Biljeske Sa Predavanja IM1gfhgh

Inºenjerska matematika 1
Prof. dr. Muharem Avdispahi¢ i doc. dr. Zenan abanac
Bilje²ke sa predavanja
Univerzitet u Sara jevu
Elektrotehni£ki fakultet Sara jevo
Zimski semestar akademske 2017./2018. godine

Sadrºaj
1 SKUPOVI BROJEVA N, Z, Q I R 2
2 GRANINA VRIJEDNOST NIZA 6
3 GEOMETRIJSKI NIZ 9
4 MONOTONI NIZOVI 9
5 BROJ e 11
6 CAUCHYEVI NIZOVI 12
7 PODNIZ 13
8 REDOVI 15
9 KONVERGENCIJA REDOVA SA NENEGATIVNIM LA-
NOVIMA 17
10 ALTERNIRAJUI REDOVI 20
11 APSOLUTNA KONVERGENCIJA 21
12 MNOENJE REDOVA 23
13 ABELOVA FORMULA ZA PARCIJALNO SUMIRANJE 23
14 SKUP C KOMPLEKSNIH BROJEVA 25
14.1 Kompleksni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
14.2 Nizovi i redovi kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 30
15 ELEMENTARNE FUNKCIJE 35
15.1 Elementarne funkcije u uºem smislu . . . . . . . . . . . . . . . . 36
15.1.1 Stepena funkcija y = xα (α ∈ R) . . . . . . . . . . . . . . 36
15.1.2 Eksponencijalne funkcije y = ax (0 < a 6= 1) . . . . . . . . 39
15.1.3 Logaritamske funkcije y = loga x (0 < a 6= 1) . . . . . . . 40
15.1.4 Trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
15.1.5 Inverzne trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . 45
15.2 Elementarne funkcije u ²irem smislu . . . . . . . . . . . . . . . . 46
15.2.1 Hiperbolne funkcije y = chx i y = shx . . . . . . . . . . . 46
15.2.2 Inverzne funkcije y = arshx i y = archx . . . . . . . . . . 48
16 GRANINE VRIJEDNOSTI FUNKCIJA 50
17 GRANINE VRIJEDNOSTI FUNKCIJA U IREM SMISLU.
ASIMPTOTE 53
1
18 ELEMENTARNE FUNKCIJE y= thx I y= cthx I NJIHOVE
INVERZNE FUNKCIJE 55
19 NEPREKIDNE FUNKCIJE 57
20 OSOBINE NEPREKIDNIH FUNKCIJA NA ZATVORENOM
I OGRANIENOM RAZMAKU 59
21 MONOTONE FUNKCIJE 61
22 NEKI PRIMJERI LIMESA FUNKCIJA 61
23 BESKONANO MALE I BESKONANO VELIKE VELIINE 64
24 DIFERENCIJALNI RAUN 66
25 TABLICA IZVODA I OSNOVNA PRAVILA DIFERENCIRA-
NJA 68
26 LOGARITAMSKI IZVOD. IMPLICITNO DIFERENCIRANJE
I INVARIJANTNOST PRVOG DIFERENCIJALA 71
27 IZVODI VIEG REDA 72
28 OSNOVNI TEOREMI DEFERENCIJALNOG RAUNA 74
29 L'HOSPITALOVO PRAVILO 77
30 TAYLOROVA FORMULA 79
31 ISPITIVANJE FUNKCIJA METODIMA DIFERENCIJALNOG
RAUNA 80
32 KONVEKSNE FUNKCIJE 81
33 PRIMITIVNA FUNKCIJA I NEODREÐENI INTEGRAL 86
34 METODE INTEGRACIJE 87
34.1 Parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
34.2 Metoda supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
34.3 Neki sloºeniji primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
35 INTEGRACIJA RACIONALNIH FUNKCIJA 91
√
36 INTEGRALI OBLIKA 91
R
R x, ax2 + bx + c dx
37 INTEGRALI OBLIKA 92
R
R (sin x, cos x) dx
38 INTEGRAL BINOMNOG DIFERENCIJALA 94
2
39 INTEGRALI KOJI SE NE MOGU IZRAZITI PREKO ELE-
MENTARNIH FUNKCIJA 95
40 ODREÐENI INTEGRAL 96
41 PRVI TEOREM SREDNJE VRIJEDNOSTI 99
42 OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG I INTEGRAL-
NOG RAUNA 101
43 PARCIJALNA INTEGRACIJA U ODREÐENOM INTEGRALU103
44 TAYLOROVA FORMULA U INTEGRALNOM OBLIKU 103
45 SMJENA PROMJENLJIVE U ODREÐENOM INTEGRALU104
46 DRUGI TEOREM O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI 106
47 PRIMJENA ODREÐENOG INTEGRALA NA RAUNANJE
POVRINE RAVNIH LIKOVA 107
48 POVRINA U POLARNIM KOORDINATAMA 110
49 ZAPREMINA OBRTNIH TIJELA 111
50 DUINA LUKA 112
51 POVRINA OBRTNIH TIJELA 115
52 NESVOJSTVENI RIEMANNOV INTEGRAL 117
52.1 Ograni£ena funkcija na beskona£nom intervalu . . . . . . . . . . 117
52.2 Integralni kriterij za konvergenciju redova . . . . . . . . . . . . . 121
52.3 Kriteriji Abela i Dirichleta za konvergenciju nesvojstvenog integrala122
52.4 Neograni£ene funkcije na kona£nom razmaku . . . . . . . . . . . 123
52.5 Eulerova gama funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
53 NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA 126
53.1 Konvergencija nizova i redova funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 126
53.2 Uniformna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
53.3 Integracija nizova i redova funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
53.4 Diferenciranje nizova i redova funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 129
54 STEPENI REDOVI 129
54.1 Neprekidnost sume stepenog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
54.2 Integriranje stepenog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
54.3 Diferenciranje stepenog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
55 STEPENI REDOVI I TAYLOROVI REDOVI 132
3
56 STEPENI REDOVI U KOMPLEKSNOM PODRUJU 134
57 DVA TEOREMA WEIERSTRASSA 136
4
1 SKUPOVI BROJEVA N, Z, Q I R
Skup N prirodnih brojeva je dat sa

N = {1, 2, 3, . . .} .
Kao ²to znamo, prirodnih brojeva ima beskona£no mnogo.

Denicija 1.1. Za prirodan broj p, p > 1, kaºemo da je prost broj ako je djeljiv
samo sa 1 i sa samim sobom. Ako prirodan broj n ima i drugih djelilaca razli£itih
od 1 i n, kaºemo da je n sloºen broj.
Tvrdnja 1.1. Prostih brojeva ima beskona£no mnogo.

Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da ih ima kona£no mnogo i da su to brojevi
p1 , p2 , . . . , pn . Posmatrajmo broj p1 p2 . . . pn +1. On je ve¢i od svakog od brojeva
p1 , p2 , . . . , pn , pa je sloºen. To zna£i da je on djeljiv nekim od brojeva pk . Sada
imamo da pk | p1 p2 . . . pn + 1 i pk | p1 p2 . . . pn , pa pk dijeli i njegovu razliku, tj.
pk | 1. Kontradikcija.
Skup Z cijelih brojeva deniramo kao Z := N ∪ {0} ∪ (−N), pri £emu je

(−N) = {−n : n ∈ N}.
Skup Q racionalnih brojeva je dat sa:
nm o
Q= :m∈Z∧n∈N .
n
Stari Grci su dugo vremena mislili da postoje samo racionalni brojevi. Naime,
oni su vjerovali da su svake dvije duºi samjerljive, tj. da je omjer njihovih
mjernih brojeva racionalan broj. Pretpostavlja se da su Pitagorejci uvidjeli da
to nije ta£no posmatraju¢i stranicu i dijagonalu kvadrata £ija je stranica duºine
1.
Tvrdnja 1.2. Ne postoji racionalan broj takav da je njegov kvadrat jednak 2.

2
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoje m, n ∈ N takvi da je m n =2
i N ZD (m, n) = 1. Tada je m2 = 2n2 . Desna strana je djeljiva sa 2, pa takva
mora biti i lijeva strana. Dakle, 2 | m2 , pa kako je 2 prost broj, to 2 | m. Dakle,
moºemo pisati da je m = 2m1 , za neki prirodan broj m1 . Odavde dobijemo da
je 2m21 = n2 , pa je iz istog razloga kao i maloprije n djeljiv sa 2. Sada imamo
da su m i n djeljivi sa 2, ²to je kontradikcija sa N ZD (m, n) = 1.
Prosti brojevi su zna£ajni u teoriji kodiranja (kriptograji).
Dakle, broj £iji je kvadrat jednak broju 2 nije racionalan.

√ √ Takve brojeve
zovemo iracionalnim brojevima (takvi su npr. i brojevi 3, 3 2, π ).
5
Skup realnih brojeva R je skup na kojem su denirane dvije binarne operacije
sabiranje + : R × R → R i mnoºenje · : R × R → R i jedna binarna relacija
manje ili jednako ≤⊂ R × R tako da vrijedi:
Aksiome I. grupe
R1. (∀x, y, z ∈ R) (x + y) + z = x + (y + z) (asocijativnost)
R2. (∀x, y ∈ R) x + y = y + x (komutativnost)
R3. (∃0 ∈ R) (∀x ∈ R) x + 0 = x (egzistencija neutralnog elementa)

R4. (∀x ∈ R) (∃v ∈ R) x + v = 0 (egzistencija suprotnog elementa)
R1 - R4 govore da je (R, +) Abelova (komutativna) grupa.

Aksiome II. grupe
R5. (∀x, y, z ∈ R) (xy) z = x (yz)
R6. (∀x, y ∈ R) xy = yx
R7. (∃1 ∈ R \ {0}) (∀x ∈ R) 1 · x = x
R8. (∀x ∈ R \ {0}) (∃w ∈ R) xw = 1
R5 - R8 govore da je (R \ {0} , ·) Abelova (komutativna) grupa.

Veza izmeu aksioma I. i II. grupe je data sa
R9. (∀x, y, z ∈ R) (x + y) z = xz + yz (distributivnost)
R1 - R9 govore da je (R, +, ·) polje.

Aksiome III. grupe
R10. (∀x ∈ R) x ≤ x (reeksivnost)
R11. (∀x, y ∈ R) x ≤ y ∧ y ≤ x =⇒ x = y (antisimetri£nost)
R12. (∀x, y, z ∈ R) x ≤ y ∧ y ≤ z =⇒ x ≤ z (tranzitivnost)

R13. (∀x, y ∈ R) x ≤ y ∨ y ≤ x (uporedivost, svi realni brojevi su uporedivi)
R10 - R12 nam govore da je skup R parcijalno ureen, a zajedno sa R13 da

je linearno (potpuno) ureen.
Veza izmeu aksioma I i III grupe
R14. (∀x, y, z ∈ R) x ≤ y =⇒ x + z ≤ y + z
Veza izmeu aksioma II i III grupe

R15. x ≤ y ∧ 0 ≤ z =⇒ xz ≤ yz
(R, +, ·, ≤) je ureeno polje.
6
Aksiome IV. grupe (aksiom potpunosti)
R16. Ako su X i Y neprazni podskupovi skupa R takvi da za ∀x ∈ X i ∀y ∈ Y
vrijedi da je x ≤ y , onda postoji c ∈ R takav da je x ≤ c ≤ y (za ∀x ∈ X
i ∀y ∈ Y ).
Skup Q zadovoljava aksiome R1 - R15. Ako nanesemo racionalne brojeve

na brojevnu osu (pravu kojoj su odreene ta£ke koje su pridruºene brojevima
0 i 1), onda na toj osi postoje ta£ke kojima nije pridruºen nijedan racionalan
broj. Aksioma R16. nam omogu¢ava da svakoj ta£ki brojevne ose pridruºimo
ta£no jedan realan broj, i svakom realnom broju pridruºimo ta£no jednu ta£ku
na brojevnoj osi.
(a, b) := {x ∈ R : a < x < b} otvoreni interval
[a, b) := {x ∈ R : a ≤ x < b} poluotvoreni interval s desna
(a, b] := {x ∈ R : a < x ≤ b} poluotvoreni interval s lijeva
[a, b] := {x ∈ R : a ≤ x ≤ b} zatvoreni interval
(a, +∞) := {x ∈ R : a < x}
[a, +∞) := {x ∈ R : a ≤ x}
(−∞, a) := {x ∈ R : x < a}
(−∞, a] := {x ∈ R : x ≤ a}
(−∞, +∞) = R.
Za δ > 0 skup (x − δ, x + δ) se zove otvorena δ−okolina ta£ke x.
Tvrdnja 1.3. Izmeu svaka dva realna broja postoji racionalan broj.
Dokaz. Neka su a, b ∈ R i neka je a < b. Tada je b − a > 0 i postoji prirodan
broj n takav da je b−a
1
< n. Neka je m najmanji cijeli broj takav da je na < m.
Tada je m − 1 ≤ na < m. Iz b−a1
< n slijedi da je n1 < b − a, tj. a + n1 < b. Iz
m − 1 ≤ na < m slijedi da je mn − n ≤ a < n . Vidimo da je n ≤ a + n < b.
1 m m 1
Dakle, imamo a < n < b, pri £emu je n racionalan broj.

m m
Denicija 1.2. Neka je X neprazan podskup skupa realnih brojeva. Za skup

X kaºemo da je ograni£en odozgo ako postoji neki c ∈ R takav da za svaki
x ∈ X vrijedi x ≤ c. Za skup X kaºemo da je ograni£en odozdo ako postoji neki
d ∈ R takav da za svaki x ∈ X vrijedi d ≤ x. Ako c ∈ X , onda je to njegov
najve¢i element (maksimum), a ako d ∈ X , onda je to njegov najmanji element
(minimum).
Teorem 1.1. Svaki neprazan podskup X skupa realnih brojeva koji je ograni£en
odozgo ima najmanju gornju granicu.
7
Dokaz. Stavimo Y = {y ∈ R : (∀x ∈ X) x ≤ y}. Y 6= ∅ jer smo pretpostavili
da je skup X ograni£en odozgo. Tada za ∀x ∈ X i ∀y ∈ Y vrijedi da je x ≤ y ,
pa prema R16 postoji c ∈ R takav da je x ≤ c ≤ y (za ∀x ∈ X i ∀y ∈ Y ).
Vidimo da je c gornja granica skupa X pa c ∈ Y i to je najmanja gornja granica
skupa X (jer je c ≤ y za ∀y ∈ Y ).
Sli£an teorem vrijedi i za skup koji je ograni£en odozdo. Naime, on ima

najve¢u donju granicu.
Denicija 1.3. Najmanja gornja granica skupa X se zove supremum skupa X

i ozna£ava se sa sup X . Najve¢a donja granica skupa X se zove inmum skupa
X i ozna£ava se sa inf X .
Pi²emo sup X = +∞ ako skup X nije ograni£en odozgo, a inf X = −∞ ako
skup X nije ograni£en odozdo.
Denicija 1.4. Za ta£ku a ∈ R kaºemo da je ta£ka nagomilavanja nepraznog

skupa X ⊂ R ako se u svakoj ε−okolini ta£ke a, (a − ε, a + ε), nalazi beskona£no
mnogo elemenata iz skupa X .
Primjer 1.1. i) Broj 0 je ta£ka nagomilavanja skupa :n∈N .

1
n
ii) Skup ta£aka nagomilavanja skupa (a, b) je [a, b].

iii) Svaki x ∈ R je ta£ka nagomilavanja skupa racionalnih brojeva. Dakle, R je
skup svih ta£aka nagomilavanja skupa Q.
Denicija 1.5. Niz u nepraznom skupu X je svako preslikavanje iz skupa N u

skup X .
Skup R ima sljede¢u osobinu:

Teorem 1.2 (Cauchy-Cantorov teorem). Neka je dat niz zatvorenih umetnutih
razmaka I0 ⊃ I1 ⊃ I2 ⊃ . . ., In = [an , bn ], n ∈ N ∪ {0}. Tada:
i) postoji c ∈ R koje je sadrºano u svim ovim razmacima;
ii) ako za ∀ε > 0 postoji n0 ∈ N takav da je |In 0 | < ε, onda je c jedinstven.
Denicija 1.6. Kaºemo da su dva skupa X i Y ekvipotentna, ili da imaju istu

mo¢, ako se moºe uspostaviti bijektivno preslikavanje izmeu njih.
Primjer 1.2. Skupovi N i Z su ekvipotentni. Naime, preslikavanje f :N→Z
n
n ∈ N paran,

dato sa f (n) = 2, je bijektivno preslikavanje.
− n−1
2 , n ∈ N neparan,
8
Ako je neki skup X ekvipotentan sa skupom N, kaºemo da je skup X pre-
brojiv. Ako je skup X ekvipotentan sa nekim po£etnim komadom skupa N,
tj. sa skupom {1, 2, . . . , n} za neki n ∈ N, kaºemo da je skup X kona£an i da
ima n elemenata. Ako skup nije kona£an, onda je on beskona£an. Skup N je
beskona£an prebrojiv skup. Iz primjera vidimo da je skup Z takoer prebrojiv.
Sljede¢a tvrdnja je posljedica Cauchy-Cantorovog teorema

Tvrdnja 1.4. Skup R nije prebrojiv.
Dokaz. Posmatrajmo [0, 1]. Pretpostavimo da je ovaj skup prebrojiv, tj. da
moºemo pisati [0, 1] = {x1 , x2 , x3 , . . .}. Stavimo I0 = [0, 1]. Neka je I1 zatvoreni
razmak takav da je I1 ⊂ I0 , x1 ∈ / I1 . Neka je I2 zatvoreni razmak takav da
je I2 ⊂ I1 , x2 ∈/ I2 . Nastavljaju¢i ovaj postupak dolazimo do niza zatvorenih
razmaka I0 ⊃ I1 ⊃ I2 ⊃ . . . takvih da je |I1 | > 0, |I2 | > 0, . . .. Tada na osnovu
Cauchy-Cantorovog teorema postoji c koje je sadrºano u svim ovim razmacima
i c 6= xn , ∀n ∈ N. Kontradikcija.
Vidimo da skupovi N i R, iako beskona£ni, nisu ekvipotentni, pa imamo dvije

vrste beskona£nosti: beskona£nost skupa prirodnih brojeva N (i njemu ekvipo-
tentnih skupova) i beskona£nost skupa realnih brojeva R (i njemu ekvipotentnih
skupova).
Denicija 1.7. Kaºemo da je familija otvorenih intervala {Uα }α∈A pokriva£

skupa X , ako je X ⊂ ∪ Uα .
α∈A
Teorem 1.3 (Heine-Borel-Lebesgue teorem). Neka {Uα }α∈A £ini otvoreni po-
kriva£ od I = [a, b]. Tada se iz ove familije otvorenih intervala moºe izdvojiti
kona£no mnogo njih koji ponovo £ine pokriva£ od I .
Posljedica Heine-Borel-Lebesgueovog teorema je sljede¢i teorem.
Teorem 1.4 (Bolzano-Weierstrassov teorem). Svaki beskona£an ograni£en pod-
skup skupa realnih brojeva ima bar jednu ta£ku nagomilavanja.
2 GRANINA VRIJEDNOST NIZA
Denicija 2.1. Za niz realnih brojeva (an )∞

n=1 kaºemo da konvergira ka broju
A ako se van svake ε−okoline ta£ke A, (A − ε, A + ε), ma kako malena ona
bila, nalazi najvi²e kona£no mnogo elemenata niza.
(∀ε > 0) (∃K ∈ N) (∀n > K) an ∈ (A − ε, A + ε) , tj. |an − A| < ε.
Tu £injenicu ozna£avamo sa lim an = A, odnosno an → A kada n → ∞.
n→∞
Za niz koji nije konvergentan kaºemo da je divergentan.
9
Primjer 2.1. Pokazati da je limes niza 1 ∞
jednak 0. Da bismo dokazali

n n=1
da je lim 1 = 0, treba pokazati da za proizvoljan ε > 0 postoji K ∈ N takav da
n→∞ n
n ∈ (0 − ε, 0 + ε) = (−ε, ε) za sve n > K . Kako je ε > 0 to postoji prirodan
1
broj K takav da je K1 < ε. Za n > K vrijedi n1 < K1 < ε. Kako je 0 < n1 , to

imamo da vrijedi 0 < n1 < ε za sve n > K , pa n1 ∈ (−ε, ε) za sve n > K . Dakle,
lim n1 = 0.
n→∞
Grani£na vrijednost niza je ta£ka nagomilavanja niza. Ako postoji limes

niza, onda postoji ta£no jedna ta£ka nagomilavanja, tj. niz ima jedinstvenu
ta£ku gomilanja. Svaka ta£ka gomilanja nije limes.
Primjer 2.2. Posmatrajmo niz £iji je op¢i £lan dat sa an = (−1) . Ovaj niz
n
ima dvije ta£ke gomilanja, 1 i −1.
Divergencija moºe biti u ²irem smislu (niz oscilira, ima vi²e od jedne ta£ke
gomilanja) ili u uºem smislu (divergencija ka +∞ ili −∞).
Kaºemo da niz (an ) divergira ka +∞ kad n → +∞ ako za ∀M > 0 ∃K ∈ N
takav da ∀n > K vrijedi an > M .
Kaºemo da niz (an ) divergira ka −∞ kad n → +∞ ako za ∀M > 0 ∃K ∈ N
takav da ∀n > K vrijedi an < −M .
Teorem 2.1. Svaki konvergentan niz je ograni£en.

Dokaz. Pretpostavimo da je niz konvergentan i da je lim an = A. Neka je
n→∞
ε = 1, tada ∃K ∈ N takav da ∀n > K imamo da je |an − A| < 1. Tada je
|an | = |an − A + A| ≤ |an − A| + |A| < 1 + |A| za ∀n > K . Stavimo M =
{|a1 | , |a2 | , . . . , |aK | , |A| + 1}. Tada vrijedi |an | ≤ M za ∀n ∈ N.
Teorem 2.2. Ako je n→∞

lim an = A, onda je lim |an | = |A|. Specijalno, lim an =
n→∞ n→∞
0 ako i samo ako je lim |an | = 0.
n→∞
Dokaz. Neka je lim an = A i neka je ε > 0. Tada ∃K ∈ N takav da ∀n > K

n→∞
imamo da je ||an | − |A|| ≤ |an − A| < ε, a to zna£i da je lim |an | = |A|.
n→∞
Pretpostavimo sada da je lim |an | = 0. To zna£i da za proizvoljan ε > 0
n→∞
∃K ∈ N takav da ∀n > K vrijedi da je ||an | − 0| < ε, tj. |an − 0| = |an | < ε.
Dakle, lim an = 0.
n→∞
Teorem 2.3. Ako je lim an = A, lim bn = B i an ≤ bn za ∀n ∈ N, onda je

n→∞ n→∞
A ≤ B.
Teorem 2.4. Ako za tri niza (an )n=1 , (bn )n=1 i (cn )n=1 vrijedi da je an ≤
∞ ∞ ∞
cn ≤ bn za ∀n ∈ N i lim an = lim bn = A, onda je i lim cn = A.

n→∞ n→∞ n→∞
10
Dokaz. Neka je ε > 0. Kako je lim an = lim bn = A, to imamo da
n→∞ n→∞
∃K1 ∈ N takav da ∀n > K1 vrijedi A − ε < an < A + ε,
∃K2 ∈ N takav da ∀n > K2 vrijedi A − ε < bn < A + ε.
Stavimo K = max {K1 , K2 }. Tada za ∀n > K vrijedi A − ε < an ≤ cn ≤ bn <
A + ε, tj. vrijedi A − ε < cn < A + ε. Odavde slijedi lim cn = A.
n→∞
Ako su (an )∞
n=1 i (bn )n=1 dva niza i α ∈ R, deniramo
∞
(an )n=1 + (bn )n=1 = (an + bn )n=1 i α (an )n=1 = (αan )n=1 .
∞ ∞ ∞ ∞ ∞
Vidimo da je prostor nizova sa ovako deniranim operacijama sabiranja nizova

i mnoºenja niza skalarom zapravo vektorski prostor.
Teorem 2.5. Neka je n→∞

lim an = A, lim bn = B . Tada vrijedi
n→∞
i) lim αan = α lim an = αA, α ∈ R,

n→∞ n→∞
ii) lim (an + bn ) = A + B ,

n→∞
iii) lim (an bn ) = AB ,

n→∞
iv) lim an
n→∞ bn
= A
B , uz uslov B 6= 0.
Dokaz. Dokaºimo samo iii). Ostale osobine se sli£no dokazuju. Neka je ε > 0
proizvoljan malen broj. Kako je niz (an ) ograni£en (jer je konvergentan), to
postoji M > 0 takav da je |an | < M za ∀n. Ne umanjuju¢i op¢enitost, moºemo
smatrati da je M > |B|. Tada, zbog lim an = A, lim bn = B , postoje prirodni
n→∞ n→∞
brojevi K1 i K2 takvi da vrijedi |an − A| < 2M
ε
za ∀n > K1 i |bn − B| < 2M
ε
za
∀n > K2 . Odavde imamo da za ∀n > max {K1 , K2 } vrijedi
|an bn − AB| = |an bn − an B + an B − AB| ≤ |an bn − an B| + |an B − AB|

ε ε
= |an | |bn − B| + |B| |an − A| < M · +M · = ε,
2M 2M
tj. |an bn − AB| < ε za ∀n > max {K1 , K2 }, ²to, zbog proizvoljnosti od ε, zna£i
da je lim (an bn ) = AB .
n→∞
3
+ n22
Primjer 2.3.
3− n
lim3n2 −3n+2
2 = lim 2+ n52
= 32 .
n→∞ 2n +5 n→∞
11
3 GEOMETRIJSKI NIZ
∞
Niz oblika q n−1 n=1 n=0 zovemo geometrijski niz.
ili (q n )∞
Za ispitivanje konvergencije ovog niza koristit ¢emo Bernoullievu nejedna-
kost, koja se lako dokazuje primjenom principa matemati£ke indukcije, i koja
glasi: Neka je h > −1. Tada za sve n ∈ N vrijedi nejednakost:
(1 + h) ≥ 1 + nh.
n
Posmatrajmo razli£ite slu£ajeve za q .

1) q>1
Stavimo q = 1 + h, h > 0. Tada je q n = (1 + h)n ≥ 1 + nh → +∞
(n → +∞) . Geometrijski niz divergira.
2) q=1
Tada je q n = 1, pa geometrijski niz konvergira.
3) |q| < 1 =⇒ lim q n = 0
n→+∞
Za q = 0 jednakost je o£igledna. Za q 6= 0 je |q| 1

> 1 pa moºemo pisati
= 1 + h, h > 0, pa je |q| = 1+h , pa je |q | = |q| = (1+h)
1 1 n n 1 1 1
n ≤
|q| 1+nh < nh =
1 1
h · n → 0 (n → +∞) .
4) q = −1
Tada je q 2k = 1 i q 2k−1 = −1, za k = 1, 2, . . .. Niz oscilira −1, 1, −1, 1, . . .
(divergira u ²irem smislu).
5) q < −1
Tada je −q > 1, pa imamo q 2k = (−q)2k → +∞ (k → +∞) i q 2k−1 =
→ −∞ (k → +∞) . Niz divergira.
2k−1
− (−q)
4 MONOTONI NIZOVI
Niz (an )∞
n=1 sa osobinom
an < an+1 , ∀n, zovemo rastu¢i niz
an ≥ an+1 , ∀n, zovemo nerastu¢i niz
an > an+1 , ∀n, zovemo opadaju¢i niz
an ≤ an+1 , ∀n, zovemo neopadaju¢i niz
Rastu¢e, nerastu¢e, opadaju¢e i neopadaju¢e nizove jednim imenom zovemo

monotoni nizovi.
12
Teorem 4.1. Ograni£en monoton niz je konvergentan.
Dokaz. Neka je (an )∞n=1 neopadaju¢i ograni£en niz, a1 ≤ a2 ≤ . . .. Jasno,
a1 je donja granica. Postoji sup an = A. Tada za ∀ε > 0 broj A − ε nije
gornja granica, tj. ∃n0 ∈ N takav da je A − ε < an0 . Sada za n > n0 vrijedi
A − ε < an0 ≤ an ≤ A, tj. an ∈ (A − ε, A]. Dakle, za ∀ε > 0 ∃n0 ∈ N takav da
za ∀n > n0 vrijedi an ∈ (A − ε, A] ⊂ (A − ε, A + ε), a to zna£i da je lim an = A
n→∞
i niz {an }∞
n=1 je konvergentan. Sli£no se pokaºe da vrijedi ako je niz (an )n=1
∞
bilo kakav ograni£en monoton niz.
Primjer 4.1.
1) lim qnn = 0 za q > 1.
n→∞
Stavimo an = qnn . Tada je an+1 = n+1
q n+1 nq · q n = nq · an . Kako je
= n+1 n n+1
lim n+1 1
lim n+1 1
+ n1 = 1q < 1, to vidimo da ∃n0 ∈ N

= = lim 1
n→∞ nq q n→∞ n q n→∞
takav da je n+1
nqza ∀n > n0 . Dakle, vrijedi 0 < an+1 < an za ∀n > n0 ,
< 1
pa je niz opadaju¢i i ograni£en, pa je i konvergentan. Stavimo lim an = A.
n→∞
Kako je an+1 = 1q 1 + n1 · an , pu²taju¢i da n → ∞ na obje strane posljednje

jednakosti i uzimaju¢i u obzir da tada an → A i n1 → 0, dobijamo A = 1q A, tj.

A 1 − 1q = 0. Po²to je 1 − 1q 6= 0, slijedi da je A = 0.
√
2) lim n n = 1.
n→∞
Za dati ε > 0 stavimo q = 1 + ε > 1. Prema prethodno dokazanom je lim qnn =
n→∞
0, pa ∃n0 ∈ N takav da je qnn < 1 za ∀n > n0 , tj. vrijedi n < q n za ∀n > n0 .
Sada imamo
√ 1 ≤ n < (1 + ε) za ∀n > n0 , odakle korjenovanjem dobijamo da
n
je 1 ≤√
n
n < 1 + ε za ∀n > n0 . Zbog proizvoljnosti od ε > 0 vidimo da je
lim n = 1.
n
n→∞
√
3) lim n a = 1 za ∀a > 0.
n→∞
Razlikujemo dva slu£aja: a ≥ 1 i 0 < a < 1. Neka je a ≥ 1. Kao i u prethodnom,
za bilo koji ε > 0 postoji
√ n0 ∈ N takav da je 1 ≤ a < (1 + ε) za √
n
∀n > n0 , pa
imamo da je 1 ≤ a < 1 + ε za ∀n > n0 , a to zna£i da je lim n a = 1. Za
n
n→∞ q
0 < a < 1 imamo da vrijedi a1 > 1, pa je prema upravo dokazanom lim n a1 = 1,
√ n→∞
tj. 1 = lim √ n a = lim n a . Dakle, lim
1 1√ n
a = 1.
n→∞ n→∞ n→∞
n
4) lim qn! = 0 za ∀q ∈ R.
n→∞
n n
Ako je q = 0, tvrdnja je o£igledna. Kako je qn! = |q|n! , vidimo da je dovoljno
n
dokazati tvrdnju za q > 0. Neka je q > 0 i stavimo an = qn! . Tada je an+1 =
n+1 n
(n+1)! = n+1 · n! = n+1 · an . Postoji prirodan broj n0 takav da je 0 < n+1 < 1
q q q q q
za ∀n > n0 , pa je 0 < an+1 < an za ∀n > n0 . Niz je monotono opadaju¢i
13
i ograni£en odozdo, pa je konvergentan. Stavimo lim an = A. Tada imamo
n→∞
A = lim an+1 = lim q
n+1 · an = lim q
· lim an = 0 · A = 0. Dakle,
n→∞ n→∞ n→∞ n+1 n→∞
qn
A = 0, pa je lim n! =0 za ∀q ∈ R.
n→∞
5 BROJ e
1 n
Posmatrajmo dva niza xn = 1 + 1!1 + 2!1 + · · · + 1
i yn = 1 + .

n! n
Dokaºimo da postoji lim xn . Imamo da je
n→∞
1 1 1 1 1
xn+1 = 1 + + + ··· + + = xn + > xn za ∀n ∈ N.
1! 2! n! (n + 1)! (n + 1)!
Dalje, vrijedi
1 1 1 1 1 1 1
xn = 1+ + + + ··· + ≤ 1 + 1 + + 2 + · · · + n−1
1! 2! 3! n! 2 2 2
1 − 21n

1
= 1+ =1+2 1− n <3
1 − 12 2
Dakle, niz xn je monoton (monotono rastu¢i) i ograni£en odozgo brojem 3, a

odozdo svojim prvim £lanom x1 = 2, pa je on i konvergentan. Po deniciji
uzimamo da je limes ovog niza broj e:
e := lim xn .
n→∞
Pokaºimo sada da postoji lim yn i da je lim yn = e. Imamo

n→∞ n→∞
n
1 n 1 n 1 n 1 n 1
yn = 1+ =1+ · + · 2+ · 3 + ··· + · n
n 1 n 2 n 3 n n n
1 n (n − 1) 1 n (n − 1) (n − 2) 1 n (n − 1) · · · · · 1 1
= 1+n· + · 2+ · 3 + ··· + · n
n 2! n 3!
n n!
n
1 1 1 1 1 2 1 1 2 n−1
= 1+ + 1− + 1− 1− + ··· + 1− 1− ··· 1 −
1! 2! n 3! n n n! n n n
1 1 1 1
< 1+ + + + ··· + .
1! 2! 3! n!
Dakle, yn ≤ xn za ∀n ∈ N. Dalje, kako je 1
n+1 < 1
n (odakle je − n+1
1
> − n1 ),
imamo da je
14
n+1
1
yn+1 = 1+
n+1

1 1 1 1 1 2
= 1+ + 1− + 1− 1− + ··· +
1! 2! n+1 3! n+1 n+1

1 1 n−1 1 1 n
+ 1− ··· 1 − + 1− ··· 1 −
n! n+1 n+1 (n + 1)! n+1 n+1

1 1 1 1 1 2 1 1 n−1
> 1+ + 1− + 1− 1− + ··· + 1− ··· 1 − = yn .
1! 2! n 3! n n n! n n
Dakle, yn+1 ≥ yn za ∀n ∈ N. Stavimo lim yn = y . Po²to je yn ≤ xn za ∀n ∈ N
n→∞
to je lim yn ≤ lim xn , pa je y ≤ e. Uzmimo sada k ∈ N i n > k. Imamo
n→∞ n→∞

1 1 1 1 1 k−1
yn ≥ 1 + + 1− + ··· + 1− ··· 1 − .
1! 2! n k! n n
Pu²taju¢i da n → ∞, dobijamo da je y ≥ 1 + 1!1 + 2!1 + · · · + k!1 = xk . Sada,

pu²taju¢i da k → ∞, slijedi da je y ≥ e. Ova i obrnuta nejednakost daju
n
1
lim 1+ = e.
n→∞ n
6 CAUCHYEVI NIZOVI
Denicija 6.1. Za niz (an )∞

n=1 kaºemo da je Cauchyev niz ako
(∀ε > 0) (∃N ∈ N) takav da je |an − am | < ε za ∀n, m > N .
Teorem 6.1. Niz je Cauchyev ako i samo ako je konvergentan.

Dokaz.
a) Neka je niz (an )∞
n=1 konvergentan i n→∞
lim an = A. Tada za ∀ε > 0 ∃N ∈ N
takav da je |an − A| < 2ε za ∀n > N . Tada za ∀n, m > N imamo
ε ε
|an − am | = |an − A + A − am | ≤ |an − A| + |A − am | < + = ε,
2 2
pa je niz (an )∞
n=1 Cauchyev.
b) Obrnuto, neka je niz (an )∞n=1 Cauchyev. Za ε = 1 ∃N1 ∈ N takav da je
|an − am | < ε = 1 za ∀n, m > N1 . Tada za ∀n > N1 vrijedi |an − aN1 +1 | < 1.
Odavde imamo
|an | = |an − aN1 +1 + aN1 +1 | ≤ |an − aN1 +1 | + |aN1 +1 | < 1 + |aN1 +1 | ,
15
n=1 ograni£en niz. Tada ovaj niz ima bar jednu ta£ku gomilanja,
pa je (an )∞
ozna£imo je sa A. Po²to je niz Cauchyev, to za proizvoljan ε > 0 ∃N2 ∈ N takav
da je |an − am | < 2ε za ∀n, m > N2 . Po²to je A ta£ka gomilanja, to postoji
prirodan broj n0 > N2 takav da an0 ∈ A − 2ε , A + 2ε , tj. |an0 − A| < 2ε . Tada

je
ε ε
|an − A| = |an − an0 + an0 − A| ≤ |an − an0 | + |an0 − A| < + = ε.
2 2
Dakle, |an − A| < ε za ∀n > N2 , ²to zna£i da je lim an = A i niz (an )∞
n=1 je
n→∞
konvergentan.
Primjer 6.1. Posmatrajmo niz sn = 1 + 1
2 + 1
3 + ··· + 1
n . Tada je s2n =
sn + 1
n+1 + 1
n+2 + ··· + 1
2n , pa je
1 1 1 1 1 1 1 1
s2n − sn = + + ··· + > + + ··· + =n· = .
n+1 n+2 2n 2n 2n 2n 2n 2
Dakle, |s2n − sn | > 12 pa niz (sn )∞
n=1 nije Cauchyev i nije konvergentan. O£ito je
niz (sn )∞
n=1 monotono rastu¢i. Ako bi bio ograni£en, onda bi bio konvergentan.
Zna£i, sn → +∞ (n → +∞).
7 PODNIZ
Denicija 7.1. Ako je a1 , a2 , . . . , an , . . . niz i n1 < n2 < n3 < · · · rastu¢i niz

prirodnih brojeva, onda se niz an1 , an2 , . . . , ank , . . . zove podniz niza (an )∞
n=1 i
ozna£ava sa (ank )∞
k=1 .
Teorem 7.1 (Bolzano-Weierstrass). Svaki ograni£en niz sadrºi konvergentan
podniz.
Dokaz. Neka je S skup vrijednosti ograni£enog niza (an )∞ n=1 .
Ako je S kona£an, onda postoji ta£ka x ∈ S i niz indeksa n1 < n2 < · · · takvi
da je an1 = an2 = · · · = x. Podniz (ank )∞ k=1 je konstantan i stoga konvergentan.
Ako je S beskona£an, a ograni£en, slijedi da postoji ta£ka x ∈ R koja je
ta£ka nagomilavanja niza (an )∞ n=1 . Moºemo izabrati n1 ∈ N takav da je an1 ∈
(x − 1, x + 1). Postoji n2 ∈ N takav da je n2 > n1 i an2 ∈ x − 21 , x + 21 .
Nastavljaju¢i ovaj postupak nalazimo nk ∈ N takav da je nk > nk−1 > · · · > n1
i ank ∈ x − k1 , x + k1 , tj. |ank − x| < k1 . Kako k1 → 0 kad k → +∞, to vrijedi

lim ank = x.
k→+∞
I. Neka je
(xn )n=1 niz ograni£en odozdo. Tada slijedi da postoji inf xn .
∞
Posmatrajmo niz ak = inf xn . Zbog osobine inmuma vrijedi a1 ≤ a2 ≤ · · · ≤

n≥k
an ≤ · · · , tj. niz (ak )k=1 je neopadaju¢i niz.
∞
16
1) Ako je (ak )k=1 ograni£en odozgo, onda postoji lim ak = lim inf xn . Taj li-
∞
k→∞ k→∞n≥k
n=1 i obiljeºavamo jo² sa lim inf xn ili lim xn .

mes zovemo limes inferior niza (xn )∞
n→∞ n→∞
Dakle,
lim xn := lim inf xn .
n→∞ k→∞n≥k
2) Ako nije ograni£en odozgo, onda ak → +∞ i pi²emo lim xn = +∞.

