijelovi za njeno vezivanje. Pri prijemu oplate, mora se provjeriti pravilnost ozna čavanja
(markiranja) njenih elemenata s obzirom na odgovarajuće detaljne crteže. Marke moraju biti ispisane na
elementima jasno, upadljivom masnom bojom.
Prijem čelične oplate. Elementi čelične oplate, koji se izra đuju u pogonima, moraju imati kontrolni žig
pogona. Pri prijemu oplate koja je ve ć upotrebljavana, mora se vršiti pojedina čno provjeravanje stanja
stranica i drugih elemenata, kao i provjera da li je isporučen sav pribor za veze, ukru ćenja i sl. Kvalitete
površina stranica provjerava se pomoću ravne daske ili posebnog šablona (za krivo-linijske elemente).
Stranice, koje su ve ć bile u upotrebi. treba da budu očišćene od ostataka betona, a njihove radne
površine — premazane uljem.
Prijem drvene oplate. Dimenzije elemenata montažno-prenosive oplate provjeravaju se mjerenjem
pomoću čelične trake ili čeličnog metra; odstupanje od projektnih dimenzija po dužini i širini stranica
dozvoljava se najviše ± 5 mm. To čnost pravih kuteva na elementima provjerava se jednakošću njihovih
dijagonala. Pravilnost kalupa krivo-linijskih elemenata provjerava se pomo ću provjerenih šablona od
suhog drveta. Pri prijemu malih oplatnih stranica mora se provjeriti debljina dasaka, dimenzije i
raspored poprečnih gredica kojima su daske povezane. Svaka daska prikiva se za krajnje gredice sa
dva čavla, a za srednje — jednim čavlom. Čavli se zabijaju od strane okrenute betonu.
9.3. Skidanje oplate – oplatnih sklopova
Skidanje oplate trebaju obavljati; (treba ih točno uputiti kojim redom da skidaju oplatu, kako bi se
ona što manje povrijedila). Dobro je da se sastavljaju stalne grupe radnika, koji rade na postavljanju i
skidanju oplate. Ovakva grupa biće zainteresirana da skine oplatu u što ispravnijem stanju, što će joj
olakšati njeno postavljanje na novo mjesto.
Skidanje oplatnih sklopova nakon očvršćivanja betona je ujedno i aktiviranje izrađene nove betonske
konstrukcije za prihvat opterećenja za koje je namijenjena. Na nedovoljno čvrstoj konstrukciji
nepažljivim se skidanjem mogu izazvati pukotine ili prouzro čiti druge nepovoljne posljedice.
Kad se oplata skida aktivira se izra đena betonska konstrukcija koja u tom trenutku preuzima
opterećenja od vlastite težine i vanjskih utjecaja. Obzirom da se oplate skidaju prije nego li beton
dostigne konačnu čvrstoću, postupak skidanja oplate mora biti postupan i bez trzaja i udaraca.
Pri skidanju oplate zidova, prvo se uklanjaju ukrućenja — žičane zatege, vijci, kosnici i sl. Ži čane
zatege sijeku se klještima ili se osloba đaju skidanjem stega. Pri skidanju vijaka, prvo se odvijaju
navrtke, a zatim se lakim udarom klju čem ili čekićem izbijaju zavrtnji. Poslije skidanja zatega, prvo se
uklanjaju stege, zatim rebra i najzad stranice. Skidanje oplate treba vršiti po odvojenim dionicama: kad
su stranice horizontalne, na dužinu jedne stranice, a kad su stranice vertikalne — na dužinu kliješta.
Pri skidanju oplate stupova, prvo se skida donji okvir, zatim gredice, koje uokviruju isje čene otvore za
grede i podvlake. Posle ovog skidaju se dvije gornje stege, pa se zavla či kraj poluge u zazor između
preklopne i podložne stranice, odvajaju ći preklopnu stranicu od betona: pritom se iz podložne stranice
donekle izvlače montažni čavli kojima je sandu časta oplata vezana. Zatim se udarom poluge stranica
vraća natrag uslijed čega glavice čavala izlaze iz daske, te se mogu lako izvaditi. Isto ovako osloba đa
se i suprotna preklopna stranica. Ponavljaju ći ovu operaciju sa svakim sljede ćim parom stega,
postepeno se oslobađaju preklopne stranice od gore do dole, poslije čega se skidaju i podložne
stranice sanduka.
Nakon koliko se vremena od izlijevanja može oplata popustiti i aktivirati betonska konstrukcija
ovisi o mnogim okolnostima:
• temperaturi betona kod izlijevanja i očvršćivanja
• vremenskim prilikama
• statičkom sistemu
• rasponu konstrukcije
U trenutku skidanja oplate, beton bi trebao biti dovoljno čvrst da nosi sebe i ostalo opterećenje.
Oplate se mogu skidati kada beton dostigne 30% predvi đe ne č vrstoć e kod zidova, stupova i
drugih okomitih dijelova konstrukcije. Kod ploč a, greda i stupova izloženih savijanju ili izvijanju
oplate se mogu skidati kada beton dostigne 70% predvi đe ne č vrstoć e.
U slučaju da je temperatura ispod + 50C vrijeme skidanja oplate se produžuje.
56
9.4. Standardna dašćana oplata
Izrada oplata na mjestu građenja najstariji je na čin izrade oplata i sve suvremene vrste oplata
i postupci rada počeli su izradom oplata na mjestu građenja. Takav način rada danas koriste uglavnom
samo manji poduzetnici i samograditelji.
Uobičajen naziv za ovaj na čin izrade oplata je ¨krojene oplate¨ jer se drvena građa reže, sastavlja i
zakiva na mjestu izrade konstrukcije.
Tradicionalne oplate se koriste najviše pri izgradnji manjih, individualnih, zidanih objekata. Izvode ih
tesari uz pomoć izvedbenog plana u kojem su označeni svi dijelovi od armiranog betona - plan oplate ili
„Salung plan".
Kvaliteta betonskih konstrukcija i površina nakon uporabe krojenih oplata nije zadovoljavaju ća. Zidovi,
stupovi, grede i ploče su neravni, a odstupanje od projektiranog popre čnog presjeka je veliko. Na
vanjskim površinama su vidljiva mjesta propuštanja cementnog mlijeka, naro čito na spojevima dasaka i
kutovima. Korištenjem oplatnih ploha od šperploče ili lijepljenog drveta nešto se popravlja kvaliteta i
izgled konstrukcije ali utrošak vremena za izradu ostaje neizmijenjen.
Druga mogućnost izrada oplata na mjestu gradnje je korištenjem tvornički izrađenih elemenata.
Na mjestu gradnje sastavlja se oplatni sklop od tipskih elemenata, lakih drvenih rešetkastih i
sličnih nosača, oplatnih ploča, podupirača i drugih dijelova. Kod ovih oplata je kvaliteta
konstrukcije znatno bolja, ali utrošak rada nije znatno smanjen.
57
Kvaliteta betonske konstrukcije znatno je bolja u odnosu na drvene krojene oplate, ali utrošak rada je
velik. Kada se oplaćuju konstrukcije sa gotovim elementima u pravilu je potrebno pojedine dijelove
izraditi od drvene građe radi prilagođavanja obliku i veličini konstrukcije jer se gotovi elementi ne smiju
rezati i ukivati. Navedeni sustav koriste uglavnom obrtni čke radionice i manja poduzeća kod
nadogradnji i adaptacija zgrada. Utrošak rada je zna čajan i kreće se os 0,8 do 1,0 h/m2.
B) Ako se u nevezanom materijalu ne može posti ći pravilan i to čan iskop zbog zarušavanja,
onda za temelj dolaze u obzir niske obostrane oplate. Takve oplate se sastavljaju od unaprijed
priređenih stranica od dasaka debelih 24 mm međusobno povezanih prečkama na razmacima 50 - 60
cm. Stranice se postavljaju po ivicama budu ćih temelja fiksirane na njihovim krajevima pomoću viska s
žica nanosne skele.
Oplata mora biti točna, čvrsta i nepomična, a prije betoniranja treba ju pokvasiti.
58
Sa žice, zategnute iznad iskopa za temelj, po osi temelja, spušta se visak, pa se uz njegov šiljak,
okomito na pravac žice, postavlja mjerna letva, čija je dužina jednaka širini temelja plus dvostruka
debljina oplate. Na krajevima letve, u dno iskopa, zabijaju se kolci. Ova operacija ponavlja se na svakih
5 — 6 m po dužini iskopa. Preko kolaca se zatežu konopi, koji odre đuju položaj bočnih stranica oplate.
Drugi je način sastavljanja niske jednostrane oplate takav da se stranice oplate prislone uz gredicu
uzdužno položenu po tlu na vanjskoj strani oplate. Gredica se fiksira kolčićima na razmacima po 1,50
do 2,0 m. Kolčiće treba za 2 do 4 cm odmaknuti od gredice pa u me đuprostor staviti klinove. Gornji rub
svake stranice namješta se pomoću kraćih dasaka - kosnika koji se pribijaju na svaku drugu pre čku
stranice, tj. na razmacima po 100 do 120 cm.
59
b) dvostrana oplata
pr.: Niski zid od nabijenog betona u dvostrano postavljenoj dašćanoj oplati
Daščana oplata izrađuje se od dasaka, dimenzija 2,4/10 cm u čvršćenih čavlima u okomito postavljene
stupce na razmaku 60 do 70 cm. Bo čne potiske betonske mase primaju horizontalno postavljene
pojasne grede i prenose ih preko kosnika od dasaka. Zatezanje paralelnih dašćanih tabli vrši se žicom.
Poprečno postavljene letve održavaju projektirani razmak tabli.
60
c) Oplata oblih zidova
Zavojne dijelove zidova izvodimo u oplatama od okomtto postavljenih dasaka oslonjenih na
segmentno krojene remenate sastavljene od dva reda dasaka medusobno povezanih cavlima.
Izvodi se od uskih vertikalno postavljenih dasaka koje su pribijene na horizontalne lukove. Lukovi su
poduprti stupovima i poduporama, te vezani žicom.
61
62
9.4.4. Oplata AB nadvoja
Nadvoji su manjih raspona do 3,00m i nosivi sležajevima na zidu i presvo đuju ovore za razne namjene:
- prozori,vrata,prolazi
Zidovi se ozidaju u visini na kojoj će biti donja površina nadvoja, pa se za njegova ležišta ostavljaju
horizontalne površine u širini cijele debljine zida, a dužine min. 20 cm što ovisi o visini nadvoja. Zidovi
se dalje zidaju u visinu.
U zidni otvor postavljaju se podupira či - stupovi skele na međusobnom osovinskom razmaku od 90 cm,
sa horizontalnom gredicom. Na gornjem kraju ovih podupira ča (sedla) postavljaju se podne daske
nadvoja (podnica) u širini kolika je debljina zida. Bo čne stranice oplate postavljaju se paralelno u
vertikalnom položaju na podnicu i obostrano obuhvaćaju lice i nalič je zida za 5 do 6 cm, a međusobno
se razupiru letvama i stežu uvrtanjem žice.
Poslije postavljanja armature u dobro namo čenoj oplati vrši se betoniranje.
Kod manjih debljina zidanih zidova koristiti će se prednapregnuti elementi za nadvoje i u različitim
širinama ili dupliranjem mogu se koristiti gotovo za sve nadvoje u odnosu na širinu zida. Ovo je
uobičajena izrada nadvoja jer ne usporava zidarske radove.
63
9.4.5. Oplata serklaža
Serklaži povezuju konstruktivne elemente (grede, zidove, stropne plo če) čime ukručuju konstrukciju a
osiguravaju je u horizonntalnom smislu (od optere ćenja vjetra, potresa i sl.).
Oplate za serklaže koje su povezane sa stropnom konstrukcijom izvodi se samo sa vanjskom stranicom
a unutarnja se strana kombinira s oplatom stropa.
Horizontalni serklaži - Oplata za betoniranje serklaža sastavlja se od dviju uzdužnih stranica toliko
širokih da svojom donjom stranom zahva ćaju lice i nalič je zida barem za 5 cm. Oplate stranice se
povezuju usukanom žicom, ali se žice stavljaju tako nisko da legnu na zid i tako drže oplatu da se ne
može spuštati po zidu. Pre čke se na gornjoj strani povezuju letvicama kojima se odre đuje točna širina
serklaža.
64
9.4.6. Oplata grede i podvlake
Grede su nadvoji večih raspona od 3,00m a ležište imaju na zidovima ili stupovima
Podvlake su grede večih raspona i podvlaće se pod neki konstruktivni element kojeg nose.
A ) Ravne ploče
Oplatu armirano-betonskih stropova treba izvesti dovoljno čvrsto i stabilno da se prilikom betoniranja ne
pomakne ili deformira. Debljina građe oplate ovisi o dimenzijama armirano-betonskog stropa, pa što je
on masivniji i teži, gra đa će biti jača, a razmaci podupiranja i vezanja manji. Nakon što je armatura
položena na čistu i vlažnu oplatu pristupa se betoniranju stropne konstrukcije.
65
B ) Rebraste ploče
OPLATA - Oplata za rebraste konstrukcije izra đuje se od dasaka i drvenih ili limenih tabli. Postavlja se
na skele. To je ustvari kombinacija oplate za grede i plo če.
66
Svodovi
Predstavljaju masivne stropne konstrukcije kad se oni izvode iz tradicionalnih materijala kamena ili
opeke ili tanki svodovi i kupole ili ljuske od armiranog betona.
U principu oplata se izvodi na remenatama kao sekundarnim nosačima i to najčešće u obliku
rešetkastih nosača jer su rasponi ovih stropova mogu biti dosta veliki.
Za podkonstruciju će se koristiti masivna rezana građa a za stupove ili podupirače i obla građa.
67
1.glavni podest
2.međupodest
3.stubišni krak s nastupnicama
4.ograda
Za oplatu ćemo koristiti materijale kao što su daske, tesarske plo če, šperploče i slično.
