Nigel Havens - Koja Je Vaša Mantra

KOJA JE VAŠA MANTRA?
NIGEL HAVENS
"Sanskrt je poseban
jezik. Taj jezik
ima u sebi kvalitete
koje nema niti jedan
drugi jezik. Sanskrt
su, naime, uobličili
savršeni jogini. Nakon
što su ostvarili jedinstvo
s Apsolutom, u
njihovoj su svijesti
počeli odzvanjati određeni
zvukovi. Uskoro,
oni su dobili svoj
jezični oblik - sanskrt.
Čak i kod osoba, koje
ne poznaju taj jezik,
uočljivo je da vibracije
sanskrta utiču
na njihovu čistu
svijest
."
Charles Berner
KAZALO
Uvod u mantrajogu
Hinduistička božanstva
Tehnika meditacije s mantrom
Liturgija mantrajoge
Praksa u grupi
Univerzalne mantre
Kontrola uma
Astralni svijet
Čovjekova volja
Metafizičke mantre
Biđa mantre
Vaše mantre
Samoostvarenje
UVOD O MANTRAJOGU
Prije više od tri i pol tisućljeća u dalekoj se

Indiji pojavljuju prve grupice entuzijasta, koje se izdvajaju
od tradicionalnih štovatelja raznih božanskih sila,
da bi u tišini pustinjskog mrtvila pronašli jasne odgovore
na pitanja, ona poput: "Tko smo mi doista?", "Kakva
su uistinu sva ta spominjana božanstva?", "Sto je
zapravo ono što nazivamo životom?" i slično.
U ovom djelu neću govoriti o tome što su
otkrili na kraju svojega puta, već o nekim njihovim
uzgrednim otkrićima do kojih su došli tumarajući
hodnicima psihe, koje su znatno kasnije zapadnjački
psiholozi prozvali hodnicima podsvjesnog, arhetipskog
i slično. Kako ta njihova otkrića izravno objašnjavaju
zašto se naš um ponaša upravo onako kako se ponaša,
svi oni što pokušavaju pomiriti zaboravljena duhovna
znanja s priznatom znanošću kao što je zapadnjačka
psihologija, nazivaju ih arhaičnim psihološkim otkrićima,
što ona donekle i jesu.
Doktrina, proistjekla iz zapažanja tih prvih
mistika Indije, naziva se joga (sanskrt. izjednačenje), a
njen konačni cilj je iskustvo koje naznačuju nazivi
poput "prosvjetljenje", "iskustvo apsolutne realnosti",
"doživljaj stapanja subjekta i objekta" i mnogi drugi.
Slijedeći upute ove knjige, teško da ćete
doživjeti jedno takvo iskustvo, prvenstveno stoga što
većina Vas nije duševno spremna za takva iskustva, ne
zna što bi takvo iskustvo trebalo predstavljati i vrlo
vjerojatno niti ne teži takvom iskustvu.
Zato ćemo se ovdje baviti metodologijom
samorazvoja, čija glavna namjena je uspostavljanje
smirenog uma, pročišćenih osjećaja, nepokolebljive volje
i uvjeta za istinsko razumijevanje onoga što je u
čovjeku. Ograničen cilj napora, na koje Vas želim ovdje
nagovoriti, bio bi, ukratko, približavanje nekoj istinskoj
unutrašnjoj sreći, jer sva naša nesreća nije ništa drugo
do nedostatak ovih kvaliteta, do koga je došlo uglavnom
stoga što živimo u svijetu koji je idealno mjesto da
se takvo što dogodi.
U terminu "mantra joga" nalazimo još jedan
poznat pojam, a to je mantra (sanskrt. oruđe uma,
izreka). Mantre su kratke riječi ili sintagme sastavljene
ili od sanskritskih hinduističkih i tantrističkih tajnih
slogova, ili od imena bogova bogatog indijskog panteona,
ili od odabranih citata iz indijskih mudrih svetih
spisa.
Čemu služe mantre?
Prema definicijama uglednih povjesničara
religija, mantre su zapravo: "magične formule utemeljene
na vjerovanju u nadnaravnu moć, koja je inherentna
zvuku, a izazivaju unutarnju vibraciju koja
pomaže koncentraciji duha i samoostvarenju", odnosno
"mistični stihovi indijskih svetih spisa, skrivenog značenja,
koje često rabe indijski duhovni učitelji (sanskrt.
gurui) da bi inicirali svoje učenike u duhovnu znanost;
nešto nalik zazivima, bajalicama ili molitvama" (Angela
Tilby i John Hinnells).
Djelovanje mantri ne mora odmah biti očigledno,
niti naročito učinkovito, no to je nešto što
dotiče većinu naših ozbiljnijih pothvata. Ne bismo
trebali, stoga, posebno naglašavati da mantrajoga
zahtijeva vrlo uporne duhovne aspirante, u kojima
barem djelomice titraju odvažnost i nepokolebljivost,
vrline kojima su bili naoružani drevni mistici, bilo Indije
ili neke druge sredine.
Učenik mantrajoge mora dosljedno provoditi
program koji si zacrta. Odluči li, na primjer, 1080 puta
ponoviti neku mantru određenog dana, a bude u tome
ometen već nakon što je mantru ponovio tek nekoliko
stotina puta, novi ciklus trebao bi započeti ponovo od
nule.
Ovakav pristup mantrajogi, objašnjava uvaženi
ljekar i jogin Indije Swami Sivananda, snaži volju
praktičara i omogućava mu brži, odnosno ikakav stvarni
progres. Čim sjedne na svoje mjesto za meditaciju,
praktičar mantrajoge, nastavlja Sivananda, mora zaboraviti
sve svoje druge obveze, aspiracije, prohtjeve i
ideje.
Posao, što ga očekuje, naime, nije nimalo lak
i svodi se uglavnom na nadmudrivanje s vlastitim umom,
koji će nuditi i obećavati sve samo da bude pošteđen
daljnjem izlaganju meditaciji i utjecaju mantri. Naš um,
naime, ne nalazimo u stanju smirenosti i jasne
pozornosti; stanju koje smo naznačili kao neko naše
nužno odredište. U početku raspolažemo s dosta slabim
i nervoznim umom, naviklim na stalne podražaje, čija
je ovisnost o sadržajima svijesti vrlo jaka; možemo reći
nalik ovisnosti okorjelog narkomana o heroinu ili
kokainu.
Ukratko, udubljenost u neku mantru i njeno
značenje, odnosno duže ponavljanje neke mantre (sanskrt.
japa) nešto je što naš prilično neuvježban um -
uopće ne impresionira, te zahtijeva određeni napor.
Mantra tako postaje oruđe onih koji su
nezadovoljni kontrolom, koju imaju nad svojim umom,
svojim psihičkim stanjem kao i iskorištenjem vlastitih
kapaciteta, odnosno oruđe onih koji žele unijeti neki
red u swoj psihički život i potaknuti svoje latentne
moći.
Mora li to biti mantra? Ne, no može biti, a
to je vrlo bitno! Uporaba riječi u službi skrivene istinske
volje čovjeka je prastar nauk. "U početku bijaše Riječ,
Riječ bijaše s Bogom i Riječ bijaše Bog", navodi Ivan
u Svetom pismu. Tisuću godina ranije u Rig Vedi
nalazimo sličnu misao: "U početku bijaše Vrhovni Bog
s kojim bijaše i Riječ; ta Riječ bijaše isto što i Vrhovni
Bog". Moć riječi je ono na čemu se zasniva i moć
mantre.
Zašto baš riječi imaju takvu moć, a ne slike
ili okusi? I oni neosporno imaju svoju skrivenu moć,
no prema indijskom metafizičkom učenju, oslobađanje
svijeta oblika iz kvintisencije prabitka potaklo je, prije
svega drugog, j edan naročit zvučni učinak, te bi stoga
zvukovima u prirodi trebalo pridodavati osobitu pozornost.
Čovjek, uostalom mora nešto prihvatiti kao
svoj duhovni put. Ma što to bilo, kako ističe Meister
Eckhart, najznačajniji njemački dominikanski mistik rane
renesanse, ono će zasigurno obuhvaćati ono čemu se
teži.
"Ono što Bog čovjeku ponudi u jednoj alternativi,
dobro je i u svim drugim dobrim alternativama.
Zato čovjek treba svoju alternativu smatrati idealnom,
ne zbog nje same, već zbog toga što ona uključuje
sve dobre alternative. Čovjek mora, naime, u svakoj
prilici činiti samo jedno, on ne može činiti sve. To
mora biti učinjeno u jednom, koje obuhvaća sve, jer
kada bi čovjek pokušao učiniti sve i udaljio se od svog
načina, prihvaćajući načine drugih, potakao bi veliku
nepostojanst.
Neka čovjek prihvati jedan dobar način usvojen
od Boga, ostane uvijek uz njega, unese u nj sve dobre
načine i neka ne započinje danas jedno, a sutra drugo,
u strahu da nešto ne propusti. Jer, s Bogom se ništa
ne može propustiti." Mantra bi, ukratko, trebala biti
prilično zahvalno sredstvo za ostvarenje navedenih
postignuća. "Jednom dobivene od duhovnog učitelja",
piše jedan od najboljih poznavatelja ovog predmeta,
antropolog Mirceae Eliade, "mantre imaju neograničenu
moć. U Sadhanamali, tantrističkom tekstu velikog značaja,
tvrdi se čak bez oklijevanja da ne postoji ništa
što se ne bi moglo ostvariti mantrama, ukoliko ih se
primjeni po pravilima. Može se čak postati i Buda.
Mantra "lokanata", na primjer, rasterećuje čovjeka svih
mogućih grijeha, dok je mantra "ekađata" toliko moćna
da praktičar, čim je izgovori, postaje zaštićen od svake
moguće opasnosti ... "
Psihološki pak promatrano, mantre su riječi sa
skrivenom porukom, koje dugotrajnim ponavljanjem
uzurpiraju čovjekovu svijest i podsvijest potičući u njima
neminovno napetost između psihizama koji su u opreci
s tom porukom.
Zamislimo da netko, tko sebe doživljava kao
nervoznu i napetu osobu, meditira s mantrom koja
pobuđuje smirenost uma, sklad u duši i slično. Odabrana
mantra ubrzo će se sukobiti s dijelovima njegove
osobnosti, koji inzistiraju na tome da je on nervozna
osoba, da je nemoguć raskid od nervoze i slično.
Nastala napetost učinit će ga isprva još nervoznijim,
jer neželjeni psihizmi uvijek reagiraju, pri našem
pokušaju da ih anuliramo, još snažnijim impulsima baš
kao što zvijer, koju lovimo, postaje nejneugodnija nakon
što je stjeramo u kut.
Dakle, mantra, dovoljno dugo poslužena vlastitom
umu, nužno izaziva ono što u psihologiji nazivamo
abreagiranjem, odnosno neugodno oslobađanje prisutnih
ili potisnutih čuvstava, koja nisu u skladu s datom
mantrom. Ishod može biti dvojak. Praktičar će ili
odustati od svega, jer nije u stanju proživjeti fazu
abreagiranja, ili će mantrom očistiti dio nezdravih
psihizama koji se nađu na putu njegove motivacije.
Istraživači praktične "znanosti" o djelovanju
mantrajoge (sanskrt. mantravidya) zaključili su da
postoji nekoliko preduvijeta ili pravila za pravilnu
uporabu mantri od kojih devet možemo naznačiti kao
naročito važna za praktičara mantrajoge.
1) Kao prvo, on bi trebao pronaći primjeren

