Renee Carlino

Kad nismo
bili stranci
 Za Sama i Tonija.

Blagoslovljena sam i sretna što ih poznajem.

Život se ne vraća ni ne dangubi

u onome što je bilo jučer

HALIL DŽUBRAN
 1. MISLIŠ LI JOŠ NA MENE?

MATT

Život je jurio pored mene dok sam sjedio podignutih nogu,

odbijajući promjenu, ignorirajući svijet, odbijajući sve što je prijetilo
da bi moglo imati neko značenje ili važnost. Iz principa se nisam
slagao s trenutačnim stvarima. Prezirao sam uporabu emojija, riječi
meta i ljude koji su razgovarali na telefone dok bi stajali u redu. A
gentrifikaciju da i ne spominjem. Dvadeset jedan Starbucks nalazio
se na udaljenosti od tri bloka od zgrade u kojoj sam radio. Studiji za
snimanje, filmski laboratoriji i trgovine s gramofonskim pločama su
izumirali, ako već nisu bili prazni leševi pretvoreni u dućane s
muffinima i frizerske salone. Na MTV-u su prestali puštati glazbene
videe, a u kafićima su zabranili pušenje. New York se pretvorio u
nešto što nisam više mogao prepoznati.
O takvim sam stvarima razmišljao dok sam sjedio u svojem
odjeljku veličine metar i pol puta metar i pol u National
Geographicu. Nisam imao osjećaj ni Nationala, ni Geographica otkad
sam prije nekoliko godina ovdje prihvatio uredski posao. Izašao sam
iz područja u kojem sam sve vidio i ušao u rupu u kojoj nisam vidio
ništa. Bio sam usred grada koji sam volio i ponovno u njegovu
naručju, ali bili smo stranci. Još sam se držao prošlosti, ni sam ne
znam zašto.
Scott me snažno udario po leđima. “Hej, stari, idemo u Brooklyn
na ručak?”
“Zašto tako daleko?” Sjedio sam za stolom, prčkajući po bateriji
u telefonu.
 “Tamo je pizzeria koju bih volio da isprobaš, Kod Ciccija. Jesi li
čuo za nju?”
“Možemo naći dobru pizzu i na Petoj.”
“Ne, moraš probati taj restoran, Matte. Fenomenalan je.”
“Što je fenomenalno, pizza ili zaposlenici?” Od moga razvoda
prije nekoliko godina, Scott - šef, prijatelj i vječni neženja - stalno se
nadao da ću mu postati pratitelj u barenjima komada. Bilo ga je
nemoguće odgovoriti od ičega, posebice kada je to uključivalo žene i
hranu.
“Jesi me. Moraš vidjeti tu djevojku. Nazvat ćemo ga poslovnim
sastankom. Stavit ću račun na karticu tvrtke.” Scott je bio tip koji je
mnogo govorio o ženama, a o pornićima još i više. Ozbiljno je izgubio
kontakt s realnošću.
“Uvjeren sam da se to negdje smatra seksualnim
uznemiravanjem.”
Nagnuo se preko vrha pregrade koja je razdvajala odjeljke. Bio je
ljepuškast i uvijek se smijao, ali ako ga ne biste vidjeli tjedan dana,
zaboravili biste kako izgleda.
“Ići ćemo podzemnom.”
“Hej, dečki.” U prolazu nas je pozdravila moja bivša žena,
ispijajući šalicu kave.
Ignorirao sam je. “Hej, Liz”, rekao je Scott buljeći u njezinu
stražnjicu dok se udaljavala. Okrenuo se prema meni. “Je li čudno
raditi s njom i Bradom?”
“Uvijek sam radio s njom i Bradom.”
”Da, ali bila ti je žena, a sada je Bradova žena.”
“Iskreno, više me nije briga.” Ustao sam i zgrabio jaknu. “To je
dobar znak. Vjerujem ti. Tako znam da si spreman povaliti nešto
novo.” Često sam ignorirao takve Scottove komentare.
 “Prvo moram svratiti u Verizon i kupiti novu bateriju”, rekao
sam mašući telefonom.
“Što je to?”
“Mobitel. Prilično sam siguran da si već vidio tako što.”
“Prvo, nitko više ne govori ‘mobitel’. Drugo, to nije telefon; to je
muzejski primjerak. Trebali bismo ga poslati u Smithsonian i
nabaviti ti iPhone.”
Na izlazu smo prošli pored Kitty, djevojke s kolicima za kavu.
“Pozdrav, gospodo.” Nasmiješio sam joj se. “Kitty.” Zacrvenjela se.
Scott nije ništa rekao sve dok nismo ušli u dizalo. “Trebao bi to
prasnuti. Totalno te želi.”
“Ona je dijete.”
“Apsolventica je. Ja sam je zaposlio.”
“Nije moj tip. Zove se Kitty.”
“Dobro, sad si jednostavno zao.” Doimao se pomalo uvrijeđenim
u Kittyno ime.
“Dobro sam. Zašto je svima životna misija pronaći mi nekoga?
Dobro sam.”
“Sat ti otkucava.”
“Frajeri nemaju sat.”
“Imaš 36 godina.”
“Mlad sam.”
“Ne u usporedbi s Kitty.”
Vrata dizala su se otvorila i ušli smo u predvorje. Duž zida
protezala se jedna moja jako uvećana fotografija.
“Vidiš li to, Matte? Od toga se žene navlaže.”
“To je slika iračkoga djeteta koje drži automatsku pušku.”
 “Pulitzer koji si za nju osvojio, genije, ne slika.” Prekrižio je ruke
na prsima. “To ti je bila dobra godina.”
“Da, bila je. Barem profesionalno.”
“Kažem ti, moraš to okrenuti u svoju korist. Ta ti je fotografija
donijela određenu dozu slave. A to je i meni išlo u prilog.”
“Kako je to tebi išlo u prilog?”
“Možda sam se koji put poslužio tvojim imenom. Jednom ili
dvaput.”
Nasmijao sam se. “Stvarno sramotno, čovječe.”
“Sviđaš se Kitty. Trebao bi toj slatkici dati što je ide. Znaš da
kruže glasine o njoj.”
“Razlog više da se držim podalje.”
“Dobre glasine. Da je luda. Mala životinja.”
“A to je dobro?”
Izašli smo i uputili se prema postaji podzemne željeznice na
Zapadnoj 57. ulici kako bismo ulovili vlak F. Centar je uvijek krcat u
to doba dana, ali približavali smo se kraju zime. Vruće zrake sunca
između zgrada na ulicu su privukle još više ljudi. Gurao sam se kroz
masu, a Scott me pratio.
Tek što smo stigli do ulaza u podzemnu, povikao je iza mene.
“Sigurno bi je zanimao analni.”
Zastao sam i okrenuo se prema njemu na vrhu stuba koje su
vodile u podzemlje. “Scotte, ovaj je razgovor u svakom pogledu
pogrešan. Što kažeš na to da završimo s time?”
“Ja sam ti šef.”
“Točno tako.” Spustio sam se stubama prema okretnim
rampama.
Na dnu stubišta neka je starica u pohabanoj odjeći i sijede,
zapetljane kose svirala violinu. Strune na gudalu visjele su poput
labava lisičjeg repa, ali Brahmsa je svirala bez pogreške. Nasmijala se
kad sam joj u kovčežić ubacio pet dolara. Scott je zavrtio glavom i
povukao me.
“Trudim se održati te sretnim i produktivnim, Matte.”
Provukao sam kartu podzemne. “Daj mi povišicu. To će me
održati sretnim i produktivnim.”
Postaja je bila prepuna. Vlak se taman zaustavljao, ali zapeli smo
iza goleme grupe ljudi koji su se gurali prema naprijed kao da je od
životne važnosti da nekamo stignu. Scott se zadovoljno držao straga i
buljio u ženu koja nam je bila okrenuta leđima. Stajala je na rubu
perona, njihala se od pete prema prstima, balansirala na debeloj
žutoj crti. Na njoj je bilo nešto upadljivo.
Scott me gurnuo laktom, podignuo obrve i usnama nečujno
oblikovao “dobra guza”. Došlo mi je da ga opalim u vrat.
Što sam više gledao tu ženu, to me više privlačila. Niz leđa joj je
padala duga debela plava pletenica. Ruke su joj bile u džepovima
crnog kaputa i veselo se poput djeteta njihala u ritmu violine koji se
odbijao o zidove i odzvanjao postajom.
Kad se vlak napokon zaustavio, pustila je ljude da projure pored
nje te je u posljednji čas uskočila u vagon. Scott i ja stajali smo na
žutoj crti i čekali sljedeći, manje nakrcani vlak. U trenutku kad su se
vrata zatvorila, okrenula se i oči su nam se susrele.
Trepnuo sam. Sranje.
“Grace?”
Prislonila je ruku na staklo i nijemo izgovorila, “Matte?”, ali vlak
je krenuo.
Potrčao sam bez razmišljanja. Poput luđaka trčao sam prema
kraju perona, mahao rukama nastojeći zaustaviti vlak, sve to vrijeme
ne odvajajući pogled od njezina. A kad sam stigao do kraja perona,
gledao sam kako vlak juri u tamu sve dok nije nestao.
 Kad me Scott sustigao, oprezno me pogledao. “Čovječe. Što je to
bilo? Izgledaš kao da si vidio duha.”
“Nisam vidio duha. Vidio sam Grace.”
“Tko je Grace?”
Zapanjeno sam zurio u prazninu koja ju je progutala. “Djevojka
koju sam poznavao.”
“Neka koja ti se sviđala, ali nije upalilo?” upitao me Scott.
“Tako nekako.”
“Imao sam i ja jednu takvu. Janie Bowers, prva cura koja mi ga
je popušila. Drkao sam na tu sliku sve do tridesete.”
Ignorirao sam ga. Mogao sam misliti samo na Grace.
Scott je nastavio. “Bila je navijačica. Motala se oko momčadi
lacrossea u mojoj srednjoj školi. Svi su je zvali Terapeutkinja. Nisam
znao zašto. Mislio sam da će mi biti cura nakon tog pušenja.”
“Ne, ovo nije bilo takvo”, rekao sam. “Grace i ja smo hodali na
fakultetu prije nego što sam upoznao Elizabeth.
“Ah, znači tako. Pa, dobro je izgledala. Možda bi joj se trebao
javiti.”
“Da, možda,” rekao sam, ali sam pomislio da nema šanse da nije
udana.

DOPUSTIO SAM BRODIJU, sedamnaestogodišnjem prodavaču

u Verizonu, da me nagovori na kupnju najnovijeg iPhonea. Zapravo,
osam je dolara na mjesec jeftinije imate li nov mobitel. Ništa mi na
svijetu više nije imalo smisla. Bio sam smeten dok sam potpisivao
obrasce jer mi se otkad smo izašli iz podzemne u glavi stalno vrtjela
slika Grace u vlaku kako nestaje u tami.
Dok smo ručali pizzu, Scott mi je pokazao kako igrati Angry
Birds. Mislio sam da je to velik korak prema prevladavanju moje
fobije od tehnologije. Djevojka za koju se Scott nadao da će je vidjeti
nije radila, pa smo pojeli pizzu i vratili se u ured.
Vrativši se u svoj odjeljak, proguglao sam Graceino ime u svim
mogućim varijantama - prva i srednja imena i prezimena, vlastita
imena i prezimena, srednja imena i prezimena - bez uspjeha. Kako je
to bilo moguće? Kakav je život vodila a da je uopće nije bilo na
internetu?
Razmišljao sam o tome što se zbilo s nama. Razmišljao sam o
tome kako je izgledala u podzemnoj - i dalje predivna, kao što sam je
se i sjećao, ali drukčija. Nitko Grace ne bi opisao kao slatku. Iako je
bila sitna, sa zelenim je očima i grivom plave kose bila previše lijepa
da bi bila slatka. Oči su joj bile nekako upale, lice grublje nego kad
sam je posljednji put vidio.
Samo mi je jedan pogled na nju bio dovoljan da znam da više
nije lepršav, slobodan duh koji sam poznavao prije mnogo godina.
Izludio sam samoga sebe razmišljajući o tome kakav život danas
vodi.
Iz sobe za odmor na dnu hodnika iznenada je eksplodiralo
veselje. Stigao sam taman na kraj govora kojim je moja bivša žena
objavila trudnoću našim kolegama. Nedugo nakon razvoda shvatio
sam da su svi oko mene nastavili živjeti. A ja sam bio nepomičan,
stajao sam na peronu, gledao vlakove kako prolaze i razmišljao o
tome kako bih želio znati na kojem bih trebao biti. Elizabeth je već
bila na sljedećoj postaji, zasnivala je obitelj, a ja sam se odšuljao
prema svome usranom odjeljku u nadi da me nitko nije vidio. Bio
sam ravnodušan prema njoj i vijesti o trudnoći. Ništa nisam
osjećao... ali kao da sam i dalje imao nekakvu obvezu zaostalu iz
našega propalog braka pa sam joj poslao e-poruku s čestitkom.

Elizabeth,
Čestitam. Drago mi je zbog tebe. Znam koliko si jako željela
dijete.
 Sve najbolje, Matt

Dvije minute poslije signal je objavio dolazak e-poruke.

Sve najbolje? Stvarno? Ne možeš napisati “S ljubavlju” nakon

što si više od deset godina svoga života proveo sa mnom?

Nisam odgovorio. Žurio sam se. Morao sam se vratiti u

podzemnu.
2. PET DANA NAKON ŠTO SAM TE VIDIO

MATT

Svakog sam se dana u vrijeme ručka prokletim vlakom F jedan

sat vozio od Brooklyna prema centru i natrag, nadajući se da ću
ponovno naletjeti na Grace, ali nisam.
Stvari na poslu nisu išle dobro. Tri mjeseca prije predao sam
zahtjev za odlazak na teren, ali su ga odbili. Sada sam morao gledati
zanesene Elizabeth i Brada i ljude koji im svako malo čestitaju na
djetetu i Bradovu unapređenju, koje je stiglo odmah nakon objave.
U međuvremenu sam u svome životu i dalje odbijao bilo kakav
pomak naprijed. Bio sam troma hrpa govana. Dragovoljno sam se
prijavio za povratak na lokaciju u Južnoj Americi s filmskom ekipom
National Geographica. New York jednostavno više nije bio isti.
Nisam u njemu vidio nikakvu čaroliju. Amazonska prašuma, sa svim
svojim predivnim i egzotičnim bolestima, činila mi se privlačnijom
od zapovjedi moje bivše žene i njezina samodopadnog muža. Moj
zahtjev nije bio odbijen, ali ni prihvaćen. Samo je ležao na hrpi
ostalih zahtjeva na Scottovu stolu. Piljeći u prazan zid uredske sobe
za odmor, razmišljao sam o stanju svoga života. Stajao sam kraj
hladnjaka za vodu, držeći polupraznu papirnatu čašu i prebrojavao
nevažne godine koje sam proveo s Elizabeth, pitajući se zašto. Kako
je sve krenulo tako loše?
“Što radiš, čovječe?” iz hodnika se začuo Scottov glas.
Okrenuo sam se i nasmiješio. “Samo razmišljam.”
“Činiš se veselijim.”
 “Zapravo sam baš razmišljao kako sam završio kao
tridesetšestogodišnji razvedeni samac, zatočen u radnom odjeljku.”
Došao je do lonca s kavom i natočio punu šalicu pa se naslonio
na šank. “Bio si radoholičar?” upitao me.
“Nije me zato Elizabeth prevarila. Upala je točno u Bradove
mršave ruke, a on radi više od mene. Kvragu, i Elizabeth radi više od
mene.”
“Zašto razmišljaš o prošlosti? Pogledaj se. Visok si. Imaš kosu. A
čini se da” - zamahnuo je rukom oko mog trbuha -“imaš i
trbušnjake.”
“Odmjeravaš me?”
“Ubio bih za glavu s takvom kosom.”
Scott je bio jedan od onih tipova koji su oćelavili do dvadeset i
druge. Otada je posve brijao glavu.
“Kako žene zovu tu stvar?” Pokazao je na stražnju stranu moje
glave.
“Punđa?”
“Ne, postoji neki više seksi naziv za to. Žene vole ta sranja.”
“Zovu je muškom punđom.”
Scott me proučavao. “Čovječe, Matte, slobodan si muškarac.
Zašto ne tumaraš savanom u potrazi za novim ulovom? Ne mogu te
gledati kako cmizdriš. Mislio sam da si prebolio Elizabeth.”
Zatvorio sam vrata sobe za odmor. “I jesam. Davno sam prebolio
Elizabeth. Više se ne mogu ni sjetiti kada mi se uopće sviđala.
Svidjela mi se ta maštarija, putovanja s njom, fotografiranja. Ali
uvijek je nešto nedostajalo. Možda i jesam previše radio. Samo smo o
tome i pričali, samo nam je to bilo zajedničko. A pogledaj me sad.”
“A što je s curom iz podzemne?”
“Što s njom?”
 “Ne znam. Mislio sam da ćeš joj se pokušati javiti.”
“Da. Možda. Lakše reći nego učiniti.”
“Samo se moraš aktivirati. Prijavi se na društvene mreže.”
Hoću li tamo pronaći Grace? Razmišljao sam o porivu da
učinim sve kako bih je pronašao i osjećaju da je sve što napravim
besmisleno. Sigurno je s nekime. Nečija je žena. Žena nekoga tko je
bolji od mene. Htio sam pobjeći od svega što me podsjećalo da još
uvijek nemam ništa.
“Ako ti je toliko stalo, zašto nisi odobrio moj zahtjev?” upitao
sam.
Namrštio se. Zamijetio sam kako mu je crta između obrva
duboka i palo mi je na pamet da smo Scott i ja vršnjaci... i on je
stario. “Ne mislim na pravu savanu, čovječe. Bježanjem nećeš riješiti
probleme.”
“Sad si mi psihić?”
“Ne. Prijatelj sam ti. Sjećaš se kad si pitao za taj uredski posao?
Krenuo sam prema vratima. “Samo razmisli o tome. Molim te,
Scotte.”
Već sam bio na izlasku kad mi je dobacio: “Trčiš za krivom
stvari. Neće te usrećiti.”
Imao je pravo i mogao sam to priznati, ali ne naglas. Ako opet
osvojim nekakvu nagradu i dobijem priznanje za svoj rad, mislio sam
da bi to moglo ispuniti prazninu koja me izjeda. Ali duboko u sebi
znao sam da to nije rješenje.
Poslije posla sjedio sam na klupi autobusne postaje pred
zgradom National Geographica i gledao ljude koji su hitali kućama,
žureći se krcatim pločnicima centra grada. Pitao sam se mogu li
pogoditi koliko je tko usamljen samo po tome koliko mu se žuri. Ako
vas kod kuće netko čeka, sigurno ne biste sjedili na autobusnoj
postaji i promatrali ljude nakon desetosatnog rada. Uvijek sam u
torbici nosio stari fotoaparat marke Pentax iz fakultetskih dana, ali
ga već godinama nisam upotrijebio.
Izvadio sam ga iz futrole i počeo fotografirati ljude koji su ulazili
i izlazili iz podzemne, čekali autobus ili dozivali taksi. Nadao sam se
da ću je ponovno ugledati kroz objektiv, baš kao prije mnogo godina.
Njezin živahni duh, način kojim je samo svojim magnetizmom mogla
obojiti crno-bijelu fotografiju. Često sam tijekom godina razmišljao o
Grace. Nešto jednostavno poput mirisa, poput slatkih palačinki u
noći, zvuka violončela na glavnome kolodvoru ili parku na
Washingtonovu trgu za toplog dana moglo me prebaciti ravno u tu
godinu na fakultetu. Godinu koju sam proveo zaljubljujući se u nju.
New York za mene više nije bio lijep. Istina, nestalo je smeća i
prljavštine, barem u East Villageu; bio je čišći i veći, ali opipljiva
energija koju sam osjećao na fakultetu nestala je. Barem za mene.
Vrijeme prolazi, život se nastavlja, mjesta se mijenjaju, ljudi se
mijenjaju. Ali nakon onog dana u podzemnoj nisam mogao prestati
razmišljati o Grace. Petnaest je godina predugo držati se za tih
nekoliko trenutaka s fakulteta od kojih je srce jače tuklo.
 3. PET TJEDANA NAKON ŠTO SAM TE
UGLEDAO

MATT

“Matte, tebi govorim.”

Podignuo sam pogled i ugledao Liz kako proviruje preko
pregrade. “Ha?”
“Pitala sam hoćeš li s nama na ručak da pogledamo nove
dijapozitive?”
“Tko je to 'mi’?”
“Scott, Brad i ja.”
“Ne.”
“Matte...” upozorila me. “Moraš doći.”
“Zauzet sam, Elizabeth.” Igrao sam sudoku na poleđini smeđe
papirnate vrećice iz trgovine u kojoj kupujem pureće sendviče. “A i
jedem. Zar ne vidiš?”
“Jede se u sobi za odmor. Taj luk mogu namirisati s hodnika.”
“Zato što si trudna”, promrmljao sam u sendvič. Otpuhnula je,
okrenula se i gunđajući otišla hodnikom. Minutu poslije kraj odjeljka
se stvorio Scott. “Stari, moramo pogledati te dijapozitive.”
“Mogu li jesti u miru? I, usput, jesi li pogledao moj zahtjev?”
Namrštio se. “Jesi li se čuo s djevojkom iz podzemne?”
 “Cijeli sam se mjesec svakog dana vozio podzemnom u Brooklyn
i nisam je vidio. Pokušao sam.”
Rekao sam mu istinu, doista sam tražio Grace. Nakon posla
odlazio bih na naša mjesta u East Villageu. Čak sam visio ispred
naših soba u studentskom domu Newyorškog sveučilišta. I nisam je
našao.
“Hm.” Počešao je bradu. “Nema šanse da je ne pronađeš s
obzirom na tehnologiju koja ti je na raspolaganju. Možda je napisala
oglas u rubrici Izgubljenih veza. Jesi li tamo pogledao?”
Odložio sam sendvič. “Što je rubrika ‘izgubljenih veza’?” Ušao je
u moj odjeljak. “Ustani i pusti me da sjednem.” Podignuo sam se sa
stolca. Scott je sjeo i na mome računalu otvorio tražilicu Craigslist te
otišao na stranicu Izgubljenih veza. “Na primjer, ako si vidio nekoga
u javnom prijevozu i čini ti se da ste kliknuli, ali sad ne znaš kako
doći do te osobe. Ovdje možeš objaviti sve o tome i nadati se da će
osoba koju tražiš vidjeti tvoju objavu.”
“Zašto ih jednostavno ne bi pitao broj kad ih vidiš?”
“To je jedna od onih new age stvari, za osjetljive tipove. Ako
nemaš hrabrosti prići nekome, ali postoji privlačnost, možeš to ovdje
objaviti. Ako i druga osoba to osjeća, a vidi objavu, možda odgovori.
Napišeš gdje ste se vidjeli, što si nosio i slično tako da ta osoba zna da
je riječ o tebi.”
Škiljio sam prema ekranu, razmišljajući kako je ideja glupa. “Da,
ali ja sam poznavao Grace. Možda bih je bio pozdravio da sam imao
više od sekunde prije nego što je vlak krenuo.”
Okrenuo je stolac prema meni. “Gledaj, nećeš je pronaći u
podzemnoj. Šanse su minimalne. Možda je napisala jednu od ovih
objava?”
“Pogledat ću. Premda sam prilično siguran da me mogla pronaći
da je htjela. Nisam promijenio ime i još radim na istome mjestu.”
“Nikad ne znaš. Samo ih pročitaj.”
 Cijelo sam poslijepodne proveo čitajući objave poput, Vidio sam
te u parku, nosila si svijetloplavu jaknu. Pogledavali smo se. Nazovi
me ako ti se sviđam. Ili, Gdje si nestala one noći u SaGallsu, pričala
si o martiniju s trešnjom i nestala. Mislio sam da ti se sviđam. Što se
dogodilo? I tako tipične, Svašta bih ti radio. Mislio sam da si skužila
kad si se trljala o mene u klubu Forty. Cimni me.
Grace nije bila među njima i bio sam prilično siguran da je na
stranicama Izgubljenih veza nemoguće naći ikoga mlađega od
trideset. A onda sam pročitao objavu “Pjesma za Margaret.”

Nekoć smo bili nešto

Ljubavnici
Prijatelji
Prije nego što se život promijenio
Prije nego što smo bili stranci
Misliš li još na mene?
- Joe

Nisam mogao zamisliti dvadeset i neštogodišnjake Joea i

Margaret koji su tako govorili o prošlosti. Na čudan način, objava je
prenijela baš ono što sam osjećao prema Grace i na trenutak sam
pomislio da bi to mogla biti ona. Nazvao sam broj i javio se
muškarac.
“Halo, je li to Joe?” upitao sam.
“Ne, ovo je već treći put da je netko danas zvao i pitao isto. Joe je
sigurno popularan tip, ali ne živi ovdje.”
“Hvala.”
Spustio sam slušalicu. Odjednom se soba zamračila, uz iznimku
jednog niza fluorescentnih svjetiljki nad mojom glavom i stolne
lampe u mom odjeljku. Scott je viknuo iz hodnika. “Ostavit ću
upaljeno svjetlo, Matte. Ne odustaj.” Točno je znao što radim. Možda
će Grace pronaći objavu, možda ne. Ipak sam je morao napisati - ako
zbog ičega drugog, zbog svog mira.

Zelenookoj tigrici:

Upoznali smo se prije gotovo točno petnaest godina, kad sam

selio stvari u sobu doma za studente četvrte godine Newyorškog
sveučilišta, pokraj tvoje.

Zvala si nas prijateljima na brzaka. Volim misliti da smo bili

više od toga.

Živjeli smo isključivo od uzbuđenja pronalaženja sebe kroz

glazbu (bila si opsjednuta Jeffom Buckleyjem), fotografiju (nisam te
mogao prestati snimati), druženje u parku Washingtonova trga i
sve čudne stvari koje smo radili da zaradimo. Više sam o sebi
naučio te godine nego ikada.

No na kraju se ipak sve raspalo. Ljeto nakon diplome izgubili

smo kontakt, kad sam za National Geographic otišao u Južnu
Ameriku. Kad sam se vratio, nije te bilo. Dio se mene još pita nisam
li te previše pritiskao nakon vjenčanja...

Nisam te ponovno vidio do prije mjesec dana. Bila je srijeda.

Ljuljala si se na petama i čekala vlak F, balansirajući na onoj
debeloj žutoj crti uzduž perona podzemne. Prekasno sam shvatio da
si to ti. A onda si nestala. Ponovno. Izgovorila si moje ime, vidio
sam ti na usnama. Pokušao sam snagom volje zaustaviti vlak, samo
da bih te pozdravio.
 Pošto sam te vidio, kao da su svi osjećaji i sjećanja iz mladosti
navrli natrag i većinu sam mjeseca razmišljao o tvom životu.
Možda sam poludio, ali bi li otišla sa mnom na piće da popričamo o
posljednjih petnaest godina?