∞
(ak )k=1
n→∞
3) Ukoliko polazni niz (xn )n=1 nije ograni£en odozdo, onda pi²emo lim xn =
∞
n→∞
−∞.
II. Neka je(xn )n=1 niz ograni£en odozgo. Tada slijedi da postoji sup xn .
∞
Posmatrajmo niz bk = supxn . Zbog osobine supremuma vrijedi b1 ≥ b2 ≥ · · · ≥

n≥k
bn ≥ · · · , tj. niz (bk )k=1 je nerastu¢i niz.
∞
1) Ako je (bk )k=1 ograni£en odozdo, onda postoji lim bk = lim supxn . Taj
∞
k→∞ k→∞n≥k
limes zovemo limes superior niza ∞
(xn )n=1 i obiljeºavamo jo² sa lim supxn ili
n→∞
lim xn . Dakle,
n→∞
lim xn := lim supxn .
n→∞ k→∞n≥k
2) Ako (bk )k=1 nije ograni£en odozdo, onda bk → −∞ i pi²emo lim xn = −∞.
∞
n→∞
3) Ukoliko polazni niz (xn )n=1 nije ograni£en odozgo, onda pi²emo lim xn =
∞
n→∞
+∞.
O£ito vrijedi ak ≤ bk za ∀k ∈ N, pa vrijedi da je
lim xn ≤ lim xn .
n→∞ n→∞
Moºe se pokazati da je lim xn najmanja ta£ka nagomilavanja, a da je lim xn

n→∞ n→∞
najve¢a ta£ka nagomilavanja niza (xn )∞
n=1 .
Tvrdnja 7.1. Niz (xn )n=1 je konvergentan ako i samo ako vrijedi lim xn =
∞
n→∞
lim xn . Tada je lim xn = lim xn = lim xn .
n→∞ n→∞ n→∞ n→∞
Dokaz. Pretpostavimo da je lim xn = lim xn = A ∈ R. Kako je an = inf xk ≤

n→∞ n→∞ k≥n
xn ≤ supxk = bn i kako je lim an = lim bn = A, to je i (xn )n=1 konvergentan
∞
k≥n n→∞ n→∞
i lim xn = A.
n→∞
Obrnuto, preptostavimo da je niz (xn )∞
n=1 konvergentan, i da je n→∞
lim xn =
A ∈ R. Tada je A jedina ta£ka nagomilavanja niza, a kako su lim xn i
n→∞
lim xn najmanja i najve¢a ta£ka nagomilavanja tog niza, to mora vrijediti
n→∞
A = lim xn = lim xn .
n→∞ n→∞
17
8 REDOVI
∞
Neka je (an )∞
n=1 niz realnih brojeva. Izraz
P
an = a1 + a2 + · · · + an + · · ·
n=1
nazivamo beskona£nim redom. an se zove n−ti ili op¢i £lan reda. Suma sn =
n
ak se zove n−ta parcijalna suma reda, a niz (sn )n=1 se zove niz parcijalnih
P ∞
k=1
∞
suma reda an . Ako niz (sn )n=1 parcijalnih suma reda konvergira i lim sn =
∞
P
n=1 n→∞
∞
s, kaºemo da red konvergira ka s. s se jo² zove i suma reda an i u tom slu£aju
P
n=1
∞
pi²emo an = s. Ako niz (sn )n=1 parcijalnih suma reda divergira, kaºemo da
∞
P
n=1
red divergira.
Sada ¢emo dati formalnu (matemati£ku) deniciju pojma reda.

Denicija 8.1. Beskona£ni red je ureeni par ((an )n=1 , (sn )n=1 ) nizova gdje
∞ ∞
je s1 = a1 i sn+1 = sn + an+1 .
∞
Primjer 8.1. i) Posmatrajmo red 1
. Kako je 1 1 1
, to
P
n(n+1) n(n+1) = n − n+1
n=1
za njegovu n−tu parcijalnu sumu imamo
1 1 1 1 1
sn = + + + ··· + +
1·2 2·3 3·4 (n − 1) n n (n + 1)
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
= − + − + − + ··· + − + − =1− ,
1 2 2 3 3 4 n−1 n n n+1 n+1

pa vrijedi lim sn = lim 1 − n+1 1
= 1. Dakle, red konvergira i njegova suma
n→∞ n→∞
je 1.
∞
ii) Vrijedi n! = e jer niz parcijalnih suma ovog reda xn = 1+ !! + 2! +· · ·+ n!
1 1 1 1
P
n=0
konvergira ka e (vidjeti Poglavlje 5 Broj e).
∞ ∞
Tvrdnja 8.1. Pretpostavimo da redovi an i bn konvergiraju i da su im
P P
n=1 n=1
sume s i t redom. Tada
∞
i) red (an + bn ) konvergira i suma mu je s + t,
P
n=1
∞
ii) red kan konvergira i suma mu je ks, pri £emu je k konstanta.
P
n=1
Dokaz. Obje tvrdnje vrijede na osnovu Teorema 2.5 za nizove primijenjene na

nizove parcijalnih suma.
18
∞
Tvrdnja 8.2. Potreban uslov za konvergenciju reda an je da njegov op¢i
P
n=1
£lan an teºi 0 kad n → ∞.
Dokaz. Neka je (sn )∞n=1 niz parcijalnih suma datog reda i neka red konvergira
ka s, tj. lim sn = s. Tada je sn = sn−1 + an , pa je an = sn − sn−1 . Odavde je
n→∞
lim an = lim (sn − sn−1 ) = lim sn − lim sn−1 = s − s = 0.
n→∞ n→∞ n→∞ n→∞
∞
Primjer 8.2. Op¢i £lan reda n−1
je an = (−1)n−1 i on ne teºi nuli,
P
(−1)
n=1
pa prema navedenoj tvrdnji red nije konvergentan. Do istog zaklju£ka dolazimo
n=1 . Naime, s2n = 0 i s2n−1 = 1
posmatraju¢i niz njegovih parcijalnih suma (sn )∞
za ∀n ∈ N, pa niz parcijalnih suma divergira u ²irem smislu (oscilira).
∞
Primjer 8.3 (Harmonijski red). Posmatrajmo red 1
. Ovaj red se zove
P
n
n=1
harmonijski red jer ako stavimo a = n−1 1
, b = n1 , c , onda je b = 1 +2 1 ,
1
= n+1
a c
tj. b je harmonijska sredina brojeva a i c. Op¢i £lan reda je an = n1 i on
teºi nuli kad n → ∞. Meutim, red divergira jer niz njegovih parcijalnih suma
sn = 1 + 12 + · · · + n1 nije Cauchyev niz (vidi Primjer 6.1).
∞
Tvrdnja 8.3. Ako red an konvergira, onda njegov n−ti ostatak rn :=
P
n=1
∞
an teºi 0 kad n → ∞.
P
k=n+1
∞ ∞
Dokaz. Neka red an konvergira. Tada je an = lim sn = s, pri £emu je
P P
n=1 n=1 n→∞
∞ n ∞
∞
niz parcijalnih suma datog reda. Kako je
P P P
(sn )n=1 an = ak + ak =
n=1 k=1 k=n+1
sn +rn , to je s = sn +rn . Odavde je rn = s−sn , pa je lim rn = lim (s − sn ) =
n→∞ n→∞
s − lim sn = s − s = 0.
n→∞
∞
Primjer 8.4 (Geometrijski red). Posmatrajmo red q n−1 = 1 + q + q 2 + · · · .
P
n=1
Ovaj red se zove geometrijski red. Ako je |q| ≥ 1, op¢i £lan reda q n−1 9 0, pa
geometrijski red divergira. Ako je |q| < 1, onda za niz parcijalnih suma (sn )∞
n=1
n
1−q n
imamo da vrijedi sn = 1+q+q 2 +· · ·+q n−1 = 1−q
1−q , pa je lim sn = lim 1−q = n→∞ n→∞
∞
1
. Dakle, n−1 1
kada je |q| < 1.
P
1−q q = 1−q
n=1
∞
Teorem 8.1 (Op¢i Cauchyev kriterij za konvergenciju reda). Red an je
P
n=1
konvergentan ako i samo ako za ∀ε > 0 ∃N ∈ N takav da za ∀n > N i ∀p ∈ N
vrijedi |an+1 + an+2 + · · · + an+p | < ε.
19
Dokaz. Neka je (sn )∞n=1 niz parcijalnih suma datog reda, sn = a1 + a2 + · · · + an .
Niz (sn )∞
n=1 konvergira ako i samo ako za ∀ε > 0 ∃N ∈ N takav da za ∀n > N
i ∀p ∈ N vrijedi |sn+p − sn | < ε, tj. |an+1 + an+2 + · · · + an+p | < ε.
9 KONVERGENCIJA REDOVA SA NENEGA-
TIVNIM LANOVIMA
∞
Denicija 9.1. Za red an kaºemo da je red sa nenegativnim £lanovima ako
P
n=1
vrijedi an ≥ 0 za ∀n ∈ N.
Tvrdnja 9.1. Red sa nenegativnim £lanovima je konvergentan ako i samo ako
je niz njegovih parcijalnih suma ograni£en.
∞
Dokaz. Neka je an red sa nenegativnim £lanovima, tj. an ≥ 0 za ∀n ∈ N.
P
n=1
Tada je sn+1 = sn + an+1 ≥ sn . Dakle, sn+1 ≥ sn za ∀n ∈ N, pa je niz (sn )∞
n=1
neopadaju¢i. Ako je niz (sn )∞
n=1 ograni£en, onda je on konvergentan, a ako nije
ograni£en, onda sn → +∞ kad n → ∞.
∞ ∞
Teorem 9.1 (Kriterij uporeivanja). Neka su dati redovi (1) an i (2)
P P
bn
n=1 n=1
takvi da je 0 ≤ an ≤ bn za ∀n ∈ N. Tada
a) ako je red (2) konvergentan, konvergentan je i red (1).
b) ako red (1) divergira, onda i red (2) divergira.
Dokaz. Neka su An i Bn parcijalne sume redova (1) i (2), redom; An = a1 +
a2 + · · · + an i Bn = b1 + b2 + · · · + bn . Kako je an ≤ bn za ∀n ∈ N, to je An ≤ Bn
za ∀n ∈ N.
a) Neka (Bn )∞
n=1 konvergira. Nizovi (An )n=1 i (Bn )n=1 su neopadaju¢i i kako je
∞ ∞
(Bn )n=1 konvergentan on je i ograni£en, pa ∃B > 0 takav da je Bn ≤ B .

∞
Tada je i An ≤ B , pa postoji A = lim An i A ≤ B . Dakle, (An )∞ n=1

n→∞
konvergira, tj. konvergira i red (1).
b) Neka (An )∞
n=1 divergira. Kako je taj niz neopadaju¢i, vrijedi da An → +∞
kad n → +∞. Po²to je Bn ≥ An , pu²taju¢i da n → +∞ imamo da
Bn → +∞ kad n → +∞, tj. red (2) divergira.
20
∞
Primjer 9.1. Posmatrajmo red 1
. Po²to je (n − 1) n < n2 < n (n + 1),
P
n2
n=1
∞ ∞
to je 1 1 1
za ∀n ≥ 2. Odavde je 1 1
P P
(n−1)n > n2 > n(n+1) (n−1)n ≥ n2 ≥
n=2 n=2
∞ ∞ ∞
1
. Kako je 1 1 1
=1i 1 1 1
P P P
n(n+1) (n−1)n = 1·2 + 2·3 +· · · n(n+1) = 2·3 + 3·4 ··· =
n=2 n=2 n=2
∞ ∞
1
= 21 , to je 1 ≥ 1
≥ 21 , pa je 2 ≥ 1
≥ 23 . Dakle, red konvergira
P P
1− 1·2 n2 n2
n=2 n=1
prema nekom broju izmeu 3
2 i 2. (Suma ovog reda je π2
6 .)
∞ ∞
Teorem 9.2 (Kriterij uporeivanja II). Neka su dati redovi an i bn ,
P P
n=1 n=1
∞
an ≥ 0, bn > 0. Ako postoji lim an
= c (c 6= 0, c 6= +∞), tada redovi an i
P
n→∞ bn n=1
∞
bn oba istovremeno konvergiraju ili divergiraju.
P
n=1
∞
Teorem 9.3. Neka je an konvergentan red. Ako £lanove ovog reda po volji
P
n=1
grupi²emo ne mijenjaju¢i poredak, dobijeni red ¢e biti konvergentan i imat ¢e
istu sumu kao i polazni red.
Dokaz. Stavimo b1 = a1 + a2 + · · · + an1 , b2 = an1 +1 + an1 +2 + · · · + an2 ,...,
∞
bk = ank−1 +1 + ank−1 +2 + · · · + ank . Posmatrajmo red bn . Ozna£imo sa
P
n=1
∞
An parcijalne sume reda an . Tada An → A kad n → ∞. Posmatrajmo
P
n=1
∞
parcijalne sume Bn reda bn . Imamo, B1 = b1 = An1 , B2 = b1 + b2 = An2 ,...,
P
n=1
Bk = b1 + b2 + · · · + bk = Ank . Tada je (Ank )k=1 podniz niza (An )n=1 i kako
∞ ∞
An → A kad n → ∞, to i Ank → A kad nk → ∞.

∞
Primjer 9.2 (Hiperharmonijski red). Posmatrajmo red 1
. Ovaj red zo-
P
nα
n=1
vemo hiperharmonijski red.
∞
a) Ako je α ≤ 1, onda je nα ≤ n, pa je 1 1
. Kako red 1
divergira (ka
P
nα ≥ n n
n=1
∞
+∞), to prema kriteriju uporeivanja i red 1
divergira (ka +∞).
P
nα
n=1
b) Ako je α > 1, onda imamo
∞ ∞ p
X 1 1 1 1 1 1 1 X 1
= 1 + α + α + α + α + α + α +··· <
n=1
nα |2 {z 3 } |4 5 {z 6 7} p=0
2α−1
21
jer je
1 1 1 1 2 1
+ α < + α = α = α−1
2α 3 2α 2 2 2
2
1 1 1 1 1 1 1
+ α+ α+ α < 4 · α = α−1 =
4α 5 6 7 4 4 2α−1
··· p
1 1 1 p 1 1 1
+ p α + ··· + α < 2 · pα = p(α−1) =
2pα (2 + 1) (2p+1 − 1) 2 2 2α−1
p
Kako geometrijski red ∞ 1
konvergira (jer je 0 < 1
< 1), to ko-
P
p=0 2α−1 2α−1
nvergira i red .
P∞ 1
n=1 nα
∞
Teorem 9.4 (Cauchyev kriterij korjena). Neka je dat red an sa nenegativ-
P
n=1
nim £lanovima. Ako je:
√ ∞
1) an < 1, onda red an konvergira.
P
lim n
n→∞ n=1
√ ∞
2) an > 1, onda red an divergira.
P
lim n
n→∞ n=1
√
3) lim
n→∞
n an = 1, onda nam ovaj kriterij ne daje odgovor o konvergenciji reda
∞
an .
P
n=1
√
Dokaz. Neka je α = lim n an .
n→∞
√
1) Ako je α < 1, onda ∃q takav da je α < q < 1. Kako je α = lim n an , to
n→∞
√
∃N ∈ N takavPda je n an < q za ∀n > N . Tada je an < q n za ∀n > N ,
pa kako red n=1 q n konvergira (jer je 0 < q < 1), to prema kriteriju
∞
∞
uporeivanja konvergira i red an .
P
n=1
√
2) Ako je α > 1, onda ∃N ∈ N takav da je n an ≥ 1 za ∀n > N , pa an 9 0
kad n → ∞ i red divergira.
∞ ∞
3) Red
q
1
divergira, a red 1
konvergira, iako vrijedi lim 1 1
P P n
n n2 n = lim √
n n =
n=1 n=1 n→∞ n→∞
q
1√
lim n n
= 1 i lim n 1
n2 = · · · = 1.
n→∞ n→∞
∞
Teorem 9.5 (D'Alembertov kriterij koli£nika). Neka je dat red an sa pozi-
P
n=1
tivnim £lanovima i neka je α = lim an+1 . Ako je
n→∞ an
22
∞
1) α < 1, onda red an konvergira.
P
n=1
∞
2) α > 1, onda red an divergira.
P
n=1
∞
3) α = 1, onda nam ovaj kriterij ne daje odgovor o konvergenciji reda an .
P
n=1
∞
Teorem 9.6 (Raabeov kriterij). Neka je dat red an sa pozitivnim £lanovima
P
n=1
i neka je α = lim n an
an+1 − 1 . Ako je
n→∞
∞
1) α > 1, onda red an konvergira.
P
n=1
∞
2) α < 1, onda red an divergira.
P
n=1
∞
3) α = 1, onda nam ovaj kriterij ne daje odgovor o konvergenciji reda an .
P
n=1
∞
Primjer 9.3. Za red (2n−1)!! 1
D'Alembertov kriterij ne daje od-
P
1+ (2n)!! · 2n+1
n=1
govor jer je lim an+1
= 1, a prema Raabeovom kriteriju red konvergira jer je
n→∞ an
lim n an
an+1 − 1 = 32 > 1, gdje je an = (2n−1)!!
(2n)!! · 1
2n+1 .
n→∞
10 ALTERNIRAJUI REDOVI
∞
Red oblika n−1
an , an > 0 za ∀n ∈ N, zove se alterniraju¢i (naizmje-
P
(−1)
n=1
ni£ni) red.
Teorem 10.1 (Leibnizov kriterij konvergencije). Ako je (an )∞
n=1 opadaju¢i niz
pozitivnih realnih brojeva £iji je limes 0 (an & 0 kad n → ∞), onda je red
∞
an konvergentan.
P n−1
(−1)
n=1
Dokaz. Neka je a1 > a2 > a3 > · · · . Posmatrajmo prvo niz parnih parcijalnih
suma
s2n = (a1 − a2 ) + (a3 − a4 ) + · · · + (a2n−1 − a2n ) > s2n−2 .
Dakle, s2n > s2n−2 za ∀n ∈ N, pa je niz (s2n )∞
n=1 rastu¢i. Dalje je
s2n = a1 − (a2 − a3 ) − (a4 − a5 ) − · · · − (a2n−2 − a2n−1 ) − a2n < a1 .
23
n=1 je monoton i ograni£en pa je konvergentan. Stavimo s =
Dakle, niz (s2n )∞
lim s2n . Primijetimo da je s2n+1 = s2n + a2n+1 , pa je
n→∞
lim s2n+1 = lim (s2n + a2n+1 ) = lim s2n + lim a2n+1 = s,

n→∞ n→∞ n→∞ n→∞
pa i niz neparnih parcijalnih suma ima isti limes kao i niz parnih parcijalnih
suma. Dakle, cijeli niz parcijalnih suma konvergira ka s.
Primjedba 10.1. Moºe se pokazati da niz neparnih parcijalnih suma u pret-
hodnom teoremu opadaju¢e teºi ka s i da vrijedi 0 < s2n < s < s2n−1 ≤ a1 za
∀n ∈ N.
Primjedba 10.2. Neka je s = sn + rn , pri £emu je rn n−ti ostatak ko-
∞
nvergentnog alterniraju¢eg reda n−1
an £ija je suma s. Tada je rn =
P
(−1)
n=1
∞
an+2 +· · · = (−1) [an+1 − an+2 + · · · ].
P k−1 n n+1 n
(−1) ak = (−1) an+1 +(−1)
k=n+1
Vidimo da je an+1 − an+2 + · · · ponovo alterniraju¢i red pa vrijedi |rn | ≤ an+1 .
∞
Primjer 10.1. Posmatrajmo red n−1 1 1 1 1
+ · · · . an =
P
(−1) n = 1− 2 + 3 − 4
n=1
1
n > 0, an > an+1 za ∀n ∈ N i lim an = lim 1
= 0, pa red konvergira prema
n→∞ n→∞ n
Leibnizovom kriteriju. Primijetimo da red sastavljen od apsolutnih vrijednosti,
∞ ∞
tj. red n−1 1
n divergira.
1
P P
n =

(−1)
n=1 n=1
Primjer 10.2. Moºe se pokazati da alterniraju¢i red 1 − 12 + 13 − 14 + 15 − 81 + 17 −

1
16 + · · · nije konvergentan jer pozitivni £lanovi formiraju divergentan red, dok
negativni £lanovi formiraju konvergentan geometrijski red. Ovo nam pokazuje
da se uslov da je niz (an )∞n=1 opadaju¢i niz u Leibnizovom kriteriju ne moºe
izostaviti.
11 APSOLUTNA KONVERGENCIJA
∞
Denicija 11.1. Za red an kaºemo da apsolutno konvergira ako konvergira
P
n=1
∞
red |an |.
P
n=1
Teorem 11.1. Ako je red apsolutno konvergentan, onda je on i konvergentan.

∞
Dokaz. Neka je red an apsolutno konvergentan. To zna£i da za ∀ε > 0
P
n=1
∃n ∈ N takav da je |an+1 | + |an+2 | + · · · + |am | < ε za ∀m > n > N . Odavde je
|an+1 + an+2 + · · · + an+p | ≤ |an+1 | + |an+2 | + · · · + |am | < ε za ∀m > n > N,
24
∞
pa prema Cauchyevom kriteriju red an konvergira.
P
n=1
Primjer 11.1. Posmatrajmo red 1 − 1 + 12 − 12 + 13 − 13 + · · · . Parcijalne sume

ovog reda su s2n = 0 i s2n−1 = n1 → 0 kad n → ∞. Dakle, niz parcijalnih suma
je konvergentan i lim sn = 0, tj. red je konvergentan i suma mu je jednaka 0. S
n→∞
∞ ∞
druge strane, red apsolutnih vrijednosti 1+1+ 21 + 12 + 31 + 13 +· · · = 2 1
P P
n =2 n
n=1 n=1
∞
divergira. Dakle, ne vrijedi obrnuto. Red an moºe biti konvergentan, ali da
P
n=1
ne konvergira apsolutno.
∞
Denicija 11.2. Za red an kaºemo da je red sa £lanovima proizvoljnog
P
n=1
znaka ako ima beskona£no mnogo pozitivnih i beskona£no mnogo negativnih £la-
nova.
Teorem 11.2 (Weierstrassov kriterij za apsolutnu konvergenciju). Neka su dati
∞ ∞ ∞
redovi an i bn , takvi da vrijedi |an | ≤ bn za ∀n ∈ N. Tada, ako
P P P
bn
n=1 n=1 n=1
∞
konvergira, onda an apsolutno konvergira.
P
n=1
Vidjeli smo u Teoremu 9.3 da u konvergentnom redu moºemo grupisati £la-

nove ne mijenjaju¢i im poredak i da ¢e dobijeni red biti konvergentan i imat ¢e
istu sumu kao i polazni red. Ta tvrdnja ne vrijedi za divergentne redove.
∞ ∞
Primjer 11.2. Posmatrajmo red n−1
, za koji znamo da je
P P
an = (−1)
n=1 n=1
divergentan. Ako u ovom redu postavimo zagrade na sljede¢i na£in (1 − 1) + (1 −
1) + (1 − 1) + · · · , onda dobijamo sumu 0, a ako postavimo zagrade na sljede¢i
na£in 1 − (1 − 1) − (1 − 1) − · · · , onda dobijamo sumu 1.
∞
Teorem 11.3 (Riemannov teorem). Neka je an konvergentan red, ali ne
P
n=1
apsolutno konvergentan i α ∈ R ili α = ±∞. Tada se mogu permutirati £lanovi
∞
reda an tako da novodobijeni red ima sumu α.
P
n=1
∞
Teorem 11.4 (Dirichletov teorem). Neka je an apsolutno konvergentan red
P
n=1
∞
i neka je an red dobijen bilo kakvom permutacijom £lanova polaznog reda
P 0
n=1
∞ ∞ ∞
an . Tada red an konvergira i suma mu je jednaka sumi reda an .
P P 0 P
n=1 n=1 n=1
Iz posljednjeg teorema vidimo da kod apsolutno konvergentnih redova nji-

hova konvergencija ne ovisi o poretku £lanova. Za takve redove kaºemo da su
bezuslovno konvergentni. Iz Teorema 11.3 vidimo da kod konvergentnih redova
25
koji nisu apsolutno konvergentni suma reda ovisi od poretka £lanova. Za takve
redove kaºemo da su uslovno konvergentni.
12 MNOENJE REDOVA
∞ ∞
Ako su an i bn dva reda, Cauchyev proizvod ovih redova se denira kao
P P
n=1 n=1
∞ n
red cn kod kojeg je cn = ak bn+1−k = a1 bn +a2 bn−1 +· · ·+an−1 b2 +an b1 .
P P
n=1 k=1
Vrijedi sljede¢i teorem.
∞ ∞ ∞
Teorem 12.1. Neka su dati redovi an i bn i neka je cn njihov Ca-
P P P
n=1 n=1 n=1
uchyev proizvod.
∞ ∞
a) Ako an i bn oba apsolutno konvergiraju i sume su im A i B redom,
P P
n=1 n=1
∞
onda i cn apsolutno konvergira i suma mu je AB .
P
n=1
∞ ∞
b) Ako an apsolutno konvergira i suma mu je A i bn uslovno konvergiraju
P P
n=1 n=1
∞
i suma mu je B , onda i cn konvergira (ne nuºno apsolutno) i suma mu je
P
n=1
AB .
Primjer 12.1. Neka je |q| < 1. Posmatrajmo proizvod geometrijskog reda
∞
n−1
sa samim sobom. Ovaj red je apsolutno konvergentan i suma mu je
P
q
n=1
∞
1
, pa je konvergentan i njegov Cauchyev proizvod sa samim sobom cn i
P
1−q
n=1
suma mu je . Kako je a1 = b1 = 1, a2 = b2 = q , a3 = b3 = q ,...,
1
(1−q)2
2
an = bn = q to je c1 = 1, c2 = q + q = 2q , c3 = q 2 + q 2 + q 2 = 3q 2 ,....,
n−1
∞
cn = nq n−1 ,.... Dakle, (1−q)
1
nq n−1 .
P
2 =
n=1
13 ABELOVA FORMULA ZA PARCIJALNO SU-
MIRANJE
Neka su data dva niza (an )∞

n=1 i (bn )n=1 . Stavimo da je Bk = b1 + b2 + · · · + bk
∞
suma prvih k−£lanova niza (bn )n=1 . Ako stavimo da je B0 = 0, tada za ∀n, m ∈
∞
N, n > m, vrijedi
n n−1
(ak − ak+1 ) Bk + an Bn − am Bm−1 .
X X
a k bk =
k=m k=m
26
Imamo da je bk = Bk − Bk−1 , pa je
n n n n
ak Bk−1 .
X X X X
ak bk = ak (Bk − Bk−1 ) = ak Bk −
k=m k=m k=m k=m
n
n−1 n−1
j =k−1
Kako je ak+1 Bk , to
P P P
ak Bk−1 = = aj+1 Bj =
k=m j+1=k
j=m−1 k=m−1
imamo
n
X n
X n−1
X n−1
X n−1
X
ak bk = ak Bk − ak+1 Bk = ak Bk + an Bn − am Bm−1 − ak+1 Bk
k=m k=m k=m−1 k=m k=m
n−1
(ak − ak+1 ) Bk + an Bn − am Bm−1 ,
X
=
k=m
tj. vrijedi formula

n n−1
(ak − ak+1 ) Bk + an Bn − am Bm−1 .
X X
ak bk =
k=m k=m
Ova formula se zove Abelova formula za parcijalno sumiranje ili Abelova suma-
ciona formula.
∞ n
Ako imamo red an bn , onda nam ak bk predstavlja razliku parcijal-
P P
n=1 k=m+1
nih suma sn i sm , n > m, datog reda. Dakle,
n n−1
(ak − ak+1 ) Bk + an Bn − am+1 Bm ,
X X
sn − sm = ak bk =
k=m+1 k=m+1
pri £emu je Bk = b1 + b2 + · · · + bk .
∞
Teorem 13.1 (Dirichletov kriterij). Neka je dat red an bn . Ako an & 0 kad
P
n=1
n → ∞, a niz je ograni£en, tj. ∃M > 0 takav da je |Bn | ≤ M za
∞
(Bn )n=1
∞
∀n ∈ N, onda red an bn konvergira.
P
n=1
Dokaz. Neka je ε > 0 proizvoljno. Za n > m posmatrajmo razliku |sn − sm |.

Kako je an ≥ an+1 ≥ 0 i |Bn | ≤ M za ∀n ∈ N, to imamo
n−1
X
|sn − sm | ≤ |ak − ak+1 | · |Bk | + |an | · |Bn | + |am+1 | · |Bm |
k=m+1
" n−1
#
X
≤ M (ak − ak+1 ) + an + am+1 = M (am+1 − an + an + am+1 )
k=m+1
= 2M am+1 .
27
Kako an & 0 kad n → ∞, to ∃N ∈ N takav da je am+1 < ε
2M za ∀m > N .
Tada vrijedi
ε
|sn − sm | < 2M · = ε,
2M
∞
pa prema Cauchyevom kriteriju konvergira red an bn .
P
n=1
∞
Teorem 13.2 (Abelov kriterij). Neka je dat red an bn . Ako je niz (an )n=1
∞
P
n=1
∞ ∞
monoton i ograni£en, a red bn konvergentan, onda je red an bn konver-
P P
n=1 n=1
gentan.
14 SKUP C KOMPLEKSNIH BROJEVA
14.1 Kompleksni brojevi
Jednadºba x + n = 0, n ∈ N, nema rje²enja u skupu N, ali ima u skupu Z.

Jednadºba ax + b = 0, a, b ∈ Z, a 6= 0, a - b, nema rje²enja u skupu Z, ali ima u
skupu Q. Vidjeli smo da jednadºba x2 − 2 = 0 nema rje²enja u skupu Q (vidi
Tvrdnju 1.2), ali ima u skupu R. Jednadºba x2 + 1 = 0 nema rje²enja u skupu
R. Potrebno je pro²iriti polje realnih brojeva (R, +, ·). To se postiºe uvoenjem
imaginarne jedinice i2 = −1 (i nije realan broj jer su kvadrati realnih brojeva
nenegativni).
Skup {z : z = x + iy, x, y ∈ R} zovemo skup kompleksnih brojeva. Opisat

¢emo kako ga zasnivamo. Posmatrajmo skup R × R = {(x, y) : x, y ∈ R}. Uvo-
dimo operacije sabiranja i mnoºenja na sljede¢i na£in:
(a, b) + (c, d) = (a + c, b + d) ,
(a, b) · (c, d) = (ac − bd, ad + bc) .
Dobijeni skup sa ovako deniranim operacijama je polje kompleksnih brojeva

(C, +, ·) i zadovoljava prvih devet aksioma pri navoenju aksioma skupa realnih
brojeva. Neutralni element za sabiranje je (0, 0), a jedini£ni element za mnoºenje
je (1, 0). Ako
je (a, b) 6= (0, 0), onda je inverzni element za mnoºenje dat sa
−1
(a, b) = a2 +b a b
2 , − a2 +b2 .
Skup R moºemo poistovijetiti sa skupom {(x, 0) : x ∈ R}. Dakle, R ⊂ C.
Primijetimo da je
(0, 1) · (0, 1) = (−1, 0) .
Ako stavimo i = (0, 1), onda vidimo da vrijedi i2 = −1. Dalje je
(0, 1) · (y, 0) = (0, y) .
28
Zna£i, (0, y) = iy . Sada moºemo pisati
(x, y) = (x, 0) + (0, y) = x + iy .
Dakle, kompleksan broj z = (x, y) moºemo pisati u obliku z = x+iy ²to se naziva
algebarskim oblikom kompleksnog broja. x zovemo realni dio kompleksnog broja
z i ozna£avamo x = Re (z), a y zovemo imaginarni dio kompleksnog broja z i
ozna£avamo y = Im (z).
Osnovni stav algebre kaºe da svaki polinom n−tog stepena Pn (x) = a0 xn +

a1 xn−1 + · · · + an , n ∈ N, sa koecijentima iz skupa C i a0 6= 0, ima u skupu C
bar jednu nulu. Ako je Pn (α) = 0, onda slijedi da je Pn (x) = (x − α) Qn−1 (x),
pa nastavljaju¢i sa primjenom osnovnog stava algebre zaklju£ujemo da svaki
polinom n−tog stepena Pn (x) = a0 xn + a1 xn−1 + · · · + an , n ∈ N, sa koecijen-
tima iz skupa C i a0 6= 0, ima u skupu C n−nula (pri £emu moºe biti i njihovog
ponavljanja). Vidimo da dalje nemamo potrebu za pro²irenjem skupa brojeva
(polje (C, +, ·) je algebarski zatvoreno polje).
Broj z = x − iy zovemo konjugovani broj kompleksnog broja z = x + iy .

Primijetimo da je x = z+z
2 i y = 2i . Takoer, vrijedi
z−z
z z
z + w = z + w, zw = z · w, = .
w w
Primijetimo da ako je z1 = α + iβ , β 6= 0, rje²enje jednadºbe n−tog stepena

a0 z n + a1 z n−1 + · · · + an = 0 sa realnim koecijentima, onda je i z1 = α − iβ
rje²enje te jednadºbe. Naime, primjenjuju¢i gornja pravila, po²to je a0 z1n +
a1 z1n−1 + · · · + an = 0, to je i
0 = a0 z1n + a1 z1n−1 + · · · + an = a0 z1n + a1 z1n−1 + · · · + an

= a0 z1n + a1 z1n−1 + · · · + an = a0 z1 n + a1 z1 n−1 + · · · + an .
Odavde imamo:
1) ukoliko polinom sa realnim koecijentima nema sve realne nule, onda one
nule koje nisu realne dolaze u konjugovano kompleksnim parovima;
2) polinom neparnog stepena sa realnim koecijentima mora imati bar jednu
realnu nulu;
3) svaki polinom se moºe rastaviti na proizvod prostih faktora, tj. faktora koji
se ne mogu dalje rastaviti. Nad poljem C ti faktori su linearni. Ako je
polinom sa realnim koecijentima, onda su ti faktori nad poljem R linearni
ili najvi²e kvadratni polinomi sa realnim koecijentima.
29
Polarni koordinatni sistem je sistem koordinata u kojem je pozicija ta£ke M
u ravni odreena njenom udaljeno²¢u r od jedne ksne ta£ke O, koju zovemo
ishodi²te ili pol, i uglom ϕ koji duº OM formira sa jednom ksnom polupravom
−−→
Ox koju zovemo polarna osa. Vektor OM se zove radijus vektor ta£ke M . Ugao
ϕ izmeu polarne ose i radijus vektora naziva se polarni ugao (amplituda).
Pozitivan smjer ugla ϕ je obrnut smjeru kretanja kazaljke na satu,a negativan u
smjeru kretanja kazaljke na satu. Koordinate ta£ke M su date ureenim parom
brojeva (r, ϕ), pa govorimo o ta£ki M (r, ϕ).
Slika 1: Veza izmedju Descartesovog i polarnog koordinatnog sistema

Veza sa Descartesovim koordinatama je data sa x = r cos ϕ, y = r sin ϕ, ϕ ∈
(−π, π]. p
Broj r = x2 + y 2 = |z| se zove modul kompleksnog broja z .
Ugao ϕ se zove argument kompleksnog broja z i ozna£ava se sa arg z .
Vrijedi
|Rez| ≤ |z| i |Imz| ≤ |z| i |z| = |z| . √
Primijetimo da je z · z = x2 + y 2 = |z|2 , pa je |z| = z · z .
f H x1 L + f H x2 L
2
f H x1 L f H x2 L
x1 + x2
fJ N
2
Slika 2: Veza sa vektorima Slika 3: Konjugovani brojevi

Kompleksnom broju z = (x, y) = x + iy pridruºuje se u pravouglom koor-
dinatnom sistemu ta£ka M (x, y), £ime je uspostavljena bijekcija skupa C i ko-
ordinatne ravni. Ta£ku M (x, y) koja odgovara kompleksnom broju z = x + iy
identikujemo sa tim brojem, pa govorimo o ta£ki z . Ravan na koju su na opi-
sani na£in preslikani kompleksni brojevi zove se kompleksna ili Gaussova ravan.
−−→
Svakoj ta£ki M (x, y) kompleksne ravni odgovara vektor poloºaja OM ta£ke M,
−−→
tj. svakom kompleksnom broju z = x + iy odgovara ta£no jedan vektor OM i
obratno.
30
Sabiranje kompleksnih brojeva uvedeno ranije je u potpunosti u skladu sa
sabiranjem njima pridruºenih vektora primjenom pravila paralelograma. Sada
se na osnovu geometrijske interpretacije jednostavno mogu izvesti neke osobine
modula, poput nejednakosti trougla |z1 + z2 | ≤ |z1 | + |z2 |.
Slika 4: Sabiranje kompleksnih brojeva
Izraz z = r (cos ϕ + i sin ϕ) zovemo trigonometrijskim oblikom kompleksnog

broja.
Pogledajmo sada £emu je jednak proizvod dva kompleksna broja napisana u
trigonometrijskom obliku. Neka su z1 = r1 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) i z2 = r2 (cos ϕ2 + i sin ϕ2 ).
Imamo
z1 z2 = r1 r2 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) (cos ϕ2 + i sin ϕ2 ) (1)
= r1 r2 [(cos ϕ1 cos ϕ2 − sin ϕ1 sin ϕ2 ) + i (cos ϕ1 sin ϕ2 + sin ϕ1 cos ϕ2 )]
= r1 r2 [cos (ϕ1 + ϕ2 ) + i sin (ϕ1 + ϕ2 )] .
Dakle, dva kompleksna broja napisana u trigonometrijskom obliku mnoºimo

tako da module pomnoºimo, a argumente saberemo.
Pogledajmo £emu je jednak broj z −1 , gdje je z = r (cos ϕ + i sin ϕ). Imamo
1 z r (cos ϕ − i sin ϕ)
z −1 = = = (2)
z zz r2
1
= (cos ϕ − i sin ϕ) = r−1 (cos (−ϕ) + i sin (−ϕ)) .
r
Formule (1) i (2) nam daju da vrijedi

z1 r1
= [cos (ϕ1 − ϕ2 ) + i sin (ϕ1 − ϕ2 )] .
z2 r2
Sada se pomo¢u matemati£ke indukcije i kori²tenjem formula (1) i (2) lako

pokaºe da ako je z = r (cos ϕ + i sin ϕ), onda za ∀n ∈ Z vrijedi:
z n = rn (cos nϕ + i sin nϕ) . (3)
31
Naime, formula
(cos ϕ + i sin ϕ) = (cos nϕ + i sin nϕ) , (4)
n
koja vrijedi za ∀n ∈ Z se zove Moivreova (Moavrova) formula.
√
Primjer 14.1. Izra£unaj √ . Stavimo
(1 − i)
98
z = 1 − i.Tada je |z| = 2 i
ϕ = − π4 , pa moºemo pisati z = 2 cos − π4 + i sin − π4 . Sada imamo

98 98 98π 98π
(1 − i) = 2 2 cos − + i sin −
4 4

49 2π 2π
= 2 cos + 24π − i sin + 24π
4 4
π π
= 249 cos − i sin = −249 i.
2 2
Trigonometrijski oblik kompleksnog broja omogu¢ava nam jednostavno ra-

£unanje cjelobrojnih korijena kompleksnog broja. Pokaºimo kako rje²avamo
jednadºbu z n = w, pri £emu su z = r (cos ϕ + i sin ϕ) i w = ρ (cos θ + i sin θ)
kompleksni brojevi razli£iti od 0 i n ∈ N. Primjenom formule za stepenovanje
(3), imamo da vrijedi
rn (cos nϕ + i sin nϕ) = ρ (cos θ + i sin θ) ,
√
a odavde dobijemo r = n ρ (aritmeti£ka vrijednost korijena) i ϕ = n ,
θ+2kπ
k ∈ Z,
pa imamo
√ θ + 2kπ θ + 2kπ
z= n
ρ cos + i sin , k ∈ Z.
n n
Provjerom se lako moºe ustanoviti da vrijednosti k = 0, 1, . . . , n − 1 daju raz-
li£ite vrijednosti broja z , dok za ostale vrijednosti broja k vrijednosti od z se
podudaraju sa nekim od vrijednosti dobijenim za k = 0, 1, . . . , n − 1. Dakle,
jednaºba
z n = w , n ∈ N, (5)
ima u skupu kompleksnih brojeva n razli£itih rje²enja datih sa