prostor za svoju meditaciju u kojem neće biti
uznemiravan. Po mogućnosti, trebao bi sjediti uvijek
na istom mjestu sobe dok meditira.
Izuzetak će biti izleti u prirodu, koje također
može iskoristiti za duhovnu praksu (sanskrt. sadhana).
Meditiranje na istom mjestu stvara kod praktičara
uvjetne reflekse što mu omogućavaju lakše opuštanje
i bolju koncentraciju.
2) Povoljno je, također, odrediti stalno vrijeme
meditacije radi istog učinka. U Indiji se smatra da je
najpovoljnije vrijeme meditacije neposredno pred izlazak
Sunca (sanskrt. brahmamurta), jer tada meditiraju svi
jogini, što kod praktičara može stvoriti povoljan
psihološki učinak. Kako ovdje u Europi, zbog vremenske
neusklađenosti, Sunce ne izlazi u isto vrijeme - ovo
pravilo se toliko ne odnosi na nas.
3) Položaj tijela tijekom meditacije mora biti
takav da ne iskrivljuje kralješnicu. Ovo je naročito
važno jer na taj način sprječavamo da somatski učinci,
koje potiče meditacija, postanu nelagodni ili
nepodnošljivi. Uobičajena poza za meditaciju je sjedeći
položaj s prekriženim nogama.
4) Meditant bi, prema savjetu indijskih jogina,
trebao obvezatno biti okrenut tijekom meditacije prema
istoku ili sjeveru. Za ovo pravilo ne nalazimo bilo
kakvo logično objašnjenje.
5) Tvrdi se da je idealno ukoliko meditant
može sjediti na bijeloj prostirci ispod koje se nalazi
jelenja koža (sanskrt. kushamat). Niti ovo pravilo ne
možemo objasniti, što nas ne treba sprječavati da ga
prihvatimo. Onima, koje ne zadovoljava da čine nešto
za što ne nalaze neko racionalno objašnjenje, predlažem
da pročitaju sveukupna djela Carla Gustava Junga u
kojima se nude određena objašnjenja o akauzalnim
magijskim učincima određenih objekata na čovjekovu
podsvijest, svijest i nadsvijest.
6) Valjan izbor mantre iduće je pravilo. Ovo
pravilo sada nećemo komentirati, jer je izbor mantre
ionako glavna tema ovog djela.
7) Jedno od važnijih pravila zahtijeva od
praktičara mantrajoge da bude potpuno sabran i koncentriran
tijekom meditacije. Svi znamo da je pozornost
usmjerenost psihomotoričke i psihičke aktivnosti prema
doživljavanju izabranog sadržaja, popraćena nepozornošću
prema irelevantnim sadržajima svijesti. Praktičar
bez dovoljnog iskustva u meditaciji s mantrom nije u
stanju oduprijeti se tim irelevantnim sadržajima, ma
koliko se trudio. Svako malo, njegov um opsjedaju
misli koje nisu vezane uz mantru i to je za očekivati,
no vremenom njegova sabranost tijekom meditacije
mora biti sve izražajnija.
8) Osobni život praktičara mantrajoge mora
biti sukladan s težnjom i ciljem. On ne može pola
sata dnevno u meditaciji izigravati "sveca", a već u
idućih nekoliko sati sudjelovati u nekim priglupim
razgovorima u kakvom izgubljenom društvu, toksinizirati
se duhanom, alkoholom i narkoticima ili tupo buljiti
u televizor ili računalo. Nešto od toga mora izbaciti
iz svog života, bilo meditaciju bilo ovo drugo.
9) Posljednje važno pravilo obvezuje praktičara
mantrajoge da meditira barem 20 minuta dnevno, jer
je to minimalno vrijeme potrebno da se potaknu psihološki
procesi što mogu u dogledno vrijeme izazvati
primjerenu promjenu kod praktičara. Nakon određenog
vremena praktičar može produžiti trajanje meditacije
(sanskrt. dhyana) na 40 minuta ili na 1 sat i 20 minuta.
Osobama, koje nisu stručno nadzirane od
iskusnog majstora ovakve prakse, ne savjetuje se da
same meditiraju duže od tog vremena. Indijski gurui
preporučuju da se svaka mantra ponavlja minimalo 108
puta ili u nekoliko navrata po 108 puta. Broj 108 ima
posebno sveto značenje u indijskoj gnozi i hinduističke
krunice (sanskrt. japamala) sačinjene su upravo od tog
broja zrnaca.
Osim svakodnevnog meditiranja s mantrom,
praktičarima mantrajoge preporuča se povremeno
meditiranje uz mantru neprekidno tijekom više dana
(sanskrt. purascharana).
Najednostavniji način da se provede takva
praksa je odlazak na planinarenje tijekom vikenda u
neko manje posjećivano sklonište ili još bolje u neki
planinski dom ili hotel uz neko jezero ili more.
Tijekom ovog izlete nećete se družiti s ostalim
gostima, niti uzeti puni pansion, već ćete se hraniti
iznimno dijetno s malo voća i peciva. Koliko je to
moguće provodit ćete zavijet šutnje (sanskrt. mouna).
Naravno, tijekom ovog izleta ćete, također, seksualno
apstinirati (sanskrt. brahmacharya), što isključuje kako
seks sa drugima, tako i sa samim sobom. Po mogućnosti,
već nekoliko dana ranije treba početi s apstinencijom
od seksa.
Ovakav način života već sam po sebi dovodi
do određene psihološki vrlo zdrave situacije, kakva
izgleda teško ostvariva u zapadnjačkim gradovima koji
se predstavljaju kao vrela svakojakih stresova i jeftinih
strasti. Ipak, mantrapurašarana se nipošto ne preporuča
početnicima u meditaciji, već isključivo osobama koje
meditiraju barem godinu dana, dobro poznaju efekte
meditacije i pripremljeni su za eventualna neobična
psihološka iskustva, koja se realno mogu pojaviti tijekom
ovakve prakse.
Jedna od metoda mantrajoge je i metoda
zapisivanja mantri u zasebnu bilježnicu. Postoje, također,
mantre koje se najčešće pjevaju (sanskrt. kirtan).
Osobnost praktičara meditacije (sanskrt.
sadhaka) je ključni činbenik koji će uvjetovati svrhovitost
ovakvog izleta u neistražene sfere duha. Sva
moguća pravila, sve moguće mantre, samo su pomoćna
sredstva kojima manipulira svijest slijedeći svoju određenu
težnju. Praktičar, koji se upusti u ovakvo što,
čiji poteze proizlazi iz neprilagođenosti društvu, apatije
(sanskrt. alasya) i strastvene želje da se izbjegnu obveze
realnog života - napredovat će iznimno sporo ili će
čak, zbog pogrešne primjene meditacije, samo još više
otežati svoju situaciju.
Uglavnom, ovakve osobe brzo odustaju od
svega, jer je upravo uzrok njihovog psihološkog stanja
nemotiviranost da se suoče s barijerama i bilo kojom
težom aktivnošću. Poznato je da čovjek neće biti u
stanju zadovoljiti svoje više potrebe, kao što su potrebe
da se živi svjesno i potpuno, ukoliko nisu kod njega
primjereno zadovoljene tzv. niže potrebe, kako one
koje su nam svima poznate, tako i neke suptilnije kao
što je potreba za sigurnošću, samopoštovanjem i slično.
Osobama ovog tipa, preporuča se, stoga, da izbjegavaju
meditacije i da sebi kao prvi zadatak svojega stvarnog
duhovnog napretka, postave stabilizaciju svoga duševnog
stanja većim angažmanom u stvarnom životu.
Osoba, neopterećena sobom, zadovoljavajuće
situirana, čiji je emocionalni život normalno podmiren
- brže će napredovati kroz mantrajogu ili bilo koju
sličnu disciplinu. Uz navedeno, to mora biti osoba
dovoljno otvorena na mogućnost da postoje viša stanja
svijesti, da u čovjeku spavaju razne skrivene sile, da
stresovi nisu konstante, već da se čovjek može svjesno
mijenjati.
Napokon, to mora biti osoba dovoljno racionalna
da neće svojim sumnjivim rezultatima pripisivati
čudotvornost, osoba dovoljno objektivna da može
prepoznati koji se psiholopški procesi odvijaju u njoj
i kod koje je izražena potreba da se uvidi istina stvari.
HINDUISTIČKA BOŽANSTVA
Dužan sam Vam reći nešto i o hinduističkim

božanstima koja se obično spominju u složenijim
mantrama, jer to je predmet o kome ljudi obično
imaju mnoštvo krivih predodžaba. Napomenimo prvo
kako se svaki čovjek, bez obzira na svoje civilizacijsko
naslijede, može relativno lako sprijateljiti s indijskim
božanstvima, jer su ona lako prepoznatljiva kao
personifikacije određenih idealiziranih kreposti, realnosti,
postignuća i stanja koje su, zbog nagomilanih
uzajamnih predodžaba o njima, prerasle u jasne entitete
kolektivnog podsvjesnog, gdje djeluju kao svojevrsni
energetski centri pojedinih plemenitih i uzvišenih ideja.
Spomenimo konkretno neka od značajnijih
indijskih božanstava. Bog Agni, Bog vatre, jedno je od
tri glavna božanstva spomenuta u drevnim spisima Rig
Vede. Agni simbolizira vječnost i besmrtnost. On je
ujedno glasnik koji povezuje svijet čovjeka i svijet
božanskog ili apsolutnog.
Od vračeva šamanističkih kultova, preko mistika
hinduizma ili kršćanstva, sve do jednog Swedenborga
ili Bhomea, vatra se pojavljuje uvijek kao svojevrsni
agens što čovjeka razdvaja od profanog i uznaša u
božansko. Sjetite se, na primjer, starozavjetnog sveca
Ilije koji biva uznesen u Nebo u vatrenim kolima i
slično.
U vatri, naime, nestaju sva moguća ograničenja;
ona spaljuje svaku formu, a ono što ostaje je čisti
bitak. Bog Agni je, dakle, jednostavno simbol svake
težnje koja će u svojim određenim etapama morati biti
nemilosrdna prema onome što je ometa.
Bog Brahma, prikazan obično s četiri lica,
zauzima u indijskom panteonu izričito visoko mjesto.
On je bog, koji je udahnuvši i izdahnuvši,
kreirao pojavni svijet. Brahma nije pandan gnostičkom
Demiurgu, nižem božanstvu koje je stvorilo materijalni
svijet kao tamnicu duša, nije niti nešto nalik na Boga
Oca kršćanstva, upletenog u sve kontradikcije svijeta
u liku zamišljenog tužitelja i branitelja, dobročinitelja
i osvetnika, već prvenstveno sila kreativnosti.
Vrhovna božica indijskog panteona je Devi
koja se može pojaviti u obličju "majke svijeta" ili vrhovne
svjetlosti", no i kao "divlja božica" ili "demonska
božica", poput strašne Kali.
Složit ćemo se s time da ekstremnost onog
što nazivamo "ženskom prirodom" skriva ujedno najmračnije
opasnosti kao i najuzvišenije tajne. Kako je
ekstremnost također i mana "muške prirode", tek
sjedinjenjem ovih polariteta, opisanim u tantrističkim
spisima, dobivamo stanje u kome postoji sklad.
Psihološki promatrano, muškarci se ovdje
pozivaju na veće uvažavanje svoje "anime", koja će ih
učiniti suptilnijima, kreativnijima i humanijima, dok
ženama ostaje - u namjeri da lakše objektiviziraju svoje
ideje - da slušaju glas svog "animusa". Najpoznatije
božice indijskog panteoina su, osim Kali: Sita, Sarasvati,
Lakšmi i Durga, od kojih su posljednje tri družice
bogova indijskog Trojstva.
Bog Ganeša, prikazan kao božanstvo s glavom
slona, odgovara, donekle, Bogu Hermesu iz antičke
mitologije. Ganeša je simbol mudrosti, te se obično u
Indiji zaziva prije i na kraju svakog važnog pothvata.
Bog Ganeša je također simbol komunikacije, koja je
toliko površna među ljudima, no uz angažman može
prerasti u sredstvo kojim je moguće riješiti skoro sve
nesuglasice.
Iduće značajno indijsko božanstvo je Hanuman
koji simbolizira nepokolebljivost i snagu, odnosno one
kreposti koje nalazimo kod ljudi sposobnih da završe
svoj zadatak bez obzira na sve moguće i nemoguće
prepreke i bez obzira na veličinu samog zadatka.
Hanuman je, na neki način, svojevrsna praslika
ustrajnosti.
Kralj bogova u Rig Vedi znan je kao Indra.
Poput grčkog Zeusa i on je Bog Neba. Dok to nije
postao bio je prinuđen boriti se raznim drugim
božanstvima. Indrina temeljna osobina je odgovornost,
stav što moraju zauzeti svi koje okolnosti dovedu u
priliku da nekom budu nadređeni.
Bog Kama odgovara antičkom Erosu. Njegova
supružnica Rati personifikacija je zemaljskih žudnji.
Bog Kama indijska je personifikacija svake
zamislive ljubavi, od ljubavi koja ljude priljubljuje uz
život, do ljubavi koja ljudima omogućava krajnje
rasterećenje od ciklusa iznovnih rađanja.
Dok Bog Kama simbolizira ushićenost životom,
Bog ili demon Mara simbolizira strah od prolaznosti,
nepoznatog i promjene. Pred Budino prosvijetljenje
Mara se pojavljuje kao demon koji će iskušati Budinu
stvarnu želju za Istinom.
Bog Siva je razaratelj svake forme. On ruši
postojeće, kako bi drugi bogovi mogli opet stvarati.
Siva je "prvi jogin", svijest u kojoj se javlja težnja za
raspoistovjećenjem od profanog. Sve što postoji, Siva
će uništiti, no ne iz nekih niskih motiva, već da nam
pokaže da su istinske vrijednosti transcendentalne,
odnosno, poslužimo li se Isusovim riječima, "da ne
treba skupljati blaga na Zemlji", jer ona nisu nipošto
konkurentna duhovnom bogatstvu naše duše.
Višnu je vrlo omiljeno božanstvo u Indiji. To
je Bog sadašnjeg trenutka. Prije nego Siva razgradi
svaku formu - ona u Bogu Višnu, u prikazima često
u druptvu s mističnom zmijom Anantom, postoji kao
objekt što prikriva apsolut. Popularni Bog Krišna jedna
je od inkarnacija Boga Višnu. Krišna, prikazan često
uz kravu kako svira na flauti, personifikacija je svega
najljepšeg i estetski savršenog.
Jama je, napokon, indijski Bog smrti. Kada se
oslobodimo sentimentalnosti prema njoj, smrt za nas
postaje svakako najzagonetnija misterija. Prema indijskoj
gnozi, ona ne zahvaća čovjekovo Jastvo (sanskrt.
jivatma) koje će se iznova reinkarnirati na Zemlji. Ipak,
nova reinkarnacija donosi uvijek novu osobnost koja
nema sjećanje na prethodne živote, niti na smisao
smrti. Smrt je tako najintimnije čovjekovo iskustvo koje
ni s kime ne može podijeliti.
Kao što sam Vam dao naslutiti, spomenuta
božanstva lako možemo pretvoriti u sveopće simbole
određenih kvaliteta ili realnosti koje nipošto nisu
ekskluziva Indijaca, već opće vrijednosti ili opći pojmovi
objektivizirani djelomice u apstraktnim idejama, djelomice
u ovakvim romansiranim mitološkim peronifikacijama,
a djelomice u bezbroj sitnih životnih
prilika koje se dešavaju svakodnevno oko nas.
TEHNIKA MEDITACIJE S MANTROM
Ma s kojom mantrom meditirali, prakticirajući