M
(212)-555-3004
 4. KAD SAM TE UPOZNAO

MATT

Bila je nedjelja kad smo se upoznali u domu za studente četvrte

godine. Čitala je časopis u dnevnom boravku dok sam ja niz hodnik
teglio drveni stol star devetnaest godina. Bio je to jedini komad mog
doma koji mi je majka poslala iz Kalifornije, uz jednu kutiju,
fotografsku opremu i platnenu torbu s odjećom.
Ukočio sam se kad je pogledala u mom smjeru, nadajući se da će
skrenuti pogled i da me neće vidjeti kako se nimalo graciozno mučim
sa stolom.
Nisam bio te sreće.
Pogledala me ravno u oči, nagnula glavu i zaškiljila. Izgledala je
kao da se pokušava sjetiti mog imena. Bio sam siguran da se nikada
nismo sreli. Nitko ne bi mogao zaboraviti lice poput njezina.
Bio sam opčinjen i samo sam je promatrao. Imala je velike
zelene oči, pune energije koja je privlačila pozornost. Usne su joj se
micale i zurio sam ravno u nju, ali nisam ništa čuo; razmišljao sam
samo o tome kako je nestvarno lijepa. Obrve koje su joj uokvirivale
velike bademaste oči bile su tamnije od vrlo svijetle kose, a koža joj je
izgledala kao da bi pod jezikom bila slatka.
Bože, razmišljam li ja o okusu djevojčine kože?
“Gluhi?”
“Ha?” trepnuo sam.
 “Pitala sam mogu li ti pomoći?” Sažalno mi se nasmiješila i
pokazala prema stolu koji sam balansirao na koljenu.
“Naravno. Hvala.”
Bez kolebanja bacila je časopis, uhvatila jedan kraj stola i
krenula unatraške dok sam se ja mučio držati korak.
“Usput, ja sam Grace.”
“Drago mi je”, rekao sam bez daha. Ime joj je odgovaralo.
“Imaš li ime?”
“Još jedna”, rekao sam kimnuvši niz hodnik.
“Zoveš se Još Jedna? To je prilično nezgodno, ali baš me zanima
kako su ti roditelji došli na tu ideju.” Nasmiješila se od uha do uha.
Nervozno sam se nasmijao. Bila je nevjerojatno lijepa, ali i
nekako šašava. “Mislio sam još jedna soba.”
“Znam, blento. Još čekam ime.”
“Matt.”
“Pa Matty Još Jedna”, rekla je zastavši pred mojom sobom. “Što
studiraš?”
“Fotografiju.”
“Znači da te moram poznavati iz Tischa?”
“Ne. Prvu sam godinu ovdje.”
Izgledala je zbunjeno. Podsjetio sam je na nekoga. Nadao sam se
da je riječ o nekome tko joj je drag. Napokon smo spustili stol i
prošao sam kraj nje da otključam vrata. Pognute glave rekao sam
svojim Vansicama. “Da, prebacio sam se sa Sveučilišta Južne
Kalifornije.”
“Stvarno? Nikad nisam bila u Kaliforniji. Ne mogu vjerovati da
si napustio to sveučilište da bi došao u mnogo lošiju Kuću za starce.”
 “Nije bio moj đir.” Okrenuo sam se i naslonio se na vrata prije
nego što sam ih otvorio. Oči su nam se susrele na nekoliko sekundi
predugo pa smo oboje skrenuli pogled. “Morao sam otići iz
Kalifornije.” Bio sam nervozan, ali nisam htio da ode. “Želiš li ući i
družiti se dok raspakiravam stvari?”
“Može.”
Podbočila je vrata knjigama i pomogla mi unijeti stol i staviti ga
u kut. Skočila je na njega i sjela, prekriženih nogu kao da će
meditirati ili levitirati. Drugi put toga dana razgledao sam sobu. Bila
je namještena tipičnim domskim namještajem: dugim metalnim
bračnim krevetom, stolom koji je bio dobar za moju fotografsku
opremu, starom linijom koju je ostavio posljednji stanar i praznom
policom za knjige. U velikoj su se kutiji koju sam donio nalazile neke
od meni najdražih ploča, knjiga, CD-a i fotografija. Moj se najbolji
rad sa Sveučilišta Južne Kalifornije nalazio u kožnatoj mapi. Grace ju
je odmah zgrabila te počela listati stranice.
Dva su duga uska prozora kupala sobu svjetlošću, savršeno
osvjetljavajući Graceino lice. Kao da je svjetlo dolazilo od nje.
“Opa, ova je nevjerojatna. Je li ti to djevojka?”
Podignula je fotografiju prekrasne gole djevojke divljih očiju i
lijepih oblina.
“Ne, nije mi bila djevojka. Samo prijateljica.” To je bila istina, ali
istina je također bila da je izgovorila Želiš li me jebati? trenutak prije
nego što sam je uslikao, dok nas je moj prijatelj - i njezin dečko - u
tišini promatrao. Kao što sam rekao, Sveučilište Južne Kalifornije
nije bilo moj đir.
“Oh”, tiho je rekla. “Nema veze, fotografija je odlična.”
“Hvala. Ovdje je svjetlo fantastično. Možda bih mogao napraviti
par tvojih fotografija?”
Vrat joj se pomaknuo kad je progutala slinu. Oči su joj se raširile
i shvatio sam da je pomislila da je želim fotografirati golu. “S
odjećom, naravno.”
 Razvedrila se. “Može, to bi bilo super.” Nastavila je buljiti u
fotografiju. “Ali ako bi fotografija ovako izgledala, mislim da bih
mogla pozirati poput ove djevojke.” Pogledala me svojim zelenim
očima. “Možda jednog dana, kad se malo bolje upoznamo. Sve za
umjetnost, kužiš?” Tiho se zasmijuljila.
Trudio sam se ne zamišljati je golu. “Da, da, za umjetnost.” A
doista je i bila poput umjetničkog djela. Nosila je bijelu mušku
košulju do lakata zavrnutih rukava i s dvama gornjim otkopčanim
gumbima. Zapazio sam joj ružičaste nokte na nogama, a onda i kožu
na koljenu koja je izvirivala iz rupe na trapericama. Gledao sam je
kako pletenicu svoje plave kose plete iza ramena. I ona je bila svjesna
da ne mogu maknuti pogled s nje, ali umjesto da kaže nešto
nepristojno, samo se nasmijala.
“I zašto si je nazvala ‘Kućom za starce’ ” , upitao sam
raspakiravajući veliku kutiju. Morao sam si nečime odvratiti
pozornost da prestanem buljiti u nju.
“Jer je ovdje stvarno jebeno dosadno. Stvarno, ovdje sam tjedan
dana i već imam osjećaj da mi duša vene.”
Nasmijao sam se toj dramatici. “Tako je loše, ha?”
“Nijednom nisam zasvirala violončelo otkad sam se uselila;
bojim se da će se ljudi buniti. I usput, moraš mi reći ako sviranje
bude preglasno. Samo lupi po zidu ili nešto tako.”
“Kako to misliš?”
“Ja sam u sobi pored tvoje. Sobe za vježbanje su predaleko, pa
ću vjerojatno mnogo vježbati u sobi. Studiram glazbu.”
“Baš cool. Volio bih te koji put čuti kako sviraš.”
Nisam mogao vjerovati da je u sobi pored moje.
“Nema problema. Nego, većina na posljednjoj godini ne odabere
život u domu. Koja je tvoja isprika?”
“Nisam si ništa drugo mogao priuštiti.” Zamijetio sam da nosi
bedž s grčkim slovima. “Što je s tobom? Kako to da ne živiš u
sestrinstvu?”
Pokazala je na bedž iznad prsa. “Ovo? Lažnjak. Mislim, nije
lažnjak, ukrala sam ga jer sam presiromašna da živim igdje drugdje.
Roditelji mi ne mogu platiti školovanje, a teško mi je zadržati posao
jer moram mnogo vježbati. Nosim ga da bih mogla besplatno jesti u
menzi u četrnaestoj ulici. Podignula je šaku i zamahnula po zraku.
“Pi Beta Fi, makaroni sa sirom su fini!”
Bila je preslatka. “Ne mogu vjerovati da će ovdje biti dosadno s
tobom.”
“Hvala.” Podignuo sam pogled i vidio da se zacrvenjela. “Stvarno
nemam neki školski duh, ali moji će prijatelji glazbenici doći i
popraviti atmosferu čim počnu predavanja i svi se vrate u grad.
Preko ljeta sam živjela s grupom ljudi u bezveznom stanu i navikla
sam se na ljude oko sebe. A ovdje je tiho. Zasad se većinom svi drže
za sebe.”
“Zašto nisi išla kući preko ljeta?”
“Nema mjesta. Roditelji žive u maloj kući, a imam tri mlađe
sestre i brata. Svi još žive kod kuće.” Skočila je sa stola i otišla na
drugu stranu sobe pogledati stvari koje sam raspakirao i stavio na
pod. “Nemoj me zezati!” Podignula je Grace Jeffa Buckleyja. “Gotovo
pa da sam zbog njega došla na Newyorško sveučilište.
“On je genij. Jesi li ga vidjela kako svira?” upitao sam.
“Ne, ali umirem od želje. Iako sada vjerojatno živi u Memphisu.
Preselila sam se iz Arizone u New York i provela prva tri mjeseca
tražeći ga po East Villageu. Prava sam grupie.
Netko mi je rekao da je davno napustio New York. I dalje svaki
dan slušam Grace. To mi je glazbena biblija. Volim se praviti da je
nazvao album po meni.” Zahihotala se. “Znaš što? Malo mu
nalikuješ.”
“Stvarno?”
 “Da, imaš bolju kosu, ali obojica imate te tamne, duboko
utisnute oči. I obojici dobro stoji zapuštena brada.”
Prstima sam prošao po bradi i osjetio žalac nesigurnosti.
“Moram se obrijati.”
“Ne. Sviđa mi se. Dobro ti stoji. Također si i mršav, ali mislim da
si nešto viši od njega. Koliko si visok?”
“185.”
Kimnula je. “Da, mislim da je on mnogo niži.”
Sjeo sam na krevet i naslonio se, ruku iza glave i veselo je
promatrao. Podignula je Knjigu o djelima autora beat generacije.
“Čovječe. Kao da smo blizanci. Molim te, reci mi da ću pronaći nešto
od Vonneguta unutra?”
“Sigurno ćeš naći Vonneguta. Dodaj mi taj CD da ga stavim”
rekao sam pokazujući prema albumu Ten od Pearl Jama.
“Ne mogu ostati još dugo jer moram ići vježbati, ali bi li pustio
Release? To mi je najdraža stvar na albumu.”
“Naravno, pod uvjetom da te mogu fotografirati.”
“Ok.” Slegnula je ramenima. “Što moram učiniti?”
“Budi prirodna.”
Ubacio sam CD u liniju, uzeo aparat i počeo je fotografirati.
Kretala se sobom u ritmu glazbe, vrteći se i pjevajući.
U jednom je trenutku zastala i natmureno pogledala u objektiv.
“Izgledam li glupo?”
“Ne”, rekao sam pritišćući okidač. “Predivna si.” Sramežljivo se
nasmijala i u sljedećem se trenutku spustila na pod, čučnuvši poput
djeteta. Ispružila je ruku i s poda podignula gumb. Nastavio sam je
fotografirati.
“Netko je izgubio gumb.” Rekla je to i dalje pjevajući.
 Pogledala je s poda ravno u objektiv, žmirnula i zatreptala
prodornim zelenim očima. Pritisnuo sam okidač.
Ustala je, ispružila ruku i dodala mi gumb. “Izvoli.” Zastala je i
pogledala u strop. “Bože, obožavam ovu pjesmu. Osjećam se baš
nadahnuto. Hvala ti, Matte. Moram ići. Stvarno mi je drago što sam
te upoznala. Možda bi se opet mogli družiti?”
“Da. Vidimo se.”
“Teško ćeš me izbjeći. U susjednoj sam sobi, sjećaš se?”
Izašla je iz sobe i trenutak poslije, baš kad je Eddie Vedder
otpjevao posljednje riječi pjesme, kroz tanka domska vrata začuo
sam duboki zvuk violončela. Svirala je Release. Preselio sam krevet
na drugu stranu sobe, pa je sad bio uza zid koji smo Grace i ja dijelili.
Kasno u noć zaspao sam uz zvukove njezina vježbanja.

MOJE SE PRVO JUTRO u domu za studente četvrte godine

sastojalo od jedenja ustajale granola pločice i razmještanja tri
komada namještaja sve dok nisam bio zadovoljan s malenim
prostorom koji ću iduću godinu nazivati domom. Pri jednom
premještanju otkrio sam post-it ceduljicu zalijepljenu na dno prazne
ladice stola koji sam donio od kuće. Na njoj je maminim rukopisom
pisalo: Ne zaboravi nazvati mamu. Nije dala da zaboravim i to sam
volio kod nje.
Na prvom sam katu našao telefonsku govornicu. Djevojka u
puloveru i sunčanim naočalama na očima sjedila je u kutu sa
slušalicom na uhu.
“Ne mogu živjeti bez tebe Bobbie”, plakala je i brisala suze s
obraza. Šmrcnula je i prstom pokazala na kutiju s rupčićima. “Hej ti!
Možeš li mi je dodati?”
Uzeo sam kutiju s rupčićima s dna stola pored trošnog kauča
koji je mirisao na Doritose i dodao joj je. “Hoćeš li još dugo?”
 “Ozbiljno me pitaš?” Spustila je naočale na vrh nosa i pogledala
me preko njih.
“Moram nazvati mamu.” Zvučim jadno. Jadnije od ove djevojke.
“Bobbie, moram ići, neki tip mora nazvati mamicu. Zovnem te
za petnaest minuta, može?” Odmjerila me od glave do pete. “Nosi
Radiohead majicu. Da, zalisci... mršav.”
Zamahnuo sam rukama kao da joj govorim, Koji je tvoj
problem?
“Ok, Bobbie, vovim te, ciao. Ne, ti poklopi... ne, ti prvi.”
“Daj više”, tiho sam promrmljao.
Ustala je i spustila slušalicu. “Prepuštam ti ga.”
“Hvala”, rekao sam. Zakolutala je očima. “Vovim te, povikao sam
za njom dok je odlazila.
Izvukao sam karticu iz novčanika i okrenuo mamin broj. “Halo.”
“Hej, mama.”
“Matthiase, kako si dušo?”
“Dobro. Upravo sam se smjestio.”
“Jesi li nazvao tatu?”
Trgnuo sam se. Preselio sam se na Newyorško sveučilište kako bi
između mene i očeva razočaranja bio cijeli kontinent. Na fakultetu
sam dobio nekoliko nagrada za fotografiju, ali on je i dalje mislio da
za mene nema budućnosti u fotografiranju.
“Ne, zasad samo tebe.”
“Blago meni”, rekla je iskreno. “Kakav je dom? Jesi li već vidio
fotografski laboratorij?” Mama me jedina podržavala. Voljela je da je
fotografiram. Kad sam bio dijete, dala mi je stari aparat Ciro-Flex
koji je pripadao njezinu ocu i time započela moju opsesiju. S deset se
godina već nisam odvajao od fotoaparata.
“Dom je u redu, a laboratorij odličan.”
 “Jesi li se već sprijateljio s kime?
“S jednom djevojkom. Grace.”
“Ahhh...”
“Ne, ne tako, mama. Samo smo prijatelji. Jučer sam je upoznao i
kratko smo razgovarali.”
“Vovim te” djevojka se vratila. Sjela je na kauč, dramatično se
naslonila na ruku i zabuljila u mene. Njezino me čudno naopako lice
uznemiravalo.
“Voli li i ona umjetnost?”
“Da, voli glazbu. Bila je simpatična. Draga.”
“To je divno.” Čuo sam zveket posuđa. Prošlo mi je kroz glavu da
ne bi morala prati posuđe da je još u braku s tatom. Otac mi je bio
uspješan odvjetnik slavnih osoba, a mama je podučavala umjetnost u
privatnoj školi zarađujući prilično mizernu plaću. Razveli su se kad
mi je bilo četrnaest. Tata se odmah ponovno oženio, a mama je ostala
sama. Odabrao sam živjeti s tatom i pomajkom, iako mi je mamin
minijaturni bungalov u Pasadeni uvijek bio poput pravog doma. No
kod tate je bilo više mjesta za starijeg brata i mene.
‘To je lijepo. Je li ti Alexander rekao da je zaprosio Monicu?”
“Stvarno? Kad?”
“Nekoliko dana prije nego što si otišao. Mislila sam da si već
čuo.”
Brat i ja nismo razgovarali, posebice ne o Monici koja je prije
bila moja djevojka. Išao je tatinim stopama i trebao je položiti
odvjetnički ispit. Mislio je da sam totalni luzer.
“Dobro za njega”, rekao sam.
“Da, odgovaraju si.” Nekoliko trenutaka tišine. “I ti ćeš naći
nekoga, Matte.”
Nasmijao sam se. “Mama, tko kaže da uopće tražim?”
 “Samo se kloni kafića.”
“Išao sam u više kafića prije nego što sam navršio 21 nego sada.”
“Vovim te” djevojka je zakolutala očima.
“Moram ići, mama.”
“Dobro dušo. Nazovi me uskoro. Želim čuti više o Grace.”
“Dobro. Vovim te mama.” Namignuo sam djevojci koja je
nekoliko metara dalje uporno buljila u mene.
“I ja tebe vovim.” Nasmijala se.
 5. BILA SI POPUT SVJETLOSTI

MATT

Vrijeme sam ubijao uređujući mapu. U jednom sam trenutku

shvatio da moram izaći iz sobe i pronaći prijatelje, ali zapravo sam se
nadao na dolasku ili odlasku uloviti određenu osobu. Ne znam koliko
sam bio očit ostavljajući vrata pritvorenima, ali nije me bilo briga,
osobito kad sam napokon iz hodnika začuo Gracein glas.
“Kuc, kuc.” Ustao sam da odjenem majicu, ali je gurnula vrata
kažiprstom prije nego što sam to stigao učiniti.
“Oh, oprosti”, rekla je.
“Nema problema.” Otvorio sam vrata i nasmiješio joj se. “Bok,
susjedo.”
Naslonila se na okvir vrata, a pogled joj je s mog lica preko prsa
prešao do mjesta gdje su mi traperice visjele preko bokserica pa
prema crnim čizmama.
“Sviđaju mi se tvoje... čizme.” Pogledala me uči. Usta su joj bila
malo otvorena.
“Hvala. Želiš li ući?”
Odmahnula je glavom. “Ne, zapravo sam došla vidjeli hoćeš li
možda na ručak. Besplatan je”, brzo je rekla, a prije nego što sam
uspio odgovoriti, dodala: “Zapravo oni tebi plaćaju.”
“Gdje to dobiješ besplatan ručak?” podignuo sam obrvu i
pogledao je.
Nasmijala se. “Moraš mi vjerovati. Hajde, uzmi majicu. Idemo.”
 Prošao sam rukom kroz kosu koja je stršala na sve strane.
Ponovno je pogledala moja prsa i ruke. Bilo mi je teško maknuti
pogled s njezina srcolika lica, ali ipak sam ga spustio malo niže i vidio
da nervozno vrti rukama. Nosila je crnu cvjetnu haljinu, tajice i niske
crne čizme. Nekoliko se puta zaljuljala na petama. Podsjetila me na
kolibrija, na ljude koji su stalno u pokretu i nikada ne miruju.
“Daj mi sekundu”, rekao sam. “Treba mi remen.” Kopao sam po
stvarima na podu, ali ga nisam mogao naći. Traperice su mi se toliko
spustile da su svakog trenutka mogle kliznuti s tijela.
Grace se strovalila na krevet i gledala me. “Nema ga?”
“Ne mogu ga naći.”
Dignula se i otišla do hrpe cipela pored ormara. Izvukla je vezicu
iz jedne Conversice i iz jedne Vansice pa im svezala krajeve. “Ovo bi
moglo poslužiti.”
Uzeo sam remen od vezica i provukao ga kroz petlje.
“Hvala.”
“Nema problema.”
Nasmiješila se kad sam odjenuo Ramones majicu. “Sviđa mi se.
Spreman?”
“Idemo, G.”
Spustili smo se stubištem i Grace je otvorila staklena vrata
zgrade. Hodala je ispred mene, raširila ruke i pogledala u nebo.
“Kako jebeno dobar dan!” Okrenula se i uhvatila me za ruku. “Idemo,
u ovom smjeru.”
“Moram li se zabrinuti? Koliko je daleko?”
“Otprilike šest blokova. I ne, ne moraš se brinuti. Dobro ćeš se
osjećati od ovoga. U srcu će ti biti toplo, novčaniku će biti dobro, a i
buši će također biti dobro.”
Nisam poznavao nikoga starijeg od dvanaest tko je još
upotrebljavao riječ “buša”. Hodali smo rame uz rame, upijajući
toplinu iz asfalta. “Sinoć sam te čuo kako sviraš”, rekao sam joj.
Nervozno me pogledala. “Jesam li bila preglasna?”
“Nikako.”
“Došla mi je prijateljica Tati i vježbala sa mnom. Ona svira
violinu. Nadam se da si mogao spavati.”
“Jako mi se svidjelo, Grace”, rekao sam ozbiljnim glasom. “Kako
si naučila svirati?”
“Sama sam naučila. Kad mi je bilo devet, mama mi je donijela
violončelo s garažne rasprodaje. Nismo imale mnogo novaca, kao što
si vjerujem i shvatio. Violončelo nema pragova, pa je potrebno
mnogo vježbe. Slušala sam gomile ploča i pokušavala kopirati zvuk.
Nakon toga sam dobila gitaru, a kad sam navršila dvanaest i klavir. U
srednjoj mi je školi nastavnica iz glazbenog napisala ludo pismo
preporuke. Tako sam i upala ovdje. Prošle sam se godine mučila i
nisam bila sigurna hoću li ostati.”
“Zašto?”
“Nisam prošla nikakvu formalnu obuku osim u srednjoškolskom
orkestru, a ovdje se svi jako vole natjecati. Uglavnom se trudim
postati dovoljno dobra da mogu raditi kao studijski glazbenik.”
“Kakvu vrstu glazbe voliš svirati?”
“Sve. Stvarno volim rock and roll, ali i klasične stvari. Iako je
muka tegliti ga posvuda, volim violončelo. Volim kako mu zvuk može
biti grub ili nježan. Kad sviram bez gudala podsjeća me na
preskakanje stijena i ne mogu ne zamisliti kamenčiće kako poskakuju
po mirnoj vodi.” Stao sam. Produžila je nekoliko metara ispred mene
i tek onda se okrenula. “Što je bilo?”
“To si baš lijepo rekla, Grace. Nikad nisam razmišljao o glazbi na
taj način.”
Uzdahnula je. “Da je barem strast dovoljna.”
“U umjetnosti nema pravog i krivog. To moja mama uvijek
govori.”
 Malo je kimnula i pokazala prema ulici. “Hajde, moramo je
prijeći.”
Bio sam potpuno izgubljen u New Yorku i nisam se još znao
orijentirati, niti sam shvatio podzemnu, pa mi je Graceina prisutnost
ublažila zastrašujuću novost velikoga grada.
“I, imaš li dečka?”
Nastavila je gledati pred sebe, ali nije se zaustavila.
“Ne, nisam za veze.”
“Samo za seks bez obveze?” Nasmijao sam se.
Zarumenjela se. “Dama nikad ne otkriva. Što je s tobom?”
“Do kraja srednje škole nekoliko sam godina imao djevojku, ali
nakon toga ništa ozbiljno. Sad je zaručena za mog brata, tako da se
nemam baš čime pohvaliti.”
“Zezaš se?”
“Ne.”
“Nije li to čudno? Što se dogodilo?
“Ostavila me istog tjedna kad sam rekao što ću studirati. Kao i
moj tata.” Posljednje sam rekao ispod glasa.
“Jeste li se dobro slagali dok ste bili u vezi?”
“Monicin i moj otac partneri su u istoj tvrtki. Na neki su nas
način namjestili jedno drugome. Na početku mi se sviđala, ali nikad
nisam razmišljao o zajedničkoj budućnosti. Htjela je da studiram
pravo, ali nije to za mene. Imali smo različite interese. Nije imalo
smisla. Prekinuli smo i dva tjedna poslije prohodala je s mojim
bratom. Nikad o tome nisam s njim razgovarao. Mogao sam reći
mnoge ružne stvari, ali nisam se htio spustiti na njegovu razinu.
Prepuštam mu je.”
“Je li ti slomila srce?”
 “Nimalo. Mislim da to sve govori. Najteže mi je ne smijati se
cijeloj toj glupoj situaciji kad sam s njima. To je još jedan razlog zbog
kojeg sam napustio Los Angeles. Brat je nedavno diplomirao pravo i
rado mi to nabija na nos. Stalno se moram suzdržavati da ga ne
podsjetim da će provesti ostatak života znajući da sam mu jebao
ženu.”
“Oh.” Na trenutak je izgledala šokirano, a obrazi su joj se
zarumenjeli. Nisam bio siguran jesam li je uvrijedio.
Hodali smo u tišini, a ja sam se u sebi korio što sam bio tako
prost, sve dok Grace nije pokazala na znak. “Stigli smo.”
“Ručat ćemo u newyorškome Centru za darivatelje krvne
plazme?”
“Da. Ovako dakle. Prvi put možeš dati samo plazmu. Pobrini se
da pojedeš što više besplatnih pereca i granola pločica i popiješ što
više soka. Onda se možeš družiti sa mnom dok mi izvlače
trombocite.”
“Čekaj... molim?”
“Da, za trombocite treba otprilike jedan sat, što nam daje
dovoljno vremena za gozbu. Ti ćeš onda dobiti dvadeset i pet, a ja
pedeset dolara.”
Pokušao sam posložiti sve što mi je rekla, ali kad se počela
smijati, ni ja nisam mogao prestati.
“Misliš da sam luda?”
“Ne, mislim da je to odlična ideja. Ti si genijalka.”
Zaigrano me gurnula laktom. “Dobro ćemo se nas dvoje slagati.”
Čim smo ušli u banku krvi, svi iza šanka prepoznali su Grace i
nasmiješili nam se ili nam mahali dok smo stajali u redu.
“Često dolaziš ovamo?”
“To je tako otrcana fraza za upucavanje, Matte. Mislim da ti
treba novi materijal.”
 “Stvarno mi se sviđaju djevojke s velikim trombocitima.”
“Mnogo bolje. Sada si mi privukao pozornost. Imaš sreće jer mi
se stvarno sviđaju dečki koji se zovu Matthew.
“Matthias, zapravo.”
“Stvarno? Nagnula je glavu na stranu. “Nikad prije nisam čula to
ime. Je li biblijsko?”
“Da. Znači Božji dar.”
“Zezaš me.”
“Ne. Ozbiljan sam. Doista znači Božji dar.” Trebala joj je
sekunda da shvati što govorim. Trudio sam se ne nasmijati.
Iznenada su joj usta oblikovala savršeni O. “Ti si...” Zavrtjela je
glavom, uhvatila me za ruku i povukla prema šanku.
“Što? Što sam?”
“Besraman!” Okrenula se od mene i obratila se recepcionarki.
“Bok, Jane. Ovo je moj prijatelj Matthias. Ima odličnu krv i htio bi ti
je prodati.”
“Došli ste na pravo mjesto.” Ispod šanka je izvukla nekoliko
obrazaca. “Kako vam je ono prezime, Grace?” upitala je listajući
spise.
“Starr.”
“Tako je, kako sam mogla zaboraviti. A vi, Matthiase, danas
dajete samo plazmu?”
“Da. A ime mi je Matthias William Shore, ako vam je potrebno
puno ime.”
Grace me poprijeko pogledala. “Pa, Matthiase Williame Shoreu,
ja sam Graceland Marie Starr. Zadovoljstvo vas je upoznati.”
Ispružila je ruku da se rukujemo.
Poljubio sam joj nadlanicu. “Zadovoljstvo je moje. Graceland,
zar ne?”
 Zarumenjela se. “Roditelji su mi Elvisovi obožavatelji.”
“Lijepo ime za lijepu damu.”
Žena iza pulta naglo je prekinula naše koketiranje. “Samo krv,
Grace, ili i trombociti?”
“Danas ću prodati svoje goleme, bujne trombocite.” Nagnula se i
šapnula mi u uho. “Jesi li napaljen?”
Nasmijao sam se. Mogla je biti drska, ali to nije sakrilo njezinu
slatku, sramežljivu stranu. Nešto u njoj tjeralo me da je poželim
upoznati na sve moguće načine.
Ispunili smo obrasce i pregledali su nam krv, a onda su nas
odveli u veliku sobu gdje je još desetak ljudi davalo krv. Legli smo
jedno nasuprot drugome na podignute krevete. Grace me gledala sa
smiješkom dok su mi uvodili iglu u ruku. Bila je spojena na stroj koji
je uzimao krv iz jedne ruke, odvajao trombocite te vraćao plazmu u
drugu. Grickao sam perece i čekao dok mi je krv kapala u plastičnu
vrećicu. Podignula je sok u zrak i rekla: “Živjeli.”
Iznenada sam se počeo osjećati ošamućeno, gotovo pijano.
Mračno mi je ništavilo sa strane ispunjavalo vidno polje. “Najbolji
spoj ikad”, rekao sam mamurno, podižući sok prema njoj.
Zasmijuljila se, ali u očima joj se vidjelo suosjećanje. “Tko je
spominjao spoj?” Letargično sam slegnuo ramenima. “Ovako ćemo
se dogovoriti. Ako izdržiš ovo bez padanja u nesvijest, možeš me
odvesti na pravi spoj”, rekla je prije nego što mi se sve zacrnilo.
Mirisava sol očito djeluje. Otvorio sam oči i ugledao medicinsku
sestru sličnu Juliji Roberts u filmu Tajanstvena pizza kako se
naginje nad mene. Imala je guste spojene obrve, a bujna joj je kosa
poskakivala dok je govorila. “Sve u redu, srce?”
Kimnuo sam. “Mislim da je. Zašto ste naopako?”
Nasmijala se. “Krevet se može okrenuti tako da vam ako padnete
u nesvijest možemo podignuti noge iznad srca.”
Bio sam potpuno zbunjen. “Hvala, draga. Spasila si me.”
 “Nema problema, dragi.” Zahihotala se.
Pogledao sam na drugu stranu sobe prema Grace koja se
doimala bezvoljnom.
“Dobro si?” tiho me upitala. Kimnuo sam.
Pošto su mi izvadili iglu i nakrcali me slatkišima, sestra mi je
pomogla da ustanem. “Možeš ostati koliko želiš”, rekla mi je.
“Dobro sam. Samo ću sjesti tamo pored prijateljice.”
Dogegao sam se do Grace koja je bila sve bljeđa i umornija. Kad
sam sjeo na stolac kraj njezina kreveta, zamijetio sam da su joj se i
ruke i noge počele ježiti. Naslanjala se na uzglavlje, a haljina joj se
podignula na bokove. Zamijetila je moj pogled i diskretno povukla
rub haljine prema dolje.
“Hej”, rekao sam pogledavši iznad nje i proučavao stroj s
kotačima i cijevima. Izgledao je poput izuma Willija Wonke.1
“Hej i tebi”, tiho je rekla.
“Jesi li dobro?”
“Jesam, samo sam umorna i hladno mi je.” Zaklopila je oči.
Ustao sam i dlanovima joj masirao ruke.
Jedva otvorenih očiju uputila mi je smiješak i šapnula: “Hvala,
Matte.”
Brzo sam dozvao sestru u prolazu. “Oprostite, sestro. Smrzava se
i čini mi se da joj nije dobro.”
“To je normalno. Donijet ću joj deku”, rekla je, pokazujući
prema najbližem stolcu.
Pojurio sam i zgrabio je prije nego što se sestra uspjela okrenuti.
Pokrio sam Grace do vrata i ugurao deku s obje strane, tako da je bila
posve učahurena.
“Savršeno”, rekao sam. “Grace burrito.”
Tiho se nasmijala i zatvorila oči.
 Sjeo sam na stolac i promatrao svoju novu prijateljicu. Nije
imala mnogo šminke na licu, možda čak ništa. Imala je duge
trepavice, besprijekornu kožu i mirisala je na jorgovan i dječji puder.
Kratko koliko sam je poznavao, premda se činila snalažljivom u
svijetu koji ju je okruživao, neka se bolna nježnost osjećala u zraku
oko nje, nevinost poput dječje koju sam odmah uočio. Vidjela joj se u
očima i sramežljivim pokretima.
Promatrajući sobu, zamijetio sam nekoliko osoba koje su
izgledale poput beskućnika i jednoga prljavog, nedvojbeno pijanog
muškarca u kutu koji se bunio jer u kutiji s grickalicama više nije bilo
keksa Oreo.
Nagnuo sam glavu i zatvorio oči te odlutao u plitak san,
osluškujući zvuk stroja iznad mene koji je odvajao Graceine
trombocite i vraćao krv u njezino tijelo.
Zanimalo me koliko je puta učinila ovo za pedeset dolara.
Ne znam koliko je vremena prošlo kad sam osjetio njezinu ruku
na ramenu. “Matty, idemo.” Otvorio sam oči i ugledao Grace,
rumenih obraza, s osmijehom od uha do uha. Dala mi je dvadeset i
pet dolara. “Super, jelda?” Izgledala je normalno i pribrano, a mala
joj je torbica visjela preko tijela. “Trebaš li pomoć?” Pružila mi je
ruku.
“Ne.” Skočio sam sa stolca. “Osjećam se kao milijun dolara.”
“Izgledaš kao da ti do milijuna nedostaje dvadeset i pet dolara.”
Iz repa joj je ispao uvojak kose. Posegnuo sam staviti joj ga iza
uha, ali je ustuknula. “Samo sam htio...”
“Oh, oprosti.” Nagnula se, pa sam opet ispružio ruku prema njoj
i ovaj put mi je dopustila da joj popravim frizuru.
“Lijepo mirišeš”, rekao sam. Bila je nekoliko centimetara od mog
lica i promatrala me. Nije skidala pogled s mojih usana. Oblizao sam
ih i primaknuo se centimetar bliže. Maknula je pogled. “Spreman?”
 “Čini mi se da je ondje bilo mnogo narkića”, rekao sam kad smo
izašli. “Misliš li da upotrebljavaju njihovu krv?”
“Ne znam. Nisam o tome razmišljala.”
Sunce je bilo visoko na nebu, ptice su cvrkutale, a Grace je mirno
stajala s glavom nadolje i pogledom slijedila kolonu mrava koja se
kretala prema kanti za smeće.
“Što ćemo sad”, upitao sam je.
Pogledala me. “Možda da odemo po travu i sjednemo na
Washingtonov trg?”
Nasmijao sam se. “Mislio sam da nikad nećeš pitati.”
“Idemo, narkiću.” Povukla me za ruku i krenuli smo. Blok dalje
pokušala je izvući ruku iz moje, ali nisam joj dopustio. “Imaš sitne
ruke,” rekao sam.
Na uglu, dok smo čekali na semaforu, izvukla je ruku iz moje i
podignula je. “Da, ali su koščate i ružne.”
“Meni se sviđaju.” Kad se upalilo zeleno, ponovno sam je zgrabio
za ruku i rekao: “Hajdemo, kosturko.”
“Vrlo duhovito.”
Dopustila je da je ostatak puta držim za ruku.
Zaustavili smo se kod doma za studente četvrte godine da
uzmem aparat. Grace je zgrabila deku i najtanji džoint koji sam ikada
vidio. Na izlasku, dok smo prolazili kraj stola za upise, zaustavila nas
je naša domska savjetnica Daria. “Kamo ste se vas dvoje uputili?”
“U park”, rekla je Grace. “Otkud vi ovdje?”
Daria je u usta ubacila posljednji riblji štapić. “Mnogo se ljudi
danas useljava. Samo će mi dosađivati i zvati me da dođem. Bolje da
sjedim ovdje. Usput, Grace, htjela sam razgovarati s tobom. Sviranje
violončela usred noći može biti prilično glasno. Prvih je par dana bilo
u redu, kada nikoga nije bilo, ali...”
“Meni ne smeta, a vrata sam do nje”, prekinuo sam je.
 Grace se okrenula i odmahnula mi glavom. “Nemoj. U redu je.
Stišat ću se, Daria.”
Okrenuli smo se i izašli iz zgrade. “Daria izgleda kao muškarac,
jelda? Kao David Bowie.”
Lice joj se nabralo. “Da, ali David Bowie izgleda kao žena.”
“Istina. Možda bi trebala naučiti koju Bowiejevu pjesmu da
Daria bude sretna.”
“Da, možda i hoću.”
U parku je stavila deku uz veliko javorovo stablo i leđima se
naslonila na deblo. Legao sam na trbuh okrenut prema njoj.
Promatrao sam kako pali džoint, uvlači i predaje mi ga. “Misliš li da
bi nas mogli uloviti ovako na otvorenom?”
“Ne, stalno sam ovdje.”
“Sama?”
“Mnogo se ljudi iz glazbenog odjela ovdje druži.” Duboko je
povukla i pogledala u vis, prestrašila se i iskašljala oblak dima.
“Sranje.”
“Što?” Okrenuo sam se i ugledao muškarca u ranim tridesetima
kako nam se približava. Nosio je kaki hlače i pola mu je kose
nedostajalo. “Tko je to?” upitao sam, grabeći džoint i gaseći ga.
“To je Dan - odnosno, profesor Pornsake. Jedan od mojih
nastavnika glazbe.”
“Zoveš ga Dan?”
“Rekao mi je da ga tako zovem. Mislim da mu se ne sviđa
vlastito prezime.”
“Razumljivo.”
Nervozno je otresla travu s krila i uspravila se. Okrenuo sam se
ustranu, naslonio glavu na dlan i pogledao Graceino lice. Bila je
totalno napušena od par dimova. Oči su joj bile uski, crveni prorezi, a
osmijeh manijakalan od uha do uha.
 Počeo sam se smijati. “O Bože, totalno si napušena.”
Pokušala se uozbiljiti. “Ne počinji!” rekla je, koreći me. Oboje
smo pukli i počeli se tiho i histerično cerekati.
“Grace!” zazvao je Dan dok smo se pokušavali pribrati. “Baš je
lijepo što te vidim ovdje.” Imao je guste brkove koji su se dramatično
pomicali dok je govorio. Zagledao sam se u njih i nisam ni shvatio
kad me Grace predstavila.
“Matthiase?” Gurnula me laktom.
“Oh, oprostite, drago mi je što sam vas upoznao, profesore.”
Nagnuo sam se prema njemu i pružio mu ruku.
Čudno mi se nasmiješio. “I, kako ste se vas dvoje upoznali?”
“Stanujemo sobu do sobe u studentskom domu”, rekla je Grace.
“Oh.” Nešto me u njegovu izrazu lica natjeralo da pomislim kako
je razočaran.
“Onda ću vas pustiti da se vratite onome što ste radili.” Pogledao
je ravno u Grace. “Nemoj se uvaliti u nevolje.”
Grace je izgledala udaljeno i zamišljeno dok je gledala kako
odlazi.
“Sviđaš mu se, je li tako?” Promeškoljio sam se na deki.
“Ne znam, ali ne smijem zaribati. Već sam na tankom ledu.”
Izvukao sam konac koji joj je visio s dna haljine. “Hvala”, rekla je. I
dalje je izgledala ošamućeno.
“Nema na čemu.” Nekoliko sam puta trepnuo pa zijevnuo.
Potapšala se po krilu. “Hoćeš li staviti glavu ovdje?” Okrenuo
sam se na leđa i položio glavu u njezino krilo. Ponovno se naslonila
na stablo i opustila prije nego što je odsutno prošla rukom kroz moju
kosu. “Prijatelji na brzaka”, rekla je lijeno.
“Da. Sviđaš mi se. Nekako si čudna.”
“Kunem se da sam isto htjela i ja reći za tebe.”
 “Je li ti netko slomio srce? Zato ne ulaziš u veze? Nemoj mi
samo reći da ti se sviđa Pornsake?”
Nasmijala se i posegnula za džointom. “Zašto? Bio bi
ljubomoran?”
“Ljubomoran? Ne, to je tvoj život. Hoću reći, ako želiš ljubiti tog
tipa i možda hvatati ostatke hrane iz onih apsurdnih brkova, samo
izvoli.”
“Ha, ha. Ništa se ne događa s Pornsakeom... i odvratno! I ne,
nisu mi slomili srce. Jednostavno se moram usredotočiti na školu i
zadržati visoke ocjene.”
Znao sam da je moralo biti nešto više od gole činjenice da se
Grace htjela usredotočiti, ali nisam je pritiskao.
Tek smo se upoznali, a već je provela cijeli današnji dan sa
mnom i pola jučerašnjega, neusredotočena na glazbu, pa sam znao
da postoji drugi razlog.
Pomislio sam da joj se ne sviđam i da mi ne želi slati dvojake
signale, ali vidio sam kako me odmjeravala od glave do pete, a i
mjesta gdje bi joj se oči zaustavile. Uzeo sam aparat, okrenuo ga
prema nama i triput okinuo.
 6. TREBAO SAM TE UPOZNATI