√ θ + 2kπ θ + 2kπ
zk = n
ρ cos + i sin , k = 0, 1, . . . , n − 1. (6)
n n
Specijalno, za w = 1 rje²enja jednadºbe (5) data sa (6) se zovu n−ti korijeni
jedinice. Ta£ke odreene ovim vrijednostima predstavljaju vrhove pravilnog
n−tougla upisanog u jedini£nu kruºnicu.
Primjer 14.2. Rije²imo jednadºbu z 3 = 1 u skupu kompleksnih brojeva. Kako
je 1 = cos 0+i sin 0, to koriste¢i formulu (6), imamo da su rje²enja ove jednadºbe
data sa zk = cos 0+2kπ3 + i sin 0+2kπ
√ 3 , k = 0, 1, 2. Dakle, z√0 = cos 0 = 1, z1 =
cos 3 + i sin 3 = 2 + i 2 i z2 = cos 4π
2π 2π 1 3
3 + i sin 3 = 2 − i 2 .
4π 1 3
32
Slika 5: Tre¢i korijeni jedinice
Primjer 14.3. Rastaviti polinom P4 (x) = x4 + 1 na proste faktore u polju

realnih i polju kompleksnih brojeva. Rje²imo najprije jednadºbu x4 + 1 = 0 u
polju kompleksnih brojeva. Kao u prethodnom primjeru, imamo√ da su√rje²enja
data
√
sa x√k = cos π+2kπ
4
√
+ i sin π+2kπ
√ 4 ,√k = 0,
√
1, 2, 3, tj. x0 = 22 + i 22 , x1 =
− 2 + i 2 , x2 = − 2 − i 2 i x3 = 2 − i 2 , pa u polju C imamo da vrijedi
2 2 2 2 2 2
√ √ √ √ √ √
P4 (x) = x4 + 1 = (x − ( 22 + i 22 ))(x − (− 22 + i 22 ))(x − (− 22 − i 22 ))(x −
√ √
( 22 − i 22 )).
Primijetimo da su x0 i x3 konjugovano kopleksni korijeni, kao i x1 i x2 .
Sada imamo
√ √ √ √
2 2 2 2 √
(x − ( +i ))(x − ( −i )) = x2 − 2x + 1,
√2 √2 √2 √2
2 2 2 2 √
(x − (− +i ))(x − (− −i )) = x2 + 2x + 1,
2 2 2 2
pa u polju realnih brojeva imamo
√ √
P4 (x) = x4 + 1 = x2 + 2x + 1 x2 − 2x + 1 .
Primijetimo da smo do istog rezultata mogli do¢i i na sljede¢i na£in

= x4 + 1 = x4 + 2x2 + 1 − 2x2 =

P4 (x)
2 √ 2 2 √ √
= x2 + 1 − 2x = x + 2x + 1 x2 − 2x + 1 .
14.2 Nizovi i redovi kompleksnih brojeva
Niz kompleksnih brojeva je svako preslikavanje skupa N u skup C. Ako je

f : N → C dati niz kompleksnih brojeva, to zapisujemo kao (zn )n=1 , gdje smo
+∞
stavili da je zn = f (n).
33
Denicija 14.1. Kaºemo da je kompleksan broj ζ grani£na vrijednost niza
kompleksnih brojeva (zn )+∞
n=1 ukoliko za ∀ε > 0 ∃N = Nε ∈ N takav da vrijedi
|zn − ζ| < ε za ∀n > N . Pi²emo lim zn = ζ i kaºemo da niz (zn )n=1 konver-
+∞
n→+∞
n=1 divergira.
gira ka grani£noj vrijednosti ζ . U protivnom kaºemo da niz (zn )+∞
Iz denicije vidimo da je lim zn = ζ ako i samo ako je lim |zn − ζ| = 0.
n→+∞ n→+∞
Geometrijski, |zn − ζ| < ε za ∀n > N zna£i da svi £lanovi niza (zn )+∞ n=1
po£ev²i od zN +1 leºe u unutra²njosti kruga sa centrom u ζ i polupre£nikom ε.
Slika 6: Konvergencija niza ka ζ
Ako je zn = xn + iyn , vidimo da nizu kompleksnih brojeva (zn )+∞

n=1 moºemo
pridruºiti dva niza realnih brojeva (xn )+∞
n=1 i (y )
+∞
n n=1 .
Teorem 14.1. Neka su zn = xn + iyn i ζ = x + iy . Tada je lim zn = ζ
n→+∞
ako i samo ako je lim xn = x i lim yn = y . Drugim rije£ima, niz komplek-
n→+∞ n→+∞
snih brojeva (zn )+∞
n=1 konvergira ako i samo ako konvergiraju nizovi (xn )n=1 i
+∞
(yn )n=1 .
+∞
Dokaz. Neka vrijedi lim zn = ζ . Tada za ∀ε > 0 ∃N ∈ N takav da vrijedi

n→+∞
|zn − ζ| < ε za ∀n > N . Sada imamo da za ∀n > N vrijedi
|xn − x| = |Re (zn − ζ)| ≤ |zn − ζ| < ε,

|yn − y| = |Im (zn − ζ)| ≤ |zn − ζ| < ε,
²to zna£i da vrijedi lim xn = x i lim yn = y .

n→+∞ n→+∞
Obrnuto, neka sada vrijedi lim xn = x i lim yn = y . Tada za ∀ε > 0
n→+∞ n→+∞
∃N1 , N2 ∈ N takvi da vrijedi |xn − x| < √ε2 za ∀n > N1 i |yn − y| < √ε2 za
∀n > N2 . Stavimo N = max {N1 , N2 }. Tada imamo
|zn − ζ| = |(xn + iyn ) − (x + iy)| = |(xn − x) + i (yn − y)|

r
ε2 ε2
q
= ε.
2 2
= (xn − x) + (yn − y) < +
2 2
Dakle, lim zn = ζ .
n→+∞
34
Primjer 14.4. Neka je niz√ kompleksnih brojeva (zn )n=1 dat sa zn =
+∞ (1+i)n
n! .
n
n ( 2)
Kako je |zn | = |1+i|
n! = n! → 0, kad n→ +∞ (vidi Primjer 4.1.4)), to
vrijedi da je lim zn = 0 .
n→+∞
Denicija 14.2. Kaºemo da niz (zn )n=1 divergira ka beskona£no, tj. da teºi
+∞
ka ta£ki u beskona£nosti, i pi²emo lim zn = ∞ ako za ∀M > 0 ∃N ∈ N takav

n→+∞
da vrijedi |zn | > M za ∀n > N .
Posljednja denicija nam zapravo govori da niz (zn )+∞n=1 teºi ka ta£ki u be-
skona£nosti ako se svi £lanovi niza, po£ev²i od nekog, nalaze van kruga radijusa
M sa centrom u koordinatnom po£etku.
Primjer
√ 14.5. Posmatrajmo√niz kompleksnih brojeva (zn )+∞
n=1 dat sa zn = 1 +
i n. Imamo da je |zn | = 1 + n → +∞, pa vrijedi da je lim zn = ∞.
n→+∞
√
Vidimo da je lim xn = 1 i lim yn = lim n = +∞.
n→+∞ n→+∞ n→+∞
Analogno kao i u slu£aju realnih nizova, uvodimo pojam Cauchyevog niza u

kompleksnom slu£aju.
Denicija 14.3. Za niz kompleksnih brojeva (zn )n=1 kaºemo da je Cauchyev
+∞
niz ako
(∀ε > 0) (∃N ∈ N) takav da je |zn − zm | < ε za ∀n, m > N .
Sada se lako dokazuju sljede¢e tvrdnje analogne tvrdnjama u slu£aju realnih

nizova:
1) Niz kompleksnih brojeva (zn )+∞
n=1 je konvergentan ako i samo ako je Ca-
uchyev.
2) Ako je niz kompleksnih brojeva (zn )+∞
n=1 konvergentan, onda je on ograni-
£en, tj. ∃M > 0 takav da je |zn | < M za ∀n ∈ N.
3) Ako je lim zn = ζ , lim wn = η , i ζ, η ∈ C, onda je
n→+∞ n→+∞
i) lim (αzn + βwn ) = αζ + βη , za α, β ∈ C,

n→∞
ii) lim (zn wn ) = ζη ,
n→∞
iii) lim zn
= ηζ , uz uslov η 6= 0.
n→∞ wn
n=1 konvergira ka ζ , onda i svaki njegov

4) Ako niz kompleksnih brojeva (zn )+∞
podniz konvergira ka ζ .
35
Denicija
14.4. Beskona£ni red kompleksnih brojeva je ureeni par nizova
(zn )n=1 , (Sn )n=1 , gdje je S1 = z1 i Sn+1 = Sn + zn+1 . zn se zove n−ti ili
+∞ +∞
op¢i £lan reda.

n
Suma Sn = zk se zove n−ta parcijalna suma reda, a niz (Sn )n=1 se zove
+∞
P
k=1
+∞
niz parcijalnih suma reda zn .
P
n=1
Ako niz (Sn )+∞
n=1 parcijalnih suma reda konvergira i lim Sn = S , kaºemo n→∞
+∞
da red konvergira ka S . Broj S se jo² zove i suma reda zn i u tom slu£aju
P
n=1
+∞
pi²emo zn = S .
P
n=1
Ako niz (Sn )+∞
n=1 parcijalnih suma reda divergira, kaºemo da red divergira.
+∞
Za red kaºemo da je apsolutno konvergentan, ako je konvergentan red
P
|zn |
n=1
nenegativnih realnih brojeva.
Sada se lako dokazuju sljede¢e tvrdnje koje samo navodimo.
+∞
Tvrdnja 14.1. Red zn konvergira ako i samo ako za ∀ε > 0 ∃N ∈ N takav
P
n=1
da za ∀n > N i ∀p ∈ N vrijedi |Sn+p − Sn | < ε.
+∞
Tvrdnja 14.2. Neka su zn = xn + iyn i S = X + iY . Tada je S = zn ako
P
n=1
+∞ +∞
i samo ako je X = xn i Y = yn .
P P
n=1 n=1
+∞
Tvrdnja 14.3. Ako je red zn konvergentan, onda je lim zn = 0.
P
n=1 n→+∞
+∞ +∞
Tvrdnja 14.4. Neka su zn i wn konvergentni redovi i neka je c kom-
P P
n=1 n=1
+∞ +∞ +∞ +∞ +∞
pleksan broj. Tada je zn i wn .
P P P P P
czn = c (zn + wn ) = zn +
n=1 n=1 n=1 n=1 n=1
+∞
Tvrdnja 14.5 (Kriterij uporeivanja). Neka je Mn konvergentan red sa
P
n=1
realnim nenegativnim £lanovima. Ako vrijedi |zn | ≤ Mn za ∀n ∈ N, onda i red
+∞
zn apsolutno konvergira.
P
n=1
+∞
Tvrdnja 14.6. Ako je red zn apsolutno konvergentan, onda je on i konver-
P
n=1
gentan.
36
+∞
Tvrdnja 14.7 (Cauchyev korjeni kriterij). Neka je dat kompleksan red
P
zn
n=1
i neka je lim n |zn | = L. Ako je
p
n→∞
+∞
1) L < 1, onda red zn apsolutno konvergira.
P
n=1
+∞
2) L > 1, onda red zn divergira.
P
n=1
+∞
3) L = 1, onda nam ovaj kriterij ne daje odgovor o konvergenciji reda zn .
P
n=1
Tvrdnja 14.8 (D'Alembertov kriterij koli£nika). Neka je dat kompleksan red

+∞
zn = L. Ako je
zn i neka je lim zn+1
P
n=1 n→∞
+∞
1) L < 1, onda red zn apsolutno konvergira.
P
n=1
+∞
2) L > 1, onda red zn divergira.
P
n=1
+∞
3) L = 1, onda nam ovaj kriterij ne daje odgovor o konvergenciji reda zn .
P
n=1
+∞
Primjer 14.6. Posmatrajmo red z n , gdje je z ∈ C. Na osnovu Cauchevog
P
n=0
korjenog kriterija konvergencije slijedi da red konvergira apsolutno za |z| < 1,
a divergira za |z| > 1. Ukoliko je |z| < 1, suma reda je jednaka 1−z 1
. Dakle,
+∞
zn = 1
, ako je |z| < 1. Ukoliko je |z| = 1, op¢i £lan reda ne teºi nuli,
P
1−z
n=0
+∞
pa red divergira. Dakle, red z n konvergira ka 1
za |z| < 1 i divergira za
P
1−z
n=0
|z| ≥ 1.
+∞
Sada je lako pokazati da ako je |z| > 1, onda red z −n konvergira ka 1
P
z−1
n=1
i divergira za |z| ≤ 1.
37
15 ELEMENTARNE FUNKCIJE
Pod elementarnim funkcijama u uºem smislu podrazumijevamo sljede¢e funkcije:

1) stepena funkcija y = xα (α ∈ R);
2) eksponencijalna funkcija y = ax (0 < a 6= 1);
3) logaritamska funkcija y = loga x (0 < a 6= 1);
4) trigonometrijske funkcije;
5) inverzne trigonometrijske funkcije.
Elementarne funkcije u ²irem smislu su sve elementarne funkcije u uºem

smislu i sve funkcije koje mogu nastati iz njih primjenom aritmeti£kih operacija
(sabiranje, oduzimanje, mno³enje i dijeljenje) i operacije kompozicije funkcija.
Primjer 15.1. Sljedede¢e
√ funkcije su primjeri elementarnih funkcija u ²irem
√
smislu y = |x| = x2 , y = 3
2x + sin x, y = log (arcsin x).
Meu svim elementarnim funkcijama interesantne podklase su:

a) polinomi: y = a0 xn + a1 xn−1 + · · · + an , gdje su ai , i = 0, 1, . . . , n, realni
brojevi
b) racionalne funkcije: y= Qm (x) ,
Pn (x)
gdje su Pn (x) i Qm (x) polinomi,
c) iracionalne funkcije: funkcije kod kojih se pored aritmeti£kih operacija nad
promjenljivom x javlja jo² i korjenovanje.
Denicija 15.1. Za funkciju y = f (x) kaºemo da je algebarska funkcija ako

identi£ki zadovoljava polinomnu jednadºbu
P0 (x) y n + P1 (x) y n−1 + · · · + Pn (x) = 0,
gdje su Pi (x), i = 0, 1, . . . , n polinomi sa cjelobrojnim koecijentima.

Funkcije koje nisu algebarske zovemo transcedentne funkcije.
Polinomi nad poljem Q (tj. polinomi sa racionalnim koecijentima), raci-
onalne funkcije nad poljem Q i korijeni iz takvih funkcija su algebarske funkcije.
Eksponencijalne, logaritamske i sve trigonometrijske i njima inverzne funkcije
su transcedentne funkcije.
38
15.1 Elementarne funkcije u uºem smislu
Pogledajmo sada kako izgledaju graci elementarnih funkcija u uºem smislu.
15.1.1 Stepena funkcija y = xα (α ∈ R)

Posmatrajmo sljede¢e slu£ajeve:
a) y = xn (n ∈ N).
Razlikovat ¢emo slu£ajeve kada je n parno i kada je n neparno.

i) n = 2k , k ∈ N.
Za funkciju f kaºemo da je parna ako za ∀x iz domena funkcije f vrijedi

f (−x) = f (x). Grak parnih funkcija je simetri£an u odnosu na y−osu. Sve
funkcije y = x2k (k ∈ N) su parne jer je (−x)2k = x2k . Domen funkcije je
Df = R, a rang je Rf = [0, +∞). Primijetimo da za x > 1 je x2 < x4 , a za
0 < x < 1 je x2 > x4 .
Slika 7: Funkcije y = x2 i y = x4 Slika 8: Funkcije y = x i y = x3
ii) n = 2k − 1, k ∈ N.
Za funkciju f kaºemo da je neparna ako za ∀x iz domena funkcije f vrijedi

f (−x) = −f (x). Grak neparnih funkcija je simetri£an u odnosu na koordi-
natni po£etak. Sve funkcije y = x2k−1 (k ∈ N) su neparne jer je (−x)2k−1 =
−x2k−1 . Domen funkcije je Df = R, a rang je Rf = R.
Za funkciju f : (a, b) → R deniranu na otvorenom intervalu (a, b) ⊂ R

kaºemo da je konveksna na tom intervalu ako nejednakost
f (α1 x1 + α2 x2 ) ≤ α1 f (x1 ) + α2 f (x2 )
vrijedi za ∀x1 , x2 ∈ (a, b) i ∀α1 , α2 ≥ 0 takve da je α1 + α2 = 1. Ako je

nejednakost stroga kad god je x1 6= x2 i α1 α2 6= 0, onda kaºemo da je funkcija
39
f strogo konveksna na (a, b). Geometrijski, grak konveksne funkcije y = f (x)
nalazi ispod svake svoje sje£ice za bilo koje dvije ta£ke koje leºe u posmatranom
intervalu.
Za funkciju f : (a, b) → R deniranu na otvorenom intervalu (a, b) ⊂ R
kaºemo da je konkavna na tom intervalu ako nejednakost
f (α1 x1 + α2 x2 ) ≥ α1 f (x1 ) + α2 f (x2 )
vrijedi za ∀x1 , x2 ∈ (a, b) i ∀α1 , α2 ≥ 0 takve da je α1 + α2 = 1. Ako je nejedna-

kost stroga kad god je x1 6= x2 i α1 α2 6= 0, onda kaºemo da je funkcija f strogo
konkavna na (a, b). Geometrijski, grak konkavne funkcije y = f (x) nalazi se
iznad svake svoje sje£ice za bilo koje dvije ta£ke koje leºe u tom intervalu.
Slika 9: Konveksna funkcija Slika 10: Konkavna funkcija
Sve funkcije y = x2n (n ∈ N) su konveksne. Funkcije y = x2n+1 (n ∈ N)

su konkavne za x ∈ (−∞, 0), a konveksne za x ∈ (0, +∞), dok je ta£ka x = 0
prevojna ta£ka (tj. ta£ka u kojoj funkcija mijenja konveksitet).
b) Ako je n = 0, onda je y = 1 za sve x 6= 0. Grak je prava paralelna sa
x−osom na udaljenosti 1 iznad x−ose, bez ta£ke (0, 1).
y
1 y= 1
Slika 11: Funkcija y = 1 za x 6= 0
c) y = x−n (n ∈ N).
Razlikovat ¢emo slu£ajeve kada je n parno i kada je n neparno.

i) n = −2k , k ∈ N.
Domen funkcije je Df = R\ {0}, a rang je Rf = (0, +∞). Sve funkcije su

parne jer je (−x)−2k = x−2k , pa im je grak simetri£an u odnosu na y−osu.
40
Slika 12: Funkcije y = x1 i y = x1
2 4 Slika 13: Funkcije y = x1 i y = x1
3
ii) n = − (2k − 1), k ∈ N.
Domen funkcije je Df = R\ {0}, a rang je Rf = R\ {0}. Sve funkcije su

neparne jer je (−x)2k−1 = −x2k−1 , pa im je grak simetri£an u odnosu na
koordinatni po£etak.
d)
p
y = xq , p
q ∈ Q.
Ako imamo neku funkciju g : X → R i A ⊂ X , onda sa g|A ozna£avamo

funkciju f : A → R takvu da se ona podudara sa funkcijom g na skupu A.
Preciznije, f (x) = g|A (x) = g (x) ako x ∈ A. Funkciju f zovemo restrikcijom
funkcije g na skup A, a funkciju g zovemo ekstenzijom √
ili produºenjem funkcije
f na skup X . Na primjer, posmatrajmo funkciju y = x. Poimo od funkcije
g(x) = x2 . Ova funkcija nije injektivna. Posmatrajmo njeno suºenje f na
skup [0, +∞). Funkcija f :[0, +∞) √ → [0, +∞) je bijektivna. Njena inverzna
funkcija je upravo funkcija y = x. Dakle, Df = [0, +∞), Rf = [0, +∞), i
Df −1 = [0, +∞), Rf −1 = [0, +∞). Ako pak posmatramo √ suºenje f funkcije
g na skup (−∞, 0], inverzna funkcija je funkcija y = − x. Uovom slu£aju je
Df = (−∞, 0], Rf = [0, +∞), a Df −1 = [0, +∞), Rf −1 = (−∞, 0].
Slika 14: y = x2 |[0,+∞) i y = x 2 Slika 15: y = x2 |(−∞,0] i y = −x 2

1 1
i) Funkcija y = x 1
2k (k ∈ N) imaju Df = [0, +∞) i Rf = [0, +∞).
41
ii) Za funkciju y = x (k ∈ N) imamo da je Df = R i Rf = R.
1
2k−1
1 2
iii) Posmatrajmo funkciju y = x 3 = x 3 .
2
Za nju je Df = R i Rf = [0, +∞).
Slika 16: y = x3 i y = x 3 Slika 17: y = x 3 i y = x 3

1 2 1
Primijetimo da graci stepenih funkcija prolaze ta£kom (1, 1).
15.1.2 Eksponencijalne funkcije y = ax (0 < a 6= 1)

Domen funkcije je Df = R, a rang je Rf = (0, +∞).
Slika 18: Eksponencijalne funkcije
Sli£no kao kod nizova, za funkciju uvodimo pojam monotonosti. Za funkciju

f : (a, b) → R deniranu na otvorenom intervalu (a, b) ⊂ R kaºemo da je
a) neopadaju¢a ako za ∀x1 , x2 ∈ (a, b) vrijedi x1 < x2 =⇒ f (x1 ) ≤ f (x2 ),
b) rastu¢a ako za ∀x1 , x2 ∈ (a, b) vrijedi x1 < x2 =⇒ f (x1 ) < f (x2 ),
c) nerastu¢a ako za ∀x1 , x2 ∈ (a, b) vrijedi x1 < x2 =⇒ f (x1 ) ≥ f (x2 ),
d) opadaju¢a ako za ∀x1 , x2 ∈ (a, b) vrijedi x1 < x2 =⇒ f (x1 ) > f (x2 ).
42
Neopadaju¢e, rastu¢e, nerastu¢e i opadaju¢e funkcije jednim imenom zovemo
monotonim funkcijama.
Ako je a > 1, onda je eksponencijalna funkcija strogo rastu¢a, a ako je 0 < a < 1,
onda je eksponencijalna funkcija strogo opadaju¢a.
Graci eksponencijalnih funkcija prolaze ta£kom (0, 1).
Prisjetimo se nekih osobina koje vrijede za eksponencijalne funkcije (smatramo
da je 0 < a 6= 1):
au+v = au · av , au−v = aav ,
u
(au ) = au·v ,
v
a = a1x ,
−x
p √
a q = q ap , pri £emu je pq ∈ Q i N ZD (|p| , |q|) = 1.
15.1.3 Logaritamske funkcije y = loga x (0 < a 6= 1)

Logaritamska funkcija y = loga x (0 < a 6= 1) predstavlja inverznu funkciju eks-
ponencijalne funkcije y = ax (0 < a 6= 1). Domen funkcije je Df = (0, +∞), a
rang je Rf = R. Ako je a > 1 funkcija je strogo rastu¢a, a ako je 0 < a < 1
funkcija je strogo opadaju¢a.
Ako je a = 10, funkciju zovemo dekadski logaritam i ozna£avamo y = log x, a

ako je a = e zovemo prirodni logaritam (logarithmus naturalis) i ozna£avamo
y = ln x.
Primijetimo da su graci funkcije i njoj inverzne funkcije simetri£ni u odnosu

na pravu y = x.
Slika 19: Logaritamske funkcije
Ako je a > 1, onda je logaritamska funkcija strogo rastu¢a, a ako je 0 < a < 1,
onda je logaritamska funkcija strogo opadaju¢a.
Graci logaritamskih funkcija prolaze ta£kom (1, 0).
Vrijede sljede¢e osobine (0 < a 6= 1):
43
y = loga x ⇐⇒ x = ay ,
loga ax = x, loga a = 1,
loga (uv) = loga u + loga v ,
loga uv = loga u − loga v ,
loga b = log1 a .
b
U slu£aju kada je α iracionalan broj, stepenu funkciju y = xα deniramo kao
xα := aα loga x .
15.1.4 Trigonometrijske funkcije

Posmatrajmo jedini£nu kruºnicu na slici.
Slika 20: Trigonometrijska kruºnica

Neka je x ugao mjeren u radijanima. Denirajmo OA0 = cos x i AA0 = sin x.
Kako jedini£na kruºnica (polupre£nika 1 sa centrom u koordinatnom po£etku)
ima jednadºbu u2 + v 2 = 1, to vrijedi cos2 x + sin2 x = 1. Ovaj identitet zovemo
osnovni trigonometrijski identitet.
Posmatrajmo pravougli trougao 4OCD (pravi ugao u vrhu C ). Imamo da
vrijedi
AA0 CD sin x CD
= =⇒ = .
OA OD 1 OD
Odavde vidimo da je
naspramna kateta
sin x = .
hipotenuza
Sli£no se pokaºe da je
nalegla kateta
cos x = .
hipotenuza
Koriste¢i se geometrijskim osobinama kvadrata i jednakostrani£nog trougla,
lako se moºe pokazati da vrijedi
44
π π π π
x 0 6 √4 √3 2
1 2 3
sin x 0 √2 √2 2 1
3 2 1
cos x 1 2 2 2 0
Tablica 1: Vrijednosti funkcija y = sin x i y = cos x u prvom kvadrantu
Primijetimo da je sin π
− x = cos x i cos π
− x = sin x.

2 2
1) Funkcija y = sin x
Na slici je prikazan grak funkcije y = sin x.
Slika 21: Funkcija y = sin x
2) Funkcija y = cos x
Sljede¢i grak prikazuje funkciju y = cos x.
Slika 22: Funkcija y = cos x
Kaºemo da je funkcija y = f (x) periodi£na ako ∃T 6= 0 takav da za ∀x iz

domena funkcije f vrijedi f (x + T ) = f (x). Broj T se zove period funkcije.
Najmanji takav pozitivan broj T > 0 zove se osnovni period funkcije f .
Vrijedi sin (x + 2π) = sin x i cos (x + 2π) = cos x. Funkcije y = sin x i

y = cos x su periodi£ne, sa osnovnim periodom 2π .
Iz podudarnosti odgovaraju¢ih trouglova slijedi da vrijede sljede¢e jednakosti

sin (π − x) = sin x,
cos (π − x) = − cos x,
sin (π + x) = − sin x,
cos (π + x) = − cos x,
sin (2π − x) = − sin x,
= cos x,
cos (2π − x)
sin x + π2 = cos x (funkciju sin x pomaknemo za π2 ulijevo i dobijemo funk-
ciju cos x),
45
cos x + π2 = − sin x,

sin (x + y) = sin x cos y + cos x sin y ,

sin (x − y) = sin x cos y − cos x sin y ,
sin x cos y = 12 [sin (x + y) + sin (x − y)],
cos (x + y) = cos x cos y − sin x sin y ,
cos (x − y) = cos x cos y + sin x sin y ,
cos x cos y = 12 [cos (x + y) + cos (x − y)],
sin x sin y = 12 [cos (x − y) − cos (x + y)],
sin 2x = 2 sin x cos x,
cos 2x = cos2 x − sin2 x,
cos2 x = 1+cos2
2x
,
2
sin x = 1−cos 2x
2 .
Kako je sin (2π − x) = − sin x, cos (2π − x) = cos x i funkcije 2π− peri-
odi£ne, vidimo da je
− sin x = sin (2π − x) = sin (−x) ,
cos x = cos (2π − x) = cos (−x) ,
pa je funkcija y = sin x neparna, a funkcija y = cos x parna.

3) Funkcija y = tan x
Funkcija y = tan x se denira kao tan x = sin x
cos x za cos x 6= 0, tj. x 6= π
2 + kπ ,
k ∈ Z.
Slika 23: Tangens Slika 24: Funkcija y = tan x
Sa slike 23 vidimo da je
sin x AA0 CD CD
tan x = = = = = CD.
cos x OA0 OC 1
Dalje, imamo da vrijedi tan 0 = 0 i tan (x + π) = cos(x+π)

sin(x+π) − sin x
=− sin x
cos x = cos x =
tan x. Dakle, funkcija y = tan x je periodi£na, s osnovnim periodom π . Grak
funkcije y = tan x je prikazan na slici 24.
46
Funkcija y = tan x je neparna jer je tan(−x) = − tan x.
Vrijednosti funkcije y = tan x u prvom kvadrantu su date u sljede¢oj tabeli
π π π π
x 0 √6 4
3
√3 2
tan x 0 3 1 3 +∞
Tablica 2: Vrijednosti funkcije y = tan x u prvom kvadrantu

√ √
U 4OCD je OD = OC 2 + CD2 = 1 + tan2 x, pa imamo da je
CD tan x
sin x = =√ ,
OD 1 + tan2 x
OC 1
cos x = =√ .
OD 1 + tan2 x
Dalje, vrijedi
x x 2 sin x2 cos x2 2 tan x2
sin x = 2 sin cos = = ,
2 2 cos2 x2 + sin2 x2 1 + tan2 x2
x x cos2 x
− sin2 x
1 − tan2 x
cos x = cos2 − sin2 = 2 2
= 2
x .
2 2 cos2 x
2 + sin2 x
2
1 + tan2 2
4) Funkcija y = cot x
Funkcija y = cot x se denira kao cot x = cos x
sin x za sin x 6= 0, tj. x 6= kπ , k ∈ Z.
Slika 25: Kotangens Slika 26: Funkcija y = cot x
Sa slike 25 vidimo da je
cos x OA0 AA00 MN
cot x = = 0
= = = MN.
sin x AA OA00 ON
Funkcija y = cot x je π−periodi£na i neparna jer je
cot(x + π) = cot x,
cot (−x) = − cot x.
47
Vrijednosti funkcije y = cot x u prvom kvadrantu su date u sljede¢oj tabeli
π π π π
x 0
√6 4 √3
3
2
cot x +∞ 3 1 3 0
Tablica 3: Vrijednosti funkcije y = cot x u prvom kvadrantu
15.1.5 Inverzne trigonometrijske funkcije

1) Funkcija y = arcsin x
Funkcija y = sin x nije injektivna, pa ona ne moºe imati svoju inverznu
funkciju
π π na cijelom skupu R. Zbog toga gledamo suºenje ove funkcije na skup
− 2 , 2 . Na ovom skupu je funkcija y = sin x strogo rastu¢a i ima inverznu
funkciju. Tu inverznu funkciju zovemo arkus sinus i ozna£avamo sa y = arcsin x.
Deniciono podru£je funkcije y = arcsin x je skup Df = [−1, 1], a podru-
£je vrijednosti je skup Rf = − π2 , π2 . Grak funkcije je prikazan na slici 27.
Funkcija je neparna, tj. vrijedi arcsin (−x) = − arcsin x.
Za x ∈ [−1, 1] vrijedi da je sin (arcsin x) = x, dok za x ∈ − π2 , π2 vrijedi da

je arcsin (sin x) = x.
Slika 27: Funkcija y = arcsin x Slika 28: Funkcija y = arccos x
2) Funkcija y = arccos x
Funkcija y = cos x nije injektivna, pa kao i funkcija y = sin x ona ne moºe
imati svoju inverznu funkciju na cijelom skupu R. Zbog toga gledamo suºenje
ove funkcije na skup [0, π]. Na ovom skupu je funkcija y = cos x strogo opa-
daju¢a i ima inverznu funkciju. Tu inverznu funkciju zovemo arkus kosinus i
ozna£avamo sa y = arccos x.
48
Deniciono podru£je funkcije y = arccos x je skup Df = [−1, 1], a podru£je
vrijednosti je skup Rf = [0, π]. Grak funkcije je prikazan na slici 28. Ova
funkcija nije ni parna ni neparna.
3) Funkcija y = arctan x
Suºenje funkcije y = tan x na interval − π2 , π2 je injektivna i strogo rastu¢a

funkcija, pa to suºenje (tj. ta grana funkcije y = tan x) ima inverznu funkciju.

Inverznu funkciju zovemo arkus tangens i ozna£avamo sa y = arctan x.
Deniciono podru£je funkcije y = arctan x je skup Df = R, a podru£je vri-
jednosti je skup Rf = − π2 , π2 . Grak funkcije je prikazan na slici 29. Funkcija
y = arctan x je neparna.
4) Funkcija y = arccotx
Suºenje funkcije y = cot x na interval (0, π) je injektivna i strogo opadaju¢a
funkcija, pa to suºenje (tj. ta grana funkcije y = cot x) ima inverznu funkciju.
Inverznu funkciju zovemo arkus kotangens i ozna£avamo sa y = arccotx.
Deniciono podru£je funkcije y = arccotx je skup Df = R, a podru£je
vrijednosti je skup Rf = (0, π). Grak funkcije je prikazan na slici 30. Funkcija
y = arccotx nije ni parna ni neparna funkcija.
Slika 29: Funkcija y = arctan x Slika 30: Funkcija y = arccotx
15.2 Elementarne funkcije u ²irem smislu
U ovom poglavlju upoznat ¢emo se sa funkcijama kosinus hiperbolni i sinus

hiperbolni, i njihovim inverznim funkcijama.
15.2.1 Hiperbolne funkcije y = chx i y = shx

Posmatrajmo funkcije y = ex i y = e−x na istom graku
49
Slika 31: Funkcije y = ex i y = e−x
Sada ¢emo pomo¢u ove dvije funkcije denirati funkcije kosinus hiperbolni
y = chx i sinus hiperbolni y = shx na sljede¢i na£in:
ex + e−x ex − e−x
chx := i shx := .
2 2
Graci ovih funkcija su prikazani na slici 32.
Slika 32: Funkcije y = chx i y = shx
Deniciono podru£je funkcije y =chx je skup Df = R, a podru£je vrijednosti

je skup Rf = [1, +∞). Funkcija je parna jer je
e−x + ex ex + e−x
ch (−x) = = = chx.
2 2
Deniciono podru£je funkcije y =shx je skup Df = R, a podru£je vrijednosti

je skup Rf = R. Funkcija je neparna jer je
e−x − ex ex − e−x
sh (−x) = =− = −shx.
2 2
50
Vrijedi:
2 x 2
ex + e−x e − e−x e2x + 2 + e−2x + e2x − 2 + e−2x

ch x + sh x =
2 2
+ =
2 2 4
2x −2x 2x −2x
2e + 2e e +e
= = = ch (2x) ,
4 2
−2x
2x
e +2+e − e + 2 − e−2x
2x
4
ch2 x − sh2 x = = = 1,
4 4
1 + ch2x
ch2 x = ,
2
ch2x − 1
sh2 x = .
2
Ako stavimo u = chx i v = shx, onda vrijedi u2 − v 2 = 1, ²to predstavlja
jednadºbu hiperbole. Funkcije u = cos x i v = sin x su parametarske jednadºbe
kruºnice, a u = chx i v = shx su parametarske jednadºbe hiperbole.
Slika 33: Hiperbola u2 − v 2 = 1
15.2.2 Inverzne funkcije y = arshx i y = archx

Funkcija y = shx je bijektivna funkcija sa R na R pa ima inverznu. Njenu
inverznu funkciju zovemo area sinus hiperbolni i ozna£avamo sa y = arshx.
Deniciono podru£je funkcije y =arshx je skup Df = R, a podru£je vrijednosti
je skup Rf = R. Grak funkcije y =arshx je prikazan na slici 34.
Funkciju y =arshx moºemo izraziti preko poznatih nam funkcija. Poimo

od y =arshx. Posljednja jednakost je ekvivalentna sa x =shy , pa uvrstimo izraz
za shy i rje²avamo jednadºbu po y .
ey − e−y
=⇒ (ey ) − 2xey − 1 = 0 =⇒ ey = x ± x2 + 1.
2
p
x=
2
51
√
Kako je ey > 0 za ∀y ∈ R i kako je x − x2 + 1 < 0, to imamo da vrijedi
x2 + 1 .
p
ey = x +
Dakle, inverzna funkcija y = arshx je data sa
p
y = ln x + x2 + 1 .
Funkcija y = arshx je neparna jer je inverzna funkcija neparne funkcije.
Slika 34: Funkcija y = arshx Slika 35: Funkcija y = archx
Funkcija y = chx nije injektivna pa nema inverznu funkciju na cijelom R.

Posmatrat ¢emo restrikciju funkcije y = chx na [0, +∞). Na tom skupu je ona
injektivna i strogo rastu¢a funkcija, pa ima inverznu funkciju. Njenu inverznu
funkciju zovemo area kosinus hiperbolni i ozna£avamo sa y = archx. Deniciono
podru£je funkcije y = archx je skup Df = [1, +∞), a podru£je vrijednosti je
skup Rf = [0, +∞). Grak funkcije y = archx je prikazan na slici 35.
I funkciju y = archx moºemo izraziti preko poznatih funkcija. Poimo od
y = archx. Posljednja jednakost je ekvivalentna sa x = chy , pa uvrstimo izraz
za chy i rje²avamo jednadºbu po y .
ey + e−y
=⇒ (ey ) − 2xey + 1 = 0 =⇒ ey = x ± x2 − 1.
2
p
x=
2
√
Kako je x ± x + 1 > 0, to imamo da vrijedi
2

y = ln x ± x2 − 1 .
p
√
Funkcija y = ln x + √ x2 − 1 je inverzna funkcija funkcije y = chx|[0,+∞) , dok

je funkcija y = ln x − x2 − 1 inverzna funkcija funkcije y = chx|(−∞,0] .

Vrijedi
!
x2 − x2 − 1 1
= − ln x + x2 − 1 ,
p p
ln x − x2 − 1 = ln √ = ln √
x + x2 − 1 x + x2 − 1
²to se vidi i sa slika 36 i 37.
52
√ √
Slika 36: y = ln x + x2 − 1 Slika 37: y = ln x − x2 − 1

16 GRANINE VRIJEDNOSTI FUNKCIJA
Denicija 16.1. Za funkciju f deniranu u nekoj okolini ta£ke a, ali ne nuºno i

u ta£ki a, kaºemo da konvergira ka A kad x teºi ka a i pi²emo lim f (x) = A ako
x→a
za ∀ε > 0 ∃δ > 0 takav da f (x) ∈ (A − ε, A + ε) £im je x ∈ (a − δ, a + δ) \ {a},
tj. da je |f (x) − A| < ε za ∀x takav da je 0 < |x − a| < δ . Broj A se zove limes
ili grani£na vrijednost funkcije f kad x teºi ka a.
Primjer 16.1. Dokazati

1) lim x sin x1 = 0. Uzmimo proizvoljno ε > 0. Trebamo na¢i δ > 0 takav da
x→0
vrijedi x sin x1 − 0 < ε £im je |x − 0| < δ . Kako je x sin x1 − 0 = |x| · sin x1 ≤

|x|, to vidimo da moºemo uzeti δ = ε.

2) lim cos x = 1. Uzmimo proizvoljno ε > 0. Trebamo na¢i δ > 0 takav da
x→0
vrijedi |cos x − 1| < ε £im je |x − 0| < δ . Kako je |cos √
x − 1| = |1 − cos x| =
2 sin2 x2 ≤ 2 · x4 = x2 , to vidimo da moºemo uzeti δ = 2ε.
2 2
Denicija 16.2. Ako se za ∀ε > 0 moºe na¢i δ > 0 takav da x ∈ (a, a + δ)

povla£i da f (x) ∈ (A − ε, A + ε), onda kaºemo da f (x) teºi ka A kad x teºi ka a
sa desne strane (x & a, x → a + 0), i pi²emo lim f (x) = A ili lim f (x) = A.
x&a x→a+0
Broj A se zove desni limes ili desna grani£na vrijednost funkcije f i pi²emo
A = f (a + 0).
Ako se za ∀ε > 0 moºe na¢i δ > 0 takav da x ∈ (a − δ, a) povla£i da f (x) ∈
(A − ε, A + ε), onda kaºemo da f (x) teºi ka A kad x teºi ka a sa lijeve strane
(x % a, x → a − 0), i pi²emo lim f (x) = A ili lim f (x) = A. Broj A se zove
x%a x→a−0
lijevi limes ili lijeva grani£na vrijednost funkcije f i pi²emo A = f (a − 0).
Ako je a = 0, pi²emo lim f (x) = f (0+) i lim f (x) = f (0−).
x→0+ x→0−
53
Vidimo da lim f (x) postoji ako i samo ako lim f (x) = lim f (x), tj.
x→a x→a+0 x→a−0
ako i samo ako postoje desni i lijevi limes i jednaki su ( f (a + 0) = f (a − 0)).