Bočna oplata može s obzirom na položaj zidova ponekad potpuno izostati ili biti samo sjedne strane.
.
68
Donja oplata
Sastoji se u oplati podesta odnosno međupodesta i stubišnih krakova a izvodi se kao ravna ili kosa
ploča, ploča s gredom
Na slikama su prikazana započeta neka moguća rješenja oplate.
Bočna oplata
Bočna oplata u pravilu leži na donjoj oplati a na sebi će nositi čeonu oplatu.
Čeona oplata
Obično se sastoji iz jedne daske odre đene širine koja
odgovara visini stepenice, a ima oslonce na bočnim oplatnim
plohama.
Skela ravnih ploča podesta i međupodesta izvoditi će swe kao i kod ravnih monolitnih stropnih plo ča.
Na slici je prikazano uz skelu i oplata dvokrakog stubišta sa podesnom gredom.
69
70
Oplatne plohe su izra đene od čeličnih limenih oplatnih ploha na čeličnoj potkonstrukciji, visine
1,5 do 2,0 m a širine 1,2 do 2,4 m. U vodoravnom smjeru ploče su povezane međusobno u cjelinu. Po
dvije suprotne ploče oslanjaju se na jaram. Jarmovi se rade od čeličnih normalnih profila u obliku
obrnutog slova U. Dvije suprotne plo če zida jarmovi pridržavaju sa gornje strane.
Konstrukcija omogućuje da se po potrebi kruti gornji čvorovi jarma pretvore u zglobove, što je
potrebno kod namještanja i popuštanja sklopova. Promjena širine čeljusti jarma omogućuje izradu
različitih širina zidova. Na vrhu jarma nalaze se podiza či s pomoću kojih se postepeno podižu oplatne
ploče kod klizanja. Podizači se oslanjaju na čelične štapove promjera do 40 mm.koje u praksi nazivaju
«kleter štange». Dužina pojedinih štapova je 2 do 3 m a na krajevima su navoji za nastavljanje.
Podizačima se osigurava ravnomjerno podizanje svih povezanih jarmova s oplatnim plo čama. Svi
podizači povezani su za središnji upravlja čki blok, odakle se dostavlja i regulira energija do podiza ča.
Kao izvor i način prenošenja mehaničke energije najviše se koriste hidrauli čke pumpe sa hidrauličkim
dizalicama na jarmovima. Sustav podizanja mora osigurati isti hod po visini svih jarmova neovisno o
otporu na pojedinim dijelovima, što osigurava geometriju zidova i građevine po visini. S ure đajima za
podizanje jarmova podešava se brzina kretanja, koja se kre će od 5 do 20 cm po satu.
Početak rada je na temeljnoj ploči. Na temeljnoj se konstrukciji postavljaju oplatne plo če i jarmovi te
međusobno povezuju prema debljini zidova i obliku gra đevine. Unutar zidova se postavljaju štapovi za
oslanjanje i povezuju za podizače. Penjalice u visini oplatne plo če prolaze kroz cijevi koje vise s jarma a
koje sprečavaju vezivanje svježeg betona za penjalicu. Time je omogućeno da se penjalice nakon
dovršenja gradnje izvuku i ponovno koriste. Kada je sklop na temeljnoj plo či oblikovan i povezan, na
visini gornjeg ruba oplatnih plo ča postavlja se radna površina koja služi za rad, kretanje i zaštitu
radnika, jer potpuno zatvara unutarnji prostor gra đevine.
Rad počinje ulijevanjem betona do 1/3 visine oplatnih ploča u koncentričnim slojevima po osnovi.
Nakon 3 do 5 sati aktiviraju se podizači i oplata se podigne 10 do 15 cm kako bi se beton odvojio od
oplatne plohe. Nakon 6 do 10 sati, ovisno o brzini o čvršćivanja betona, počinje se sa ravnomjernim
ulijevanjem betona u zidove po slojevima. Brzina ulijevanja betona podešava se prema brzini podizanja
sklopova, što se naziva klizanjem. Oplatni sklop klizi preko djelomi čno očvrsnulog betona u zidovima.
Brzina napredovanja ovisna je o brzini o čvršćivanja betona. Onaj trenutak kada betonski zid ostane
ispod oplatne plohe, mora imati dovoljnu čvrstoću da sam sebe nosi. Brzine koje se postižu su naizgled
male, 5 do 20 cm/h ali i malom brzinom se osigurava dnevno napredovanje betonskih zidova od 1,2 do
4,8 m po visini. Kada se po čne sa klizanjem rad se ne smije obustaviti. U slu čaju kraćih zastoja s
klizanjem se nastavlja do popunjenosti pola visine oplatnih plo ča, nakon toga se podizanje zaustavlja.
Ukoliko se još ne može nastaviti s radom svakih 30 do 60 minuta podiza či se aktiviraju i sklopovi se
podižu za 3 do 4cm, kako bi se sprije čilo vezivanje betona za oplatne plohe. U slu čaju prekida radova
mora se računati s gubitkom od 1 do 2 dana dok se ne uspostavi novi režim klizanja, a troškovi se
povećavaju.
Praktički jedini rad na oplatnim sklopovima obavlja se na početku i na kraju radova, kada se
sklapaju i rastavljaju sklopovi. Tijekom klizanja nema posla na oplatama.
Otežavajući uvjeti primjene klizne oplate su da se rad na klizanju mora obaviti bez prekida a to zahtjeva
rad 24 sata na dan na građevini i proizvodnji betona.
71
9.7. Prijenosne ili penjajuće oplate
(kletter – oplate)
Penjajuća oplata je montažna oplata za izvedbu zidova visokih objekata, kod kojih se zidovi
moraju izvesti u kontinuiranom obliku po čitavoj visini. Oplata se montira i demontira u visinskoj sekciji
zida.
To su sistemi sastavljeni od sistema zidne oplate (okvirna oplata ili oplata s nosa čima) i razli čitih
penjajućih konzola.
Sustav penjajuće oplate sastoji se od penjajuće konzole koja je sidrena na donjem ve ć izbetoniranom
dijelu zida. Ta konzola služi kao pomoćna nosiva konstrukcija za montažu i naslanjanje elemenata
oplate. Na konzolu se može objesiti viseća radna platforma za eventualni popravak i naknadnu obradu
zidova. Premještanje penjajućih konzola i elemenata oplate, zajedno s visećom radnom platformom i
radnom skelom na vrhu elemenata oplate, obavlja se pomoću toranjske ili neke druge dizalice.
Sustavi penjajućih oplata na visokim stupovima, gdje postoji izloženost jakim vjetrovima, obi čno su
opremljeni automatima za penjanje (samopenjajuće oplate). Na ovakve konzolne konstrukcije mogu se
po potrebi s donje strane dodati vise će skele koje olakšavaju popravak i posebnu obradu prethodno
izvedenih betonskih površina, te odstranjivanje sidra za koje se vezao oplatni sklop.
Penjajuće se oplate, neovisno o dizalici, primjenjuju u gradnji svih oblika i visina.
Posebna prednost leži u uštedi vremena za rad dizalicom, jer se elementi ne moraju spuštati na tlo i
ponovno podizati, već se kao kompletna jedinica podižu dizalicom do sljedećeg takta za betoniranje.
Nakon betoniranje jedne sekcije zida oplata se demontira i prenosi na slijedeću sekciju i pritom se vješa
na sidra u već betoniranoj prethodnoj sekciji. Prijenos oplate se vrši nekim sustavom za podizanje i
prijenos tereta.
72
Prostorne oplate su poseban oblik velikoplošnih oplata, kad se istodobno izvodi oplata
za zidove i stropove.
Taj sustav oplata najprikladnije se primjenjuje pri gra đenju stambenih zgrada i sli čnih objekata gdje su
katovi svi jednak. Uz dobru organizaciju i ispunjene uvjete koje traži taj oplatni sustav, dostiže se brzina
građenja grubih građevinskih radova poput one pri montažnoj izgradnji.
Francuska tvrtka OUTINORD, kao vodeća u proizvodnji tunelskih oplata, proizvodi tu oplatu s poluškoljkama, a
njemačka tvrtka HUNEBECK, s punim školjkama. Navedeni uvjeti koji moraju biti ispunjeni za primjenu prostorne
oplate zapravo su ograničenja kod objekata koji te uvjete ne ispunjavaju.
Potpuno čelična oplata izvedena kontaktnim varenjem na spojevima, te sva ostala prateća
oprema riješeni su tako, da je teško o čekivati neravnine, ispupčenost ploha ili popuštanje u spojevima.
Ravne i glatke površine moguće je direktno ličiti.
Najveća težina standardnih elemenata oplate iznosi cca 750 kg po komadu ili cca 60 kg/m2 razvijene
plohe oplate. to je težina manja od drvene oplate, a postignuta je isključivo time da je kompletna oplata
izrađena samo od čeličnih limova i savijenih laganih profila. (lagano premještanje).
Uz prikladno rukovanje i održavanje oplate (čišćenje od betona, mazanja uljem, koristeći lijevani beton
s minimalnim trajanjem vibriranja) upotreba i do 1000 puta. Formiran prostor sprje čava za vrijeme
betoniranja zagađivanje tla. Unutarnja strana oplate ostaje u čistom stanju.
73
Pri izvedbi nosivih konstrukcija, od armiranog betona, oplata čini približno 50% vrijednosti
radova, pa je potrebno posvetiti značajnu pažnju njenoj tehnologiji. Stoga je preporučljivo primjenjivati
tehnološke sustave koji su najpovoljniji s tehni čkog i ekonomskog gledišta.
Velikoplošni sustavi oplata – sustavi koji se sklapaju na mjestu građenja, a služe za izvedbu
vertikalnih i horizontalnih konstrukcija kao zamjena za tradicijsku oplatu rješenje su navedene
preporuke i doprinos industrijalizaciji gra đenja.
Suvremena oplatna oprema sadržava sigurnosna rješenja za zaštitu na radu koja prisiljavaju
korisnike da ih stvarno primjenjuju.
Razlikujemo velikoplošne oplate zidova i velikoplošne oplate stropova. Naj češći način primjene je da se
najprije izvedu zidovi, a nakon skidanja zidne oplate stropovi.
Postupak s velikoplošnim prijenosnim oplatama razvijen je u visokogradnji gdje se konstrukcije
betonskih zidova i plo ča u istim geometrijskim oblicima javljaju u velikom broju na jednoj gra đevini.
Prijenosni velikoplošni sklopovi našli su primjenu kod gra đenja inženjerskih konstrukcija, kod izrade
visokih zidova, stupova za mostove, spremnike za vodu, silosa i sli čnih konstrukcija.
74
Sustav za oplać ivanje treba ispuniti slijedeć e uvjete :
• brza i jednostavna montaža
Izrađeni oplatni sklop se pomo ću dizalice prenosi na građevinu na mjesto za koju je konstrukciju
pripremljen. Kompletan sklop se nakon izrade betonske konstrukcije popušta i pomo ću dizalica prenosi
na drugo mjesto gdje se nalazi betonska konstrukcija istih dimenzija.
• pritezanje
Kod premještanja se popuštaju veze, očisti oplatna ploha i zakva či za dizalicu. Kod višekatnica isti se
oplatni sklop na jednoj katnoj visini, u taktnom postupku rada, može koristiti i 6 puta, te se već kod 8
katova na zgradi postiže 50 uporaba.
Horizontalni oplatni sklopovi za ploče i grede izrađuju se na sličan način. Oplatna ploha i
potkonstrukcija su istovjetne kao kod zidova a ispod nosive konstrukcije postavlja se namjenska
prostorna skela. Na osloncima skela postavljene su oslonačke papuče s vijcima pomoću kojih se
oplatna ploha podiže ili spušta za 10 do 15cm.
Rad na postavljanju i skidanju sklopova vrlo je jednostavan i uz jednog kvalificiranog radnika sve se
operacije mogu obaviti i sa priučenim radnicima.
Također se proizvode velikoplošni oplatni sklopovi za plo če (oplatni stolovi) koji se oslanjaju na zato
postavljene čelične konzole na zidovima. Na konzolama su uređaji za popuštanje, odnosno za
odvajanje oplate od betona. Sklopovi se prihva ćaju prenose dizalicama. Rađeni su u dimenzijama ploče
jedne prostorije a kod većih ploča postavlja se usporedno više stolova.
Nakon što je izlivena ploča na jednoj visini, oplatni stolovi se pomo ću vijaka popuštaju za 10 do 20 cm.
Na istoj visini uz oslonce su kota či na obrtnim zglobovima koji prihvaćaju oplatni stol. Dva radnika sa
lakoćom stol guraju prema slobodnom otvoru na fasadi, gdje se prihvaća dizalicom i prenosi na drugi
položaj, obično samo kat više. Oplatni stolovi dostižu takt prijenosa kod manjih raspona od 48 do 72
sata, ali u prosjeku se može računati sa 4 dana. Stolovi se izvla če ispod betonirane i očvrsnule ploče
prema slobodnom otvoru na fasadi, ručno ili pomoću vitla. Kada se stol kroz otvor izgura do 1/3 dužine,
prihvaća se dizalicama.
Uz pridržavanje jednog kraja sa dizalicom, sklop se izvla či na 2/3 dužine i vješa za drugi par užadi te
prenosi na novi položaj. Konstruirani su i namjenski pristroji za prijenos stolova, tzv. “pa č ji kljunovi” koji
su oblika položenog slova “U”. Kljunom se stol prihva ća ispod oplatne plohe, izvlači i prenosi u drugi
položaj.
75
Radne staze, ograde i ljestve za vertikalno povezivanje staza smatraju se pomoćnim elementima.
Različiti, spomenuti oplatni sustavi, sa svojstvenim tehnologijama montaže i demontaže, imaju još i razne
posebne čelične dijelove, sidra, konzole, ovješene skele, nosivi štap ('štanga'), uređaje za pomicanje i dr.