MATT

Poslije tog tjedna u tamnoj sam komori proučavao negative. Na

jednoj slici nisam mogao dobro vidjeti izraz na Graceinu licu pa sam
je uvećao. Kad se na fotografskom papiru počela pojavljivati slika,
odmah sam shvatio da Grace, umjesto da gleda u objektiv, zadivljeno
gleda u mene. Zbog toga cijeloga tog dana u laboratoriju nisam
mogao skinuti osmijeh s lica. Kad se osušila, uzeo sam sliku i čekao
Grace na stubištu doma. Skinuo sam cigaretu iza uha i čekajući je
zapalio.
Pojavila se minutu poslije toga s velikim kovčegom za violončelo
u ruci. “Hoćeš li da ti pomognem?” upitao sam je ustavši.
“Ne, sjedni. Imaš li još koju? Pokazala je na cigaretu i sjela na
stubu kraj mene. Bilo je kasno, ali još toplo. Bio sam u trapericama,
majici i bez cipela. Ona je nosila bijelu majicu s V izrezom i odrezane
Levisice. Koža na nogama bila joj je preplanula i glatka. Podignula je
dva prsta prema usnama, podsjećajući me da želi cigaretu.
“Imam samo ovu, ali možemo je podijeliti.” Dodao sam joj
cigaretu i pokazao joj fotografiju koju sam razvio. “Naša prva
zajednička fotografija.” Na dnu fotografije masnom sam olovkom na
praznom fotopapiru napisao “najbolji prijatelji” kako bi se vidjelo
nakon razvijanja.
Nasmijala se. “Najbolji prijatelji? Već?”
“Puste nade.” Uputio sam joj širok osmijeh.
“Sviđa mi se. Uvijek će mi biti draga. Hvala, Matte.”
 “Jesi li mnogo vježbala danas?” upitao sam.
“Da, mrtva sam i gladna.”
“Daria ti vjerojatno može zagrijati par ribljih štapića ako hoćeš.”
Grace je naborala nos. “Ne znam zašto to uvijek jede. Baš je fuj.”
“Vjerojatno jer su jeftini.”
“Kad smo već kod toga... srijedom je ona večera na koju idem, na
kojoj dobiješ besplatne palačinke ako dođeš u pidžami. Imaš osjećaš
da doručkuješ u vrijeme večere.”
Nasmijao sam se. “Dobro zvuči.”
Ustala je i zgazila cigaretu. “Cool, hajdemo navući pidžame.”
Odjenuo sam donji dio pidžame od flanela, ali sam zadržao
bijelu majicu. Nataknuo sam goleme papuče u kojima su mi noge
izgledale poput onih u Bigfoota2 i otišao do Graceine sobe. Gurnuo
sam odškrinuta vrata i duboko udahnuo. Bila je u donjem rublju,
leđima okrenuta prema vratima. Teško sam progutao i pokušao se
natjerati da se okrenem i odem prije nego što me vidi, ali nisam
mogao maknuti pogled s oblina njezine savršene stražnjice.
Nosila je bijele pamučne gaćice sa sitnim cvjetovima i malim
naborom na vrhu. Materijal se zgužvao na jednom guzu. Osjetio sam
neodoljivu želju spustiti se na koljena i ugristi je tamo. Srce mi je
poskočilo, a kita mi se trznula dok sam suzdržavao dah. Jebote!
Povukla je ružičastu spavaćicu preko glave a da me nije
zamijetila i odjenula je. Okrenula se otkrivajući bijele točke i znak
Hello Kitty na prednjoj strani. Nisam mogao sakriti smiješak koji mi
je razvukao lice.
Ukočila se kad me ugledala. “Koliko dugo tu stojiš?”
“Samo sekundu”, lagao sam.
Pogled joj je pao na prednji dio mojih hlača. Nisam ga pratio;
pokušao sam se namjestiti kako ne bi zamijetila što se dolje događa.
 “Oh.” Pogledala je još niže u moje papuče. “Čovječe, skroz su
lude.”
Nasmijao sam se, odahnuvši od olakšanja što me nije uhvatila.
“Koliko daleko moramo ići?”
“Moramo ići podzemnom - u Brooklynu je.” Sagnula se i vezala
vezice na plavim Conversicama.
Kad je prišla vratima, ruka mi se prirodno spustila na dno
njezinih leđa. Zastala je i okrenula se prema meni, lica nekoliko
centimetara od moga. “Hoćeš li uzeti aparat? Mjesto je odlično za
fotkanje.”
“Dobra ideja.”
Otišao sam u sobu, zgrabio aparat i našao se s njom u prizemlju
gdje je stajala s nekim tipom i curom, također u pidžamama.
“Matthiase, ovo je Tatiana. Svira sa mnom. A ovo je njezin dečko.”
Nisam očekivao društvo, ali me veselilo upoznati Graceine
prijatelje. Ispružio sam ruku i najprije se rukovao s Tatianom. Nosila
je crvenu jednodijelnu pidžamu i sportsku kapu. Iako lijepa, pored
Grace izgledala je obično. Brandon je nosio tipičnu sivu trenirku s
oznakom fakulteta. Bio je nizak, kratke tamne kose i s naočalama bez
okvira. Nasmiješili smo se odjevnim kombinacijama i izašli.
Zalogajnica je bila u stilu pedesetih godina prošloga stoljeća, sa
sjajnim crvenim odjeljcima i malim džuboksima na svakom stolu.
Grace se prva ugurala u odjeljak i počela prčkati po stranicama s
pjesmama. “Obožavam ove stvari.”
Tatiana i Bran don sjeli su nasuprot nas, gotovo jedno drugome
u krilo. Tatiana je posegnula u torbicu i izvukla pljoskicu. “Bailey’s i
rum za naše šejkove od vanilije. Predobro.”
Grace i ja smo potvrdno uzdahnuli.
“Koliko dugo ste vas dvoje zajedno”, upitao sam ih.
“Tri tjedna”, rekao je Brandon i poljubio Tatianu. Zamijetio sam
da ih Grace zainteresirano promatra.
 Instinktivno sam položio ruku na Graceino golo bedro gdje joj se
podignula spavaćica. Nije me odgurnula, ali ni reagirala. Kad sam
pomaknuo ruku više, dala je znak da je pustim iz odjeljka. Ustala je i
otplesala prema zahodu, pjevajući uz Please, Please, Please Jamesa
Browna.
“Brandone, što studiraš?”
“Glazbu, ali s naglaskom na snimanje i poduzetništvo. Ti?”
“Fotografiju.”
Pokazao je na aparat na stolu. “Mogao sam i pretpostaviti.”
“Čini se da ste ti i Grace posljednjih par dana bili nerazdvojni”,
rekla je Tatiana.
“Ona je doslovce jedina osoba koju ovdje poznajem. Tek sam se
doselio u New York.”
“Nisam to mislila”, rekla je zasmijuljivši se.
“Tko ne bi htio biti u njezinu društvu?”
“Istina.”
Kad se Grace vratila, natrpali smo se palačinkama i šejkovima
od vanilije pojačanima Bailey’som, a Grace je pjevušila uz svaku
pjesmu iz pedesetih koju je znala. Ja sam, u međuvremenu,
proučavao svaki njezin pokret, njezine sitne navike.
“Pomirišeš hranu prije nego što je pojedeš”, rekao sam smijući
se.
“Molim? Ne.” Obrve su joj se spojile.
Tatiana se također nasmijala. “Da, pomirišeš. Samo na
sekundu.”
“Ne, ne pomirišem”, pobunila se Grace.
“Vjeruj mi, jako je slatko”, namignuo sam joj.
“Neugodno mi je. Radim to otkad sam bila dijete.”
 Razbarušio sam joj kosu. “Kažem ti da je slatko.”
Pogledala me ružičastih obraza i nasmijala se.
Na izlasku iz zalogajnice Tatiana i Brandon su nas pozdravili i
uputili se prema kinu u suprotnom smjeru.
“Imaš drage prijatelje”, rekao sam.
“Da. Baš su plazili jedno po drugome večeras, ha? Dobro za njih,
pretpostavljam.”
“Čekaj, imam ideju prije nego što odemo u podzemnu. Imam
ovdje film u boji”, rekao sam pokazujući prema aparatu oko vrata.
“Nešto bih isprobao.”
Uhvatio sam joj ruku i povukao je uz betonske stube na
nathodnik podzemne. Cestom pod nama jurili su automobili.
Postavio sam Grace na jednu stranu nathodnika, a aparat sam
remenom učvrstio za ogradu na drugoj strani. Iza nje su svijetlila
svjetla automobila i od nje stvarala siluetu. Rub njezine ružičaste
spavaćice lepršao je na povjetarcu. “Namjestit ću tajmer i dotrčati do
tebe. Samo gledaj ravno u aparat i ne miči se. Ekspozicija će biti
prilično duga, pa pokušaj biti što mirnija.”
“Što želiš postići?” upitala je dok sam namještao postavke.
“Svjetla prometa iza nas neće biti u fokusu jer se miču, ali ako
stojimo vrlo mirno, bit ćemo oštri, zajedno sa zgradama u pozadini.
Trebalo bi izgledati jako dobro. Tajmer sam namjestio na deset
sekundi; čut ćeš kako otkucava sve brže dok se zaslon ne otvori i u
tom trenutku moramo biti posve mirni.”
“U redu, spremna sam.” Noge su joj bile malo razmaknute, kao
da se sprema početi Jazz dance točku. Pritisnuo sam gumb i potrčao
do nje. Uhvatio sam je za ruku i usredotočio se na objektiv aparata.
Tajmer je ubrzavao, a ja sam osjećao da me gleda. U posljednjoj sam
je sekundi pogledao. Zaslon se otvorio i ne pomičući usne izgovorio:
“Budi mirna.” Zahihotala se, ali me nastavila gledati širokih očiju,
suznih od vjetra. Tri sekunde zvuče prilično kratko, ali kad gledaš u
nečije oči, dovoljno je dugo da se nijemo zakuneš.
 Kad se zaslon zatvorio, duboko je izdahnula i počela se smijati.
“Činilo se kao cijela vječnost.”
“Stvarno?” rekao sam i dalje buljeći u nju. Mogao bih je tako
gledati cijelu noć.
Na povratku iz podzemne prema studentskom domu podijelili
smo pola džointa. “Jesi li imala mnogo dečki u srednjoj školi?”
“Ne. Nisam baš imala vremena. Već sam se sa šesnaest morala
zaposliti kako bih mogla kupiti automobil da braću i sestre vozim u
školu. ”
“Gdje si radila?”
“U Haagen-Daszu3 u trgovačkom centru.”
“Mljac.”
“Pa, najprije mi je išlo na živce jer sam se udebljala pet kila, a
onda mi je jednom pozlilo jer sam pojela previše grožđica s rumom.
Nakon toga nisam ih više mogla jesti. Tamo sam radila pune tri
godine, sve do završetka srednje škole. Još imam veliki desni biceps
od grabljenja kuglica sladoleda. Kao da sam nagnuta na jednu
stranu.”
Napela je mišić na ruci i pokazala mi ga. Stisnuo sam njezinu
sitnu ruku prije nego što ju je izvukla iz mog stiska. “Budalo.”
“Ruke kao špageti.”
“Skroz sam nabildana. Da vidim tvoje.”
Napeo sam mišić. Njezina mala, nježna ruka nije mogla stisnuti
moju. “Čovječe to je prilično dojmljivo. Što radiš?”
“Imam jednu od onih prečki za podizanje. To je jedino što
radim, zapravo. A u Los Angelesu sam mnogo surfao.”
“Nedostaje li ti?”
“Samo surfanje.”
Zastala je. “Sranje, koliko je sati?”
 Pogledao sam na sat. “Devet i petnaest. Zašto?”
“Htjela sam se vratiti do devet i pol.”
“Što se događa u devet i pol?”
“Ova se predivna haljina pretvara u otrcane krpe.” Zavrtjela se
oko sebe, a ja sam se sagnuo i prebacio je preko ramena. “Dragi Bože,
što radiš, spusti me!”
“Ne, princezo. Vraćam te do devet i pol.”
Uletio sam kroz vrata doma i potrčao stubištem, a Grace mi je
visjela preko ramena i lupala me po guzici. Čuo sam kako netko iza
mene govori: “Stari, komad ti je pijan.”
Posjeo sam je ispred vrata njezine sobe, pogledao na sat i
podignuo ruke. “Devet i dvadeset i devet, lutko.”
Dala mi je pet. “Uspio si! Hvala kompa.”
Pogledao sam iza Grace i ugledao oskudno odjevenu djevojku u
minici i visokim potpeticama. Grace mi je pratila pogled, a kad se
ponovno okrenula prema meni, nevino sam joj se nasmiješio.
“Sviđa ti se? To je tvoj tip?”
Naslonio sam se na njezina vrata i prekrižio ruke na prsima. “Ne
baš.”
“Jesi li često bario komade u Los Angelesu?”
“Nimalo.”
“S koliko si djevojaka bio?” Lice joj se naglo uozbiljilo.
“Je li to trik pitanje?”
“Samo sam znatiželjna jer si zgodan tip i...”
“Ti si lijepa. Znači li to da si bila s mnogo frajera?”
Puhnula je. “Dobro, nemoj odgovoriti na pitanje.”
“Bio sam s nekoliko djevojaka, Grace. Ne mnogo.”
“Jesi li ikada bio s djevicom?”
 Zabacio sam glavu i zamijetio da joj se usna trese, a oči su joj
bile raširene i iskrene. “Ne, nikada nisam bio s djevicom”, rekao sam.
Spustio sam glavu da je pogledam u oči, ali je brzo pogledala prema
dolje i zabuljila se u cipele.
Razmišljao sam o tome da je pitam je li ona djevica, ali već sam
znao odgovor i nisam htio da joj bude neugodno.
“Pa, bolje da počnem vježbati”, rekla je.
“Pričekaj sekundu.” Otrčao sam u svoju sobu i nekoliko
trenutaka poslije vratio se s albumom Surfer Rosa &Come on
Pilgrim grupe Pixies. “Ovo je odličan album, jedan od meni
najdražih. Najbolja je sedma stvar.”
Pročitala je naslov. Where Is My Mind?
“To je ta.”
“Zakon. Hvala, Matte. Hej” - oklijevala je - “mislila sam sutra
poslije predavanja otići vježbati na krov.”
“Da?”
“I... želiš li možda sa mnom? Možemo slušati glazbu.”
“Da, može.”
“U redu, gotova sam u tri. Mogu nam napraviti sendviče?”
“Zvuči odlično.” Raširio sam ruke u zagrljaj. Kad mi je omotala
ruke oko struka poljubio sam joj vrh glave i pomirisao joj kosu koja je
mirisala na jorgovan.
Povukla se i zaškiljila. “Jesi li mi ti to upravo poljubio vrh
glave?”
“Samo prijateljski poljubac. Ovako.” Sagnuo sam se i poljubio je
u obraz. Mirno je stajala i gledala me širom otvorenih očiju. “Laku
noć, Grade.”
“Noć, Matty” šapnula je dok sam odlazio prema svojoj sobi.
 GRACE I JA smo se nakon toga družili gotovo svaki dan i ubrzo
nam je to postala rutina. Prodavali bismo krv i večerali u pidžamama
te pronalazili različite načine da uštedimo. Zajedno smo učili i ona bi
često svirala, a ja bih je fotografirao. Duga bi joj plava kosa pala
preko lica dok je strastveno zamahivala gudalom, naginjući glavu pri
svakom potezu. To mi je brzo postao najdraži prizor.
Cijelu jesen i zimu Grace i ja smo se mnogo družili, uglavnom s
njezinim prijateljima glazbenicima. Brandon i Tati postali su naš par
za druženje, a premda Grace i ja nismo bili par, tako je izgledalo.
Grace i Tati bi pronašle način da u svaki muzej uđemo besplatno, a
jednom su me čak odvukle i na besplatni koncert. Mislio sam da su
Brandon i Tati malo previše oduševljeni dvosatnim slušanjem
klasične glazbe. Usto sam bio uvjeren da će me izbaciti jer sam bio u
trapericama, ali iznenadilo me koliko mi se svidjelo i koliko su svi bili
cool.
Ali premda se Grace sviđala glazba, uvijek bi pronašla nešto i za
mene. Ispod vrata moje sobe gurnula bi mi novinske članke o
fotografskim izložbama u gradu. Sve smo radili kako bismo se
maknuli iz usranih domskih soba i mirisa ribljih štapića koji se širio
iz Darijine sobe.
Znate one jeftine knjige za putnike, kao Vodič za jeftine Havaje
ili New York za pet dolara na dan?
Kunem se da nama nije trebalo više od dva dolara na dan. Takav
je život uključivao mnogo japanske ramen tjestenine i preskakanja
ulaznih rampi u podzemnoj, ali uspjeli smo razgledati grad uzduž i
poprijeko.
New York ima energiju koja te obuzme. Čak i doseljenik poput
mene uspije upoznati različite četvrti kao da su živi organizmi. Nema
grada poput New Yorka. On postane lik u tvom životu, ljubav koja je
zauvijek dio tebe. Tajanstveno humani element ovog mjesta može te
natjerati da se zaljubiš i u isto ti vrijeme slomiti srce. Kad čuješ
njegov zvuk, udahneš njegov miris, dijeliš ga s ljudima koji prolaze
kraj tebe na ulici, u podzemnoj ili gledaju iz visokih zgrada nasuprot
Central Parka.
Istodobno znaš da si živ i da je život predivan, dragocjen, ali i
prolazan. Mislim da se zato ljudi u New Yorku osjećaju tako
povezanima; grad pulsira tom kolektivnom ljubavlju i divljenjem. I
Grace i ja smo se zaljubljivali u njega.
Gotovo svakog poslijepodneva idućih nekoliko mjeseci nalazio
bih Grace kako uči u dnevnom boravku i čeka me.
Naše je prijateljstvo postalo tako ugodno da mi je bilo
najnormalnije očešati se o nju, zavrtjeti je, uhvatiti za ruku i nositi je
na leđima. No bilo je i mirnijih trenutaka kad mi se činilo da želi da
je poljubim - a Bog zna da sam i ja to htio, ali uvijek bi prekinula
tišinu ili skrenula pogled. Nije me bilo briga, samo sam želio
provoditi vrijeme s njom. Nisu me zanimali izlasci, čak ni gledanje
drugih djevojaka.
“Kasno je, zar ne?” primijetila je jedne od brojnih noći koje smo
proveli zajedno, ne radeći ništa posebno.
“Dva su sata”, rekao sam pogledavši na sat.
“Trebala bih otići u svoju sobu.” Grace je potrbuške ležala na
mom krevetu, a glava joj je visjela s ruba. Bila je u donjem dijelu
trenirke i majici Sex Pistolsa, kose zavezane u neurednu punđu. Znao
sam da zapravo nije htjela otići, iako smo oboje bili premoreni.
“Čekaj, igrajmo se Nikad nisam.”
“Može. Ti prvi”, promumljala je.
“Nikad nisam ništa ukrao.”
Na trenutak je djelovalo tužno i uzdahnula.
“Što si ukrala?” upitao sam je.
“Pa, nekoliko stvari. Najgore je što se previše sramim pričati o
tome.” Okrenula se i zabila lice u deku.
“Daj, reci mi. Neću te osuđivati.”
 “Ukrala sam susjedi četrdeset dolara”, promumljala je u deku.
“Za što? Daj, reci mi. To je dio igre.”
“Ne sviđa mi se više ova igra.”
Pogledala me u oči. “Ukrala sam ih kako bih kupila svoj
godišnjak u četvrtom razredu, okej? Stvarno se osjećam koma zbog
toga i namjeravam joj vratiti novac.”
Iskreno mi ju je bilo žao. Nisam znao kako je to kad roditelje ne
možeš pitati da ti daju četrdeset dolara. Ukrala je novac da kupi
godišnjak - nešto što se većini klinaca podrazumijeva da si mogu
priuštiti. Kako tužno. “Igrajmo se nečega drugog”, rekao sam.
“Može poševiti, oženiti, ubiti?” Odmah je živnula. “Ok. Tvoje
su... daj da razmislim, hm... Courtney Love, Pamela Anderson i
Jennifer Aniston.”
“Grrr, ubiti, ubiti, ubiti.”
“Psihopatu jedan, moraš ozbiljno odgovoriti.” Tresnula me
dlanom po glavi.
“Ok, ubiti Courtney - to se podrazumijeva - poševiti Pamelu i
oženiti Jennifer. Eto ga. Sad si ti na redu. Bili Clinton, Spike Lee i ja.”
“Ha. To je lagano. Poševiti Billa, udati se za Spikea i ubiti tebe.”
“Ti si grozna, zla djevojka.”
“A ti me voliš.” Sjela je s namjerom da ode.
“Grace.”
“Da.”
“Ništa.” Htio sam je pitati što se događa s nama. Htio sam znati
možemo li biti više od prijatelja. Okrenuo sam se i pogledao kroz
prozor.
Skljokala se na krevet i obgrlila moje rame jednom rukom.
“Mislim da bih se ipak udala za tebe.”
 “Stvarno? Nekako sam se nadao da bi bilo ubiti Billa, udati se za
Spikea...”
“Ha!” Nagnula se i poljubila me u obraz. “Ti si dobar tip.”
Htio sam nagradu za nevjerojatnu količinu suzdržavanja koju
sam dosad pokazao. Usne su mi razočarano potonule. “To je to?”
“Što pokušavaš izvući iz mene, Shore?”
“Ništa ne pokušavam, Grace. Katkad mi se čini da je sve ovo -
zamahnuo sam rukom između nas - neprirodno.”
“Što ovo? To što smo prijatelji?”
Nasmijao sam se. “Da, tako nekako.” Jako sam se trudio
izbjegavati temu seksa, ali često bih je ulovio kako me gleda dok
presvlačim majicu ili stavljam remen. Bilo mi je teško misliti da me
ne želi onoliko koliko ja želim nju. I potajno sam postajao posesivan
prema njoj. Vidio sam kako je muškarci promatraju a da toga uopće
nije svjesna i bio sam prestravljen činjenicom da bi se mogla dati
nekom bezosjećajnom idiotu.
Ustala je i pošla prema vratima. Trenutak prije nego što je
uhvatila kvaku, okrenula se i naslonila na nju. Pogledala je u tlo.
“Nemoj me prisiljavati.” Podignula je pogled i uhvatila moj. “Okej?”
Nije bila ljuta. Lice joj je djelovalo iskreno, kao da me moli.
“Ne prisiljavam te.”
“Znam.” Nasmijala se. “Zato si mi toliko drag.”
“Je li ti se nešto dogodilo? Je li zato... ?”
“Ne, ništa poput toga. Mama me rodila kad joj je bilo osamnaest.
Ne znam, mislim da sam na neki način osjećala da sam joj uništila
život.”
“Grozno je da si se zbog nje tako osjećala.” Ustao sam i pošao
prema njoj.
“Nisam se zbog nje tako osjećala. Jednostavno nisam htjela
takav život. Uvijek mi se činilo da joj tata zamjera. Ne znam, Matte,
mislim da sam se posvetila školi da ne bih skrenula s puta. Zato ne
izlazim s frajerima. Iako, sviđa mi se ovo što mi imamo. Nema
pritiska.”
“Kužim.”
Izgovorila je te riječi, ali znao sam da, kao i ja, osjeća sve veću
napetost među nama. Pola vremena sam se trudio sakriti kako mi se
digao, a ona se suzdržavala da mi non-stop ne bulji u ruke. Koga smo
zavaravali?
“Hvala što razumiješ”, rekla je.
“Nema na čemu.” Nagnuo sam se i poljubio je u obraz. “Ti si
dobra cura. “ Osjetio sam kako je zadrhtala i šapnuo. “Možda
predobra.”
Odgurnula me i zakolutala očima. “Noć, Matte.”
Gledao sam kako odlazi hodnikom i povikao: “Smiješ se! Znam
da se smiješ, Gracie.”
Nije se okrenula, samo je podignula dva prsta oblikujući znak
mira.
 7. BILA SI MI NADAHNUĆE