 1, x > 0,
Primjer 16.2. Posmatrajmo funkciju f (x) = sgnx = 0, x = 0, koja
−1, x < 0,

je denirana za sve x ∈ R. Kako je lim sgnx = lim 1 = 1, lim sgnx =
x→0+ x→0+ x→0−
lim (−1) = −1 i 1 6= −1, to ne postoji lim sgnx.
x→0− x→0
Teorem 16.1. lim f (x) = A ako i samo ako je lim f (xn ) = A za svaki niz
x→a n→∞
ta£aka ∞
(xn )n=1 , xn 6= a, takav da xn → a kad n → ∞.
Dokaz. Pretpostavimo da je lim f (x) = A. Tada za ∀ε > 0 ∃δ > 0 takav
x→a
da 0 < |x − a| < δ povla£i |f (x) − A| < ε. Odaberimo sada proizvoljan niz
(xn )n=1 , xn 6= a, takav da xn → a kad n → ∞. Tada, prema deniciji limesa
∞
niza, ∃N ∈ N takav da za ∀n > N vrijedi 0 < |xn − a| < δ . Odavde imamo da

je |f (xn ) − A| < ε za ∀n > N . Zna£i, lim f (xn ) = A.
n→∞
Obrnuto, neka za svaki niz (xn )∞ n=1 , xn 6= a, takav da n→∞
lim xn = a slijedi da
je lim f (xn ) = A. Pretpostavimo da nije lim f (x) = A. To zna£i da ∃ε > 0
n→∞ x→a
takav da za ∀δ > 0 ∃xδ takav da je |xδ − a| < δ ali |f (xδ ) − A| ≥ ε. Uzmimo
δ = n1 , n ∈ N. Tada za ∀n ∈ N moºemo na¢i xn takav da je |xn − a| < n1 , ali
|f (xn ) − A| ≥ ε. Ako pustimo da n → ∞, onda n1 → 0, pa imamo da xn → a,
ali f (xn ) 9 A, ²to je suprotno sa pretpostavkom da lim f (xn ) = A za svaki
n→∞
niz ta£aka (xn )∞n=1 , x n 6
= a, takav da x n → a kad n → ∞.
Primjer 16.3. Ispitati da li postoji x→0

lim sin x1 . Posmatrajmo niz xn = . Ovaj
1
2nπ
niz teºi 0 kad n → ∞ i vrijedi sin = sin 2nπ = 0 → 0 kad n → ∞. S druge
1
xn
strane, niz yn = π +2nπ1
takoer teºi 0 kad n → ∞, ali sin y1n = sin π2 + 2nπ =

2
1 → 1 kad n → ∞. Na osnovu prethodnog teorema moºemo zaklju£iti da ne
postoji lim sin x1 .
x→0
Sada se na osnovu Teorema 16.1 i odgovaraju¢ih tvrdnji za nizove, lako

dokazuju sljede¢e tvrdnje o grani£nim vrijednostima funkcija.
Teorem 16.2. Ako su f i g dvije funkcije denirane u istoj okolini ta£ke a, ali
ne nuºno i u ta£ki a, i ako vrijedi lim f (x) = A, lim g (x) = B i f (x) ≤ g (x),
x→a x→a
onda je A ≤ B .
Teorem 16.3. Neka u nekoj okolini ta£ke a vrijedi da je f (x) ≤ h (x) ≤ g (x)
i lim f (x) = lim g (x) = A. Onda je i lim h (x) = A.
x→a x→a x→a
54
Teorem 16.4. Neka su f i g dvije funkcije denirane u istoj okolini ta£ke a
(ali ne nuºno i u ta£ki a) i neka vrijedi lim f (x) = A i lim g (x) = B . Tada
x→a x→a
vrijedi
a) lim cf (x) = cA za ∀c ∈ R,
x→a
b) lim [f (x) + g (x)] = A + B ,

x→a
c) lim f (x) g (x) = AB ,

x→a
d) lim f (x) =
x→a g(x)
A
B , uz uslov B 6= 0.
Primjer 16.4. Pokaºimo da je = 1. Neka je x ugao izraºen u radi-

lim sin x
x→0 x
>
janima i neka je 0 < x < π
2 . Na slici 38 je x = AB, OA = 1, BD = sin x i
AC = tan x.
Posmatrajmo trougao 4OAB , kruºni isje£ak 2OAB i 4OAC . Kako je
4OAB ⊂ 2OAB ⊂ 4OAC , to za njihove povr²ine vrijedi da je
P4OAB ≤ P2OAB ≤ P4OAC .
Slika 38
Znamo da je P4OAB = 1·sin x

2 , P2OAB = x·1
2 i P4OAC = tan x·1
2 , pa imamo
da vrijedi
1 · sin x x·1 tan x · 1
≤ ≤ .
2 2 2
Odavde, mnoºenjem posljednje nejednakosti sa 2 i dijeljenjem sa sin x > 0 (jer
je 0 < x < π2 ), dobijemo
x 1
1≤ ≤ ,
sin x cos x
odnosno
sin x
cos x ≤ ≤ 1.
x
55
Pu²taju¢i da x → 0+, i uzimaju¢i u obzir da je lim cos x = 1, dobijamo
x→0+
sin x
1 ≤ lim ≤ 1,
x→0+ x
odakle je
sin x
lim = 1.
x→0+ x
Posmatrajmo sada lim sinx x , Uvoenjem smjene x = −t i kori²tenjem ne-
x→0−
parnosti funkcije sin x ovaj limes se svodi na prethodni, pa vidimo da vrijedi
sin x
lim = 1.
x→0 x
17 GRANINE VRIJEDNOSTI FUNKCIJA U
IREM SMISLU. ASIMPTOTE
Sada ¢emo posmatrati funkcije koje su neograni£ene u okolini neke ta£ke ili za
koje se argument udaljava u beskona£nost.
Denicija 17.1. lim f (x) = +∞ ako za ∀M > 0 ∃δ > 0 takav da ako je
x→a
x ∈ (a − δ, a + δ) \ {a}, onda je f (x) > M .
Denicija 17.2. lim f (x) = −∞ ako za ∀M > 0 ∃δ > 0 takav da ako je

x→a
x ∈ (a − δ, a + δ) \ {a}, onda je f (x) < −M .
Primjer 17.1. Izra£unaj x→1 1

lim x−1 . Funkcija f (x) = nije denirana u ta£ki
1
x−1
x = 1. Zanima nas pona²anje ove funkcije kada se x pribliºava 1. lim x−1
1
ne
x→1
postoji, ali postoje lim x−1 = +∞ i lim x−1 = −∞.
1 1
x→1+0 x→1−0
Denicija 17.3. lim f (x) = A ako za ∀ε > 0 ∃M > 0 takav da ako je

x→+∞
x > M , onda f (x) ∈ (A − ε, A + ε).
Primjer 17.2. Izra£unaj lim 1

x→+∞ x−1
. Tvrdimo da je lim 1
x→+∞ x−1
= 0. Uzmimo
ε > 0 proizvoljno. Tada ∃M > 0 takav da je M − 1 > ε, tj. 0 < M1−1 < ε pa
za ∀x > M vrijedi 0 < x−1
1
< M1−1 < ε, odnosno x−1
1
∈ (−ε, ε). To zna£i da je
lim x−1 = 0.
1
x→+∞
56
Denicija 17.4. lim f (x) = +∞ ako za ∀M > 0 ∃N > 0 takav da ako je
x→+∞
x > N , onda je f (x) > M .
Denicija 17.5. lim f (x) = −∞ ako za ∀M > 0 ∃N > 0 takav da ako je

x→+∞
x > N , onda je f (x) < −M .
Denicija 17.6. lim f (x) = A ako za ∀ε > 0 ∃M < 0 takav da ako je

x→−∞
x < M , onda f (x) ∈ (A − ε, A + ε).
Primjer 17.3. Izra£unaj x→−∞ 1

lim x−1 . Pokaºimo da je lim x−1
x→−∞
1
= 0. Uzmimo
ε > 0 proizvoljno. Tada ∃M < 0 takav da je M − 1 < −ε, tj. 1 − M > ε pa za
∀x < M vrijedi 1 − x > 1 − M > ε. Odavde je 0 < 1−x 1 1
< 1−M < ε, odnosno
1−x ∈ (−ε, ε), ²to je isto ²to i x−1 ∈ (−ε, ε). To zna£i da je lim x−1 = 0.
1 1 1
x→−∞
Denicija 17.7. lim f (x) = +∞ ako za ∀M > 0 ∃N < 0 takav da ako je

x→−∞
x < N , onda je f (x) > M .
Denicija 17.8. lim f (x) = −∞ ako za ∀M > 0 ∃N < 0 takav da ako je

x→−∞
x < N , onda je f (x) < −M .
Denicija 17.9. Prava x = a se zove lijeva vertikalna asimptota graka funk-

cije y = f (x) ako vrijedi lim |f (x)| = +∞, a desna vertikalna asimptota ako
x→a−0
vrijedi lim |f (x)| = +∞. Ako je prava x = a istovremeno i lijeva i desna
x→a+0
vertikalna asimptota graka funkcije y = f (x), onda kaºemo da je prava x = a
vertikalna asimptota graka funkcije y = f (x).
Za pravu y = b, b ∈ R, kaºemo da je lijeva horizontalna asimptota graka
funkcije y = f (x) ako vrijedi lim f (x) = b, a da je desna horizontalna asimp-
x→−∞
tota ako vrijedi lim f (x) = b. Ako je prava y = b, b ∈ R, istovremeno i lijeva
x→+∞
i desna horizontalna asimptota graka funkcije y = f (x), onda kaºemo da je
prava y = b horizontalna asimptota graka funkcije y = f (x).
Prava y = ax + b, a, b ∈ R, a 6= 0, se zove lijeva kosa asimptota graka funk-
cije y = f (x) ako vrijedi lim |f (x) − (ax + b)| = 0, a desna kosa asimptota
x→−∞
graka funkcije ako vrijedi lim |f (x) − (ax + b)| = 0. Ako je prava y = ax+b,
x→+∞
a, b ∈ R, a 6= 0, istovremeno i lijeva i desna kosa asimptota graka funkcije
y = f (x), onda kaºemo da je prava y = ax + b kosa asimptota graka funkcije
y = f (x).
57
Iz denicije kose asimptote slijedi da je a = lim
f (x)
i b = lim (f (x) − ax),
x→+∞ x x→+∞
odnosno a = lim f (x) i b = lim (f (x) − ax). Primijetimo da ako je a = 0,
x→−∞ x x→−∞
a b ∈ R, onda dobijemo horizontalnu asimptotu y = b.
Iz primjera 17.1 - 17.3 vidimo da je x = 1 vertikalna, a y = 0 horizontana

asimptota funkcije y = x−1
1
.
18 ELEMENTARNE FUNKCIJE y = th x I y =
cth x I NJIHOVE INVERZNE FUNKCIJE
Funkciju y =thx deniramo kao thx = chshx i zovemo tangens hiperbolni. Ova
x
funkcija je denirana za ∀x ∈ R i neparna je jer je funkcija shx neparna, a
funkcija chx parna. Pogledajmo pona²anje ove funkcije kada x teºi u ±∞.
Imamo
1
ex − e−x e2x − 1 1 − e2x
lim thx = lim = lim = lim 1 = 1,
x→+∞ x→+∞ ex + e−x x→+∞ e2x + 1 x→+∞ 1 + 2x
e
−t t 2t 1
lim e − e = lim 1 − e = lim e2t − 1 = −1.
x = −t
lim thx =
t → +∞ t→+∞ e−t + et
x→−∞ t→+∞ 1 + e2t t→+∞ 12t + 1
e
Odavde vidimo da funkcija y =thx ima desnu horizontalnu asimptotu y = 1

i lijevu horizontalnu asimptotu y = −1. Vrijednosti funkcije y =thx leºe u
(−1, 1). Grak funkcije y =thx prikazan je na slici 39.
Slika 39: Funkcija y = thx Slika 40: Funkcija y = cthx
Funkcija y =cthx se denira kao cthx = ch shx , za x 6= 0, i ovu funkciju

x
zovemo kotangens hiperbolni. Ova funkcija je neparna. Pogledajmo pona²anje
58
ove funkcije kada x teºi 0 i ±∞. Imamo
ex + e−x e2x + 1
lim cthx = lim x −x
= lim 2x = +∞,
x→0+ x→0+ e − e x→0+ e −1
ex + e−x e2x + 1
lim cthx = lim x = lim = −∞,
x→0− x→0− e − e−x x→0+ e2x − 1
1
ex + e−x e2x + 1 1 + e2x
lim cthx = lim x = lim = lim 1 = 1,
x→+∞ x→+∞ e − e−x x→+∞ e2x − 1 x→+∞ 1 − 2x
e
−t t 2t 1
lim e + e = lim 1 + e = lim e2t + 1 = −1.
x = −t
lim cthx =
x→−∞ t → +∞ t→+∞ e − e
−t t t→+∞ 1 − e 2t t→+∞ 12t − 1
e
Odavde vidimo da funkcija y =cthx ima vertikalnu asimptotu x = 0, desnu

horizontalnu asimptotu y = 1 i lijevu horizontalnu asimptotu y = −1. Vri-
jednosti funkcije y =cthx leºe u skupu (−∞, −1) ∪ (1, +∞). Grak funkcije
y =cthx prikazan je na slici 40.
Funkcija y = thx je bijektivna funkcija sa R na (−1, 1) pa ima inverznu.

Njenu inverznu funkciju zovemo area tangens hiperbolni i ozna£avamo sa y =
arthx. Deniciono podru£je funkcije y =arthx je skup Df = (−1, 1), a podru£je
vrijednosti je skup Rf = R. Grak funkcije y =arthx je prikazan na slici 41.
Funkciju y =arthx moºemo izraziti preko poznatih nam funkcija. Poimo
od y =arthx. Posljednja jednakost je ekvivalentna sa x =thy , pa uvrstimo izraz
za thy i rje²avamo jednadºbu po y .
ey − e−y e2y − 1 1+x 1 1+x
x= y −y
= 2y
=⇒ e2y = =⇒ y = ln .
e +e e +1 1−x 2 1−x
Dakle, inverzna funkcija y = arthx je data sa
1 1+x
y= ln .
2 1−x
Sli£no, funkcija y = cthx je bijektivna funkcija sa R\ {0} na (−∞, −1) ∪

(1, +∞) pa ima inverznu. Njenu inverznu funkciju zovemo area kotangens hi-
perbolni i ozna£avamo sa y = arcthx. Deniciono podru£je funkcije y =arcthx
je skup Df = (−∞, −1) ∪ (1, +∞), a podru£je vrijednosti je skup Rf = R\ {0}.
Grak funkcije y =arcthx je prikazan na slici 42.
Funkciju y =arcthx moºemo izraziti preko poznatih nam funkcija. Poimo
od y =arcthx. Posljednja jednakost je ekvivalentna sa x =cthy , pa uvrstimo
izraz za cthy i rje²avamo jednadºbu po y .
ey + e−y e2y + 1 x−1 1 x+1
x= y −y
= 2y
=⇒ e2y = =⇒ y = ln .
e −e e −1 x+1 2 x−1
Dakle, inverzna funkcija y = arcthx je data sa
1 x+1
y= ln .
2 x−1
59
Slika 41: Funkcija y = arthx Slika 42: Funkcija y = arcthx
19 NEPREKIDNE FUNKCIJE
Denicija 19.1. Neka je f realna funkcija denirana u okolini ta£ke a ∈ R.

Kaºemo da je funkcija f neprekidna u ta£ki a ako vrijedi lim f (x) = f (a), tj.
x→a
(∀ε > 0) (∃δ > 0) takav da iz |x − a| < δ slijedi |f (x) − f (a)| < ε.

Ako je f (a − 0) = f (a), kaºemo da je funkcija f neprekidna sa lijeve strane, a
ako je f (a + 0) = f (a), kaºemo da je funkcija f neprekidna sa desne strane.
Vidimo da je funkcija neprekidna u ta£ki a ∈ R ako i samo ako je ona

neprekidna i sa lijeve i sa desne strane
u tojta£ki. Ako je funkcija f neprekidna
u ta£ki a ∈ R, onda je lim f (x) = f lim x .
x→a x→a
Denicija 19.3. Za funkciju f : E → R, E ⊂ R, kaºemo da je neprekidna na

skupu E ako je neprekidna u svakoj ta£ki skupa E .
Primjer 19.1.
1. Funkcija f (x) = c, pri £emu je c ∈ R konstanta, je neprekidna funkcija
za ∀x ∈ R, tj. ona je neprekidna na cijelom skupu R. Naime, za ∀a ∈ R
imamo da je |f (x) − f (a)| = |c − c| = 0.
2. Funkcija f (x) = x je neprekidna na cijelom skupu R jer za ∀a ∈ R i
proizvoljan ε > 0 imamo da je |f (x) − f (a)| = |x − a| < ε £im je δ = ε.
60
3. Funkcija f (x) = sin x je neprekidna na cijelom skupu R jer za ∀a ∈ R i
proizvoljan ε > 0 imamo da je

x−a x + a
|f (x) − f (a)| = |sin x − sin a| = 2 sin
cos
2 2

x − a |x − a|
≤ 2 sin ≤2· = |x − a| < ε
2 2
£im je δ = ε.
Ako funkcija nije neprekidna u ta£ki a, kaºemo da ona u toj ta£ki ima prekid.
Prekidi funkcije kod kojih postoje lijevi i desni limes se zovu prekidi prve
vrste. Ostali prekidi se zovu prekidi druge vrste.
Ako vrijedi f (a − 0) = f (a + 0) 6= f (a), onda kaºemo da funkcija u ta£ki a
ima otklonjivi prekid.
Jasno je da funkcija f ima u ta£ki x = a otklonjivi prekid ako u okolini E

ta£ke a postoji neprekidna funkcija fe : E → R takva da je f |E\{a} = fe|E\{a} .
Primjer 19.2.
1. Funkcija f (x) = sgnx ima u ta£ki x = 0 prekid prve vrste jer je f (0−) =
−1, a f (0+) = 1.
2. Funkcija f (x) = |sgnx| ima u ta£ki x = 0 otklonjivi prekid jer je f (0−) =
1 = f (0+). Naime, funkcija fe(x) = 1 je neprekidna na cijelom R i vrijedi
f |R\{0} = fe|R\{0} .
sin x1 ,

x 6= 0,
3. Funkcija f (x) = ima prekid druge vrste u ta£ki x = 0
0, x = 0,
jer ne postoji lim sin x1 .
x→0
4. Funkcija f (x) = bxc se zove funkcija cijeli dio od x i denira se kao

najve¢i cijeli broj koji nije ve¢i od x.
Slika 43: Funkcija cijeli dio y = bxc
61
Neka je n ∈ Z. Tada imamo da je f (n + 0) = lim f (x) = n = f (n), a
x&n
f (n − 0) = lim f (x) = n − 1. Dakle, funkcija ima prekid prve vrste u
x%n
ta£kama x = n ∈ Z. Vidimo da je ona neprekidna s desne strane u tim
ta£kama. U ostalim ta£kama ova funkcija je neprekidna.
5. Polinomi Pn su svuda neprekidne funkcije, racionalne funkcije Pn
Qm su ne-
prekidne funkcije u svakoj ta£ki u kojoj su denirane.
Teorem 19.1. Ako je f (a) 6= 0 i f neprekidna u a, onda postoji okolina ta£ke

a u kojoj funkcija ne mijenja znak.
Dokaz. Pretpostavimo da vrijedi f (a) > 0. Odaberimo ε = f (a) 2 > 0. Zbog

neprekidnosti funkcije f u ta£ki a postoji δ >0 takav da ako x ∈ (a − δ, a + δ),
onda f (x) ∈ (f (a) − ε, f (a) + ε), tj. f (x) ∈ f (a) − 2 , f (a) + 2 . Dakle,
f (a) f (a)
0 < f (a)
2 < f (x) <
3f (a)
2 za sve x ∈ (a − δ, a + δ). Sli£no se dokazuje ako vrijedi
f (a) < 0.
Teorem 19.2. Ako su funkcije f i g neprekidne u a, onda su takve i funkcije

f + g, f · g i f
g (g 6= 0).
Teorem 19.3. Neka je funkcija f neprekidna u a, a funkcija g neprekidna u
b = f (a). Tada je funkcija h = g ◦ f neprekidna u a.
Iz gornjih teorema slijedi da su sve elementarne funkcije neprekidne tamo

gdje su i denirane.
20 OSOBINE NEPREKIDNIH FUNKCIJA NA
ZATVORENOM I OGRANIENOM RAZ-
MAKU
Teorem 20.1 (Weierstrass). Ako je funkcija f neprekidna na [a, b], onda je ona
na tom razmaku ograni£ena i prima svoju minimalnu (najmanju) i maksimalnu
(najve¢u) vrijednost.
Dokaz. Pretpostavimo da funkcija f nije ograni£ena odozgo. Tada za ∀n ∈ N
∃xn ∈ [a, b] takav da f (xn ) > n. Niz (xn )n=1 je iz [a, b], pa je on ograni£en
∞
i ima svoju ta£ku nagomilavanja c ∈ [a, b]. Odavde slijedi da postoji podniz
(nk )k=1 takav da je lim xnk = c. Zbog neprekidnosti je lim f (xnk ) = f (c).
∞
k→∞ k→∞
S druge strane, zbog neograni£enosti niza (f (xn ))∞
n=1 je lim f (xnk ) = +∞.
k→∞
62
Kontradikcija! Dakle, ∃M takvo da je M = sup f (x). Pokaºimo da ∃xM ∈
x∈[a,b]
[a, b] takav da je f (xM ) = M . Kako je M = sup f (x), to vrijedi da je
x∈[a,b]
f (x) ≤ M za ∀x ∈ [a, b]. Ako ne postoji xM ∈ [a, b] takav da je f (xM ) = M ,
onda je f (x) < M za ∀x ∈ [a, b]. Posmatrajmo funkciju g (x) = M −f1 (x) .
Funkcija g je neprekidna i ograni£ena odozgo, pa ∃K > 0 takav da je g (x) ≤ K
za ∀x ∈ [a, b]. Odavde slijedi da je M −f1 (x) ≤ K za ∀x ∈ [a, b], tj. M −f (x) ≥ K1
za ∀x ∈ [a, b], odakle imamo da je f(x) ≤ M − K1 za ∀x ∈ [a, b]. Ovo je u
kontradikciji sa pretpostavkom da je M = sup f (x), jer je M − K1 < M .
x∈[a,b]
Dakle, ∃xM ∈ [a, b] takav da je f (xM ) = M i to je maksimum funkcije f .
Sli£no se pokaºe da postoji i minimum funkcije f .
Primjer 20.1. Funkcije f (x) = 1
x i g (x) = x ne dostiºu minimum ni maksi-
mum na skupu (0, 1) iako su obje funkcije na tom skupu neprekidne. Funkcija f
nije £ak ni ograni£ena na (0, 1) jer je lim f (x) = +∞. Dakle, pretpostavka o ne-
x&0
prekidnosti na zatvorenom i ograni£enom razmaku u Weierstrassovom teoremu
se ne moºe zamijeniti sa neprekidno²¢u na otvorenom i ograni£enom intervalu.
Teorem 20.2 (Bolzano). Ako je f (a) f (b) < 0 i funkcija f neprekidna na [a, b],
onda postoji c ∈ (a, b) takvo da je f (c) = 0.
Posljedica 20.1. Ako je funkcija f neprekidna na [a, b], onda ona uzima sve
vrijednosti izmeu minimuma i maksimuma.
Dokaz. Prema Teoremu 20.1, postoje xm , xM ∈ [a, b] takvi da je
f (xm ) = m = min f (x) ,
x∈[a,b]
f (xM ) = M = max f (x) .

x∈[a,b]
Uzmimo y ∈ (m, M ) proizvoljno i posmatrajmo funkciju g (x) := f (x)−y . Tada

je g (xm ) = m − y < 0 i g(xM ) = M − y > 0, pa prema Teoremu 20.2 ∃c izmeu
xm i xM takvo da je g (c) = 0. No, tada je f (c) = y .
Denicija 20.1. Za funkciju f kaºemo da je ravnomjerno (uniformno) nepre-
kidna ako
(∀ε > 0) (∃δ > 0) takav da £im je |x1 − x2 | < δ slijedi da je |f (x1 ) − f (x2 )| < ε.
Svaka ravnomjerno neprekidna funkcija je neprekidna, ali obrnuto ne vaºi.

Primjer 20.2. Posmatrajmo funkciju f (x) = na (0, 1). Ona je na (0, 1) ne-
1
x
prekidna. Pokaºimo da nije ravnomjerno neprekidna. Posmatrajmo dva niza
xn = n1 i x0n = 2n 1
. Tada o£ito |xn − x0n | = 2n
1
→ 0 kad n → ∞, ali
|f (xn ) − f (xn )| = |n − 2n| = n → ∞ kad n → ∞.
0
63
Teorem 20.3 (Cantor). Ako je funkcija f neprekidna na [a, b], onda je ona na
tom razmaku i ravnomjerno neprekidna.
21 MONOTONE FUNKCIJE
Za funkciju f : [a, b] → R kaºemo da je

a) neopadaju¢a ako za ∀x1 , x2 ∈ [a, b] vrijedi x1 < x2 =⇒ f (x1 ) ≤ f (x2 ),
b) rastu¢a ako za ∀x1 , x2 ∈ [a, b] vrijedi x1 < x2 =⇒ f (x1 ) < f (x2 ),
c) nerastu¢a ako za ∀x1 , x2 ∈ [a, b] vrijedi x1 < x2 =⇒ f (x1 ) ≥ f (x2 ),
d) opadaju¢a ako za ∀x1 , x2 ∈ [a, b] vrijedi x1 < x2 =⇒ f (x1 ) > f (x2 ).
Neopadaju¢e, rastu¢e, nerastu¢e i opadaju¢e funkcije jednim imenom zovemo
monotonim funkcijama.
Sljede¢e teoreme navodimo bez dokaza.
Teorem 21.1. Ako je funkcija f : [a, b] → R strogo monotona, onda je i injek-

tivna.
Teorem 21.2. Ako je funkcija f : [a, b] → R injektivna i neprekidna, onda je
ona strogo monotona.
Teorem 21.3. Ako je funkcija f : X → R strogo monotona funkcija, onda
postoji inverzna funkcija f −1 : f (X) → X i ona je strogo monotona u istom
smislu kao i funkcija f .
Teorem 21.4. Monotona funkcija f moºe imati samo prekide prve vrste. Tih
prekida je najvi²e prebrojivo mnogo.
Teorem 21.5. Neka je funkcija f : [a, b] → R monotona na [a, b]. Ona je
neprekidna ako i samo ako je f ([a, b]) = [c, d], (c = f (a) , d = f (b) ili c =
f (b) , d = f (a)).
Teorem 21.6. Ako je funkcija f : [a, b] → R neprekidna i strogo monotona,
onda je funkcija f −1 : [c, d] → [a, b] neprekidna i strogo monotona.
22 NEKI PRIMJERI LIMESA FUNKCIJA
Primjer 22.1. 1 x
. Ovaj limes je oblika 1∞ .

lim 1+ x
x→+∞
n
Znamo da je lim 1 + n1 = e za prirodne n. Posmatrajmo proizvoljan
n→+∞
niz realnih brojeva ∞
(xk )k=1 takav da xk → +∞ kad k → +∞. Stavimo nk =
64
bxk c i imamo da nk → +∞ kad k → +∞. Kako je nk ≤ xk < nk + 1, to
nk +1
vrijedi 1 + n1k ≥ 1 + x1k > 1 + nk1+1 . Odavde imamo da je 1 + n1k ≥
xk nk
1 + x1k > 1 + nk1+1 , tj.
nk xk nk +1
1 1 1 1 1
1+ 1+ ≥ 1+ > 1+ · .
nk nk xk nk + 1 1 + nk1+1
Kad k → +∞, onda dobijamo

xk
1
e · 1 ≥ lim 1+ ≥ e · 1.
k→+∞ xk
xk
Dakle, lim 1 + x1k = e vaºi za sve podnizove takve da xk → +∞ kad
k→+∞
k → +∞, pa vaºi da je x
1
lim 1+ = e.
x→+∞ x
Primjer 22.2. 1 x
. Ovaj limes je takoer oblika 1∞ .

lim 1+ x
x→−∞
Uvedimo smjenu x = −t. Kad x → −∞, onda t → +∞, pa prema prethod-
nom primjeru imamo
x −t −t t
1 1 t−1 t
lim 1+ = lim 1−
= lim = lim
x→−∞ x t→+∞ t
t→+∞ t t→+∞ t − 1
t t−1
1 1 1
= lim 1 + = lim 1 + 1+
t→+∞ t−1 t→+∞ t−1 t−1
= e · 1 = e.
Dakle, x
1
lim 1+ = e.
x→−∞ x
Primjer 22.3.
1
lim (1 + x) x = e, ²to se lako pokaºe kori²tenjem smjene 1
x =t
x→0
i prethodnih primjera.
Primjer 22.4. lim ln(1+x)
x→0 x . Ovaj limes je oblika 00 . Imamo
ln (1 + x) 1 1 neprekidnost 1
lim = lim ln (1 + x) = lim ln (1 + x) x = ln lim (1 + x) x = ln e = 1.
x→0 x x→0 x x→0 x→0
Sli£no je za 0 < a 6= 1
loga (1 + x) 1
lim = loga e = .
x→0 x ln a
65
Primjer 22.5. . Ovaj limes je takoer oblika 00 . Imamo
x
−1
lim e x
x→0
ex − 1 ex − 1 = t

t 1
lim ln(1+t) = 1.

lim = = lim
t→0 ln (1 + t) = t→0
x→0 x x = ln (1 + t)
t
Sli£no je za 0 < a 6= 1
ax − 1 1
lim = 1 = ln a.
x→0 x ln a
Primjer 22.6. lim xx

x→+∞ q
, q > 1. Ovaj limes je oblika ∞
∞ . Sli£no kao i u prvom
primjeru, moºemo posmatrati proizvoljan niz realnih brojeva (xk )∞
k=1 takav da
xk → +∞ kad k → +∞. Stavimo nk = bxk c, i koriste¢i teorem o uklje²tenju i
odgovaraju¢i limes za prirodne brojeve lim qnn = 0, dobijemo da je
n→+∞
x
lim = 0.
x→+∞ q x
Primjer 22.7. x→+∞

lim loga x
x , 0 < a 6= 1, je oblika ∞
∞ .
Ako je a > 1, imamo

loga x loga x = t = lim t = 0.

lim =
x→+∞ x x = at t→+∞ at
Ako je 0 < a < 1, onda imamo

loga x − loga x = t = lim −t = 0.

lim = t
x→+∞ x x = a−t = a1 t→+∞ 1 t
a
Primjer 22.8. , a > 1.

α
lim xx
x→+∞ a
Postoji n ∈ N takav da je α < n. Tada je xα < xn za x > 1 (po²to x → +∞),
pa imamo
n
xα xn x n x
0 ≤ lim ≤ lim = lim x = lim x
x→+∞ ax x→+∞ ax x→+∞ a n x→+∞ a n
1
n
q=a x
= 0.
n
= = lim
a>1⇒q>1 x→+∞ q x
Dakle,
xα
lim = 0.
x→+∞ ax
Primjer 22.9. lim logαa x

x→+∞ x
= 0 za α > 0.
Primjer 22.10.
α
lim (1+x)
x
−1
= α.
x→0
66
23 BESKONANO MALE I BESKONANO VE-
LIKE VELIINE
Denicija 23.1. Za funkciju f kaºemo da je beskona£no mala (veli£ina) pri

nekom grani£nom procesu (npr. x → a, x → ±∞ ), ako ona teºi 0 pri tom
procesu, i pi²emo f = o (1).
Primijetimo da je suma kona£no mnogo beskona£no malih opet beskona£no

mala.
Denicija 23.2. Ako je f = o (1) i g = o (1) i ako vaºi fg = o (1) pri istom
grani£nom procesu, onda kaºemo da je f beskona£no mala vi²eg reda u odnosu
na g pri tom grani£nom procesu i pi²emo f = o (g).
Denicija 23.3. Za dvije beskona£no male kaºemo da su istog reda pri posma-
tranom grani£nom procesu ako njihov koli£nik teºi broju razli£itom od nule pri
tom grani£nom procesu.
Primjer 23.1.
1. Kako je sin x = o (1), x = o (1) i sinx x → 1 kad x → 0, to su sin x i x
beskona£no male istog reda pri grani£nom procesu x → 0.
√ √ √
2. lim 1+x−1
x = lim 1+x−1
x · √1+x+1
1+x+1
= lim x √ x
(1+x+1)
1
= lim √1+x+1 =
x→0 x→0 x→0 x→0
√
1
2, pa su 1 + x − 1 i x beskona£no male istog reda pri grani£nom procesu
x → 0.
2 x x
3. lim 1−cos
x
x
= lim x 2 = lim x 2 sin x2 = lim sin x2 = 0, pa je 1 − cos x
2 sin sin
x→0 x→0 x→0 2 x→0
beskona£no mala vi²eg reda u odnosu na x pri grani£nom procesu x → 0.
4. lim e x−1 = 1, pa su ex − 1 i x beskona£no male istog reda pri grani£nom
x
x→0
procesu x → 0. Imamo da e x−1 − 1 → 0 kad x → 0, pa je e −1−x
x x
x →0
kad x → 0. Dakle, moºemo pisati ex − 1 − x = o (x), tj. ex = 1 + x + o (x)
kad x → 0.
Denicija 23.4. Za dvije beskona£no male f i g kaºemo da su ekvivalentne
pri nekom grani£nom procesu ako f
g → 1 pri tom grani£nom procesu, i pi²emo
f ∼ g.
Primjer 23.2.
1. sin x ∼ x (x → 0);
√
2. 1 + x − 1 ∼ 12 x (x → 0);
67
3. (1 + x)α − 1 ∼ αx (x → 0);
4. ln (1 + x) ∼ x (x → 0).
Pri istraºivanju neodreenih izraza oblika 00 moºemo ra£un pojednostavniti

zamjenjuju¢i beskona£no male njima ekvivalentnim beskona£no malim (u jed-
nostavnijem obliku).
√ 1
(x+x2 )
Primjer 23.3. lim
x→0
1+x+x2 −1
sin 2x = lim
x→0
2
2x = lim x(1+x)
x→0 4x
= lim 1+x
x→0 4
= 41 , jer
√
je sin 2x ∼ 2x, (x → 0) i 1+x + x2 − 1 ∼ 12 x + x2 , (x → 0).
Osnovna beskona£no mala je sama x pri grani£nom procesu x → 0.

Denicija 23.5. Kad odaberemo osnovnu beskona£no malu u pri nekom gra-
ni£nom procesu, onda ¢emo za beskona£no malu f pri istom grani£nom procesu
re¢i da je beskona£no mala k−tog reda (k > 0), ako je f ∼ c · uk , c ∈ R \ {0},
pri tom grani£nom procesu.
2
Primjer 23.4. Kako je 2 sin2 x x

lim 1−cos
x2
x
= lim 2
2
= 1
lim
sin
x
2
= 1
, to je
x→0 x→0 x 2 x→0 2 2
1 − cos x ∼ 1 2
2x (x → 0), pa je 1 − cos x beskona£no mala drugog reda.
Beskona£no male ne moraju biti uporedive.
Primjer 23.5. Imamo da

1
x sin x1 → 0 i x → 0 kad x → 0, ali lim
x sin
x
x
=
x→0
lim sin 1
x ne postoji pa beskona£no male x sin 1
x i x nisu meusobno uporedive.
x→0
Denicija 23.6. Za funkciju f kaºemo da je beskona£no velika (veli£ina) pri

nekom grani£nom procesu ako vrijedi |f | → +∞ pri tom grani£nom procesu.
Ako je f beskona£no velika pri nekom grani£nom procesu, onda je 1

f besko-
na£no mala pri tom grani£nom procesu (i obratno).
Klasikacija beskona£no velikih je analogna klasikaciji beskona£no malih:

a) za beskona£no velike f i g kaºemo da su beskona£no velike istog reda pri
nekom grani£nom procesu ako fg → c, c ∈ R \ {0}, pri tom grani£nom
procesu;
b) ako
za beskona£no velike f i g pri nekom grani£nom procesu vrijedi da
g → +∞ pri tom grani£nom procesu, onda kaºemo da je f beskona£no
f
velika vi²eg reda u odnosu na beskona£no veliku g ;
68
c) ako za beskona£no velike f i g pri nekom grani£nom procesu fg nije besko-
na£no velika i ako fg uop¢e ne teºi nekom broju, onda kaºemo da besko-
na£no velike f i g nisu uporedive;
d) za beskona£no veliku f kaºemo da je beskona£no velika k−tog reda (k > 0)
pri nekom grani£nom procesu u odnosu na odabranu osnovnu beskona£no
veliku u pri tom grani£nom procesu, ako su f i uk beskona£no velike istog
reda, tj. ako ufk → c, c ∈ R \ {0}, pri tom grani£nom procesu.
Primjer 23.6.
a) Kako je lim xα
x = 0 za a > 1, to je xα = o (ax ) pri procesu x → +∞.
x→+∞ a
b) Kako je lim logαa x = 0 za α > 0, to je loga x = o (xα ) pri procesu

x→+∞ x
x → +∞.
Oznaka f = O (g) pri nekom grani£nom procesu zna£i da je fg ograni£eno pri

tom grani£nom procesu. Tada f = O (1) pri nekom grani£nom procesu zna£i da
je funkcija f ograni£ena pri tom grani£nom procesu.
24 DIFERENCIJALNI RAUN
Neka je funkcija f denirana na intervalu I . Promjeni nezavisno promjenljive

sa x0 na x0 + h odgovara promjena vrijednosti funkcije f (x0 + h) − f (x0 ).
Ta promjena predstavlja prirast funkcije f koji odgovara prirastu h nezavisno
promjenljive, i pi²emo ∆f (x0 , h) = f (x0 + h)−f (x0 ). Ako ovaj prirast moºemo
u okolini ta£ke x0 aproksimirati linearnom funkcijom po h, tj. ako postoji A (x0 )
takav da je
∆f (x0 , h) = A (x0 ) · h + o (h) kad h → 0, (7)
onda kaºemo da je funkcija f diferencijabilna u ta£ki x0 . Veli£ina df (x0 , h) =
A (x0 )·h se zove diferencijal funkcije f u ta£ki x0 i predstavlja glavni dio prirasta
funkcije f u ta£ki x0 . Iz (7) imamo
∆f (x0 , h)
= A (x0 ) + o (1) kad h → 0,
h
tj.
∆f (x0 , h) f (x0 + h) − f (x0 )
A (x0 ) = lim = lim .
h→0 h h→0 h
Ovaj limes zovemo prvi izvod funkcije f u ta£ki x0 i ozna£avamo sa f 0 (x0 ).
Moºemo jo² pisati
f (x) − f (x0 )
f 0 (x0 ) = lim .
x→x0 x − x0
69
Vidimo da ako je funkcija diferencijabilna u nekoj ta£ki, onda postoji izvod
u toj ta£ki. Za funkcije jedne promjenljive vrijedi i obrnuto: ako postoji izvod u
nekoj ta£ki, onda je funkcija diferencijabilna u toj ta£ki. Naime, pretpostavimo
da postoji
f (x0 + h) − f (x0 ) ∆f (x0 , h)
f 0 (x0 ) = lim = lim .
h→0 h h→0 h
Odavde je
∆f (x0 , h) − f 0 (x0 ) · h

∆f (x0 , h)
lim − f (x0 ) = 0, tj. lim
0
= 0.
h→0 h h→0 h
Vidimo da moºemo pisati da je

∆f (x0 , h) − f 0 (x0 ) · h = o (h) kad h → 0,
tj.
∆f (x0 , h) = f 0 (x0 ) · h + o (h) kad h → 0,
²to zna£i da je funkcija f diferencijabilna.
Slika 44: Geometrijsko tuma£enje prvog izvoda
Geometrijski, koli£nik ∆f (xh0 ,h) je tangens ugla α (h) kojeg sje£ica M N zak-
lapa sa Ox−osom, a f 0 (x0 ) je koecijent smjera tangente i jednak je tangensu
ugla β kojeg tangenta M P zaklapa sa Ox−osom (vidi sliku). Jednadºba tan-
gente glasi y−f (x0 ) = f 0 (x0 ) (x − x0 ). Ako uvedemo da je x = x0 +h, dobijemo
y − f (x0 ) = df (x0 , h). Na slici je |P Q| = df (x0 , h), a |N Q| = ∆f (x0 , h). Kada
se ta£ka N pribliºava ta£ki M po krivoj, tada se ugao α (h) pribliºava uglu β .
Kada se poklope ta£ke M i N , sje£ica prelazi u tangentu.
Ako je f 0 (x0 ) 6= 0, onda jednadºba normale na krivu u ta£ki (x0 , f (x0 ))
glasi y − f (x0 ) = − f 0 (x
1
0)
(x − x0 ).
Izvod ima i svoje kinemati£ko zna£enje. Neka s = s (t) predstavlja pre-
eni put. Koli£nik s(t+∆t)−s(t)
∆t je srednja brzina, a lim s(t+∆t)−s(t)
∆t = s0 (t) je
∆t→0
trenutna brzina.
70
Teorem 24.1. Svaka diferencijabilna funkcija je neprekidna.
Dokaz. Neka je funkcija f diferencijabilna u ta£ki x0 . Tada je f (x0 + h) −
f (x0 ) = f 0 (x0 )·h+o (h) kad h → 0. Odavde imamo lim [f (x0 + h) − f (x0 )] =
h→0
0, tj. lim f (x0 + h) = f (x0 ), pa je funkcija f neprekidna u ta£ki x0 .
h→0
Obrnuto ne vrijedi.
Primjer 24.1. Posmatrajmo funkciju f (x) = |x|. Ova funkcija je neprekidna
na R. Pogledajmo da li postoji izvod u ta£ki x0 = 0. Imamo
f (0 + h) − f (0) |h| − 0 |h|
lim = lim = lim .
h→0 h h→0 h h→0 h
Odavde je
|h| h
lim = lim = 1, i
h→0+ h h→0+ h
|h| −h
lim = lim = −1,
h→0− h h→0+ h
pa je f+0 (0) = 1 i f−0 (0) = −1. Dakle, ne postoji f 0 (0) i funkcija f (x) = |x|
nije diferencijabilna u ta£ki x0 = 0.
25 TABLICA IZVODA I OSNOVNA PRAVILA
DIFERENCIRANJA
1. c0 = 0.
2. x0 = 1. Otuda je dx (x0 , h) = h = ∆x (x0 , h), tj. dx = ∆x. Zato je
df = f 0 dx. Odavde druga oznaka za izvod f 0 = dx
df
.