1. Oplatne ploč e
Oplatna ploha je površina koja dolazi u neposredni dodir sa svježim betonom.
To su najizloženiji dijelovi sklopa i najviše se troše, što zna či da imaju najkraći vijek upotrebe (2 do 8
puta manji od nosivih elemenata). Njihove unutarnje površine su oplatne plohe u direktnom kontaktu sa
svježim betonom i o njima ovisi izgled izvedene konstrukcije (njezina površina je odraz oplatne plohe).
Izložene su dinamičkom opterećenju prilikom istresanja betona u oplatu i zbijanja.
Vodonepropusnost, čvrstoća i elastičnost, vodootpornost (da ne mijenja svoja fizička svojstva pod
utjecajem vode, tj. vlage), otpornost na habanje i udare, te trajnost osnovni su kvalitativni zahtjevi
kojima moraju udovoljavati materijali za oplatne plohe. Ta svojstva se popravljaju tretiranjem
odgovarajućim premazima, a kod drvenih oplata postavljanjem specijalne zaštitne folije i korištenjem
visokovrijednih, vodootpornih ljepila za izradu višeslojnih plo ča.
Tvornički izrađene oplate imaju plohe visoke kvalitete. Osnovni nosivi okvir plo če izrađen je od
profiliranog aluminijskog lima. Oplatne plohe su od šperplo če ali po zahtjevu mogu biti i s čeličnim
limovima ili drugim materijalima s površinskim teksturama. Potkonstrukcija je sa ćasto postavljena i
zavarena na okvir što osigurava jednaku nosivost u dva smjera. Na bo čnim stranama okvira,
postavljene su rupe i trnovi kojima se osigurava uklapanje plo ča u istoj ravnini.
77
Dimenzije oplatnih ploča ne odstupaju od projektiranih više od 2-3 mm, a površine su glatke i pune.
Oplatne plohe od šperploče mogu se upotrijebiti i do 100 puta, uz odgovaraju će održavanje. Oplatne
plohe se jednostavno zamjenjuju, a ako nisu dublje ošte ćene ili deformirane, samo se okrenu na drugu
stranu i ponovo koriste. Poslije svake uporabe plo če se moraju očistiti od betona i namazati zaštitnim
premazom protiv hr đanja.
U proračunu cijena, tvornički proizvedene oplatne ploče se uzimaju sa vremenskim otpisom od 5
godina, te se na cijenu održavaju u ovisnosti o broju uporaba u jednoj godini. Unatoč visokoj nabavnoj
cijeni, zbog velikog broja uporaba, korištenje nije skupo. Brzina izrade oplate i mali utrošak rada
najveća je prednost ovih oplatnih sustava. Utrošak rada za postavljanje i skidanje oplata kreće se od
0,10 do 0,3 h/m2. Radna skupina od tri čovjeka mogu za 8 h rada izraditi oko 150 do 200 m2 oplatnih
zidova i približno toliko i oplata plo ča bez podupiranja.
Nosivi okviri plo ča su od kvalitetne drvene građe ili posebno oblikovanih metalnih profila. Neki oplatni
sustavi kombiniraju drvene (vertikalne) i čelične (horizontalne) oplatne nosače (velikoplošna Dokina
oplata Top50, Peri sustav za zidove i stupove).
Radi povećane krutosti i nedeformabilnosti oplatnih površina, oplatni okviri se ukru ćuju prečkama. Takvi
elementi imaju dobru krutost i nosivost u oba ortogonalna smjera. Okvirne plo če (oplatno platno +
ukrućenja) samonosive su i primjenjuju se i za zidove i za stropove.
78
2. Potkonstrukcije
Potkonstrukcija su dijelovi sklopova koji se nalaze ispod oplatnih ploha.
Osnovna je namjena da prihvati opterećenje s oplatne plohe i prenesu na nosivu konstrukciju, a
istovremeno da povezuju oplatnu plohu u cjelinu sklopa.
Povezuju oplatne ploče u cjelinu sklopa, nose ih i od njih preuzeto opterećenje prenose na
nosivu konstrukciju. Potkonstrukcije nisu izravno izložene djelovanju svježeg betona, ali su zato
izložene utjecaju atmosferilija (kiša, vjetar, sunce) i manipulaciji na gradilištu.
• plošni
Prve prihvaćaju opterećenja linijski, zapravo na širini 30 - 50 cm, i oslanjaju se na rasponima 80 - 120
cm, dok plošne prihvaćaju opterećenja na cijeloj površini oplatne plohe.
Kod oplatnih ploha od dasaka i šperploča potkonstrukcije se izra đuju od blanjanih gredica dimenzija 5/8
do 6/10 cm, a suvremeni oplatni sklopovi imaju potkonstrukcije od profiliranog i vu čenog čelika,
aluminija i drugih slitina.
Plošne potkonstrukcije prihvaćaju oplatne plohe po cijeloj površini, što omogu ćuje korištenje tankih
obložnih oplatnih ploha, najčešće od šperploče debljine 8 do 10mm. Za izradu potkonstrukcije koriste
se različiti materijali, od blanjane daske debljine 48mm, do saćastih konstrukcija izra đenih od
profiliranih metalnih limova.
Može se računati da drvene potkonstrukcije mogu podnijeti do 20 korištenja kada je daš čana oplatna
ploha, a kod ploha od šperploče do 50 puta. Kod tvorničkih izrađenih saćastih potkonstrukcija računa
se s korištenjem od 4 do 5 godina ili do 150 uporaba.
Razvedeni poprečni nosači potkonstrukcija i glavne konstrukcije pružaju veliku krutost i imaju malu
vlastitu težinu. Kako bi im se produžio vijek trajanja, zašti ćuju se ličenjem ili galvanizacijom. Kvalitetniji
oplatni sustavi imaju čelične i aluminijske dijelove dodatno zaštićene praškastim lakiranjem (prozirno, s
visokom mehaničkom otpornosti).
Oplatna platna od šperploča mogu se upotrijebiti do 100 puta, a podkonstrukcija neograničeni broj puta,
ukoliko se pravilno održava. Poslije svake uporabe podkonstrukcija se mora o čistiti od betona i
premazati zaštitnim premazom protiv korozije.
Lijepljenje betona za oplatnu plohu se ne može u potpunosti izbje ći, ali se može svesti na najmanju
moguću mjeru premazivanjem oplatnih platna (neravne i hrapave plohe imaju ve ću površinu i prianjanje
je veće nego kod glatkih i punih ploha). Za čišćenje nečistoća sa oplata koriste se plastični strugači.
Nakon struganja oplate se peru i suše.
79
3. Nosive konstrukcije
To su rasponski nosači, koji preko potkonstrukcija preuzimaju sva opterećenja i prenose ih na
stabilna uporišta (podupirače, dovršene dijelove građevine i dr.).
Nosive konstrukcije moraju biti stabilni u pogledu krutosti, kako bi kod preuzimanja opterećenja
progibi bili minimalni.
Opterećenje od svježeg betona, preko oplatne plohe i potkonstrukcije prihva ćaju nosive konstrukcije i
prenose na tlo ili dovršene dijelove gra đevine.
Nosive konstrukcije su rasponski nosa či izrađeni od različitih materijala i različitih rješenja. Imaju
naglašenu statičku krutost poprečnog presjeka kako bi prihvatile opterećenje od svježeg betona s
najmanjim ugibom. Deformacije pod opterećenjem nosivih konstrukcija « preslikavaju » se na betonske
konstrukcije greda, zidova i plo ča. Nastojanju da nosiva konstrukcija prihvati opterećenje uz najmanje
deformacije, dimenzionira se i izrađuje kao vrlo kruta s velikim momentom inercije.
Drvene rezane gredice su najstarija nosiva konstrukcija. Presjeka su 12/12 do 16/16cm dužine do 4m. Duže traju
ukoliko su blanjane i natopljene zaštitnim premazima. Postavljaju se na razmaku 0,8 do 1,2 m. Nezaštićene se
gredice mogu do 10 puta uporabiti, ali se zbog naizmjeničnog kvašenja i sušenja brzo vitopere i savijaju.
Radionički izrađene čelične gredice sa zategom danas su već pomalo napušteno rješenje. Za okomite i
vodoravne oplatne sklopove, nosive konstrukcije se izrađuju od normiranih čeličnih profila NP ( 6 do 8, i okruglog
betonskog čelika promjera 12 do 14 mm). Pomoću središnjeg vijka zatega se aktivira i na neopterećenom nosaču
dobiva se suprotna deformacija koja se izgubi prilikom opterećenja (kontra ugib). Nosači su relativno lagani u
odnosu na opterećenje koje mogu prihvatiti ali zbog velike dubine, odnosno širine u tjemenu zauzimaju mnogo
radnog prostora na građevini. Izrađuju se u gradilišnim bravarskim radionicama u dimenzijama 2,5 do 3 m za
okomite oplatne sklopove a do 6 m za vodoravne. Težine su do 5kg/m1.
Radionički izrađeni čelični rešetkasti nosači izrađuju se od normiranih čeličnih profila i okruglog betonskog
čelika s mogućnošću nastavaka kod okomitih oplatnih sklopova a produženja kod vodoravnih. Gornji pojas
rešetke je uobičajeno od normalnih profila a donji pojas i štapovi od okruglog čelika. Visina nosača je od 20 do 30
cm, a proizvode se u dužinama od 3 do 6 m. Gotove rešetke mogu prihvatiti momente savijanja od 10 do 20 kNm.
Za vodoravne oplatne sklopove rade se rešetke promjenjive dužine, 6 do 8m što je riješeno s uvlačenjem dijela
rešetke. Težina se rešetke kreće od 8 do 10 kg/m1 te su dosta teške za ručnu manipulaciju.
Tvorni čki izrađene drvene nosive konstrukcije su svakodnevno u primjeni. Proizvode se u tvornicama različitih
rješenja konstrukcija i mogućnosti. U primjeni su drveni nosači I i T presjeka izrađeni od stabiliziranog drveta
spojene vijcima i lijepljenjem, a ojačane su osloncima od čeličnih limova.
Visina nosača je od 20 do 30 cm, a proizvode se u dužinama od 3 do 6 m. Gredice mogu prihvatiti momente
savijanja od 4 do 6 kNm. Lake su za manipulaciju, jer pojedinačno ne prelaze težinu od 35 kg/kom.
Optimalnu zaštitu od udaraca i kalanja na krajevima nosača omogućuju čelične kape s poprečnim čeličnim
zakovicama. Osim toga, ona djeluje kao zapreka za eventualno piljenje. Površina panela se dodatno zaštićuje
nepropusnim slojem umjetne smole. Traka koja ima poprečni presjek oko 40x80 mm već nosač čini dovoljno
sigurnim od prevrtanja i osigurava mu dobro čavlanje.
Tvorni čki izrađene drvene rešetkaste gredice koriste se za raspone do 10m, što je čest slučaj kod gradnje
gospodarskih objekata i mostova. Rešetke su visine od 30 do 60cm. Nosivost rešetkastih nosača je znatno veća i
kreće se i do 20 kNm. Imaju dugi vijek trajanja zahvaljujući čeličnim kapicama sa svih strana te završnom štitu.
Slika: - Rešetkasti nosač i za stropne oplatne sklopove
80
Slika: -Povezivanje
oplatnih elemenata
suvremenim
spojnicama
Tradicionalni način povezivanja oplatnih sklopova je je tzv. ¨paljenom žicom¨ i razupornim gredicama. Gredice
imaju dužinu odgovarajuću razmaku oplatnih ploha, odnosno projektiranoj širini betonske konstrukcije, a
utezanjem žice one se uklješćuju (pritisnu ih oplatne plohe). Utežu se preplitanjem žice, uz pomoć specijalnih
poluga. Riječ je o mekoj čeličnoj žici promjera 3 do 5mm. Kada ugrađivani beton dosegne visinu razupornih
gredica, one se izbijaju i s betoniranjem se nastavlja tako da u konstrukciji ostane samo utegnuta žica. To je dosta
pouzdani način povezivanja, ali s velikim utroškom radnog vremena. Problem je i u obveznom sječenju paljene
žice uz izbetoniranu plohu, a s obzirom da je preostala žica podložna koroziji, na tim mjestima postoji opasnost od
pojave smeđih mrlja.
Suvremeni uređaji za povezivanje uglavnom su konstruirani s vijkom i velikim matičnim glavama koje
olakšavaju zatezanje. Vezni su elementi šipke od čelika, ali s orebrenjem u navoju, promjera 10 do 16 mm, koje
se vade iz betona i višekratno koriste. Točnost rastojanja unutar oplate postiže se izrezanim komadima plastične
cijevi kroz koju prolaze vezne šipke. Obično se koriste cijevi od tvrde plastike promjera 30 mm koje ostaju u
betonu. Ukoliko se želi postići vodonepropusnost zidova, kao što je kod spremnika za vodu ili drugih tekućina,
cijevi se s posebno konstruiranim kliještima vade a otvor ispunjava cementnom žbukom s dodatkom koji izaziva
bubrenje i poboljšava vodonepropusnost.
Tvrtka za oplate PERI je razvio dva sustava, tj. dva rješenja uređaja za povezivanje: DK i SK.
DK sustav se sastoji iz 2 ponovno upotrebljiva DK konusa te od plastične cijevi koja se betonira. Kao prednost kod
montaže oplate pokazalo se kontinuirano sidro. Brtveni poklopac između konusa i oplate savladava neravnine i
sprečava istjecanje betonskog mlijeka. Prednost ovih sustava je kontinuirano sidro kod montaže velikih zidnih
elemenata što znači da nema uvlačenja u otvore sidra, izvlačenje brtvenog konusa bez puno truda pomoću
konusnog ključa, visoki stupanj ponovne uporabljivosti brtvenog konusa jer imaju istu vanjsku formu tako da jedan
brtveni konus odgovara svim otiscima.