MATT

Sljedećeg je dana u laboratoriju profesor Nelson s velikim

smiješkom listao moju mapu.
“Matte, imaš odlično oko. Kompozicija ti je savršena i
originalna, ništa takvo ne vidim kod tvojih kolega. Sviđa mi se
zrnatost fotografija i kako forsiraš osjetljivost filma. Kolika je
osjetljivost i na koliko si fotografirao?”
“400. Dignuo sam je na 3200.”
“Lijepo. Pretpostavljam da si bio uzbuđen kad si razvio negativ?”
“Da.”
“Ova je fantastična. Jesi li to ti?”
Pritisnuo sam tajmer i s poda fotografirao Grace kako stoji
ispred mene. Jedina stvar u kadru bile su njezine noge, malo ispod
ruba njezine vunene haljine. Moje su ruke bile omotane oko njezinih
potkoljenica. Na slici se nije vidjelo, ali ljubio sam joj koljeno.
“Jesi li razmišljao o više fotografija u boji, više krajolika -
dokumentarističkim stvarima?”
“Da, zapravo sam snimio rolu u boji, ali nisam je još razvio.
Stvarno mi se sviđa ovaj motiv.” Pokazao sam na Grace.
“Predivna je.”
“Da.”
 “Znaš, Matte, bilo bi mi žao da ne iskoristiš svoju vještinu i
talent.”
“Razmišljam o reklamnoj fotografiji, možda bih se time mogao
baviti.”
Kimnuo je, ali neuvjereno. “Tvoje fotografije imaju kvalitetu
pričanja priče koju rijetko vidim. Možemo govoriti o kompoziciji,
kadriranju, kontrastu, čak i razvijanju, ali mislim da je prava crta
umjetnika kad u samo jednoj dvodimenzionalnoj slici može reći
nešto o ljudskome rodu.”
Od njegovih mi je pohvala bilo malo neugodno, ali laknulo mi je
čuti ono što sam i sam već znao: da sam dobar u tome. “Nikad neću
prestati fotografirati. Samo ne znam kako od tog izgraditi karijeru.”
“Imam prijatelja koji radi za National Geographic. Svake godine
stipendira jednog studenta da ide s njim na snimanja u inozemstvo.
Moraš se prijaviti, ali mislim da imaš dobre šanse. Imaš tehniku za
to.”
Bio sam šokiran prijedlogom, ali i time koliko su u tom trenutku
moji ciljevi postali kristalno jasni. Mislio sam da je National
Geographic nešto nemoguće. Sanjao sam o tome da radim za njih kao
što neki sanjaju da postanu igrači bejzbola ili predsjednik SAD-a. Što
se mene tiče, nije bilo većega životnog uspjeha od toga da putuješ
svijetom i fotografiraš, pa nisam mogao vjerovati prilici koja mi je
pala s neba, iako samo u obliku prakse.
“Jako me zanima.” Nisam znao što ću raditi nakon diplome, ali
sad se sve nekako razbistrilo.
Tog sam dana načinio još jednu kopiju fotografije i u stanci je
gurnuo ispod Graceinih vrata. Vraćajući se na predavanje vidio sam
je kako blok dalje prelazi cestu. Zazvao sam je, ali nije me čula. Dok
sam došao do bloka u kojem je bila, vidio sam je kako žurno ulazi u
bolnicu. Nisam imao strpljenja čekati zeleno na semaforu pa sam kad
se promet raščistio pojurio preko ceste. Kad sam ušao, pretražio sam
svaki kat i našao je na petom kako stoji pored stola s kavom i
krafnama. Nosila je bolničku halju i ulijevala mlijeko u malu šalicu.
Kad sam joj prišao, iznenađeno me pogledala. “Što radiš ovdje?”
“Što ti radiš ovdje?”
“Općenito govoreći, nečija povijest bolesti je privatna stvar.”
Podignula je malenu krafnu. “Hoćeš li jednu?”
“Ne odvraćaj mi pozornost. Jesi li bolesna, Grace?” Na tu
pomisao mi je pozlilo.
“Ne, nisam bolesna. Upisala sam se za medicinsko istraživanje.
Hoćeš li i ti?”
“Za besplatnu kavu i krafne dopuštaš da te upotrebljavaju kao
pokusnog kunića?”
“Dobivam osamdeset dolara na dan. To i nije malo.”
“Grace, jesi li poludjela? Kakvo je to istraživanje?”
“Moram uzeti neki lijek i onda će me skinuti s njega da vide
imam li simptome povlačenja.”
“Molim? Ne”, rekao sam, vrteći glavom u nevjerici. Uhvatio sam
je za ramena i okrenuo prema zavjesi. “Idi tamo i odjeni se. Nećeš to
učiniti.” Pogledao sam dolje na prorez bolničke halje na leđima. Bila
je tako slatka u cvjetnim gaćicama. Zatvorio sam prorez i čvrsto
stisnuo uzice, tako da je jedan kraj preklapao drugi.
Okrenula se i pogledala me velikim očima punim suza. “Moram
to učiniti, Matte. Moram vratiti svoje violončelo.”
“Vratiti odakle?”
“Založila sam ga da imam čime platiti ostatak školarine.”
“A što je s tvojim studentskim zajmom i novčanom potporom?”
“Morala sam ih dati mami jer je moja sestrica morala popraviti
zub, a nisu imali novca.” Rasplakala se. Kad sam ispružio ruku da joj
obrišem suze, ustuknula je.
 “Grace, neću dopustiti da to učiniš. Nešto ćemo smisliti,
obećavam ti.” Činilo mi se suludim da Grace proda violončelo, a
studirala je glazbu. Teško mi je bilo razumjeti njezin očaj.
“Ti ne razumiješ.”
“Onda mi objasni.”
Prekrižila je ruke. “Pomažem roditeljima. Njihova je situacija
lošija nego što sam ti priznala, pa im od svoga studentskog zajma
šaljem sve što mogu. Više gotovo nemam gotovine za ovaj semestar,
a mama je nazvala da će tatu i nju izbaciti iz stana. Imali su novac za
stanarinu, ali je sestra slomila zub koji je trebao popravak, a ne mogu
dobiti kredit pa su morali platiti gotovinom. Nisam mogla podnijeti
da mi sestra odlazi u školu sa slomljenim prednjim zubom i u
bolovima.”
Bio sam šokiran, ali to nije značilo da Grace mora sudjelovati u
možda opasnim medicinskim istraživanjima. “To nije tvoj problem.”
“To je moja obitelj. Čitala sam o istraživanju i do kraja tjedna ću
dobiti novac. Plaćaju svaki dan. Otkupit ću violončelo i sve će biti u
redu. Ali moram to učiniti, Matte. Nije ništa strašno.”
“Itekako je strašno, Grace. Ne znaš kako će lijek djelovati.”
“I dalje ti nije jasno.”
“Pokušavam shvatiti. Imam nešto novca. Otkupit ću ti
violončelo.”
Odmahnula je glavom. “Neću ti dopustiti. Moraš kupiti fotopapir
i film.”
“Imam ga dovoljno. Ne brini.” Grace nije htjela da joj
pomognem. Htjela je biti neovisna. “Presvuci se - sve će biti u redu.”
Okrenula se i nestala iza zavjese. Kad se vratila, nesigurno se
smješkala. “Sigurno misliš da sam luda.”
“Sviđaju mi se tvoje neuroze.” Stavio sam joj ruku oko ramena.
“Ali neću dopustiti da te netko iskorištava kao laboratorijskog
štakora.”
 Prišla je stolu za okrepu, zagrabila punu šaku posudica s
vrhnjem za kavu i ubacila ih u torbu. Krala bi vrhnje gdje god smo išli
i prelijevala ga preko žitarica. Nasmiješio sam joj se i odmahnuo
glavom. Rekla je luckastim glasom: “Nabavljam si namirnice.”
Raspoloženje nam se iznenada popravilo i oboje smo se smijali dok
smo izlazili iz zgrade. Ipak me i dalje ubijalo to što je Grace slala
roditeljima novac koji je njezin tata najvjerojatnije trošio na pivo.
Otišli smo u banku gdje sam podignuo posljednjih 300 dolara.
Nisam joj rekao da sam na kraju ostao osam centi u minusu. Odvela
me u zalagaonicu gdje je založila violončelo i gdje nas je za pultom
dočekao sredovječni muškarac. “Zdravo, Grace”, rekao je.
Pogledao sam je s neodobravanjem. “Poznaje te?” šapnuo sam.
Spojila je obrve. “Moglo bi se reći.”
“Došla si po violončelo?”
“Aha”, rekla je Grace.
Dao sam muškarcu 300 dolara. Otišao je straga i trenutak
poslije vratio se s golemim kovčegom za violončelo. Grace je obavila
papirologiju i napokon smo otišli, a onda sam se ispred zgrade
okrenuo prema njoj. “Ostani ovdje. Odmah se vraćam.”
Vratio sam se u zalagaonicu i zamolio muškarca komad papira.
“Ovo je broj gdje živim. Molim vas, nemojte dopustiti Grace da
ponovno založi violončelo. Izvanredna je glazbenica. Treba joj za
školu. Samo me nazovite i ja ću sve srediti.”
Te noći, nakon što je Grace otišla u krevet, iskrao sam se u
dnevni boravak i iz telefonske govornice nazvao oca.
“Sine?”
“Bok, tata.”
“Bok. Jesi li impresionirao sve na sveučilištu?” Svaki mu je slog
bio natopljen sarkazmom. Nikad nije dobro skrivao svoj prezir.
“Nazvao sam jer imam jednu prijateljicu kojoj treba pomoć, pa
me zanimalo možeš li mi posuditi nešto novca za nju.” Nije me bilo
briga za moj ponos. Zatvorio sam oči i čekao njegov odgovor.
“To je za nju? Tvoju curu?”
“Ne tata. Ništa takvo.”
“Jesi li uvalio neku djevojku u probleme? Želiš li mi to reći?”
Duboko sam udahnuo. “Ona mi je najbolja prijateljica koju ovdje
imam i nitko joj financijski ne pomaže. Nije kao Alexu i meni. Gotovo
si sama financira školovanje. Glazbenica je i treba joj novo
violončelo, ali si ga ne može priuštiti.” Morao sam malo lagati, nisam
htio ići u detalje.
“Znaš da me čeka vjenčanje tvog brata koje moram platiti.”
“Ne plaćaju li Monicini roditelji?”
“Pa, htjeli bismo im organizirati lijepu zaručničku zabavu, nakon
toga probnu večeru i otvoreni bar i...”
“U redu, tata. Nema problema.”
Trenutak tišine. “Sad barem počinješ cijeniti što smo sve učinili
za tebe. Koliko ti treba, sine?”
“Nekoliko stotina dolara.”
“Položit ću ti ih sutra na račun. Znaš, Matthiase, spreman sam ti
pomoći. Samo zato što si se odlučio za najtežu moguću budućnost...”
Nasmijao sam se. Nije si mogao pomoći.
“Naći ću posao i vratiti ti. Hvala, tata.” Poklopio sam.
Iako mi ga je bilo teško nazvati, nije me bilo briga; razmišljao
sam samo o tome kako je naporno Grace radila i koliko se žrtvovala
da bi mogla svirati. Vjerovala je u to što je radila, vjerovala je da će se
sve isplatiti, ali što je vjera ako ne izdrži? To sam učio od nje: kako
vjerovati u sebe i svoju umjetnost.
Osjećao sam nešto prema Grace i prije nego što sam za to uopće
pronašao naziv. Mogao sam to reći sto puta, ali drukčije je zazvučalo
sad kad sam to stvarno i mislio. Kad sam razmišljao o tome što
imamo, nije mi smetalo što je bilo samo prijateljstvo. Volio sam je.
 8. PROMIJENIO SI ME

GRACE

Iako sam usavršila vještinu trčanja noseći divovski kovčeg za

violončelo, ipak sam sljedeće jutro kasnila na sat. Nasreću, sviđala
sam se profesoru Pornsakeu i predavanje mu je bilo laganica, ali ne
zato što sam mu bila miljenica, kako je Tatiana tvrdila. Samo sam
morala svirati violončelo, jedinu stvar koju sam dobro radila. Većinu
bih dana zatvorila oči, zaboravila na sve i nestala u glazbi. Ali taj je
petak bio drukčiji.
“Opet kasniš, Graceland.”
“Grace”, ispravila sam ga izvlačeći violončelo i gudalo iz kovčega.
Nekoliko je puknutih struna visjelo iz gudala i pokušavala sam ih
iščupati dok je Dan oko mene kružio u svojim previsoko podignutim
kaki hlačama te dva broja premalenoj narančastoj polo majici.
Zlovoljno sam ga pogledala dajući mu do znanja da mi smeta takva
nepotrebna pozornost. “Što je?” rekla sam.
Zgrabio mi je gudalo iz ruke i proučavao ga. “Ovo je najlon.”
“Znam.”
“Sviraš prvo violončelo, Grace. Nabavi kvalitetno gudalo. Zašto
upotrebljavaš ovo sranje?” Mali mu je dio brkova visio preko gornje
usne i njihao se dok je govorio.
“Članica sam PETA-e. Ne upotrebljavam gudala od konjske
dlake.”
Vidjela sam kako se na stolcu ispred mojega cijelo Tatianino
tijelo trese od smijeha.
 Pornsake se namrštio. “Ma daj, molim te. Stvarno?”
Otpuhnula sam. “Nabavit ću novo gudalo ovaj tjedan.” Znala
sam da si ga ne mogu priuštiti, ali imao je pravo - najlonska su
gudala sranje.
“Odlično. U redu, ljudi, počnimo s Pachelbelovim Kanonom.”
Tatiana je glasno uzdahnula. Bilo nam je dosta sviranja te stvari.
Izgledalo je da su nas svi nastavnici glazbe pripremali da sviramo u
žičanim kvartetima na vjenčanjima. Pachelbelov Kanon, Handelova
Glazba na vodi i Mendelssohnov Svadbeni marš bili su nam toliko
usađeni u glave i mišiće da sam počela vjerovati kako utječu na moju
sposobnost sviranja drugih glazbenih djela.
Pornsake je došao do prednjeg dijela prostorije i počeo
odbrojavati od tri. Lupnula sam Tatinu stolicu i šapnula: “Na irski
način.”
Počele smo svirati na tradicionalan način i pomalo ubrzavale
ritam, zbunjujući sve u sobi. Mnogi su prestali svirati i samo nas
pratili kako klasiku pretvaramo u irsku poskočicu. Studenti glazbe sa
smislom za humor spustili su glazbala i počeli pljeskati u ritmu, a
neki su se pokušali pridružiti sviranjem. Na kraju smo dobile kratak
pljesak, ali Pornsake je u prednjem dijelu sobe prekriženih ruku
stajao mirno poput kipa.
“Baš slatko. Možda biste vas dvije mogle biti ulični zabavljači.
Svi znamo da ih u New Yorku nema dovoljno.”
Nisam ništa rekla jer sam već bila na tankom ledu, ali je Tatiana
progovorila. “Profesore Porn... sake...” prekrila sam rukom usta da
bih suspregnula smijeh, a Tatiana je ozbiljnog izraza lica nastavila:
“Fali nam malo raznolikosti.”
Punih je pet sekundi samo kimao. “U redu. Ionako danas nisam
raspoložen. Možete ići. Vježbajte u parku na svježem zraku. Sutra
ćemo se vratiti poslu.”
Sagnula sam se kako bih otvorila kovčeg, osjećajući se
slavodobitno dok ponovno nisam osjetila Pornsakeovu prisutnost.
“Osim tebe, Grace. Ti ostani.”
Zaledila sam se u stolici, očiju uperenih u njegove bež
mokasinke. Želudac mi se stegnuo u čvor kad sam pomislila da će
možda pričekati da svi izađu i onda mi se početi nabacivati.
Prekriživši ruke i noge sjedila sam na hladnome metalnom stolcu i
čekala da ostali studenti spreme stvari i odu. Tati se okrenula i
blijedo me pogledala. Vežući kovrčavu smeđu kosu u rep šapnula mi
je: “Zašto želi da ostaneš?” Slegnula sam ramenima. “Nemam
pojma.”
“Hej, hoćete li ti i Matt večeras s nama van? Brandon bi htio na
piće.”
“Zašto uvijek pretpostavljaš da ću biti s Mattom? Ne hodamo.”
Okrenula je očima. “Znam da ne hodate. Pretpostavljam da ćeš
biti s njim jer ste uvijek zajedno.”
“Zapravo večeras moram učiti. Ostat ću kod kuće. Ali Matt može
raditi što hoće.” Činilo se da svi misle da smo Matt i ja par. Bila sam
pod pritiskom upisa na poslijediplomski studij, koji se doimao kao
logičan sljedeći korak, i morala sam pripremiti molbu, ali kad je bila
riječ o Mattu, kao da nisam imala nimalo samokontrole. Najradije
bih s njim provodila svaku sekundu svakoga dana, ali ocjene su mi
patile i znala sam da bih mogla izgubiti mjesto prvog violončela.
“Zašto se ti i Matt konačno ne poševite i završite s time?” U tom
je trenutku do nas došao Pornsake. “Tatiana, blagoslov je, iskreno
čak i pravo čudo, da tvoja vulgarnost nije naštetila tvojoj vještini.”
Pornsake je uvijek blebetao o vještini. Tatiana je bila izvanredna
glazbenica, ali kad bi spustila violinu, ništa u vezi s njom nije bilo
klasično. Izgledala je žilavo i bila je prava djevojka iz Jerseyja.
“Hvala, profo, shvatit ću to kao kompliment. Bok, Grace.”
Podignula je kovčeg za violinu. Izlazeći iz prostorije, dobacila mi je
preko ramena: “Svrati večeras kad se ti i Matt poševite.” Pornsake me
bezizražajno pogledao. “Idemo prošetati?” Pretpostavila sam da je
bolje da izađemo u javnost nego da ostanemo ovdje sami. “Može.”
Ustala sam i pošla za njim kroz vrata. Hodao je malo bržim korakom,
pa sam brzo ostala bez daha tegleći kovčeg za sobom i pokušavajući
držati korak. “Kamo idemo?”
“Vidjet ćeš. Nije daleko.” Hodali smo četiri bloka dok nismo
stigli do ugla male zgrade od opeka. Stajali smo ispred trgovine s
glazbalima. Nije bilo natpisa, ali sam kroz prozor vidjela glazbala.
“Ovo je Orvinov dućan. Najbolji je izrađivač gudala na svijetu.”
Panično sam udahnula. “Profesore...”
“Molim te, zovi me Dan.”
“Dane... Nemam novca za novo gudalo. Planirala sam odnijeti
ovo staro da mu stave nove strune.”
Kimnuo je u znak razumijevanja. “Grace, inače ne radim takve
stvari za svoje studente, ali za tebe želim.”
“Što hoćete reći?”
“Kupit ću ti gudalo jer si jako talentirana. Sviđa mi se kako
sviraš i imaš odlično glazbalo.” Pogledao je u moj kovčeg. “Trebala bi
imati i odlično gudalo.”
Dok je čekao moj odgovor, zamijetila sam kako su mu se oči
blago naborale kad se nasmijao i prvi sam put na njegovu
simpatičnom licu vidjela šarm.
“U redu”, odgovorila sam.
“Idemo, moraš upoznati tog tipa.” Otvorio je vrata i dao mi znak
da uđem. Iza pulta stajao je nizak muškarac od sedamdesetak
godina, sijede kose koja je divlje stršala na sve strane.
“Daniele, momče”, rekao je tvrdim njemačkim naglaskom.
“Koga si mi to doveo?”
“Orvine, ovo je moja najtalentiranija studentica, Grace.”
Stvarno? Nisam imala pojma.
Spustila sam violončelo, nagnula se preko pulta i rukovala se s
njime. Nekoliko mi je sekundi držao ruku u svojoj i proučavao je.
“Malena i nježna za violončelisticu, ali i snažna, koliko vidim.”
 “Da. Grace treba novo gudalo, po mogućnosti najbolje koje
imate.”
“Naravno, naravno, imam nešto što će joj savršeno odgovarati.”
Otišao je u stražnju sobu i vratio se s najljepšim gudalom koje sam u
životu vidjela. Kad mi ga je dao, meko je drvo na osnovici pod mojim
prstima bilo poput maslaca. “Vau, nevjerojatno je glatko.”
“To je brazilsko drvo i pravo srebro s najboljom dlakom iz
konjskog repa”, rekao je Dan. Orvin je kimnuo. Trenutak poslije Dan
je iz stražnjeg džepa izvukao čekovnu knjižicu, pogledao prema
Orvinu i podignuo obrve.
“Tisuću sto”, rekao je Orvin.
“Molim?” šokirano sam uzviknula.
Nijedan mi nije odgovorio. “Odmah se vraćam” rekao je Orvin,
uputio se prema stražnjoj sobi i trenutak poslije vratio se s umotanim
gudalom.
Dan mu je predao ček, uzeo gudalo i pogledao me. “Spremna?”
Prostrijelila sam ga ljutitim pogledom. “Zezaš me, jelda? Upravo
si mi kupio gudalo za tisuću sto dolara?”
“Smatraj to ulaganjem. Idemo.”
Ispred trgovine pokušao mi je dati umotano gudalo.
“Stvarno Dane, ne mogu ga prihvatiti. Zaista ti ne mogu vratiti
novac. Jedva imam dovoljno za jelo.”
“Onda dopusti da te odvedem na večeru”, istog je trena rekao.
Trepćući sam ga gledala dok je čekao moj odgovor.
“Ja...”
“Ne zovem te na spoj, Grace.”
“Zvuči mi kao spoj.” Oklijevala sam jer još nisam bila sigurna što
Dan želi od mene.
 “Samo ćemo večerati. Možemo razgovarati o orkestru koji
planiram oformiti ovog ljeta. Mislio sam da bi voljela biti u njemu.”
“Okej. Hm...”
“Hajde. Molim te?”
Moj me nastavnik glazbe molio da odem s njim na večeru.
Pogledala sam naokolo, tražeći ostale znakove da se nalazim u
paralelnom svijetu.
“U koliko sati?”
“Doći ću do studentskog doma oko sedam. Voliš li tajlandsku
hranu?”
“Naravno.”
“Ima jedno mjesto dva bloka od doma. Prilično je dobro.”
“Znam ga. Naći ćemo se tamo.” Restoran je bio točno preko puta
fotografske radnje u kojoj je Matt nedavno počeo raditi. Nadala sam
se da nećemo naletjeti na njega.
Do trenutka kad sam se vratila u studentski dom jako je
zahladilo. Projurila sam kroz predvorje do svoje sobe i nekoliko sati
vježbala s novim gudalom. Nevjerojatno koliko je promijenilo
kvalitetu zvuka. Još je više pojačalo glazbu, a sobu ispunjavalo čistim
tonovima.
Do šest sam sati već skapavala od gladi i veselila se večeri s
Pornsakeom, iako sam znala da će biti neugodno. Planirala sam se
najesti besplatne hrane i držati se ležernih tema. Odabrala sam
ljubičaste vunene tajice i dug sivi džemper, a na nogama čizme.
Podignula sam kosu u visoku pundžu i oko vrata omotala debeli crni
šal. Dodala sam malo maskare i sjajila za usne pa popušila pola
džointa, iako bi bilo bolje da nisam. Smatrala sam da večera s
profesorom opravdava malu kemijsku promjenu uma. Spustila sam
se stubištem u dnevni boravak i pripremila šalicu tople čokolade.
Carey Carmichael i Jason Wheeler, studenti s mog kata, sjedili
su na kožnatom kauču i šaputali.
 “Hej, Grace, gdje je Matt?” upitala me Carey.
Prekopavala sam po hrpi časopisa na stolu pored kauča. “Mislim
da u tamnoj komori razvija fotografije.”
Zamijetila sam da je Carey upitno pogledala Jasona.
Jason se okrenuo prema meni. “Vas dvoje hodate ili ne?”
Ne opet. “Prijatelji smo”, rekla sam oprezno. “Zašto?”
“Aha, dobro”, rekla je Carey, smijući se. “Mislili smo da ste
skupa-skupa.”
“Što i da jesmo?” i zašto je ikoga briga?
“Ali niste”, odvratila je Carey. Ošinula sam je pogledom. Nikad
prije nije mi palo na pamet da izgleda poput ženske inačice Dannija
Bonaducea4.
“Što i da jesmo?” ponovila sam, trudeći se zvučati nonšalantno.
“Cijeli svijet zna da se petkom partija u fotografskom
laboratoriju na kampusu. Svi prošvercaju cugu i ševe se u tamnim
komorama. Kao velika celuloidna orgija.”
Šokirano sam zinula. Matt je svakog petka navečer odlazio u
tamnu komoru i uvijek bi se vratio pripit i napušen.
“Ne kao orgija”, rekla je Carey ugledavši moj izraz lica. “To je
samo zezancija. Znaš kako su uštogljeni ti studenti fotografije. Priča
se da to rade u privatnim tamnim komorama.”
Nisam imala pojma o čemu govori. Matt mi nije spomenuo ništa
slično. Nisam znala ni zašto mi je stalo. Bio je to njegov život i nisam
mu imala nikakvo pravo govoriti što da radi.
“Carey”, rekao je Jason, znakovito je pogledavši. “Siguran sam
da Matt tamo radi i druge stvari osim što razvija fotografije.”
Kao da me udario šakom u trbuh. “Jebi se, Jasone.”
“Koji je tvoj problem, Grace? Ti si neko nevinašce?”
“Zaboravi.” Pogledala sam na sat. Bilo je gotovo sedam.
“Moram ići.”
 9. ZAŠTO SI NISMO REKLI?

