Gimnazija „Rizah Odžečkić“

Zavidovići, Bosna i Hercegovina

Sara Bajrić

ZAŠTO VJERUJEMO?
(Seminarski rad)

Zavidovići, Septembar 2021.

 SADRŽAJ

1. Uvod....................................................................................... 3
2. Pojam vjere............................................................................ 4
3. Vjerski dokazi o postanku...................................................... 5
3.1 Teorija Velikog praska................................................... 5
3.2 Mjesečeva svjetlost....................................................... 5
3.3 Oblik Zemlje...................................................................6
3.4 Susret dva mora............................................................ 6
3.5 Embriologija.................................................................. 6
4. Vjera i nauka.......................................................................... 7
5. Zašto vjerujemo..................................................................... 8
6. Nevjernici............................................................................... 9
7. Stubovi Islama........................................................................ 10
7.1 5 stubova Islama........ .................................................. 10
7.2 Imanski šarti.................................................................. 10
8. Zaključak................................................................................ 11
9. Literatura............................................................................... 12

1. UVOD

2
 Kako čovjek raste u vjeri, pomalo sve više uviđa kako onaj princip “vjerujem u to i to jer
mi je mama tako rekla” gubi sigurno tlo pod nogama. Hoće li moja vjera biti vjera moje
majke, nane, oca ili moja osobna vjera? Razumijem li u šta vjerujem? Vjera nam je predana
od starijih, roditelja, bližnjih i to je hvalevrijedno, međutim, čovjeka, svakog od nas, dostiže
period kada se vjera treba osamostaliti, kada element vjere treba postati nešto čvršće. Na
pitanje “zašto vjerujem” odgovor “jer sam tako podučen” ne zvuči obećavajuće i na kraju
krajeva, nije korektan. Čini se da ta vjera tada nema uporište u mojem uvjerenju, u mojoj
vjeri, već u vjeri drugoga. A što ako je drugi u krivu? Šta ako vjerujem, a ne razumijem? A što
kada drugoga, od koga smo „naslijedili“ vjeru više ne bude? Pada li skupa s njim u zaborav i
moja vjera? Ako vjera ima čvrste temelje ona opstaje u svim pa i onim najtežim okolnostima.
Svi bi htjeli imati takvu vjeru. Kako se onda postavljaju čvrsti temelji? Da bismo mogli dati
odgovor na ova pitanja, potrebno je znati o samim temeljima vjere o kojoj pričamo.

Iako smatram da vjera nema definiciju, po nekim normama, Islam je monoteistička svjetska
religija, koju je utemeljio Muhammed a.s. u 7 stoljeću, a njezini sljedbenici nazivaju se
muslimani. Islam znači religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko
uređenje zajednice po islamskim zakonima). Islamska era počinje 622., kad se Muhammed sa
svojim pristašama seli iz Meke u Medinu, događaj poznatiji kao hidžra. Muslimani vjeruju u
Allaha dž.š., jednog jedinog Boga i svjedoče da je Muhammed a.s., posljednji Božiji poslanik.
Islam ima jake temelje za vjerovanje, a na ljudima, vjernicima je da li ih razumiju.

2. POJAM VJERE

3
 Vjeri smo naučeni i najčešće po rođenju, baš kao što se novorođenčetu odredi ime,
odredi mu se i vjera. S obzirom na to, mi rastemo vjerovajući, izučavajući, svakodnevno
praktikujući tu istu vjeru, sve do momenta kada se pojavi sumnja. Svaki musliman je barem
jednom u svom životu posumnjao u svoj din, zapitao se da li postoji ono nešto
izvanzemaljsko, toliko moćno i sveto. Islam se trudi odgovoriti i na ta pitanja, a odgovori se
kriju u mnogim dokazima, pričama, objavama, ajetima i hadisima.

Čovjek, kao najsavršenije Božije stvorenje, ima razvijene umno-spoznajne sposobnosti, ali
one su ipak ograničene. Stoga, on često nije sposoban da dokuči kakva se mudrost krije iza
Allahovog određenja. Koliko puta smo se zapitali kako da vjerujem u nešto što ne vidim, da li
je moja vjera samo legendarni mit i šta se krije iza toga? Islam i na to ima odgovor.