1. hrapava cijev
2. brtveni DK konus
3. betonski DK konus
Slika –Sidra koja se postavljaju izmeđ u nasuprotnih oplatnih plo č a
SK sustav se sastoji također od 2 ponovno uporabljiva SK sidrena konusa i 3 sidra, od kojih se središnje sidro
može ubetonirati kod npr. sigurnosnih traktova. Kod svih ostalih primjena koristi se obložna cijev, kako bi se
ponovno koristilo središnje sidro. Zatvaranje se vrši brtvenim poklopcem. Prednost ovog sustava je također dugi
vijek trajanja sidrenog konusa uz eventualnu zamjenu plastičnog omotača, jednostavna demontaža (izvlači se
okretanjem prema van), ciljana primjena kod zaštitnih zidova od zračenja i zidova u sigurnosnim traktovima s
izgubljenim sidrom.
81
82
Cjevasti podupirači s teleskopskim cijevima i oslonačkim papučama su nešto starija ali i najčešća rješenja.
Pomoću vijaka na osloncima moguće je lagano podizati i popuštati podupirače do 10cm. Uobičajena rješenja
imaju rupe na svakih 10cm za grubo određivanje dužine. Pomoću trnova visina podupirača grubo se određuje, a
podizanje i popuštanje vrši se pomoću vijaka. Trn je od okruglog betonskog čelika promjera 10mm. U slučaju
preopterećenja stjenke cijevi sijeku trn i spre čavaju krivljenje podupirača.
Visina podupirača je podesiva od 260 do 410cm, a nosivost je od 10 do 20 kN. Vanjski promjer cijevi je 50 i
75mm. Težina podupirača je oko 15 do 20 kg te se može ručno manipulirati. Uz dobro održavanje ( čišćenje i
podmazivanje ) može se računati sa vijekom trajanja do 10 godina. Nabavna cijena je izražena po kilogramu
težine i kreće se oko 20% iznad uobičajenih bravarskih konstrukcija te se obzirom na trajnost može reći da nisu
skupi. Suvremeni podupirači proizvode se od okruglog ili zvjezdastog poprečnog presjeka od čelika ili aluminijskih
slitina. Visina podupiranja kod pojedinih vrsta kreće se do 6 m.
Za stropne oplate kod nekih sustava (Doka i Peri) predviđeni su podupirači na koje se ugrađuju padajuće ili
obarajuće glave. One se mogu spustiti (za 6 cm), pa postoji zgodna mogućnost uklanjanja oplata, a da ploča još
uvijek ostane oslonjena. Samostojeći su jer dolje imaju namontiran tronožac (čelične nogare). Između tih
podupirača (cca 0,15 kom/m2) kao sekundarni se postavljaju obični podupirači s pridržavajućim glavama (cca
0,35 kom/m2).
Još novije, jeftinije i za rad sigurnije rješenje su čelični podupirači s vertikalnim prorezom na vijčanom dijelu i
odgovarajućim klinom, koji također mogu spuštati nosivu horizontalnu oplatnu konstrukciju radi demontaže, a nisu
im potrebne obarajuće glave. Kada se klin izvadi, unutarnji, gornji dio podupirača pomiče se za 6 cm i tako se
obavi spuštanje a da se radnik ne mora penjati radi toga.
83
Stropne oplate
Osim zidnih oplata vrlo su važne i stropne oplate, posebno u stambenoj izgradnji. U tom
područ ju u posljednje se vrijeme mogu izabrati tri različita sustava:
- sastavljene oplate s drvenim nosačima i podupiračima
- kasetne stropne oplate
- oplatni stolovi
Oplatni stolovi
Za razliku od ostalih proizvođača opreme, austrijska Doka nije prešla na kasetni stropni sistem, već je dodatno
razvila vlastiti sustav oplatnih stolova i došla do zanimljivog rješenja s posebnim glavama koje povezuju uzdužne
i poprečne drvene nosače i podupirače. U posljednje vrijeme i ostali proizvođači nude sustave za izradu oplatnih
stolova.
Da bi se radovi još ubrzali, za oplaćivanje stropnih ploča razvijene su tehnologije rada s oplatnim
stolovima umjesto podupirača. Oplatni stolovi se prilagođavaju dimenzijama ploče jedne prostorije, mogu imati
preklopna krila, a za veće stropne površine usporedno se postavlja više njih.
Kada oslonac više nije potreban, pomoću vijaka se spuštaju za visinu (10 - 20 cm) na koju su bili podignuti kotači
uz oslonce. Zatim se lagano mogu odgurati na drugu radnu poziciju, odnosno do otvora na fasadi gdje ih prihvaća
dizalica s posebno konstruiranim zahvatnim elementom u obliku položenog slova 'U' (tzv. pač ji kljun) i prenosi na
sljedeću etažu.
84
Za izradu se koriste tvornički izrađene ploče oplatnih sustava s velikim modularnim tablama. U slučajevima da je
na gradilištu potrebno izvesti veliki broj stupova istog poprečnog presjeka, kružne ili druge složene osnove,
izrađuju se namjenski oplatni sklopovi samo za tu vrstu stupova. Ekonomsko opravdanje za izradu namjenskih
sklopova može se dobiti u velikom broju korištenja.
Osim stupova kvadratnog poprečnog presjeka izrađuju se i stupovi kružnog poprečnog presjeka. Mogući su i
različiti drugi poprečni presjeci koji se postižu umetanjem dodatnih elemenata uz unutarnju stranu oplatnih ploha,
najčešće od stiropora. Oplate za kružne stupove često se izrađuju od specijalno obrađenog kartona, koji je
otporan na vlagu, lagan i brzo se postavlja i skida.
85
Oplatni sklopovi za visoke zidove sadrže više dijelova od kojih svaki ima točno određene namjene. Obično se
rade sekcije oko 3 m visine dok dužina nije ograničena ali se rijetko ide preko 6,0 m.
Na oplatnim sklopovima na svakoj visinskoj sekciji su radne staze sa zaštitnim ogradama. Posebnost rješenja
ovih sklopova je u načinu povezivanja za oslonce. Veze moraju sigurno povezati gornji dio oplatnog sklopa za
oslonce ali isto tako omogućiti otvaranje oplatnih ploča. Veze se rade kao zglobne ili vodoravno pomične. Zglobne
veze otvaraju oplatne plohe kao škare okrenute prema gore, što otežava postavljanje betonskog željeza i čišćenje
oplatnih ploha. Vodoravno pomične veze omogućuju bočno pomicanje oplatnih ploča što ostavlja slobodan radni
prostor na unutarnjoj strani zida, širine do 75 cm s jedne ili obje strane. Prostor je dovoljan za čišćenje o pripremu
oplatne plohe te postavljanje armature.
Oslanjačke konzole su dio sklopa koji pridržavaju oplatni sklop i omogućuju premještanje po visini. Na konzolama
je radna staza s koje se oplatne ploče otvaraju i zatvaraju. Konzole se oslanjaju preko čeličnih trnova na donje,
završene i dijelom očvrsnute betonske konstrukcije.
Kod oplatnih sklopova za visoke zidove potrebne su tri radne staze po visini. Gornja služi za ulijevanje betona,
srednja za otvaranje oplate i postavljanje armature a donja za vezivanje i otpuštanje sklopa od konstrukcije.
Kada beton u oplati dovoljno očvrsne da može primiti opterećenje oplatnog sklopa, popuštaju se donje veze
konzola za konstrukciju. Kolika je čvrstoća betona potrebna ovisi o rješenju trna, ali uobičajeno je da se počne sa
podizanjem kada beton dostigne oko 50% predviđene čvrstoće. Podizanje oplatnih sklopova izvodi se po
sekcijama koji su širine od 3,0 do 6,0 m.
Nosiva konstrukcija oplatnog sklopa radi se u visini dva pojasa podizanja sklopa
i to je obično čelična rešetka. Na donjem dijelu sklopa je radna staza s ogradom
i regulatorom okomitosti za formiranje kosine, a na gornjem dijelu je radna staza
za ugradnju betona s zaštitnom ogradom.
Cijeli oplatni sklop se vješa preko vijčanih trnova na ugrađena sidra u
konstrukciji. Ugrađena sidra izrađena su s upuštenom navojnom glavom za koju
se povezuje oplatni sklop. Podizanje može biti riješeno toranjskim dizalicama.
86
Oplaćivanje kod tunelskih građevina
Dugački zatvoreni tuneli za prometnice ili hidrotehničke građevine izrađuju se pomoću sklopivih oplatnih sekcija
koje se premještaju po dužini na željeznim vođicama ili gumenim kotačima. Oplatni sklopovi obuhvaćaju cijeli
poprečni presjek otvora, a izvode se u sekcijama dužine 10,0 do 15,0 m. Ti sklopovi su povezani sa zglobovima i
polugama za popuštanje i premještanje. Kod uzdužnog premještanja oplatne plohe se odvajaju od očvrsnutog
betona preklapanjem oplatnih ploča pomoću zglobova. Smanjena veličina u poprečnom presjeku oplatnog sklopa
omogućuje premještanje na drugi položaj po dužini.
HOUSE
Cultural buildings
Bridges
Tunels
87
9.10. Skele
Skele su privremeni tehnički uređaji potrebni pri svakom zidanju, žbukanju, itd., a naročito
pri zidanju novih građevinskih objekata.
Skela se gradi od greda (četvrtastih ili oblih), gredica, fosni, dasaka i raznih spojnih sredstava.
Skele za zgrade trebaju biti što jednostavnije, ili pak da zadovolje potrebe sigurnosti, kako zbog
radnika koji se po njoj kre ću, tako i zbog prolaznika ispod skele.
Pomoću skela radnicima se omogućava da priđu svome mjestu rada. Zbog toga ovakve skele trebaju
imati dovoljno mjesta za nesmetano kretanje radnika prilikom rada, kao i za smještaj potrebnog
materijala.
Skele postavljaju skelari ili posebno obučeni tesari.
Dijelovi skele se uzajamno pričvršćuju raznim spojnim sredstvima kao što su:
- konopci, klamfe (pijavice), križne spone, podmetači, moždanici, trupci, kao i naročito
izrađeni čelični dijelovi za vezivanje i naslanjanje uzdužnih ili poprečnih greda.
Male skele se rade pomoću nogara (kozlića). Oni se upotrebljavaju za radove do najviše 4,00 m visine,
bilo izvana ili unutra. Prema veličini radova koji se izvode, poredaju se dva ili više nogara na razmaku
2,00 m, a preko njih se stave fosne debljine 4 – 5 cm. Na taj način sastavljen je pod sa kojeg rade
zidari.
STOJEĆE SKELE
- teške - nekad su se koristile za zidanje i izvodile su se od oblica ili ve ćih pravokutnih presjeka
konzolno ukliještenih u teren ( bile su samonosive ). Spajanje se vršilo skobama i tesarskim vezovima.
Zbog potrebne krutosti i načina uklještenja drveni presjeci su bili veliki i neekonomi čni. Prečke su na
visini 2 -2,2 m (visina radne etaže) a razmak vertikala je tako đer bio 2 - 2,2 m (zbog nosivosti poda)
- lake - su se koristile za radove na pro čeljima. Nazivamo ih " skele na Ijestvama ". Imaju isti
raspored elemenata kao i teške skele ali prethodno spojene u Ijestve (manjih presjeka drva ). Koristile
su se višekratno i morale su se u čvrstiti za objekt.
88
METALNE SKELE su nastale iz želje da se poveća broj primjena a time snizi cijena
pojedinačne primjene. Rad sa metalnim skelama je lakši i precizniji.
Metalne skele su lakše od drvenih skela.
Relativnu malu nosivost na izvijanje pojedinih duljih djevi mogu će je nadomjestiti gušćom
postavom i povezivanjem (međusobnom ukrutom).
1. cijevi - čelične, duljine 1,5 - 2,0 - 2,5 - 3,0 - 4,0 - 5,0 m promjera 2" (48,3
mm) debljine stjenke 3,5 mm
5. zaštitna ograda - mora biti visoka min 1,0 m. Sadrži dvije horizontalne cijevi me đusobno razmaknute
35 cm. Pri dnu ograde postavlja se rubna zaštitna da-visine 20 cm.
6. radna platforma - rade se od talpi (fosni) ili se rade tipske platforme koje su sigurnije i lakše se
postavljaju. Drvene podnice mogu biti okovane ili se kompletno rade od čeličnog rebrastog lima.
89
KONZOLNE SKELE
VISEĆE SKELE
PODIZNE SKELE
Podizne skele (sa zemlje) koriste se za ve će terete. Sastoji se od
gondola i stupova za podizanje. Lagani metalni stupovi povezani su
međusobno pri vrhu i sidreni na objekt.
90
Montaža i demontaža skele
Za podupiranje oplatnih sklopova na većim visinama koriste se razli čite sklopive skele. To su
konstrukcije od tipiziranih okvira od metalnih cijevi koji se me đusobno sklapaju u visinu stvarajući
cjelinu.
Lake cijevne skele oblikuju se u tornjeve, a mogu posti ći visinu do 15,0 m. Prema konstrukciji i
obliku tornja, proizvođači nude rješenja s preuzimanjem opterećenja i do 50 kN.
Za relativno mala opterećenja i velike visine postoje tipske okvirne skele koje su sastavljene od
vertikalnih i vodoravnih elemenata, međusobno povezanih dijagonalama i specijalnim umecima. Okviri
takvih skela su 0,85 - 1,20 m širine, postavljeni na razmake od 2,50 m. Visine okvirne skele 21,0 - 51,0
m postižu se slaganjem tipiziranih elemenata pojedina čne visine 0,60 i 1,20 m. Podupirači okvirne skele
na gornjem dijelu imaju oblikovane glave s grlom za prihvat optere ćenja od glavne oplatne konstrukcije,
a dolje se nalazi vretenasti uređaj za fino podešavanje visine s papučom za stabilni oslonac.