je prolazit ćete kroz sličan psihološki proces koji ću
sada detaljno opisati.
1) Prvi korak je, dakako, odluka da se upustimo

u ovakvu praksu. Motiv za to može biti jenostavno
znatiželja ili neki intenzivniji osjećaj. Modele tih osjećaja
djelomice sam opisao u uvodnom poglavlju.
2) Sada možemo govoriti o samoj tehnici
meditacije. Praktičar mantrajoge sjeda u svoj meditativni
položaj (sank, asana), zatvara oči, opušta se i počinje
šapatom ili "u glavi" ponavljati neku univerzalnu mantru
ili svoju osobnu mantru. Pri tom je maksimalno otvoren
na to što bi se moglo s njime dogadati tijekom
meditacije. Ukoliko meditira s mantrom jasnih
indikacija, svo vrijeme zadržava jasnu namjeru da
krepost i zamišljene odlike te mantre postanu jasnije
izraženi u životu kao njegove vlastite. On uvijek ima
jasnu namjeru što želi postići s mantrom. To može
biti bolja kontrola uma, samopouzdanost, snažnija volja
ili nešto četvrto.
Kada primijeti da su mu misli odlutale, bez
panike vraća pozornost na mantru i tako svo vrijeme
meditacije. Ovaj korak nazivamo uvježbavanjem tehnike.
Više o smjeru koncentracije u meditaciji - u idućim
poglavljima.
3) Tijekom prvih par dana praktičar se obično
nalazi u fazi entuzijazma. Impresioniran prvim utiscima,
tijekom meditacije iz njegove podsvijesti izviru potisnuti
ugodni osjećaji, povezani s prisutnim i podsvjesnim
nadanjima, koja ga opuštaju i ispunjavaju.
4) Ubrzo, entuzijazam se stišava i nastupa prva
faza konfrontacije sa sadržajima svijesti koji su nelagodni
i odražavaju psihizme, što se nalaze u opreci
s ciljem. Praktičar ne smije potiskivati ružne osjećaje,
koji ga obuzimaju. Nezadovoljstvo u životu upravo i
je uzrokovano suvišnim potiskivanjima. Umjesto toga,
on sada propušta te osjećaje kroz sebe, pokušavajući
se od njih distancirati, tretirajući ih kao svojevrsne
mentalne nametnike na svojoj, u osnovi, neopterećenoj
istinskoj osobnosti.
Svo to vrijeme ponavlja svoju mantru. I u ovoj
fazi, praktičara povremeno obuzimaju snažni osjećaji
nalik blaženstvu ili različiti uvidi. Oni su posljedica
rada čovjekovih "ego zaštitnih mehanizama" što imaju
zadatak da psihički aparat ne postane suviše opterećen
s negativnim sadržajima. To su jednostavno kompenzacije,
a ne stvarna duhovna postignuća. Istodobno,
kod praktičara se postupno javlja averzija prema vlastitoj
mantri. Um, naviknut na mnoštvo sadržaja, opire se
jednoličnosti mantre i pokušava, na bilo koji način,
uvesti uobičajeni kaotični tijek misli.
5) U petoj fazi nastupaju prve snažnije krize.
Sada, kada je praktičar već pomalo očajan zbog razvoja
događaja, pomišlja da odustane od meditacije. Ova
kriza uistinu nije kriza nj egove istinske osobnosti, već
kriza određenih negativnih psihizama kojima, zbog
procesa meditacije, ozbiljno prijeti opasnost da budu
djelomice ili potpuno rasformirani. Spominjani "zaštitni
mehanizmi ega" čuvaju čovjeka od stresova, no kako
je psihički aparat čovjeka tako koncipiran, on i naglo
rasterećenje od neke neugodne slabosti, kao i moguće
napore koje bi takvo rasterećenje zahtijevalo - doživljava
kao svojevrsni stres.
Zamislimo osobu koja je, zbog svojih frustracija,
sramežljiva u kontaktu s drugima. Primijeni li neku
mantru koja daje samopouzdanost, odlučnost, snagu
volje i slično, u jednom će se trenutku naći u stanju
u kome postoje optimalni izgledi da sanira tu svoju
slabost. Podsvjesni strah od promjene, bez obzira što
govorimo o promjeni "na bolje", potiče iracionalne
strepnje. Iracionalna strepnja može se očitovati kao
zabrinutost da je meditacija potakla neželjene procese,
da ne djeluje kako smo željeli i da ne "čisti"
negativnosti, već samo ih provocira. Zanimljivo je da
praktičar tako razmišlja upravo sada kada se nalazi
pred razrješenjem svog problema. Kada je tek počeo
meditirati i još se nije ozbiljno niti uhvatio u koštac
sa svojim slabostima - vjerovao je da će mu meditacija
pomoći da ostvari duševni mir.
S druge strane ista osoba može biti zabrinuta
kako će reagirati kao osoba bez sramežljivosti, na koju
se djelomice već navikla kao na neko "nužno zlo".
Čovjek iz strahopoštovanja prema zlu često ima potrebu
da "štedi zlo" iako "zlo ne štedi njaga"! Iz ove situacije
postoji samo jedan izlaz! Praktičar mora vjerovati i
imati povjerenja u to da će providnost doprinijeti tome
da on završi posao na krajnje zadovoljavajući način.
Imajte na umu da je čovjekovo prirodno stanje
da ima slobodnu volju, duboke osjećaje i bistar um,
te da sve progresivne i evolutivne snage čovjeka proizlaze
iz same njegove neposrednosti. Izlazak iz bilo
kog psihotičnog stanja, izazvanog otuđenjem od sebe,
ne može polučiti nepovoljne učinke jer konfrontaciju
s istinom uvijek prati odgovarajuće buđenje takvih
iskonskih snaga koje podržavaju red i sklad.
Ako praktičar pomišlja da ništa neće postići
ovakvom praksom - to je također samo barijera. On,
trenutačno, ulaže intenzivan napor da razriješi tu
situaciju, intenztivniji no ikad, čak možemo reći i produktivniji
od nekog drugog napora - te s pravom može
očekivati neke rezulate. Oni su svakako sada realniji
nego prije kada nije ulagao nikakav napor da riješi
neki problem.
Stanje u kome se nalazite, a koje želite
promijeniti, fiktivna je stvar, jer Vi ste lako mogli biti
ponešto drugačiji i još uvijek to možete biti; u
čovjekovaoj je prirodi da se mijenja. Stoga svaki napor
koji uložite kroz meditaciju, a koji može biti izražen
u tendenciji da se distancurate od neke loše osobine
i usvojite neku bolju ili poljujate svoj egoizam (sanskrt.
ahamkara), nije uzaludan i Vi se praktično počinjete
mijenjati već od trenutka kada donesete odluku da to
učinite. Neuspjeh je stoga posve neobjektivan - postoje
samo veći ili manji uspjesi na ovom polju!
6) Prije ili kasnije praktičar meditacije ulazi u
tzv. fazu fenomena. Fenomeni uključuju niz neobjašnjivih
i neobičnih somatskih, vizuelnih i osjetilnih
senzacija, kao i niz čudnih osjećaja na koja nismo
navikli. Jedan od feneomena je tzv. katarza, tijekom
koje dolazi do naglog izljeva osjećaja žalosti i sućuti
što praktičara potiče na plač i slično.
Fenomenima ne treba posvećivati naročitu
pozornost, ma kako bili ugodni ili ne. Meditacija,
naime, smanjuje tenziju svijesti koja pokušava uobičajenim
čuvstvima sve kontrolirati, te se kao prirodni
proces u čovjeku javljaju nova čuvstva. Vizuelni i čulni
fenomeni mogu negativno utjecati na praktičara
meditacije ako ih ne tretira kao uobičajenu reakciju,
već počne sebi pripisivati naročitu važnost i neku
mesijansku ulogu, što nije smisao spiritualizacije.
Duhovni razvoj čovjeka zahtijeva od njega da
prvo počisti "smeće pred svojim pragom", da se savjesno
konfrontira sa svojim nedostacima, da bi tek potom
mogao doista biti samoostvarena osoba. Fenomeni ne
čine osobu samoostvarenom, oni su samo nešto neuobičajeniji
sadržaji duha kojih se normalna osoba ne
treba plašiti.
Skrenuo bih Vam pozornost na jedan somatski
fenomen koji često prati praktičare meditacije. Riječ
je o neobičnim trncima, koje praktičar osjeća u prostoru
kralježnice, koje ponekad prati i snažna toplina koja
se uspinje prema vrhu. U Indiji, ovaj se fenomen
povezuju s buđenjem tzv. kundalini energije. Indijski
mistici opisuju kundalini energiju kao svojevrsni
spremnik životne energije koji se nalazi u prostoru
između anusa i spolnog organa.
Postupno aktiviranje ove energije daje, prema
indijskoj gnozi, životnost svim tjelesnim i mentalnim
funkcijama čovjeka. Dublja mentalna iskustva, koja
ostvaruju ljudi u meditaciji, naglo izvlače veću količinu
te energije što dovodi do opisanih fenomena. Za nas
nije važno da budemo u to sigurni. Važno je da znamo,
ukoliko ovaj fenomen postane neugodan, da ga možemo
utišati ukoliko držimo kralješnicu uspravno, a na potiljak
stavimo maramicu namočenu u hladnu vodu.
7) U idućoj fazi bilježimo prve stvarne rezultate.
Osoba, koja je započela s meditacijom, sada je
primjetno smirenija, opuštenija, kreativnija i slično.
Učinak meditacije dovoljno je očit da i drugi primjećuju
na praktičaru meditacije određene povoljne promjene.
Nastupa faza ispunjenosti uspjehom, u kojoj praktičar
jasno uviđa da nije gubio vrijeme što mu daje poticaj
da nastavi s radom.
Faza ispunjenosti traje kratko, jer njegova
temeljna želja, a ta je da uspostavi sklad među svim
svojim željama, odmah nalazi novi zadatak kojeg treba
izvršiti da bi se ostvaro konačni cilj.
LITURGIJA MANTRAJOGE
Onima, koji žele dodatno urediti svoj prostor

za meditaciju, preporuča se da nabave sliku neke
prikladne jantre ili mandale. Jantre i mandale su
slikoviti prikazi indijske kozmogonije i sklada univerzuma,
koje možete nabaviti u specijaliziranim prodavaonicama.
Vrlo lijepe reprodukcije mandala i jantri naći
ćete i u raznim knjigama iz ovog područja. U nemogućnosti
da nabavite koju jantru ili mandalu, poslužite
se nekim običnim posterom što prikazuje zalazak Sunca,
morsku obalu, vrhove planina ili slično, koji ćete
postaviti na zid pored mjesta gdje meditirate.
Pogodni ugođaj za meditaciju stvorit ćete i
ukoliko zamračite sobu i upalite svijeću i mirisni štapić.
Poznato je da prigodna atmosfera ima znatan utjecaj
na subjekta. Mladić, koji poziva djevojku na večeru,
trudi se stvoriti određeni ugođaj u svojoj sobi kako bi
lakše ostvario ono što želi. Kada netko umre, ukućani
stvaraju određeni ugođaj u kući koja odražava njihovo
štovanje prema preminulom. Osobe, koje pozovu svoje
poslovne partnere na ručak, također se brinu da ugođaj
u njihovoj kući bude primjerena situaciji. Na isti način,
primjeren ugođaj pogoduje meditaciji.
PRAKSA U GRUPI
Svaka grupna duhovna praksa, pa i praksa