α α (1+ hx )
α
−1 t= h α
3. (x ) =
α 0
lim (x+h)h −x = xα lim (1+t) −1
α

= x lim = x
h→0 h→0 h smjena t→0 tx
= xα−1 · α = αxα−1 .
4. (ax )0 = lim a = ax lim a h−1 = ax ln a, za 0 < a 6= 1. Specijalno,
x+h
−ax h
h→0 h h→0
(ex ) = e .
0 x
ln(1+ h
x)
5. (ln x)0 = lim ln(x+h)−ln
h
x
= lim h = x1 .
h→0 h→0
x ln a , za 0 < a 6= 1.
0 1
(loga x) =
71
h
6. (sin x)0 = lim sin(x+h)−sin
h
x 2 sin
= lim h 2 cos 2x+h
2 = cos x.
h→0 h→0
h
−2 sin
7. (cos x)0 = lim cos(x+h)−cos
h
x
= lim h 2 sin 2x+h
2 = − sin x.
h→0 h→0
Na osnovu pravila za operacije sa grani£nim vrijednostima, lako se dokazuje

sljede¢i teorem.
Teorem 25.1. Neka su funkcije f i g diferencijabilne u ta£ki x0 . Tada je
a) (cf )0 (x0 ) = cf 0 (x0 ) za ∀c ∈ R.
b) (f + g)0 (x0 ) = f 0 (x0 ) + g 0 (x0 ).
c) (f · g)0 (x0 ) = f 0 (x0 ) g (x0 ) + f (x0 ) g 0 (x0 ).
0
f 0 (x0 )g(x0 )−f (x0 )g 0 (x0 )
d) f
g (x0 ) = g 2 (x0 ) , uz uslov g (x0 ) 6= 0.
Dokaz. Dokaºimo d). Imamo

f (x0 +h) f (x0 )
g(x0 +h) − f (x0 + h) g (x0 ) − f (x0 ) g (x0 + h)
g(x0 )
lim = lim
h→0 h h→0hg (x0 + h) g (x0 )
1 1 [f (x0 + h) − f (x0 )] g (x0 ) − f (x0 ) [g (x0 + h) − g (x0 )]
= lim lim
g (x0 ) h→0 g (x0 + h) h→0 h
1
= 2 [f 0 (x0 ) g (x0 ) − f (x0 ) g 0 (x0 )] .
g (x0 )
sin x 0
8. (tan x)0 = cos x·cos x−sin x·(− sin x)
cos2 x .
1

cos x = cos2 x =
cos x 0
9. (cot x)0 = = − sin12 x .

sin x
Teorem 25.2. Ako je funkcija f diferencijabilna u ta£ki x0 , a funkcija g dife-

rencijabilna u ta£ki y0 = f (x0 ), onda je i funkcija g ◦ f diferencijabilna u ta£ki
x0 i vrijedi
(g ◦ f ) (x0 ) = g 0 (y0 ) · f 0 (x0 ) = g 0 (f (x0 )) · f 0 (x0 ) .

0
Dokaz. Imamo
0 g ◦ f (x) − g ◦ f (x0 ) g (f (x)) − g (f (x0 ))
(g ◦ f ) (x0 ) = lim = lim
x→x0 x − x0 x→x0 x − x0
g (f (x)) − g (f (x0 )) f (x) − f (x0 )
= lim · lim
x→x0 f (x) − f (x0 ) x→x0 x − x0
g (y) − g (y0 ) f (x) − f (x0 )
= lim · lim = g 0 (f (x0 )) · f 0 (x0 ) .
y→y0 y − y0 x→x0 x − x0
72
0
ex −e−x ex +e−x
10. (shx)0 = 2 = 2 =chx.
11. (chx)0 =shx.

12. (thx)0 = 1
ch2 x .
13. (cthx)0 = chx 0 sh2 x−ch2 x = − sh12 x .

shx = sh2 x
Teorem 25.3. Neka funkcija f ima inverznu funkciju f −1 i neka postoji f 0 (x0 ) 6=
0. Tada je i funkcija f −1 diferencijabilna u ta£ki y0 = f (x0 ) i vrijedi da je
0 1
f −1 (y0 ) = .
f0 (x0 )
Dokaz. Imamo
−1 −1

1 x − x0 y = f (x)
= lim f (y) − f (y0 ) = f −1 0 (y0 ) .

0
= lim =
f (x0 ) x→x0 f (x) − f (x0 ) y0 = f (x0 ) y→y0 y − y0
Tvrdnju posljednjeg teorema simboli£ki zapisujemo u obliku dy

dx = 1
dx .
dy
14. ako je y = arcsin x, onda je x = sin y , pa je (arcsin x)0 = yx0 = 1

x0y = 1
cos y =
√ 1 2 = √ 1 2 , |x| < 1.
1−sin y 1−x
15. (arccos x)0 = 1

− sin y
1
= − √1−x2
, |x| < 1.
cos2 y
16. (arctan x)0 = 1
1 = cos2 y = cos2 y+sin2 y
= 1
1+tan2 y = 1+x2 .
1
cos2 y
2
17. (arccotx)0 = 1
− sin12 y
= − sin2 y = − sin2sin y
y+cos2 y
1
= − 1+cot2 y = − 1+x2 .
1
18. (arshx)0 = chy

1
=√ 1 1
= √1+x . S druge strane, ako iskoristimo da je
1+sh2 y
2
√
y =arshx = ln x + 1 + x2 , onda lako dobijemo

p 0 1 p 0
y0 = ln x + 1 + x2 = √ · x + 1 + x2
x + 1 + x2

1 x 1
= √ · 1+ √ =√ .
x+ 1+x 2 1+x 2 1 + x2
19. (archx)0 = shy

1
= √ 1
= √ 1 , za |x| > 1. S druge strane, ako
ch2 y−1 x2 −1
√
iskoristimo da je y =arshx = ln x + x2 − 1 , onda sli£no kao i u pret-

hodnom slu£aju dobijemo y 0 = √x12 −1 , za |x| > 1.
73
20. (arthx)0 =ch2 y = ch2ch
2
2 , za |x| < 1. Ako iskoristimo da
y 1
y−sh2 y
= 1−x
je y =arthx = 2 ln 1−x , za |x| < 1, onda lako dobijemo y 0 = 1−x
1 1+x 1
2 , za
|x| < 1.
sh y 2
21. (arcthx)0 = −sh2 y = ch2−y− sh2 y = − x2 −1 = 1−x2 , za |x| > 1. Ako is-
1 1
koristimo da je y =arcthx = 2 ln x−1 , za |x| > 1, onda lako dobijemo

1 x+1
y 0 = 1−x 2 , za |x| > 1.

1
26 LOGARITAMSKI IZVOD. IMPLICITNO DI-
FERENCIRANJE I INVARIJANTNOST PR-
VOG DIFERENCIJALA
Posmatrajmo funkciju f (x) = ln |x|. Za x > 0 je f (x) = ln x, pa je f 0 (x) = x1 .

Za x < 0 je f (x) = ln (−x), pa je f 0 (x) = −x
1
(−1) = x1 . Dakle, (ln |x|) = x1 za
0
x 6= 0. Sada vidimo da vrijedi
f 0 (x)
0
[ln |f (x)|] = za f (x) 6= 0.
f (x)
Posljednju formulu zovemo logaritamski izvod funkcije f .

Naimo izvod funkcije y = xx . Imamo
x 0 0

= ex ln x = ex ln x (x ln x) = xx (ln x + 1) .
0 0
(xx ) = eln x
Op¢enito,
h i0 h i0
g(x) 0
(f (x)) = eg(x) ln(f (x)) = eg(x) ln(f (x)) [g (x) ln (f (x))]
f 0 (x)

= (f (x))
g(x) 0
g (x) ln (f (x)) + g (x) .
f (x)
Neka su y = y (t) i x = x (t) diferencijabilne funkcije denirane u okolini

ta£ke t0 ∈ R. Pretpostavimo da funkcija x = x (t) ima inverznu funkciju t =
t (x) deniranu u okolini ta£ke x0 = x (t0 ). Tada se funkcija y = y (t) moºe
smatrati implicitnom funkcijom promjenljive x, jer je y (t) = y (t (x)). Tada je,
uz pretpostavku da je x0t 6= 0,
1 ẏ
yx0 = yt0 · t0x = yt0 · = ,
x0t ẋ
gdje smo stavili da je yt0 = ẏ i x0t = ẋ.
74
Ranije smo vidjeli da ako je y = f (x), pri £emu je x nezavisno promjenljiva,
onda je dy = f 0 dx. Neka je sada y = f (u (x)) sloºena funkcija. Ako postoje
izvodi yu0 i u0x , onda postoji i izvod yx0 = yu0 · u0x . Ako zamijenimo yx0 sa yu0 · u0x ,
imamo
dy = yx0 dx = yu0 · u0x dx = yu0 du,

jer je du = u0x dx. Zna£i, oblik diferencijala funkcije ne zavisi od toga da li
je u nezavisno promjenljiva ili zavisno promjenljiva (tj. funkcija neke druge
nezavisno promjenljive). Ovo svojstvo zovemo svojstvo invarijantnosti prvog
diferencijala.
27 IZVODI VIEG REDA
Ako je funkcija f diferencijabilna na intervalu I , onda je na tom intervalu de-

nirana funkcija f 0 . Ako je ona diferencijabilna, onda ona ima svoj izvod koji
zovemo drugi izvod ili izvod drugog reda funkcije f i ozna£avamo sa f 00 . Dakle,
0
f 00 := (f 0 ) .
Sli£no se denira n−ti izvod, n ∈ N, funkcije f . Ako je deniran izvod
f (n−1) reda n − 1 funkcije f , onda se izvod reda n denira kao
0
f (n) := f (n−1) .
Dogovorom se uzima f (0) := f .

dn f
Za izvode n−tog reda koristi se i oznaka dxn .
Indukcijom se lako pokaºe da vrijede sljede¢e formule:

1, (ax )(n) = ax lnn a; specijalno (ex )(n) = ex ;
2. (sin x)(n) = sin x + nπ
;

2
3. (cos x)(n) = cos x + nπ

;

2
4. (xα )(n) = α (α − 1) · · · (α − n + 1) xα−n ;

(−1)n−1 (n−1)!
5. (ln x)(n) = xn .
Neka su f i g funkcije koje imaju sve izvode do n−tog reda, uklju£uju¢i i
n−ti red, na zajedni£kom intervalu. Tada vrijedi sljede¢a formula za n−ti izvod
njihovog proizvoda, koju jo² zovemo i Leibnizova formula:
n
n
f (n−k) g (k) .
(n)
X
(f g) =
k
k=0
75
Leibnizova formula podsje¢a na Newtonovu binomnu formulu. Za n = 1 fo-
rula postaje (f g)0 = f 0 g + f g 0 . Ako pretpostavimo da je ta£no (f g)(n) =
n
n
f (n−k) g (k) , onda imamo
P
k
k=0
" n
#0 n h
h i0 X n X n i0
(n+1) (n) (n−k) (k)
(f g) = (f g) = f g = f (n−k) g (k)
k k
k=0 k=0
n 0 0
X n
= f (n−k) g (k) + f (n−k) g (k)
k
k=0
n
X n h (n+1−k) (k) i
= f g + f (n−k) g (k+1)
k
k=0
n n
X n (n+1−k) (k) X n (n−k) (k+1)
= f g + f g
k k
k=0 k=0
n n−1
X n (n+1−k) (k) X n (n−k) (k+1)
= f (n+1) g (0) + f g + f g + f (0) g (n+1)
k k
k=1 k=0
n n
(n+1) (0)
X n (n+1−k) (k) X n
= f g + f g + f (n+1−k) g (k) + f (0) g (n+1)
k k−1
k=1 k=1
n
X n n
= f (n+1) g (0) + + f (n+1−k) g (k) + f (0) g (n+1)
k k−1
k=1
n
(n+1) (0)
X n + 1 (n+1−k) (k)
= f g + f g + f (0) g (n+1)
k
k=1
n+1
X n + 1
= f (n+1−k) g (k) ,
k
k=0
pri £emu smo koristili £injenicu da je nk + k−1

n
= n+1k . Na osnovu principa

matemati£ke indukcije slijedi da formula vrijedi za ∀n ∈ N.

Primjer 27.1. Neka je Pn (x) = a0 + a1 x + · · · + an xn polinom n−tog stepena.
Tada je
Pn (0) = a0 ,
Pn0 (x) = a1 + 2a2 x + · · · + nan xn−1 i Pn0 (0) = a1 ,
Pn00 (x) = 2a2 + 3 · 2a3 x + · · · + n (n − 1) an xn−2 i Pn00 (0) = 2!a2 ,
Pn000 (x) = 3 · 2a3 + 4 · 3 · 2a4 x + · · · + n (n − 1) (n − 2) an xn−3 i Pn00 (0) = 3!a3 ,
···
Pn(n) (x) = n (n − 1) (n − 2) · · · 2an i Pn(n) (0) = n!an ,
Pn(k) (x) > 0 za k > n.
76
Sada se polinom Pn (x) moºe napisati u obliku
(n)
Pn0 (0) P 00 (0) 2 Pn (0) n
Pn (x) = Pn (0) + x+ n x + ··· + x .
1! 2! n!
Vidjeli smo da je prvi diferencijal funkcije f u ta£ki x0 dat sa df (x0 , h) =

f 0 (x0 ) h. Ako uzmemo f (x) = x, onda je dx (x0 , h) = x0 |x=x0 h = h, pa moºemo
pisati df (x0 , h) = f 0 (x0 ) dx (x0 , h), tj. df = f 0 dx.
Drugi diferencijal deniramo kao diferencijal prvog diferencijala, tj. imamo
d2 f (x0 , h) = d (df (x0 , h)) = f 00 (x0 ) h · h = f 00 (x0 ) h2 = f 00 (x0 ) (dx) (x0 , h) .
2
To pi²emo i u obliku d2 f = f 00 (x0 ) dx2 (pri £emu nam dx2 ozna£ava (dx)2 ), pa
2
je f 00 = ddxf2 .
Nastavljaju¢i ovaj postupak, n−ti diferencijal funkcije f dat je sa
dn f = f (n) dxn .
Ako je y = f (u), a u = u (x) funkcija nezavisno promjenljive x, moºemo

posmatrati sloºenu funkciju y = f (u (x)). Tada imamo
00 0 0
d2 y = yxx dx2 = (yx0 )x dx2 = (yu0 u0x )x dx2

00 2 2
= yuu (u0x ) + yu0 u00xx dx2 = yuu00
(u0x dx) + yu0 u00xx dx2
= 00
yuu du2 + yu0 d2 u.
Odavde vidimo da drugi diferencijal ne £uva svoju formu (na desnoj strani se
pojavljuje sabirak yu0 d2 u). U slu£aju kada je u = x, onda je
d2 u = u00 dx2 = x00 dx2 = 0.
Ako je y = y (t) i x = x (t), onda imamo

0
0 ẏ ÿ ẋ−ẏ ẍ
0 ẏ ẋ (ẋ)2 ÿ ẋ − ẏẍ
00
yxx = (yx0 )x = = t
= = .
ẋ x x0t ẋ (ẋ)
3
28 OSNOVNI TEOREMI DEFERENCIJALNOG
RAUNA
Denicija 28.1. Za ta£ku x0 kaºemo da je lokalni maksimum funkcije f ako

je f (x0 ) ≥ f (x) za sve x iz neke okoline ta£ke x0 .
Za ta£ku x0 kaºemo da je lokalni minimum funkcije f ako je f (x0 ) ≤ f (x)
za sve x iz neke okoline ta£ke x0 .
Lokalni maksimum i minimum funkcije zovu se lokalni ekstremi funkcije.
77
Teorem 28.1 (Fermatova lema). Ako funkcija f ima lokalni ekstrem u ta£ki
x0 i ako je u toj ta£ki funkcija diferencijabilna, onda je f 0 (x0 ) = 0.
Dokaz. Neka funkcija f ima lokalni maksimum u ta£ki x0 . Tada je f (x0 + h) ≤
f (x0 ) za sve dovoljno male h takve da x0 + h pripada posmatranoj okolini ta£ke
x0 . Odavde je f (x0 + h) − f (x0 ) ≤ 0.
Za h > 0 imamo da je f (x0 +h)−f
h
(x0 )
≤ 0, pa je f+
0
(x0 ) = lim f (x0 +h)−f
h
(x0 )
≤ 0.
h→0+
Za h < 0 imamo da je f (x0 +h)−f (x0 )
h ≥ 0, pa je f−
0
(x0 ) = lim f (x0 +h)−f (x0 )
h ≥ 0.
h→0−
Po²to funkcija f ima izvod u ta£ki x0 , to vrijedi f 0 (x0 ) = f+0
(x0 ) = f−0
(x0 ).
Kako je f+0 (x0 ) ≤ 0, a f−0 (x0 ) ≥ 0, to mora biti f 0 (x0 ) = 0.
Teorem 28.2 (Rolleova teorem). Neka funkcija f : [a, b] → R zadovoljava
sljede¢e uslove:
1) f je neprekidna na [a, b];
2) f je diferencijabilna na (a, b);

3) f (a) = f (b).
Tada postoji c ∈ (a, b) takav da je f 0 (c) = 0.

Dokaz. Iz 1) slijedi da postoje xm i xM takvi da je f (xm ) = min f (x) i
x∈[a,b]
f (xM ) = max f (x). Ako je f (xm ) = f (xM ), onda je funkcija f konstantna
x∈[a,b]
na [a, b] i vrijedi f 0 (x) ≡ 0. Ako je f (xm ) < f (xM ), onda zbog f (a) = f (b)
bar jedna od ta£aka xm ili xM leºi u (a, b). Ozna£imo tu ta£ku sa c. Tada prema
Fermatovoj lemi slijedi da je f 0 (c) = 0.
Geometrijski, ako su zadovoljene pretpostavke Rolleovog teorema, onda pos-

toji ta£ka na graku funkcije f u kojoj je tangenta paralelna sa x−osom.
Teorem 28.3 (Lagrangeov teorem). Neka funkcija f : [a, b] → R zadovoljava
sljede¢e uslove:
1) f je neprekidna na [a, b];
2) f je diferencijabilna na (a, b).
Tada postoji c ∈ (a, b) takav da je f (b) − f (a) = f 0 (c) (b − a).

Dokaz. Posmatrajmo pomo¢nu funkciju F (x) = f (x)− f (b)−f b−a
(a)
(x − a). Funk-
cija F je o£ito neprekidna funkcija na [a, b] i diferencijabilna na (a, b) i vrijedi
f (b) − f (a)
F 0 (x) = f 0 (x) − .
b−a
78
Kako je jo² F (a) = f (a) i F (b) = f (b) − f (b)−f
b−a
(a)
(b − a) = f (b) − f (b) +
f (a) = f (a), to vidimo da funkcija F zadovoljava sve uslove Rolleovog teorema
pa postoji c ∈ (a, b) takav da je F 0 (c) = 0. No, to zna£i da je
f (b) − f (a) f (b) − f (a)
f 0 (c) − = 0, odnosno f 0 (c) = .
b−a b−a
Dakle, postoji c ∈ (a, b) takav da je f (b) − f (a) = f 0 (c) (b − a).
Geometrijski, ako su zadovoljene pretpostavke Lagrangeovog teorema, onda

postoji ta£ka na graku funkcije f u kojoj je tangenta paralelna sa sje£icom koja
prolazi ta£kama (a, f (a)) i (b, f (b)).
Posljedica 28.1. Neprekidna i diferencijabilna funkcija na [a, b] je konstantna
ako i samo ako je f 0 (x) ≡ 0 na (a, b).
Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija f konstantna: f (x) = c za ∀x ∈ [a, b].
Tada je f 0 (x) = c0 = 0 za ∀x ∈ (a, b).
Obrnuto, neka je izvod funkcije f u svakoj ta£ki iz (a, b) jednak 0. Neka
su x1 , x2 ∈ (a, b) proizvoljne ta£ke. Prema Lagrangeovom teoremu je f (x2 ) −
f (x1 ) = f 0 (c) (x2 − x1 ) = 0, pa je f (x2 ) = f (x1 ) za ∀x1 , x2 ∈ (a, b), a to zna£i
da je funkcija f konstantna na [a, b].
Posljedica 28.2. Ako je f 0 ≤ 0 na intervalu I , onda je funkcija f nerastu¢a
na I . Ako je f 0 < 0 na intervalu I , onda je funkcija f opadaju¢a na I . Ako je
f 0 ≥ 0 na intervalu I , onda je funkcija f neopadaju¢a na I . Ako je f 0 > 0 na
intervalu I , onda je funkcija f rastu¢a na I .
Dokaz. Pretpostavimo da je f 0 ≤ 0 na intervalu I . Tada za proizvoljne x1 , x2 ∈
I takve da je x1 < x2 , prema Lagrangeovom teoremu imamo da postoji c ∈
(x1 , x2 ) takav da je f (x2 ) − f (x1 ) = f 0 (c) (x2 − x1 ) ≤ 0, tj. f (x2 ) ≤ f (x1 ).
Dakle, iz x1 < x2 slijedi da je f (x2 ) ≤ f (x1 ), pa je funkcija f nerastu¢a na I .
Sli£no se pokazuju i ostale tvrdnje.
Posljedica 28.3. Ako je f 0 > 0 na intervalu I , onda je funkcija f rastu¢a
i neprekidna funkcija na I i ima svoju inverznu funkciju f −1 koja je takoer
rastu¢a i neprekidna
0
na J = f (I), i ta inverzna funkcija je diferencijabilna na
J i vrijedi f −1 = f10 .
Teorem 28.4 (Cauchyev teorem). Neka su funkcije f i g neprekidne na [a, b],

diferencijabilne na (a, b) i neka je g 0 6= 0 na (a, b). Tada postoji c ∈ (a, b) takav
0
da je fg0 (c)
(c)
= fg(b)−g(a)
(b)−f (a)
.
Primjedba 28.1. Cauchyev teorem je op¢enitiji od Lagrangeovog teorema. Na-
ime, ako stavimo g (x) ≡ x na [a, b], onda iz tvrdnje Cauchyevog teorema slijedi
tvrdnja Lagrangeovog teorema. Takoer, Lagrangeov teorem je op¢enitiji od Rol-
leovog teorema.
79
29 L'HOSPITALOVO PRAVILO
Teorem 29.1. Pretpostavimo da su funkcije f i g diferencijabilne funkcije na

f 0 (x)
(a, b), g 0 6= 0 na (a, b) , f (x) → 0 i g (x) → 0 kad x → a + 0 i g 0 (x) → A kad
x → a + 0. Tada f (x)
g(x) → A kad x → a + 0.
Dokaz. Dodenirat ¢emo funkcije f i g da bude f (a) = 0 i g (a) = 0. Za

proizvoljno x ∈ (a, b) funkcije f i g ispunjavaju sve uslove Cauchyevog teorema
0
na [a, x], pa postoji c ∈ (a, x) takav da je fg0 (c)
(c)
= fg(x)−g(a)
(x)−f (a)
= fg(x)
(x)
. Tada je
f (x) f 0 (c)
lim = lim 0 = A.
x&a g (x) c&a g (c)
Analogno, pri procesu x → +∞ imamo sljedeci teorem.

f 0 (x)
(a, +∞), g 0 6= 0 na (a, +∞) , f (x) → 0 i g (x) → 0 kad x → +∞ i g 0 (x) →A
kad x → +∞. Tada f (x)
g(x) → A kad x → +∞.
Uz odgovaraju¢e izmjene u iskazu teorema, posljednja dva teorema ostaju

u vaºnosti i pri procesima x → b − 0 i x → −∞. Vidimo da L'Hospitalovo
pravilo moºemo primijeniti na neodreene izraze oblika 00 ukoliko su zadovoljeni
odgovaraju¢i uslovi.
√ √ √
Primjer 29.1. Izra£unati x→a
3
lim 2a3 x−x√4 −a a2 x
4
a− ax3
. Ako stavimo f (x) = 2a3 x − x4 −
√ √
a a2 x i g (x) = a − ax3 , vidimo da f (x) , g (x) → 0 kad x → a, pa se radi o
3 4
limesu neodreenog izraza oblika 00 . Dalje,

√
p √ 0 2a3 − 4x3
3
a a2
0
,
3
f (x) = 2a3 x − x4 −a a2 x = √ − √
3
2 2a3 x − x4 3 x2
√ 0 √
3 4a
g 0 (x) ,
4
= a− ax3 =− √
4 4x
pa je
3 3
√
3 √
3
2a −4x a √ a2 −2a3 a √ a2
f 0 (x) √ − 3 2 2a2 − 3 2 −a − a
16a
lim 0 = lim
2 2a3 x−x4
√
3 x
= √
3 a
= 3
= .
− 43
4 a 4 a
x→a g (x) x→a −3 √ − 34 √ 9
4 4 x 4 a
Dakle, √ √
3
2a3 x − x4 − a a2 x 16a
lim √4
= .
x→a a − ax 3 9
80
L'Hospitalovo pravilo se moºe primijeniti i na neodreene izraze oblika ∞.
∞
O tome nam govore sljede¢i teoremi.

Teorem 29.3. Pretpostavimo da su funkcije f i g diferencijabilne0 funkcije na
(a, b), g 0 6= 0 na (a, b) , f (x) → ∞ i g (x) → ∞ kad x → a + 0 i fg0 (x)
(x)
→ A kad
x → a + 0. Tada f (x)
g(x) → A kad x → a + 0.
f 0 (x)
(a, +∞), g 0 6= 0 na (a, +∞) , f (x) → ∞ i g (x) → ∞ kad x → +∞ i g 0 (x) →A
kad x → +∞. Tada f (x)
g(x) → A kad x → +∞.
Uz odgovaraju¢e izmjene u iskazu teorema, posljednja dva teorema ostaju u
vaºnosti i pri procesima x → b − 0 i x → −∞.
Neodreeni izraz oblika 0 · ∞, koriste¢i f (x) · g (x) = f (x)

1 , moºemo svesti
g(x)
na oblik 0
0 ili ∞.
∞
Primjer 29.2. Izra£unati x→0+

lim xα ln x, α > 0. Imamo
0 1
ln x (ln x) xα
lim xα ln x = lim = lim = lim
1 0
x
= lim = 0.
x→0+ x→0+ 1 x→0+ x→0+ −α x→0+ −α
xα xα xα+1
Neodreeni izraz oblika ∞ − ∞, koriste¢i f (x) − g (x) = 1

1 − 1
1
=
f (x) g(x)
1 1
− g(x)
f (x)
1 , moºemo svesti na oblik 00 .
f (x)g(x)
Neodreene izraze oblika 00 , 1∞ i ∞0 logaritmiranjem prevodimo na oblik

0 · ∞.
1
Primjer 29.3. Izra£unati sin x
. Ovdje se radi o neodreenom
1−cos x
lim x
x→0+
1
izrazu oblika 1∞ . Stavimo A = lim sin x
. Tada je
1−cos x
x→0+ x
1
0
ln sinx x LP
1−cos
sin x x
(ln (sin x) − ln x)
ln A = lim ln = lim = lim 0
x→0+ x x→0+ 1 − cos x x→0+ (1 − cos x)
1
cos x − x1
sin x x cos x − sin x LP cos x − x sin x − cos x
= lim = lim 2 = lim
x→0+ sin x x→0+ x sin x x→0+ sin2 x + 2x sin x cos x
−x sin x −x
= lim = lim
x→0+ sin x (sin x + 2x cos x) x→0+ sin x + 2x cos x
−1 1
=− .
LP
= lim
x→0+ cos x + 2 cos x − 2x sin x 3
1
Dakle, lim sinx x 1−cos x = e− 3 = √31e .
1
x→0+
81
30 TAYLOROVA FORMULA
Vidjeli smo da polinom n−tog stepena (vidi poglavlje Izvodi vi²eg reda) moºemo
napisati u obliku
(n)
Pn0 (0) Pn (0) n
Pn (x) = a0 + a1 x + · · · + an xn = Pn (0) + x + ··· + x .
1! n!
Ako je Pn (x) = c0 + c1 (x − x0 ) + · · · + cn (x − x0 )n , onda se moºe pisati
(n)
Pn0 (x0 ) Pn (x0 )
(x − x0 ) .
n
Pn (x) = Pn (x0 ) + (x − x0 ) + · · · +
1! n!
Ako funkcija f ima izvode reda n u ta£ki x0 , onda moºemo napisati polinom
f 0 (x0 ) f (n) (x0 )
(x − x0 ) .
n
f (x0 ) + (x − x0 ) + · · · +
1! n!
Ovaj polinom ozna£avamo sa Tn f (x0 , x) i zovemo Taylorov polinom n−tog reda
funkcije f u ta£ki x0 . Dakle,
f 0 (x0 ) f (n) (x0 )
(x − x0 ) .
n
Tn f (x0 , x) = f (x0 ) + (x − x0 ) + · · · +
1! n!
Vrijednost
rn f (x0 , x) := f (x) − Tn f (x0 , x)

zovemo n−ti ostatak u Taylorovoj formuli
f 0 (x0 ) f (n) (x0 )
(x − x0 ) + rn f (x0 , x) .
n
f (x) = f (x0 ) + (x − x0 ) + · · · +
1! n!
Ako je x0 = 0, Taylorova formula se £esto zove MacLaurinova formula.
Ako postoji (n + 1) −vi izvod unutar intervala s krajevima x0 i x, onda se
n−ti ostatak u Taylorovoj formuli moºe napisati u sljede¢em obliku
f (n+1) (c)
rn f (x0 , x) = (x − x0 )
n+1
,
(n + 1)!
gdje je c izmeu x0 i x. Ovaj oblik ostatka zove se ostatak u Lagrangeovom
obliku.
Sada ¢emo navesti MacLaurinove formule nekih elementarnih funkcija sa
ostatkom u Lagrangeovom obliku.
1. ex = 1 + x
1! + x2
2! + ··· + xn
n! + ec
(n+1)! x
n+1
,
(2n+3)π
(−1)n x2n+1 sin(c+ )
2. sin x = x
1! − x3
3! + x5
5! − ··· + (2n+1)! + 2
(2n+3)! x2n+3 ,
82
(2n+2)π
(−1)n x2n cos(c+ )
3. cos x = 1 − x2
2! + x4
4! − ··· + (2n)! + 2
(2n+2)! x2n+2 ,
4. shx = x
+ x3
+ x5
+ ··· + x2n+1
+ chc 2n+3
1! 3! 5! (2n+1)! (2n+3)! x ,
5. chx = 1 + x2
+ x4
+ ··· + x2n
+ chc 2n+2
2! 4! (2n)! (2n+2)! x ,
(−1)n−1 xn (−1)n (1+c)−n−1 n+1

6. ln (1 + x) = x
1 − x2
2 + x3
3 + ··· + n + n+1 x ,
7. (1 + x)α = 1+ 1!
α
x+ α(α−1) x2 +· · ·+ α(α−1)···(α−n+1) α α−n−1
xn+1 .

2! n! xn + n+1 (1 + c)
Ako funkcija f : I → R ima u ta£ki x0 izvode n−tog reda, onda je

f 0 (x0 ) f (n) (x0 ) n n
f (x) = f (x0 ) + (x − x0 ) + · · · + (x − x0 ) + o ((x − x0 ) )
1! n!
kad x → x0 . Posljednju formulu zovemo Taylorova formula sa ostatkom u
Peanovom obliku i moºemo je napisati kao
f (x) = Tn f (x0 , x) + o ((x − x0 ) ) , x → x0 .
n
31 ISPITIVANJE FUNKCIJA METODIMA DI-
FERENCIJALNOG RAUNA
Teorem 31.1. Neka je funkcija f neprekidna u ta£ki x0 i ima izvod u okolini

ta£ke x0 izuzev eventualno u samoj ta£ki x0 . Tada vrijedi:
i) ako je f 0 < 0 za x < x0 i f 0 > 0 za x > x0 , onda je x0 ta£ka lokalnog
minimuma;
ii) ako je f 0 > 0 za x < x0 i f 0 < 0 za x > x0 , onda je x0 ta£ka lokalnog
maksimuma;
iii) ako je f 0 istog znaka lijevo i desno od x0 , onda x0 nije ta£ka lokalnog
ekstrema.
Prema Fermatovoj lemi znamo da ako x0 jeste ta£ka lokalnog ekstrema i

ako postoji f 0 (x0 ), onda je f 0 (x0 ) = 0. Ta£ke u kojima je f 0 = 0 zovemo
stacionarnim ta£kama. One su kandidati za lokalni ekstrem.
Primjer 31.1. Posmatrajmo funkciju f (x) = x3 . Imamo f 0 (x) = 3x2 , pa je
ta£ka x = 0 stacionarna ta£ka. Meutim, ova ta£ka nije lokalni ekstrem. Dalje,
f 00 (x) = 6x i f 000 (x) = 6.
83
Teorem 31.2. Pretpostavimo da za funkciju f vrijedi f 0 (x0 ) = · · · = f (n−1) (x0 ) =
0 i f (n) (x0 ) 6= 0. Ako je n neparan, onda x0 nije ta£ka lokalnog ekstrema. Ako
je n paran, onda je x0 ta£ka lokalnog maksimuma u slu£aju da je f (n) (x0 ) < 0,
odnosno lokalnog minimuma u slu£aju da je f (n) (x0 ) > 0.
Dokaz. Koriste¢i Taylorovu formulu sa ostatkom u Peanovom obliku, imamo
f 0 (x0 ) f (n) (x0 )
(x − x0 ) +o ((x − x0 ) ) kad x → x0 ,
n n
f (x)−f (x0 ) = (x − x0 )+· · ·+
1! n!
pa moºemo pisati
f (n) (x0 ) n n
f (x) − f (x0 ) = (x − x0 ) + α (x) (x − x0 )
n!
pri £emu α (x) → 0 kad x → x0 . Dakle,
f (n) (x0 )

+ α (x) (x − x0 ) .
n
f (x) − f (x0 ) =
n!
Po²to α (x) → 0 kad x → x0 , onda za x dovoljno blizu x0 imamo da je izraz

u zagradi istog znaka kao i f (n) (x0 ).
Sada, ako je n paran i f (n) (x0 ) > 0, onda je f (x) > f (x0 ) lijevo i desno od
x0 , pa je to ta£ka lokalnog minimuma.
Ako je n paran i f (n) (x0 ) < 0, onda je f (x) < f (x0 ) lijevo i desno od x0 ,
pa je to ta£ka lokalnog maksimuma.
Ako je n neparan, onda je f (x) − f (x0 ) jednog znaka za x < x0 , a drugog
znaka za x > x0 , pa to nije ta£ka lokalnog ekstrema.
32 KONVEKSNE FUNKCIJE
Za x ∈ [x1 , x2 ] stavimo x−x1

= λ. Tada 0 ≤ λ ≤ 1. Odavde moºemo pisati
x2 −x1
x = x1 + λ (x2 − x1 ) = (1 − λ) x1 + λx2 . Zna£i, stavljaju¢i 1 − λ = α1 i λ = α2 ,
moºemo pisati
x = α1 x1 + α2 x2 , α1 + α2 = 1, α1 , α2 ≥ 0.
Neka je (x, y) ta£ka na sje£ici koja prolazi ta£kama (x1 , f (x1 )) i (x2 , f (x2 )).
Koriste¢i Talesov teorem, imamo f (xy−f (x1 )
2 )−f (x1 )
= xx−x 1
2 −x1
= λ, tj. y = (1 − λ) f (x1 )+
λf (x2 ), pa vrijedi
y = α1 f (x1 ) + α2 f (x2 ) , α1 + α2 = 1, α1 , α2 ≥ 0.
Ako je f (x) ≤ y za svako x iz razmaka [x1 , x2 ], tj. ako je

f (α1 x1 + α2 x2 ) ≤ α1 f (x1 ) + α2 f (x2 ) ,
84
za ∀α1 , α2 ≥ 0 takve da je α1 + α2 = 1, kaºemo da je funkcija f konveksna na
razmaku [x1 , x2 ].
Ako je f (x) ≥ y za svako x iz razmaka [x1 , x2 ], tj. ako je
f (α1 x1 + α2 x2 ) ≥ α1 f (x1 ) + α2 f (x2 ) ,
za ∀α1 , α2 ≥ 0 takve da je α1 + α2 = 1, kaºemo da je funkcija f konkavna na

razmaku [x1 , x2 ].
Slika 45: Konveksna funkcija
Teorem 32.1. Diferencijabilna funkcija f je konveksna na intervalu I ako i

samo ako je funkcija f 0 neopadaju¢a na I , a konkavna na I ako i samo ako je
funkcija f 0 nerastu¢a na I .
Teorem 32.2. Neka postoji f 00 na intervalu I . Tada je funkcija f konveksna
na I ako i samo ako je f ≥ 0 na I , a konkavna na I ako i samo ako je f 00 ≤ 0
00
na I .
Primjer 32.1.
1) Neka je f (x) = ax , 0 < a 6= 1. Kako je f 00 (x) = ax ln2 a > 0, to vidimo
da je funkcija f (x) = ax , 0 < a 6= 1, uvijek konveksna.
2) Posmatrajmo funkciju f (x) = xα , x > 0. Kako je f 00 (x) = α (α − 1) xα−2 ,
to za α > 1 ili α < 0 ova funkcija je konveksna, a za 0 < α < 1 ona je
konkavna.
3) Za funkciju f (x) = loga x, 0 < a 6= 1, je f 00 (x) = − x2 1ln a . Ako je a > 1,
funkcija je konkavna, a ako je 0 < a < 1, onda je funkcija konveksna.
Ta£ke u kojima funkcija mijenja konveksitet zovu se prevojne ta£ke. Drugi

izvod u njima, ako postoji, jednak je 0.
Primjer 32.2. Ispitati tok i skicirati grak funkcije y = f (x) = |x + 2| e− . 1
x
85
1) oblast deniranosti funkcije
Funkcija je denirana za ∀x ∈ (−∞, 0) ∪ (0, +∞).
2) nule i znak funkcije
Funkcija ima nulu za x = −2.
Primijetimo da je f (x) > 0 za ∀x ∈ (−∞, −2) ∪ (−2, 0) ∪ (0, +∞).
3) parnost i periodi£nost funkcije
1
|x + 2| e− x = f (x)

Kako je f (−x) = |−x + 2| e ,
1 1
− −x
= |x − 2| e 6= x 1
− |x + 2| e− x = −f (x)
to zadana funkcija nije ni parna ni neparna. O£ito nije ni periodi£na.
4) asimptote i pona²anje funkcije na krajevima oblasti njene deniranosti
Pogledajmo pona²anja na rubovima oblasti deniranosti.
lim f (x) = lim |x + 2| e− x = +∞, lim f (x) = lim |x + 2| e− x = 0, pa
1 1
x→0− x→0− x→0+ x→0+

funkcija ima lijevu vertikalnu asimptotu (LVA) x = 0.
lim f (x) = lim |x + 2| e− x = +∞, lim f (x) = lim |x + 2| e− x = +∞,
1 1
x→−∞ x→−∞ x→+∞ x→0+

pa funkcija nema horizontalnu asimptotu.
1 −1
|x+2|e− x
Kako je k1 = lim f (x)x = lim x = lim −(x+2)e
x
x
= −1, i
x→−∞ x→−∞ h x→−∞ i h i
1 1
n1 = lim [f (x) − k1 x] = lim |x + 2| e− x + x = lim − (x + 2) e− x + x =
x→−∞ x→−∞ 1 x→−∞

h 1 i
e− x −1
= 1 − 2 = −1, to je
1 1
−x −x −x
lim −x e − 1 − 2e = lim − 1 − 2e
x→−∞ x→−∞ x
y = −x − 1 lijeva kosa asimptota (LKA).