Kod teške skele cijevni stupovi su spojeni u toranj pomo ću standardnih veznih elemenata. Tornjevi
nemaju ograničenja u visini, već ona ovisi o zahtjevu opla ćivane konstrukcije. Jednostavno se sklapaju
od elemenata standardnih visina: 0,60, 1,20 i 2,00 m, a isto su opremljeni specijalnim papučama i
vretenastim navojem.
Nosivost tornjeva je do 500 kN (TC–500). Željezara u Sisku je proizvodila teške toranjske skele T-200
(nosivost 200 kN) i T-400 (nosivost 400 kN), sastavljene od četiriju stupova međusobno povezanih
dijagonalama i vodoravnim prečkama.
Rešetkasti nosači koriste se za izradu oplatnih sklopova konstrukcije mostova i drugih inženjerskih
građevina, a s obzirom na oblik i veliku nosivost, mogu se koristiti i za gradilišne dizalice. S osnovnim
modulima od 1,25, 2,50, 3,75 i 5,00 m mogu se formirati rasteri konstrukcije n x 1,25 m, do 20,0 m,
iznimno čak do 40,0 m. Nosivost rešetkastih nosača je do 15 kN/m1 za veće raspone, a do 45 kN/m1
za manje raspone.
Sve tipske skele, tj. njihovi tornjevi i rešetkasti nosa či su antikorozivno zašti ćeni. Ležajevi skela su
usklađeni s tipiziranim nosa čima preko standardnih ležišta.
Slika - Toranjske skele s tipiziranim nosa čima primijenjene na izvedbi konstrukcije mosta
91
Dovođenje oplatnih sklopova u točno projektirani položaj omogućuju posebni uređaji za fino
podešavanje i namještanje (dizanje i otpuštanje od nosive konstrukcije). Oni služe za pridržavanje i
regulaciju po visini i nagibu, te postupno pomicanje oplatnog sustava, što je posebno važno prije
neposrednog pritezanja oplatnih ploha. Nakon što beton dovoljno očvrsne, oplata se treba postupno
otpustiti, bez naglih i dinamičkih opterećenja i udara, da se beton ne bi oštetio. Svaki oplatni sustav
mora imati opremu za fino podešavanje, naročito ako su oplatne ploče velikih dimenzija i težina.
Lake sklopive skele koriste se za visine od 4 do 10m. Razli čitih su rješenja i konstrukcija. Elementi
lakih skela sastoje se os fiksnog okvira izra đenog od cjevastih sklopova koji se me đusobno
jednostavno povezuju i podižu.
Mogu služiti kao stolovi za stropove (za veliki broj postavljanja), kao nosivi toranj (za velika
opterećenja), i kao stubišni toranj (za sigurno penjanje i silaženje).
Sklapaju se u tornjeve, a mogu se podi ći do 15m visine. Nosivost jednog tornja je oko 50 kN.
Radne staze su prostorni elementi sa stazom, zaštitnom ogradom i konzolama za vješanje na oplatne
sklopove. S radne staze izlijeva se beton u konstrukcije, po stazama se kre ću radnici, drži alat i
vibratori. Računsko opterećenje radnih staza je q = 2,0 kN/m2. Dužina elemenata je do 2m, a težina je
oko 50 kg.
Za radna mjesta na visinama iznad 2,0 m od tla ili druge površine obvezne su ograde visine 1,0 – 1,1
m, s rukohvatom koji može preuzeti horizontalno optere ćenje intenziteta 1,0 kN/m1
92
Zaštitne ograde su unificirani elementi koji se vežu za oplatne sklopove. Postavljaju se oko radnih
mjesta na visokim građevinama, kod izrade ploča, greda i zidova. Ograda je visine do 1,1 m a
stabilnost se provjerava na horizontalnu silu od P = 1,0 kN/m 1. Na ogradi se postavljaju rukohvati i
zaštitna daska na dnu da spriječi ispadanje materijala i alata.
Radne ljestve služe za penjanje radnika na oplatne sklopove. Osigurane su kukama za vješanje i
ogradama te pružaju potpunu sigurnost kod kretanja i penjanja na oplatne sklopove.
Pored navedene pomoćne opreme, za pojedine oplatne sustave razvijeni su i namjenski alati koji
olakšavaju rukovanje (kao npr. neke vrste čekića za pritezanje oplata, sječu i okretanje vijaka).
93
1. nosive konstrukcije
2. izolacionog sloja
3. poda
4. podgleda ( plafona )
U suvremenom građevinarstvu zbog nedostatka drveta i korištenja novih materijala i konstrukcija, sve
manje se primjenjuju drveni stropovi. Tradicionalne međukatne konstrukcije od drveta se obično
koriste za prizemne ili jednokatne obiteljske stambene zgrade i kuće za odmor (vikendice).
Temeljni uvjet za izvedbu drvenih stropova je da se upotrijebi dovoljno suho drvo, i da to drvo bude
stalno zaštićeno od vlage.
Novi tipovi drvenih stropova imaju prefabricirane gredne nosa če dobivene lijepljenjem greda, polugreda
i dasaka, a drvene podove zamijenili su drugi kao zvu čni ili termički izolatori.
Izvedbom žbuke na podgledu stropa i stavljanjem zaštitnog sloja između poda i nosive konstrukcije
umanjuje se opasnost od požara.
94
Podne konstrukcije kod drvenih stropova sastoje se od podne obloge (brodski pod ili parket) i
podloge (suh pijesak, heraklit plo če i drugi materijali). Sastav poda zavisi od vrste objekta i
drugih uvjeta.
Podovi mogu biti drveni od dasaka (spojeni u vez proširenja sudarom, prijeklopm ili perom i utorom
brodskog poda ), parkrta, taracerske opeke, dvoslojni namaz ilova če, betona ili građevinskih ploča.
Nosioci žbuke - Iako su površine dasaka i letava hrapave, ipak ta hrapavost nije dovoljna da bi
pridržavala žbuku u njezinom najnepovoljnijem vise ćem položaju na plafonu. Zbog toga se za žbukanje
plafona moraju najprije postaviti odgovarajući nosioci žbuke.
Slika. Plahte od trske Slika. Rabicova mreža (pocin č ana žica promjera 1-2 mm)
Žbukanje plafona - na plafone se nabacuje najprije sloj grube žbuke, a kad se ovaj osuši nabacuje se
sloj fine žbuke koja se izgladi gladilicama. Podlogu za žbukanje treba dobro o čistiti i namo čiti.
95
96
-- mogu biti istih tipova kao i gredni, ali kod njih treba
uzeti u obzir i ovo:
-- Ne preporučuje se tanje platice od 60 mm, jer za
njih treba izabrano oštrobridno drvo bez kvrga i ostalih
pogrešaka, a nakon ugradbe često se izvitopere. Nasipe
radi težine treba izbjegavati, pa je bolje da se u svrhu
toplinske i zvučne izolacije upotrijebi ljepenka, lagane
građevinske ploče, mineralna vuna itd.
Zatim, tanke mosnice stavljaju se na manje
razmake, te česti ležajevi oslabljuju zidove. Radi
ukrućenja, da se ograniči njihovo izvijanje, mosnice se
povezuju i pojačavaju na udaljenost oko 1,5 m kosim
križevima od letava 48/48 mm ili žice 4 mm ili plosnog
željeza 1,5/20 mm ili poprečnim daskama. Udaljenost
platica iznosi između 50 do 80 cm.
97
Ležišta grednika
Mjenjačnice i skračenice
98
Izrada drvenih stubišta ograničena je zbog njihovih nedostataka. Izra đuju se za kraća visinska
rastojanja, i to za interna stubišta u dvo-etažnim obiteljskim stanovima i u lokalima s galerijama, za
vikendice, motele itd.
Zbog lake zapaljivosti stepenice od drveta zašti ćuju se raznim sredstvima.
Zbog neotpornosti drveta na vlagu ne izra đuju se vanjske i podrumske stepenice od drveta.
Vrsta drveta koja će se primijeniti za elemente zavisi pretežno od oblika, položaja i namjene
stepeništa. Za privremene ili pomoćne stepenice obično se primjenjuje meko drvo - jelovina ili
smrekovina. Glavne stepenice mogu biti od borovine ili hrastovine.
Rukohvati (ručice) stepenišnih ograda se rade od jasena, javora, kruške ili hrasta.
99
100
101
Ako se želi zatvoren prostor ispod stubišnog kraka, učepljuju se i gazišta i čela. Zbog ljepšeg
izgleda stubišni nosači se u donjem dijelu oslanjaju na stepenicu, a u gornjem dijelu u podestni
nosač. Gazišne daske učepljuju se punim čepom u nosače.
102
12. KROVIŠTA
Krov je najgornji i završni konstruktivni element na zgradi, pa se postavlja iznad posljednje po visini
etaže. Oblikom i bojom pokrivača određuje stil i utje če na cjelokupan izgled objekta.
Krovišta su konstrukcije koje štite zgradu od djelovanja atmosferskih i drugih vanjskih utjecaja.
Krovni pokrov je vidljivi dio krova. Neposredno je izložen atmosferskim utjecajima. Izrađuje se
od materijala nepropusnih za atmosfersku vodu, otporne na udare vjetra itd. Za brzo odvođenje
atmosferske vode sa krovnih površina moraju biti u nagibu. Prema vrsti i značaju zgrade,
arhitektonskom izgledu i klimatskim utjecajima određuje se oblik i nagib krova.
Krovna konstrukcija je konstruktivni sklop koji neposredno prima i na nosive zidove prenosi
opterećenje krovnog pokrova, snijega, vjetra i slučajnog opterećenja. Izrađuje se od drva,
metala i armiranog betona.
Međutim, danas su sve češće istiskivane ovakve konstrukcije primjenom statičkog proračuna,
novih suvremenijih načina vezanja pojedinih krovnih elemenata pri čemu je vođena naročita
pažnja o maksimalnom iskorištenju građevnog materijala. Ovakve krovne konstrukcije zovemo
"Inženjerske krovne konstrukcije".
Drvo je još i danas naj č ešć e upotrebljavani materijal kod krovnih konstrukcija. Veza č avlima, vijcima,
moždanicima, pa i kvalitetnim ljepilima posve je istisnula tradicionalne tesarske vezove koji su postali
posve neracionalni, te se primjenjuju tek u svrhu postizanja izuzetnih ugođ aja.
Drvo je č esto kombinirano s č eli čn im elementima, pa se ovim na č inom raspon krovnih konstrukcija
znatno poveć ao. Primjenom armiranobetonskih monolitnih, montažnih, polumontažnih i prefabriciranih
prednapregnutih betonskih elemenata konstrukcija krovova se znatno pojednostavila.
Oblik krova proizlazi iz nagiba krovnih ploha koji ovisi o vrsti primijenjenog pokrova kao i o klimatskim
uvjetima kraja u kome gradimo.
Težak pokrov zahtjeva ja ču i solidniju konstrukciju, dok će kod laganih pokrova kao što su krovna
ljepenka, azbestcementni elementi i limeni pokrovi nosiva krovna konstrukcija biti znatno lakša i
jednostavnija. Što je pokrovni element manji, to će nagib krovne plohe biti strmiji i obrnuto.
I krovovi imaju svoju specifi čnu estetiku. Niski objekti podnose strme krovne plohe, dok će kod viših
zgrada nagib krovne plohe biti blaži.
103
Danas, kod masovne produkcije stambenih zgrada najčešće primjenjujemo tzv. ravne krovove, ali
izvedba ovakvih krovova zahtjeva dobro poznavanje termo i hidroizolacione tehnike.
Krovni prostor često koristimo i kao stambeni prostor, pa u tom slu čaju odabiremo krovnu konstrukciju
koja ima minimalan broj stupova i greda.
Dimnjake i razne ventilacione kanale zidamo nakon izvedbe krovne konstrukcije, ali u nacrtu moramo
predvidjeti dovoljno dimenzionirane otvore u samoj krovnoj konstrukciji. To zna či da krovna konstrukcija
mora biti koncipirana sa tlocrtnim položajem dimnjaka i drugih smetnji da se ne pojave nepremostive
situacije pri samoj izvedbi krovišta.
Uspoređujući novi i stari na čin konstruiranja krovišta moramo uvijek imati na umu da su stari oblici
krovova proizašli iz njihove svrhe i namjene, te da i jedan i drugi na čin mora biti tako konstruktivno
proveden da osigura trajnost krova.
Osnovno pravilo u primjeni oblika krovišta je da se poštuje onaj oblik koji je tradicionalno primjenjivan u
određenoj regiji - koji je postao njen karakteristi čan oblik. Drugačije i neuobičajeno oblikovanje krova
neće rezultirati estetskim rezultatom, a samo će krovište djelovati potpuno strano i nametnuto tom
okolišu.
ELEMENTI KROVA
Nagnute krovne ravnine nad horizontalnom međukatnom konstrukcijom tvore krovni prostor ili tavan.
STREHA - to je horizontalna linija na dnu krova na prijelazu između zidnih i krovnih površina, tj.
presjek donjeg dijela krovne ravnine sa zidom. Ako je kosa ravnina prepuštena još više izvan
zida, taj dio krovne ravnine zove se nadstrešnica.
SLIJEME - to je horizontalna linija na vrhu u kojoj se sijeku dvije suprotne krovne površine, tj.
najviša linija presjeka dvije kose krovne površine.
GREBEN - to je kosa presječnica između dvije susjedne krovne ravnine, a koja polazi iz
vanjskog ugla tlocrta zgrade, tj. taj presjek susjednih kosih krovnih ravnina je pod kutom
manjim od 1800 .
UVALA - to je kosa presječnica iz unutarnjeg ugla tlocrta zgrade između susjednih krovnih
ravnina na priključku sporednog krova na glavni krov tj. taj presjek susjednih kosih krovnih
ravnina kod slošenog krova je pod kutom većim od 1800 .
UVALA
SLJEME
GREBEN
ZABAT
STREHA
104
DRVENI KROVOVI
4. KOSNICI - su grede u kosom položaju vezani na vertikalne stupce i vezne grede, a služe za
poprečno ukrućenje i prenose kose sile na veznu gredu. Dimenzije su iste kao kod stupaca
12/14, 14/16 cm.