mantrajoge, daje naročito povoljne rezultate, jer sudionicima
omogućava razmjenu iskustava koja ubrzava
cijeli proces samoostvarenja. Postoje grupe, koje slijede
put mantrajoge, koje inzistiraju na individualnom radu.
To ionako imate, pa su za Vas svakako interesantnije
one grupe koje doista rade nešto u grupi.
Cilj sljedećih primjedbi, koje analiziraju svaki
pojedini elemenat što čini neku grupu, je da Vam
pomogne da prepoznate da li je neka duhovna grupa
koja upražnjava mantrajogu, s kojom ćete možda doći
u doticaj, dorasla svojoj svrsi ili nije.
Kao prvo, promotrite uvijek majstora koji
rukovodi grupom. To mora biti iskrena osoba koja ne
prikriva svoje slabosti nametanjem lažnog autoriteta,
dovoljno iskusna da može prepoznati bilo koje stanje
svojih učenika, te im dati primjeren savjet kako ga
prevladati.
Dobar majstor je ujedno i dobar psiholog.
Majstor koji nije u stanju da Vam na vaše izravno
pitanje da izravan odgovor, već Vas zamara pričama
0 tome kako ćete sami naći odgovor za nekoliko godina
1 slično - vjerojatno prikriva svoje neznanje. Za
autentičnog majstora mantrajoge, koji posjeduje
dovoljno iskustva, stvari su vrlo jednostavne. Neiskusan
majstor, kome je samome malo toga jasno, reći će
Vam da je duhovna doktrina nešto vrlo kompleksno,
odnosno nešto što Vi još ne možete razumjeti.
Promotrite zatim sljedbenike iste grupe.
Sljedbenici sumnjive duhovne grupe pričaju u zagonetkama,
neodređeno, konfuzno, skloni su tome da
preuveličavaju stvari i često pate od raznih psihoza.
Sljedbenici dosljednih duhovnih grupa govore iskreno
o svojim postignućima, realni su i njihovi iskazi dopiru
lako do Vas. Oni uvijek govore iz svog iskustva, dok
oni prvi uglavnom posežu za raznim citatima. Slično
tome, članovi neozbiljnih grupa često govore kritički,
no bez argumenata, o drugim tradicijama i nisu spremne
prihvatiti nove ideje, dok to u kvalitetnim duhovnim
grupama nije slučaj.
Posebnu pozornost posvetite metodama koje
upražnjava grupa. Kvalitetna duhovna grupa raspolaže
s kvalitetnim metodama samoostvarenja. Tehnologija
njihovih metoda je lako shvatljiva i pošteđena suvišne
mistifikacije. Metode neozbiljnih grupa svode se na
rituale čiji smisao nije jasan. Upitate li majstora ili
praktičara neke djelotvorne metode koje su čovjekove
reakcije na takvu praksu - dobit ćete precizne odgovore
kako ona djeluje. Upitate li isto majstora ili praktičara
neke sumnjive metode - biti će Vam rečeno da je to
relativno, da svatko ima svoj doživljaj i slično.
Nešto teže je procijeniti neku grupu po
barijerama s kojima se susreće. Atmosfera unutar šarlatanskih
grupa obično je lažno uljudna. Poklonici tih
grupa s oduševljenjem govore o fascinantnim i divnim
duhovnim iskustvima, koja su navodno imali ili trebaju
tek imati, a izbjegavaju govoriti o svojim barijerama i
sumnjama. Nasuprot tome, članovi uspješnih grupa
govore obično otvoreno o poteškoćama s kojima se
susreću, ne pokušavaju ikoga vrbovati za svoju stvar
lažnim obećanjima i slično. Imajte na umu da se
duhovni rast svodi upravo na prevladavanje raznih
barijera. Koliko je neka metoda djelotvornija - toliko
će više članove grupu suočavati s barijerama duhovne
staze, istodobno im ostavljajući uvijek dovoljno prostora
da ih mogu i riješiti.
UNIVERZALNE MANTRE
Kao što je već bilo navedeno, većina mantri

slavi neko od indijskih božanstava. Veličanjem nekog
boga, kao personifikaciju neke kreposti, čovjek, zapravo,
potvrđuje svoju svjesnost o nužnosti postojanja takve
kreposti, pa i svoju težnju da ona bude i njegov epitet.
Takva je mantra, na primjer, mantra "Đaja Ganeša"
često spominjana u raznim ceremonijama Indije. Bog
Ganeša je mudar, slobodan, taktičan te snalažljiv u
svim poteškoćama kakav i čovjek želi biti. Spomenimo
ovdje i mantru "Om Sri Ganešaja Nama" koja ima
slične konotacije kao prethodna mantra.
Postoji mnoštvo mantri posvećenih Bogu Višnu.
Razni Spasitelji, prosvijetljene duše koje se, prema
indijskim predajama, odlučuju na povratak u neizvjesnost
profanog svijeta kako bi i druge povukli sa
sobom u svijet apsolutne realnosti, uglavnom stižu od
Boga Višnu. Jedna od poznatijih mantri, posvećena
ovom Bogu je "Om Namo Narajanaja" ili samo
"Narajana". Narajan je jedan od nadimaka Boga Višnu.
Drugi poznati nadimak Boga Višnu je Hari
koga nalazimo u mantri "Hari Saranam Mama". Mantra
ističe kako Bog Višnu pomaže čovjeku da ukloni svoje
slabosti i nedostatke. Ove mantre bude u čovjeku
povjerenje u viši poredak stvari, čime raste njegov
optimizam u životu.
Izvjestan broj popularnih mantri posvećen je
Bogu Hanumanu, poput mantre "Om Šri Hanumate
Nama". Hanuman, prikazan s majmunskom glavom, je
Bog koji ima potpunu vlast nad onim što zovemo
nižom ili čak životinjskom prirodom čovjeka. Stoga su
mantre, posvećene Bogu Hanumanu, idealno sredstvo
za sve koji pokušavaju uspostaviti kontrolu nad svim
svojim porivima i navikama.
Osim navedene mantre, spomenimo ovdje i
mantru "Đaja Hanuman" čiji slobodan prijevod bi bio
jednostavno: "Slava Bogu Hanumanu".
Mantre, posvećene Bogu Krišni, vrlo su
omiljene u indiji. Svakako najpoznatija mantra, namijenjena
slavljenju onog što predstavlja Bog Krišna,
je mantra "Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare
Hare Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare
Hare" koju su, u ponešto izmijenjenom redoslijedu,
popularizirali sljedbenici "Hare Krišna" pokreta Swami
Prabuphade. Od ostalih mantri, posvećenih Bogu Krišni,
navedimo i mantru "Šri Krišna Šaranam Mama" koja
postavlja Boga Krišnu kao našeg nevidljivog vodiča
kroz sve senzacije života. Sve mantre, posvećene Krišni,
trebale bi u praktičaru pobuditi snažne devocijske
osjećaje za život, kako poznat tako i nepoznat.
Spomenimo i mantre posvećene Bogu Rami,
koje iscjeljuju svaku potištenost i usmjeravaju praktičara
prema stvarnoj odgovornosti za sebe i druge. Bog
Rama, u indijskom panteonu, simbolizira, naime, savršenog
čovjeka, nešto nalik Adam Kadmonu u kabalističkoj
tradiciji. Jedna od tih mantri je i mantra "Om Šri
Ramaja Nama".
Mantra "Om Šri Skandaja Nama" je mantra
Boga Skande, sina Boga Šive koji poput Mihaela, u
kršćanskoj simbolici, predvodi božansku vojsku. Skanda
je božanstvo životne, duhovne i svake druge snage,
kao i božanstvo svakog uspjeha.
Kad smo već spomenuli Skandu, ne možemo
mimoići niti Boga Šivu. Vjerojatno najpopularnija
mantra Boga Šive je "Om Nama Šivaja". Mantra,
posvećena Šivi, rušitelju svijeta, djelotvorno je sredstvo
za stišavanje uma, jer to su mantre koje djelotvorno
razgrađuju svaku formu misli, te napokon praktičara
ostavljaju u miru ugodne duševne praznine.
Mantra, koja se ne odnosi samo na Šivu ili
Boga Višnu, već na puno Trojstvo indijske mitologije
je mantra "Om Šri Datatređaja Nama".
Izvjestan broj mantri posvećen je božanstvima
Sunca; planeta koji simbolizira svjetlost spoznaje,
prosvijetljenje i slično.
Takve su, na primjer mantre "Om Banave
Nama", čiji slobodan prijevod bi glasio: "Slavljena
iskonska svjetlost Prabitka"; mantra "Om Devaja
Nama", u prijevodu: "Slava onom koji sja"; kao i
mantra "Om Kagaja Nama". Sunce je, između ostalog,
simbol ekstaze i ispunjenosti, te su to vrijednosti koje
donose ovakve mantre.
Ne nedostaju niti mantre posvećene nekom od
božanstava Mjeseca, poput mantre "Om Čandraja
Nama", ili mantre "Om Namasčandikaja", kao i
božanstvima Jupitera, kao što je mantra "Om
Brihaspataje Nama". U mantrama, poput mantre "Om
Maričaje Nama" slavi se slično tome, Bog prostora i
zraka.
Ne zaboravimo spomenuti i mantre posvećene
bogovima Agniju, Indri i Mitri, kao što su mantre
"Om Agnaje Nama", "Om Indraja Nama" i "Om
Mitraja Nama".
Omiljen predmet devocije u Indiji su razno
razne božice kojima se obično klanjaju oni tipovi
aspiranata koji se ovdje na Zapadu radije mole Mariji,
nego Kristu ili Bogu, vjerojatno pretpostavljajući da je
kod feminiziranih božanstava jači "majčinski brižni
osjećaj za druge". Sukladno tome, ovakve mantre
pobuđuju kod praktičara mantrajoge snažan osjećaj
bliskosti s providnošću.
Takva mantra je, na primjer, mantra
"Radešjam" u kojoj se štuje Rada, družica Krišne, kao
božanska anima iz koje potječu sve kreativne moći;
mantra "Mangalam Dištu Me Sarasvati", posvećena
božici Sarasvati, koja upućuje praktičara da se prepusti
očitom kako bi pronašao svoj mir; mantra "Om Devđai
Nama; kao i mantra "Om Šrim Lakšmiđai Nama"
kojom se priziva božica Lakšmi kao arhetip istinoljubivosti,
razumijevanja i sklada u međuljudskim
odnosima.
Velik broj mantri posvećenih božanskoj animi
nalazimo u tekstu "Hainakhandesvari Sapta Sati",
posvećenom božici Haidakhana, mjestu u kome se
pojavio slavni indijski avatar Babaji. U ovom tekstu
nalazimo mantre, poput: "Om Bavandai Nama" (mantra,
govori o božanskoj animi kao vječnom vrelu
inspiracije, odnosno kao sili koja nam omogućava sva
iskustva), "Om Pumadai Nama" (u ovoj mantri tvrdi
se da čovjek, koji se posve preda božanskoj animi,
dostiže svojevrsno ili doslovno savršenstvo kao takvo),
"Om Suranđai Nama" (u ovoj mantri ističe se kako
povjerenje u božansku animu uklanja svaki moguć
strah), "Om Santarinđai Nama" (ova manta ističe kako
božanska anima bdije nad svakim, u svim fazama
njegove transformacije), "Om Tardai Nama" (u ovoj
mantri tvrdi se kako nas upravo božanska anima provodi
kroz životna iskustva koja nam nude potpunu
emancipaciju), "Om Sundarđai Nama" (mantra u kojoj
se slavi ljepota božanske anime), "Om Saradai Nama"
(mantra u kojoj se božanska anima označuje kao
sveprisutna), "Om Anjađai Nama" (u ovoj mantri slavi
se božanska anima kao ona koja daje poticaj svemu
što nastane), "Om Majadai Nama" (u ovoj se mantri
božanska anima predstavlja kao kraljica iluzija, dakle
ona koja iluzije stvara i uklanja), "Om Mohindai Nama"
(mantra predstavlja božansku animu kao onu "koja
stvara čuda"), "Om Satdai Nama" (ova mantra navodi
božansku animu kao apsolutnu istinu) ili "Om Akšaradai
Nama" (mantra koja ističe kako je božanska
anima neuništiva).
Neke od mantri spominju i muška i ženska
božanstva zajedno, poput mantre "Sita Ram", koja
zaziva snagu koja se krije u skladnim odnosima, naročito
medu pripadnicima različitih spolova, idealizirani u
likovima Site i Rame.
Mantre posvećenu Brahmanu zaslužuju da budu
zasebno spomenute. Brahman, kao apsolut, nije isto
što i Brahma, Bog indijskog Trojsta, već prije entitet
nalik kabalističkom Ain Sofu, svojevrsni transcendentalni
bitak što to ostaje i usprkos mogućim manifestacijama
proizašlim iz njega, dakle, božanstvo bez ikakve forme.
Takva mantra je, na primjer, mantra "Om Aham Brahmasmi"
koja tumači da je istinska priroda svakog
čovjeka u potpunosti identična s onim što nazivamo
Apsolutom, Bogom ili uzvišenom inteligencijom.Ovdje
treba spomenuti i mantru "Brahmavid Apnoti Param",
koja ističe da onaj tko uzmakne relativnim percepcijama
i spozna apsolutnu realnost - doseže ono najviše što
čovjek može doseći.
Mantre posvećene Apsolutu su i mantre "Namo
Brahmane" (čiji prijevod bi bio: "Slava apsolutnoj
realnosti, koja je jedina realnost koja doista postoji"),
mantra "Ajam Atma Brahma" (u kojoj se objašnjava
"kako su Bog i čovjek isto"), kao i mantra "Sarvam
Eva Brahma" (u prijevodu: "Iza svih pojavnih formi
prikriven je čist apsolut").
Mantre posvećene Brahmanu odgovaraju
duhovnim aspirantima koji se osjećaju dovoljno
spremnima da se suoče sa samom biti života i svim
njegovim tajnama.
Neke od popularnih mantri zazivaju Boga kao
takvog, bez prejudiciranja o kome je Bogu riječ. To
su mantre, poput: "Om Vasave Nama" (u kojoj se
štuje Bog kao dobročinitelj); "Nea Nanasti Kićana" (u
slobodnom prijevodu: "U ovom svijetu nema ničeg što
nije božansko"); "Om Bagavate Nama (jednostavan
prijevod ove mantre bi bio: "Slava apsolutu"), "Om
Bandave Nama" (mantra u kojoj se Bog slavi kao
čovjekov prijatelj), "Vidja Sarvatra Puđjate" (u kojoj
se konstatira da je "spoznaja beskonačnog i apsolutnog
nešto što svi u sebi duboko poštuju"), mantra "Išavasjam
Idam Sarvam" (koja naglašava kako se Bog skriva u
svemu što postoji), "Sat Siri Akal" (u prijevodu: "Bog
i konačna apsolutna istina su isto"), "Om Hiranđagarbaja
Nama" (mantra koja govori o Bogu kao nečemu
iz čega ništa nije izostavljeno), "Om Manave Nama"
(mantra ističe Boga kao savršenog mislioca), te "Om
Adaja Nama" (mantra koja, poput možda najljepšeg
drevnoegipatskog zaziva Boga, "Zaziva Nerođenog",
slavi Boga kao "Ono Nerođeno").
Poklonicima vedantske i upanišadske misli,
dopast će se najviše mantre posvećene čovjekovu jastvu,
kao što su mantre: "Om Tat Tvam Asi" (mantra znači:
"Om, ti si apsolutno Jastvo"), "Om Kavaje Nama
(mantra govori o našem unutarnjem biću kao o savršenom
umjetniku), "Om Anandađai Nama" (u prijevodu:
"Biti jedno sa sohom potpuno je blaženstvo") ili mantra
"Om Nama Paramatmane" (koja jednostavno veliča
Jastvo skriveno iza ega). Ove mantre podupiru proces
samoosvješćenja. Kako ističe Sankara, slavni indijski
vedantist iz 8. stoljeća, samoosviještenost nije zamisliva
bez izravne samospoznaje.
"Samo izravna spoznaja", tumači Sankara, "niti
jedno drugo sredstvo, ne omogućava oslobođenje od
nestvarnog. Kao što bez vatre nema tople večere, nema
niti oslobođenja bez spoznaje. Djela ne mogu suzbiti
neznanje, jer im nisu suprotstavljena. Samo znanje
uništava neznanje, kao što samo snažna svjetlost može
sasvim raspršiti tamu. Zbog neznanja čovjek pretpostavlja
da je njegovo Jastvo ograničeno. Čim ovo
neznanje ispari, Jastvo se javlja u svom svojem sjaju
poput sunca koje je izvirilo iza oblaka. Prosvijetljenjem
neznanju se gubi i najmanji trag.
Profani život, sa svom svojom strašću i
odvratnošću istodobno se pričinja kao zbilja i san, dok
nakon prosvjetljena postaje nalik obmani. Kao što
školjka pod morem može izgledati poput srebra i
profani se život može činiti zbiljski, no spoznajom
Apsoluta to više nije tako. Bitak i svijest ujedinjeni
su u jastvu i apsolutu. Sve moguće čovjekove identifikascije
nalik su lažnom nakitu - apsolut je ono istinsko
zlato.
Apsolut, sveobuhvatan kao i prostor, izgleda
raznolik samo u slijedu prividnosti, prema čijem rascjepu
se odnosi kao djelitelj, a čijom propašću postaje
cjelovit."
Kako mantra, često služi da bi tražitelju pružila
podršku koja mu je potrebna tijekom sukoba s
psihizmima što se opiru spiritualizaciji, kao i tijekom
zastrašujućih i sasvim nepoznatih stanja duha, niz mantri
izravno priziva sile podrške. Takve mantre su, na
primjer, mantre "Om Šri Kartikeđaja Nama" (ova
mantra priziva sve pozitivne sile koje omogućavaju
pobjedu i uspjeh), "Mangalam Dištu Me Vinadako"
(u ovom mantri praktičar mantrajoge traži vodstvo kroz
poznate i nepoznate svijetove koji mu se pričinjavaju
u duhu), te mantra "Om Šri Saravanabaja Nama" (koja,
prema predaji, uklanja svaku zamislivu barijeru).
Postoji još velik niz različitih mantri, koje
možete koristiti prema potrebi ili afinitetu. Mantra
"Om Santi", smiruje, stišava i pročišćava um. Kroz
mantru "Om Mahadevaja Nama" duhovni aspirant
potvrđuje da "želi slaviti ono što je najuzvišenije i
najistinitije".
Mantra "Om Gurave Nama" upućuje praktičara
ka njegovom unutarnjem vodiču, odnoso njegovom
Jastvu koje najbolje zna što odgovara situaciji, što ne.
U mantri "Om Ravaje Nama" odaje se počast sili koja
sve mijenja i čini da sve nestvarno nestaje prije ili
kasnije. Mantra "Avjakto Vjaktat Para" govori o "istini
koja je iznad sveg pojavnog i nemanifestiranog". Mantra
"Om Hladinđai Nama" poziva pak duhovnog tražitelja
da iskusi stvarnu ekstazu života. Mantra
"Ekamevadvitjam" utvrđuje da je svaka dualnost
iluzorna, da ne može nešto biti i "ovo i ono". Lijepa
mantra je i mantra "Idam Amritam" u kojoj se
konstatira da je beskonačnost u svemu oko nas.
Mantra "Om Nitđaja Nama" slavi vječnost kao
bit svega i ono najvrjednije u svemu. Mantra "Om
Nirgunaja Nama" odaje počast osobama bez fiktivnih
osobina, odnosno lažnih identiteta. Mantra "Om
Darmaražne" slavi načelo kozmičke pravednosti. Mantra
"Santam Alašanam" predstavlja bitak kao nešto bez
oblika i uvijek slobodno. Mantra "Vasudeva Sarvam"
ističe kako je "svo postojanje božansko". Mantra "Om
Savitre Nama" slavi obilje života. Mantra "Om Akašaja
Nama" veliča snagu akaše, petog elementa Prirode, iz
koga su emanirali ostali elementi (voda, vatra, zrak i
zemlja), odnosno snagu kvintesencije (prema pitagoristima
i Aristotelu).
Mantra "Satjam Ritam Brihat" govori o
zakonima svijeta kao o nečemu što uvijek služi čovjeku.
Mantra "Sarvam Hjetad Brama" ističe božanstvenost
svijeta, vidljivog i nevidljivog itd.
Jedna od najljepših dužih mantri zasigurno je
slavna Gayatri mantra. Ona glasi: Om Bur Buvah Svah
Tat Savitur Varenjam Bargo Devasja Dimai Dijo Jo
Nah Pračodajat (sanskrt. Zemlja, Zrak i Nebo;
Meditirajmo o Svjetlosti istinskog Sunca kako bi ona
prosvijetlila naš um). Meditacija s ovom mantrom pruža
praktičaru, tvrde poznavatelji mantrajoge, čitav niz
postojanih i produhovljenih iskustava.
KONTROLA UMA
Već sam napomenuo da su bistar um,