Vjera se obično definira kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njezine provjere. Prema
tome, to je subjektivno duhovno tumačenje ishoda percepcije, vlastitog razmišljanja ili
komunikacije. Vjera je u praksi vrlo korisna jer u svakodnevnom životu vjerujemo u više
stvari nego što se čini. Ljudi vjeruju u poruke, ideje, djelotvornost, ljubav, druge ljude i
namjere, kao i u mnoge druge vjerojatne ili nevjerojatne događaje. U psihološkom smislu,
vjera je predstavljačko stanje duha koje ima oblik tvrdnje. U religijskom smislu, vjera se
odnosi na dio šireg duhovnog ili moralnog temelja koji se naziva vjeroispovijest. Čovjek koji
vjeruje u spasenje ili u bolju budućnost ne dolazi do takvog stava racionalnim putem.
Motivacija je vanjska, pod utjecajem nekog autoriteta ili unutrašnja; potreba, osjećaj,
subjektivni stav. Vjera je bogoslovna krepost po kojoj vjerujemo u Boga i sve što je on rekao.
Za razliku od teologa, vjernik može vjerovati u Boga i bez naročitog znanja iz područja
teologije. Također, vjera pojedinca se razlikuje od vjere u religijskom smislu i po tome što
vjera pojedinca, takozvana filozofsko-utopijska, ne mora biti usmjerena samo prema Bogu,
već i prema nekim drugim idealima. Crkva pruža organiziranu i institucionaliziranu vjeru. Ona
predstavlja posrednika između ljudi i Boga, što postiže na različite načine, recimo preko
vjerskih obreda i ceremonija

3. VJERSKI DOKAZI O POSTANKU

4
Hasan el-Basri rekao.  ‘’Jedan sahat razmišljanja bolji je od godinu dana dobrovoljnog namaza’’.
Kur’an nas uporno poziva da razmišljamo o nebesima i zemlji, kiši i vjetrovima,
oblacima, lađama koje morem plove, sudbinama prijašnjih naroda, svijetu koji nas okružuje,
pa čak i o nama samima. Zašto? Zato što razmišljanje nam pomaže da spoznamo našeg
Gospodara, da učvrstimo svoju vjeru. Većina muslimana danas jesu muslimani samo zato
što su im otac i majka muslimani, pa su eto i oni muslimani, a da su im otac i majka bili
idolopoklonici i oni bi isto to bili. Ovo se dešava iz samo jednog razloga, a to je što nikada
nismo sjeli, postavili sebi gore navedena pitanja, razmislili i proučili o njima. Zamisli da
postoji stvar ili  neka mašina, koju na svijetu niko nikad nije vidio, i ako bi neko tu spravu,
mašinu stavio ispred tebe, i upitao te: Ko je taj koji ti može objasniti mehanizam, način rada
i smisao ove mašine? Vjerovatno bi odgovorio: Neki stvaralac, stručnjak, inžinjer.itd. Bez
obzira koji odgovor upotrijebio postavit ću ti sljedeće pitanje:

3.1 TEORIJA VELIKOG PRASKA

Ko je stvorio ovaj univerzum? Možda ćeš odgovoriti, ako pratiš nauku: da je stvaranje
univerzuma, planeta, sunca, galaksija i ostalog posljedica Big Banga (Velika eksplozija). Kada
te upitam kada smo saznali za ovu teoriju Big Banga? Ti ćeš odgovoriti da je nauka prije 30-
40 godina došla do tog saznanja. Brate, Big Bang kojeg spominješ, spomenut je u Kur`anu, u
suri El Anbija 21. ajet :”Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo
ih mi raskomadali”

3.2 MJESEČEVA SVJETLOST

Big Bang je spomenut u Kur’anu prije 1400 godina, a ko je to mogao da zna? Možda ćeš
reći, da je to sreća, igra, slučajnost! Da li je Mjesečeva svijetlost vlastita ili je reflektovana
svijestlost? Reći ćeš: Prije smo učeni da Mjesec ima svoju vlastitu svijetlost, ali da je nauka
otkrila prije 100-200 godina, da Mjesec nema svoju vlastitu svijetlost, nego je reflektovana
svijetlost, a u suri Al Furkan u 61. ajetu stoji: ”Neka je Uzvišen onaj koji je na nebu sazvježđa
stvorio i u njima dao svijetljiku (Sunce) da sja, i Mjesec koji reflektuje njegovu svijetlost.” Ko
je mogao ovo znati prije 1400 godina, da Mjesečeva svijetlost nije vlastita nego je posuđena
svijetlost!