GRACE

Zrak izvan studentskog doma ošinuo me poput zapuha arktičkog

vjetra. Zima je stizala. Požurila sam prema semaforu, pritisnula
gumb za prijelaz, pogledala preko ceste i posve se sledila. Na drugoj
je strani stajao Matt i gledao ravno u mene. Preko sive debele majice
dugih rukava nosio je crnu majicu kratkih rukava, traperice i čizme.
Vrijeme je bilo za jaknu i promatrajući ga s druge strane ceste vidjela
sam kako dršće stišćući naramenice ruksaka.
Srce mi je poskočilo i nervozno sam progutala. Nisam odoljela a
da mu na osmijeh ne odgovorim osmijehom, iako sam mu htjela
postaviti milijun pitanja koja sam znala da ga ne mogu pitati. Bili
smo samo prijatelji i nisam se mogla miješati u njegov život. Kad se
upalilo zeleno svjetlo, krenuli smo jedno prema drugome i zaustavili
se nasred zebre.
“Kamo ćeš?” upitao me.
“Na večeru.”
Kliznuo je pogledom niz moje tijelo pa ga vratio na oči. U tri
mjeseca koliko sam ga poznavala, rijetko sam nosila išta drugo osim
trenirke i balzama za usne. Na licu mu se nazirala žudnja. “Otpratit
ću te.” Zubi su mu cvokotali, privlačeći moj pogled prema njegovim
punim usnama i neobrijanom licu. Došlo mi je da protrljam lice o
njih.
Semafor je uskoro trebao pokazati crveno i morali smo se
maknuti s ceste. “Smrzavaš se, Matte. Idi kući, bit ću dobro.”
 Jedno uz drugoga požurili smo preko ceste.
“Kamo ideš na večeru?”
“U tajlandski restoran iza ugla.”
Dlanovi su mu bili duboko u džepovima, a ruke čvrsto uz tijelo.
“Mogu te otpratiti.”
“Ne trebaš me pratiti dva bloka, Matte. Dobro sam.”
Malo se namrštio i približio mi se, izvadio ruku iz džepa i
pomilovao mi obraz. Tijela su nam bila udaljena samo nekoliko
centimetara. Tiho je i frustrirano uzdahnuo. “S kim ideš na večeru?
... Grace?”
Pogledala sam preko Mattova ramena i ugledala Dana. Stajao je
malo dalje, nedokučiva izraza lica. Matt se okrenuo prema njemu i
odmah natrag prema meni. Upitno je izvio obrve. ”Pornsake?” Nije
mi se svidio podsmijeh u njegovu glasu.
Odgurnula sam ga od sebe. “Jebi se, Matte. Sigurna sam da ti
neće biti problem pronaći neku drugu zanimaciju. Zar ne moraš na
orgiju u tamnoj komori?”
“Molim?”
“Osjećam ti rum u dahu.”
“Pa što onda? Popio sam koju s frendovima s fotografije. Išao
sam kući vidjeti želiš li se družiti.”
“Ne mogu. Imam planove. Bok, Matte.” Okrenula sam se i bez
osvrtanja produžila niz ulicu.
Dan mu je malodušno mahnuo i prijateljski mu se nasmiješio.
Nisam htjela vidjeti izraz na Mattovu licu, pa sam samo uhvatila
Dana pod ruku i povukla ga prema restoranu.
Unutra mi je izvukao stolac da sjednem. Bio je ljubazan i pravi
džentlmen te se ponudio odabrati vino. Prvi smo sat ćaskali o
orkestru koji je planirao oformiti prije ljeta. Razmišljao je o odlasku
sa sveučilišta kako bi ostvario san o putujućem orkestru i bavio se
samo time.
Njegova je nastavnička fasada nestala, a zbog ljubavi prema
glazbi više je djelovao kao još jedan student, a ne kao profesor.
Mnogo smo se smijali i razgovor je tekao sam od sebe. Prvi put sam
osjetila da me nešto na njemu privuklo. Možda njegova zrelost i
iskustvo.
“Ti i Matt ste u vezi?” iznenada me upitao.
U tom sam trenutku morala odlučiti. Nikad nisam lagala, ali
nisam htjela zavlačiti Dana, a znala sam zašto me to pita. “Pa,
komplicirano je.”
Spustio je pogled na svoje nemirne ruke. “Jutros sam čuo kad je
Tatiana nešto rekla...”
“Sviđa mi se Matt”, izletjelo mi je. To uopće nije bila laž.
“To ima smisla.”
“Kako to misliš?” Nisam bila sigurna je li mislio da bi Matt i ja
bili dobar par ili je govorio općenito o vezama na fakultetu.
“Curama poput tebe uvijek se sviđaju dečki poput Matta.” To me
naljutilo. Nije mi se svidjelo što je pretpostavljao da zna nešto o
Mattu, iako ni moje mišljenje o njemu u tom trenutku nije bilo
mnogo bolje.
“Jesmo li u osnovnoj školi, Dane?” Odjednom sam bila vrlo
defenzivna. “Određene cure mogu izlaziti samo s određenim
dečkima?” Suzila sam oči, pogledala ga i nagnula se prema njemu.
“Čekaj, jesi li mi zato kupio gudalo i odveo me na večeru? Mislio si da
ću spavati s tobom?”
Podignuo je ruku kako bi me zaustavio. “Stani. Prije nego što ti
se mašta razmaše, odgovor je ne. Ne želim spavati s tobom.”
Usmjerio je pogled prema stropu i nagnuo glavu u stranu. “Pa,
zapravo...”
“Zaboravi.” Već sam počela ustajati.
 “Čekaj, Grace. Pokušavam ti reći da studenti poput Matta imaju
samo jednu stvar na pameti, razumiješ? I ja sam bio poput njega,
znam kako to ide. Gudalo sam ti kupio jer sam želio da ga imaš.
Pozvao sam te na večeru jer volim razgovarati s tobom. Stvari nisu
uvijek crno-bijele kakvima nam se čine kad smo mladi. Nisam ni
deset godina stariji od tebe, ali ipak sam u životu naučio da postoji
mnogo sivih područja. Izlazak na večeru s muškarcem ne mora uvijek
imati veze sa seksom.”
Progutala sam slinu, ali i dalje nisam nalazila riječi. Ispružio je
ruku preko stola i uhvatio moju. “U redu?”
“U redu”, rekla sam. Ostatak večere proveli smo u neugodnoj
tišini.
Nakon večere otpratio me do studentskog doma i nije me ni
pokušao zagrliti. Zahvalila sam mu za gudalo i večeru i rekla da se
vidimo sutra. Kad sam otvorila vrata predvorja, odmah sam čula
glasne zvukove Operation Ivy na glazbenoj liniji, koji su me
upozoravali da oprezno nastavim. Čula sam glasove koji su se smijali
i razgovarali, a kad sam skrenula iza ugla ugledala sam Matta i
djevojku koja je izgledala poput Rachel iz Prijatelja zagrljene na
kauču. Vidio me, podignuo čašicu punu smeđe tekućine i povikao:
“Žestice s tijela!” Stavio je krišku limete djevojci u usta, posuo sol na
njezin dekolte i onda mi se - bez zafrkancije - nacerio prije nego što
je polizao vrh njezinih grudi. Otpio je iz čašice i pokrio njezina usta
svojima.
Druge sam ljude vidjela tek kad sam se otrgnula od prizora od
kojeg mi je pozlilo. Izgledalo je kao da se svi odlično zabavljaju.
Matt je naposljetku oslobodio usta i pogledao u mene. “Hoćeš li
jednu?” Podignuo je bocu tekile.
Pokazala sam mu srednji prst i krenula prema stubištu, ali istog
se trena stvorio iza mene. “Kako je bilo na sudaru s Pornsakeom?”
Nisam se ni okrenula. “Nije bio sudar. Samo večera.”
“Naravno, Grace. Kako god kažeš.”
 Ljutito sam se okrenula prema njemu na vrhu odmorišta. “A da
ti kažem da sam se poseksala s njim?”
“Rekao bih da lažeš.” Vidjela sam da je mnogo popio. Ništa ga
nije inhibiralo.
“Kupio mi je gudalo za violončelo, pa sam mu popušila u zahodu
tajlandskog restorana.”
Stisnuo je usne i gledao me u oči kao da ih pretražuje. “A, da?
Zašto onda ne dođeš i pridružiš se mojim prijateljima u dnevnom
boravku? Nikad dosta djevojaka koje vole pušiti.”
“Može. Idemo.” Prošla sam kraj njega i sišla niz tri stube. Na
trenutak zbunjen nije se ni pomaknuo, a onda je krenuo za mnom.
U boravku sam zgrabila bocu tekile, nekoliko puta potegnula iz
nje i otišla do visokoga plavokosog dečka duge kose. “Ja sam Grace.”
Ispružila sam ruku.
“Bok, Grace”, rekao je i nježno mi stisnuo ruku. “Ti si Mattova
Grace?”
Frustrirano sam uzdahnula. “Nisam ja ničija Grace.” Podignula
sam bocu prema njemu i pogledala prema Mattu na kauču, ali sad je
bio sam i gledao me.
Idući sam sat provela pijući i pušeći džoint, do te mjere da me
dobrano omamilo. Rachel iz Prijatelja se vratila, a što smo duže
razgovarali, moj mi se plavokosi prijatelj sve više približavao. Matt i
dalje nije micao pogled s mene.
“Želiš li sa mnom u moju sobu?” upitao me moj plavokosi
prijatelj.
“Može.”
Povukao me prema stubištu. Došli smo do prvog odmorišta kad
me gurnuo uza zid i pokušao poljubiti. Okrenula sam glavu. “Ne.”
Nasmijao se. “Što si mislila da ćemo raditi u mojoj sobi?”
“Družiti se?” rekla sam, zarumenjevši se.
 Zabacio je glavu. “Znači, samo si me provocirala?”
“Dosta je bilo.” Iznenada nas je prekinuo Mattov glas, a onda je
ne pretjerano grubo, ali ipak odlučno uhvatio plavokosog za vrat.
“Naroljana je, stari. Stvarno se želiš seksati s takvom ženskom?
Čovječe, ne zna za sebe.”
Namrštila sam se.
Plavokosi ga je dečko pogledao. “Imaš pravo.” Zakolutao je
očima prema meni i spustio se stubištem u dnevni boravak.
Pala sam Mattu u ruke i srušila se od iscrpljenosti. Samo sam
htjela da sve bude normalno među nama. Htjela sam da mi Matt sve
govori i da mi opet bude najbolji prijatelj, ali brinulo me da se u
jednom danu nešto između nas promijenilo. Približio mi se i šapnuo
mi u uho: “Što radiš, lutko?”
Počela sam plakati. Priznajem da je plakanje bilo prilično jadno,
ali izludjeli su me alkohol, trava i moje glupo ponašanje. “Gadim li ti
se?”
“O čemu pričaš?”
“Rekao si onom tipu, ‘Stvarno se želiš seksati s takvom
ženskom?’ Što si mislio pod takvom?”
“Grace, oči su ti gotovo posve zatvorene. Totalno si napušena i
pijana. Znam tog tipa i vjerojatno ga ne bi bilo briga ni da se
onesvijestiš na njemu, ipak bi te iskoristio.”
Uronila sam lice u ruke i još jače zaplakala. Ono malo maskare
kojom sam namazala trepavice sad mi je klizilo niz lice.
“Idemo. Zaboravimo ovo sranje.” Povukao me po stubama.
U svojoj sam sobi stavila ključeve na stol i teturajući otišla u
kupaonicu. Čula sam kad je Matt u liniju stavio CD grupe U2.
Kad smo ostali samo nas dvoje, činilo se da je sve u redu i mogli
smo biti Grace i Matt. Nije bilo potrebe za raspravom. Ali vani u
stvarnom svijetu...
 Izašla sam iz kupaonice i vidjela ga kako prčka po termostatu.
“Kuham se. Koji kurac je s ovim grijanjem?” rekao je.
“Daria je prijavila kvar. Pitala sam je jučer.” Štekala nam je peć u
hodniku i tri puna dana nije radila, a onda bi odjednom počela, ali ne
bi više stala. Tako izgleda život u starim zgradama u New Yorku.
Počela sam skidati tajice. “Okreni se” zapovjedila sam mu, ali me
nastavio gledati. “Okreni se, presvući ću se.” Napokon se okrenuo.
Navukla sam ljetnu cvjetnu haljinu s hrpe odjeće na krevetu, sjela na
pod i gledala kako Matt skida cipele. Kliznuo je po parketu u
čarapama i pokušao na silu otvoriti prozor. “Brzo će postati hladno
ako ga otvoriš.”
Okrenuo se i pogledao me, gotovo golu u haljini tankih
naramenica. A onda je skinuo majicu. Dah bi mi zastao svaki put kad
bih ga vidjela bez majice. Imao je široka ramena, ali uzak struk i
nosio je traperice nisko na bokovima, katkad sa, a katkad bez
bokserica. Te je večeri bio bez bokserica i nosio je remen od vezica
koji sam mu načinila.
“Što gledaš?” Krenuo je prema meni smijuljeći se.
“Ne laskaj si. Gledala sam tvoj fora remen.”
“Sigurno.” Zgrabio je bocu tekile s police za knjige, otpio gutljaj i
dodao mi je, ali sam odmahnula rukom. Više nisam mogla popiti ni
kap. “Drugi mi je remen puknuo. Mama će mi načiniti nov kad odem
kući za ferije.”
“Izrađuje remene?”
“Da, svašta zna raditi.”
“Kako ih radi?”
“Ima alat za obradu kože.” Pokazao je na kožnatu traku svog
aparata na noćnom ormariću gdje ga je jučer ostavio. Nisam
pogledala. Još sam bila previše zaokupljena buljenjem u donji dio
njegova trbuha... što mu nije promaknulo. Kad sam napokon
podignula pogled na njegovo lice, vidjela sam da me netremice gleda.
 Trznula sam se iz ošamućenosti i posegnula za aparatom. U
remen je bio utisnut složen uzorak krugova i trokuta. “Stvarno fora.”
Nadvio se nad mene i ispružio ruku. “Dođi plesati sa mnom.”
“Molim? Neću.”
“Digni se i pleši sa mnom, kukavico.”
“Ne plešem dobro i previše sam pijana.”
“Meni se činilo da ti dobro ide flertovanje s onim tipom u
boravku.”
“Glupo se osjećam zbog toga. Ne spominji to više, molim te.
Uostalom, ti si pio žestice s Jennifer Aniston.”
“Izgleda pomalo poput Jennifer Aniston, zar ne?” Zakolutala
sam očima.
“Hajde, dođi ovamo. Ja ću voditi. Samo me moraš pratiti.”
Uhvatila sam ga za ruku i ustala. Nervozno sam se nasmijala, ali nije
oklijevao; jednu mi je ruku spustio na donji dio leđa, uhvatio moju
drugu ruku u svoju i povukao me na svoja gola prsa. “Primi me za
rame, Gracie.”
Počela je pjesma With or Without You grupe U2. Matt se ljuljao
u ritmu, odgurnuo me i zavrtio. Kad me povukao natrag, tijela su
nam bila još bliže. Spustio je glavu i poljubio mi golo rame. Srce mi je
udaralo kao ludo. Koža mu je bila vrela.
Prestali smo se kretati i samo se nekoliko centimetara
odmaknuti jedno od drugoga. Povukla sam kažiprst niz udubljenja
njegovih trbušnih mišića i divila se isklesanim mišićima donjega
dijela njegova trbuha. Izgledalo je kao da duboki V njegovih
trbušnjaka pokazuje prema dolje, šaljući moje oči na putovanje
prema jugu. Prema načinu na koji su mu se pomicala prsa vidjela
sam da se i njemu disanje ubrzalo.
“Što radiš?” Glas mu je bio dubok.
“Oprosti...” Pokušala sam maknuti ruku s njegova trbuha, ali ju
je zgrabio i vratio.
 “Ne moraš prestati.”
Stavila sam mu ruke na struk i povukla ih preko čvrstih strana
do prsa i mekog čuperka dlaka na sredini, a zatim su završile iza
njegova vrata. Početi smo se njihati, kao da plešemo na sentiš. Oči su
mu bile zatvorene, ali na licu mu je bio smiješak. “Mmm. Sad je moj
red.”
“Ne shvaćaš me ozbiljno, zar ne Matte?”
Naglo je otvorio oči. Snažno me povukao i priljubio uz sebe tako
da mi nije moglo promaknuti da se ukrutio. “Je ti sad dovoljno
ozbiljno?” grubo je rekao.
Odgurnula sam ga i posrnula ustranu. Sjeo je na krevet i nogom
isključio glazbenu liniju. Nagnuo se, stavio laktove na koljena i pustio
da mu glava padne među noge. “Žao mi je.”
“I meni.” Dovukla sam se po podu, osjećajući se posramljeno
prvi put u dugo vremena. Sjela sam na krevet pored njega i obgrlila
ga oko ramena. Legli smo poprijeko na krevet i zajedno zuriti u strop.
Glava mi je mirovala na njegovoj ruci kao mnogo puta prije.
“Nije fer od mene da to radim. Stvarno mi je žao, Matte.”
“U redu je”, rekao je, ali mislim da nije bio iskren.
Mnogo sam puta smišljala kako mu reći ono što želim, ali je
ispalo potpuno krivo. “Želiš li da se skinem da možeš... hoću reći,
želiš li fotografirati moju, mene... znaš, kao golu curu na...
Nasmijao se. “Misliš li da će to olakšati moju situaciju, Grace?”
Podignuo je glavu i pogledao prema međunožju.
Nisam si morala vidjeti lice da bih znala da je vruće i
jarkocrveno. “Ne, hoću reći...” Progutala sam slinu i suze su mi
počele zamagljivati oči. Glas nije zvučao poput moga. Zvučala sam
nevjerojatno slabo. “Djevica sam, Matte.”
Nije bilo mnogo djevica mojih godina na fakultetu i počela sam
se brinuti da mi je otišao posljednji vlak. Tako to ide; što si stariji,
teže je s nekime ući u intiman odnos. Izbjegavala sam to jer sam bila
posvećena samo školi i glazbi. Do druge godine bila sam doslovce
jedina osoba za koju sam znala da je još djevica. A i bojala sam se da
će dečki misliti da sam čudna ili neiskusna.
Matt je raširio oči i izgledao je pokajnički. Pomilovao mi je
obraz. “Znam, Grace. Znao sam to od prvog dana kad smo se
upoznali. Ne moraš ništa činiti. Žao mi je da se zbog mene ovako
osjećaš.”
“Znao si?”
Kimnuo je. Valjda je bilo toliko očito. Je li mi posred čela bilo
tetovirano “DJEVICA”?
“Mislila sam da bi me možda htio fotografirati, kao onu drugu
curu?”
U tom sam trenutku shvatila da Matt zna kako bi to više značilo
meni nego njemu. “Rado bih te fotografirao, Grace. Uvijek ću te htjeti
fotografirati.”
Ustao je s kreveta i duboko udahnuo da se pribere pa dohvatio
fotoaparat. Pogledao me onako šćućurenu na krevetu u tankoj haljini
i rekao: “Ja ću samo fotografirati. Ti radi što god ti je ugodno, u
redu?”
“OK. Možemo li staviti glazbu?”
“Naravno.” Promijenio je CD i stavio Lover, You Should Have
Come Over Jeffa Buckleyja. Pomaknula sam se prema rubu kreveta i
svukla haljinu preko glave, bacila je u stranu pa spustila gaćice do
zglobova i skinula ih, ne pogledavši nijednom u Matta dok sam sve to
činila. Držala sam ruke na golim grudima i čula kako je okinuo par
snimaka dok sam nepomično sjedila, vrlo tiha i pogleda uperena u
pod. Otišao je do svjetiljke i stavio nekakav tamni materijal na
sjenilo, prigušujući svjetlo. Okrenula sam se, povukla prekrivač,
otkrivajući bijele plahte i zatim legla na jastuk. Napokon sam
podignula pogled prema njemu, ali sam i dalje pokrivala tijelo
rukama najbolje što sam mogla.
 Glava mu je bila nagnuta ustranu, kao da proučava kompoziciju,
a u lijevoj je ruci držao aparat za objektiv. Hodao je prema meni i
shvatila sam da mi pokušava pročitati izraz lica. Stao je iznad mene
na rub kreveta i prošao desnom rukom po mojemu izbočenom
koljenu pa niz potkoljenicu. “Pokušaj se opustiti, lutko.”
Nervozno sam kimnula. “Sise su mi stvarno male.” Odmahnuo je
glavom i nasmijao se. “Makni ruke, Grace. Predivna si.” Nešto u
Mattovu samopouzdanju i načinu na koji je tako ozbiljno shvaćao
fotografiju olakšalo mi je poziranje. Kad je odmaknuo aparat od očiju
vidjela sam blažen izraz na njegovom licu. Podsjetio me na osjećaj
koji imam kad sviram. Kao da je fotografirajući prešao u neku drugu
dimenziju. Zatvorila sam oči i plitko dišući stavila ruke iznad glave
kad sam začula škljocanje aparata, a Jeff Buckley mi je obećao da
nikada neće biti gotovo.
Kasnije, dok sam ležala omotana u plahte, gledala sam kako
Matt pretražuje sobu. “Što radiš?”
“Tražim majicu.”
Izvukla sam je ispod kreveta. “Našla sam je. Ali sad je moja.”
Navukla sam je preko glave. Obožavala sam miris Mattove odjeće, na
omekšivač i sapun za muškarce.
“Uzela si mi odjeću za taoca?”
“Ostat ćeš sa mnom?”
Samo je gledao mene, tako dugo da mi je postalo neugodno.
“Matte?”
“U redu”, tiho je rekao. Skinuo je traperice i prišao mi u
boksericama. Uvukao se među plahte kad sam podignula stari
prekrivač. “Dođi ovamo, Gracie”, rekao je i povukao me k sebi.
Onesvijestila sam mu se u rukama.
Hoću li ikada prestati razmišljati o tome kako sam se osjećala u
njegovu naručju? Tijela su nam se spojila u jedno. Nikad mi više neće
biti normalno spavati sama. Čak se i pomicao nekako
samopouzdano, muževno. Uroniti u njegov zagrljaj bilo je nešto
najprirodnije. Možda zato što smo sve ove mjesece proučavali jedno
drugo i iščekivali ovaj trenutak. A možda i zato što je on to već radio.
 10. TADA SI ME IMAO

GRACE

Sljedećeg jutra Mattu nije bilo ni traga. Znala sam da sam sinoć
pretjerala očekujući od njega nevjerojatnu samokontrolu.
U subotu se Pornsake normalno ponašao na probi, ali me
Tatiana čudno gledala.
“Kao da zračiš, Grace. O. Moj. Bože.” Naslonila se preko stolca i
nagnula prema meni. “Jesi li poševila Pornsakea jučer nakon
predavanja?”
“Bože, ne! I tiše malo.” Osvrnula sam se prema drugim
studentima koji su nas gledali.
Profesor Dan sat je počeo objavom, što nas je spasilo od
neugodne pozornosti. “Oni koje zanima odlazak u inozemstvo
sljedeće godine s mojim orkestrom neka ostanu nakon probe.
Audicija će se održati danas poslijepodne.”
Spakirala sam violončelo i krenula za Tatianom prema vratima,
kadli me Dan uhvatio za ruku. “Grace, nećeš pokušati?”
Pogledala sam u njegovu ruku na svojem laktu. Bio mi je malo
preblizu. “Trebala sam ti reći. Prijavit ću se za poslijediplomski
studij. Jutros sam predala prijave.”
“Ali sinoć smo pričali o turneji...”
“Dane... Profesore, od početka studija planiram upisati
poslijediplomski. Nisam sigurna da mogu samo tako otići na godinu i
pol dana.”
 “Poslijediplomski neće nikamo otići, Grace. Ja sam požalio što
nisam učinio više takvih stvari kad sam bio tvojih godina. Zato sad
uzimam stanku od ovoga posla.” Djelovao je frustrirano.
“Ovo nema veze s...”
“S čime?”
“Nema veze. Osjetila sam da je ljubomoran, pa sam pokušala
razjasniti. “Čim prije završim s fakultetom, prije ću početi
zarađivati.”
“Ne bi trebala biti riječ o novcu, Grace. Govorimo o glazbi. Imaš
više strasti od bilo kojeg studenta s kojim sam radio.” Pogledala sam
Tatianu koja je stajala na vratima i slušala.
“U mome je slučaju riječ o novcu jer ga nemam.” Gorko sam se
nasmijala. “I imam pun kufer studentskih zajmova koje moram
otplatiti.” Istrgnula sam ruku iz njegova stiska.
“Jasno mi je”, rekao je sarkastično. Kimnuo je, a ja sam požurila
prema Tatiani.
Kad smo izašle iz prostorije, Tati me gurnula ramenom. “Mislim
da si upravo Pornsakeu slomila srce.”
“Baš je drag, ali ne razumije.”
“Čini se da ni ja ne razumijem.”
“Kako to misliš? Nemam ni novaca ni potpore. Misliš li da je
putovanje Europom besplatno?”
“Mislim da to nije jedini razlog.”
Znala sam da je htjela spomenuti Matta. “Nemoj ni pokušati to
reći. Ako misliš da je ovo tako dobra ideja, probaj sama.”
Naglo se zaustavila. “Mislim da i hoću.” Okrenula se i pošla
natrag prema razredu. “Vidimo se, Grace.” Tati ništa nije morala
pokušavati. Bila je toliko dobra da joj nije trebala audicija. Znala sam
da će je Pornsake uzeti, ali mislim da je htjela da i ja idem.
Frustriralo me što nije shvaćala moju situaciju.
 Na povratku u dom prošla sam pored Orvinove trgovine. Sjedio
je na klupi pred njom.
“Ciao, Orvine.” Podignuo je pogled prema meni i zaškiljio. “Ja
sam, Grace. Sjećate li me se? Bila sam ovdje s Danom.”
“Ah, da.” Potapšao je klupu pored sebe. “Sjedni, slatka
djevojko.”
Smračilo se i zahladilo je, a tog je dana bilo posebno vjetrovito.
Taksiji su kraj nas prolazili jedan za drugim. “Usput, novo je gudalo
fantastično.”
Nasmiješio se od uha do uha. “Drago mi je čuti, Grace.”
“Ne mogu vjerovati kakva je razlika u zvuku.“
Nastavio je gledati ravno, ali je stavio ruku na moju. “Nemoj
zaboraviti da su to samo alati. Glazba putuje kroz glazbala, ali dolazi
od tebe, iz tvoje duše.”
Vau. “Da”, šapnula sam s potpunim razumijevanjem. “Dan jako
vjeruje u tebe.”
“Znam. Ali dosade mi klasične stvari, pa me to dovede u
nevolju.”
“Ha.” Zahihotao se. “Shvaćam, draga. Najbolji glazbenici su oni
koji krše pravila. Stvar je u tome da moraš poznavati pravila kako bi
ih mogla kršiti.”
Dugo smo samo sjedili u tišini. Zatvorila sam oči kad je rekao:
“Glazba je posvuda oko nas, je li tako?”
Čula sam škripanje automobilskih guma, trubljenje, dječji
smijeh i neprestano udaranje poklopaca okana na cesti. A onda su
odjednom svi prigušeni zvukovi postali jasni i spojili se u najljepšu
simfoniju. Kao glazbena pozadina mojega života.
Otvorila sam oči i zamijetila da me Orvin gleda. “Vidiš na što
mislim? U tebi je.”
Oči su mi bile zamagljene od vjetra, ali još više od emocija. “Da.”
 “Moraš naučiti letjeti prije nego što se vineš visoko.”
Nekoliko sam puta zahvalila Orvinu. Svakog sam dana učila
kako pojednostaviti život.
Možda je upravo to bit odrastanja. Odrasli uvijek govore da
starenjem život postaje kompliciraniji, ali mislim da zapravo samo
tražimo veće izazove. Naši su najveći strahovi u rasponu od
prestanka spavanja s najdražim medvjedićem do otkrivanja da u
životu ne nalazimo nikakvu svrhu. Jesu li vrijeme, zrelost i
svladavanje prepreka donosili određeno životno zadovoljstvo koje je
očito krasilo Orvina? Ili smo jednostavno odustali i predali se životu
koji smo već živjeli?
“Brzo se vrati i opet me posjeti”, rekao je ustajući s klupe.
“Hoću sigurno.”
U novčaniku sam imala telefonsku karticu koju sam osvojila u
domskoj mjesečnoj tomboli. Našla sam govornicu i nazvala mamu.
“Grace, dušo, kako si?” Zvučala je zauzeto. U pozadini sam čula
oca kako se dere na moga brata i sestre.
“Kako su svi?”
“Otac ti je opet ostao bez posla.”
“O ne, ne opet” odvratila sam, iako nisam bila ni najmanje
iznenađena.
Ogorčeno je uzdahnula “Da, opet.”
“Stvarno sam htjela doći kući za Božić. Mogla bih naći sezonski
posao u trgovačkom centru i pomoći.”
“Grace, to bi bilo predivno. Možeš li si priuštiti let?”
“Mislila sam da bih od tebe i tate umjesto božićnih darova mogla
dobiti avionsku kartu za povratak kući.” U meni se probudio tračak
nade.
No majčine su ga sljedeće riječi odmah ugasile. “Ne možemo si
to priuštiti, dušo, žao mi je.”
 Gotovo godinu dana nisam bila kod kuće. Bilo mi je žao majke i
nisam joj htjela biti na teret, ali nedostajao mi je dom, moj brat i
sestre, njihovo čavrljanje i energija koju sam osjećala u našoj kući,
čak i kad nam je bilo teško. Strašila me pomisao da ću praznike
provesti sama u studentskom domu. Bit će kao i onih nekoliko
posljednjih tjedana ljeta. Prije nego što je Matt stigao.
Uslijedio je trenutak duge, neugodne tišine. “U redu mama.
Idem sad jer moram štedjeti minute na kartici.”
“U redu, razumijem. Volimo te, dušo.”
“I ja vas, mama.”
Poslijepodne sam provela sama u svojoj sobi, pila jeftino vino i
žalila vlastitu majku, ali uglavnom sebe. Vrata su bila pritvorena kad
se pojavio Matt. Te se večeri zadržao na poslu. Odgurnuo ih je i
otvorio. “Kuc, kuc.”
“Uđi. Slobodno ostani.” Svirala sam violončelo kraj prozora,
odjevena u Mattovu majicu s natpisom Ramones.
Ušao je i spustio svoju torbicu. “Izgleda da nikad neću dobiti
natrag svoju majicu.”
Gledala sam ga kako se smijulji pored vrata i iznenada me nešto
spopalo. Ustala sam i pošla prema njemu, bestidno povlačeći majicu
preko glave. Nisam nosila ništa osim grudnjaka i gaćica. Dodala sam
mu majicu. “Izvoli.”
Trepnuo je. “Hm...”
“Poljubi me, Matte.”
Zalupio je vrata nogom. “Jesi li pijana?”
“Poljubi me.”
Ovila sam mu ruke oko vrata. Kad se nagnuo, ruka mu se
spustila do dna mojih leđa i napokon me poljubio.
Najprije je poljubac bio spor i nježan, ali onda smo ubrzali,
vrtjeli jezicima i istraživali si tijela rukama. Koža nam je gorjela i kao
da nas je uhvatila neka mahnitost. Ljubili smo se bez prestanka i
ubrzo sam žudjela za njegovim dodirom posvuda po tijelu.
Pokušala sam mu otkopčati remen, ali nije mi išlo.
“Ja ću”, rekao je i skinuo cipele, a zatim i traperice. Ja sam
otkopčala grudnjak i skinula gaćice. Stavila sam ruku na prednji dio
njegovih bokserica. “Hoćeš li se?” upitala sam. “Hoću li se što?”
“Seksati sa mnom?”
Obgrlio mi je vrat i podignuo glavu da ga pogledam. Oči su mu
bile pune emocija. “Želiš li da to budem ja?”
Kimnula sam.
Nagnuo se i ponovno me poljubio, a onda pomaknuo usne
prema mome uhu. “Grace, u cijelom životu nisam ništa želio više od
toga da budem sada u tebi.” Od pomisli da je u meni žmarci su mi
prošli rukama i nogama. “Ali nećemo to učiniti sad kad si previše
popila. Vjeruj mi. U redu?”
“Ali osjećam se hrabrom.”
“Znam, ali ne želiš biti otupjela.”
“Sigurno to ne želim?” šapnula sam.
“Ne, lutko.”
Znala sam da ima pravo. “Dobro.”
Nekoliko me sekundi držao na svojim prsima i onda se
odmaknuo. Ispružila sam ruku i dotaknula ga preko bokserica.
“Možemo raditi druge stvari.”
Vidjela sam kako su mu se vratni mišići pomaknuli kad je
progutao slinu. “Uđi u krevet”, rekao je, i odmah sam ga poslušala.
Skinuo je bokserice. Prvi put sam ga vidjela takva, golog i ranjivog,
toliko bolno napaljenog da mi ga je bilo žao. Nije to bio prvi penis
koji sam vidjela, ali u ovim okolnostima sigurno je bio najšokantniji.
Malo sam se prestrašila. Nisam mogla vjerovati da sekundu prije
samo što ga nisam molila za njega.
 Vidio je užasnuti izraz na mojem licu i rekao mi: “Ne brini,
osjećat ćeš se dobro kad budeš spremna.”
Skliznuo je na krevet iza mene i zagrlio me. Tijela su nam gorjela
kad smo se stisnuli jedno uz drugo. Pomaknuo mi je kosu na stranu i
poljubio mi rame. Stresla sam se, a onda sam se opustila u njegovu
naručju i zatvorila oči.
Jednu je ruku držao na mojem struku, a drugom mi milovao
grudi. Istodobno mi je stražnji dio vrata nastavio obasipati
poljupcima.
“Zašto si se ljutila na mene onaj dan? Mislio sam te to pitati”,
šapnuo je. Slegnula sam ramenima. “Reci mi.”
“Jer su mi Carey i Jason rekli da petkom svi iz odjela fotografije
imaju orgije u tamnoj komori.”
Prsa su mu se zatresla od smijeha. “To je apsurdno. Ovaj petak
ću te odvesti u tamnu komoru. Tamo nema nikoga osim nekoliko
šmokljana poput mene.”
“Zašto su mi onda to rekli?”
“Ne znam. Možda je to urbana legenda na kampusu.”
Još više sam mu se opustila u naručju. Ruka oko moga struka
uhvatila je bedro i stisnula ga. “Moraš mi reći što se zbiva u tvojoj
glavi.”
“U ovom trenutku, ništa. Mozak mi ne radi od tvojih ruku.”
Zahihotala sam se, ali se Matt nije smijao.
“Što se događa s Pornsakeom?”
“Ime mu je Dan.”
“Što se događa s facom Danom?”
“Ništa. Drag je. Nastavnik mi je. Kupio mi je gudalo i platio mi
večeru. Kraj priče. Oh, i okuplja nekakav orkestar za odlazak u
inozemstvo, po cijeloj Europi. Želi da i ja sudjelujem.”
Osjetila sam kako se Matt ukočio. “Na koliko dugo?”
 “Godinu i pol... ali ne idem. Predugo je i ne želim odgoditi
poslijediplomski studij.”
Poljubio me u uho. “U redu.” Osjetila sam kako se opet opustio.
Ruka mu je vijugala niže i uzdahnula sam kad mi je dodirnuo
najosjetljiviji dio tijela. Prvo je crtao nježne i spore promišljene
krugove, a onda je pojačao pritisak. Osjetila sam zrak na
bradavicama i trnce u kralježnici. Noge su mi drhtale.
“Je li te itko ikada ovako dodirivao?”
“Ne.” Riječ je samo izletjela iz mene.
Poljubio mi je uho. “Jesi li se ikad sama ovako dirala?”
Kimnula sam.
“Reci mi što ti se sviđa.”
“Što to radiš?” zastenjala sam.
“Želim te, Gracie.”
Uz svu napetost posljednjih mjeseci između nas te nakon
nekoliko minuta Mattova ručnog rada, osjetila sam kako se događa.
Nije promijenio pokrete; točno je znao što mi radi. Bilo je gotovo
bolno koliko sam bila uzbuđena, ali znala sam što mi treba. Stavila
sam ruku na njegovu da ne bi prestao. Želudac mi se stisnuo i
nogama mi je prošla struja. Na trenutak sam pomislila čemu Matt
svjedoči i ugodni osjećaji počeli su se stišavati.
Šapnuo je: “Opusti se i prepusti.” To sam učinila i sve se opet
pojačalo, ovaj put mnogo brže, sve dok to nisam mogla više
zaustaviti. Tijelo mi nije prestajalo pulsirati. Držao je svoju veliku,
toplu ruku na meni i istodobno mi ljubio i sisao vrat sve dok nisam
prestala drhtati.
Naslonila sam glavu na njegovo rame. “Bože”, bilo je jedino što
sam uspjela reći.
Dlanovima mi je trljao obje ruke. “Predivna si.”
 Doživjela sam to i prije, ali uvijek sama i nikad nisam očekivala
da ću se s nekime toliko ugodno osjećati da ću se moći ovako
prepustiti. Matt je točno znao što učiniti.
Okrenula sam se prema njemu i poljubili smo se. “Hvala”, rekla
sam mu pored uha. Pokušala sam pojačati poljubac, ali me prekinuo i
rekao: “Vrijeme je za spavanje, mlada damo.” Uštipnuo me za guzu.
“Jao, idiote.”
“Spavaj, Grace.”
“Ne želiš da malo zamijenimo uloge?”
“Da, ubrzo, prije nego što umrem. Ali ne večeras.”
“Gdje si to naučio?” upitala sam promuklim glasom. Ležao je na
leđima, a ja na boku u udubini njegove ruke, gledajući ga.
“Gdje sam što naučio?”
“To što si mi učinio. Znaju li to svi dečki?”
Šutio je. Vidjela sam kako trepće gledajući u strop. Mislim da je
razmišljao kako odgovoriti na to pitanje. Slaba je svjetlost ulazila
kroz prozor. Taman je dovoljno mjesečine provirivalo kroz zastor da
vidim Mattov lijeni osmjeh. “Ne znam znaju li to svi dečki, ali smijat
ćeš se ako ti kažem kako sam naučio.”
“Oh, sad mi moraš reći.” Ugrizla sam ga za ruku. “Nisi valjda
stručnjak za porniće?”
“Ne. Muškarci ništa ne nauče iz pornića. Mislim da više služe
zadovoljavanju muškaraca.” Matt je bio previše mudar za svoje
godine.
“Hm, možda bih ih ja trebala više gledati.”
“Nema potrebe. Dovoljno je što postojiš. Vjeruj mi.”
Odgurujući se od njegove ruke, okrenula sam se na drugu stranu
i od njega. “Ma daj, molim te, Matte. Ne znam ništa i osramotit ću se
kad to učinimo.”
 Okrenuo se prema meni, privukao me k sebi i zagrlio. Glas mu je
bio dubok. “Ne razmišljaj više o tome, okej, Grace? Neka se dogodi
prirodno.”
“Dobro”, rekla sam zijevajući.
Ležali smo u polumraku, na rubu sna. “Mama me naučila.”
“Molim?” To me odmah razbudilo. “Mama te naučila što?”
“Pa, ona je neka vrsta hipi-feministkinje. Nije mi baš pokazala
kako se to radi. Uvijek je pokušavala mene i brata naučiti kako se
ravnopravno odnositi prema ženama i mislim da je ovo bio samo dio
toga.
“I tako...?”
“Dala mi je knjigu o ženskom orgazmu i doslovce rekla: “Ne budi
seronja.”
Tako sam se smijala da mi se cijelo tijelo zgrčilo. “Čovječe!”
zahihotala sam se. “Stvarno mi se sviđa tvoja mama, Matte.”
“Dobro biste se slagale.”
“I pročitao si knjigu?” upitala sam.
“Svaku prokletu stranicu. Nekoliko puta.”
“Praktični si test očito rasturio, premda se ne bih kladila da si ga
sad prvi put polagao.”
“Dosta priče, Grace. Zatvori oči.”
“Možda ću jednog dana upoznati tvoju mamu.”
“Da.” Nekoliko smo minuta šutjeli. “Nadam se.”
Drugo sam se jutro probudila sama. Na noćnom ormariću bili su
pecivo, kava i poruka.