pročišćeni osjećaji, snažna volja i istinsko razumijevanje
stvari - ono čemu izravno treba teliti kroz ovakvu
praksu. U sljedećim poglavljima, detaljnije ću se
pozabaviti tom tematikom.
Uporaba mantre, kao sredstva stišavanja bujice
uma, vrlo je raširena praksa. Sto podrazumijeva kontrola
uma? Kontrola uma svodi se, u praksi, na kontrolu
misli. Misli, koje priželjkujemo su kreativne, jasne,
konstruktivne i pozitivne. Ono od čega želimo biti
rasterećeni su negativne misli svih vrsta. Postoje dva
različita pristupa ovom problemu. Prvi od njih je
djelomičan, drugi sustavan. Djelimičan pristup ide za
time da razriješi trenutačno akutan mentalni problem.
Rezultati ovog načina rada na sebi su privremeni i
nepotpuni. Sustavna kontrola uma zahtjevniji je način,
no rezultira postojanim i trajnim postignućima.
Kontrola uma omogućava razumijevanje njegovih
funkcija. Kao što to tvrde jogini, um (sanskrt.
chitta) nalazimo u konfuznom stanju (sanskrt.
chittaviksepa). Stvari oko sebe on ne vidi neposredno,
već uvijek kroz prizmu svog egzistencijalnog neznanja
(sanskrt. tamas), svojih obmana (sanskrt. moha) i svojih
nagomilanih lažnih predodžaba. To je uzrok čovjekovog
otuđenja, jer sada on ne "vidi" više jasno niti izvan,
niti u sebe, te postaje na razne načine očajan (sanskrt.
daurmanasya). Očajanje izaziva niz negativnih psihizama
(sanskrt. samskaras) koji potom održavaju to stanje.
Kod većine ljudi ono potraje do njihove smrti.
Vježbama, poput ovih opisanih u ovom djelu, želi se
postići stabilnost uma (sanskrt. sthiti) koja će omogućiti
procese samoostvarenja koji automatski oslabljuju
procese otuđenja. Ono što konkretno trebate razriješiti
sa sobom, uočit ćete iz sljedećeg upitnika koji
raščlanjuje nezdrave i zdrave misli
MOJ UM SMATRA:
da nisam u stanju završiti

započeto, a često niti išta
započeti;
da su drugi krivi za moje

pogreške, odnosno da sam
sam kriv za svoje pogreške;
da sam nervozna i histerična
osoba koja se ne može
svladati kada treba;
da ne mogu postati bolja,

uspješnija, humanija i
sretnija osoba;
da sam ja nevažna osoba,

odnosno da sam ja posebno
važna osoba;
da sam konfuzna i zbunjena

osoba;
da nemam energije, niti volje;
da nisam slobodan;
da nisam ono što bih trebao

biti;
da život nema smisla;

1 • V , V • •
da je sve što činim

patvoreno i lažno;
da ga nije moguće
kontrolirati;
da ne funkcionira kako treba
itd.
MOJ UM SMATRA:
da sam u stanju završiti započeto

i da o meni ovisi
kada ću nešto započeti;
da ne postoji krivica zbog

učinjenog, već su greške ono
na čemu učimo, da je "svaki
svetac jednom bio griješnik";
da je ljutnja osjećaj koje je

moguće lako kontrolirati;
da uvijek mogu postati bolja

osoba;
da su sva bića, ljudska i

podljudska - jednako važna;
da svaka nejasnoća može biti

pojašnjena;
1 • • i V r • i •
da se uvijek može naći volje

i energije za ono što se
doista želi;
da sam slobodan;
da je čovjek uvijek ono što

jeste;
da sve ima svoj smisao;
da treba izbjegavati sve postupke

koji u potpunosti ne
proizlaze iz nutrine bića;
da se njime može lako upravljati;
da funkcionira kako treba itd.
Vaš cilj je da posjedujete um koji će, više ili
manje, potvrđivati desno navedene navode. Dok
meditirate s mantrom, bilo nekom prikladnom od već
navedenih, bilo sa svojom osobnom mantrom, s
namjerom da stabilizirate svoj um, pokušat ćete se
uživjeti u one kvalitete s ove liste čiju ste suprotnost
uočili kod sebe. Ne ponavljate mantru "reda radi", već
s jasnom namjerom da Vaš um usvoji navedene
pozitivne stavove sintetizirane u posljednjem navodu:
"Moj um funkcionira kako treba". Budete li uporni,
započet ćete u sebi psihološki proces što će sam po
sebi tražiti svoje ispunjenje.
Prolazit ćete kroz razna krizna stanja, no
ostanete li uz svoju mantru, namjeru i zacrtani raspored
svakodnevnog meditiranja - ubrzo ćete primijetiti da
je duhovni progres sasvim realan.
Negativne misli, poput svih negativnih čuvstva,
uzajamno podržavaju jedna drugu. Za Vas nije važno
da znate kako se uopće moglo dogoditi da postanete
nesretni, nesigurni i nezadovoljni. Vas zanima kako
možete iznova, ili možda po prvi put, ostvariti stvarni
mir i kontrolu nad svojim umom.
Komplementarni sklop negativnih čuvstava u
Vama - Vaša je ogromna prednost na tom putu, jer
će se dogoditi da čim uzdrmate samo jednu negativnu
predodžbu, koju sada imate, uzdrmate čitav lanac sličnih
destruktivnih predodžaba.
Čovjek, koji sebe smatra posve nesposobnim,
ne mora sebe dokazivati na tisuću polja. Čim postigne
barem neznatan uspjeh u nečemu, njegova ideja o
njemu kao potpuno nesposobnoj osobi - izgubit će
svaki kredibilitet. On može sada misliti o sebi kao o
osobi sposobnoj samo za neke pothvate, no to je
zadovoljavajuća, prihvatljiva i vjerojatno točna
predodžaba koja mu ne nanosi bol poput one prve.
ASTRALNI SVIJET
U raznoj teozofskoj, okultnoj i neohermetičkoj