3.3 OBLIK ZEMLJE

5
 Nema rasprave tu, nego idemo dalje sa pitanjima: Ovaj svijet na kojem živimo, kojeg je
oblika? Reći ćeš da je okruglog. Kad smo to saznali? Reći ćeš npr. da je jedan mornar 1597.
godine obišao čitav svijet, i zaključio da je zemlja okrugla, A Kur`an prije 1400 godina
spominje to, sura En Nazi’at 30 ajet, gdje se kaže: “Poslije toga je Allah zemlju rasprostro!”
Spominje se riječ na arapskom ”Tahaha” znači ”širenje”, a drugo značenje dolazi od glagola
”dujja” što znači jaje (jaje NOJA), a Zemlja nije u potpunosti okrugla, nego je u obliku jajeta.
Danas nam nauka kaže da se svemir širi, a u Kur`anu je to spomenuto prije 1400 godina, sura
Ez Zarijat ajet 47. ”Mi smo nebo snagom sazdali, i Mi  ga uistinu proširujemo”.

3.4 SUSRET DVA MORA

Žak Kusto, okeanolog, plovio je morima i okeanima, i proučavao ih godinama. Našao je

mjesto gdje se dvije vode dodiruju, ali se ne mješaju,a ne postoji nikakva vidljiva prepreka.
Otišao je u svoje mjesto i rekao da je to otkrio, a onda mu je jedan musliman rekao da on
nije ništa novo rekao i citirao mu 19-20 ajeta sure Er Rahman gdje Allah dž.š. kaže: “Pustio je
dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i ona se ne miješaju.”

3.5 EMBRIOLOGIJA

Prije 1400 godina Kur’an spominje ”embriologiju”, nauku o razvoju djeteta u utrobi
majke, u suri Muminun od 12-14 ajeta Allah dž.š. kaže: “ Mi smo zaista čovjeka od biti zemlje
stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom
učinili, pa onda od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda
kosti mesom zaodjenuli…” Neki vrhunski znanstvenici embriologije su prihvatili islam kada su
čitali ove ajete koji u tančine objašnjavaju kako nastaje čovjek u utrobi majke. Jer su znali da
Muahmmed a.s. u ovo doba nije imao ultrazvuk kako bi ovo vidio i napisao, nego mu je ovo
morao objaviti Onaj koji stvara dijete u utrobi majke.

Kada stanemo i razmislimo, sve ovo ima velikog smisla. Naprimjer, nismo vidjeli ni samo
eksploziju, zvanu Big Bang pa opet vjerujemo u pojavu iste. Mnoge pojave i procesi u
cjelokupnoj egzistenciji nisu objašnjive, vidno dokazane, već samo odavno postoje pa s
obzirom na to i mi ih prihvatamo.

4. VJERA I NAUKA

6
 Često u sukob dolaze nauka i vjera, naročito kada je riječ o pitanju postanka i
egzistencije cijelog svemira. Nauka tvrdi da je vjera suvišna i da ne objašnjava naučne
činjenice, međutim, postoji jedna velika greška u takvom razmišljanju. Vjera nije nauka, nije
naučna disciplina i na nju se ne treba gledati kao na kompetitora, već kao na pomagača. O
teoriji Velikog praska, razvijanju embriona i drugim prirodnim i društvenim pojavama, Islam
nudi odgovore i dokaze.