G-
 Morao sam ići. Maznuo sam Dariji jedno pecivo za tebe. Nemoj
ga mirisati prije nego što ga pojedeš jer ćeš osjetiti miris ribljih
štapića:( Što nije u redu s njom!? Večeras moram raditi, ali dođi do
PhotoHuta da popričamo i vidimo što ćemo dalje. Idem u
Kaliforniju za Božić. Hoćeš li sa mnom? Možeš upoznati moju
mamu i zahvaliti joj na mojim ludim vještinama.
Ciao, M

Pomisao da bih s njim mogla provesti Božić ozarila mi je lice.

 11. DALI SMO SI NEIZGOVORENA
OBEĆANJA

GRACE

Cijelo sam poslijepodne s Tati provela u parku Washingtonova

trga. Trebale smo vježbati, ali smo završile pušeći travu, pa sam joj
ispričala detalje o prošloj noći. Mislim da joj je reakcija bila: “Ne
mogu vjerovati da si doživjela veliki O. To je kao da preskočiš deset
koraka i odmah prijeđeš na ševu koja traje već godinama.” Lice mi je
postalo grimizno.
Brzo je zahladilo i naoblačilo se, a kad smo Tati i ja otišle iz
parka, osjetila sam prvu kap kiše na obrazu. Jebemu. Morala sam
proći šest blokova, nisam imala kišobran ni novca za taksi, a sa
sobom sam vukla golemo violončelo.
Nebo se otvorilo i kad sam nedugo poslije došla do PhotoHuta5,
bila sam mokra do kože. Čim sam uletjela u prodavaonicu zazvonilo
je zvonce na vratima, ali Matt nije bio za pultom.
“Gracie, ovdje sam!” povikao je iz stražnje prostorije.
“Kako si znao da sam ja?” povikala sam.
Otišla sam iza ugla i pronašla ga za stolom na kojem je bila
malena svjetiljka. Pogledao je preko ramena i nasmijao se.
“Jednostavno sam znao.”
“Dokaži.”
Matt se nasmijao. “Vrata otvoriš širom kako bi violončelo moglo
proći, čak i kad ga nemaš sa sobom. Kod tebe vrata zvone sekundu
duže nego kod prosječne mušterije.”
Podignuo je pogled sa slabo osvijetljenog stola i ugledao me.
“Isuse. Smrzavaš se, Grace.”
Ustao je i požurio prema meni, uzevši mi odmah violončelo iz
ruku. “Vani lijeva”, rekla sam i počela se vidljivo tresti. Prsti su mi
bili toliko otupjeli da nisam mogla otkopčati jaknu. Matt je brzo
otkopčao gumbe umjesto mene i pustio da mi zeleni kaput sklizne s
ramena na tlo. Obgrlio me svojim velikim tijelom i za nekoliko sam
se sekundi ugrijala.
“Bila sam u parku s Tati kad je počelo padati.”
“Ššš, mokra si do kože, trebaš se riješiti te odjeće.” Pustio me i
počeo pretraživati ormarić dok sam ja provjeravala je li kovčeg za
violončelo iznutra mokar.
Prišao mi je s ručnikom u rukama. “Znao sam da je ovdje negdje.
Hoćeš li skinuti pulover da ga ubacim u sušilicu?”
“Ovdje imaš sušilicu?”
“Zapravo sušilicu za fotografije. Poput velikoga vrućeg valjka, ali
barem se nećeš smrzavati dok si ovdje.”
“Mogla bih jednostavno otići kući.”
Nabrao je obrve.
“Ne gledaj me tako.”
“Zar ne misliš da bismo trebali razgovarati?”
“Pretpostavljam da bismo trebali”, rekla sam oklijevajući. Kad
sam htjela skinuti pulover, vidjela sam da me gleda. “Okreni se”,
rekla sam.
“Već sam te vidio golu, Grace.”
“Pa što onda? Okreni se, ljigavče.”
Poslušao me, ali se ipak nasmijao. “Baš si munjena.” Bacila sam
mu pulover u stražnji dio glave i brzo se omotala ručnikom. Matt je
otišao do sušilice u kutu i uključio je, a ja sam se sve brže vrtjela u
jednom od uredskih stolaca.
Kad je završio, našao je još jedan stolac, odgurnuo se i doplovio
do mene preko linoleuma na podu. “Auti na sudaranje!” povikao je
trenutak prije nego što se zabio u mene i oboje nas srušio.
“Je li ovo tvoja definicija našeg razgovora?” rekla sam kad se uz
vragolasti osmijeh nadvio iznad mene.
Nagnuo se i poljubio mi vrh nosa, pa skočio na noge i ponudio
mi ruku da ustanem. Uhvatila sam se za ručnik i sjela. Uvijek je bio
siguran u sebe i u njegovim pokretima nije bilo ničeg nespretnoga.
To je bilo jako seksi.
Vozeći se na stolcu ponovno mi se približio dok nismo bili licem
u lice i onda se opet nacerio. “Ideš li sa mnom za Božić u Kaliforniju
ili si planirala ići kući?”
“Ništa si od toga ne mogu priuštiti.” Spustila sam pogled na
svoje ruke u krilu. Iako je znao moje okolnosti, i dalje si nisam mogla
pomoći i uvijek me bilo sram zbog toga.
“Platit ću ti let da odeš kući i vidiš roditelje. Volio bih da ideš sa
mnom, ali ne želim biti sebičan.”
Htjela sam biti s njime, a premda mi je nedostajala obitelj,
osjećala sam da će mi on još više nedostajati budemo li odvojeni tri
tjedna. “Stvarno želiš da upoznam tvoje roditelje?”
“Da, Grace. Želim.”
“Bilo bi super vidjeti Kaliforniju. Nikad još nisam bila ondje.”
“Onda je dogovoreno. I, još jedna stvar” - vragolasto me
pogledao - “sinoć si me pitala da se seksam s tobom. Sjećaš se?”
Trenutačno sam porumenjela. “Naravno da se sjećam. Nisam
bila toliko pijana.”
“Pa... što smo mi onda?”
“Kako to misliš?” brzo sam odgovorila.
 “Želiš li da hodamo? Ili si samo tražila nekoga s kime ćeš izgubiti
nevinost?”
Uvukla sam ručnik ispod ruku, nagnula se i pogledala ga. “Ne
postoji li riječ za prijatelje koji se tako zezaju?”
“Da, i zove se cura i dečko.” Imao je neobičan izraz lica, kao da
čeka moju reakciju.
“Ali to bi trebali biti nešto ležerno, zar ne?”
“Pa, oboje moramo mnogo učiti, a usto ja odlazim preko ljeta i ti
se trebaš pripremiti za poslijediplomski studij.”
Sve se zamrznulo. “Odlaziš?” Kako ja to nisam znala, kvragu?
“Da.” Ustao je, otišao do pulta, uzeo komad papira i dodao mi
ga. Bilo je to pismo iz National Geographica kojim su ga obavještavali
da je odabran za praksu.
Dva puta sam ga pročitala i pogledala ga, a na licu mu je bio
velik, ponosan osmijeh. Iako su mi se oči sebično punile suzama,
ustala sam i zagrlila ga. “Presretna sam zbog tebe! Čestitam, Matte,
ne mogu vjerovati. Hoću reći, mogu vjerovati jer si nevjerojatan, ali
ovo je genijalna prilika. Isuse... jedini prvostupnik kojega su
odabrali.”
“Znam. Bio sam šokiran. Takva se prilika pojavi jednom u
životu. Žao mi je što ti nisam prije rekao, nisam se htio ureći.”
I dalje sam gledala u pismo. “To je odlično! Stvarno sam
ponosna na tebe.”
“Neće me biti cijelo ljeto, a kad se vratim ti ćeš biti na
poslijediplomskom. Bude li sve išlo po planu, nadam se da ću imati
posao.”
Nisam mogla vjerovati da Matt odlazi. Osjećaji su mi bili
podvojeni, ali sam znala da je to najbolja opcija za njega. “Dakle,
zasad je... ovo među nama ležerno?”
“Ne želim izlaziti s drugima, a ne želim ni vidjeti kako te frajeri
pokušavaju zbariti u hodniku, ali možemo to zvati ležernim ako
hoćeš”, rekao je.
“U redu.”
“Što u redu, Grace?”
“Ni ja ne želim nikog drugog.” Nikada.
U tom se trenutku sobom raširio neugodan vonj. Ponjušila sam i
raširila oči. Izgorjela vuna. “Moj pulover!”
“Sranje!” Matt je skočio i odjurio prema sušilici. Pritisnuo je
gumb i izvadio ono što je ostalo od moga najdražeg komada odjeće.
“Joj, izgleda da ćeš morati gola ostati ovdje.” Pokušao je suspregnuti
smijeh.
“Nije smiješno, Matte. To mi je bio omiljeni pulover.” Bacio ga je
na stol i povukao me u naručje. “To ti ne treba.” Strgnuo je ručnik s
mene i počeo me ljubiti po ramenima i vratu. Nagnula sam glavu i
dopustila mu to, ali u tom su trenutku zazvonila vrata.
“Sranje!” iskočila sam iz njegova naručja i zgrabila ručnik s
poda, a on se uputio prema prednjem dijelu trgovine. Čula sam
poznati glas. Bio je to Dan.
Stajala sam uza zid i prisluškivala razgovor.
“Bok, Matthewe.”
“Zovem se Matt.”
“Bok, Matte. Tatiana mi je rekla da ću ovdje pronaći Grace.”
“Da, pa... trenutačno je zauzeta.”
“Trebam je samo na minutu.”
Nisam mogla vidjeti izraz na Mattovu licu, ali da sam morala
nagađati, rekla bih da se zabavlja.
“Stari, straga je i polugola je.”
“Hm... što...” Dan je tražio riječi.
 Matt se sažalio nad njim. “Došla je mokra od kiše pa sjedi straga
omotana u ručnik dok joj se odjeća ne osuši.”
Podignula sam obrvu. Nevažno što smo se upravo spremali
pohvatati.
“Ah.”
“Bok, Dane!” povikala sam.
“Bok, Grace. Mislim da bismo morali razgovarati.”
“Može li to pričekati do predavanja u petak?”
“Valjda može.” Duga stanka. Zanimalo me kako ga je Matt
gledao. “Ostavimo to onda za petak. Vidimo se tada.”
Pozdravili su se vrlo pristojno i vrata su opet zazvonila. Minutu
poslije Matt se vratio, a ja sam još stajala u mokrim trapericama, s
bijelim ručnikom oko ramena poput ukrasnog šala.
“Za nekoliko minuta moram zatvoriti.” Pljesnuo je rukama. “Što
smo na kraju odlučili?”
“Mislim da smo odlučili da ćemo raditi što smatramo
ispravnim.” Kimnuo je dok sam govorila. “Jedno s drugim... dok ne
odeš.”
Svi zvukovi uređaja su utihnuli. Bilo je posve tiho i mirno.
“Prijatelji zauvijek, ipak, zar ne?” Pomno mi je proučavao lice,
kao da ga sprema u sjećanje.
Bilo je nemoguće odvratiti pogled od njega.
Prijatelji zauvijek možda je bila otrcana fraza, ali kad me to
upitao, zvučala je poput glazbe ili poezije. Znala sam da znači nešto
drugo. Znala sam da znači Trebam te u svome životu. Pokušala sam
pronaći humor u njegovu glasu, ali nije bilo ničega... samo zahtjev.
Stajali smo tamo, tako mladi i sigurni jedno u drugog. Hladna, vlažna
soba odjednom se ispunila svjetlom. Mattove su oči zasvijetlile, a ja
sam osjetila vrtoglavicu dok mi se toplina širila tijelom. Raširio je
ruke kao da me poziva u zagrljaj, ali nisam se mogla ni pomaknuti;
rastopila sam se samo od pogleda na njegovu licu.
Ne možete ponoviti trenutak kad ste nekome prvi put obećali
ljubav ili kad ste prvi put osjetili da vas netko voli. Ne možete
ponovno proživjeti taj osjećaj straha, divljenja, nesigurnosti, strasti i
želje jer se nikada ne dogodi dvaput. Tražite ga ponovno do kraja
života, ali nikad se ne ponovi. To ne znači da ne možete voljeti drugu
osobu ili nastaviti sa životom; samo znači da se jedan spontani
trenutak, sekunda u kojoj ste se odlučili na to, kad vam je srce lupalo,
a glava bila prepuna pitanja Što ako? - taj trenutak - neće više nikada
dogoditi na isti način. Nikada neće biti intenzivan kao prvi put.
Barem je tako meni bilo. Zato je moja majka uvijek govorila da
glorificiramo prošlost. Sve se u sjećanju čini boljim.
“Da, zauvijek”, napokon sam odvratila.
 12. SVE SE ČINILO ISPRAVNIM

GRACE

Dva tjedna poslije pakirali smo se za odlazak u Kaliforniju na

božićne blagdane. Nismo se često viđali od one večeri u trgovini,
oboje smo bili zaokupljeni ispitima, a Matt je radio prekovremeno da
mi plati let za Kaliforniju.
“Gdje ćemo odsjesti kad dođemo?”
“Kod moje mame. Ima kuću u Pasadeni. Nije velika, ali ima
slobodnu sobu. Bolje je nego kod tate jer on, nećeš vjerovati, ima
poslugu. Presmiješno.” Sjedio je u velikoj ljubičastoj vrećastoj fotelji
u kutu moje sobe i ispruženih nogu i bez cipela listao National
Geographic. Izgledao je opušteno i udobno u Sonic Youth majici i
kačketu.
“Što misliš pod 'poslugom’?”
Neodređeno je odmahnuo rukom. “Sluškinje i slična sranja.”
“Oh.” Odjednom sam postala nervozna. Čak i ako nećemo
boraviti ondje, znala sam da ćemo u nekom trenutku upoznati
njegova tatu, brata i pomajku, pa me brinulo što će misliti o meni.
Siromašna, jadna Grace u jednostavnoj odjeći iz trgovine rabljenom
robom.
“Ne luduj, Grace, kod njih ti je sve gluma. Budi svoja. Savršena
si takva kakva jesi.” Odložio je časopis i pogledao me.
“Usput, što je Pornsake htio onaj dan kad te došao tražiti u
trgovinu?”
 “I dalje me pokušava nagovoriti na odlazak u inozemstvo. Sada
kad ide i Tati, igra na tu kartu.”
“Oh”, tiho je rekao. Nekoliko mu je trenutaka pogled bio dalek.
“Djelovao je kao da je nešto žurno.”
“Jednostavno je takav”, rekla sam.
“Nametljiv je.” Matt je spustio pogled i nastavio listati časopis,
ne vraćajući pogled na mene.
“Stalo mu je.”
“Želi ti se uvući u gaćice.”
“Kao i ti.” Prišla sam mu, zgrabila mu časopis iz ruku i bacila ga
ustranu.
“To je točno”, rekao je blistavih očiju.
Stajala sam među njegovim koljenima, nagnula se i poljubila ga
u vrh glave. Rukama je prošao po mojim golim nogama.
“Nosiš li ovako kratke haljine da me izludiš?” Glas mu je bio
promukao. Od one noći kad je dokazao svoje vještine, samo smo se
ljubili. Nekoliko smo noći spavali u istom krevetu, ušuškani i
iscrpljeni nakon maratonskog učenja, ali ništa više od toga. Bili smo
spremni, ja sam bila spremna i Matt je to znao. Sad kad je stres
završnih ispita splasnuo, jedina preostala napetost bila je ona koja je
mučila naša tijela i molila da je se otpusti svaki put kad bismo se
dotaknuli.
“Samo što nisam gotova. Doći ću nakon tuširanja. Imaš li vina u
sobi?” upitala sam.
“Malo, mislim”, promumljao je u moj trbuh dok sam se igrala
njegovom neurednom kosom.
“Treba mi samo malo da se opustim.”
Čvršće me uhvatio za noge i pogledao. Razumio je. “Otići ću po
vino.”
Kimnula sam. “Kad letimo sutra ujutro?”
 “U šest i petnaest.”
“Uh, to je rano.” Pogledala sam na sat, već je bilo jedanaest
navečer.
Matt je ustao, uhvatio mi lice objema rukama i nježno me
poljubio. “Samo dođi kad završiš. Spavat ćemo u avionu.”
Progutala sam slinu i kimnula.
Okrenuo se prije nego što je stigao do vrata. “Hej, Grace?”
Uhvatio se za nadvratnik i nagnuo se, pogleda uperenog u pod.
Dvaput se zaljuljao i vidjela sam kako mu se steže triceps.
“Da?”
“Prije nego što poslije dođeš... budi sigurna... okej?” Podignuo je
pogled i suzio oči. “I odjeni tu haljinu.”
Majica mu se podignula i otkrila mišiće u donjem dijelu trbuha.
Nisam odoljela da se ne zagledam u njih. Kad sam vratila pogled na
njegovo lice, očekivala sam samodopadan smiješak, ali usne su mu
bile stisnute. Ozbiljne.
“Okej”, rekla sam.
Kad je otišao iz sobe, prevrnula sam ormar da u njemu nađem
nešto što bih mogla nositi u kući njegova oca bogataša.
U kovčeg sam utrpala doslovce svu odjeću koju sam imala,
skinula haljinu, položila je na krevet i ušla pod tuš. Milijun
nesigurnosti vrtjelo mi se po glavi dok sam dotjerivala svaki
centimetar tijela.
Vruća mi se voda slijevala po tijelu, a ja sam zatvorila oči i
duboko udahnula. Nagonski sam spustila ruku dok su mi mislima
prolazili prizori Mattovih dodira. Dotaknula sam si grudi,
zamišljajući kakve će njemu biti. Razmišljala sam jesam li seksi.
Pokušala sam zamisliti kako ću pozirati ili pomicati tijelo. Nisam
imala pojma.
Nakon tuširanja na brzinu sam osušila kosu i stavila malo sjajila
za usne. Imala sam jedan komplet grudnjaka i gaćica. Jeftina crna
čipka, a gaćice su se na boku već počele habati. Odjenula sam ih i
promatrala se u velikom zrcalu. Nervoza je pomalo nestajala kad sam
stavila ruke na grudi preko čipke i gladila tijelo prema bokovima.
Morala sam znati kakva ću mu biti. Bila sam glatka i topla, a kad sam
spustila ruke još niže, i vlažna. Navukla sam crvenu haljinu s crnim
cvjetovima preko glave.
Za naš je sutrašnji put sve već bilo spremno i odloženo kraj
vrata. Jedino što mi je još ostalo na rasporedu za tu večer bilo je
gubljenje nevinosti. Nikad nisam bila tako nervozna, ali bila sam
spremna.
Trenutak poslije pokucala sam Mattu na vrata, a kad sam čula
kako dolazi prema vratima, želudac mi se stisnuo. Rekao mi je da
budem sigurna, ali počela sam dvojiti.
Širom je otvorio vrata i dodao mi čašu vina. “Pretpostavio sam
da će ti odmah trebati.” Počela sam blebetati na svoj tipičan glupavi
način. “Da, mislim, ne znam koji klinac radim ili što da očekujem, ili
što ti se sviđa ili... ono, kako bih to trebala napraviti... ili izgledati ili
osjećati...”
“Stani, Grace. Ne moramo pričati o tome. Samo popij vino pa
ćemo se družiti. Opusti se i sve će biti u redu.”
“Dobra ideja.” Otišla sam do njegovih CD-a, pronašla Radiohead
i stavila album The Bends.
“Odličan izbor, gospođo”, rekao je s druge strane sobe ubacujući
neke stvari u torbu.
Nije nosio majicu, a ni remen, pa su mu crne traperice visjele
niže od bokserica.
Legla sam na njegov krevet, stavila vino na pod i podignula
fotoaparat. “Ptičica.”
Okrenuo se i nasmiješio dok sam ga promatrala kroz objektiv.
“Mnogo se bolje snalaziš s druge strane te stvarčice.
 Daj meni.” Posegnuo je za njim, a ja sam mu ga zadovoljno
predala.
Prevrnula sam se na leđa, podignula koljena i dopustila da mi se
haljina podigne do vrha bedara. Počeo je okidati. “Predivna si,
Grace.”
“Ali misliš li da sam seksi?”
“Da. Jako.”
Kad je odložio aparat na noćni ormarić, sjela sam na rub
kreveta. Otpila sam posljednji gutljaj vina kad je počela pjesma Fake
Plastic Trees. “Volim tu stvar.”
Posegnuo je prema rubu moje haljine, a ja prema gumbima
njegovih traperica.
“Ustani, lutko.”
“Ne znam što da radim, Matte.”
“Znat ćeš.”
Svukao mi je haljinu preko glave, uhvatio me za stražnji dio
vrata i poljubio me kao da mu je to bila jedina svrha u životu.
Temperatura oko naših tijela trostruko se podignula. Druga mu je
ruka pojurila niz moja leđa prema stražnjici i skliznula pod čipku.
Osjetila sam kako se ukrutio.
Iznenada sam prekinula poljubac i zakoračila unatrag. Duboko
je disao. Promatrala sam kako me gleda i stajala, čekajući ga, želeći
ga.
Kimnuo je širom otvorenih očiju. “Sviđa mi se ovo.”
Nešto me spopalo i ni sama nisam mogla vjerovati kako sam se
ohrabreno i samouvjereno osjećala. Prišla sam mu, potegnula mu
traperice i bokserice prema dolje i spustila se na koljena.
“Vau.” Čekaj, jesam li ja to upravo rekla “Vau”? Osjećala sam se
nevjerojatno blesavo. Nisam znala kako biti seksi cura; nisam mogla
glumiti da znam što radim, pogotovo sad kada sam buljila u tu stvar.
Sva moja drska samouvjerenost u trenu se rasplinula. Čula sam kako
se Matt smijulji.
“Ustani, Grace.”
“Zašto?” zacviljela sam kad me podignuo za pazuha. Pogledala
sam ga i vidjela kako se smije od uha do uha.
“Ti si najslađe jebeno stvorenje na svijetu, znaš li to?”
Prekrižila sam ruke na prsima i namrgodila se. “Išla sam na
seksi, kvragu.”
“I to si isto. Najbolje je da legnemo i idemo polako.”
Nitko ti nikad ne kaže da ovi trenuci mogu biti doista neugodni.
Kad pokušavaš izvesti ono što si vidio na televiziji ili pročitao u
knjizi, stvar ne ispadne uvijek baš najugodnije. Posegnula sam za
bocom vina i popila gutljaj. Matt je bio gol golcat kad se ponovno
srušio na krevet. Njegova samozatajna samouvjerenost bila je
skriveni blagoslov; nije bio “onaj tip” koji se trudi biti seksi i cool.
Nije se trebao truditi - jednostavno je bio takav. Bez mnogo
oklijevanja skinula sam grudnjak i gaćice i legla kraj njega, a on je
zurio u strop.
Okrenuo se na stranu i nalaktio, nagnuo se prema meni i rekao:
“Zatvori oči.”
Poljubio me, poslavši mi val topline i nestrpljenja tijelom. Kad
mi je zubima povukao donju usnu, mislila sam da ću poludjeti. Ruku
je stavio između mojih nogu i dodirnuo me. Nisam ostala bez daha,
niti sam ciknula, ali nisam ga ni zaustavila. Htjela sam više, više
pritiska, više kontakta. Stavila sam ruku na njegovu i stisnula je. Kao
što je rekao, znala sam što trebam raditi. Neugoda je nestala.
Usne su mu putovale mojim tijelom i zaustavile se na dojkama.
Jezikom se igrao jednom bradavicom, a rukom me dodirivao dolje.
Počela sam tiho jaukati. Ne kako žene rade u filmovima, nego na onaj
nesvjesni način koji dolazi sa zadovoljstvom. Čvrsto me uhvatio za
bok i još jače poljubio.
 Prešao je na vrat i uho i sisao i ljubio dok sam se previjala pod
njim. Čisto. Blaženstvo.
“Samo me osjeti” šapnuo je. Kako i ne bih? Bila sam posve
spremna za njega. Posegnula sam za njim i drugom ga rukom
povukla k sebi. “Ne još”, rekao je.
Sjeo je na pete i otvorio vrećicu s kondomom. “Pijem pilule!”
promuklo sam povikala. Iznenađeno je trznuo glavom. Gledala sam
ga bez treptanja. Bilo je dovoljno svjetla u sobi da vidimo jedno
drugome lice. Mora se priznati da komično olakšanje nije uvijek loša
stvar trenutak prije gubitka nevinosti.
Kad se Matt nasmijao, drsko sam se nagnula naprijed i ponovno
ga uhvatila rukom. “Samo me poševi, okej?”
Smiješio se, ali u njegovu je izrazu lica bilo nečega drugog, poput
divljenja. “Uvijek si puna iznenađenja, Grace.” Pomicao se iznad
mene svom težinom oslonjen na laktove. Nježno me poljubio i sišući
mi povukao donju usnu u svoja usta. Sve je usporilo na dobar način,
a onda je ponovno stavio ruku između mojih nogu i dodirnuo me,
nježnije nego prije.
“Ahhhh”, zacviljela sam.
Zadovoljno je uzdahnuo, uhvatio mi stražnju stranu bedra i
podignuo ga. Moje mu se tijelo bez oklijevanja otvorilo. Čekala sam.
Iščekivanje je sve pojačalo, vrućinu, jačinu, pulsiranje u meni. Znala
sam da tako treba biti.
“Volim te”, rekao mi je pored uha i ušao u mene. Na trenutak
sam osjetila pritisak, ali nije bilo ni približno bolno kao što sam
očekivala. Ritam mu je bio spor sve dok nije postalo sasvim
normalno, kao nešto što mi je oduvijek nedostajalo. Zajedno smo se
počeli brže kretati i tiho, prirodno i iskreno uzdisali. Bilo je neobično
znati da se oboje krećemo zbog vlastita užitka, ali u isto vrijeme i
užitka onoga drugog.
Kao ništa drugo u životu, seks je istodobno savršeno nesebičan i
sebičan. Toplo i hladno, jin i jang, crno i bijelo, i sve nijanse između.
Napokon je cijeli svijet imao smisla. Sad sam i ja otkrila tajnu.
Dok smo se zajedno micali, u glavi mi je odzvanjao njegov glas.
Volim te. Volim te. Volim te.
I ja tebe volim. Uvijek. Zauvijek.
 13. JESU LI SE STVARI PROMIJENILE?

GRACE

Matt i ja smo odspavali punih dvadeset minuta kad je zazvonila

budilica. Kad ju je isključio, prevrnuo se na mene i priljubio golo
tijelo uz moje. Ruka mi je skliznula u njegovu kosu kad se spustio i
uzeo mi bradavicu u usta, nježno je napadajući zubima i jezikom.
Soba je i dalje bila posve mračna, ali nabijena elektricitetom. “Boli li
te?” šapnuo je.
“Ne.” Htjela sam ga posvuda... ponovno. Očekivala sam bol ili
krv ili neugodan podsjetnik da sam nekoliko sati prije bila djevica.
Ali nije bilo ničega, samo dva nezasitna i gladna mlada tijela koja su
žudjela jedno za drugim.
Vratio se na moj vrat i ljubio ga i sisao do uha. Dahtala sam, a
njegova mi je dvodnevna brada na najbolji mogući način škakljala
vrat. Dok je pritiskao svoje tijelo na moje, osjećala sam kako je tvrd i
vruć. “Ahhh, Matte.”
“Volim taj zvuk.”
Od njegova glasa pored mog uha nogama su mi prostrujali trnci.
Cijelo mi je tijelo zadrhtalo. U ovom nas trenutku ništa nije moglo
zaustaviti. Jačina osjećaja ostavila me posve bez daha. Tijela su nam
bila isprepletena, milovali smo se, ljubili, sisali, pomicali se gore-
dolje, okretali, a na Mattovu malenu krevetu svaki je pokret bio
nekako savršeno fluidan. Povukao me na sebe da ga zajašem.
“Ovako”, rekao je, podignuo mi bokove i usmjerio se u mene.
Iskrivila sam leđa i rukama pritiskala njegov čvrst trbuh.
 Čula sam kako se moji jecaji miješaju s dubokim, tihim i
zadovoljnim zvukovima koji su dolazili iz njegovih prsa.
“Osjećaš li to? Osjećaš li to, Matte?” Sve sam se brže kretala.
“Da, dušo”, rekao je teška glasa. Oči su mu bile prepune želje, a
usne malo otvorene.
Sve sam se jače pomicala, a onda sam se nagnula unatrag,
stavivši ruke iza sebe na vrh njegovih bedara i pojačavajući trenje.
Palcem je stisnuo snop živaca malo iznad mjesta gdje smo bili
spojeni. Njegovi su me nježni i profinjeni pokreti posve isključili od
ostatka svijeta. Zidovi su se mogli rušiti, moje je violončelo moglo
gorjeti u kutu, a ja bih ostala točno gdje sam bila, na Mattu, tijela
spojena s njegovim.
Kad smo počeli ubrzavati, uhvatio me za struk i jače se zarinuo u
mene. Osjetila sam kako su mi se usta bez glasa otvorila. Nisam
mogla disati od straha da bi sve moglo nestati. Zatvorila sam oči i
prepustila se. Bilo je neobično; nisam zaboravila da je Matt tamo -
kako bih i mogla? - ali ničega nisam bila svjesna. Kao da sam
zaboravila da sam prisutna kad se užitak počeo pojačavati, a valovi
topline i hladnoće strujali su kroz mene. Dolje sam osjetila pulsiranje
žešće nego ikada prije. Matt je duboko izdahnuo.
Iz grla mi je pobjeglo gotovo bolno “Da”. Nije bilo slavljenički,
kao u filmovima. Bilo je tiho. Euforično.
Prije nego što sam se srušila na Matta, glavom mi je projurila
misao. Moram se dočepati knjige koju mu je dala mama.
Nekoliko trenutaka poslije i dalje sam ležala na njemu kad se
promeškoljio. Poljubio me u vrh glave i duboko udahnuo.
“Moramo ići, ha?” Zagunđala sam u par dlaka na njegovim
prsima.
“Da, bolje bi bilo da krenemo, iako mi ni opcija da ostanemo
cijeli dan u krevetu i provedemo Božić u New Yorku ne zvuči uopće
loše.”
 “Ne bi ti nedostajao Božić s obitelji?”
Izraz lica mu je bio nedokučiv. “Ne.”
“Ne?”
“To što neću vidjeti mamu, možda. Ali sigurno mi neće
nedostajati uštogljene večere s mojim nepodnošljivim bratom.”
“Kako to da ste vas dvojica toliko različiti?”
Okrenuo me na leđa i odgurnuo se s kreveta. “Valjda sam imao
sreće”, rekao je uz arogantan osmijeh. “Moram se istuširati.”
Dok je odlazio, buljila sam u njegovu veličanstvenu pozadinu.
Čak i u zamagljenom svjetlu ranog jutra vidjela sam lijepo oblikovane
mišiće na njegovim leđima.