literaturi govori se o nekom astralnom svijetu, što nije
ništa drugo do nevidljivi svijet u kome počivaju forme,
personifikacije i energije naših osobnih osjećaja, kao i
osjećaja drugih ljudi ili čak neljudskih bića. Materijalisti
i kritičari okultnog osporavaju postojanje nekog takvog
svijeta ili bilo kakvog sličnog mimo jedinog stvarnog
svijeta, a taj je ovaj naš materijalni univerzum. Egzaktne
nauke, doduše, nisu još uvijek uspjele dati odgovore
na neka egzistencijalna pitanja, no to je, tvrde isti,
samo stoga što nisu imale dovoljno vremena i svakog
trenutka treba očekivati egzaktna otkrića koja će dokazati
što je doista čovjekova duša, njegov duh, vrijeme,
misao, osjećaj, Bog itd.
Ipak, malo koji materijalist doista živi u svom
materijalnom svijetu. Većina ljudi najvećim dijelom živi
upravo u svijetu osjećaja. Čovjek je toliko opsjednut
cijelim nizom osjećaja koji izviru iz njegove nutrine da
često uopće drugo ne primjećuje. Sasvim je pogrešna
teza da postoje osjećajnija i manje osjećajna bića.
Uglavnom, sva bića su jednako intenzivno osjećajna, s
tom razlikom da kod nekih ljudi prevladavaju osjećaji,
poput oduševljenja, radosti, patnje ili melankonije, dok
kod drugih prevladavaju osjećaji nezainteresiranosti ili
"hladnoće". Ono što nazivamo bezosjećajnošću zapravo
je vrlo snažan i postojan osjećaj.
Što podrazumijeva kontrola osjećaja? Osjećaji,
kao prvo, nisu nešto što treba kontrolirati poput misli.
Njih treba puštati "van" kako bi mogli napraviti prostor
dubljim i profinjenijim osjećajima koji su obično
potisnuti u čovjeku. Ono čime najčešće raspolažemo
su vrlo sirovi i plitki osjećaji. To što se mnoga od
njih manifestiraju kroz snažne i bučne afekte, ne govori
o njihovoj snazi, već grubosti. Svejedno govorimo li o
lijepim ili ružnim osjećajima, morate shvatiti da Vaši
istinski osjećaji leže duboko zakopana ispod Vaših
trenutačnih osjećaja. Da biste oslobodili suptilne osjećaje
svog bića, morate ukloniti sve one grublje.
Najvažniji osjećaji, kojih bismo se trebali riješiti
kroz procese meditacije, su sljedeći:
osjećaj manje vrijednosti zbog nekih banalnih predodžaba o

tome kakvi su drugi ljudi,
osjećaj straha pred ljudima koji sebe liječe nametanjem nekog

lažnog autoriteta,
osjećaj nelagode da se pomaže drugima ili primi pomoć od onih

koji to čine čista srca,
osjećaj mržnje prema ljudima koji nas, u svojem jadu, povređuju,
osjećaj da nam drugi stalno moraju davati podršku za naše

naume,
osjećaj da bol treba potiskivati i pokušavati zatomiti u duši,
osjećaj da treba mnogo patiti da se bude sretan, što je doista

glupost saino po sebi,
osjećaj da se ne može voljeti,
osjećaj da se ne može biti voljen,
osjećaj razočaranja drugima samo stoga što smo ih pogrešno

procijenili,
osjećaj zavisti ili ljubomore kojim mučimo sami sebe,
osjećaj krivice koja nas neće ničemu naučiti, već postati našim
lažnim iskupljenjem,
osjećaj malodušnosti ili lažnog pomirenja s dalim,
osjećaj da moramo manipulirati drugima.
Dok meditirate s mantrom kako biste produbili

svoje osjećaje, morate biti posve otvoreni prema svakom
mogućem potisnutom osjećaju koji leži u Vama. Bez
ikakvog straha dopustite da Vas preplavi bilo koji
mogući osjećaj, koji pokušava prodrijeti u Vašu svijest.
To nije tako teško kako izgleda. Jednostavno otpustite
"kočnicu" kojom obično zadržavate navalu snažnijih
osjećaja u sebi. U početku suočavat ćete se s nizom
već poznatih osjećaja tuge, očaja, sumnjive radosti i
slično. Vaš prvi cilj je da se jednostavno naviknete na
takve Vaše osjećaje i da ih potpuno prihvatite. Čim
ih potpuno prihvatite ona će se sasvim povući, jer
osjećaji, koja imamo, imamo samo stoga što se s njima
još uvijek nismo dovoljno konfrontirali.
Kod prosječnog čovjeka, osjećaji su uvijek nešto
popraćeno izvjesnom napetošću. Ta napetost nije ništa
drugo do tenzija tzv. "ego zaštitinih mehanizama" koji,
iz raznih razloga, pokušavaju potisnuti taj osjećaj. Dublje
čovjekove osjećaje ne prati takva napetost, jer su oni
toliko suptilna i jaki da ih ovi "zaštitni mehanizmi"
niti ne pokušavaju zaustaviti. Ponavljam, snažni osjećaji,
potisnuti u čovjeku, poput ljubavi za sve ljude,
samozadovoljstva, samodovoljnosti, ispunjenosti i istinske
sreće, neće se manifestirati kroz afekt. Afekte
i burna reagiranja izazivaju niži, grublji osjećaji i to
svi znamo iz iskustva. Dublji, čisti osjećaji, dapače,
stabiliziraju čovjeka donoseću mu stvarni mir. Imajte
uvijek na umu - unutarnji čisti osjećaji nisu nikada
negativni!
Ukratko, dok meditirate s namjerom da
pročistite svoje osjećaje, ne smijete biti kruti, zakočeni.
Ukoliko želite zaplakati - učinite to. Budite otvoreni!
Možda Vas na to nadahnu ove riječi Bhagwana Sri
Rajnesha, slavnog modernog indijskog gurua:
"Priroda teži za sredinom, zlatnom sredinom.
Priroda uvijek teži za ravnotežom. Ako sputavamo
osjećaje, razum postaje neuravnotežen. I da bi se sve
to opet izjednačilo, moraš otići u drugu krajnost. Pusti
nekoliko dana da sve teče - možda sve neće trajati
duže; pusti da se događa sve što se događa i s tim
se potpuno složi bez razmišljanja o nekim modelima.
Ako, na primjer, plačeš, vičeš i suze ti naviru na oči,
ne pitaj se što će drugi ljudi o tebi misliti. Oni su ti
od rođenja naređivali da ne budeš cmizdravac, već
čovjek. Budi tvrd, ustrajan i slično! Čovjek, zbog toga,
postaje bešćutan, njegovo srce postaje bešćutno. Vremenom,
čovjek izgubi tu lijepu sposobnost da plače.
Oči, koje ne mogu plakati, ne mogu znati ni što je
poezija, a srce koje ne zna plakati, neće otkriti tajnu.
Ako ne možeš plakati, ne možeš se ni smijati - oboje
se javlja zajedno, poput dvbije strane novčića.
Sputavaš li plač i drečanje, potiskuješ i smijeh.
Dovest ćeš ga, u najboljem slučaju, do smiješka koji
će izgledati namješteno, naslikano, isforsirano i izvještačeno.
Neće biti nalik cvijetu što raste iz tvoje
nutrine i otvare se, nego kao nešto iznuđeno izvana,
kao nešto što potječe iz mozga.
Nisi u ovom svijetu da ispunjavaš bilo čije
predodžbe. Jedina tvoja dužnost je da postaneš svoj i
spoznaš tko si. To možeš postići ukoliko bez potčinjavanja,
otvoreno i slobodno izraziš sve svoje
sposobnosti."
ČOVJEKOVA VOLJA
Recimo nešto i o mantrama namijenjenim

jačenju volje. Dok su Vaše misli nešto čime želite
zagospodariti; Vaši plemeniti osjećaji nešto čemu želite
dati slobodu; snažna volja je nešto s čime želite biti
poistovjećeni. Jasno je da ljudi snažne volje lakše
upravljaju svojim životima i brže dolaze do svojih
ciljeva. Identifikacija s osobom snažne volje moguća je
samo ukoliko postoje objektivne okolnosti koje potvrđuju
snagu te volje. Poneki ljudi pogrešno uspoređuju
ljude snažne volje s agresivnim i beskrupuloznim ljudima.
Agresivne osobe ne raspolažu snažnom voljom,
već snažnom agresijom. Volja je sposobnost duha da
otkrije svoje istinske motive i usmjeri sve svoje
kapacitete ka ostvarenju tih motiva. Istinski motiv čovjeka
nije nikad da "pregazi" druge kako bi ostvario
svoje ciljeve. Svaki čovjek zna "u sebi" da će, postupa
li nekorektno prema drugima, snositi posljedice. To je
opće poznato. Sve bajke s "happy end-om" govore o
ovoj jednostavnoj istini. Tko čini zlo - nalazi zlo! Istinki
motiv čovjeka ne može, dakle, biti nešto destruktivno.
Prosječan čovjek, tvrdio je najveći moderni mag
Aleister Crowley, uglavnom uopće nema volju, već hrpu
kontradiktornih želja. Pomoću mantre za osnaženje
volje Vi, dakle, morate uvidjeti što su Vaši lažni motivi,
Vaše kompromisne želje, a što je doista Vaša istinska
volja. Najvjerojatnije ćete otkriti da je Vaša istinska
volja da budete dobronamjerna, istinoljubiva i duhovna
osoba. Ove kvalitete nipošto ne isključuju Vašu volju
da budete ujedno i uspješna osoba, vjeran prijatelj,
dobar roditelj ili kreativna osoba. To sasvim dobro ide
zajedno!
METAFIZIČKE MANTRE
Istinsko razumijevanje stvari i mistična duhovna

iskustva donekle su oprečna Vašoj volji. Da biste do
njih došli morate žrtvovati svoju volju u ime volje apsolutnog.
Ovo je svakako najteži zadatak! Naglašavam
- dublja mistična iskustva teško je ostvariti bez primjerenog
nadzora osobe koja ih je sama imala, no putem
meditacije čovjek može sebe pripremiti za takova
iskustva.
Ono što je karakteristično za dublja duhovna
iskustva je to što ona poništavaju podvojenost čovjeka
prema njemu samome, drugih i drugog. Duhovnost se
ne prikriva, kako to neki krivo smatraju, iza mračnih
i zagonetnih tajnih obreda, već u svjetlosti svakog
čovjekovog jutra. Kako to tumači, Jidu Krishnamurti,
indijski mistik koji se odrekao mesijanske uloge koje
su mu dodijelili autoriteti teozofskog društva, izgradnja
nekog kompleksnog duhovnog sustava može na tom
putu postati samo preprekom, ništa više do novi entitet
otuđenja.
"U trenutku", piše Krishnamurti, "čim
izmišljamo neke formule ili sustave, tim formulama i
sustavima izazivamo podvojenost - nastaje nekakav tvoj
sustav, nekakav moj sustav. Unutar sustava pojavljuje
se pitanje metode. Javljaju se pitanja poput: "Kako da
živim ispunjeno - što je vjerojatno suština ljubavi?";
"Kako da djelujem, a da ne potičem novo otuđenje?",
te slično. Riječ "kako" podrazumijeva postojanje nekog
načina, nekog naročitog postupka: "Postupaj tako i
ostvarit ćeš jedinstvo sa sobom!". No, sama riječ "kako"
stvara novu podvojenost; nesklad između ideala sklada,
odnosno onog što um zamišlja pod skladom, ispunjenošću,
krajnjom realizacijom, te stvarnog stanja iz
koga putem nekog "kako" pokušavam ostvariti te ideale.
Na taj način, "kako" stvara podijeljenost između onoga
"što je" i onoga "što bi trebalo biti".
Kada se odbaci taj "kako", način, sustav, nestaje
ideologije jer nestaje ideje "što bi trebalo biti". Tada
ostaje samo "što je" i ništa više. "Što je" suprotstavnjeno
je svim mogućim načinima da se živi, osjeća,
misli, čini ili voli, što su samo načini otuđenja od
sebe. To je, jednostavno, stvarno stanje.
Mogu li stvari promatrati bez misli? Istinska
svjesnost podrazumijeva upravo takvo promatranje;
uviđanje stvari mirno i svijesno kroz um koji je obično
opterećen svojim zaključcima, idejama, nadanjima i
strahovima. Da li je ovo jasno?"
Ono što bi također moralo biti jasno je da
su sva, do sada navedena postignuća, usko povezana.
Bistriji um omogućava dublja duhovna iskustva i
obrnuto, pročišćeni osjećaji snaže volju i obrnuto.
BIĐA MANTRE
Mantre, koje će Vam u ovom djelu biti