Teorijski fizičar Lorens Kraus, u knjizi „Čitav Svemir ni iz čega”, sažeto objašnjava naučna
saznanja o nastanku svemira i zaključuje da je svemir nastao – ni iz čega. Iako to ništa jeste
nešto, Kraus tvrdoglavo brani poziciju da tu nema prostora za Boga. Vjera i nauka, on tvrdi,
ne idu jedno uz drugo. Drugi istaknuti novoateisti, poput Danijela Deneta, Kristofera
Hičensa, Ričarda Dokinsa i drugih, takođe su dali veliki doprinos navodnom konfliktu između
vjere i nauke. Sem Haris je pozvao i na svojevrsni „džihad“, rekavši da „nauka mora
pobijediti religiju”.

Na kraju, ako vjera i nauka nisu u sukobu, da li ima nešto što ih veže i u kakvom su
zajedničkom odnosu? Postoji nekoliko dodirnih tačaka koje pokazuju da su vjera i nauka u
dobrim, a ne neprijateljskim odnosima. Na primjer, nauka može potvrditi ili odbaciti
određene religijske tvrdnje i argumente. Upravo primjeri kao što je ravna Zemlja, ili neki
primitivni mitovi poput onoga da se Zemlja nalazi na leđima mitološkog bića, mogu lako biti
pobijeni naučnim činjenicama. Sa druge strane, nauka dokazuje da je svijet stvoren u
određenom trenutku naše istorije, kako tome uče i abrahamske religije. A tamo gdje nauka
dostigne limit, religija i filozofija preuzimaju komande. Takav primjer smo već imali kod
stvaranja svemira. Bez obzira na model, filozofska pitanja ostaju, kao ono o tome zašto
uopšte išta postoji. Stoga, možemo slobodno zaključiti da vjera i nauka nisu ni u kakvom
sukobu.

5. ZAŠTO VJERUJEMO?

7
 Ljudi vjeruju ili ne vjeruju i koju god stranu odaberemo, imamo potpuno pravo na
pitanja i nedoumice. Ljudi vjeruju jer su svjesni da postoji neka viša sila. Svjesni su stvaranja
novog života, embriona, pa kako onda da se ne zapitaju kako se uspije roditi dijete sa svim
razvijenim organima, čulima, od čega je nastalo? Ljudi su svjesni i smrti i to nije sporno, ali
ono čega nisu svjesni jeste šta poslije smrti. Čuli smo za Džehenem i Džennet, raj i pakao.
Dobri idu u raj, zli u pakao i to smo tako prihvatili. Dokaza nemamo, jer niko se, još uvijek nije
vratio iz mrtvih i prepričao nam, pa da mi imamo na osnovu čega vjerovati. Vidite, vjerujemo
u dubini duše u nešto što nikada nismo iskusili, što ne znamo kako je onom ko je iskusio. Sa
ovim primjerom možemo povezati strah, jer upravo zbog njeg vjerujemo. Jedini urođeni
strah u ljudima je strah od neznanja. Mi ne znamo koji lik se krije iza čitavog svemira i ko
upravlja našom sudbinom, ali vjerujemo mu, zato što nemamo drugog izbora. Vjerujemo u
smrt jer je doživljavamo, a ne osjetimo je. Svaki dan čujemo kako je neka osoba preminula i
onda se postavlja pitanje „A šta sad?“. Vjerujemo Uzvišenom zbog strahopoštovanja, jer niko
osim Njeg ne zna šta će se sutra desiti. Zbog toga nam vjera nalaže poštovanje, molitve,
stubove vjere, pruža nam primjere iz historije, kako bismo iz njih učili i kako bi vjerovali.
Uostalom, neko mora biti zaslužan za cjelokupnu egzistenciju, a upravo to nauka ne može
objasniti, možda samo nekoliko hiljada godina unazad, ali šta je bilo i prije toga? To ne
znamo, stoga nam preostaje samo da vjerujemo. Ono što ne ismijemo izostaviti iz cijelog
koncepta vjerovanja...Vjerujemo zato što se osjećamo lijepo. Naša vjera, Islam, predstavlja
mir, sklad, sigurnost. Volimo taj osjećaj privrženosti i povezanosti sa Uzvišenim. Volimo kad
nas sluša, učimo iz Njegovih lekcija, osjećamo mir i posebnost kada slušamo Njegov govor. I
zbog toga vjerujemo. Na kraju krajeva, vjerujemo jer nam je jednako bitno i naše duhovno
stanje. Vjerujemo jer nam razum to nalaže, jer je nemoguće da je sve nastalo onako, iz čista
mira. Iman moramo osjećati. Iman mora preći iz razuma i sa jezika u srce, tek tada je onaj
pravi.