1 1
|x+2|e− x (x+2)e− x
Kako je k2 = lim f (x)
= lim = lim = 1, i
x→+∞ x x→+∞
h
x
i x→+∞
h
x
i
1 1
n2 = lim [f (x) − k2 x] = lim |x + 2| e− x − x = lim (x + 2) e− x − x =
x→+∞ x→+∞ 1 x→+∞

h 1 i −
= −1 + 2 = 1, to je
1 e x −1 1
−x −x −x
lim x e − 1 + 2e = lim 1 + 2e
x→+∞ x→+∞ x
y = x + 1 desna kosa asimptota (DKA).
5) neprekidnost funkcije i klasikacija eventualnih vrsta prekida

Funkcija je neprekidna na cijelom svom domenu.
6) intervali monotonosti i lokalni ekstremi
(x + 2) e− x , za x ≥ −2, x 6= 0
1
Kako je f (x) = , to imamo da je

− (x + 2) e− x , za x < −2
1
( 2
e , za x > −2, x 6= 0
x +x+2 − x 1
0 x22
f (x) =
e− x , za x < −2.
1
− x +x+2
x2
86
U ta£ki x = −2 egzistenciju izvoda ispitujemo po deniciji. Imamo
1
f (x) − f (−2) − (x + 2) e− x √
= lim −e− x = − e,
1
0
f− (−2) = lim = lim
x%−2 x − (−2) x%−2 x+2 x%−2
1
f (x) − f (−2) (x + 2) e− x √
= lim e− x = e,
1
0
f+ (−2) = lim = lim
x&−2 x − (−2) x&−2 x+2 x&−2
pa vidimo da funkcija nije diferencijabilna u ta£ki x = −2. Ova funkcija nema

stacionarnih ta£aka jer je x2 + x + 2 > 0 za sve realne x. Imamo da je f 0 (x) > 0
za x > −2, x 6= 0, a f 0 (x) < 0 za x < −2. Dakle, funkcija je opadaju¢a za
x ∈ (−∞, −2), a rastu¢a za x ∈ (−2, 0) ∪ (0, +∞). U ta£ki x = −2 funkcija ima
minimum.
7) konveksitet i prevojne ta£ke
Koriste¢i se prvim izvodom, lako nalazimo da je
, za x > −2, x 6= 0
−3x+2 − x1
00
f (x) = x4 e 1
3x−2 − x
x2 e , za x < −2.
Odavde je f 00 (x) = 0 za x = 23 . Vode¢i ra£una o izrazu drugog izvoda, nalazimo

da je f 00 (x) < 0 za x ∈ (−∞, −2)∪ 23 , +∞ , a f 00 (x) > 0za x ∈ (−2, 0)∪ 0, 23 ,

Dakle, funkcija je konkavna za x ∈ (−∞, −2) ∪ 32 , +∞ , a konveksna za x ∈

(−2, 0) ∪ 0, 23 . Prevojne ta£ke su x = −2 i x = 32 .
8) ostale zna£ajne £injenice za detaljniji opis graka

Imamo da je
x2 + x + 2 − 1

0 1 2 1
lim f (x) = lim e x = lim 1 + + 2 e− x
x→0+ x→0+ x2 x→0+ x x
smjena 1 + t + 2t2

=
1 = lim

x= t t→+∞ et
1 + 4t LP 4
= lim t = 0,
LP
= lim
t→+∞ et t→+∞ e
pa vidimo da je x−osa tangenta na grak funkcije u ta£ki x = 0.
87
9) grak funkcije
Grak funkcije je dat na sljede¢oj slici.
Slika 46: Grak funkcije y = |x + 2| e− x

1
88
33 PRIMITIVNA FUNKCIJA I NEODREÐENI
INTEGRAL
Za funkciju F kaºemo da je primitivna funkcija funkcije f na intervalu I ako

vrijedi F 0 (x) = f (x) za ∀x ∈ I (dF (x) = f (x)dx).
Ako su F1 i F2 dvije primitivne funkcije funkcije f na intervalu I , onda vrijedi
F1 (x) = F2 (x) + C , pri £emu je C konstanta. Naime, ako su F1 i F2 dvije
primitivne funkcije funkcije f , onda je (F1 (x) − F2 (x))0 = F10 (x) − F20 (x) =
R = 0, pa prema Posljedici 28.1 imamo da je F1 (x) − F2 (x) = C .
f (x) − f (x)
Izraz f (x) dx zovemo neodreeni integral funkcije f i on ozna£ava bilo
koju primitivnu funkciju funkcije f . Ako je F jedna primitivna funkija, onda je
f (x) dx = F (x) + C .
R
O£ito, vrijedi
1) f (x) dx za ∀α ∈ R;
R R
αf (x) dx = α
2) [f (x) + g (x)] dx = f (x) dx + g (x) dx;
R R R
3) dF (x) = F (x) + C ;
R
4) d f (x) dx = d [F (x) + C] = dF (x) = f (x)dx.

R
Tablica osnovnih integrala

1. 0dx = C ,
R
2. xα dx = xα+1
+ C, α 6= −1,
R
α+1
3. dx
= ln |x| + C ,
R
x
4. ax dx = 1 x
+ C , 0 < a 6= 1; specijalno, ex dx = ex + C ,
R R
ln a a
5. sin xdx = − cos x + C ,

R
6. cos xdx = sin x + C ,

R
7. dx
= tan x + C ,
R
cos2 x
8. dx
= − cot x + C ,
R
sin2 x
9. shxdx =chx + C ,
R
10. chxdx =shx + C ,

R
11. dx
=thx + C ,
R
ch2 x
12. dx
= −cthx + C ,
R
sh2 x
13. √ dx = arcsin x + C ,
R
1−x2
89
√
14. = ln x + x2 ± 1 + C ,

√ dx
R
x2 ±1
15. dx
= arctan x + C ,
R
x2 +1

16. dx
x+1 + C .
= 12 ln x−1
R
x2 −1
Primjer 33.1. Izra£unaj integrale

3
1.
3
2x2 + 3 dx = 2 x2 dx + 3 dx = 2 x3 + C1 + 3 (x + C2 ) = 2 x3 +
R R R
3x + C .
R 2 √ √
2. x + 2 x + x1 dx = x3 + 34 x3 + ln |x| + C .
3
x + √1x dx =
R 2
3. cos2 x2 dx = 1+cos x x sin x

+ C.
R R
2 dx = 2 + 2
34 METODE INTEGRACIJE
U diferencijalnom ra£unu susreli smo se s pravilima koja omogu¢avaju da se

izra£una izvod dosta kompliciranih funkcija. Kod nalaºenja neodreenog inte-
grala, budu¢i da ne postoje talko bogata pravila kao za diferenciranje, cilj nam
je podintegralni izraz prevesti u oblik da se pojave tabli£ni integrali.
34.1 Parcijalna integracija
Znamo da je (uv)0 = u0 v + uvR0 , tj. d (uv)

R = u vdx + uv dx = vdu + udv . Otuda
0 0
integriranjem dobijemo uv = vdu + udv , tj.

Z Z
udv = uv − vdu.
Ovu formulu zovemo formula parcijalne integracije.


u = ln x dv = dx
1. ln xdx = = x ln x − x dx = x ln x − x + C .
R R

du = dxx v = x x

u = x2 dv = ex dx u=x dv = ex dx
2. x e dx =
R 2 x 2 x
R x
= x e −2 xe dx =
du = 2xdx v = ex du = dx v = ex
= x2 ex −2 xex − ex dx = x2 ex −2xex +2ex +C = x2 − 2x + 2 ex +C .
R
Uop¢e, parcijalnom integracijom rje²avamo integrale oblika xk lnm xdx,

R
xk sin xdx, xk cos dx, xk ex dx, pri £emu su k, m ∈ N.

R R R
90
34.2 Metoda supstitucije
Znamo da vrijedi (F ◦ ϕ)0 (t) = F 0 (ϕ (t)) ϕ0 (t). Pretpostavit ¢emo da je F

primitivna funkcija funkcije f , tj. da je F 0 (x) = f (x) za ∀x ∈ I . Dalje,
pretpostavimo da je x =R ϕ (t) za t ∈ J i ϕ0 (t) 6= 0 na J . Tada je (F ◦ ϕ)0 (t) =
f (ϕ (t)) ϕ0 (t), odnosno f (x) dx = F (x) + C postaje
Z
f (ϕ (t)) ϕ0 (t) dt = F (ϕ (t)) + C .
Posljednja formula se zove formula za smjenu promjenljive u neodreenom in-

tegralu.

2x = t
1. + C.
R 1
R cos t cos 2x
sin 2xdx = = sin tdt = +C =
dx = dt
2
2 2 2
Mogli smo raditi i ovako

sin x = t
= 2 tdt = t2 + C
R R R
sin 2xdx = 2 sin x cos xdx =
cos xdx = dt
= sin2 x + C .
Primijetimo da se funkcije cos 2x
2 i sin2 x razlikuju za konstantnu 12 .

ax + b = t (ax+b)n+1
2. (ax + b) dx =
n tn+1
1
tn dt =
R R
= +C = +C
dx = dt
a
a a(n+1) a(n+1)
za n 6= −1 i a 6= 0.
2
x +1=t 1R
3. xxdx dt 1 1
ln x2 + 1 + C .
R
2 +1 = xdx = dt = 2

t = 2 ln |t| + C = 2
2
Op¢enito,
f 0 (x)
Z
dx = ln |f (x)| + C,
f (x)
i posljednja formula se zove integral logaritamskog izvoda.

cos x = t
4.
R R sin xdx
R dt
tan xdx = = =− = − ln |t| + C
cos x sin xdx = −dt t
= − ln |cos x| + C .

ln x = t R dt
5. x ln x = dx t = ln |t| + C = ln |ln x| + C .
R dx
=
x = dt

x2 = t 1 R dt
6. xxdx xdx = dt = 2 t2 +1 = 2 arctan t + C = 2 arctan x + C .
1 1 2
R
4 +1 =
2

7. √adx x = at = √ adt = √ dt = arcsin t + C
R R R
2 −x2
= dx = adt a2 −at2 1−t2
= arcsin xa + C .
91
√

x = at R √ adt
8.

√ dx
R R dt
= = = √1+t = ln t + 1 + t2 + C
a2 +x2 dx = adt a2 +at2 2
√
q
+ 1 + a2 + C = ln x + a2 + x2 + C1 .
x2

= ln xa
R√

x = a sin t
9.
Rp
−a2 =x2 dx =a a2 − a2 sin2 t cos tdt
dx = a cos tdt
Rp 2 R
= a2 1 − sin2 t cos tdt = a2 cos2 tdt = a2 (1 + cos 2t) dt
R
2 2
= a2 t + sin22t + C = a2 t + 2 sin 2t cos t + C

q
2 2
p 2
= a2 t + sin t 1 − sin2 t + C = a2 arcsin xa + xa 1 − xa2 + C
√
= a2
2 arcsin xa + x a2 −x2
2 + C.

tan x2 = t R
10. dx dx dx dt
R R R
= = = =

2 sin x x
2 tan x 2 x dx
2 cos2 x = dt
sin x 2 cos 2 2 cos 2 t
2
= ln |t| + C = ln tan x2 + C .

34.3 Neki sloºeniji primjeri
Primjer 34.3. Izra£unaj eax cos bxdx, a, b 6= 0. Imamo

R

u = eax dv = cos bxdx 1 ax
eax cos bxdx = = b e sin bx− ab eax sin bxdx
R R
ax 1
du = ae dx v = b sin bx
u = eax dv = sin bxdx 1 ax
= b e sin bx− ab − 1b eax cos bx + ab eax cos bxdx
R
= ax 1
du = ae dx v = − b cos bx
= b e sin bx + ba2 eax cos bx − ab2 eax cos bxdx.
2 R
1 ax
Odavde je
a2 +b2
eax cos bxdx = 1b eax sin bx + a ax
cos bx + C1 , tj.
R
b2 b2 e
Z
b a
eax cos bxdx = eax sin bx + 2 eax cos bx + C .
a2+b 2 a + b2
Primjer 34.4. Izra£unati i . Imamo

R dx R dx
x2 −a2 x2 +a2
Z
t − 1
+ C = 1 ln x − a + C ,
Z
dx x = at adt 1
=
dx = adt
= = ln
x2 − a2 2 2
a (t − 1) 2a t+1 2a x + a
Z Z
dx x = at adt 1 1 x
= arctan t + C = arctan + C .

=
dx = adt
=
x2 + a2 a2 (t2 + 1) a a a
92
Primjer 34.5. Na¢i rekurzivnu formulu za integral In = dx
. Imamo
R
(x2 +a2 )n
x2 + a2 − x2 x2 dx
Z Z Z
dx 1 1
In = 2 2 n = 2 n dx = 2 In−1 − n
(x + a ) a (x2 + a2 ) a (x2 + a2 )

u=x dv = (x2xdx
+a2 )n

=

1
du = dx v = − 2(n−1)(x2 +a2 )n−1

" #
1 x 1
=
a2
In−1 + n−1 − 2 (n − 1) In−1
2 (n − 1) (x2 + a2 )
2n − 3 x
=
2 (n − 1) a2
In−1 + n−1 2 .
2 (n − 1) (x + a2 )
2 a
Primjer 34.6. Integrali oblika dx

. Kako je
R
ax2 +bx+c
" 2 # " 2 #
2 b b2 c b b2 − 4ac
ax + bx + c = a x+ − 2+ =a x+ − ,
2a 4a a 2a 4a2
razlikujemo tri slu£aja:

1) b2 − 4ac > 0, pa se integral svodi na integral oblika dt
;
R
t2 −k2
2) b2 − 4ac < 0, pa se integral svodi na integral oblika dt

;
R
t2 +k2
3) b2 − 4ac = 0, pa se integral svodi na integral oblika dt

;
R
t2
Izra£unajmo sljede¢e integrale.

x + 2 − √3
Z Z
dx dx 1
= = √ ln √ + C,

x2 + 4x + 1 2
(x + 2) − 3 2 3 x + 2 + 3
x−1
Z Z
dx dx 1
2
= 2 = √ arctan √ + C .
x − 2x + 3 (x − 1) + 2 2 2
Integrali oblika xdx

rje²avaju se na sljede¢i na£in:
R
ax2 +bx+c
Z Z Z
xdx 1 2ax + b b dx
2
= 2
dx − 2
ax + bx + c 2a ax + bx + c 2a ax + bx + c
Z
1 b dx
.
2
= ln ax + bx + c −
2a 2a ax2 + bx + c
93
35 INTEGRACIJA RACIONALNIH FUNKCIJA
Posmatrat ¢emo integrale oblika PQmn (x)

(x)
dx, gdje su Pm i Qn polinomi stepena
R
m i n, redom. Za m ≥ n podijelimo polinome. Dobijemo Pm = Qn Sm−n + Tk ,

k < n. U daljem ¢emo smatrati da je m < n i da polinomi Pm i Qn nemaju
zajedni£kih faktora, te da je koecijent uz najstariji £lan u Qn jednak 1. Neka
je
s 1 s l
Qn (x) = (x − x1 )
k1
· · · (x − xr )
kr
x2 + p 1 x + q 1 · · · x2 + pl x + ql ,
pri £emu su x1 , . . . , xr razli£ite realne nule polinoma Qn , a kvadratni trinomi
x2 + p1 x + q1 ,. . . , x2 + pl x + ql postali od parova kompleksno-konjugovanih nula
polinoma Qn . Prema osnovnom stavu algebre je k1 +· · ·+kr +2s1 +· · ·+2sl = n.
Tada se PQmn (x)
(x)
rastavlja na parcijalne razlomke na sljede¢i na£in:
(1) (1) (r) (r)
Pm (x) A1 Ak1 A1 Akr
= + ··· + k
+ · · · + + ··· + k
Qn (x) x − x1 (x − x1 ) 1 x − xr (x − xr ) r
(1) (1) (1) (1) (l) (l)
B1 x + C1 Bs x + Cs1 Bsl x + Csl
+ + ··· + 2 1 s + ··· + s .
x2 + p1 x + q1 (x + p1 x + q1 ) 1 (x2 + pl x + ql ) l
Integracija se svodi na neke od sljede¢ih oblika (t−α) m , m ∈ N,

(t2 +k2 )s ,
R dt R tdt
s ∈ N ili (t2 +k
dt
2 )s , s ∈ N.
R
Primjer 35.1. Izra£unati x4dx−1 . Kako je x4 − 1 = (x − 1) (x + 1) x2 + 1 ,

R
to imamo
1 A B Cx + D
= + + 2 .
x4 −1 x−1 x+1 x +1
Mnoºenjem sa zajedni£kim nazivnikom i izjedna£avanjem koecijenata uz odgo-
varaju¢e £lanove polinoma na lijevoj i desnoj strani (ili uvr²tavanjem pogodnih
vrijednosti za x) dobije se sistem od £etiri linearne jedna£ine sa £etiri nepoznate,
£ije je rje²enje dato sa A = 41 , B = − 14 , C = 0 i D = − 12 , pa imamo
Z Z Z Z
dx 1 dx 1 dx 1 dx
= − −
x4 − 1 4 x−1 4 x+1 2 x2 + 1
1 1 1
= ln |x − 1| − ln |x + 1| − arctan x + K .
4 4 2
R √
36 INTEGRALI OBLIKA R x, ax2 + bx + c dx
√
Integrale oblika R x, ax2 + bx + c dx, gdje je R racionalna funkcija, mo-
R
ºemo svesti na integral racionalne funkcije pomo¢u Eulerovih smjena:
94
√ √
1) ako
√ je a > 0, koristimo
√ smjenu ax2 + bx + c = x a + t (moºe i smjena
ax2 + bx + c = −x a + t)
√ √
2) ako je a√< 0, c > 0, koristimo√smjenu ax2 + bx + c = xt + c (moºe i
smjena ax2 + bx + c = xt − c);
3) ako je ax2 + bx +√c = a (x − x1 ) (x − x2 ), gdje su x1 i x2 realne nule,
koristimo smjenu ax2 + bx + c = (x − x1 ) t.
Primjer 36.1. Izra£unati . Upotrijebit ¢emo prvu Eulerovu smjenu
√ dx
R
x+ x2 +x+1
√
+ x + 1 = −x + t. Odavde je x = t1+2t , pa je dx = 2t(1+2t)2 dt. Integral
2 2
−1 +2t+2
x2
postaje 2tt(2t+1)2 dt i moºe se rije²iti rastavljanjem podintegralne funkcije na
2
+2t+2
R
parcijalne razlomke.
2t2 + 2t + 2
Z Z
dx 3 3
2 dt = ln |t| − 2 ln |1 + 2t| + 2 (2t + 1) + C ,
√ =
2
x+ x +x+1 t (2t + 1)
√
gdje je t = x + x2 + x + 1.
Primjer 36.2. Integral dx
moºemo svesti na integral racionalne funkcije
R
√ √
3
√ x+ x
smjenom t = 6
x . Imamo
t=√ 6t5 dt 6t3 dt
Z Z Z
dx 6
x
√ √ =
x = t6
= =
x+ 3x t3 + t2 t+1
= 6t − 3t2 + 2t3 − 6 ln |1 + t| + C
√ √ √ √
= 6 6 x − 3 3 x + 2 x − 6 ln 1 + 6 x + C .

R
37 INTEGRALI OBLIKA R (sin x, cos x) dx
Integrale oblika R (sin x, cos x) dx, gdje je R racionalna funkcija, moºemo

R
svesti na integral racionalne funkcije pomo¢u tzv. univerzalne smjene tan x2 = t.

Tada je
x x 2 sin x2 cos x2 2t 1 − t2 2dt

sin x = 2 sin cos = 2 x x
= 2
, cos x = i dx = 2 .
2 2 sin 2 + cos2 2 t +1 t2 + 1 t +1
Primjer 37.1. Izra£unajmo dx

. Imamo
R
2+3 sin x
2t + 3 − √5

Z Z 2dt Z
dx t2 +1 dt 1
= = = √ ln √ +C

2 + 3 sin x 2+ t26t
+1
t2 + 3t + 1 5 2t + 3 + 5
2 tan x + 3 − √5

1
= √ ln 2
√ + C.

x
5 2 tan 2 + 3 + 5
95
Ukoliko je:
1) R (− sin x, cos x) = −R (sin x, cos x), moºe se koristiti smjena t = cos x,
2) R (sin x, − cos x) = −R (sin x, cos x), moºe se koristiti smjena t = sin x,
3) R (− sin x, − cos x) = R (sin x, cos x), moºe se koristiti smjena t = tan x,
tada je sin x = √1+t
t
2
, cos x = √1+t
1
2
i dx = t2dt+1 .
Primjer 37.2. Izra£unati tan3 xdx. Imamo

R
t3
Z Z Z
t = tan x t
tan3 xdx =
= dt = t− 2 dt
x = arctan t t2 + 1 t +1
t2 1 1 1
− ln t2 + 1 + C = tan2 x − ln tan2 x + 1 + C

=
2 2 2 2
1
= tan x + ln |cos x| + C .
2
2
Sljede¢e integrale rje²avamo rekurzivnim formulama.

u = sinn−1 x
Z Z
n n−1
dv = sin xdx
In = sin xdx = sin x sin xdx =
du = (n − 1) sinn−2 x cos xdx v = − cos x
Z
= − sinn−1 x cos x + (n − 1) sinn−2 x cos2 xdx
Z
− sinn−1 x cos x + (n − 1) sinn−2 x 1 − sin2 x dx

=
= − sinn−1 x cos x + (n − 1) In−2 − (n − 1) In ,
odakle je
sinn−1 x cos x n − 1
In = − + In−2 ,
n n
pri £emu su I1 = − cos x + C i I0 = x + C .
sin2 x + cos2 x
Z Z Z
dx cos xdx
Jn = n = n dx = J n−2 + cos x
sin x sin x sinn x
cos xdx

u = cos x dv = sinn x cos x 1
= = Jn−2 − − Jn−2
du = − sin xdx v = (n−1)−1 sinn−1 x
(n − 1) sin n−1
x n−1
cos x n−2
= − n−1 + Jn−2 ,
(n − 1) sin x n−1
pri £emu su J1 = ln tan x2 + C i J2 = − cot x + C .

96
Integrale oblika sin (αx + β) sin (γx + δ) dx, sin (αx + β) cos (γx + δ) dx,
R R
cos (αx + β) cos (γx + δ) dx rje²avamo pomo¢u formula

R
1
sin A sin B = [cos (A − B) − cos (A + B)] ,
2
1
sin A cos B = [sin (A + B) + sin (A − B)] ,
2
1
cos A cos B = [cos (A + B) + cos (A − B)] .
2
Primjer 37.3. Izra£unati sin 2x cos 3xdx. Imamo
R
Z Z Z
1 1 cos 5x cos x
sin 2x cos 3xdx = sin 5xdx − sin xdx = − + + C.
2 2 10 2
38 INTEGRAL BINOMNOG DIFERENCIJALA
Integral oblika I = xm (a + bxn )p dx, gdje su a, b 6= 0 i m, n, p ∈ Q, zove

R
se integral binomnog diferencijala. Ako stavimo t = xn , onda je x = t n i

1
dt, pa je
1
1 n −1
dx = n t Z
1 m+1
(a + bt) dt.
n −1
p
I= t
n
ebi²ev je pokazao da se ovaj integral moºe izraziti preko elementarnih funk-
cija samo u sljede¢a tri slu£aja.
1) p ∈ Z, m+1
n = r
s ∈ Q, smjena t = v s .
Primjer 38.1. Rije²iti integral . Integral moºemo napisati u obliku

R xdx
√
3+ x
√ −1
dx, pa je p = −1 ∈ Z. Imamo
R
x (3 + x)
√ −1 t = √ x t3
Z Z Z
xdx
√ = x 3+ x dx =
2
= 2 dt
3+ x x=t dx = 2tdt t+3
2√ 3 √ √
x − 3x + 18 x − 54 ln x + 3 + C .

= ··· =
3
2) m+1
n ∈ Z, p = ∈ Q, smjena a + bt = us .
r
s
√
Primjer 38.2. Rije²iti integral √ x
√ dx. Imamo
R
3
3+x x
√
√ − 13 p = − 1 m+1 = 1 ∈ Z
Z Z
x 3
3 n
√ dx = x 3+x 2 dx =
3 1

t = x 2 dx = 23 t− 3 dt
p
3
3+x x

3 + t = u3
Z Z
1 −1 2 1 2 −1
t 3 (3 + t) 3 t− 3 dt =

= (3 + t) 3 dt =
3 3 dt = 3u2 du
32
+ C.
3
= · · · = 3 + x2
97
a+bt p
3) + p ∈ Z, p = rs , pa iz I = dt vidimo da moºemo
m+1
m+1

n +p−1
R
n t t
uzeti smjenu a+bt
t = zs.
12
Primjer 38.3. Rije²iti integral

dx. Ovdje je m = 32 , n = ,
R 2 10 10
x 3 1 − 2x 3 3
i + p = 1 ∈ Z, pa uvoenjem smjene t = x imamo dx =
10 7
1 m+1 3 − 10
p= 2 n
3
10 t dt
i
12 Z r
1 − 2t
Z Z
2
10 3 1 1
2 − 10
7 3
x 3 1 − 2x 3 dx = t (1 − 2t) t
5 dt = dt
10 10 t
q
z = 1−2t 3
Z
−2z 2 dz
=
t
= 2
t = 21 dt = (z−2zdz 10

z +2 2 +2)2 (z 2 + 2)

dv = (z−2zdz
u=z Z
2 +2)2
3 z dz
= = −

du = dz v = z21+2 10 z 2 + 2 z2 + 2

3z 3 z
= 2
− √ arctan √ + C ,
10 (z + 2) 10 2 2
r
10 p
gdje je z = 1 − 2x 3 .
5 10
1−2x
10
3
= x− 3
x 3
39 INTEGRALI KOJI SE NE MOGU IZRAZITI
PREKO ELEMENTARNIH FUNKCIJA
Ve¢ smo kazali da se integral xm (a + bxn )p dx, gdje su a, b 6= 0, za p ∈

/ Z,
R
m+1
n ∈
/ Z, m+1
n + p ∈
/ Z ne moºe izraziti preko elementarnih funkcija. Ne mogu
ni integrali
Z Z Z Z Z Z
2 sin x cos x dx
e−x dx, sin x2 dx, cos x2 dx, dx, dx, .
x x ln x
Svi ovi integrali postoje. Oni predstavljaju potpuno nove funkcije koje ne spa-
daju u elementarne funkcije.
U primjenama se £esto pojavljuju integrali oblika

Z p Z p
R x, Ax3 + Bx2 + Cx + D dx i R x, Ax4 + Bx3 + Cx2 + Dx + E dx,
pri £emu je R racionalna funkcija i izrazi pod korijenom nemaju vi²estrukih

nula. Pogodnim smjenama (Legendreovim smjenama) svode se na 3 standardna
oblika:R
I. √ dϕ 2 2
(0 < k < 1),
1−k sin ϕ
98
II. R 1 − k2 sin2 ϕdϕ (0 < k < 1),
Rp
III. 2
dϕ
√
2 2
(0 < k < 1, h ∈ C).
(1+h sin ϕ) 1−k sin ϕ
To su elipti£ki integrali 1., 2. i 3. tipa (u Legendreovom obliku). Oni
predstavljaju sasvim nove transcedentne funkcije.
40 ODREÐENI INTEGRAL
Neka je f ograni£ena funkcija na [a, b], m = inf f (x) i M = sup f (x).

x∈[a,b] x∈[a,b]
Podijelimo [a, b] ta£kama podjele P : a = x0 < x1 < · · · < xn = b. Neka su mk
i Mk inmum, odnosno supremum funkcije f na [xk−1 , xk ].
n n
Sumu SP f = Mk (xk − xk−1 ) zovemo gornja, a sumu sP f =
P P
mk (xk − xk−1 )
k=1 k=1
zovemo donja Darbouxova suma. O£ito, SP f je suma povr²ina opisanih pravo-
ugaonika, a sP f upisanih pravougaonika u krivolinijski trapez ograni£en x−osom,
pravim x = a, x = b i grakom y = f (x). Vrijedi
m (b − a) ≤ sP f ≤ SP f ≤ M (b − a) .
ta se de²ava pri usitnjavanju podjele? Ako dodamo ta£ku c ∈ [xk0 −1 , xk0 ],
onda se sabirak Mk0 (xk0 − xk0 −1 ) mijenja sa M k0 (c − xk0 −1 ) + M k0 (xk0 − c),
gdje su M k0 = sup f (x) i M k0 = sup f (x), i taj je zbir manji ili jednak
x∈[xk0 −1 ,c] x∈[c,xk0 ]
od Mk0 (xk0 − xk0 −1 ). Otuda SP ∪{c} f ≤ SP f . Obrnuto, sP ∪{c} f ≥ sP f .
Ako imamo dvije podjele P1 i P2 i napravimo novu podjelu P = P1 ∪ P2 ,
vidimo da ¢e vrijediti
m (b − a) ≤ sP1 f ≤ sP f ≤ SP f ≤ SP2 f ≤ M (b − a) .
Zna£i, niz {sP f : P } je ograni£en odozgo sa M (b − a), pa postoji I= supsP f .

P
Po²to je SQ f ≥ sP f za ∀P, Q, vrijedi SQ f ≥I za ∀Q. Otuda postoji I = inf SQ f
Q
i vrijedi I ≥ I .
U slu£aju kada je I = I , kaºemo da je funkcija integrabilna i broj I = I = I
Rb
zovemo (Riemannov) integral funkcije f na [a, b] i ozna£avamo sa f (x) dx (ne
a
Rb
zavisi od promjenljive integracije f (t) dt).
a

1, x ∈ [0, 1] ∩ Q
Primjer 40.1. Za funkciju f (x) = 0, x ∈ [0, 1] \ Q
je SP f = 1, sP f = 0,
I = 1, I = 0, pa ova funkcija nije integrabilna.
99
Teorem 40.1 (Kriterij integrabilnosti). Ograni£ena funkcija f je integrabilna
na [a, b] ako i samo ako za ∀ε > 0 postoji podjela P takva da vrijedi
SP f − sP f < ε.
Geometrijski, to zna£i da grak (x, f (x)), x ∈ [a, b], moºemo pokriti pravo-
ugaonicima (sa stranicama duºina Mk − mk i xk − xk−1 ) £ija je suma povr²ina
manja od ε.
Slika 47: Kriterij integrabilnosti
Tvrdnja 40.1. Ako je funkcija f neprekidna na [a, b], onda je ona integrabilna
na [a, b].
Dokaz. Kako je funkcija f neprekidna na [a, b], to je ona prema Cantorovom
teoremu ravnomjerno neprekidna. Uzmimo ε > 0. Tada ∃δ > 0 takav da je
ε
|f (x) − f (y)| < b−a £im je |x − y| < δ . Uzmimo podjelu P takvu da parametar
podjele λ (P ) = max (xk − xk−1 ) < δ .
k=1,...,n
Na razmaku [xk−1 , xk ] imamo da je Mk = max f (x), mk = min f (x)
x∈[xk−1 ,xk ] x∈[xk−1 ,xk ]
i Mk − m k < b−a .
ε
Tada je
n n
ε X
(xk − xk−1 ) = ε.
X
SP f − sP f = (Mk − mk ) (xk − xk−1 ) <
b−a
k=1 k=1
Tvrdnja 40.2. Svaka monotona ograni£ena funkcija f na [a, b] je integrabilna.

Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija f neopadaju¢a. Odaberimo podjelu P na
intervale duºine manje od f (b)−f
ε
(a) . Po²to je funkcija f neopadaju¢a, to je
100
mk = f (xk−1 ), Mk = f (xk ). Tada je
n n
X ε X
(Mk − mk ) (xk − xk−1 ) < [f (xk ) − f (xk−1 )]
f (b) − f (a)
k=1 k=1
ε
= [f (b) − f (a)] = ε.
f (b) − f (a)
n
Neka je ξk ∈ [xk−1 , xk ]. Sumu f (ξk ) (xk − xk−1 ) ozna£avamo sa σ (f, P, ξ)
P
k=1
i zovemo Riemannova suma funkcije f za podjelu P i izbor ta£aka ξ .
Teorem 40.2. Ograni£ena funkcija f je integrabilna na [a, b] ako i samo ako

Rb
postoji lim σ (f, P, ξ) za svaki izbor ta£aka ξ . Taj limes je upravo f (x) dx.
λ(P )→0 a
Ako je funkcija f integrabilna na [a, b], onda ¢emo pisati f ∈ R [a, b].
Teorem 40.3. Ako f, g ∈ R [a, b] i α ∈ R, onda f + g ∈ R [a, b] i αf ∈ R [a, b] i
Rb Rb Rb Rb Rb
vrijedi [f (x) + g (x)] dx = f (x) dx + g (x) dx i αf (x) dx = α f (x) dx.
a a a a a
Teorem 40.4. Ako f ∈ R [a, b], onda |f | ∈ R [a, b] i vrijedi

b
Z Zb
f (x) dx ≤ |f (x)| dx.

a a
Teorem 40.5. Ako f, g ∈ R [a, b], onda f · g ∈ R [a, b] i vrijedi

b  b  21  b  21
Z Z Z
f (x) g (x) dx ≤  f 2 (x) dx  g 2 (x) dx .

a a a
Dokaz. Mk −mk = sup |f (x) − f (y)|, M k −mk = sup |g (x) − g (y)|,

x,y∈[xk−1 ,xk ] x,y∈[xk−1 ,xk ]
M k − mk = sup |f (x) g (x) − f (y) g (y)| i

x,y∈[xk−1 ,xk ]
|f (x) g (x) − f (y) g (y)| ≤ |f (x) g (x) − f (x) g (y)| + |f (x) g (y) − f (y) g (y)|
= |f (x)| |g (x) − g (y)| + |g (y)| |f (x) − f (y)| .
Neka je K = sup f i L = sup g . Tada je
M k − mk ≤ K M k − mk + L (Mk − mk ) ,

101
odakle mnoºenjem sa (xk − xk−1 ) i sumiranjem dobijemo
SP (f g) − sP (f g) ≤ K (SP g − sP g) + L (SP f − sP f ) .
Mogu se odabrati podjele P1 i P2 takve da je SP1 f − sP1 f < 2Lε

i SP2 g − sP2 g <
ε
2K . Za podjelu P = P 1 ∪ P 2 imamo da vrijedi sP1 f ≤ sP f ≤ S P f ≤ SP1 f , pa
je SP f − sP f < 2L
ε
. Analogno je SP g − sP g < 2Kε
. Tada je
ε ε
SP (f g) − sP (f g) < K · +L· = ε,
2K 2L
pa f, g ∈ R [a, b].
Dalje, kako je (f (x) − αg (x))2 ≥ 0 za ∀α ∈ R, to je
Zb Zb Zb
2
f (x) dx − 2α f (x) g (x) dx + α 2
g 2 (x) dx ≥ 0, ∀α ∈ R.
a a a
Rb Rb Rb
Ako stavimo A = g 2 (x) dx, B = f (x) g (x) dx i C =
f 2 (x) dx, tada iz
a a a √ √
Aα2 − 2Bα + C ≥ 0 za ∀α ∈ R, slijedi da je B 2 − AC ≤ 0, pa je |B| ≤ A · C ,
odakle uvr²tavanjem izraza za A, B i C dobijemo traºenu nejednakost.
Teorem 40.6. Ako f ∈ R [a, b] i c ∈ (a, b), onda vrijedi
Zb Zc Zb
f (x) dx = f (x) dx + f (x) dx.
a a c
Ra Ra Rb
Ako uvedemo f (x) dx = 0 i f (x) dx = − f (x) dx za a < b, onda za
a b a
Rb Rc Ra
svake tri ta£ke a, b, c imamo f (x) dx+ f (x) dx+ f (x) dx = 0 (pod uslovom
a b c
da je f integrabilna na najduºem razmaku).
41 PRVI TEOREM SREDNJE VRIJEDNOSTI
Teorem 41.1. Neka je f ∈ R [a, b], m = inf f , M = sup f . Tada ∃µ ∈ [m, M ]

takav da vrijedi
Zb
f (x) dx = µ (b − a) .
a
102
Dokaz. Slijedi direktno iz £injenice da je
Zb
m (b − a) ≤ f (x) dx ≤ M (b − a) .
a
Posljedica 41.1. Ako je f ∈ C [a, b], onda ∃c ∈ [a, b] takav da vrijedi
Zb
f (x) dx = f (c) (b − a) .
a
Primjedba 41.1. Sa C [a, b] ozna£avamo skup svih neprekidnih funkcija na

[a, b].
Teorem 41.2. Neka f, g ∈ R [a, b], m = inf f , M = sup f i funkcija g ne
mijenja znak na [a, b]. Tada ∃µ ∈ [m, M ] takav da vrijedi
Zb Zb
f (x) g (x) dx = µ g (x) dx.
a a
Ako je f ∈ C [a, b], onda ∃c ∈ [a, b] takav da vrijedi

Zb Zb
f (x) g (x) dx = f (c) g (x) dx.
a a
Dokaz. Pretpostavimo da je g ≥ 0. Tada je mg (x) ≤ f (x) g (x) ≤ M g (x).

Rb Rb Rb Rb
Otuda je m g (x) dx ≤ f (x) g (x) dx ≤ M g (x) dx. Ako je g (x) dx = 0,
a a a a
Rb
Rb f (x)g(x)dx
tvrdnja vrijedi trivijalno. Ako je g (x) dx > 0, onda stavimo µ = a
Rb
.
a g(x)dx
a
Za²to ovaj teorem zovemo teorem srednje vrijednosti? Podijelimo [a, b] na n

jednakih dijelova. Riemannova suma tada glasi
n n
X b−a X
σ (f, P, ξ) = f (ξk ) (xk − xk−1 ) = f (ξk )
n
k=1 k=1
f (ξ1 ) + f (ξ2 ) + · · · + f (ξn )
= (b − a) .
n
103
Rb
Kako je f integrabilna, to σ (f, P, ξ) → f (x) dx kad λ (P ) → 0. Otuda
a
Rb
1
b−a σ (f, P, ξ) → 1
b−a f (x) dx kad λ (P ) → 0, pa imamo
a
Zb
f (ξ1 ) + f (ξ2 ) + · · · + f (ξn ) 1
→ f (x) dx kad n → ∞.
n b−a
a
42 OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG
I INTEGRALNOG RAUNA
Neka je f ∈ R [a, b], x ∈ [a, b]. Tada je f ∈ R [a, x], pa postoji funkcija F (x) =
Rx
f (t) dt.
a
Teorem 42.1. Funkcija F je neprekidna na [a, b].