dodijeljene kao Vaše osobne, su tzv. "biđa" mantre
(sanskrt. izvorne mantre) koje su rabili još drevni
indijski "pustinjski sveci". Njima se pripisuje naročita
moć. Na Zapadu primjenu ovih mantri popularizirali
su poklonici tzv. transcendentalne meditacije Maharishija
Mahesha jogina, učenika slavnog indijskog gurua
Swamia Brahmanande Saraswatia.
Biđa mantre su prvenstveno zvukovi, manje
formule skrivenog značenja. Praktičar, koji meditira uz
biđa mantru, ne treba stoga skretati svoju pozornost
ka određenim sadržajima, već treba ostati otvoren prema
svim mogućim psihološkim i duhovnim senzacijama.
Apstraktnost biđa mantre potiče kod praktičara
slične procese kao svaka druga mantra, s tom razlikom
da svijest praktičara ovdje biva stavljena također pred
jedan sasvim novi izazov. Potpuna identifikacija s bida
mantrom otvara praktičaru mogućnost da ostvari stanje
u kome nestaje razlike između njega kao subjekta i
mantre kao objekta. Potpuno sjedinjenje subjekta i
objekta (sanskrt. samadhi) iskustvo je koje donosi
praktičaru uvid u tzv. apsolutnu realnost. Riječ je o
doživljaju stvarnosti bez ikakvih sporednih procesa.
Sama riječ "iskustvo" neprimjerena je u ovom slučaju,
jer i samo iskustvo podrazumijeva neki psihološki
proces. Popularne biđa mantre su Om, Aing, Haum,
Šring, Lam, Hring, Pram, Kat, Pat itd.
Posebno poglavlje su tzv. biđa mantre

namijenjene buđenju tzv. čovjekovih "energetskih vrela"
(sanskrt. chakras), koje nalazimo na našem tijelu. Prema
indisjkoj gnozi, postoji sedam somatskih točaka na tijelu
čovjeka čija aktivnost je u izravnoj svezi sa primarnim
funkcijama i potrebama čovjeka. Najniža takva točka
nalati se između spolnog organa i anusa. Uvijek
aktivirana, ova energetska točka potiče kod čovjeka,
prema indisjkom mističkom učenju, potrebu za spavanjem
i hranom. Konstantna glad nije, prema istom
učenju, izazvana samo potrebama organizma, već je
potaknuta procesima što se zbivaju u ovom centru.
Iznad ovog centra, po prilici u predjelu spolnog organa,
postoji drugi takav energetski centar koji, prema istom
učenju, regulira čovjekove seksualne porive. Upravo
gomilanje energije na ovom mjestu potiče subjekta da
što prije zadovolji svoju seksualnu potrebu i oslobodi
se prisutne napetosti. U predjelu pupka nalazimo treći
ovakav centar. Potreba za sigurnošću izravno je vezana
uz ovaj centar. Snažan strah, kao senzacija suprotna
sigurnosti, izaziva kod čovjeka baš na ovom mjestu
neugodna somatska treperenja. Sljedeći centar energije
nalazimo, prema ovom učenju, na mjestu oko srca.
Potreba, koja se aktivira iz ovog centra, je potreba za
povjerenjem u samoga sebe i slično. Budistički monasi,
kao i neki indijski gurui, preporučuju svojim
sljedbenicima meditaciju usmjerenu upravo na ovaj
centar. Praksa je, naime, pokazala, da eksperimentiranje
s energijama nižih čakri može biti vrlo nezahvalno.
Iznad ovog centra nalaze se još tri slična centra. Prvi
u području grla, drugi, između obrva i treći na vrhu
glave. Ovi centri reguliraju čovjekove više potrebe, kao
što su potreba za kreativnošću, čistom ljubavlju ili
spoznajom.
Poneke biđa mantre pridodaju se složenijim
mantrama. Ovdje treba svakako spomenuti mantru
"Om" koja se praktično navodi u svim složenim
mantrama. Biđa mantre, koje se pojavljuju u složenijim
mantrama su i Hram, Hrim ili Hrum, kao što je to
slučaj u mantrama Om Hram Mitraja Nama (sanskrt.
Slava tebi koji si istinski prijatelj), Om Hrim Ravaje
Nama (sanskrt. Slava tebi koji bliještiš) i Om Hrum
Surđaja Nama (sanskrt. Slava tebi koji sjaš prekrasnim
svjetlom). U mantri Om Aing Sarasvatđai Nama javljaju
se čak dvije biđa mantre. Ovo je jedna od mantri
koja, prema predaji, donosi praktičaru mantrajoge svaku
moć.
VAŠE MANTRE
Da biste znali koja biđa mantra Vam posebno
odgovara, bitno je da odredite u kome od dvadeset i
osam astroloških Mjesečevih prebivališta ste rođeni.
Odabir mantre na osnovi astroloških proračuna
najizvedljiviji je način odabiranja mantre preko knjiga.
U osobnom kontaktu s nekim indijskim guruem,
mantru ili više njih dobivate na osnovi njegove procjene
Vaše osobnosti, što je bolja solucija, naročito ukoliko
susretnete gurua koji je dovoljno iskusan.
Vaša osobna biđa mantra ima posebnu moć
upravo na Vas. Možete je koristiti kao mantru za
stišavanje bujica misli, produbljivanje i čišćenje svojih
osjećaja, jačanje svoje volje, ostvarenje stvarnih
duhovnih postignuća ili nešto slično.
Evo sada kompletne sheme svih Mjesečevih
prebivališta:
1 * • V • • • V •
XXIII. prebivalište
. siječnja - 13. siječnja XXIV. prebivalište
14. siječnja - 26. siječnja XXV. prebivalište
27. siječnja - 8. veljače XXVI. prebivalište
9. veljače - 22. veljače XXVII. prebivalište
23. veljače - 7. ožujka XXVIII. prebivalište
8. ožujka - 20. ožujka I. prebivalište
21, ožujka - 2. travnja II. prebivalište
3. travnja - 15. travnja III. prebivalište
16. travnja - 28. travnja IV. prebivalište
29. travnja - 11. svibnja V. prebivalište
12. svibnja - 24. svibnja VI. prebivalište
25. svibnja - 6. lipnja VII. prebivalište
7. lipnja - 19. lipnja VIII. prebivalište
20. lipnja - 2. srpnja IX. prebivalište
3. srpnja - 15. srpnja X. prebivalište
16. srpnja - 28. srpnja XI. prebivalište
29. srpnja - 10. kolovoza XII. prebivalište
11. kolovoza - 23. kolovoza
24. kolovoza - 5. rujna XIII. prebivalište
6. rujna - 18. rujna XIV prebivalište
19. rujna - 1. listopada XV. prebivalište
2. listopada - 14. listopada XVI. prebivalište
15. listopada - 27. listopada XVII. prebivalište
28. listopada - 9. studenog XVIII. prebivalište
10. studenog - 22. studenog XIX. prebivalište
23. studenog - 5. prosinca XX. prebivalište
6. prosinca - 18. prosinca XXI. prebivalište
19. prosinca - 31. prosinca XXII. prebivalište
Nakon što ste otkrili svoje Mjesečevo

prebivalište, još uvijek ne možete biti sigurni koja je
Vaša osobna mantra, jer određena pravila donekle
kompliciraju postupak. Naime, osobe rođene u istom
Prebivalištu rođene do šest ujutro ili poslije šest
popodne imaju drugačiju mantru od osoba rođenih u
istom Prebivalištu između šest ujutro i osamnaest
navečer. Na primjer, osobi rođenoj 22. ožujka, između
šest sati ujutro i osamnaest sati poslijepodne, odgovara
biđa mantra Glaung, jer je to mantra prvog Prebivališta.
No, osobama, rođenim istog dana do šest ujutro,
odgovara mantra Hrim, da bi osobama rođenim tek
iza osamnaest sati odgovarala mantra Sjam.
Počev od iduće stranice, slijedi kompletna
shema svih biđa mantri u kojoj se nalazi i Vaša osobna
biđa mantra. v<:>
I. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
GLAUNG
Vaša osobna mantra ukoliko ste rođeni između
ponoći i šest sati ujutro
HRIM
osamnaest sati i ponoći
SJAM
II. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
AING
HRIM
SJAM
III. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
BRING
HRIM
SJAM
IV. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
DONG
HRIM
ŠJAM
V. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
GUNG
HRUM
LAM
VI. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
KLING
HRAIM
SOHAM
VII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
ŠRING
HRUM
LAM
VIII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
GLAUNG
HRAM
RAM
IX. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
AING
HRUM
LAM
X. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
BRING
HRAUM
JAM
XI. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
DONG
HRUM
LAM
XII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
GUNG
HAUM
VAM
XIII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
KLING
HRA
HAM
XIV. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
ŠRING
HRAIM
SOHAM
XV. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
GLAUNG
HAUM
VAM
XVI. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
AING
HRAM
RAM
XVII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
BRING
HRAUM
JAM
XVIII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
DONG
HAUM
VAM
XIX. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
GUNG
HRA
HAM
XX. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
KLING
HRAIM
SOHAM
XXI. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
ŠRING
HAUM
VAM
XXII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
GLAUNG
HRAM
RAM
XXIII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
AING
HRAUM
JAM
XXIV. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
BRING
HRA
HAM
XXV. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
DONG
HRAIM
SOHAM
XXVI. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
GUNG
HRAM
RAM
XXVII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
KLING
HRAUM
JAM
XXVIII. PREBIVALIŠTE
Vaša osobna mantra
ŠRING
HRA
HAM
Dok meditirate sa svojom mantrom, ne

pokušavajte proniknuti u bilo kakvo skriveno značenje
Vaše mantre, već svu svoju energiju uvijek usmjerujte
prema nekom konkretiziranom cilju.
Ponovit ću Vam način na koji morate meditirati
s mantrom. Kao prvo, odabirete mantru s kojom ćete
meditirati. To može biti neka univerzalna mantra ili
Vaša osobna. Zatim, donosite odluku da ćete s istom
mantrom meditirati svakodnevno, barem po 20 minuta
idućih mjesec dana ili duže. Trudite se da meditirate
uvijek u isto vrijeme.
Dok meditirate oči su Vam zatvorene. Mantru
ponavljate šapatom ili samo men- talno. Ukoliko želite
zapisujete je u zasebnu bilježnicu. Ukoliko posjedujete
japamalu, odnosno indijsku krunicu od 108 zrna,
prebirući zrna krunice mantru ponavljate u dionicama
od 108 puta. Istodobno dok ponavljate svoju mantru,
očekujete da će u Vama započeti pozitivni procesi koje
ta mantra treba pobuditi ili one koje ste si sami
zacrtali.
Zamislimo da ste izabrali mantru koja treba
"pročistiti" Vaše osjećaje ili da u tu svrhu pokušavate
rabiti svoju osobnu mantru. Ono što očekujete su
iskustva naznačena u poglavlju "Astralni svijet".
Ukoliko ste s pozornošću proučili koje faze
postoje u procesu samoostvarenja u mantrajogi - sada
možete uočiti kako se one odražavaju u Vama. Ne
meditirajte s namjerom da Vam uvijek bude ugodno.
SAMOOSTVARENJE
U ovom poglavlju želio bih Vas upoznati s