. O takvom imanu govori Kur'an pa kaže:» Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne
vjerujete, ali recite: ’Mi smo muslimani!’, jer u vaša srca nije ušao istinski iman». (el-
Hudžurat, 14. ajet). «Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!”- a oni nisu
vjernici»! (el-Bekare, 8. ajet).

8
6. NEVJERNICI

S druge strane, ima i onih koji zastupaju stav nevjernika. Jednostavno, iz njihove
perspektive egzistencija je samo odlučila nastati, a postoji samo onoliko koliko nauka može
dosegnuti. Stručni termin- ateisti.

Ateizam (bezboštvo ili bezvjerstvo) je, u širem smislu, odsutnost vjerovanja u postojanje
božanstava, a u užem smislu je odbijanje vjerovanja u postojanje božanstava, odnosno
specifično stajalište prema kojemu ona ne postoje. Suprotnost je teizmu, koji je u većini
slučajeva zasnovan na vjerovanju u postojanje najmanje jednog božanstva.

Riječ ateizam izvedena je iz grčkog izraza ἄθεος (atheos) što znači "bez Boga" koji se
primjenjivao s negativnom konotacijom za one za koje se vjerovalo da su odbacili bogove
koje štuje veći dio društva. Širenjem slobodoumlja, skeptičnosti te povećanja kritike religije,
uporaba termina se suzila. Prvi pojedinci koji su se deklarirali ateistima pojavili su se u 18.
stoljeću.

Po pitanju natprirodnih pojava ateisti teže skeptičnosti potkrepljujući svoje uvjerenje

nedostatkom empirijskih dokaza. Ponudili su nekoliko racionalnih objašnjenja za
nevjerovanje u bilo kakva božanstva. To uključuje problem zla, argument nedosljednih
otkrivenja te argument nevjerovanja. Iako su neki ateisti prihvatili sekularne filozofije, ne
postoji određena ideologija ili obrazac ponašanja prema kojem se ravnaju svi ateisti.

Allah dž.š., kaže: „Ne povodi se za njihovim izmišljotinama tamo gdje ti je jasna Istina došla!“
(el-Ma’ida, 48.); „O Poslaniče, boj se Allaha, i nemoj se pokoravati nevjernicima i
licemjerima; Allah sve zna i Mudar je!“ (el-Ahzab, 1.)

! Allah kaže: "Reci: 'Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti? Čiji će trud u
životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade. To su oni koji
u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poričali da će pred Njega izići (na
budućem svijetu); zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva
značaja nećemo dati. Njima ce kazna dzehennem biti, zato sto su nevjernici bili i sto su se
dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.' Onima koji budu vjerovali (u jednog Allaha-
islamski monoteizam) i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti." (Kur'an
18:103-107)

9
7. STUBOVI ISLAMA

Islam olakšava vjerniku u svakom mogućem smislu pa tako i kada je riječ o istinskom
vjerovanju. Utvrđeno je 5 stubova Islama koji odlikuju svakog vjernika i koji njegovu vjeru
čine čvršćom. Moram napomenuti, da vjera iz dana u dan jača. Zdrava je onoliko koliko je mi
njegujemo, a postaje slaba kada je zanemarimo.

7.1 5 STUBOVI ISLAMA

Allahov Vjerovjesnik, Allah mu spas i mir darovao, rekao je: “Islam je sazdan na pet
stvari: šehadetu (svjedočenju) da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov
poslanik, obavljanju namaza, izdvajanju zekata (obavezna milostinja), činjenju hadždža
(hodočašća Ka’bi) i postu mjeseca ramazana.” (El-Buhari, 8 i Muslim, 16).

Pet navedenih stubova – ruknova predstavljaju osnove vjere i velike postulate islama. Na
stranicama koje slijede detaljnije ćemo pojasniti značenja i propise vezane za spomenute
stubove vjere.