5. RAZUPORA - je horizontalna greda od jednog komada ili od dva komada drveta koji djeluju
kao kliješta, vezuje stupce u poprečnom pravcu krova i služe za poprečnu horizontalnu vezu
krovnog vezača. Dimenzije su 12/14, 14/16, a kao kliješta 2x6/12, 2x8/16.
6. VEZNA GREDA - je donja horizontalna greda koja prima opterećenje od stupaca i kosnika i
prenosi na glavne nosive zidove. Vezne grede se postavljaju na razmak od 3,5 - 4,0 - 4,5 m.
Dimenzionira se na osnovu statičkog računa, a kod manjih krovnih konstrukcija empirijski
odgovaraju presjeci 18/20, 20/22, 22/24 cm, već prema rasponu krova.
7. KROVNI NOSAČ - je glavni konstruktivni element u krovu, sastoji se od više dijelova već
prema rasponu krova i opterećenju od krovnih površina. Jednostavni krovni nosač sastoji se
samo od vezne grede i para rogova vezanih međusobno u obliku trokuta. Složeni krovni vezač
ima još i vertikalne i kose stupce, razupore ili kliješta koji su međusobno vezani u jedan
konstruktivni sistem u vertikalnoj ravnini. Krovni vezači se raspoređuju u tlocrtu krova na
međusobni razmak od 3,5 - 4,0 - 4,5 m.
Dakle, izbor sistema po kome će se izvoditi krovna konstrukcija odnosi se na izbor i rješavanje
krovnog nosača.
105
1. Prazno krovište ;
2. Krovište s razuporom ;
3. Krovište na podrožnicama ;
4. Krovna stolica ;
5. Krovna visulja ;
6. Kombinirana krovišta ;
7. Krovišta s rešetkastim konstrukcijama.
Primjena pojedinih konstruktivnih sistema krovnih nosa ča ovisi o tome, da li je raspon krova ujedno i
slobodan raspon nosača, ili postoji osim vanjskih još i uzdužni ili popre čni konstruktivni zid unutar
raspona koji može primiti optere ćenje od nosača.
Ovakvo prikazivanje krovnih konstrukcija je prakti čno jer su vidljivi svi elementi koji se mogu kotirati i
opsivat. Pravilo je vrlo jednostavno:
- crta se presjek u punom vezu
- jednom punom linijom za element u pogledu
- dvije linije za elemente u paru – kliješta
- crtkanom linijom za elemente kose na ravninu presjeka
- podebljanom lijnjom za elementi u presjeku
106
Spajanje i vezivanje pojedinih dijelova drvenih konstrukcija mora se izvesti po propisnim pravilima za
tesarske veze u jednu čvrstu konstruktivnu cjelinu.
Kako treba obraditi grede, gredice i ostala gra đu da bi smo mogli da sklopimo jednu krovnu
konstrukciju?
Za izradu krovne konstrukcije potreban je projekt u ortogonalnoj projekciji i to:
tlocrt krova i poprečni presjek, a po mogućnosti i uzdužni presjek.
KROJENJE
Na slici 2 je pod sa ucrtanim profilom za izradu krovnog veza ča i pod za osnovu. Iz osnove se vidi
koliko krovnih veza ča treba izraditi. U našem slučaju četiri. Uvijek treba najprije izraditi prvi cijeli veza č.
Tek pošto su svi potrebni dijelovi isje čeni, zasječeni, izrađeni čepovi itd. i pošto se utvrdilo da su svi
dijelovi dobro izrađeni odnosno da su svi dobro »upasovani«, jer se on na podu sastavi, pristupa se
izradi drugog vezača, a zatim redom ostalih.
Slika 2
107
Treba voditi računa da prije nego što je izrađen i sastavljen vezač na podu rasklopi, moraju se svi
dijelovi konstrukcije obilježiti tesarskim znacima za obilježavanje.
Pošto svi zajedno prenesu teže dijelove krovne konstrukcije do poda za krojenje, odabiraju ći približne
dužine i mjere koje odgovaraju onim na crtežu, pristupa se izradi vezne grede, rogova, podroznica i sl.
- šablonu za izradu izra đuju majstori tesari.
Slika 3
Kada je sve gotovo, pristupa se sklapanju veza ča na podu. Ako se sve dobro složi (slu čajne greške se
tom prilikom isprave) onda se pre sklapanja svi ti dijelovi obilježe tesarskim brojkama, kao i sam veza č.
Ukoliko su spremljeni dijelovi za II veza č, to se i on na isti način montira (sklopi), pa ako se sve dobro
slaže, on se obilježi kao II vezač, rasklopi i stavlja na stranu i tako se radi sve do kraja, do posljednjeg.
Time je završeno krojenje vezača.
Ni jedna krovna konstrukcija ne smije se slati na objekt prije nego što je svaki veza č - prethodno
sastavljen, isproban na podu i propisno obilježen.
108
109
DETALJI VEZOVA
Svi međusobni spojevi (vezovi) drveta izvedeni su na tesarski na čin - tesarskim vezovima.
Rogovi pri strehi postavljaju se tako, da kosi pravac njihove gornje plohe pada u sjecište vertikalnog
pravca vanjske plohe zida s horizontalnim pravcem donje ili gornje plohe stropne grede. Ako je krovište
od masivne građe, onda se rog sa stropnom gredom veže kosim zasjekom dubine 2 - 4 cm, i čepom
dubine 8 - 10 cm. Udaljenost čeone plohe grede od zasjeka neka ne bude ispod 15 cm. Ta udaljenost
ovisi o površini posmi čnog naprezanja u smjeru vlakanca grede, koje nastaje zbog težine krova i
pokrova i zbog slučajnog opterećenja, pa tu površinu izračunavamo statičkim računom.
Povrh gornje plohe roga iznad zasjeka, treba pribiti pravilno skrojeni komad trokutne površine od
mosnice debele 48 mm, koji se zove prirožak. On omogućuje pravilan prijelaz pokrova iz strmijeg u
blaži nagib, a pričvršćuje se samo jakim čavlima.
Međusobni vezovi rogova kod sljemena izra đuju se na čep ili na kosi sudar sa obostrano pribijenim
daskama.
110
Dužina pajante ne bi trebala biti veća od 4,0 m. Radi prolaza kroz tavanski prostor pajanta se postavlja
najniže 1,80 m od gornje površine stropne grede.
Slobodna dužina roga od pajante do sljemena je najviše 3,5 m, a od donje veze roga do pajante najviše
4,5 m. Uzdužno ukrućenje krovnih nosača na zgradu postiže se vjetrovnim spregovima.
Naprezanje rogova najveće je na mjestu spoja s pajantom. Ovo djelovanje se naročito izražava pri
djelovanju vjetra na krovnu površinu ili kad se snijeg zadrži samo sa jedne strane krova, odnosno kada
je nesimetrično opterećen. Spoj pajante sa rogom treba biti takav da može primiti i sile pritiska i sile
vlaka pri jakom vjetru.
111
112
Budući da prazna krovišta i krovišta s pajantama odgovaraju samo za strme krovove s malim istacima
streha, moraju se za krovove s blagim nagibima krovnih ploha i s ve ćim istacima krovnih streha izraditi
krovne konstrukcije s podrožnicama na stolicama ili na visuljama.
Podrožnice su horizontalne grede koje služe da se na njih oslone rogovi; one se postavljaju
okomito na pravac rogova, pa preuzimaju sav teret rogova, pokrova i slučajni teret na pokrovu.
Preuzeti teret, podrožnice prenose preko stupova na vezne grede, a ove ga prenose na zidove zgrade.
Vezna greda obično dolazi na razmacima 4,0 - 5,5 m.
Mjesto gdje se nalazi vezna greda zove se " PUNI VEZ ".
Slobodna duljina roga, koji je naprezan na savijanje iznosi 4,5 m. Time je ujedno i odre đen razmak
podrožnica koje nose rog ili roženicu.
Dimenzija roženice ili roga obično je presjeka 10/14 do 12/16 cm. Podrožnica, čija je dimenzija
obično 16/18 cm leži na veznoj gredi. Ova vezna greda obično leži na pljoštimice položenoj gredi
tzv. nazidnici čija je dimenzija presjeka 8/12 cm. Budući, ova greda cijelom svojom dužinom leži
na zidu - nije naprezana na savijanje. Sve ostale grede krovišta naprezane su na savijanje i
njihov je presjek takav da je visina presjeka veća od širine.
Ulogu vezne grede može preuzeti i armirano-betonska stropna konstrukcija. U tom slučaju ,
podrožnica će biti usidrena u armirano-betonski prsten - "serklaž", pa nije više naprezana na
savijanje, jer leži po cjeloj svojoj duljini širom stranom presjeka na serklažu.
JEDNOSTRUKA STOLICA
(krovište s gornjom podrožnicom i s rogovima uprtim u stropne grede)
Jednostavno krovište s rasponom do 7 m postaje mnogo solidnije i čvršće, ako se ispod međusobnih
vezova rogova na sljemenu podmetne podvlaka ili podrožnica po cijeloj dužini krova.
Podrožnicu treba na razmacima 3,5 - 4,5 m poduprijeti stupovima, s kojima se ona povezuje skra ćenim
čepovima. Isto tako stupovi se na donjem kraju povezuju s odgovarajućom stropnom gredom, koja u
blizini mjesta učepljenja mora biti poduprta zidom, koji će preuzeti odgovarajući teret krova. Podrožnicu
treba kod svakog stupa poduprijeti parom ruku, a osim toga je pothvatiti parom kliješta, koja je povezuju
s rogovima i sa stupom.
113
JEDNOSTRUKA STOLICA
(krovište s gornjom i s donjim podrožnicama)
Donji krajevi rogova ne upiru se u krajeve stropnih greda, nego se oslanjaju zasjekom dubokim do 1/3
visine roga na donje podrožnice.
Donje podrožnice se oslanjaju na krajeve veznih greda, koje se raspore đuju u međusobnim razmacima
od 3,5 - 4,5 m po cijeloj dužini krova.
Gornja podrožnica (ispod sljemena) leži na stupovima sa rukama i kliještima, ali je stupove stolice
potrebno s obje strane poduprijeti kosim potporama, koje su u čepljene donjim krajevima u veznu gredu.
PUNI VEZ krovišta s jednostrukom stojećom stolicom sastoji se od me đusobno povezanih greda u
jednoj vertikalnoj ravnini, i to : parom rogova, veznom gredom, stupom, dva kosnika. Puni vezovi se
raspoređuju na međusobne razmake od 3,5 do 4,5 m, a izme đu njih teče gornja podrožnica i dvije
donje podrožnice, na koje se zasjecima oslanjaju parovi rogova.
Ako zbog povišenja tavanskog prostora ili zbog vanjskog izgleda treba izdignuti glavne vanjske zidove
iznad tavanskog poda, onda se donje podrožnice stavljaju na kraće stupove presjeka 14/14 cm i u
punim vezovima povezuju parovima kliješta 2x6/14 cm na kose potpore. Kliješta obuhvaćaju stup
vezom na križni čep.
114
DVOSTRUKA STOLICA
Primjenjuju se na zgradama, kojima je raspon od 7 - 12 m, a u tom rasponu nalazi se nosiva
konstrukcija koja može preuzeti odgovaraju ći dio krovnog tereta. Takva konstrukcija (zid) neka podupire
stropnu ili veznu gredu ispod onog mjesta, gdje se u čepljuje stup, ili najviše 1,0 m od tog mjesta.
Mjesta za stupove, odnosno za srednje podrožnice, treba odrediti tako, da slobodni raspon rogova
između donje i srednje podrožnice ne prije đe 4,5 m, a između srednje podrožnice i sljemena 2,5 m. U
tlocrtu krovišta, tj. u njegovoj horizontalnoj projekciji, odre đuju se mjesta za stupove, odnosno za
podrožnice, približno za 1/3 udaljeno od crte sljemena, odnosno za 2/3 udaljeno od donje podrožnice.
Oba stupa svakog punog veza podupiru se kosim potporama, koje se na svom donjem kraju povezuju s
veznom ili stropnom gredom vezom na kosi zasjek i na ćep, a na gornjem kraju povezuju se istim
vezom sa stupom.
Puni vezovi postavljaju se u međusobnim razmacima od 3,5 do 4,5 m.
Puni vezovi uz zabatne zidove izrađuju se samo s jednim komadom kliješta i samo s jednom rukom na
svakom stupu, osim u slučaju ako se povoljnim rasporedom punih vezova stupovi odmaknu od zabatnih
zidova onoliko, koliko je potrebno, da ruka ne ulazi u zid.
115
TROSTRUKA STOLICA
Trostruke stojeće stolice primjenjuju se za raspone od 10 - 16 m, kad u tim rasponima postoje nosive
konstrukcije (zidovi), koji mogu preuzeti onaj dio krovnog tereta, koji preuzimaju vertikalni stupovi ispod
jedne gornje podrožnice i ispod dviju srednjih podrožnica.
Ako je dužina rogova nekog krovišta 8 - 9 m, onda ti rogovi moraju ležati na podrožnicama svojim
gornjim krajem (pri sljemenu) i približno svojom sredinom, a donji kraj im se može upirati u veznu ili
stropnu gredu ili može ležati na donjoj podrožnici.
116
JEDNOSTRUKA VISULJA
Stup visulje mora se spojiti s veznom gredom tako, da je nimalo ne tlači, a ako tu gredu treba opteretiti
drugim teretom, onda je treba ovjesiti o stup koji je poduprt s dva kosnika. Pod tim se teretom stup
visulje nategne, pa preko svojih kosih potpora prenosi i teret ovješene grede na vanjske zidove zgrade.