NA PUTU PREMA zračnoj luci zaspala sam na stražnjem sjedalu

taksija s glavom na Mattovu ramenu. “Probudi se dušo. Stigli smo.”
Matt je pogledao na sat. “Sranje, moramo požuriti.”
Iz prtljažnika je izvukao svoju torbu i moj mali kovčeg s
kotačićima. Prijavili smo se na let i prije nego što sam toga uopće
postala svjesna ukrcavali smo se u avion. Sjela sam na srednje
sjedalo, a Matt kraj prozora. I prije nego što smo poletjeli već sam
mu spavala na ramenu.
Otprilike na polovici leta probudila me slaba turbulencija. Matt
je spavao sa slušalicama na ušima. Pošla sam u zahod, a kad sam se
vratila, Matt nam je objema naručio Bloody Mary. Dok sam mu se
približavala, blistavih je očiju podignuo pogled prema meni.
“Gracie”, rekao je dodajući mi plastičnu čašu.
“Matthiase”, odgovorila sam. U zraku između nas frcao je
elektricitet.
“Uzeo sam ti dupli.”
“Nikad ga prije nisam pila”, rekla sam vežući pojas. “Ali sve ću
probati.”
 Popila sam gutljaj i iznenadilo me koliko mi je prijao taj
paprenoslani okus rajčice. “Alkohol se i ne osjeća.”
Nasmijao se. “U tome i je stvar.”
Okrenula sam glavu i pogledala Matta u lice. Imao je tamne
krugove ispod očiju, a smeđecrna kosa stršala mu je na sve strane.
No ipak je izgledao veličanstveno seksi. Otpio je gutljaj, pogledao me
i nasmiješio se. “Dobro, ha?” Glas mu je bio dubok i dovoljno grub da
mi niz kralježnicu pošalje trnce do međunožja.
“Mhm”, rekla sam bez daha. Razmišljala sam o onome što se
između Matta i mene dogodilo prije nekoliko sati i što nam je to
značilo... što smo time postali.
Kao da mi čita misli, lice mu se promijenilo, a osmijeh nestao.
“Dobro si?”
“Da.” Bila sam dobro - čak i sretna i ustreptala od iščekivanja -
ali i dalje sam osjećala nekakvu strepnju. Zašto? Prvi mi je put bilo
savršeno - gotovo predobro da bude istinito. Nakon što sam čula
toliko strašnih priča od djevojaka u srednjoj školi o tome kako je
njihov prvi put bio čudan, bolan i neugodan, kako bi bilo moguće
zaboraviti to što smo učinili? Svaki je trenutak s njim bio
nevjerojatan. Nije me tjerao i bio je nevjerojatno strpljiv, pun
poštovanja. Bio je nježan, ali čvrst, a nakon svega drag i pažljiv. Sve
misli i sjećanja kovitlali su mi se u glavi... način na koji me dodirivao
pod plahtama svoje minijaturne domske sobe... njegova usta
posvuda...
Matt je gledao kako buljim u prazno. Pogled mu je pao na moja
otvorena usta. Znao je o čemu razmišljam. Trepnuo je. “Volim ta
usta.”
Nagnula sam se prema njemu i usnama dodirnula njegove, kao
da tražim utjehu. Prepustili smo se nabijenoj energiji među nama,
kao da je hranimo, pokušavajući je zadovoljiti. Ljubili smo se polako i
nježno, jezici su nam plesali, sve dok nisam čula jasan zvuk
pročišćivanja grla. Pogledala sam preko ramena i ugledala ženu na
susjednom sjedalu kako nas pozorno gleda. Izgledala je poput vesele
žene s juga, s mnogo šminke i guste plave kose.
Jesmo li bili nepristojni ispreplićući jezike na tijesnim sjedalima
aviona? Vjerojatno da, ali me nije bilo briga. Da je Matt to tražio od
mene, bila sam se voljna skinuti do gola.
Nasmiješila sam se gospođi. Nasmiješila se natrag mudrim “Sve
mi je jasno” pogledom i zakolutala očima.
Matt je izgledao izmoždeno. Tromo je posegnuo za mojom
rukom, uhvatio je, pa se zavalio u sjedalo i zatvorio oči. Uzela sam
piće s pladnja i ispila ga u tri duga gutljaja. Bilo je odlično, a alkohol
je gotovo istog trena počeo djelovati. Ponovno sam se naslonila na
Mattovo rame i zaspala.

“ZABORAVILA SAM PITATI, kako ćemo doći do tvoje mame?”

Matt je skinuo moj ljubičasti kovčeg s karusela za prtljagu. “Doći
će po nas.”
Nismo ni stali na pločnik ispred losangeleskog aerodroma kad se
pred njim zaustavio smećkasti kombi. “To je ona.”
Matt je otvorio velika vrata i raširio ruke. “Mama!”
Zablistala je od sreće. “Matthiase, nedostajao si mi! Dođite
ovamo vas dvoje!”
“Mama, ovo je Grace”, rekao je Matt. Nervozno sam čekala dok
je on stavljao prtljagu u stražnji dio automobila.
“Čula sam mnogo o tebi, Grace. Drago mi je što sam te upoznala.
Ja sam Aletha.” Ispružila je ruku i uhvatila moju. Imala je lagani
grčki naglasak i bila je sitne građe, pretjeranih, ali predivnih crta lica
i jednako savršenog nosa poput Matta. Crna joj je kosa bila
prošarana sijedima, a imala je dug, tanak šal toliko puta omotan oko
vrata da se doimao poput debele dolčevite.
“I meni je drago, Aletha.”
 Matt je sjeo sprijeda, a ja sam se zavezala na srednjemu
stražnjem sjedalu. Treći red sjedala uobičajen za kombije bio je
zamijenjen umjetničkim priborom, uključujući i golemo metalno
lončarsko kolo.
“Matthiase, upravo sam za bagatelu pokupila ono kolo straga.
Trebaš ga postaviti u Louvreu; preteško je za mene.”
“Naravno, mama.”
Pogledala ga je i ozareno se nasmiješila. “Nema više mamice? Je
li mi sin prestar da me zove mamica?”
“Mamica”, rekao je Matt piskutavim dječjim glasićem.
“Blesavi dječače.” Među njima se osjećala određena opuštenost.
Poželjela sam da i moja majka i ja imamo takav odnos.
“Grace, Matthias mi kaže da si glazbenica.”
“Jesam, studiram glazbu.”
“Violončelo, je li tako?”
“Da, ali znam svirati i druga glazbala. Violončelo mi jednostavno
najbolje leži.”
“Mattov otac u svojoj kući ima predivan veliki glasovir. Moraš
im zasvirati dok si tamo. Bila bi prava šteta da to glazbalo provede
sav svoj vijek samo kao komad namještaja.”
“Slažem se”, ubacio se Matt.
“Možda i hoću. Moram razmisliti o tome što bi im se moglo
svidjeti.” Doduše, nisam bila sigurna sviđa li mi se ideja. Sudeći po
svemu što mi je Matt ispričao o svojoj obitelji, kao su bili puni
predrasuda prema umjetnicima svake vrste.
Nekoliko trenutaka poslije zaustavili smo se na dugom, uskom
prilazu pored malenog, ali šarmantnog bungalova, sa zelenim
drvenim crepovima i smeđim dvostrukim prozorima.
Prednje je dvorište izgledalo poput engleskog vrta s divljim, do
struka visokim biljkama, ali je bilo uređeno dovoljno da biste ga prije
nazvali šarmantnim nego zaraslim. Zrak je bio svjež, ali ni približno
leden kao u New Yorku.
“Sve je jako uredno”, rekla sam, stupivši na puteljak.
“Sad kad su moji dečki veliki, imam mnogo vremena za
čeprkanje po vrtu.” Aletha je otključala ulazna vrata uokvirena
liskunom brončane boje. “Dođi, Grace, otpratit ću te do tvoje sobe.
Matthiase, dragi, uzmi kolo, molim te.” Ušle smo u kuću, a Matt je
otrčao natrag prema kombiju.
Nisam znala što očekivati. Hoće li me ispitivati ili će mi
izrecitirati kućna pravila? Bila sam jako nervozna i zbunjena. Ušla
sam u gostinjsku sobu iza nje i istog je trena otvorila prozor da uđe
svjež zrak - isto što je i Matt uvijek činio kad bi ušao u sobu. Bili su
nevjerojatno slični po tim gracioznim pokretima i blagim naravima.
Zanimalo me koje je osobine Matt naslijedio od oca i ima li ih uopće.
Prišla mi je i uhvatila me za ruke, a trbuh mi se odmah stegnuo u
čvor.
Toplo se nasmiješila. “Nemaš zašto biti nervozna. Trebao mi je
trenutak da ti kažem da se Matthias u posljednje vrijeme doima jako
sretnim i mislim da to ima veze s tobom.”
“Oh?” pokušala sam biti smirena.
“Pa, samo ti želim izraziti dobrodošlicu u moj dom.”
Spustila sam kovčeg i zamijetila da je Mattovu torbu odložila u
kut. “Zaista vam hvala što ste me primili, Aletha. Stvarno sam sretna
što me Matt mogao dovesti za praznike.” Pokazala sam prema
bračnom krevetu, prekrivenom cvjetnim prekrivačem. “Ovdje ću
spavati?”
“Da, mislim da će vam ovdje biti udobno. Matt obožava ovaj
krevet.”
Progutala sam slinu. Vam. Oči su mi bile suhe i ljepljive, kao da
neko vrijeme nisam treptala. Možda i nisam. Aletha se nasmijala i
povukla me u zagrljaj. “Oh, Grace”, rekla je, “Draga Grace, nisam ni
ja od jučer.”
Izašla je iz sobe i ostavila me ondje zbunjenu i zapanjenu.
Trenutak poslije, iscrpljeno sam se stropoštala na krevet.

MATT I JA najprije smo dugo odrijemali, a onda smo se

smjestili za hrastov stol u blagovaonici i Aletha nam je za večeru
poslužila zdjelice vruće i mirisne pileće juhe.
“Jesi li se čuo s Alexanderom?” pitala je Matta pošto je odložila
zdjele na stol.
“Nisam.”
Podignula je pogled s juhe i zaškiljila preko četvrtastih naočala
na vrhu nosa. Izgledala je ljutito, ali nisam je dovoljno dobro
poznavala da bih bila sigurna u to.
“Nisam, mama. Alex i ja nismo baš vodili ugodan razgovor kad
sam ga posljednji put vidio.”
Odložila je viljušku, pogledala mene, pa opet Matta. “Braća ste.
Kao djeca bili ste nerazdvojni. Što se dogodilo ovoj obitelji?” Glas joj
je puknuo.
Matt je izgledao povrijeđeno, ali mu se lice brzo smekšalo.
“Razgovarat ću s njim, mama.” Ispružio je ruku prema njoj. Uhvatila
ju je, poljubila i pustila. “Ali i dalje smatram da nas ljudi poput Alexa
unazađuju kao vrstu. Nosi ružičaste kratke hlače i polo majice, a sebe
naziva Adonisom.” Matt se nasmijao od uha do uha.
Zagrcnula sam se komadićem piletine i nisam izdržala da ne
prasnem u smijeh. Čak se ni Aletha nije mogla suzdržati. Suze su joj
se slijevale niz obraze i toliko se smijala da nije mogla doći do daha.
Naposljetku je uspjela protisnuti: “Hej! Govoriš o mome sinu!”
Raspoloženje se iznenada popravilo. “Nisi ti kriva”, rekao je
Matt, još se smijući.
“Uh, Matthiase. To je jedna stvar koju si naslijedio od oca.”
 “Koja to?” Iznenada sam bila jako zainteresirana.
Toplo se nasmiješila. “I on i otac su nevjerojatno zabavni. Ne
mogu biti ozbiljni duže od dvije minute i sve okrenu na šalu.”
“On više nije takav”, prekinuo ju je Matt.
Tiho se zasmijuljila. “Pa, barem je bio takav.”
Juhu smo dovršili u ugodnu razgovoru, a onda je Matt ustao od
stola. “Mama, hvala ti. Bilo je odlično. Grace, hoćeš li se istuširati
dok ja pomažem mami s pospremanjem?”
“Da, mogla bih. Ali mogu vam i ja pomoći.”
“Ne budi šašava, Grace. Mi ćemo to obaviti.” Aletha je prišla sinu
i potapšala ga po ramenu.
Prije nego što sam napustila blagovaonicu, pozornost mi je
privukla drvena škrinja prepuna fotografija. Matt je slijedio moj
pogled. Tamo su bile brojne slike Matta i Alexa kad su bili djeca, ali i
mnogo umjetničkih projekata, sjenila lampi s perlicama, starih
kamera, ručno izrađenih lončarija i nekoliko crno-bijelih fotografija
mnogo mlađe, nasmiješene Alethe. “Te sam snimio još kao klinac”,
rekao je Matt.
“Odlične su.” Ustala sam da ih vidim izbliza, a Matt me slijedio.
“Čini se da ti je mama bila prva muza.”
Okrenula sam se i pogledala u njegove tamne stisnute oči. Sve se
zaledilo na trenutak. Pogledao je u moja djelomice otvorena usta.
Prešao mi je prstima po obrazu, a tvrdi vrhovi njegovih palčeva na
mojoj su koži stvarali božanski osjećaj. Zadrhtala sam.
“Ti si mi prva muza, Grace.”
Glazba koju me Orvin naučio čuti vratila se. Glazba mi je
odjekivala ušima kad se Matt sagnuo i nježno me poljubio.

KAD SAM SE ujutro probudila, Mattova je strana kreveta bila

hladna i prazna. Odjurila sam u blagovaonicu i ugledala Alethu kako
sama za stolom ispija kavu i iz široke zdjelice jede zobenu kašu.
“Dobro jutro, draga.”
“Dobro jutro, Aletha. Matt je otišao?”
“Da, otišao je obaviti neke stvari. Nije te htio buditi. Jesi li
možda za zobenu kašu?”
“Radije bih samo kavu, hvala.”
“Samo sjedni.” Kad je ustala, zamijetila sam da nosi pregaču
umrljanu bojom i cipele za vrt. Odmah je vidjela da joj proučavam
odjeću.
“Bila sam u Louvreu. To je moj studio straga, poznat i kao
garaža. Zovem ga tako jer, dovraga, želim svoje radove u Louvreu, a
ovo je najbliže što ću mu doći. Mogu ti ga pokazati nakon doručka.”
Aletha je nestala u kuhinji, a ja sam se smjestila za stol. Zamišljeno
sam prstom slijedila liniju u drvu dok sam gledala kako Mattova
mama u visokom ormariću traži šalicu. Aletha je djelovala kao netko
tko je u miru sam sa sobom, kao da joj život više nije bio zagonetka.
“Malo sam nervozna što ću upoznati Mattova oca i njegovu
obitelj”, priznala sam joj, ne razmišljajući hoće li je uvrijediti to što
sam ih nazvala njegovom obitelji.
Gledala je u ormarić i graciozno održavala ravnotežu na vršcima
prstiju, a onda je samo na trenutak zastala. No to je bilo dovoljno da
znam da ju je moj komentar uzdrmao.
“Ne trebaš se brinuti”, rekla je, ne gledajući me. Kad se vratila za
stol, dodala mi je keramičku šalicu punu crne, guste i aromatične
kave. Smiješila se. “Mattov tata, Charles, nekad je bio jako sličan
Matthiasu.”
“Nekad?”
Pokazala je prema sredini stola gdje je stajao srebrni pladanj i na
njemu metalni vrčić s mlijekom.
“Crna je u redu”, odgovorila sam na njezino nepostavljeno
pitanje.
 Sjela je na drugi kraj stola, nagnula se u stolcu, skinula naočale s
nosa te ih položila uz praznu zdjelicu za zobenu kašu. Uslijedile su
sekunde tišine, a zatim je nastavila. “Katkad novac promijeni ljude.
Što se tiče Mattova brata, Alexandera, ne brini se za njega. No na
Monicu bi trebala pripaziti, posebice kad je blizu Matthiasa. Ona je
prilično prepredena. Alexander je samo... pa, mislim da ga je Matt
sinoć prilično dobro opisao. Bezopasan, ali ne posve dobrodušan.
Mislim da je to najljubazniji način kako ga opisati.”
Šokirala me njezina iskrenost.
“Kažem onako kako jest, Grace. Monici se oduvijek sviđao Matt.
Ali je njezina ljubav prema novcu bila jača od toga. Mislim da i
Alexander to zna i to ga je udaljilo od brata. Uvijek su bili različiti, ali
su prije nego što se ona pojavila ipak bili bliski.”
U očajničkoj želji da promijenim temu, kimnula sam i pijuckala
kavu. “Htjela bih nešto kupiti Mattu.” Zastala sam, a ona je čekala.
“Nemam mnogo novca. Imate li ideju što bi mu se moglo svidjeti?”
Podignula je pogled s kave i nasmiješila se. “Da, drago mi je da
pitaš. Mislim da znam savršenu stvar. Dođi u moj studio.”
Pratila sam Alethu do garaže koja je izgledala staro kao i kuća,
ali izvana nije bila tako dobro održavana, a njezini su natučeni
crepovi bež boje očito zahtijevali popravak.
Uvela me unutra i brzo zatvorila vrata, smijuljeći se kao da smo
dvije školarke koje planiraju nekakvu spačku. Posvuda su bili stalci s
lončarijom koja se sušila, skulpture i jedan štafelaj s napola
dovršenom slikom krajolika. Na zidovima su visjele duge police do
stropa, pune kistova u limenkama, metalnog alata i staklenih teglica.
Novo je lončarsko kolo stajalo u kutu. Jedina sjajna, netaknuta
površina bio je veliki, okrugli metalni vrh kola. Aletha je iza vrata
zgrabila radno odijelo i dodala mi ga. “Što kažeš na ideju da nešto
načiniš za Matthiasa?”
“Naravno, ali što? Nisam baš vješta u tome.” Podignula sam
limenku za kavu punu sitnoga srebrnog alata. “Čemu ovo služi?”
 “Za obradu kože.”
“Oh. Mattu treba remen. Već neko vrijeme nosi dvije spojene
vezice umjesto remena.”
“Savršeno”, rekla je. Otišla je do dugoga metalnog ormara i
izvukla čvrstu kožnatu traku s četiri okrugle rupe probušene na
jednom kraju. “Trebat će ti samo kopča. Po nju možemo otići u
trgovinu rabljene robe.”
Svake sam se sekunde sve više zaljubljivala u nju.
Sa stolića za kavu dohvatila sam mali čekić i nekoliko komada
alata. “Dakle, samo ovo pribijem u kožu?”
“Najprije moramo navlažiti kožu da bude dovoljno savitljiva.
Tako će rad duže potrajati, možda zauvijek.” Otišla je do umivaonika
i trenutak poslije vratila se s mokrom krpom. Njom je natopila kožu i
odmaknula se. “Samo naprijed, dušo.”
“Kakav bih dizajn trebala napraviti?”
“To je na tebi.”
Proučavala sam alat s različitim završecima. Jedan je imao krug
s valovitim linijama. Zgrabila sam ga zajedno sa sitnim krugom te
lako utisnula veći krug na kožu, ostavljajući trajno udubljenje. Onda
sam uzela manji krug i utisnula ga u sredinu uzorka koji sam već
napravila.
Stajala je iznad mene. “Oho, izgleda poput oka, zar ne?”
“Da, čini se tako.”
“Malo ćemo ga poženstveniti. Mogu li?” Kimnula sam, a ona je
uzela alat s krajem u obliku tanke suze i načinila tri rupe iznad oka i
tri ispod. Onda je utisnula drugo oko i ponovila proces. Uzela je
polumjesečasti alat i utisnula uzorak, brzo udarajući po vrhu i dnu
stvarajući rub. Nisam ni zamijetila da je nekoliko centimetara
remena bilo dizajnirano dovoljno apstraktno da nalikuje otisku
tkanine ili ženinim očima koje proviruju iz uzorka plemenskih vijuga.
“Stvarno impresivno”, rekla sam.
 “Sada imaš dizajn. ‘Oči na Mattu’, pretpostavljam, kad bismo mu
morale dati neko ime.” Nasmijala se.
“‘Moje oči na Mattu”’, ispravila sam je i još se više nasmijala.
“Svidjet će mu se. Samo ponavljaj uzorak dok ne dođeš, do kraja
remena.” Stavila je visok drveni stolac iza mene, pa sam sjela i dala
se na posao.
 14. JESI LI SUMNJAO?

GRACE

Nekoliko sati poslije dovršila sam remen, baš kad sam začula
brujanje motocikla koji se zaustavljao na prilazu. Aletha je otišla u
kuću pristaviti čaj. Objesila sam remen u ormarić, zatvorila ga i
krenula prema vratima šupe u trenutku kad ih je Matt otvorio.
Gurnuo me natrag i strasno poljubio. Zagrlila sam ga i dopustila da
mi podigne noge oko svojeg struka. Zalupio je vratima i naslonio me
na njih.
“Nemoj mi reći ne”, izgovorio mi je blizu uha.
“Matte, tvoja mama.”
“Skini to.” Posjeo me i maknuo pregaču. “Zapravo, skini sve.”
Posegnuo je za mojom majicom, ali sam ga zaustavila. “Neće dolaziti
ovamo”, rekao je bez daha.
“Zašto misliš da neće?”
Pustio je ruke niz tijelo. “Jer zna da smo ovdje. Nego, gdje smo
ono stali?” Pogledao je prema stropu i dotaknuo bradu te uperio
kažiprst u mene. “Ah da, skidao sam te.”
“Čekaj, možda misli da imamo barem trunčicu poštovanja
prema njoj.”
“A možda misli da smo mladi i zaljubljeni”, brzo mi se
suprotstavio.
Tišina, kao da je zrak isisan iz prostorije, a mi smo ostali u
vakuumu, bez riječi, zalijepljenih pogleda. Mattov je izraz lica ostao
nepromijenjen.
Podignula sam obrve.
Brzo je slegnuo ramenima. “Što?”
“Jesmo li?”
“Mladi? Da, relativno.”
“Ne... jesmo li...”
“Što ti misliš, Grace?” Nije čekao moj odgovor nego je odmah
spustio usne na moje, samo što u tom poljupcu više nije bilo
nestrpljivosti. Poljubac je trajao i trajao kao da mu nema kraja, kao
da smo se htjeli stopiti jedno s drugim, romantičan i sladak.
Naposljetku sam se povukla. “Imaš motocikl?” upitala sam
sanjivo.
Odgovorio je kimanjem u moj vrat i poljupcem točno ispod uha.
“Želiš li me provozati?”
“Nemaš pojma koliko.”
“Znaš li da zapravo uopće nismo razgovarali o prošloj noći.”
“Moramo li doista razgovarati o tome?” Glas mu je odjednom
postao hladan.
Nagli me nalet paranoje udaljio nekoliko koraka iz Mattova
zagrljaja. Izbjegavao je temu. Zašto? Pitala sam se je li postojalo
nešto što mi nije želio reći. Možda nisam bila dovoljno dobra? Kako
bih i mogla biti? Razmišljala sam. On je bio poput boga, opojna
mješavina slatkoće i seksa. Nisam mogla skinuti pogled s njega. I uza
sve to, bio je drag, pametan, jak i pravi umjetnički tip.
Stvarno, svemire? To je previše. To je stvarno jebeno previše!
Ne možeš jednu osobu napraviti tako slasnom. Nije pošteno.
Matthias je bio tip dečka za kojeg se djevojke žele udati. Tip
dečka čije biste prezime krasopisom uz svoje ime pisali na koricama
rokovnika. Graceland Shore. Graceland i Matthias Shore. Gdin i
gđa Shore. Slike vaše obitelji kolale bi vam mislima u zamagljenim
potocima, kao zvijezde koje se kreću brzinom svjetlosti. Zamišljali
biste se dvanaesti put trudnu, s predivnim Adonisima i Afroditama
koje vas vuku za nogu, a muž vas zaljubljeno gleda. Povikali biste
svijetu: “Ovaj. Muškarac. Je. Moj.” I uvijek mu ga rado popušile.
Nisam to još ni učinila, ali sam planirala. Poanta je da biste za njega
učinile sve.
A onda bi vam on, poput kakva mitskog bića, zdrobio srce
običnom ravnodušnošću.
Moramo li doista razgovarati o tome?
Jao.
Zaškiljio je gledajući u mene, kao da me moli, kao da nešto traži.
Ili se igrao sa mnom? Želudac mi se zgrčio od tjeskobe.
“U redu, Grace, koji se vrag događa?”
Nisam to mogla držati u sebi. “Jesam li bila užasna u krevetu?”
“Molim? Koji ti je vrag? Zezaš li me?”
“Pa, hoćeš li mi odgovoriti na pitanje?”
Uspravio se. “Moram li doista istaknuti da sam ti upravo rekao
da sam zaljubljen u tebe? Mislio sam da ti je jasno. Isuse Kriste,
Grace. Digao mi se i očajnički te želim iskoristiti na zidu odvratne
šupe u majčinu dvorištu. Mislio sam da djela govore više od riječi.”
Trenutak poslije je nastavio, ovaj put tišim glasom. “Prošla je noć
bila najzabavnija noć u mom životu, kunem ti se. Sumnjam da bi je
itko drugi mogao nadmašiti. Nevjerojatno si lijepa i seksi, a svaki ti je
pokret bio tako savršen da otad nisam prestao razmišljati o tome.”
Spustio je pogled na svoje hlače i nasmijao se. “A to je boravak u
avionima i Alethinoj kući učinilo prilično nelagodnim.”
Uništio me. Posjedovao me.
Zgrabio me za ruku. “Idemo, ludice. Želim te odvesti tati na
ručak, a već je prilično kasno.”
 “Stvarno?” pogledala sam na sat. “Sranje.” Izjurila sam kroz
vrata Alethine kuće poput derviša, luđački se vrteći. “Ne znam što
odjenuti”, jaukala sam.
Matt je išao za mnom, pa sjeo na krevet za goste, stavio ruke iza
glave i gledao me ne skidajući zadovoljni, samodopadni osmijeh s
lica. “Odaberi bilo što. Izgledaš odlično u svemu... i u ničemu.”
“O moj Bože, o moj Bože, o moj Bože.” Odjeća je letjela po sobi iz
kovčega. “Nemam ništa!”
“Ovo” rekao je Matt i podignuo komad odjeće s poda. “Odjeni
ovo.” Bila je to ona haljina, s crnim cvjetovima i golim leđima. “S
tajicama i čizmama. U tome izgledaš nevjerojatno.”
Zgrabivši je iz njegove ruke, pogledala sam zgužvani materijal.
“Dobaci mi je”, iznenada se javio glas s vrata. Aletha je ispružila ruke.
Zamalo sam zaplakala kad sam ugledala njezin topao osmijeh. Kod
kuće nisam glačala samo svoju odjeću nego i očevu i onu brata i
sestara. Majka je uvijek govorila da i ja moram obaviti svoj dio. Čak i
kad bih se vratila kući na praznike, satima bih pospremala ili glačala.
Prezirala sam glačanje. Sam pogled na dasku za glačanje ispunjavao
me ljutnjom.
Alethina me mala gesta podsjetila koliko sam žudjela za brižnom
majkom - onom koja nije dopustila da očevo pijanstvo vlada našim
svijetom. Onom koja je zvučala uzbuđeno, koju je zanimalo što ima
novoga sa mnom kad bih nazvala. Onom koja nije bila rastrgana na
stotinu strana.
“Hvala vam, Aletha.”
“Nema na čemu, draga.” Zvučala je kao da je to doista i mislila.
Kao da ju je glačanje moje haljine činilo sretnom.
Za dvadeset sam se minuta vrpoljila na suvozačkome mjestu
Alethina kombija, a Matt se derao uz Sex Pistolse i udarao ritam po
volanu i posve nesvjestan moje nervoze krivudao cestom.
“Hej!” proderala sam se preko glazbe.
 Stišao je radio i pogledao prema meni. “Ne izluđuj se, Grace. Oni
su samo skupina umišljenih seronja. Samo im odsviraj neku pjesmu.
Bit će totalno impresionirani. Monica će biti ljubomorna. Alexander
će biti serator. Tata i njegova žena bit će srdačni, ali arogantni. Svi će
govoriti o tome kako nam je večeru skuhao neki poznati chef i onda
će te moj tata podsjetiti koliko je platio vino.”
“Krivo mi je što dolazim praznih ruku.”
“Mama mi je dala bocu prosecca da im odnesemo.”
“Što je to?”
“Pjenušac, nešto poput šampanjca.”
Odahnula sam. “Savršeno.”
Kad smo se parkirali na prilazu nečega što sam skromno mogla
nazvati vilom, oči su mi ispale od šoka.
Kuća je bila ukrašena bijelim božićnim žaruljicama, a na sredini
kružnog prilaza stajalo je velebno božićno drvo prekriveno velikim,
ekstravagantnim mašnama i golemim ukrasnim staklenim kuglama.
“Moja pomajka voli takva sranja, ali ništa ne radi sama. Samo
unajmi ljude.”
Spazila sam vino iza njegova sjedala i uzela ga. Oboje smo se
prestrašeno približavali vratima. Matt je pozvonio; bilo mi je čudno
da nije jednostavno mogao ući u kuću u kojoj je odrastao.
Vrata je otvorila bucmasta šezdesetogodišnjakinja u pregači za
kakvu sam mislila da je nose samo u filmovima. Bila je poput Alice iz
serije Brady Bunch, samo namrgođena.
“Matthiase”, rekla je. Naglasak joj je bio tvrd i očito njemački.
Nagnuo se i poljubio je u obraz. “Naina, ovo je Grace.”
“Drago mi je.” Čvrsto mi je stisnula ruku i okrenula se, a mi smo
krenuli za njom kroz dugi hodnik.
Tko je to? pitala sam posve tiho.
 “Domaćica”, šapnuo je i nagnuo se prema mom uhu. “Zla je.”
Zaprepašteno sam razrogačila oči.
Naina se okrenula i zaustavila. “Čujem te, dječače.”
Mattovim se licem razlio osmijeh. “Naina je ovdje od moje
dvanaeste godine. Pomagala mi je sa zadaćama, naučila me hrpu
psovki na njemačkome i uvijek mi je krijumčarila kile slatkiša.”
Naina je topnula nogom i stavila ruke na široke bokove.
“Matthiase”, opomenula ga je, ali nije izdržala duže od sekunde prije
nego što su joj obrazi poružičastili i počela se smijati. “Dođi ovamo.”
Okrugla je žena doslovce podignula Matta u medvjeđi zagrljaj.
“Nedostajao si mi, Matthiase. Ovdje nije isto bez tebe.” Naposljetku
su se razdvojili.
Matt je palcem pokazao na sebe. “Ja sam joj miljenik.”
“Daj, daj, dosta je toga”, odgovorila je Naina, okrenula se i
nastavila niz hodnik. Otpuhnula je na njegovu primjedbu, ali znala
sam da je istina.
Dva su dana bila do Božića i trebala sam upoznati Mattova tatu,
brata, pomajku i osvetoljubivu bivšu djevojku/uskoro šogoricu. Bila
sam sretna što nešto donosim sa sobom; boca mi se činila poput štita
od onoga što nas je čekalo u dnevnom boravku. No onda mi je Matt
istrgnuo bocu prosecca iz ruku - toliko o štitu - i ušao u sobu
hodajući ispred mene, širom raširenih ruku, podignutih prsa i bocom
koja mu je visjela u desnoj ruci. “Sretan Božić, obitelji. Stigao sam!”
Vidjela sam Mattova tatu i pomajku kraj velikog prozora koji je
gledao na golemo stražnje dvorište i treperavi bazen. Mattov otac
nosio je tamno odijelo i kravatu, a pomajka krem suknju do koljena,
bijelu bluzu i sjajne perle oko vrata. Plave kose ošišane u
besprijekoran bob i medicinski zategnute kože, bila je potpuna
suprotnost Alethi.
Otac mu je imao onaj poznati izgled muškarca koji mnogo
vremena provodi pred zrcalom, ali osmijeh mu je bio iskren, poput
Mattova. S kauča je ustao netko za koga sam bez ikakve sumnje znala
da je Alexander. Nosio je bijelo odijelo i ružičastu košulju bez
kravate. Prva su mu tri gumba bila otkopčana, otkrivajući preplanula
glatka prsa bez ijedne dlake. Kosa mu je bila svjetlija od Mattove i
nekako plastična zbog previše gela.
U tri je koraka već stigao do Matta. “Matt je ovdje i, kao i uvijek,
kasni”, veselo je rekao. Uzeo je bocu iz Mattove ruke i počeo je
proučavati. “I gledajte, donio nam je bocu šampanjca za siromahe.
Što sam vam rekao? Možda njime možemo ispeći svinju.”
Je li on to ozbiljno? Bože.
Utroba mi se stisnula i srce me zaboljelo na pomisao da je Matt
znao kako će njegova obitelj primiti bocu koju mu je majka dala, ali
joj nije imao srca reći... a ni meni. Vjerojatno ju je zato u posljednji
čas uzeo iz mojih ruku.
Ignorirajući brata, pomaknuo se i uhvatio me za ruku. “Ljudi,
ovo je Grace.”
Nespretno sam mahnula, a onda mi je prišla njegova pomajka.
“Zdravo, draga, ja sam Regina.”
Dok smo se nas dvije rukovale, Mattu je prišao otac i bez riječi
ga zagrlio, pa se okrenuo prema meni. “Zdravo, Grace, drago mi je da
sam te upoznao. Čuo sam o tebi i tvojoj glazbi.”
Progutala sam slinu, razmišljajući o tome što je čuo. “Hvala,
gospodine. I meni je drago.”
“Molim te, zovi me Charles.”
Malo mi je trebalo da ga upitam Može li Charlie? i od te sam se
pomisli nervozno nasmijala. “U redu, Charles.”
Alexander je stajao u pozadini sve dok nisam ugledala crnokosu
djevojku kako s druge strane ulazi u sobu. Bila je predivna, na način
djevojke iz susjedstva. Duga, glatka kosa s kovrčama koje su
poskakivale na krajevima. Velike, iznenađujuće tople smeđe oči.
Nasmiješila sam joj se dok mi je prilazila, no onda sam zamijetila
njezin osmijeh, širok i umjetan, s trunkom nečega vragolastog, kao u
Jokera6. Prikradala nam se poput mačke. “Matthiase.” Glas joj je bio
natopljen ohološću.
“Bok, Monica. Ovo je Grace.”
Njezin se jeziv osmijeh zatvorenih usta vratio dok je pogledom
polako klizila prema mojim čizmama pa natrag gore. Ispružila sam
ruku kako bismo se rukovale, ali neko je vrijeme ostala visjeti u zraku
prije nego što ju je napokon uhvatila. “Drago mi je. Izgledaš kao
njegov tip.”
“Hmmm...”
Monica je ponovno pogledala u Matta. “Govori li ona?”
“Djeco, preselimo se u blagovaonicu” prekinuo nas je Charles i
bila sam mu zahvalna na tome.
Svi šestero smjestili smo se oko velikoga, ulaštenoga crnog stola
na kojem su bili postavljeni srebrni pribor za jelo i kristalne čaše za
šampanjac. Matt i ja sjeli smo nasuprot Alexandera i Monice, a
Regina i Charles na čelo stola. Naina je brzo i graciozno ulazila i
izlazila iz sobe, stavljajući jelo na stol.
Charles nam je obznanio da je hranu pripremio chef Michael
Mason. Nagnula sam se prema Mattu i šapnula: “Tko je taj?”
“Koga briga?” glasno je rekao Matt, ali svi su ga ignorirali.
Regina i Monica razgovarale su o nekom dizajneru koji je radio
na Monicinoj haljini, a Charles je Alexanderu pričao o posljednjim
pregovorima u tvrtki. Većinu su nas ručka ignorirali i trebala sam biti
zahvalna na tome. No do deserta su Monica i Alexander već popili
nekoliko čaša šampanjca i usredotočili se na nas.
“Dakle, sviraš violončelo?” pitao je Alexander.
“Tako je.”
“Oh.” Monica je zvučala kao da joj je upravo nešto sinulo. “Ti si
violončelistica?”
 “Tako je”, ponovila sam. Na Mattovu sam licu zamijetila
zabrinutost. Zagledao se u Monicu kao da joj pokušava pročitati ton
glasa.
Od njezina mi je sladunjavog i umjetnog osmijeha zadrhtalo
cijelo tijelo. Pogledala je Alexandera, ali je pokazala prema meni. “To
je ona?” Zatim je prebacila pogled na Mattova oca. “Ona koju si
izvukao, je li tako, Charlese?”
“Molim? Hm... izvukao? Ne znam na što misliš”, rekla sam jedva
malo glasnije od šapta. U kakvu sam se to poniznu i glupavu
djevojku pretvarala u društvu ovih ljudi?
“Nije važno. Ovo nije razgovor za ručak, Monica.” U Mattovu se
glasu osjetila oštrina.
Odgurnula sam stolac od stola. “Gdje je zahod?” upitala sam
nadajući se da će me netko uputiti prema njemu i spasiti.
“Niz hodnik, druga vrata desno”, javila se Regina.
Kad sam se ustala, od šampanjca sam malo zateturala. Matt je
također ustao od stola, ali sam brzo prošla kraj njega i produžila u
hodnik. Čula sam kako korača iza mene. Ušla sam u zahod i pokušala
zatvoriti vrata, ali ih je Matt zaglavio svojom čizmom s čeličnim
vrhom. “Čekaj. Pusti me da uđem.”
“Ne”, viknula sam.
“Grace, ozbiljan sam. Pusti me unutra... molim te.”
Kad sam napokon otvorila vrata i pustila ga da uđe, u očima su
mi bile suze i gledala sam u pod. Podignuo mi je bradu. Oči su mu
sijevale, kao zapaljeni rum. “Slušaj me. Posudio sam nešto novca od
tate da ti pomognem vratiti violončelo. Nisam mu govorio detalje jer
sam znao da neće jebeno razumjeti tvoje okolnosti. Ni ne zaslužuju
znati. Ti si dobra i draga i poštena i ne trebaju ti ovi ljudi da ti to
kažu. Pusti da misle najgore. Pusti da se Monica preserava. Pusti
Alexandera da misli da nam je novac trebao za tvoj peti pobačaj.
Neka svi idu kvragu. Mene nije briga, a ne bi trebalo biti ni tebe.
Nikada neće biti zadovoljni i koliko god budu imali, uvijek će htjeti
više. Sada nam žele uskratiti dostojanstvo jer imamo nešto što oni
nemaju.”
Šmrcnula sam. “Što to?”
“Ovo.” Sagnuo se i nježno me poljubio.
Kad se odmaknuo od mene, prešao je na drugu stranu
kupaonice, otvorio ormarić ispod umivaonika i u njega zavukao ruku
što je dalje mogao. “Evo ga. Naina nikad ne razočara.” Bila je to boca
tekile. Odvrnuo je čep i otpio. “Moram voziti, ali ti se slobodno možeš
naroljati. Vjeruj mi, otupjet će bol koju osjećaš u društvu moje
obitelji.”
Tri golema gutljaja poslije osjetila sam kako mi se licem širi
vrućina. Od tekile bih uvijek odmah porumenjela. Spremna sam.
Razbarušio mi je kosu. “Eto ga. Sad izgledaš kao da si se upravo
poševila. Neka umru od neugode.”
Kad smo se vratili, grupa je stajala uz sjajni koncertni glasovir u
dnevnom boravku. Monicu kao da je iznenadio naš povratak. Dok
sam se hladila rukama, Alexander je djelovao ljubomorno, a Charles i
Regina znatiželjno.
“Dugo vam je trebalo”, rekao je Alexander.
Prolazeći mu iza leđa promrmljala sam: “Da, Matt ne voli žuriti.”
Sjela sam za glasovirsku klupu i dramatično zamahnula rukama prije
nego što sam ih stavila na tipke. “Mogu li vam nešto odsvirati?”
“Bilo bi odlično, Grace”, odvratio je Charles.
Tekila mi je jurila žilama, opuštajući sve napete mišiće u tijelu.
Počela sam svirati, ispočetka sporije, dopuštajući da se pjesma
razvije. No ubrzo je glazba postajala sve brža, iznoseći sve emocije na
površinu, poput kakva duhovnog iskustva. Htjela sam povikati:
“Mogu li dobiti amen?!” Zatvorila sam oči i pet minuta svirala bez
ijednog krivog tona.
Kad sam završila, u prvi me tren dočekala samo tišina. Nisam
otvarala oči od nervoze sve dok nisam čula pljesak. Prvo sam
pogledala ozarenog Charlesa. “To je bilo fantastično, Grace. Tko je to
bio, Bach?”
“Pink Floyd. Comfortably Numb.” nasmiješila sam se.
“Kako god, bilo je predivno”, rekla je Regina.
“Hvala.” Ustala sam i vidjela Monicu kako stoji pored Matta i
zuri u njega. Nije bio svjestan jer mu je pogled bio na meni, a osmijeh
širok, blistav i pun ponosa.
Kad sam pošla prema njemu, podignuo je prste prema licu kao
da pritišće okidač imaginarnog fotoaparata i izgovorio: “Jebeno si
predivna.”
Monica je sve vidjela, ali najbolje u svemu bilo je to što Matta
nije bilo briga je li vidjela ili nije. Nisam sigurna je li za njega uopće
više postojala. Baš kad sam mu prišla, Alexander ga je snažno
pljesnuo po leđima. “Stvarno je talentirana, buraz.”
Matt je očito bio šokiran. Možda zato što ga je podsjetilo na
bratsku ljubav koju su nekada dijelili ili zato što me Alexander
promatrao kao nagradu.
“Da, stvarno”, odgovorio je ne skidajući pogled s mene. “Sad
moramo ići.” Matt me uhvatio za ruku, povukao prema vratima i
stavio ruku oko mog ramena. “Hvala tata, hvala Regina. Večera je
bila odlična. Moramo mami vratiti kombi.” Nagnuo se, poljubio me u
uho i šapnuo: “Želim te samo za sebe.”
Trenutak prije nego što smo izašli, još smo se jednom okrenuli,
Matt je povikao “Sretan Božić!” i zatim smo nestali, ostavivši za
sobom prostoriju punu zabezeknutih lica.
“Što je to bilo?” upitala sam ga dok smo automobilom izlazili s
prilaza.
“To sam im ja pokazao da si moja.”
Nisam se mogla prestati smijati.
Ponovno su se čuli Sex Pistolsi. Matt je pojačao zvuk i počeo s
imitacijom Sida Viciousa, pjevušeći nešto o sunčanim praznicima.
Nasmiješila sam se i zagledala kroz suvozačev prozor, promatrajući
kako se promet na drugoj strani autoceste spaja u crvene nizove.