7.2 IMANSKI ŠARTI

Da bi osoba mogla biti vjernik (mumin), dužna je naučiti i shvatiti, razumom i srcem
prihvatiti, te jezikom očitovati iman (islamsko vjerovanje). Iman je srčano uvjerenje i
očitovanje jezikom (tasdikun bi-l-džinani ve ikrarun bi-l-lisani). Islam nam pomaže u davanju
odgovora na postavljeno pitanje, stoga temelji nam 6 stubova vjerovanja. Nazivamo ih
imanski šarti (uvjeti). Imaski šarti nisu bez razloga tu. Oni nam služe kao podrška i uputa
istovremeno, a također, objašnjavaju muslimansko vjerovanje i temelje istog.

Imanski šarti su:

1. AMENTU BILLĀHĪ – Ja vjerujem u Allaha,
2. VE-MELĀIKETIHĪ – i u Allahove meleke,
3. VE-KUTUBIHĪ – i u Allahove knjige,
4. VE-RUSULIHĪ – i u Allahove poslanike,
5. VE-L-JEVMI-L-ĀHIRI – i u Posljednji (Sudnji) dan,
6. VE-BI-L-KADERI HAJRIHĪ VE ŠERRIHĪ MINELLĀHI TEĀLĀ – i vjerujem da sve što se događa -
i dobro i loše, biva s Allahovim određenjem.

10
8. ZAKLJUČAK

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao
ashabe: ”Čiji iman vas najviše zadivljuje?” Rekli su: ”Iman meleka.” Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: ”A kako da meleki ne vjeruju kad su oni kod Gospodara svjetova?” Rekli su:
”Iman Allahovih poslanika?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”A kako da Allahovi poslanici
ne vjeruju a od Allaha im dolazi Objava?” Zatim su rekli: ”Naš iman.” Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao im je: ”A kako da vi ne vjerujete a ja među vama?” A onda im je rekao: ”Mene
najviše zadivljuje iman ljudi koji će doći poslije mene i koji će zateći Kur'an u listovima, i
vjerovat će u Knjigu i ono što je u njoj.” (Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio kao dobar (hasen),
VII/654-657.)

Zar postoje riječi koje više prijaju srcu od ovih riječi u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
hvali vjernike, muslimane i muslimanke koji će doći poslije njega a vjerovat će u njegovo
poslanstvo i slijedit će Objavu (Kur'an i Sunnet) sa kojom je poslat. Uistinu, ovaj hadis
odagnava tugu i sumnje, i ova Poslanikova, s.a.v.s., pohvala nije spomenuta osim zbog
jednog razloga, zbog ubjeđenja (jekin) onih koji će doći poslije njega i vjerovati u njegovo
poslanstvo. Veličanstvena je stvar istinskog ubjeđenja (jekin) i veličanstvene su njegove
posljedice. Jer, ovim hadisom Poslanik, s.a.v.s., je pohvalio one koji istinski, bez imalo
sumnje i kolebanja, vjeruju u nevidljivo, u gajb. Stoga nije čudo da je prvo svojstvo vjernika
koje spominje Kur'an, upravo vjerovanje u nevidljivo, kao što dolazi u ajetima: ”Ova Knjiga, u
koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u
nevidljivi svijet budu vjerovali.” (El-Bekara, 2.-3.)

11
9. LITERATURA
1. Wikipedia; Islam ... https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam (07.09.2021)

2. Divim se vjerovanju..; ... http://saff.ba/divim-se-vjerovanju-onih-koji-ce-doci-

poslije-mene-koji-ce-zateci-kuran-u-listovima-i-vjerovat-ce-u-njega/ (07.09.2021)
3. Ilmihal o islamskom vjerovanju; ...
https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/post/ilmihal-o-islamskom-
vjerovanju (07.09.2021)
4. Ateizam; ... https://hr.wikipedia.org/wiki/Ateizam (07.09.2021.)

5. Vjera i nauka; Postoji li sukob?; ... https://www.promisao.com/vjera-i-nauka-

postoji-li-konflikt/ (07.09.2021.)
6. Vjera; ... https://hr.wikipedia.org/wiki/Vjera (07.09.2021.)
7. Pet stubova Islama; ... https://www.newmuslimguide.com/bs/preliminaries/455

(07.09.2021)

12