Kod izrade konstruktivnog sklopa visulje, da bi bila u stati čkom pogledu sigurna konstrukcija, moraju se
zadovoljiti sljede ći zahtjevi:
-- Osi greda koje se spajaju u jednom čvoru moraju se sjeći u jednoj točki.
-- nagib kosnika ne smije biti blaži od 30 0 .
Krovni nosač sastoji se iz sljede ćih greda : vezne grede, koja se naziva i zatega, para, kosnika, kliješta,
gornje i donjih podrožnica.
Puni vezovi postavljaju se na međusobne razmake od 3,5 - 4,5 m, a rogovi na razmake od 70 - 90 cm.
117
DETALJI VEZOVA
DVOSTRUKA VISULJA
- primjenjuju se pri rasponu konstruktivnih zidova do 12 m, ako izme đu njih ne postoje drugi
konstruktivni elementi. Krovni nosa č dvostruke visulje sastoji se iz para rogova, zatege, dva stupa sa
rukama, povezana razuporom, dva kosnika i po dvije gornje i donje podrožnice.
118
119
120
121
12.5. Rešetkaste krovne konstrukcije
Montažne rešetkaste krovne konstrukcije se upotrebljavaju na mjestima gdje je potrebno
zadovoljiti sljedeće uvjete:
Rešetkasti nosači se izvode spajanjem pomoću posebnih preša u tvornici sa specijalnim nazubljenim
pločama. Kompletna proizvodnja rešetkastih nosača podlježe konstantnim kontrolama kvalitete što
dokazuju i dobiveni certifikati.
Kod rešetkastih krovnih konstrukcija gornji pojasevi su odlu čujući za oblik krova, dok su donji pojasevi
prilagođeni profilu prostora koji je uvjetovan korištenjem i dizajnom te se mogu izvesti na na čin da donji
pojas nosača bude vidljiv ili obložen spuštenim stropom.
Toplinska izolacije krovišta se može izvesti u zoni gornjih ili donjih pojaseva rešetkastih nosa ča.
Tehničke instalacije se idealno mogu smjestiti između štapova ispune.
Svi korišteni drveni dijelovi konstrukcije se impregniraju zaštitnim fungicidnim sredstvom. Ovim
postupkom drvo je trajno zašti ćeno od gljivica, insekata i sl. čime se produljuje vijek trajanja
konstrukcije.
Rešetkaste konstrukcije se transportiraju do gradilišta prijevoznim sredstvima te
se u vrlo kratkom vremenu montiraju na postojeće zidove (zidane, armirano
betonske ili drvene), stupove ili grede (drvene, betonske ili čelične).
122
Mnoštvo različitih mogućnosti kod izbora krovnih rešetkastih konstrukcija leži u dugotrajnom
graditeljskom umijeću. Od standardnog presjeka rešetkastog nosača pa sve do rešetkastog nosača.
Prikaz najčešće upotrebljavanih tipova rešetkastih konstrukcija, tj. njihov presjek možete vidjeti na
sljedećim slikama:
123
Lamelirano drvo je inovativno usavršenje punog drveta u perfektni građevinski materijal za maksimalne
zahtjeve glede kvalitete i nosivosti.
Ukoliko želite graditi krovnu konstrukciju, trgovinu, halu, industrijski ili poslovni objekt, skladište ili
poljoprivredni objekt lamelirani nosači su pravi izbor. Na izbor vam dajemo velik izbor razli čitih tipova
lameliranih konstrukcija kao i lamelirane gra đe koje se bez problema mogu kombinirati s drugim
materijalima kao što su čelik i beton.
SVIJETLI NOSIVI RASPON preko 30-50 m - pogodan za premošćivanje malih ali i izuzetno velikih
(maksimalno): raspona
VISINA (maksimalna): prema arhitektonskim potrebama
NAGIB: prema arhitektonskim potrebama i prema tipu pokrova (od 0° nadalje)
DIMENZIJE LAMELIRANIH NOSAČ A: prema statičkom proračunu
OBLIK NOSAČ A: prema arhitektonskom projektu, zahtjevima konstrukcije i statičkom
VRSTA DRVA: proračunu
ZAŠTITA DRVA: standardno smreka iako se mogu koristi i ostale vrste drva
OBRADA NOSAČ A: impregnacija fungicidnim zaštitnim sredstvom
VATROOTPORNOST: višestruko blanjanje, obrađene ivice i dr.
PRILAGO ĐENO ZA POKRIVANJE: nije potrebna nikakva dodatna zaštita (glavni nosači konstrukcije
OBLAGANJE U DONJEM POJASU: najčešće zadovoljavaju po pitanju vatrootpornosti)
MONTAŽA: svim pokrovima (paneli, limovi, crijep, šindra, valovite ploče i dr.)
prema arhitektonskim potrebama
auto dizalicom, kranom
124
Dolje vam prikazujemo presjeke nekih od najčešće upotrebljavanih tipova lameliranih konstrukcija.
7 7
125
B) Gusto pokrivanje - zbog malog razmaka letava (15 cm) svaki crijep jednog višeg reda seže preko
polovice crijepa drugog nižeg reda, a donji kraj mu još hvata gornji kraj tre ćeg nižeg reda. Tako su sve
sudarnice dobro pokrivene.
126
UTORENI CRIJEP
ŽLJEBNJACI
127
To je jedna od najstarijih pečenih glinenih proizvoda. Praktični su i lijepa izgleda, ali su vrlo teški. U
krajevima, u kojima se primjenjuju, ta je težina potrebna, jer teži pokrovi bolje odolijevaju buri.
Način pokrivanja - žljebnjaci se polažu ili na podlogu od letava ili na daš ćanu podlogu, a povezuju se
mortom. Na jače letve, od kojih su prve dvostruke, polažu se donji redovi žljebnjaka s hrptom i s užom
stranom okrenutom dolje. Između susjednih komada treba ostaviti razmake po 12 cm na donjoj strani,
odnosno po 8 cm na gornjoj strani. Kad se položi nekoliko donjih redova, polažu se od strehe prema
sljemenu gornji redovi.
128
Upotrebljavaju se valovite Salonit-plo če, i imaju sva dobra svojstva, koja se traže od materijala za
pokrov. Lake su, čvrste, nepropusne, trajne, sigurne od vatre, lako se zamjenjuju i lijepa su izgleda.
129
Beton je kompozitni građevinski materijal izra đen miješanjem cementa (veziva), vode i agregata
(ispune). Njegova kvaliteta ovisi o kvaliteti i ispravnosti tih komponenata, njihovom omjeru u mješavini,
načinu miješanja, transportu, sabijanju, ugradnji svježe betonske smjese kao i o njezi svježeg i mladog
betona.
Shematski sastav betona možemo ovako prikazati:
Zrak
Cement
Šljunak
Pijesak
Voda
Osim ovih obaveznih komponenata, u sastav betona mogu ulaziti miješanjem s cementom ili
rastvaranjem u vodi i neke druge tvari koje daju betonu posebna svojstva (aditivi).
Ako beton ojačamo čeličnim šipkama (armaturom) dobivamo armirani beton.
U praksi se udio osnovnih sastojaka betona odabire tako da se postignu zadovoljavaju ća svojstva:
(1) svježeg betona u svim fazama obrade, od miješanja preko transporta do ugradnje.
(2) očvrsnulog betona s obzirom na čvrstoću i trajnost.
(3) minimalni troškovi za prihvatljivu kakvo ću.
Prednosti betona
- ekonomičnost
- niska cijena sastojaka betona
- niska cijena ugradnje i održavanja
- dostupnost sastojaka (agregata, cementa, vode)
- oblikovanje
- požarna otpornost
- vodootpornost
- trajnost
- veća krutost i masa betona smanjuju oscilacije (vjetar)
- mogućnost reciklaže/uporabe
Nedostaci betona
- niska vla čna čvrstoća - ~ 0.1 fc
- pojava pukotina ukoliko nije odgovaraju će armiran
- volumne promjene (skupljanje i puzanje)
- relativno niska čvrstoća po jediničnom volumenu fc ~ (5-10% od čelika)
- zahtjeva se ve ći volumen - veći rasponi se rade u čeliku
Cement (lat. Caementum = zidarski kamen) je hidraulično građevno vezivo, koji kod normalne
temperature u doticaju s vodom i bez pristupa zraka hidratizira i kristalizira, pa sa tim kristalima veže
ispunu (agregat).
Cement, označen kao CEM cement, ako je pravilno pomiješan s odgovarajućim količinama
agregata i vode, ima sposobnost stvaranja betona ili morta, koji zadržavaju dovoljno dugo
obradivost, a nakon određenih vremenskih razdoblja postižu određene razrede čvrstoće i
zadržavaju dugotrajnu postojanost volumena.
Osnovne sirovine za proizvodnju cementa su: vapnenac i glina.
Postoji više vrsta cementa ovisno o udjelu dodatnih sastojaka (granulirana troska, lete ći pepeo,
vapnenac…) u ukupnom sastavu svake pojedine vrste cementa.
Svaka vrsta cementa definirana u pojedinačnim normama – specifikacijama, a razlikuju se prema
mogućim namjenama, ovisno o njihovim specifi čnim svojstvima.
Definicija svakog cementa sadrži razred čvrstoće i omjere u kojima se sastojci kombiniraju za
proizvodnju svakog cementa.
Čvrstoća je svojstvo cementa utvr đena ispitivanjem tlačne čvrstoće cementa prema normi EN 196-1
nakon 28 dana, a opisuje se razredom čvrstoće, koji može biti 22,5; 32,5; 42,5; 52,5.
Primjer oznake cementa:
CEM II/A-LL 42,5 R
Cement opće namjene s dodatkom vapnenca razreda čvrstoće 42,5 visoke rane čvrstoće.
Obični agregat - agregat gustoće čestica u osušenom stanju između 2000 kg/m³ i 3000 kg/m³.
Lagani agregat - agregat koji ima gustoću čestica u osušenom stanju ≤ 2000 kg/m3 ili nasipnu gustoću
u osušenom stanju ≤ 1200 kg/m3
→ prirodni je onaj agregat koji potječe od materijala čija se zrna sastoje od prirodnog kamena.
131
→ umjetni agregat je onaj kojeg nema u prirodi, već je dobiven umjetnim putem, dakle takvom obradom
kod koje se mijenja sastav materijala (troska, ekspandirana glina, drobljena opeka). Sa svakim od ovih
agregata izrađujemo drugačiji beton (posebne vrste betona).
Kopani agregat nastao je taloženjem zrnaca različitih veličina i oblika, a vadimo ga sa nalazišta
kopanjem (riječni, morski, jezerski).
Drobljeni dobivamo strojnim drobljenjem kamena kojeg vadimo iz kamenoloma.
Tehnička svojstva agregata za beton moraju ispunjavati, ovisno o porijeklu agregata, op će i posebne
zahtjeve bitne za krajnju namjenu u betonu i moraju biti specificirana prema normi HRN EN 12620,
normama na koje te norme upućuju i odredbama TPBK, Priloga D.
Za beton se koristi šljunak od 8 – 125 mm i pijesak od 0,1 – 8 mm.
Agregat za beton sastoji se od zrnaca razli čitih veličina od 0 do 125 mm.
Agregat za izradu betona isporučuje se u frakcijama d/D
(d – donja i D – gornja veličina otvora sita u mm)
Armatura
Beton vrlo često ojačavamo šipkama koje nazivamo armatura. Zadatak tih šipki je preuzimanje sila koje
beton sam ne bi mogao podnijeti, odnosno preuzeti.
Vlačna čvrstoća betona relativno je mala i ona iznosi oko 10 posto tlačne čvrstoće. Beton bez armature
stoga bi otkazao već i pri manjoj vlačnoj sili. Iz toga razloga u beton se ugra đuje odgovarajuća armatura
koja svoju vla čnu čvrstoću prenosi na beton.
Armirani beton predstavlja spoj betona i čelika koji na jednom mjestu objedinjuje i međusobno
kombinira dobre osobine betona (relativno velika tlačna čvrstoća) i dobre osobine čelika (visoka vla čna
čvrstoća).
Armatura - građevni proizvod koji se izra đuje od čelika za armiranje proizveden u centralnoj armira čnici
(tvornici armature), u armira čnici pogona za predgotovljene betonske elemente ili u armira čnici na
gradilištu.
Tehnička svojstva armature moraju ispunjavati opće i posebne zahtjeve bitne za krajnju namjenu i
moraju ovisno o vrsti čelika biti specificirana prema normama nizova nHRN EN 10080 i odredbama
Priloga B. u projektu betonske konstrukcije.
Armatura se izrađuje, odnosno proizvodi, kao armatura za armirane betonske konstrukcije od čelika za
armiranje.
132
Pod opterećenjem se čelik deformira (elasto-plasti čan materijal), a što je veću deformaciju materijal
sposoban podnijeti bez krtog loma, to je duktilniji.
Duktilnost je svojstvo materijala da podnese plastičnu deformaciju bez loma.
Prema normi nHRN EN 10080-1, armatura za betonske konstrukcije svrstava se u tri razreda
duktilnosti: A, B i C, a isporučuje se u obliku:
- šipki i namota za izravnu upotrebu ili za proizvodnju zavarenih armaturnih mreža i
rešetki za gredice
- tvornički proizvedenih zavarenih armaturnih mreža
- zavarenih rešetki za gredice
Proizvodi imaju 2 ili više reda popre čnih rebara, ravnomjerno raspoređenih po cijeloj duljini, uz
eventualna uzdužna rebra, čija visina ne smije prije ći 0,15 d (d - nominalni promjer).
U visokogradnji se koriste za stropove, podne površine, temelje, stubišta, potporne i druge vrste zidova,
pa se zato redovno koriste u izgradnji stanova, hala i drugih objekata.
U niskogradnji se koriste za izgradnju cesta, mostova, aerodromskih pista, tunelskih obloga, potpornih
zidova i sl. kao i u hidro tehnici kod gradnje brana, kanala i dr.