Dokaz. Uzmimo x ∈ (a, b) i h tako malo da x + h ∈ (a, b). Tada je
x+h
Z
F (x + h) − F (x) = f (t) dt.
x
Neka su m i M inmum odnosno supremum funkcije f na [x, x + h] (ili [x + h, x]).

Prema teoremu o srednjoj vrijednosti ∃µ ∈ m, M takav da je

F (x + h) − F (x) = µh.
Desna strana teºi 0 kad h → 0, pa vrijedi lim F (x + h) = F (x). Dakle, F

h→0
je neprekidna u ta£ki x.
Teorem 42.2. Ako je f ∈ C [a, b], onda je F primitivna funkcija funkcije f na
(a, b).
Dokaz. Prema teoremu o srednjoj vrijednosti je F (x + h) − F (x) = f (c) h, pri
£emu je c izmeu x i x + h. Dakle, F (x+h)−F
h
(x)
= f (c). Otuda
F (x + h) − F (x)
lim = lim f (c) = f (x) .
h→0 h c→x
Zna£i, F 0 (x) = f (x) za ∀x ∈ (a, b).
104
x 0
Rx
Pi²emo jo² f (t) dt = f (x) ili d
f (t) dt = f (x) i ovu formulu zovemo
R
dx
a a
izvod integrala po gornjoj granici. Za izvod po donjoj granici imamo
 
Za Zx
d d 
f (t) dt = − f (t) dt = −f (x) .
dx dx
x a
Neka je sada Φ neka druga primitivna funkcija funkcije f . Tada je F (x) =

Φ (x) + C . Uvrstimo x = a i dobijemo C = −Φ (a). Zna£i,
Zx
f (t) dt = Φ (x) − Φ (a) .
a
Rezime ovog razmatranja je sadrºan u sljede¢em teoremu.

Teorem 42.3. Ako je f ∈ C [a, b], onda postoji njena primitivna funkcija F i
vrijedi
Zb
f (x) dx = F (b) − F (a) .
a
Primjedba 42.1. Posljednju formulu zovemo Newton-Leibnizova formula i

Rb
skra¢eno pi²emo f (x) dx = F (x)|a .
b
Rb b
Primjer 42.1. xdx = x2
2 = b2 −a2
2 (to je povr²ina trapeza b+a
2 (b − a)).
a a
R2
Primjer 42.2. dx
x = ln x|1 = ln 2.
2
Primjer 42.3. Izra£unati

lim 1
n+1 + 1
n+2 + ··· + 1
2n . Izraz u zagradi mo-
n→∞
ºemo pisati n+1 1 1
+ n+2 1
+ · · · + 2n = n1 1+1 1 + 1+1 2 + · · · + 1+1 n . Razmak
n n n
[1, 2] podijelimo na n jednakih dijelova. Posljednja suma je donja Darbouxova
R2
suma funkcije f (x) = 1
x koja je integrabilna na [1, 2]. Otuda sP f → dx
x kad
1
λ (P ) → 0. Dakle,

1 1 1
lim + + ··· + = ln 2.
n→∞ n+1 n+2 2n
Primjer 42.4.p Prisjetimo se elipti£kog integrala 1 − k 2 sin2 ϕdϕ, 0 < k <

Rp
1. Funkcija 1 − k 2 sin ϕ je neprekidna na [0, θ].

2
Otuda postoji funkcija
105
Rθ p
1 − k 2 sin2 ϕdϕ. Tu funkciju ozna£avamo sa E (k, θ) i zovemo funkcija Le-
0
Rθ
gendrea. Takoer, postoji funkcija √ dϕ
= F (k, θ). θ = 0 je nula ovih
0 1−k2 sin2 ϕ
funkcija.
43 PARCIJALNA INTEGRACIJA U ODREÐE-
NOM INTEGRALU
Neka su funkcije u, v , u0 , v 0 neprekidne na [a, b]. Tada formula za parcijalnu

integraciju i Newton-Leibnizova formula daju
Zb Zb
b
udv = uv|a − vdu
a a
π
R2
Primjer 43.1. Izra£unati integral x cos xdx. Imamo
0
π π
Z2 Z2
u=x dv = cos xdx π
x cos xdx = = x sin x|0 − sin xdx
2
du = dx v = sin x
0 0
π π π
= + cos x|02 = − 1.
2 2
44 TAYLOROVA FORMULA U INTEGRALNOM
OBLIKU
Teorem 44.1. Neka funkcija f ima neprekidne izvode f 0 , . . . , f (n) , f (n+1) na

razmaku sa krajevima x0 i x. Tada vrijedi
f (x) = Tn f (x0 , x) + rn f (x0 , x) ,
gdje je
Zx
1
f (n+1) (t) (x − t) dt.
n
rn f (x0 , x) =
n!
x0
106
Dokaz. Imamo da vrijedi
Zx
u = f 0 (t)

dv = dt
f (x) − f (x0 ) = f 0 (t) dt =
du = f 00 (t) dt v = t − x
x0
Zx
u = f 00 (t)

0 x 00 dv = (t − x) dt
= f (t) (t − x)|x0 − f (t) (t − x) dt =
2
du = f 000 (t) dt v = (t−x)

2

x0
Zx
u = f 000 (t) 2

0 1 00 x
2 1 000 2 dv = (t − x) dt
= f (x0 ) (x − x0 ) − f (t) (t − x) + f (t) (t − x) dt =

3
2 2 du = f IV (t) dt v = (t−x)

x0
x0 3
Zx
0 f 00 (x0 ) 2 f 000 (x0 ) 3 1 3
= f (x0 ) (x − x0 ) + (x − x0 ) + (x − x0 ) − f IV (t) (t − x) dt = · · ·
2! 3! 3!
x0
n Zx
0 f 00 (x0 ) 2 f (n) (x0 ) n (−1) n
= f (x0 ) (x − x0 ) + (x − x0 ) + · · · + (x − x0 ) + f (n+1) (t) (t − x) dt
2! n! n!
x0
Zx
1
f (n+1) (t) (x − t) dt.
n
= Tn f (x0 , x) +
n!
x0
Posljedica 44.1. Prema teoremu o srednjoj vrijednosti imamo

Zx Zx
(n+1) n (n+1) n f (n+1) (c) h ix
n+1
f (t) (x − t) dt = f (c) (x − t) dt = − (x − t)
n+1

x0
x0 x0
f (n+1) (c)
= (x − x0 )
n+1
.
n+1
Ovo je Lagrangeov oblik ostatka.
45 SMJENA PROMJENLJIVE U ODREÐENOM
INTEGRALU
Teorem 45.1. Neka je f ∈ R [a, b] i ϕ : [α, β] → [a, b] strogo monotona funkcija

sa neprekidnim izvodom ϕ0 i ϕ (α) = a, ϕ (β) = b. Tada (f ◦ ϕ) ϕ0 ∈ R [a, b] i
vrijedi
Zb Zβ
f (x) dx = f (ϕ (t)) ϕ0 (t) dt.
a α
107

x = sin t dx = cos tdt π
R1 √ R2
Primjer 45.1.
π

2
1 − x dx = x = −1
t = −2 = |cos t| cos tdx =
−1 x=1 t = π2 − π2
π π
R2 R2 π π
cos2 tdx = 1
2 (1 + cos 2t) dx = 12 t−2 π + 14 sin 2t|−2 π = π2 .
2 2
−π
2 −π
2
Ra
Primjer 45.2. Neka je f ∈ R [−a, a] parna funkcija. Tada je f (x) dx =
−a
R0 Ra
f (x) dx + f (x) dx. U prvi integral stavimo smjenu x = −t. Imamo
−a 0
Z0 Z0 Za Za
x = −t f parna
f (x) dx =
= − f (−t) dt = f (t) dt = f (x) dx.
dx = −dt
−a a 0 0
Dakle,
Za Za
f (x) dx = 2 f (x) dx.
−a 0
Primjer 45.3. Neka je f ∈ R [−a, a] neparna funkcija. Tada je

Z0 Z0 Za Za
x = −t f neparna
f (x) dx =
= − f (−t) dt = f (−t) dt = − f (t) dt.
dx = −dt
−a a 0 0
Otuda
Za
f (x) dx = 0.
−a
Primjer 45.4. Neka je funkcija f periodi£na na R sa periodom T i integrabilna.

a+T RT
Tada je f (x) dx. Zaista,
R
f (x) dx =
a 0
a+T
Z Z0 ZT a+T
Z
f (x) dx = f (x) dx + f (x) dx + f (x) dx.
a a 0 T
Pogledajmo
a+T
Z Za Za Za
x = t + T f period.
f (x) dx =
= f (t + T ) dt = f (t) dt = f (x) dx.
dx = dt
T 0 0 0
R0 Ra
Sada je f (x) dx + f (x) dx = 0, pa imamo
a 0
a+T
Z ZT
f (x) dx = f (x) dx.
a 0
108
46 DRUGI TEOREM O SREDNJOJ VRIJED-
NOSTI
Teorem 46.1. Neka f ∈ R [a, b] i g ≥ 0 monotona funkcija.

Rb Rc
a) Ako je g nerastu¢a, ∃c ∈ [a, b] takvo da je f (x) g (x) dx = g (a + 0) f (x) dx.
a a
Rb Rb
b) Ako je g neopadaju¢a, ∃c ∈ [a, b] takvo da je f (x) g (x) dx = g (b − 0) f (x) dx.
a c
Teorem 46.2. Neka f ∈ R [a, b] i g monotona funkcija. Tada ∃c ∈ [a, b] takvo

da je
Zb Zc Zb
f (x) g (x) dx = g (a + 0) f (x) dx + g (b − 0) f (x) dx.
a a c
U slu£aju neprekidnosti funkcije g u ta£kama a i b, imamo g (a) i g (b) u

gornjim formulama umjesto g (a + 0) i g (b − 0), respektivno.
Rb
Primjer 46.1. Procijenimo sin
√ x dx
x
, 0 < a < b. Funkcija sin x ∈ R [a, b], a
a
√1
x
je opadaju¢a nenegativna funkcija. Prema Teoremu 46.1 a), ∃c ∈ [a, b] takvo
da je
Zb Zc
sin x 1 1
√ dx = √ sin xdx = √ (cos a − cos c) .
x a a
a a
Otuda b
Z
sin x
√ dx ≤ √2 .

x
a
a
2π
Primjer 46.2. Neka je g monotona na [0, 2π]. Procijenimo g (x) sin nxdx.
R
0
Prema Teoremu 46.2 imamo
Z2π Zc Z2π
g (x) sin nxdx = g (0+) sin nxdx + g (2π − 0) sin nxdx
0 0 c
cos nx c cos nx 2π
= g (0+) − + g (2π − 0) −

n n

0 c

1 cos nc 1 cos nc
= g (0+) − + g (2π − 0) − +
n n n n

1 cos nc
= [g (0+) − g (2π − 0)] − .
n n
109
Odavde imamo
2π
Z
g (x) sin nxdx ≤ 2 |g (0+) − g (2π − 0)| .

n

0
Primijetimo da 2
n |g (0+) − g (2π − 0)| → 0 kad n → +∞, pa imamo da
Z2π
g (x) sin nxdx → 0 (n → +∞).
0
47 PRIMJENA ODREÐENOG INTEGRALA NA
RAUNANJE POVRINE RAVNIH LIKOVA
Vidjeli smo ranije da je geometrijska interpretacija odreenog integrala a f (x) dx

Rb
povr²ina krivolinijskog trapeza ograni£enog sa grakom funkcije y = f (x) ≥ 0,

pravim x = a, x = b i x−osom.
Na sljede¢im slikama su prikazane mogu¢nosti.
Slika 48: P = Slika 49: P =

Rb Rd
a
f (x) dx c
g (y) dy
Slika 50: P = − Slika 51: P =

Rb Rb
a
f (x) dx a
[f (x)−g (x)]dx
110
RSlika
c
52: P = P1 + P2 + R dP3 = Rb
a
[f 1 (x) − f4 (x)]dx + c
[f1 (x) − f2 (x)]dx + c [f3 (x) − f4 (x)]dx
Primjer 47.1. Izra£unati povr²inu kruga. Znamo da je jednadºba kruga polu-

pre£nika r sa centrom u koordinatnom
√ po£etku data sa x2 + y 2 = r2 . Dakle, krug
je ograni£en krivim y = ± r2 − x2 , −r ≤ x ≤ r, pa je povr²ina data sa
Zr hp p i Zr p
P = r2 − x2 − − r2 − x2 dx = 2 r2 − x2 dx
−r −r
π
Zr Z2 p
p x = r sin t
= 4 r2 − x2 dx = = 4r2 1 − sin2 t cos tdt
dx = r cos tdt
0 0
π π
Z2 Z2 π
sin 2t 2
= r π.
2 2 2 2 2
= 4r cos tdt = 2r (1 + cos 2t) dt = 2r t +
2 0
0 0
Primjer 47.2. Na¢i povr²inu omeenu krivim y 2 = 2px, p > 0, i x2 = 2qy ,

q > 0.
Slika 53: Povr²ina ograni£ena krivim y 2 = 2px i x2 = 2qy
111
2
Odredimo ta£ke presjeka ovih krivih. Iz x2
2q = 2px, dobijamo da je x1 = 0
i x2 = 2 pq 2 , pa je
p
3
√
2 3 2
Z pq p 2 √
3
pq 2 2 √
3
pq 2
2 p x 32 x3

x
P = 2px − dx = 2p 3 −
2q 2
6q 0
0 0
2
2p 8pq 8 4 4
= pq − pq = pq .
p
= 2p · 8pq 2 −
3 6q 3 3 3
Primjer 47.3. Na¢i povr²inu omeenu prvim svodom krive koju opisuje ta£ka
na kruºnici dok se kruºnica kotrlja po pravoj (bez klizanja). Ta kriva se zove
cikloida.
Slika 54: Cikloida
_
Neka je a polupre£nik kruºnice. Tada je AB = M B = at. Imamo

π
= at − a sin t = a (t − sin t) ,

x = xM = AB − M 0 B = at − cos t −
2π
= a − a cos t = a (1 − cos t) .

y = yM = P M 0 + M P = a + a sin t −
2
Ovo su parametarske jednadºbe cikloide. Sada je povr²ina omeena prvim svo-
dom jednaka
Z2aπ Z2π Z2π

0
P = y (x) dx = y (t) x (t) dt = a (1 − cos t) a (1 − cos t) dt
0 0 0
Z2π Z2π
2
= a2 (1 − cos t) dt = a2 1 − 2 cos t + cos2 t dt

0 0
Z2π Z2π
1 + cos 2t 3 cos 2t
= a 2
1 − 2 cos t + dt = a 2
− 2 cos t + dt = 3a2 π .
2 2 2
0 0
112
48 POVRINA U POLARNIM KOORDINATAMA
Neka je ρ = ρ (ϕ) neprekidna funkcija. Podijelimo [α, β] na α = ϕ0 < ϕ1 <

· · · < ϕn = β . Neka su mk i Mk redom minimum i maksimum funkcije ρ na
[α, β]. Posmatrajmo upisane i opisane kruºne isje£ke (vidi sliku).
Slika 55: Povr²ina u polarnim koordinatama
Povr²ina upisanog kruºnog isje£ka polupre£nika mk i duºine luka mk (ϕk − ϕk−1 )

2
jednaka je mk (ϕk 2−ϕk−1 ) , a povr²ina opisanog kruºnog isje£ka polupre£nika Mk
2
i duºine luka Mk (ϕk − ϕk−1 ) jednaka je Mk (ϕk2−ϕk−1 ) . Povr²ina OAB nalazi
n n
m2k (ϕk −ϕk−1 ) Mk2 (ϕk −ϕk−1 )
se izmeu i . To su donja i gornja Darbo-
P P
2 2
k=1 k=1
uxova suma funkcije 12 ρ2 . Kad max (ϕk − ϕk−1 ) → 0, onda ove sume teºe ka
Rβ
1
2 ρ2 (ϕ) dϕ. Dakle, povr²ina ravnog lika OAB ograni£enog grakom nepre-
α
kidne funkcije zadane u polarnima koordinatama i polupravama ϕ = α i ϕ = β
data je sa
Zβ
1
P = ρ2 (ϕ) dϕ.
2
α
Primjer 48.1. Na¢i povr²inu omeenu krivom ρ = a (1 + cos ϕ), a > 0. De-
niciono podru£je je ϕ ∈ [−π, π]. Funkcija cos ϕ je periodi£na sa periodom 2π i
parna. Grak je dat na slici 56. Ova kriva se zove kardioida.
Povr²ina je data sa
Zπ Zπ
1 2 2 2 2
P = a (1 + cos ϕ) dϕ = a (1 + cos ϕ) dϕ
2
−π 0
Zπ
3a2 π

3 cos 2ϕ
= a2 + 2 cos ϕ + dϕ = .
2 2 2
0
113
Slika 56: Kardioida ρ = a (1 + cos ϕ)
Primjer 48.2. Na¢i povr²inu omeenu krivom

2
= a2 x2 − y 2 , a >

x2 + y 2
0. Stavimo
√ x = ρ cos ϕ, y = ρ sin ϕ. Jednadºba kriveπpostaje ρ π = a3πρ cos 2ϕ,
4 2 2
tj. ρ = a cos 2ϕ. Deniciono

3π podru£je ove krive je − 2 ≤ 2ϕ ≤ 2 ili 2 ≤ 2ϕ ≤
5π
. Dakle, π π 5π
. Funkcija cos 2ϕ je periodi£na sa periodom

2 ϕ ∈ − ,
4 4 ∪ 4 , 4
π i parna funkcija.
√
Slika 57: Bernoullieva lemniskata ρ = a cos 2ϕ
Koriste¢i osobine simetrije, lako nalazimo da je povr²ina data sa

π π
Z4 Z4
1 π
P =4· ρ2 (ϕ) dϕ = 2 a2 cos 2ϕdϕ = a2 sin 2ϕ|04 = a2 .
2
0 0
49 ZAPREMINA OBRTNIH TIJELA
Neka krivolinijski trapez ograni£en x−osom, pravima x = a i x = b i grakom

neprekidne funkcije y = f (x), x ∈ [a, b], rotira oko x−ose. Na¢i zapreminu
obrtnog tijela (slika 58).
Neka je P podjela a = x0 < x1 < · · · < xn = b, mk i Mk redom mini-
mum i maksimum funkcije f na [xk−1 , xk ]. Rotirajmo pravougaonik duºine
xk − xk−1 i visine mk . Nastaje valjak zapremine πm2k (xk − xk−1 ). Ana-
logno se dobije πMk2 (xk − xk−1 ). Zapremina V rotacionog tijela koje nastaje
n
rotacijom pomenutog krivolinijskog trapeza je izmeu π m2k (xk − xk−1 ) i
P
k=1
114
Slika 58: Zapremina obrtnog tijela Slika 59: Zapremina lopte
n
Mk2 (xk − xk−1 ), ²to predstavljaju donju i gornju Darbouxovu sumu funk-
P
π
k=1
Rb
cije πf 2 . Ove sume teºe ka π f 2 (x) dx kad max (xk − xk−1 ) → 0. Dakle,
a
zapremina je data sa
Zb
V =π f 2 (x) dx.
a
Ako je funkcija y = f (x) data u parametarskom obliku x = x (t), y = y (t)

na [α, β], pri £emu je y (t) ≥ 0 neprekidna i x (t) ima neprekidan izvod ẋ (t) ≥ 0
na [α, β], tada dobijamo
Zβ
V =π y 2 (t) ẋ (t) dt.
α
Primjer 49.1. Na¢i zapreminu

√ lopte polupre£nika r (slika 59). Ta lopta nastaje
rotacijom polukruºnice y = r2 − x2 oko x−ose.
Zapremina je data sa
Zr Zr r
x3 4r3 π

2 2 2 2
.

V =π y dx = π r −x dx = π r x− =
3 −r 3
−r −r
50 DUINA LUKA
Neka je f neprekidna funkcija na [a, b] i neka ima neprekidan izvod f 0 . Neka

su A i B po£etna i zavr²na ta£ka graka funkcije f . Zanima nas duºina luka
115
_
AB . Podijelimo [a, b] ta£kama podjele a = x0 < x1 < · · · < xn = b. Ozna£imo
sa Ak ta£ku na graku sa koordinatama xk i yk =, f (xk ). Za izlomljenu liniju
_ _
AA1 . . . An−1 B kaºemo da je upisana u AB . Duºina s luka AB denira se kao
limes duºina izlomljenih linija, ako taj limes postoji, po svim podjelama razmaka
[a, b] kad max (xk − xk−1 ) → 0.
Slika 60: Duºina luka krive

q
Duºina dk tetive Ak−1 Ak je dk = (xk − xk−1 )2 + (f (xk ) − f (xk−1 ))2 . Po
Lagrangeovoj teoremi postoji ck ∈ (xk−1 , xk ) takav da je f (xk ) − f (xk−1 ) =
nn p
f 0 (ck ) (xk − xk−1 ). Otuda dobijamo 1 + f 02 (ck ) (xk − xk−1 ).
P
P
dk =
k=1 k=1
Ovo je Riemannova suma neprekidne funkcije 1 + f 02 (x), pa vrijedi da je
p
n p Rb p
1 + f 02 (ck ) (xk − xk−1 ) = 1 + f 02 (x)dx. Dakle, du-
P
lim
max(xk −xk−1 )→0 k=1 a
_
ºina luka AB krive y = f (x) data je sa
Zb p
s= 1 + f 02 (x)dx.
a
Ukoliko je f zadana implicitno, npr. pomo¢u x = x (t), y = y (t), t ∈ [α, β],

pri £emu su x i y diferencijabilne, ẋ (t) 6= 0 i postoji t = t (x), tada je f 0 (x) =
ẋ(t) . Dobijemo
ẏ(t)
Zβ p
s= ẋ2 (t) + ẏ 2 (t)dt.
α
2
Za krivu u polarnim koordinatama ρ = ρ (ϕ) imamo x02 02 0
ϕ +yϕ = ρϕ cos ϕ − ρ sin ϕ +
2
ϕ + ρ , pa dobijemo
ρ0ϕ sin ϕ + ρ cos ϕ = ρ02
2
Zβ p
s= ρ2 (ϕ) + ρ02 (ϕ)dϕ.
α
116
Primjer 50.1. Na¢i duºinu luka parabole y = x2
od (0, 0) do 3, 98 . Imamo

8
Z3 p Z3 r Z3
02
x2 1 p 2
s = 1 + y (x)dx = 1 + dx = x + 16dx
16 4
0 0 0

1 xp 2 16 p 3
= ··· = x + 16 + ln x + x2 + 16

4 2 2 0
15 15
= + 2 ln 8 − 2 ln 4 = + 2 ln 2.
8 8
Primjer 50.2. Na¢i duºinu luka cikloide x = a (t − sin t), y = a (1 − cos t),
t ∈ [0, 2π]. Kako je ẋ2 (t) + ẏ 2 (t) = 4a2 sin2 2t , to imamo
Z2π 2π
t t
s = 2a sin dt = −2a · 2 cos = 4a + 4a = 8a.
2 2 0
0
Primjer 50.3. Na¢i duºinu luka Arhimedove spirale (slika 61) ρ = aϕ od ϕ = 0

do ϕ = θ. Imamo
Zθ p Zθ p iθ
a h p p
s = ρ2 (ϕ) + ρ02 (ϕ)dϕ = a 1 + ϕ2 dϕ = ϕ 1 + ϕ2 + ln ϕ + 1 + ϕ2

2 0
0 0
ah p i
θ 1 + θ + ln θ + 1 + θ2 .
p
= 2
2
Slika 61: Arhimedova spirala ρ = aϕ
Primjer 50.4. Na¢i obim elipse x2

a2 + y2
b2 = 1 (a > b > 0). Stavimo x = a sin t,
y = b cos t. Tada je
ẋ2 + ẏ 2 = a2 cos2 t + b2 sin2 t = a2 1 − sin2 t + b2 sin2 t = a2 − a2 − b2 sin2 t

a2 − b2

2
= a2 1 − = a2 1 − ε2 sin2 t ,

2
sin t
a
117
y2
Slika 62: Elipsa x2
a2 + b2 =1
√
gdje smo stavili ε = a a−b (ε se zove ekscentricitet elipse).
2 2
Koriste¢i simetri£nost elipse u odnosu na koordinatne ose, imamo da je njen

obim jednak
π π
Z2 p Z2 p
s=4 ẋ2 (t) + ẏ 2 (t)dt = 4a 1 − ε2 sin2 tdt.
0 0
Ovaj integral je elipti£ki integral i ne moºe se izra£unati pomo¢u elementarnih

funkcija.
U zici kretanje ta£ke je opisano sa t → → − r (t) = (x (t) , y (t) , z (t)). Brzina

kretanja ta£ke je vektor v (t) = (ẋ (t) , ẏ (t) , ż (t)), a vektor ubrzanja je →
→
− −a (t) =
→
−
v (t) = (ẍ (t) , ÿ (t) , z̈ (t)). Preeni put je
0
ZT ZT p
s (T ) = |→
−
v (t)| dt = ẋ2 (t) + ẏ 2 (t) + ż 2 (t)dt.
0 0
51 POVRINA OBRTNIH TIJELA
Neka je funkcija f nenegativna (f ≥ 0) i ima neprekidan izvod na (a, b). Neka

njen grak rotira oko x−ose (vidi sliku 58). Tetiva Ak−1 Ak duºine dk opi-
suje omota£ zarubljene kupe. Polupre£nici baza su yk−1 = f (xk−1 ) i yk =
f (xk ). Povr²ina omota£a zarubljene kupe jednaka je Pk = 2πyk−12+2πyk dk =
π (yk−1 + yk ) dk (slika 63).
Koriste¢i postupak i oznake kao u prethodnoj lekciji (Duºina luka), povr²ina
omota£a tijela nastalog rotacijom izlomljene linije AA1 . . . An−1 B jednaka je
n
1 + f 02 (ck ) (xk − xk−1 ). Moºe se pokazati da ova suma teºi
P p
π (yk−1 + yk )
k=1
Rb
1 + f 02 (x)dx kad max (xk − xk−1 ) → 0. Dakle, povr²ina omota£a
p
2π f (x)
a
118
Slika 63: Povr²ina omota£a zarubljene kupe
obrtnog tijela je data sa

Zb
1 + f 02 (x)dx.
p
M = 2π f (x)
a
Ako je kriva zadana parametarskim jednadºbama x = x (t), y = y (t), onda

je povr²ina omota£a data sa
Zβ
ẋ2 (t) + ẏ 2 (t)dt,
p
M = 2π y (t)
α
a povr²ina omota£a obrtnog tijela koje nastaje rotacijom krive zadane u polar-
nim koordinatama glasi
Zβ
ρ (ϕ) sin ϕ ρ2 (ϕ) + ρ02 (ϕ)dϕ.
p
M = 2π
α
Primjer 51.1. Izra£unati povr²inu lopte polupre£nika

√ r. Ranije smo vidjeli da
lopta nastaje rotacijom polukruºnice y = r2 − x2 oko x−ose (vidi sliku 59).
Primijetimo da je y 0 (x) = √r−x
2 −x2
. Otuda je
Zr r r
x2
p Z p
M = 2π y (x) 1 + y 02 (x)dx = 2π r 2 − x2 1+ dx
r2 − x2
−r −r
Zr
= 2πr dx = 4r2 π .
−r
119
52 NESVOJSTVENI RIEMANNOV INTEGRAL
Rb
Odreeni Riemannov integral f (x) dx je deniran uz uslove da je [a, b] kona£an
a
razmak i da je f ograni£ena funkcija na tom razmaku. Ako bar jedan od ova
dva uslova nije ispunjen, govorimo o nesvojstvenom Riemannovom integralu.
52.1 Ograni£ena funkcija na beskona£nom intervalu
Neka je f : [a, +∞) → R integrabilna funkcija na svakom kona£nom razmaku

Rb
[a, b] ⊂ [a, +∞). Ako postoji lim f (x) dx, onda tu vrijednost ozna£avamo
b→+∞ a
+∞
sa f (x) dx. Ovo zovemo nesvojstvenim Riemannovim integralom prve vrste
R
a
i kaºemo da je funkcija f Riemann integrabilna u nesvojstvenom smislu na
+∞
[a, +∞). esto se jo² kaºe da f (x) dx konvergira.
R
a
Analogno,
Zb Zb
f (x) dx = lim f (x) dx,
a→−∞
−∞ a
+∞
Z Zb Zc Zb
f (x) dx = lim f (x) dx = lim f (x) dx + lim f (x) dx
a→−∞ a→−∞ b→+∞
−∞ b→+∞ a a c
Zc +∞
Z
= f (x) dx + f (x) dx.
−∞ c
+∞
Primjer 52.1. Izra£unati e−x dx. Imamo
R
0
+∞
Z Zb b
−x
e−x dx = lim − e−x 0 = lim 1 − e−b = 1.

e dx = lim
b→+∞ b→+∞ b→+∞
0 0
+∞
Primjer 52.2. Izra£unati dx
, pri £emu je α realan parametar.
R
xα
1
Rb b
Za α 6= 1 imamo da je dx
xα = x1−α
1−α = b1−α
1−α − 1
1−α .
1 1
+∞
Ako je 1 < α, onda b1−α 1 1
kad b → +∞, pa je dx 1
.
R
1−α − 1−α → α−1 xα = α−1
1
120
+∞
Ako je α < 1, onda b1−α 1
→ +∞ kad b → +∞, pa je dx
= +∞.
R
1−α − 1−α xα
1
+∞ Rb
Ako je α = 1, onda je dx dx
R
x = lim x = lim ln b = +∞.
1 b→+∞ 1 b→+∞
Dakle,
+∞
1
za α > 1,
Z
dx α−1 ,
=
xα +∞, za α ≤ 1.
1
+∞
Primjer 52.3. Izra£unati dx
. Imamo
R
1+x2
−∞
+∞
Z Zb
dx dx
b

= lim = lim arctan x|a
1 + x2 a→−∞ 1+x 2 a→−∞
−∞ b→+∞ a b→+∞
π π
= lim (arctan b − arctan a) = − − = π.
a→−∞ 2 2
b→+∞
+∞
Primjer 52.4. Da li postoji xdx? Imamo
R
−∞
+∞ Zb b !
x2
2
a2
Z
b
xdx = lim xdx = lim = lim − .
a→−∞ a→−∞ 2 a a→−∞ 2 2
−∞ b→+∞ a b→+∞ b→+∞
+∞
Ovaj limes ne postoji, pa ne postoji ni xdx.
R
−∞
Ra
Ukoliko postoji kona£an lim f (x) dx, onda se on zove glavna vrijednost
a→+∞ −a
+∞ +∞
(eng. principal value) od f (x) dx i ozna£ava sa p.v. f (x) dx.
R R
−∞ −∞
Ra Ra
a
Primjer 52.5. Posmatrajmo sada xdx. Imamo da je xdx = x2
2 =
−a −a −a
a2
2 − a2
2 = 0. Dakle, imamo da je
+∞
Z
p.v. xdx = 0.
−∞
+∞
Primijetimo da je p.v. f (x) dx = 0 za svaku neparnu funkciju f .
R
−∞
121
+∞ +∞
Tvrdnja 52.1. Ako postoji f (x) dx, onda je f (x) dx = 0.
R R
lim
a A→+∞ A
Rb RA Rb
Dokaz. Kako je f (x) dx = f (x) dx + f (x) dx, pu²taju¢i da b → +∞,
a a A
dobijemo
+∞
Z ZA +∞
Z
f (x) dx = f (x) dx + f (x) dx.
a a A
Pustimo sada da A → +∞, dobijemo
+∞
Z +∞
Z +∞
Z
f (x) dx = f (x) dx + lim f (x) dx.
A→+∞
a a A
+∞
Dakle, lim f (x) dx = 0.
R
A→+∞ A
+∞
Tvrdnja 52.2. Neka f ∈ R [a, b] za ∀ [a, b] ⊂ [a, +∞). Za postojanje
R
f (x) dx
a
potrebno je i dovoljno da za ∀ε > 0 ∃A0 > a takav da za ∀A2 > A1 > A0 vrijedi
A
Z 2
f (x) dx < ε.

A1
+∞ Rb
Dokaz. Pretpostavimo da postoji f (x) dx, tj. da postoji I = lim f (x) dx.
R
a b→+∞ a
Tada za proizvoljno ε > 0 moºemo na¢i A0 = A0 (ε) > a takvo da je

Zb
I − f (x) dx < ε , £im je b > A0 .

2

a
Sada imamo
A A A
Z 2 Z 2 ZA1 Z 2 ZA1

f (x) dx
= f (x) dx − f (x) dx = f (x) dx − I + I − f (x) dx

A1 a a a a
A
Z 2 ZA1
ε ε
≤ f (x) dx − I + I − f (x) dx < + = ε,

2 2
a a
za ∀A1 , A2 > A0 .
A
R2

Obrnuto, neka za ∀ε > 0 ∃A0 > a takav da je f (x) dx < ε £im su
A1
Rb
A1 , A2 > A0 . Stavimo F (b) = f (x) dx. Trebamo pokazati da ∃ lim F (b).
a b→+∞
122
n=1 niz takav da bn → +∞ kad n → +∞. Kako bn → +∞, to
Neka je (bn )∞
∃N ∈ N takav da je bn , bm > A0 £im su n, m > N . Tada za ∀n, m > N imamo
b
Z m
|F (bm ) − F (bn )| = f (x) dx < ε.

bn
To zna£i da je niz (F (bn ))∞

n=1 Cauchyev, pa je konvergentan. Dakle, ∃I takav
da je I = lim F (bn ). Pokaºimo da je I = lim F (b). Imamo
n→+∞ b→+∞
ε ε
|I − F (b)| ≤ |I − F (bn )| + |F (bn ) − F (b)| < + = ε,
2 2
£im je n > N (ε) i bn , b > A0 . Dakle,
|I − F (b)| < ε, £im je b > A0 ,
a to zna£i da je I = lim F (b).

b→+∞
Tvrdnja 52.3. Neka f ∈ R [a, b] za ∀ [a, b] ⊂ [a, +∞).

+∞
a) Ako je |f (x)| ≤ g (x) za ∀x ≥ a i g (x) dx konvergira, onda konvergira
R
a
+∞
i f (x) dx.
R
a
+∞
b) Ako je 0 ≤ g (x) ≤ f (x) za ∀x ≥ a i g (x) dx divergira, onda divergira
R
a
+∞
i f (x) dx.
R
a
Denicija 52.1. Za funkciju f kaºemo da je apsolutno integrabilna na [a, +∞)

+∞
ako je |f (x)| dx < +∞.
R
a
+∞
Primjer 52.6. Integral apsolutno konvergira jer je cos i
R cos x x
1
x2 dx x2 < x2
1
+∞
dx
< +∞.
R
x2
1
+∞
Primjer 52.7. Posmatrajmo sada sin x
. Funkcija f (x) = sin x
je ograni-
R
x dx x
0
£ena na [0, +∞) jer je lim sinx x = 1.
x→0
+∞ P (k+1)π
+∞
Vrijedi sin x sin x
. Dalje je
R R
x dx = x dx
0 k=0 kπ
(k+1)π
Z Zπ Zπ
sin x x = t + kπ sin (t + kπ) sin t
dt.
k
dx = = dt = (−1)
x dx = dt t + kπ t + kπ
kπ 0 0
123
Slika 64: Grak funkcije f (x) = sin x
x
Rπ Rπ Rπ
Stavimo ak = sin t
t+kπ dt . O£ito ak+1 = sin t
t+(k+1)π dt ≤ sin t
t+kπ dt = ak i ak ≤
0 0 0
Rπ +∞
→ 0 kad k → +∞. Red (−1) ak konvergira po Leibnizovom
sin t 2
P k
kπ dt = πk
0 k=0
+∞
kriteriju, pa sin x
postoji.
R
x dx
0
+∞ (k+1)π Rπ
S druge strane, sin x dx divergira jer
R R
sin x dx = sin t
≥
x x t+kπ dt
0 kπ 0
Rπ +∞
1 2
, a red 1
divergira.
P
π+kπ sin tdt = π(k+1) k+1
0 k=0
52.2 Integralni kriterij za konvergenciju redova
Teorem 52.1. Neka je f : [1, +∞) → R nenegativna nerastu¢a funkcija. Neka

+∞ +∞
je an = f (n). Tada an i f (x) dx oba konvergiraju ili oba divergiraju
P R
n=1 1
istovremeno.
Dokaz. Imamo da vrijedi f (k) ≥ f (x) ≥ f (k + 1) za ∀x ∈ [k, k + 1].
Slika 65: Nenegativna nerastu¢a funkcija
k+1
Integriranjem po [k, k + 1] dobijemo f (k) ≥ f (x) dx ≥ f (k + 1), tj.
R
k
k+1
f (x) dx ≥ ak+1 za ∀k ∈ N. Sumiranjem po k dobijemo da vrijedi
R
ak ≥
k
n n k+1 n
ak+1 . Ako sa Sn ozna£imo parcijalne sume reda
P P R P
ak ≥ f (x) dx ≥
k=1 k=1 k k=1
124
+∞
an , onda vidimo da vrijedi
P
n=1
n+1
Z
Sn+1 − a1 ≤ f (x) dx ≤ Sn .
1
n+1
Primijetimo da su Sn i f (x) dx neopadaju¢i nizovi.
R
1
n+1
1) Ako Sn konvergira ka S , onda je f (x) dx ≤ S za ∀n ∈ N, pa je
R
1
n+1 +∞
f (x) dx ≤ S , a otud f (x) dx ≤ S .
R R
lim
n→+∞ 1 1
+∞ +∞
2) Obratno, ako postoji f (x) dx, onda je Sn+1 ≤ a1 + f (x) dx za
R R
1 1
+∞
∀n ∈ N, pa postoji S = lim Sn ≤ a1 + f (x) dx.
R
n→+∞ 1
+∞ +∞
Primjer 52.8. Posmatrajmo 1
i dx
. Oba konvergiraju za α > 1 i oba
P R
nα xα
n=1 1
divergiraju za α ≤ 1.
+∞

+∞ t = ln x
Primjer 52.9. Posmatrajmo red . Kako
P 1
R dx

= =
n=2
n lnβ n
2
x lnβ x dt = dx
x

+∞ +∞
dt
konvergira za β > 1 i divergira za β ≤ 1, to i red 1
konvergira
R P
tβ n lnβ n
ln 2 n=2
za β > 1 i divergira za β ≤ 1.
52.3 Kriteriji Abela i Dirichleta za konvergenciju nesvoj-

stvenog integrala
Teorem 52.2 (Dirichlet). Neka je funkcija f neprekidna na [a, +∞). Neka je

g monotona funkcija i ima neprekidan izvod g 0 . Pretpostavimo:
RA
1) F (A) = f (x) dx je ograni£ena funkcija na [a, +∞) (tj. ∃K > 0 tako
a
da je |F (A)| ≤ K za ∀A ∈ [a, +∞)),
2) g (x) → 0 kad x → +∞.
+∞
Tada f (x) g (x) dx konvergira.
R
a
Teorem 52.3 (Abel). Neka je funkcija f neprekidna na [a, +∞). Neka je g

monotona funkcija i ima neprekidan izvod g 0 . Pretpostavimo:
+∞
1') f (x) dx postoji,
R
a
2') ∃M > 0 tako da je |g (x)| ≤ M za ∀x ∈ [a, +∞).
125
+∞
Tada f (x) g (x) dx konvergira.
R
a
+∞ +∞
Primjer 52.10. Neka je a > 0. Integrali sin x
i cos x
konvergiraju
R R
xα dx xα dx
a a
RA
za α > 0. Zaista, |F (A)| = sin xdx = |− cos A + cos a| ≤ 2 za ∀A ≥ a.

a
+∞
g (x) = x1α & 0 kad x → +∞ i postoji g 0 (x) = x−α
α+1 . Tada integral
R sin x
xα dx
a
konvergira prema teoremu 52.2. Konvergencija je uslovna za 0 < α ≤ 1.
+∞
Analogno vrijedi za integral cos x
.
R
xα dx
a
52.4 Neograni£ene funkcije na kona£nom razmaku
Neka je funkcija f : (a, b] → R integrabilna na svakom [a + ε, b] ⊂ (a, b]. Pret-