odlikama koje sam primijetio kod tzv. samoostvarenih
osoba koje sam imao prilike upoznati tijekom svog
života. Osvrnut ću se samo na one karakteristike koje
sam primijetio kod svih njih, zapostavljajući određene
individualne kvalitete tih ljudi.
Prva kvaliteta, primjetna kod samoostvarenih
ljudi, je ono što nazivamo nenasiljem prema drugim
bićima, ljudskim ili nižim (sanskrt. ahimsa). Kod takvih
ljudi ne nalazimo također nikakav usiljeni moralizam
za kojim ponekad posežu osobe od kojih se očekuje
etičnost, a koje u sebi nisu dovoljno snažne da nose
teret takve odgovornosti, te čine apsurdne greške.
Samoostvareni ljudi su moralni bez ikakvog napora,
njihova moralnost izvire iz njih kao nešto najprirodnije,
kao nešto doista njihovo i to je nešto očigledno čim
ih upoznate.
Samoostvarene osobe nisu sklone ljutnji (sanskrt.
akrodha). To ne podrazumijeva da one nikada
neće povisiti ton glasa ili da neće žustro braniti svoje
stavove ukoliko bude potrebno.
Ono što ovdje podrazumijevamo pod ljutnjom
je agresivan stav prema drugima poradi vlastitih slabosti
ili svojih projekcija. Običan čovjek u svojoj ljutnji prema
drugima mrzi često čitav svijet. Njegova ljutnja uvijek
je reakcija na njegove vlastite potisnute pogreške.
Prosvjed samoostvarene osobe bit će usmjeren uvijek
samo prema problemu, slabostima, barijerama - nikad
prema samom čovjeku koji je žrtva tih problema, slabosti
ili barijera.
Nadalje, kod samoostvarenih osoba uočavamo
odsutnost straha (sanskrt. aghaya). Strahovi, medu
kojima obično prednjači strah od smrti (sanskrt.
abhinivesa), su vjerojatno najneugodniji osjećaji koje
ima čovjek. Ukorijenjen u podsvjesnom, strah je poriv
što rukovodi mnogim čovjekovim akcijama. Strah u
čovjeku nije obično u svezi s dramama svijeta, gladnom
djecom, upropaštenom prirodom, otuđenjem ljudi i
slično, već u pravilu bdije uz čovjekovu sebičnu vezanost
za neke stvari koje ne bi želio izgubiti. Ljudi su
djelomice toga svjesni, te se obično stide svojih strahova
koji uglavnom proizlaze iz pomanjkanja samosvijesti o
vječnom bitku svog skrivenog Jastva. Kao što naglašava
samoostvareni mistik indije Svvami Vivekananda, koji
se godine 1893. pojavio na zajedničkom skupu posvećenom
religiji u Chicagu i oduševio sve nazočne
dubinom svoje religije:
"Štujući Boga oduvijek smo zapravo štovali
svoje vlastito skriveno Ja. Najgora laž, koju uopće možete
izreći, je da ste rođeni kao griješnik ili zao čovjek.
Griješnik je onaj koji u drugom vidi griješnika. Zamislite
da ovdje pored stola, na koji ćete staviti vreću sa
zlatom, sjedi jedno dijete. Pretpostavimo da se pojavi
kradljivac koji će ukrasti tu vreću sa zlatom. Djetetu
je to posve svejedno: u njegovoj unutrašnjosti ne postoji
kradljivac, pa ga ono ne vidi ni u vanjskom svijetu.
Za griješnike i zle ljude, zlo postoji u vanjskom svijetu,
no ne i za dobre ljude. Tako zao čovjek vidi ovaj
univerzum kao pakao, djelomice dobar kao raj, dok
ga savršena bića vide kao što ga vidi i Bog.
Život nije ništa drugo nego igralište, ma kako
nam se njegova igra činila grubom. Ma kakve udarce
zadobijali i ma kako bili udarani, naša duša ostaje
neranjena. Mi smo, naime, beskrajni."
Samoostvareni ljudi su toga svjesni i nisu nikad
sebično vezani za prolazne stvari, te kod njih ne postoji
strah od gubitka takvih stvari. Nevezanost za profano,
za posjedovanje (sanskrt. aparigraha), za niske apetite
i strasti (sanskrt. amanaska) tipična je osobina
samoostvarenih ljudi.
Odvikavanje od sveg lošeg, za samoostvarenu
osobu, primaljivo je jer ona želi biti isključena iz stihije
događaja i tijeka što sijedi čovječanstvo. Ona želi biti
bez iluzija koje je još Buda opisao kao nešto nemimovno:
"Sva naša životna djela", objašnjava Buda,
proizlaze iz iluzije i neznanja. Ove aktivnosti uvjetuju
našu svijest, koja podliježe novim rođenjima u majčinoj
utrobi. Naš um izvire iz takve svijesti. Funkcije osjetila
izviru iz uma. Osjetila uvjetuju da primjećujemo osj etilne
senzacije. Iz osjetilnih senzacija izrastaju naši
osjećaji. Iz naših osjećaja izrastaju želje. Pojavom želja
javlja se potreba za egzistencijom. Potreba za egzistencijom
uvjetuje naša ponovna rađanja u svijetu. Nove
reinkarnacije donose novu smrt, nove muke, novu tugu,
novu bol i nova očajanja. Na taj način u čovjeku se
samo gomila patnja.
Onaj za kog nestaje iluzija, tko ostvari spoznaju,
ne čini više niti dobra, niti loša ili vječna djela.
Ukidanjem iluzije, ukidaju se i djela s navedenim posljedicama.
Prestankom iluzornih životnih djela, prestaju
dati tijekovi svijesti. Prekidom tijekova svijesti, umiruju
se umne funkcije. Umirenjem umnin funkcija prestaje
dominacija osjetila. Prestankom dominacije osjetila gase
se osjetilni fenomeni. Izostankom čulnih fenomena,
izostaju i osjećajni fenomeni. Prestanak osjećajnih fenomena
potiče gašenje profanih želja. Dokidanjem
takvih želja, dokida se i potreba za egzistencijom.
Čovjek, bez potrebe za egzistencijom, ne mora se iznova
reinkarnirati. Prestankom reinkarniranja, nestaju
smrt, muke, tuga, bol i očajanje."
Iako nevezani za svijet, samoostvareni ljudi
imaju snažan osjećaj jedinstva sa svime i svima (sanskrt.
atmiyata). Njihov um neopsjednut vlasitim potrebama
i identifikacijama, kao što je, na primjer, identifikacija
s tijelom (sanskrt. kayika) omogućava im da sami sebe
doživljavaju kao nekakav nerazdvojan dio cjeline. Nasuprot
tome, običan čovjek današnjice ima vrlo malo
sluha za cjelovitost i sva mu je pozornost usmjerena
na ono što se zbiva u njegovoj interesnoj sferi. Zakopan
u sebe, takav čovjek ne osjeća jedinstvo sa svijetom,
već doživljava sebe kao izoliranu usamljenu jedinku
koja se mora brinuti samo za sebe. Čovjek je svoj
egoizam projicirao čak na samoga Boga. "Prvo je Bog
sebi bradu stvorio", izreka je s kojom se opravdavaju
egocentrične osobe.
Samoostvarena osoba je osoba u ravnoteži sa
sobom (sank. tola). Ona ništa nikome ne nameće, pa
niti sebi. Otvorena je, krajnje sponatana i spremna prihvatiti
očigledno. Snagu da se pomire s očiglednim,
samoostvarenim osobama daje devocija (bhakti) koju
osjećaju prema istini prikrivenoj u svim stvarima.
Ta istina, kako tumači Huang Po, zen učitelj
iz 9. stoljeća, potpuno je jednostavna:
"Kako su sva živa bića u osnovi i u svom
pogledu već savrešena, nije potrebno da čovjek doraduje
ovo savršenstvo besmislenim radnjama poput prakse u
milosrđu, podnošenju patnje, usmjeravanju uma, sabranosti
duha ili kao što je prikupljanje zasluga
bezbrojnih poput zrna pijeska na obalama Gangesa.
Kada za to postoji prilika, takve se stvari mogu činiti;
u protivnom, valja ostati u stanju mirovanja. Onaj tko
nije u potpunosti siguran da je upravo njegov duh
buda, taj ima tendenciju da se veže za formu, za razne
duhovne metode i za takvo prikupljanje zasluga ne
shvaćajući da u potpunosti promašuje put. Upravo je
ovaj duh - buda i ne postoje neke druge bude, niti
neki drugi duh. Naš duh je blistav i proziran poput
neizmjerne praznine, bez oblika je i pojava. Koristiti
duh za pojmovno spoznavanje, znači napustiti suštinu
i vezati se za pojave. Vječno postojeći buda nije buda
pojava ili prijanjanja. Prakticiranje bezbrojnih duhovnih
metoda, s namjerom da se postane Buda, znači postupno
napredovanje, no vječno postojeći Buda nije
Buda bilo kakvih stupnjeva. Probudite u sebi sveopći
duh i tada više nemate što dosegnuti. Jedino je to
pravi Buda. Buda, kao i sva svjesna bića, upravo su
ovaj duh i ništa drugo."
Ono što je uvijek primjetno kod samoostvarenih
osoba je upravo njihova svjesnost prirode vlastitog duha,
te potpuna ispunjenost (sanskrt. purnata) s onim što
jesu i s onim što čine. Njihova ispunjenost ne podrazumijeva
neku narcisoidnost, koja je izum ega, već
jednostavno potpunu svijest o sebi i život u skladu s
time. Evo, što je o tome zapisao Konfucije, jedan od
najvećih kineskih sociologa i filozofa stare ere:
"Biti ono što istinski jesi, zakon je božji.
Nastojati da budeš ono što istinski jesi, zakon je čovjekov.
U stvarnosti, biti ono što istinski jesi znači biti
onaj koji bez napora čini ono ispravno, bez razmišljanja
razumije ono što želi znati i čiji život spontano i lako
teče u skladu s moralnim zakonima. Takvog čovjeka
nazivamo svecem ili čovjekom božanske prirode. Onaj,
koji nauči kako biti ono što istinski jeste, otkrio je
što je uoistinu dobro i više ne odstupa od toga.
Samo oni koji su apsolutno istinsko Ja mogu
u svijetu izraziti potpuno svoju istinsku narav; samo,
oni koji mogu ispoljiti svoju istinsku narav, dopuštaju
i drugima da izražavaju svoju istinsku narav; samo oni,
koji drugima dopuštaju da izražavaju svoju istinsku
narav, mogu spoznati bit svih stvari; samo oni, koji
spoznaju bit svih stvari, sudjeluju s Prirodom u procesu
stvaranja i održavanja života; a oni, koji s Prirodom
sudjeluju u njenim procesima - uzvišeni su poput Neba
i Zemlje."
Napokon, samoostvarene osobe posjeduju i sve
one kvalitete koje smo naveli i kao cilj prakse opisane
u ovom djelu. To su bistar um, slobodna volja i
nesputani osjećaji. Uz to samoostvareni ljudi imaju razvijenu
potpunu i prodornu pozornost (sanskrt. dharana)
koja im omogućava da lako razumiju komunikaciju
druguh i ono što ona prikriva.

Nigel Havens - Koja Je Vaša Mantra

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nigel Havens - Koja Je Vaša Mantra

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KOJA JE VAŠA MANTRA?

Prije više od tri i pol tisućljeća u dalekoj se

1) Kao prvo, on bi trebao pronaći primjeren

Dužan sam Vam reći nešto i o hinduističkim

TEHNIKA MEDITACIJE S MANTROM

Ma s kojom mantrom meditirali, prakticirajući

1) Prvi korak je, dakako, odluka da se upustimo

Onima, koji žele dodatno urediti svoj prostor

Svaka grupna duhovna praksa, pa i praksa

Kao što je već bilo navedeno, većina mantri

Već sam napomenuo da su bistar um,

da nisam u stanju završiti

da su drugi krivi za moje

da ne mogu postati bolja,

da sam ja nevažna osoba,

da sam konfuzna i zbunjena

da nemam energije, niti volje;

da nisam ono što bih trebao

da život nema smisla;

da je sve što činim

da sam u stanju završiti započeto

da ne postoji krivica zbog

da je ljutnja osjećaj koje je

da uvijek mogu postati bolja

da su sva bića, ljudska i

da svaka nejasnoća može biti

da se uvijek može naći volje

da je čovjek uvijek ono što

da sve ima svoj smisao;

da treba izbjegavati sve postupke

U raznoj teozofskoj, okultnoj i neohermetičkoj

osjećaj manje vrijednosti zbog nekih banalnih predodžaba o

osjećaj straha pred ljudima koji sebe liječe nametanjem nekog

osjećaj nelagode da se pomaže drugima ili primi pomoć od onih

osjećaj mržnje prema ljudima koji nas, u svojem jadu, povređuju,

osjećaj da nam drugi stalno moraju davati podršku za naše

osjećaj da bol treba potiskivati i pokušavati zatomiti u duši,

osjećaj da treba mnogo patiti da se bude sretan, što je doista

osjećaj da se ne može voljeti,

osjećaj da se ne može biti voljen,

osjećaj razočaranja drugima samo stoga što smo ih pogrešno

osjećaj zavisti ili ljubomore kojim mučimo sami sebe,

osjećaj malodušnosti ili lažnog pomirenja s dalim,

osjećaj da moramo manipulirati drugima.

Dok meditirate s mantrom kako biste produbili

Recimo nešto i o mantrama namijenjenim

Istinsko razumijevanje stvari i mistična duhovna

Mantre, koje će Vam u ovom djelu biti

Posebno poglavlje su tzv. biđa mantre

Nakon što ste otkrili svoje Mjesečevo

Dok meditirate sa svojom mantrom, ne

U ovom poglavlju želio bih Vas upoznati s

You might also like