133
Također se ne smije uprljati naftom, uljem ili mazivima. Ako se desi da se uprlja, treba je isprati vodom,
od zemlje ili blata, a ulje i nafta se skidaju otapalima.
Armatura ne smije dugo vremena stajati na otvorenom prostoru, jer postoji mogućnost da korozija
nagrize armaturu stvarajući ljuskice r đe i na taj način smanji profil šipke. Eventualno nastale ljuskice
treba skinuti čeličnim četkama.
Plan oplate i armature sastavni su dio izvedbenog projekta bez kojeg sigurno ne bi bilo uspješnog
građenja, izrada montažnih elemenata ili specifične armirano betonske galanterije.
Na osnovu statičkog računa izrađuje se nacrt armature pojedinih nosivih elemenata objekta.
Zatim se izra đuje iskaz armature po elementima a na osnovu svih iskaza dolazimo do ukupne koli čine
čelika za objekat po profilima i po vrsti armature.
134
Ugradnja armature
Armatura se ugrađuje prema pravilima danim u propisu (TPBK) – prilog J – Izvo đenje i održavanje
betonskih konstrukcija, te prema projektu betonske konstrukcije.
Pri izradi ili proizvodnji armature u pravilu se treba držati pravila armiranja prema Prilogu H -
Projektiranje betonskih konstrukcija u skladu s priznatim tehni čkim pravilima te prema Prilogu I -
Projektiranje betonskih konstrukcija u skladu s hrvatskim normama.
Prije ugradnje betona u oplatu potrebno je provjeriti da li je armatura ugrađena u skladu s projektom
konstrukcije.
Priprema betona
Prijenosne betonare predstavljaju najekonomičniji način proizvodnje betona na gradilištima.
Ovisno o kvaliteti betona, kapacitetu proizvodnje, zahtjevima gradilišta i sl. odabire se način proizvodnje
betona. U sklopu toga se može odabrati između 3 tipa opreme: mini betonare s planetarnom
miješalicom, gravitacione betonare i samoutovarne automješalice.
Sve instalacije kao i zaštite postrojenja napravljene su u skladu s važe ćim Europskim normama zaštite
na radu.
Samoutovarne automješalice imaju mogućnost da same odvažu potrebnu količinu agregata i cementa
na ugrađenim vagama, dozirati vodu i smjesu gravitacionim putem mješati do mjesta istovara.
Volumeni mješalica se kreću od 2.200 do 4.400 litara, odnosno pripadajući kapaciteti proizvodnje
betona od 1,5 m3 do 3,5 m3 izlaza gotovog svježeg betona po ciklusu mješanja.
Ugrađivanje betona
Sav rad i briga oko sastava betona može biti uzaludan, ako je beton u transportu pokvaren :
segregacija, predugi transport i sl.
Beton se može transportirati ru čno i strojno ovisno o tome gdje se proizvodi i sa kojim sredstvima za
transport se raspolaže. Logično je strojno pripremljen beton strojno i transportirati i ugraditi.
Prije početka ugrađivanja betona treba detaljno pregledati skelu i oplatu, a naročito postavljenu
armaturu.
Ispunjavanje oplate počinje uvijek od najudaljenije to čke objekta. Kod betoniranja jedne etaže prvo
punimo oplate stupova, pa greda i nadvoja, a na kraju plo ča.
Betonske pumpe
Betonske pumpe su uređaji za betoniranje vrlo velikog kapaciteta (50 do 100 m 3/h) i imaju prednosti u
slučajevima kada se radi o većim objektima, odnosno o velikim količinama betona.
Beton u slučaju primjene betonske pumpe mora biti plastične konzistencije.
Postoji vise tipova betonskih pumpi, a sastoje se od osnovnog uređaja (stabilnog, prijenosnog ili
samohodnog) za potiskivanje betonske mase.
135
Nabijanje betona može biti ručno drvenim ili metalnim nabijačima ili strojno vibratorima (oplatni vibratori,
površinski vibratori).
Pervibratori su vrsta vibratora koja se direktno uranja u betonsku masu. Imaju široku primjenu i vrlo su
efikasni. Prednost im je sto prilikom rada može da se kontrolira obrada betonske mase u svakom
njenom djelu. Dio koji se uranja u beton spojen je sa motorom preko elastičnog crijeva i može imati
različit oblik, zavisno od elementa koji se betonira.
Oplatni vibratori se pri čvršćuju na oplatu i preko oplate prenose vibracije na beton. Koriste se za
stupove, zidove, ploče i dr.
Površinski vibratori su po konstrukciji sli čni oplatnim, ali su u neposrednom kontaktu sa betonskom
masom. Služe za betoniranje ploča. Varijante ovih vibratora su vibro letve i vibro stolovi. Naj češće se
koriste u tvornicama za proizvodnju prefabrikovanih betonskih elemenata.
Njega betona
Njegovanje mladog betona je najčešće zanemarivana faza, a posljedice mogu biti znatno smanjenje
čvrstoće, a još više smanjenje nepropustljivosti betona.
Njegovanjem treba mladom betonu osigurati povoljne uvjete za hidrataciju, zaštititi ga od vjetra,
oborina, od agresivnih tvari, od brzih izmjena temperatura i eventualnih mehani čkih oštećenja.
Pri povišenim temperaturama, znatno se ubrzava proces hidratacije cementa i rane čvrstoće betona, ali
to može rezultirati slabljenjem kasnijih svojstava. Zato pri ubrzanom dozrijevanju, treba naro čito pažljivo
njegovati beton.
136
Zaštita od udaraca i potresanja
U vremenu između po četka i kraja vezanja cementa, beton je naročito osjetljiv. U to vrijeme se u masi
betona stvaraju kristali cementa kao produkti hidratacije. Kristali nisu još dovoljno čvrsti, te se lako
lome. Svako veće potresanje betonske mase izazvati će lom kristala što može izazvati pukotine u
betonu.
Zaštita od naglog sušenja
Prilikom vezanja betona, betonska masa gubi velike koli čine vode. Promjena vlažnosti očvrsnulog
betona izaziva promjenu volumena betona i to širenje i skupljanje. Gubitak vode počinje s gornje
slobodne površine betona koja se steže, dok unutarnji slojevi imaju još dovoljnu koli činu vode. Zbog
toga gornji slojevi dobiju pukotine.
Da bi spriječili ove pukotine gornju površinu treba zaštititi od vjetra, propuha, osun čavanja, koje još više
utječe na nestanak vode. 6 do 8 sati od izrade betona površinu treba dobro zalijevati vodom, a nešto
manje intenzivno još 7 dana ili posebnim kemijskim sredstvima za njegu (curring).
U niskogradnji zaštita se vrši pokrivanjem betona materijalima koji zadržavaju vlagu (ceradama, krpama
ili papirom koji se polijevaju vodom).
Ako je srednja temperatura okoline iznad + 5° C, onda se u praksi njegovanje uglavnom svodi na
održavanje vlažnosti betona. To znači da kapilare trebaju biti stalno zasi ćene, a to se lako prepoznaje
po promjeni boje betona. Beton koji se po činje sušiti, izrazito mijenja boju, postaje svjetliji.
Pretjerano polijevanje vodom može oštetiti mladi beton, tako da ispere cementni mort, a ako je voda
hladna, u betonu koji se od topline hidratacije zagrijao nastane preveliki temperaturni gradijent, pa se
pojave velike pukotine.
Zaštita od smrzavanja
Mraz je vrlo opasan za mladi beton. Na temperaturi ispod 00C slobodna voda u betonu se smrzava. Led
ima veći volumen od vode, te vrši pritisak na okolni beton i razara ga. Ako mraz zahvati beton prije
nego što je počelo vezanje, proces vezanja neće ni početi. Nastupom viših temperatura, led se topi i
početi će normalno vezanje betona.
Ako mraz nastupi iza kraja vezanja betona, ne će biti štete za beton.
Najbolja zaštita betona od mraza je ne ugrađivati beton kod niskih temperatura, ili se pripremiti za takvo
betoniranje.
Za betoniranje kod niskih temperatura, temp. svježe betonske mase mora biti od 20 do 300C. Tokom
daljnja 3 do 4 dana temp. betona ne smije biti niža od 50C. Sve to postižemo zagrijavanjem betona i
njegovih komponenata.
Kada smo beton ugradili treba gornju površinu zaštititi daskama, papirom i vre ćama, a ispod oplate
provodi se zagrijavanje 3 do 4 dana iza betoniranja.
Sve ove mjere provodimo kod temp. ispod -5 0C. Do te temp. možemo zagrijavati samo pojedinu
komponentu i dodavati betonu dodatak za betoniranje pri niskim temperaturama.
Svježi je beton poglavito tijekom hladnih mjeseci u godini potrebno zaštiti od vremenskih neprilika
(kontakta s vodom). Jedna od naju činkovitijih mjera zaštite svježeg betona je pustiti ga do stoji u
oplatama vremenski nešto duže nego što bismo to ina če učinili.
137
Skidanje oplata i skela
Skidanjem oplata i skela završena je faza izvedbe betonske konstrukcije.
Od oplate treba prvenstveno zahtijevati da osigura oblik armirano betonske konstrukcije, sve dotle dok
beton nije dovoljno očvrsnuo kako bi sam mogao preuzeti optere ćenje vlastite težine i svih ostalih
opterećenja. Posebnu pažnju posvetiti dobrom učvršćenju oplate i njenom podupiranju. Demontaža oplata
i nosećih skela moguća je kada beton u oplati postigne zahtijevanu čvrstoću.
Oplatu trebamo skidati pažljivo kako ne bi oštetili konstrukciju. Bo čne strane oplate možemo skidati već
2 do 3 dana iza betoniranja, ali pažljivo bez potresanja.
Podupirače kod elemenata naprezanih na savijanje možemo uklanjati u slijede ćim rokovima :
Danima u tabeli treba dodati još i broj dana kada je temp. bila ispod +5 0C, jer tada nema očvršćivanja
betona.
Kontrola (potvr đivanje) sukladnosti sastavni je dio kontrole proizvodnje i provodi se prema TPBK,
normi HRN EN 206-1 i posebnim propisima.
Kontrolu sukladnosti dužan ie provoditi proizvo đač betona
Potvr đivanje sukladnosti je postupak kojim se dokazuje da proizvedeni beton ima svojstva
kakva su zahtijevana u projektu sastava betona, što se i dokumentira.
Kontrola sukladnosti se provodi za betone proizvedene u tvornici (izvan gradilišta)
Za betone i betonske proizvode proizvedene na gradilištu, a za potrebe tog gradilišta potrebno je
dokazati uporabljivost u skladu s projektom i TPBK.
Prema Zakonu o gradnji uporabljivost je dokazana ako je zadovoljena sukladnost zahtjeva iz projekta
konstrukcije
U svrhu potvr đivanja sukladnosti betona proizvo đač 2 puta godišnje mora provesti internu kontrolu
proizvodnje tako da vrednuje rezultate ispitivanja proizvodnje i slu čajno uzetih uzoraka.
Prilikom svake isporuke gra đevnog proizvoda mora se imati ispravu o sukladnosti za taj proizvod,
podatke koji su u vezi označavanja građevnog proizvoda propisani u Prilozima TPBK te druge
podatke značajne za rukovanje, prijevoz, pretovar, skladištenje, ugradnju i uporabu gra đevnog
proizvoda te njegovog utjecaja na svojstva i trajnost betonske konstrukcije.
Nesukladnost proizvoda
U slučaju nesukladnosti građevnog proizvoda (betona) s tehničkim specifikacijama za taj proizvod i/ili
projektom betonske konstrukcije, proizvo đač građevnog proizvoda odnosno izvođač betonske
konstrukcije mora odmah prekinuti proizvodnju odnosno izradu tog proizvoda i poduzeti mjere radi
utvr đivanja i otklanjanja grešaka koje su nesukladnost uzrokovale.
Kontrola proizvodnje
Kontrola proizvodnje obuhvaća sve mjere nužne za održavanje svojstava betona u sukladnosti sa
specificiranim zahtjevima. To uključuje:
- izbor materijala
- projektiranje betona
- proizvodnju betona
- preglede i ispitivanja
- uporabu rezultata ispitivanja sastavnih materijala, svježeg i o čvrsnulog betona i opreme
- kontrolu sukladnosti
138
Kontrola proizvodnje provodi se prema normi HRN EN 206-1.
Obavezno svojstvo koje se definira kod o čvrsnulog betona je tlačna čvrstoća f ck koja se definira kao
vrijednost tlačne čvrstoće betona kod ispitivanja betonskih uzoraka nakon 28 dana.
Broj uzoraka potrebnih za ispitivanje odre đuje se ovisno od obima proizvodnje betona, značaju
konstrukcije ili konstruktivnog elementa.
Čvrstoća nekog materijala je ono naprezanje pod kojim se materijal drobi, razara, lomi. Materijal
ne može podnijeti veći napon od čvrstoće.
Čvrstoća betona ovisi o:
-- vodo-cementnom faktoru,
-- stupnju zbijenosti,
-- odnosa količine cementa prema agregatu,
-- granulometrijskog sastava, oblika i čvrstoće agregata itd.
Ispitivanje čvrstoće betona potrebno je prilikom izrade pokusnih mješavina betona, te prilikom kontrole
izvedbe objekta. U prvom slu čaju zato da između nekoliko pokusnih mješavina izaberemo najbolju, a u
drugom slučaju da utvrdimo kakav smo rezultata postigli prilikom ugradnje na gradilištu.
Tlačna čvrstoća betona se opisuje pomoću razreda čvrstoće. Kada se beton naručuje od proizvođača ili
kada ge proizvođač isporučuje potrebno je navesti o kojem razredu čvrstoće betona se radi.
Mogući razredi tlačne čvrstoće betona su: C8/10; C 12/15; C 16/20; C 20/25; C 25/30; C 30/37; C
35/45; C 40/50; C 45/55; C 50/60
139
Literatura:
3. Tehnologije betona
Nikola Bujak
Srednja škola Bedekovčina, 2007.
140