Rb
postavimo da |f (x)| → +∞ kad x → a + 0. Ako postoji lim f (x) dx, onda
ε→0+ a+ε
Rb
tu vrijednost ozna£avamo sa f (x) dx i zovemo nesvojstvenim Riemannovim
a
integralom druge vrste. Kaºemo jo² da je funkcija f Riemann integrabilna u
nesvojstvenom smislu na [a, b] i pi²emo
Zb Zb
f (x) dx = lim f (x) dx.
ε→0+
a a+ε
Analogno za slu£aj |f (x)| → +∞ kad x → b − 0 i f integrabilna na svakom

[a, b − ε] ⊂ [a, b) je
Zb b−ε
Z
f (x) dx = lim f (x) dx.
ε→0+
a a
U slu£aju kad je f neograni£ena u ta£ki c ∈ [a, b], stavljamo

Zb Zc Zb c−ε
Z Zb
f (x) dx = f (x) dx + f (x) dx = lim f (x) dx + lim f (x) dx.
ε→0+ η→0+
a a c a c+η
!
c−ε Rb
Veli£inu lim zovemo glavna vrijednost inte-
R
f (x) dx + f (x) dx
ε→0+ a c+ε
Rb Rb
grala f (x) dx i ozna£avamo p.v. f (x) dx.
a a
126
R1
Primjer 52.11. Posmatrajmo dx
xα , α > 0. Za α 6= 1 imamo
0
Z1 1
dx x1−α 1 ε1−α
α
= = − .
x 1−α ε 1−α 1−α
ε
R1
Ako je 1 − α > 0, tj. α < 1, onda je lim dx
α = 1
.
ε→0+ ε x 1−α
R1 dx
Ako je 1 − α < 0, tj. α > 1, onda je lim α = +∞.
ε→0+ ε x
R1 R1
Ako je α = 1, onda je dx
x = lim dx
x = lim ln x|ε = +∞.
1
0 ε→0+ ε ε→0+
Dakle,
Z1 1
za α < 1,

dx 1−α ,
=
xα +∞, za α ≥ 1.
0
R1
Primjer 52.12. Izra£unati ln xdx. Primijetimo da je lim ln x = −∞.
x→0+
0
Imamo
Z1 Z1
1
ln xdx = lim ln xdx = lim (x ln x − x)|ε = −1 − lim ε ln ε = −1.
ε→0+ ε→0+ ε→0+
0 ε
R1
Primjer 52.13. Izra£unati √ dx
1−x2
. Kako je lim
x→1−0
√ 1
1−x2
= +∞, to imamo
0
Z1 1−ε
Z
dx dx 1−ε
√ = lim √ = lim arcsin x|0
1 − x2 ε→0+ 1 − x2 ε→0+
0 0
π
= lim arcsin (1 − ε) − 0 = arcsin 1 = .
ε→0+ 2
R1
Primjer 52.14. Izra£unati p.v. dx
x . Imamo
−1
 −ε 
Z1 Z Z1
dx dx dx
 = lim ln |x||−ε + ln |x||1 = 0.
p.v. = lim  + −1 ε
x ε→0+ x x ε→0+
−1 −1 ε
R1
Lako se provjeri da dx
x ne postoji.
−1
127
52.5 Eulerova gama funkcija
+∞
Potraºimo xn e−x dx, n ∈ N. Imamo
R
0
Zb Zb
dv = e−x dx

n −x u = xn n −x b
= − x e 0 + n xn−1 e−x dx

x e dx =
du = nxn−1 dx v = −e−x
0 0
Zb
bn
= − +n xn−1 e−x dx.
eb
0
Pustimo da b → +∞.
+∞
Z +∞
Z +∞
Z
xn e−x dx = n x n−1 −x
e dx = n (n − 1) xn−2 e−x dx
0 0 0
+∞
Z
= · · · = n! e−x dx = n!.
0
+∞
Neka je sada α ∈ R+ = (0, +∞). Posmatrajmo Γ (α) = xα−1 e−x dx.
R
0
Ako je α < 1, onda xα−1 e−x nije ograni£ena funkcija u ta£ki 0. Zato gledamo
R1 +∞
xα−1 e−x dx + xα−1 e−x dx.
R
0 1
R1
U prvom integralu je xα−1 e−x = xα−1
ex ≤ xα−1 za x > 0. Otuda xα−1 e−x dx ≤
0
R1
x1−α , a ovaj integral konvergira za 1 − α < 1, tj. α > 0.
dx
0
+∞
Pogledajmo drugi integral xα−1 e−x dx. Napi²imo xα−1 e−x = xα−1 e− 2 e− 2 .
R x x
1
Primijetimo da je lim xα−1
= 0. Otuda xα−1 e−x ≤ M e− 2 za neku kons-
x
x
x→+∞ e 2
+∞ +∞
tantu M > 0. S druge strane, e− 2 dx konvergira. Otuda i
x
xα−1 e−x dx
R R
1 1
konvergira.
+∞ +∞ R1
Ako je α < 0, onda xα−1 e−x dx divergira jer je xα−1 e−x dx ≥ 1
x1−α ,
dx
R R
e
0 0 0
R1
a dx
x1−α divergira za 1 − α > 1, tj. α < 0.
0
+∞
Zna£i, Γ (α) = xα−1 e−x dx postoji za α > 0. Za n ∈ N je Γ (n + 1) = n!.
R
0
Funkcija Γ interpolira n!.
128
Ra£un sa po£etka ovog poglavlja bi dao Γ (α + 1) = αΓ (α) za α > 0. Otuda
je Γ (α) = Γ(α+1)
α . Posljednja funkcionalna jednadºba nam omugu¢ava da Γ
deniramo i lijevo od 0. Po²to izraz na desnoj strani funkcionalne jednadºbe
postoji za α > −1, α 6= 0, vidimo da pomo¢u funkcionalne jednadºbe Γ (α)
moºemo denirati i za α ∈ (−1, 0). Zatim to moºemo analogno u£initi na
(−2, −1) , itd. Γ (0) nije denirano, pa nemamo ni Γ (−1), ni Γ (−2)... Dobijemo
da je funkcija Γ denirana za ∀α 6= 0, −1, −2, . . ..
53 NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
53.1 Konvergencija nizova i redova funkcija
Neka je {fn }+∞

n=1 niz realnih funkcija deniranih na intervalu I . Uzmimo pro-
izvoljno x0 ∈ I . Vrijednosti funkcija u toj ta£ki obrazuju niz brojeva (fn (x0 ))+∞
n=1 .
Taj niz moºe biti konvergentan ili divergentan.
Denicija 53.1. Za niz funkcija {fn }+∞
n=1 kaºemo da konvergira po ta£kama ka
funkciji f na I ako za ∀x ∈ I vrijedi lim fn (x) = f (x).
n→+∞
Zanima nas da li grani£na funkcija f zadrºava osobine koje imaju funkcije

{fn }n=1 . Ako ne uvijek, onda pod kojim uslovima.
+∞
1) ako su sve fn neprekidne, da li je f neprekidna?

2) ako su sve fn integrabilne na [a, b], da li je f integrabilna na [a, b]? Ako
Rb Rb
jeste, vrijedi li f (x) dx = lim fn (x) dx?
a n→+∞ a
3) ako su sve fn diferencijabilne, da li je f diferencijabilna? Ako jeste, da li
je f 0 (x) = lim fn0 (x)?
n→+∞
Primjer 53.1. Posmatrajmo niz funkcija fn (x) = xn na [0, 1]. Sve su nepre-
kidne. Imamo

0, 0 ≤ x < 1,
f (x) = lim fn (x) =
n→+∞ 1, x = 1.
Funkcija f ima prekid u x = 1.
Primjer 53.2. Dat je niz funkcija fn (x) = 2n2 x
(1+n2 x2 )2
, x ∈ [0, 1]. Vrijedi
2
Z1 1+n 1+n2
t = 1 + n2 x2
Z
dt 1 1
+ 1.

fn (x) dx = 2
= = − =−
dt = 2n xdx t2 t 1 1 + n2
0 1
Dakle,
Z1
1
lim fn (x) dx = lim − +1 = 1.
n→+∞ n→+∞ 1 + n2
0
129
R1
S druge strane, f (x) = lim fn (x) = 0 za ∀x ∈ [0, 1]. Otuda f (x) dx = 0.
n→+∞ 0
Odgovori su, u op¢em slu£aju, negativni i na ostala pitanja.
Analogna je situacija i sa redovima funkcija.

+∞
Denicija 53.2. Za red funkcija fn (x) kaºemo da konvergira ka funkciji f
P
n=1
n
na I , ako niz parcijalnih suma Sn (x) = fk (x) konvergira ka f (x) za ∀x ∈ I .
P
k=1
53.2 Uniformna konvergencija
Denicija 53.3. Za niz funkcija {fn }+∞

n=1 kaºemo da uniformno konvergira ka
funkciji f na I i pi²emo fn ⇒ f na I kad n → +∞ ako za ∀ε > 0 ∃N ∈
N koji zavisi samo od ε (a ne od x) takav da za ∀n > N i ∀x ∈ I vrijedi
|fn (x) − f (x)| < ε.
Teorem 53.1. Ako su fn neprekidne na I i ako fn ⇒ f na I kad n → +∞,
onda je f neprekidna na I .
Dokaz. Odaberimo proizvoljno x0 ∈ I i proizvoljno ε > 0. Po²to fn ⇒ f na I
kad n → +∞, to za dati ε > 0 ∃fN tako da je |f (x) − fN (x)| < 3ε za ∀x ∈ I .
Specijalno, vrijedi i |f (x0 ) − fN (x0 )| < 3ε . Po²to je funkcija fN neprekidna, to
za dati ε > 0 ∃δ > 0 tako da je |fN (x) − fN (x0 )| < 3ε za |x − x0 | < δ . Sada za
|x − x0 | < δ imamo da vrijedi
|f (x) − f (x0 )| ≤ |f (x) − fN (x)| + |fN (x) − fN (x0 )| + |fN (x0 ) − f (x0 )|
ε ε ε
< + + = ε.
3 3 3
Dakle, f je neprekidna u proizvoljnoj ta£ki x0 ∈ I , pa je f neprekidna na I .
+∞
Teorem 53.2 (Weierstrassov kriterij). Ako je |fn (x)| ≤ an za ∀x ∈ I i
P
an <
n=1
+∞
+∞, onda je red fn (x) uniformno konvergentan.
P
n=1
+∞ +∞
Primjer 53.3. Posmatrajmo red sin nx
na [0, 2π]. Za red sin nx
imamo
P P
n2 n2
n=1 n=1
+∞ sin nx +∞
da vrijedi 1
< +∞, pa je on prema Weierstrassovom kriteriju
P P
2 ≤
n n2
n=1 n=1
uniformno konvergentan na [0, 2π]. Sve funkcije sin nx
n2 su neprekidne na [0, 2π].
+∞
Otuda je i suma reda f (x) = sin nx
neprekidna funkcija na [0, 2π].
P
n2
n=1
Teorem 53.3. fn ⇒ f na I kad n → +∞ ako i samo ako je

lim sup |f (x) − fn (x)| = 0.
n→+∞ x∈I
130
Primjer 53.4. Dat je niz funkcija fn (x) = xn − xn+1 na [0, 1]. Imamo da je
f (x) = lim fn (x) = lim xn − xn+1 = 0 za ∀x ∈ [0, 1]. Provjerimo da li
n→+∞ n→+∞
je konvergencija uniformna. Za x ∈ [0, 1] je |f (x) − fn (x)| = xn − xn+1 , i xn −
xn+1 neprekidna funkcija, pa ona na [0, 1] dostiºe svoj maksimum i minimum.
0
Imamo xn − xn+1 = nxn−1 − (n + 1) xn = xn−1 [n − (n + 1) x]. Stacionarne
ta£ke su x = 0 i x = n+1
n
. Provjeravanjem vrijednosti funkcije |f (x) − fn (x)|
u ta£kama x = 0, x = n+1n
i x = 1, dobijemo da je
" n n+1 #
n n 1 1
lim sup |f (x) − fn (x)| = lim − = − = 0,
n→+∞x∈[0,1] n→+∞ n+1 n+1 e e
pa fn ⇒ 0 na [0, 1] kad n → +∞.

Primjer 53.5. Posmatrajmo sada niz funkcija = x − x na [0, 1].
fn (x) n 2n
Imamo da je f (x) = lim fn (x) = lim x −xn2n

= 0 za ∀x ∈ [0, 1]. Pro-
n→+∞ n→+∞
vjerimo da li je konvergencija uniformna. Za x ∈ [0, 1] je |f (x) − fn (x)| =
xn − x2n , i xn − x2n je neprekidna funkcija, pa ona na [0, 1] dostiºe svoj mak-
0
simu i minimum. Imamo xn − x2n = nxn−1 − 2nx2n−1 = nxn−1 (1 − 2xn ).
Stacionarne ta£ke su x = 0 i x = √ n . Kao i u prethodnom primjeru, provjera-
1
2
vanjem vrijednosti funkcije |f (x) − fn (x)| u ta£kama x = 0, x = √ 1
n
2
i x = 1,
dobijemo da je
" n 2n #
1 1 1 1 1
lim sup |f (x) − fn (x)| = lim √
n
− √
n
= − = ,
n→+∞x∈[0,1] n→+∞ 2 2 2 4 4
pa niz funkcija fn ne konvergira uniformno ka funkciji f ≡ 0 na [0, 1] kad

n → +∞.
53.3 Integracija nizova i redova funkcija
Teorem 53.4. Neka fn ∈ R [a, b] za ∀n ∈ N i neka fn ⇒ f na [a, b] kad

Rb Rb
n → +∞. Tada je f ∈ R [a, b] i vrijedi lim fn (x) dx = f (x) dx.
n→+∞ a a
+∞
Posljedica 53.1. Neka fn ∈ R [a, b] za ∀n ∈ N i neka fn uniformno ko-
P
n=1
nvergira na [a, b]. Tada vrijedi
Zb +∞
! +∞ Z b
fn (x) dx.
X X
fn (x) dx =
a n=1 n=1 a
Teorem 53.5. Neka fn → f na [a, +∞) kad n → +∞ i |fn (x)| ≤ g (x) za

+∞
∀x ∈ [a, +∞) i ∀n ∈ N. Pretpostavimo da postoje fn (x) dx za ∀n ∈ N,
R
a
131
+∞ +∞
f (x) dx i g (x) dx. Tada vrijedi
R R
a a
+∞
Z +∞
Z
f (x) dx = lim fn (x) dx.
n→+∞
a a
53.4 Diferenciranje nizova i redova funkcija
Teorem 53.6. Neka fn → f na (a, b) kad n → +∞. Pretpostavimo da

n=1 unifor-
svaka funkcija fn ima neprekidan izvod fn0 na (a, b) i da niz {fn0 }+∞
mno konvergira na (a, b). Tada i funkcija f ima neprekidan izvod i vrijedi
f 0 (x) = lim fn0 (x) za ∀x ∈ (a, b).
n→+∞
Posljedica 53.2. Neka funkcije fn imaju neprekidan izvod fn0 na (a, b). Pret-
+∞ +∞
postavimo da fn konvergira na (a, b) i fn0 uniformno konvergira na (a, b).
P P
n=1 n=1
Tada vrijedi !0
+∞ +∞
fn0 (x) za ∀x ∈ (a, b) .
X X
fn (x) =
n=1 n=1
Primjer 53.6. Posmatrajmo niz funkcija fn (x) = x

1+n2 x2 na (−1, 1). Imamo
da je 0
1 + n2 x2 − 2n2 x2 1 − n2 x2

x
fn0 (x) = = 2 = 2 .
1 + n2 x2 (1 + n2 x2 ) (1 + n2 x2 )
Odavde je fn0 (0) = 1 za ∀n ∈ N.
S druge strane, imamo da je f (x) = lim fn (x) = lim 1+nx2 x2 = 0 na
n→+∞ n→+∞
(−1, 1). Otuda je f 0 (x) = 0 na (−1, 1). Specijalno, f 0 (0) = 0. Zna£i, f 0 (0) 6=
lim fn0 (0).
n→+∞
Ovaj primjer nam pokazuje da je bitna pretpostavka o uniformnoj konver-
n=1 . Naime,
genciji niza {fn0 }+∞
1 − n2 x2

1, x = 0,
lim fn0 (x) = lim =
n→+∞ n→+∞ (1 + n2 x2 )
2 0, x ∈ (−1, 1) r {0} .
Kako su sve funkcije fn0 neprekidne na (−1, 1), a funkcija g = lim fn0 ima
n→+∞
prekid u ta£ki x = 0, to konvergencija niza {fn0 }+∞
n=1 ne moºe biti uniformna.
54 STEPENI REDOVI
Neka je (an )+∞

n=0 niz realnih brojeva, x nezavisna promjenljiva. Red oblika (1)
+∞ +∞
an xn , ili, op¢enitije, (2) an (x − c) , c ∈ R, naziva se stepeni red. Smjena
P P n
n=0 n=0
132
y = x − c prevodi (2) u (1). Dakle, dovoljno je posmatrati (1). Zanima nas kada
(1) konvergira i ²ta moºemo re¢i o osobinama sume stepenog reda.
+∞
Teorem 54.1. Za stepeni red an xn mogu¢a su sljede¢a tri slu£aja:
P
n=0
a) konvergira samo u ta£ki x = 0;
b) apsolutno konvergira u svim ta£kama iz R i konvergencija je uniformna
na kona£nim zatvorenim razmacima;
+∞
c) postoji 0 < ρ < +∞ takav da an xn apsolutno konvergira na (−ρ, ρ) i
P
n=0
divergira za |x| > ρ. Konvergencija je uniformna na svakom razmaku [−δ, δ] ⊂
(−ρ, ρ).
Denicija 54.1. ρ se zove polupre£nik konvergencije stepenog reda. Skup ta£aka
na kojima stepeni red (1) konvergira zove se interval konvergencije.
Zavisno od reda, interval konvergencije reda (1) moºe biti bilo koji od oblika
(−ρ, ρ), (−ρ, ρ], [−ρ, ρ), [−ρ, ρ]. U slu£aju kad red (1) konvergira samo u ta£ki
x = 0, uzimamo da je ρ = 0, a u slu£aju konvergencije u svim ta£kama, ρ = +∞.
, ako 0 < lim n |an | < +∞,

 1√
p
 n

 lim |an | n→+∞
 n→+∞
Teorem 54.2. ρ = 0, ako je lim n |an | = +∞,
p
 n→+∞ p
ako je lim n |an | = 0.

 +∞,

n→+∞
+∞
Dokaz. Posmatrajmo an xn za ksno x. Prema Cauchyevom korijenom kri-
P
n=0
teriju, ovaj red apsolutno konvergira ako je lim n |an xn | < 1, tj. ako je
p
n→+∞
|x| lim n |an | < 1 (*).
p
n→+∞
U slu£aju lim n |an | = 0, (*) je ispunjeno za ∀x. Dakle, red je apsolutno
p
n→+∞
konvergentan na (−∞,p
+∞).
Ako je 0 < lim n |an | < +∞, onda imamo apsolutnu konvergenciju za
n→+∞
|x| < 1√
n
.
lim |an |
n→+∞
Takoer, prema Cauchyevom korjenom kriteriju imamo divergenciju ako je
|an | > 1 (**), tj. ako je |x| > .
p 1√
|x| lim n
n
n→+∞ lim |an |
n→+∞
U slu£aju lim |an | = +∞, (**) je zadovoljena za ∀x 6= 0. Dakle, (1)

p
n
n→+∞
tada konvergira samo za x = 0.
Teorem 54.3.

ρ = lim aan+1 ako ovaj limes postoji ili ako je jednak +∞.
n
n→+∞
Dokaz. Prema
D'Alembertovom
kriteriju
imamo
apsolutnu konvergenciju ako
an+1 xn+1
je lim an xn < 1, tj. |x| lim an < 1.
an+1
n→+∞ n→+∞
133

Ukoliko je lim aan+1
n
= 0, onda je uvijek ispunjena posljednja nejednakost

n→+∞
i ρ = +∞.
Ukoliko je 0 < lim aan+1n
< +∞, onda imamo apsolutnu konvergenciju

n→+∞

za |x| < lim aan+1
n
, a divergenciju ako je |x| > lim aan+1
n
.
n→+∞ n→+∞
Ako je lim aan+1

n
= +∞, onda imamo konvergenciju samo za x = 0. Tada

n→+∞
je ρ = 0.
+∞
Primjer 54.1. Posmatrajmo red xn
. Imamo da je
P
nα
n=1
1 α
n+1
ρ= lim nα
1 = lim = 1.
n→+∞
(n+1)α
n→+∞ n
+∞
a) Ako je α = 0, na² red je geometrijski red xn (bez prvog £lana). On
P
n=1
konvergira na (−1, 1).
+∞ +∞
(−1)n
b) Ako je α = 1, onda 1
divergira, dok konvergira prema
P P
n n
n=1 n=1
Leibnizovom kriteriju. Dakle, interval konvergencije je [−1, 1).
c) Ako je α > 1, onda red apsolutno konvergira za |x| ≤ 1. Interval konver-
gencije je [−1, 1].
+∞
d) Za red n xn
interval konvergencije bi bio (−1, 1].
P
(−1) n
n=1
54.1 Neprekidnost sume stepenog reda

+∞
Neka je ρ > 0. Red an xn konvergira uniformno na [−δ, δ] ⊂ (−ρ, ρ). Po-
P
n=0
+∞
²to su svi £lanovi reda neprekidne funkcije, onda je i suma f (x) = an xn
P
n=0
neprekidna na (−ρ, ρ).
+∞
Teorem 54.4 (Abel). Neka je an xn za ∀x ∈ (−ρ, ρ). Ako red
P
f (x) =
n=0
konvergira u ta£ki ρ, onda je lim f (x) = f (ρ). Analogno u ta£ki −ρ.
x→ρ−0
54.2 Integriranje stepenog reda

+∞
Teorem 54.5. Neka je ρ > 0. Stepeni red an xn se moºe integrirati £lan po
P
n=0
£lan unutar (−ρ, ρ) i vrijedi
Zx +∞
! +∞
xn+1
za ∀x ∈ (−ρ, ρ) .
X X
n
an t dt = an
n=0 n=0
n+1
0
134
+∞
Primjer 54.2. Red (−1) xn ima radijus konvergencije ρ = 1. Red diver-
n
P
n=0
+∞
gira i u −1 i u 1. Integrirani red n xn+1
prema Leibnizovom kriteriju
P
(−1) n+1
n=0
konvergira u x = 1. Dakle, kod polaznog reda interval konvergencije je (−1, 1),
a kod integriranog je (−1, 1].
+∞
Suma polaznog reda je n 1
za x ∈ (−1, 1). Za takvo x imamo
P
(−x) = 1+x
n=0
+∞ Zx
xn+1 dt
= ln (1 + x) .
X n
(−1) =
n=0
n+1 1+t
0
+∞
(−1)n
Po²to konvergira, onda po Abelovom teoremu imamo
P
n+1
n=0
+∞ n−1 +∞ n
(−1) (−1)
= lim ln (1 + x) = ln 2.
X X
=
n=1
n n=0
n+1 x→1−0
54.3 Diferenciranje stepenog reda

+∞
Teorem 54.6. Neka je an xn = f (x) za x ∈ (−ρ, ρ), ρ > 0. Tada je f
P
n=0
diferencijabilna funkcija na (−ρ, ρ) i vrijedi
+∞ +∞
nan xn−1 za ∀x ∈ (−ρ, ρ) .
X X
f 0 (x) = nan xn−1 =
n=0 n=1
+∞ +∞
Primjer 54.3. Red xn
konvergira na [−1, 1]. Diferencirani red xn−1
P P
n2 n
n=1 n=1
konvergira na [−1, 1).
Primijetimo da pri integriranju i diferenciranju stepenog reda polupre£nik

konvergencije ostaje nepromijenjen.
55 STEPENI REDOVI I TAYLOROVI REDOVI
+∞
Neka je f (x) = an xn za ∀x ∈ (−ρ, ρ), ρ > 0. Znamo da postoji f 0 (x) =
P
n=0
+∞ +∞
nan xn−1 . Postoji i f 00 (x) = n (n − 1) an xn−2 . Nastavljaju¢i ovaj postu-
P P
n=1 n=2
+∞
pak, vidimo da postoji f (k) (x) = n (n − 1) · · · (n − (k − 1)) an xn−k i vrijedi
P
n=2
135
f (k) (0)
f (0) = a0 , f 0 (0) = a1 , f 00 (0) = 2·1·a2 ,. . . , f (k) (0) = k!ak . Dakle, ak = k! .
Zna£i,
+∞ +∞ (n)
f (0) n
x .
X X
an xn =
n=0 n=0
n!
+∞
Da smo krenuli od an (x − c) = f (x) na (c − ρ, c + ρ), dobili bismo
n
P
n=0
+∞ (n)
f (c)
(x − c) .
X n
f (x) =
n=0
n!
Red na desnoj strani zovemo Taylorovim redom funkcije f .

Stepeni red je Taylorov red svoje sume.
Obratno, moºe se desiti da funkcija f ima sve izvode. Onda moºemo napisati
njen Taylorov red, ali on ne mora konvergirati ka funkciji f .
n−ta parcijalna suma Taylorovog reda je u stvari Taylorov polinom n−tog
stepena.
Funkcija f (x) = ex ima izvode svakog reda i vrijedi f (n) (0) = e0 = 1

za ∀n ∈ N. Prema Taylorovoj formuli je f (x) = Tn (0, x) + rn (0, x), pa je
n
ex = xk
+ rn (0, x). Za ostatak imamo
P
k!
k=0
f (n+1) (c) n+1 xn+1

rn (0, x) = x = ec · → 0 kad n → +∞ za ∀x ∈ R.
(n + 1)! (n + 1)!
Dobijemo da je ex suma svog Taylorovog reda u okolini 0 (MacLaurinovog

reda):
+∞ n
x
.
X
ex =
n=0
n!
Primijetimo da za polupre£nik konvergencije ovog reda dobijamo
1
ρ = lim n!
1 = +∞.
n→+∞
(n+1)!
Funkcija f (x) = sin

x je beskona£no diferencijabilna. Vidjeli smo ranije da je
f (k) (x) = sin x + kπ
2 , pa je f (k)
(0) = 2 . Otuda je f
sin kπ (2n)
(0) = sin nπ = 0
if (0) = sin 2 + nπ = cos nπ = (−1) . Imamo
π n
(2n+1)

+∞
x2n+1
.
X n
sin x = (−1)
n=0
(2n + 1)!
136
Analogno, za f (x) = cos x imamo f (k) (x) = cos x+ kπ
2 , f 2 ,
(0) = cos kπ
(k)

(0) = cos nπ = (−1) i f (0) = cos 2 + nπ = 0, pa imamo

(2n) n (2n+1) π
f
+∞
x2n
.
X n
cos x = (−1)
n=0
(2n)!
Sli£no, dobijamo
+∞
x2n+1
shx ,
X
=
n=0
(2n + 1)!
+∞
x2n
chx = .
X
n=0
(2n)!
Svi ovi razvoji vaºe za ∀x ∈ R po²to rn (0, x) → 0 kad n → +∞ u formuli

kojom ove funkcije aproksimiramo Taylorovim polinomom n−tog stepena.
+∞
Posmatrajmo sada binomni red (1 + x)α = α
xn , α ∈
/ N0 . Polupre£nik
P
n
n=0
konvergencije je

α α(α−1)···(α−n+1)
n+1
= 1.
n
n!

ρ = lim = lim α(α−1)···(α−n+1)(α−n) = lim

n→+∞ α
n→+∞ n→+∞ α − n
n+1
(n+1)!
a) Ako je α ≤ −1 onda αn 9 0 kad n → +∞, pa red divergira u ta£kama

−1 i 1. Dakle, interval konvergencije je (−1, 1).

b) Ako je α > 0, onda se pomo¢u Raabeovog kriterija moºe pokazati apso-
+∞
lutna konvergencija reda α
, pa je interval konvergencije [−1, 1].
P
n
n=0
c) Ako je −1 < α < 0, onda se moºe pokazati da je interval konvergencije
(−1, 1].
56 STEPENI REDOVI U KOMPLEKSNOM PO-
DRUJU
+∞
Stepeni red u kompleksnom podru£ju je red oblika (1) an z n , (an )n=0 ⊂ C,
+∞
P
n=0
+∞
z kompleksna nezavisno promjenljiva. Op¢enitiji oblik an (z − c) smjenom
P n
n=0
promjenljive se svodi na prethodni. Sli£no kao u realnom podru£ju, mogu¢a su
tri slu£aja: p
a) lim n |an | = 0. Tada (1) apsolutno konvergira za ∀z ∈ C.
n→+∞
137
b) lim n |an | = +∞. (1) konvergira samo za z = 0. U ostalim ta£kama
p
n→+∞
divergira.
c) 0 < lim n |an | < +∞. Tada je ρ = polupre£nik konvergen-
p 1√
n
n→+∞ lim |an |
n→+∞
cije. U unutra²njosti kruºnice polupre£nika ρ, tj. u otvorenom krugu |z| < ρ,

na² red je apsolutno konvergentan. Konvergencija je uniformna na zatvorenim
krugovima |z| ≤ δ < ρ. Van kruºnice, za |z| > ρ, red divergira. Na samoj
kruºnici |z| = ρ mogu nastupiti razli£iti slu£ajevi.
+∞
Stepeni red zn
konvergira za ∀z ∈ C. Funkciju ez deniramo kao sumu
P
n!
n=0
ovog reda:
+∞ n
z
.
X
ez :=
n=0
n!
Hiperbolne funkcije u kompleksnom podru£ju deniramo sa
ez + e−z ez − e−z
chz := i shz := .
2 2
Predstavimo ih u obliku reda:
+∞ k +∞
! +∞ +∞
k k
1 z (−z) 1 X 1 + (−1) k X z 2n
chz = ,
X X
+ = z =
2 k! k! 2 k! n=0
(2n)!
k=0 k=0 k=0
+∞ k +∞
1 1 − (−1) k X z 2n+1
shz = .
X
z =
2 k! n=0
(2n + 1)!
k=0
Uvrstimo li z = ix, x ∈ R, dobijemo
+∞ 2n +∞
(i) x2n n x
2n
chix = = cos x,
X X
= (−1)
n=0
(2n)! n=0
(2n)!
+∞ 2n+1 2n+1 +∞ 2n+1
i x n x
shix = = i sin x.
X X
=i (−1)
n=0
(2n + 1)! n=0
(2n + 1)!
Odavde je
eix + e−ix eix − e−ix
cos x + i sin x = chix + shix = + = eix .
2 2
Ranije smo kompleksan broj z = u + iv √ predstavljali u trigonometrijskom
obliku z = ρ (cos ϕ + i sin ϕ), ρ = |z| = u2 + v 2 , cos ϕ = √u2u+v2 , sin ϕ =
√ v
u2 +v 2
. Sada vidimo z = ρeiϕ . To je eksponencijalni oblik kompleksnog broja.
Primijetimo da nam veza eiϕ = cos ϕ + i sin ϕ daje jednu od najpoznatijih
formula
eiπ + 1 = 0
138
koja veºe veli£ine 0, 1, π, e i imaginarnu jedinicu i.
−ix
Vidjeli smo da je cos x =chix = e +e . Kosinusnu funkciju u kompleks-
ix
2
nom podru£ju deniramo sa
eiz + e−iz
cos z := .
2
eix −e−ix
Analogno, zbog sin x = 1i shix = 2i , sinusnu funkciju u kompleksnom
podru£ju deniramo sa
eiz − e−iz
sin z := .
2i
Sada je lako napisati razvoje funkcija cos z i sin z u stepeni red:
+∞
z 2n
,
X n
cos z = (−1)
n=0
(2n)!
+∞
z 2n+1
.
X n
sin z = (−1)
n=0
(2n + 1)!
57 DVA TEOREMA WEIERSTRASSA
Mnoge funkcije koje se javljaju u primjenama spadaju u elementarne funkcije.

Elementarne funkcije su, kao ²to smo vidjeli, neprekidne unutar svog deni-
cionog podru£ja. Dosta drugih funkcija u primjenama su po dijelovima nepre-
kidne. Navodimo dva zna£ajna teorema Weierstrassa o neprekidnim funkcijama.
Prvi nam kazuje da neprekidne realne funkcije mogu zna£ajno odstupati od na²e
intuitivne predstave o njima.
Teorem 57.1. Neka je f neprekidna realna funkcija na [a, b] i ε > 0 proizvoljno
malo. Tada postoji polinom P takav da je |f (x) − P (x)| < ε za ∀x ∈ [a, b].
Drugi teorem kaºe da svaku neprekidnu funkciju na zatvorenom razmaku
(pa i funkcije o kojim govori prethodni teorem) moºemo po ºelji dobro unifor-
mno aproksimirati polinomom odgovaraju¢eg stepena. Polinomi, kao ²to znamo,
imaju kona£no mnogo maksimuma i minimuma, beskona£no puta su diferenci-
jabilni u svakoj ta£ci i svi izvodi reda ve¢eg od stepena polinoma su jednaki
nula.
Teorem 57.2. Postoji neprekidna funkcija koja nema izvod ni u jednoj ta£ki.
139

Biljeske Sa Predavanja IM1gfhgh

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Biljeske Sa Predavanja IM1gfhgh

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Inºenjerska matematika 1

Prof. dr. Muharem Avdispahi¢ i doc. dr. Zenan abanac

Univerzitet u Sara jevu

Elektrotehni£ki fakultet Sara jevo

Zimski semestar akademske 2017./2018. godine

38 INTEGRAL BINOMNOG DIFERENCIJALA 94

Skup N prirodnih brojeva je dat sa

Kao ²to znamo, prirodnih brojeva ima beskona£no mnogo.

Tvrdnja 1.1. Prostih brojeva ima beskona£no mnogo.

Skup Z cijelih brojeva deniramo kao Z := N ∪ {0} ∪ (−N), pri £emu je

Tvrdnja 1.2. Ne postoji racionalan broj takav da je njegov kvadrat jednak 2.

Prosti brojevi su zna£ajni u teoriji kodiranja (kriptograji).

Dakle, broj £iji je kvadrat jednak broju 2 nije racionalan.

R3. (∃0 ∈ R) (∀x ∈ R) x + 0 = x (egzistencija neutralnog elementa)

R1 - R4 govore da je (R, +) Abelova (komutativna) grupa.

R5 - R8 govore da je (R \ {0} , ·) Abelova (komutativna) grupa.

R1 - R9 govore da je (R, +, ·) polje.

R12. (∀x, y, z ∈ R) x ≤ y ∧ y ≤ z =⇒ x ≤ z (tranzitivnost)

R10 - R12 nam govore da je skup R parcijalno ureen, a zajedno sa R13 da

Veza izmeu aksioma II i III grupe

(R, +, ·, ≤) je ureeno polje.

Skup Q zadovoljava aksiome R1 - R15. Ako nanesemo racionalne brojeve

Dakle, imamo a < n < b, pri £emu je n racionalan broj.

Denicija 1.2. Neka je X neprazan podskup skupa realnih brojeva. Za skup

Sli£an teorem vrijedi i za skup koji je ograni£en odozdo. Naime, on ima

Denicija 1.3. Najmanja gornja granica skupa X se zove supremum skupa X

Denicija 1.4. Za ta£ku a ∈ R kaºemo da je ta£ka nagomilavanja nepraznog

Primjer 1.1. i) Broj 0 je ta£ka nagomilavanja skupa :n∈N .

ii) Skup ta£aka nagomilavanja skupa (a, b) je [a, b].

Denicija 1.5. Niz u nepraznom skupu X je svako preslikavanje iz skupa N u

Skup R ima sljede¢u osobinu:

Denicija 1.6. Kaºemo da su dva skupa X i Y ekvipotentna, ili da imaju istu

Sljede¢a tvrdnja je posljedica Cauchy-Cantorovog teorema

Vidimo da skupovi N i R, iako beskona£ni, nisu ekvipotentni, pa imamo dvije

Denicija 1.7. Kaºemo da je familija otvorenih intervala {Uα }α∈A pokriva£

2 GRANINA VRIJEDNOST NIZA

Denicija 2.1. Za niz realnih brojeva (an )∞

broj K takav da je K1 < ε. Za n > K vrijedi n1 < K1 < ε. Kako je 0 < n1 , to

Grani£na vrijednost niza je ta£ka nagomilavanja niza. Ako postoji limes

ima dvije ta£ke gomilanja, 1 i −1.

Teorem 2.1. Svaki konvergentan niz je ograni£en.

Teorem 2.2. Ako je n→∞

Dokaz. Neka je lim an = A i neka je ε > 0. Tada ∃K ∈ N takav da ∀n > K

Teorem 2.3. Ako je lim an = A, lim bn = B i an ≤ bn za ∀n ∈ N, onda je

cn ≤ bn za ∀n ∈ N i lim an = lim bn = A, onda je i lim cn = A.

Vidimo da je prostor nizova sa ovako deniranim operacijama sabiranja nizova

Teorem 2.5. Neka je n→∞

i) lim αan = α lim an = αA, α ∈ R,

ii) lim (an + bn ) = A + B ,

iii) lim (an bn ) = AB ,

|an bn − AB| = |an bn − an B + an B − AB| ≤ |an bn − an B| + |an B − AB|

Posmatrajmo razli£ite slu£ajeve za q .

Za q = 0 jednakost je o£igledna. Za q 6= 0 je |q| 1

Rastu¢e, nerastu¢e, opadaju¢e i neopadaju¢e nizove jednim imenom zovemo

bilo kakav ograni£en monoton niz.

jednakosti i uzimaju¢i u obzir da tada an → A i n1 → 0, dobijamo A = 1q A, tj.

za ∀n > n0 , pa je 0 < an+1 < an za ∀n > n0 . Niz je monotono opadaju¢i

Dakle, niz xn je monoton (monotono rastu¢i) i ograni£en odozgo brojem 3, a

Pokaºimo sada da postoji lim yn i da je lim yn = e. Imamo

Pu²taju¢i da n → ∞, dobijamo da je y ≥ 1 + 1!1 + 2!1 + · · · + k!1 = xk . Sada,

Denicija 6.1. Za niz (an )∞

(∀ε > 0) (∃N ∈ N) takav da je |an − am | < ε za ∀n, m > N .

Teorem 6.1. Niz je Cauchyev ako i samo ako je konvergentan.

Prof. dr. Muharem Avdispahi¢ i doc. dr. Zenan abanac

Skup Z cijelih brojeva deniramo kao Z := N ∪ {0} ∪ (−N), pri £emu je

Prosti brojevi su zna£ajni u teoriji kodiranja (kriptograji).

R10 - R12 nam govore da je skup R parcijalno ureen, a zajedno sa R13 da

Veza izmeu aksioma II i III grupe

(R, +, ·, ≤) je ureeno polje.

Denicija 1.2. Neka je X neprazan podskup skupa realnih brojeva. Za skup

Denicija 1.3. Najmanja gornja granica skupa X se zove supremum skupa X

Denicija 1.4. Za ta£ku a ∈ R kaºemo da je ta£ka nagomilavanja nepraznog

Denicija 1.5. Niz u nepraznom skupu X je svako preslikavanje iz skupa N u

Denicija 1.6. Kaºemo da su dva skupa X i Y ekvipotentna, ili da imaju istu

Denicija 1.7. Kaºemo da je familija otvorenih intervala {Uα }α∈A pokriva£

2 GRANINA VRIJEDNOST NIZA

Denicija 2.1. Za niz realnih brojeva (an )∞

Vidimo da je prostor nizova sa ovako deniranim operacijama sabiranja nizova

Denicija 6.1. Za niz (an )∞

Denicija 7.1. Ako je a1 , a2 , . . . , an , . . . niz i n1 < n2 < n3 < · · · rastu¢i niz

Posmatrajmo niz ak = inf xn . Zbog osobine inmuma vrijedi a1 ≤ a2 ≤ · · · ≤

Sada ¢emo dati formalnu (matemati£ku) deniciju pojma reda.

Dobijeni skup sa ovako deniranim operacijama je polje kompleksnih brojeva

Meu svim elementarnim funkcijama interesantne podklase su:

Denicija 15.1. Za funkciju y = f (x) kaºemo da je algebarska funkcija ako

gdje su Pi (x), i = 0, 1, . . . , n polinomi sa cjelobrojnim koecijentima.

Pogledajmo sada kako izgledaju graci elementarnih funkcija u uºem smislu.