IDUĆA TRI DANA proveli smo kod njegove mame, istražujući

ulice Mattovim motociklom. U trgovini rabljene robe pronašla sam
četvrtastu crnu kositrenu kopču za remen sa sivom sovom u sredini.
Matt je morao čekati vani dok sam plaćala.
Kad sam izašla, ležerno me čekao na motociklu, seksi kao i
uvijek. Ruke su mu bile prekrižene na prsima, na licu mu je bio onaj
poznati smiješak, a oči su mu škiljile zbog sunca.
Dok sam mu se približavala, vjetar mi je zapuhnuo kosu, a on je
podignuo nevidljivi aparat i okinuo.
“Gracie, nadam se da si mi kupila onu kopču sa sovom.”
Udarila sam ga po ruci. “Budalo. Zašto si morao sve pokvariti?”
“Poljubi me.”
“Pokvario si mi iznenađenje”, zacviljela sam.
“POLJUBI. ME.”
Na božićno smo jutro sjedili oko Alethina drvca i razmjenjivali
uglavnom ručno izrađene darove. Aletha nam je na novome
lončarskom kolu načinila četiri predivne šalice.
“Pocaklila sam ih. Dvije imaju tvoje, a dvije Graceine inicijale na
dnu”, rekla je Aletha kad ih je Matt izvukao iz kutije.
“Aha”, rekao je Matt. “Odlične su, mama. Hvala ti.”
Pružio joj je veliki zamotani okvir. “Ovo je od nas.” Zahvalno
sam mu stisnula ruku. Znao je da nisam mogla ništa kupiti.
Odmotala ga je i zagledala se u dar. Nisam znala u što gleda pa
sam ustala i stala iza nje. Kad sam napokon vidjela što je uokvireno,
osjetila kako mi se oči pune suzama. Bio je to kolaž nas dvoje. Nigdje
nam se nisu vidjela lica, ali sve su fotografije bile moje i Mattove,
naših nogu, ruku, dlanova, kose, većinom jednog na drugome, u
zagrljaju ili lijeno polegnutih. Neke su bile toliko svijetle da su se
vidjele samo siluete. Bila je to kolekcija koja oduzima dah i koja je
odlično dočaravala Mattovu nadarenost.
“Matthiase”, zaustila je Aletha, već bez daha. “Sine, fotografije su
nevjerojatne. A ti si, Grace, prirodan motiv. Uvijek ću ih čuvati.”
Kad me zagrlila, suza mi se niz obraz zakotrljala na njezino
rame. Iznenađeno me pogledala. Posramljeno sam odmahnula
glavom i odvratila pogled.
“Nisi je još vidjela, Grace?” upitala me.
“Ne”, odgovorila sam teška glasa. “Predivno je, Matte.”
“Drago mi je da ti se sviđa jer sam ti napravio istu.” Nasmijao se.
“Čeka te u sobi kad se vratiš. Prokrijumčario sam je prije nego što
smo otišli.”
Sjela sam mu u krilo i poljubila ga. Privio me k sebi. “Jako mi se
sviđa. Hvala ti.”
Kad sam mu naposljetku dala remen, dobro ga je proučio.
“Graceine oči”, rekao je, a ja sam kimnula.
“Rekla sam ti da će shvatiti”, dodala je Aletha.

KAD SMO SE početkom siječnja vratili u New York, upali smo u

uobičajenu kolotečinu.
Istraživali bismo grad, odlazili na predavanja, zajedno učili ili
barem pokušavali učiti u domu. Nismo mogli maknuti ruke jedno s
drugoga. Matt je navečer radio u PhotoHutu, a ja sam vježbala s Tati.
Otprilike mjesec dana poslije, Matt je rekao da se nađemo u
dnevnom boravku i dao mi naslutiti da me vodi na neko posebno
mjesto.
“Ovo je drugi dio tvoga božićnog dara koji sam čekao da ti dam”,
rekao je, a oči su mu zasvijetlile kad me uhvatio za ruku i izveo iz
doma.
 Zamotani u kapute i šalove stigli smo do Arlenine trgovine
voćem i povrćem u kojoj su svirali lokalni bendovi. “Ne gledaj
plakate”, upozorio me.
Kroz mnoštvo smo se provukli do pozornice. Matt je grabio
naprijed, gurajući ljude ustranu, ali od njih nisam ništa vidjela. Kad
sam napokon podignula pogled, gledala sam ravno u oči Jeffa
Buckleyja koji je upravo štimao gitaru.
Isuse. Bože.
Odgledali smo cijeli koncert iz prvoga reda, ljuljajući se metar od
meni najdražega glazbenika svih vremena. U jednom mi se trenutku
učinilo da mi se Jeff nasmiješio, ali onda je odvratio pogled i počeo
pjevati o svome nikotinskom flasteru. Pogledala sam Matta i rekla:
“O. MOJ. BOŽE.” Znala sam da svjedočim nečemu veličanstvenom.
Jeff je nakon koncerta nestao, ali nisam ga ni pokušavala tražiti.
Godinu dana prije vjerojatno bih ga čekala poput groupie djevojke
samo da se rukujem s njime ili da mu kažem koliko ga volim, ali te
sam se noći samo htjela vratiti u dom s Mattom. Bila sam nadahnuta.
Htjela sam svirati.
Vraćajući se kući, zamišljeno sam rekla: “Nije odsvirao
Hallellujah. Baš šteta.”
“Vjerojatno mu je dojadila”, odvratio je Matt i njišući našim
rukama naprijed-natrag.
“Da, imaš pravo. I da, hvala ti. Bilo je nevjerojatno.”
“Sve za tebe.”
“Nemoj mi se raspekmeziti, Matthiase.”
Nasmijao se. “Tko sad ne može biti ozbiljan?”
 15. GRACIE...

MATT

Nakon blagdana Grace i ja smo sve slobodno vrijeme provodili

zajedno - uglavnom goli. Činilo se kao da cijelu vezu želimo stisnuti u
nekoliko kratkih mjeseci prije mog odlaska u Južnu Ameriku. Milijun
smo si puta rekli da je ovo između nas neobvezno, ali nisam tako
osjećao. Grace je izbjegavala sve razgovore o tome što će raditi kad
na ljeto odem. Stalno me podsjećala na to da smo još mladi i katkad
mi se činilo da je time umanjivala našu vezu. Mislim da je zapravo
htjela zaštititi srce. A možda sam i ja to činio.
Često smo izlazili s Tati i Brandonom te svakog petka odlazili u
opskurne glazbene klubove u Lower East Side i Brooklyn. Nedjeljom
bismo se izležavali, igrali igre ili zajedno učili u domu. Ali kad je zima
završila i rano proljeće počelo, zaokupile su nas pripreme za kraj
studija i novu stranicu u našim životima. Da nisam živio vrata do
Grace, ne znam kad bismo se uopće uspjeli vidjeti.
Napokon nam je prvoga toplog dana u travnju Grace, uporna u
želji da se svi četvero sastanemo, naredila da se u deset ujutro
nađemo ispred bara Old Hat. Bio je to prljavi kafić u koji smo odlazili
nakon što bi se oni finiji zatvorili, pa me iznenadilo što ga je odabrala
za jutarnje druženje.
Protrljao sam dlanovima i pljesnuo. “U redu, gospođice, o čemu
je točno riječ?”
“O viskiju”, rekla je mrtvo-hladno.
Brandon se zasmijuljio.
 “Deset je ujutro, Grace”, odvratila je Tati s jednom rukom na
boku, očito ne pretjerano oduševljena idejom.
Grace me zgrabila za ruku i povukla prema vratima. “Nije li to
odlično, ljudi? Imamo cijeli dan. Dajte, mladi smo. Iskoristimo to.”
Barmen u Old Hatu nas je pozdravio i Grace je odmah podignula
četiri prsta. “Može četiri viskija.”
“Isuse”, čuo sam da je Tati promrmljala.
“Što to radimo, Grace? Ozbiljno te pitam.” Bio sam posve
zbunjen.
Posjedali smo jedno do drugoga za šank. “Svi smo u posljednje
vrijeme bili jako zauzeti, a Matt uskoro odlazi. Samo želim provesti
neko vrijeme s vama, napiti se i zabavljati, a ne non-stop učiti.
Isplanirala sam nam cijeli dan.”
Tati je podignula svoju čašicu. “Uvjerila si me. Ja sam za.”
“Do dna”, rekao je Brandon.
Nakon što smo popili viski, Grace se okrenula prema nama. “U
redu, a sad pokret.”
“Kamo ćemo sada?” pitao sam.
Oči su joj zaiskrile. “U tamnu komoru.” Dodala mi je rolu filma.
“Moramo ovo razviti.”
“Molim te, reci mi da to nisu vaše gole slike”, rekao je Brandon.
“Ne, njih im je vjerojatno dosta”, dodala je Tati.
“Nisu”, rekla je Grace. “To je trag.”
“Što ćemo mi raditi dok ih vi razvijate?” upitala je Tati.
“Idete s nama”, odgovorila je Grace. “Matt vam može pokazati
kako se razvijaju slike.”
Zadovoljno sam se nasmijao. “Da, bit će zabavno.”
 Otišli smo u fotografski laboratorij na kampusu, uživajući putem
u proljetnom suncu.
U laboratoriju je bilo nekoliko manjih soba u kojima su studenti
razvijali negative, a uz njih i veća prostorija s crvenim svjetlima,
uređajima za povećavanje fotografija i kadicama za njihovo
razvijanje. Nekoliko negativa iz role filma koju sam ostavio u
prostoriji stavio sam u uređaj za povećavanje da Tati i Brandon mogu
razviti fotografije. Bile su to slike mene i Grace kako se kreveljimo u
kameru; svojevrstan neuspjeli projekt, ali barem su se Tati i Brandon
mogli zabavljati dok smo Grace i ja razvijali rolu.
Išli smo hodnikom i povukao sam Grace u jednu od manjih soba
te zatvorio vrata. “Hvala što si isplanirala današnji dan. Baš je
zabavno.” Poljubio sam je naslonjenu na vrata i podignuo joj nogu
oko svog struka, povlačeći ruku po njezinu bedru i podižući joj
haljinu.
“Zar mi nisi rekao da ljudi to ovdje ne rade?”
“Ne znam što drugi rade i nije me briga.”
Zastenjala je, ali mi se izvukla iz zagrljaja. “Moramo razviti taj
film, Romeo.”
“Kvariš zabavu”, progunđao sam. “U redu, počet ću, ali dobit ću
svoje poslije.”
“Bit ću ti na raspolaganju, ali najprije počni s tom rolom.”
“Dobro, za razvijanje moram ugasiti crveno svjetlo, pa će
otprilike dvanaest minuta ovdje biti potpuni mrak.”
Nabrala je nos. “Kakav je to miris?”
“Razvijač.” Opori su se mirisi kemikalija širili toplom i vlažnom
sobicom. Na jednoj su strani bili slivnik od inoksa i pult te visoka i
uska kadica u kojoj su se razvijali negativi. Na vrhu pulta stajao je
veliki tajmer s kazaljkama koje su svijetlile u mraku. Na drugoj je
strani bila drvena klupa.
 Sagnuo sam se i uključio radio ispod slivnika. Kroz zvučnike se
začula glazba - nekakav lagani jazz s fakultetske radiopostaje. “Ne
mogu promijeniti postaju, ali barem svira.” Pogledao sam prema
Grace na klupi. “Spremna? Sad ću ugasiti crveno svjetlo.”
Spremna sam.
Pritisnuo sam prekidač. Fotografski su laboratoriji toliko mračni
i topli da ti se u njima istog trena počne spavati. Na drugoj strani
sobe Grace je glasno zijevnula. Sva su mi se druga osjetila pojačala.
Otvorio sam film i naslijepo ga pričvrstio za štipaljku. Opipao sam
put do slivnika te ga bez ikakva zvuka vješto ubacio u kadicu.
“Dobro si, dušo?” obratio sam se Grace.
“Aha” odgovorila je pospano.
“Treba mi još minuta.” Namjestio sam tajmer i u sljedećem mi je
trenutku glavom neočekivano proletjela slika nas dvoje kako se
seksamo i Grace je na meni.
“Skini se.”
Nasmijala se. “Ozbiljan si?”
“Mogu mnogo učiniti u dvanaest minuta”, rekao sam pipajući
put do nje.
Uhvatio sam je za ruku i odmah smo se počeli ljubiti. Druga nam
osjetila nisu bila potrebna; sve je bilo u dodiru. Poljubio sam je od
uha do vrata i skinuo joj haljinu preko glave. Otkopčala mi je remen i
povukla traperice. Okrenuo sam je. Poljubio sam joj rame i nježno
rukom prešao preko leđa i stražnjice, a onda su mi se prsti našli u
njoj. Nije ispustila ni glasa.
“Dobro si?” upitao sam.
“Nemoj stati”, uzdisala je.
Bez razmišljanja sam kliznuo u nju. Glasno smo uzdisali,
prigušujući zvukove koliko smo mogli. Pomicao sam se unutra-van,
najprije sporo, onda jače i užurbanije. Pritisnula se o mene i
uskladila pokrete. Nije se čulo ništa osim tihih jecaja i dubokih
uzdaha. Kad sam osjetio kako me stišće, nisam više mogao izdržati.
Hladna mi je struja prošla tijelom kao da mi se živci raspadaju.
Povukao sam je i zabio lice u njezin vrat. U jednom sam ga pokretu
izvukao, pao na klupu i podignuo je u krilo.
Ljubili smo se lijenim poljupcima, kad odjednom zzzzzzzzz!
Uključio se tajmer. Ustao sam i uključio crveno svjetlo. Ošamućena,
Grace je stajala iza mene. Zagrlio sam je i poljubio u tjeme. “Bilo je
nevjerojatno. Jesi li dobro?” Sinapse u njezinu mozgu sigurno su još
radile i samo je kimnula.
Otišao sam do slivnika, iz kadice izvukao malo više od metra
negativa i ubacio ga u spremnik s vodom koja je služila kao prekidač
procesa razvijanja. Na brzinu smo se odjenuli i napustili prostoriju za
razvijanje.
Kad su se negativi osušili, pogledao sam ih i vidio da su gotovo
svi posve crni. Na cijeloj roli bile su samo tri fotografije, svaka s
jednom riječi na komadu papira. Klavir. PBR7. Kikiriki.
Pogledao sam Grace. “Tri graška?” upitao sam, misleći na mali
bar blizu doma koji je petkom imao večer za slobodno pjevanje uz
klavir. Često sam pokušavao nagovoriti Grace da mi tamo svira i
pjeva, ali nikad nije htjela.
“Tako je. Idemo po Tati i Brandona. Ovo je baš fora!” uzbuđeno
je uskliknula i povukla me niz hodnik prema našim prijateljima.
Vani je Tati iz torbice izvukla pljosku s viskijem. “Ti se ne zezaš”,
rekao sam.
“Mislila sam da će nas Grace vući iz muzeja u muzej. Morala sam
se pripremiti. Hoćeš li malo?”
Otpio sam kad mi ju je Grace otela iz ruku. “Meni će trebati.
Idemo.”
Kad smo stigli u Tri graška, svi smo već bili pomalo pripiti. Osim
konobarice koju nisam prepoznao, bar je bio prazan. Grace se
nagnula preko šanka. “Bi li bio problem da gore izvedem jednu
superkratku pjesmu za svoga dečka i prijatelje?” Pokazala je na
pozornicu.
“Dragi Bože, stvarno će to napraviti”, rekla je Tati.
Konobarica je podignula pogled i nasmiješila se. “Samo izvoli.
Nema nikoga. Hoćete li nešto popiti?”
“Naravno. Četiri PBR-a.”
Konobarica nas je poslužila pivom i svi smo gledali kako Grace
svoje ispija u tri velika gutljaja. “Čovječe”, rekao sam.
Krenula je prema pozornici i baš kad je došla do glasovira,
začulo se zvonce i ulazna su se vrata otvorila. Okrenuo sam se i
ugledao nekoliko muškaraca u poslovnim odijelima. Očito su došli
ovamo na pauzu za ručak i uputili su se prema praznim stolcima. Bilo
ih je sedmero. Graceina je publika u sekundi drastično narasla.
Približila je klupu glasoviru, a drvene su daske pozornice glasno
zaškripale. “Ispričavam se”, promrmljala je u preglasno namješten
mikrofon. Sad su je i muškarci u odijelima i konobarica gledali.
Očito je bila nervozna pa sam joj se nasmiješio i lice joj se malo
smekšalo. Nagnula se i okrenula gumb na mikrofonu. “Bolje?”
Kimnuo sam.
Tati je povikala: “Možeš ti to, curo!”
“U redu, ovo je pjesma koju sam napisala, ali i vaš sljedeći trag,
pa pripazite, društvo.” Nervozni joj je smijeh odzvanjao tihim
kafićem.
“Grace piše pjesme?” upitao je Brandon.
Tati i ja smo ga istodobno ušutkali.
Grace je svirala dug ritmičan uvod nalik na tipičnu jazz
pozadinu u kafićima, a onda ubrzala dok se nije pojavila melodija.
Svaki je instrument znala svirati bez imalo muke; bilo je očaravajuće.
Ipak smo svi zadržali dah kad je napokon počela pjevati. Nitko je
nikada nije čuo kako pjeva, ali poput svega ostalog, bila je otkriće.
 Potrči prema mjestu gdje se bogataši igraju
Prijatelji ti se nalaze, a mi se skrivamo.
Na otvorenom, ali skriveni,
Kako su nam ti trenuci nepromišljeni,
Kako dragocjeni.
Zašto ne pobjegnemo na mjesto gdje djeca plešu,
Gdje generali stoje,
A mi možemo do koljena ugaziti u ljeto...

Kad je završila, svi smo se ustali i zapljeskali. “Bravo!” povikala

je Tati. Svi su poslovnjaci također pljeskali i povikali: “Odlično!”
“Stari, to je bilo prilično dobro. Nisam imao pojma da zna svirati
glasovir”, rekao je Brandon.
“Izvanredna je”, tiho sam odvratio gledajući je kako se spušta s
pozornice. Tati me gurnula laktom i namignula mi.
Konobarica je pozvala Grace da dođe do nje. “Milijun si puta
bolja od većine koji nastupaju na večeri otvorenog mikrofona.”
Povukao sam je u zagrljaj i razdragano joj se nasmiješio. Gledala me
s osmijehom na licu. Lice joj je bilo crveno poput paprike. Poljubio
sam je u nos. “Park Washingtonova trga?”
Nasmijala se. “Toliko je bilo očito?”
“Pa da. Ne ide ti zadavanje tragova, ali ipak je zabavno. Žestice
prije polaska?”
Konobarica nam je natočila rundu viskija i onda smo na putu u
park na cesti kupili hot dog. Bili smo prilično pijani, a tek je bilo
jedan popodne. Bojao sam se da ću ako ne pojedemo mnogo više od
hot doga kad sve ovo završi morati nositi Grace natrag u dom.
“Baš se dobro zabavljam. Drago mi je da si ovo organizirala”,
rekao sam joj. Stvar je bila u tome da smo se Grace i ja mogli
zabavljati i slažući rublje, a Tatiana i Brandon su uvijek bili
zainteresirani za sve što bismo isplanirali. Odlično smo se slagali.
Kad smo stigli u park Washingtonova trga, sjeli smo ispod našeg
stabla. Brandon je zapalio džoint i svi smo ga podijelili. Stavio sam
glavu Grace u krilo. “Ne mogu zamisliti bolji način za provođenje
srijede.” Zijevnuo sam.
“Znaš, Graceland je ovo znala raditi za brata i sestre kod kuće”,
rekla mi je Tati.
“Ma da?” pogledao sam u Grace.
“Da, da nam prođe vrijeme”, odvratila je Grace odsutno. “Ali,
zapravo, ovaj put je malo drukčije.” Zastala je i duboko udahnula.
“Htjela sam da se okupimo da vam kažem da sam upala na
poslijediplomski studij. Ostajem na Newyorškom sveučilištu!”
Slavodobitno je dignula ruke u zrak.
“Dragi Bože!” Ustao sam i podignuo je, pa je zavrtio u krug. “Baš
sam sretan zbog tebe!”
No nije mi promaknulo da je Tati vrlo tiha i da Brandon to ne
zamjećuje. I Grace je to vidjela.
Kad sam je spustio, okrenula se prema njima. “Zar niste sretni
zbog mene?”
Tati je slegnula ramenima. “Valjda. Da, Grace, sretna sam zbog
tebe.” Ustala je i zgrabila torbu. “Slušajte, Brandon mora pisati
seminar, a ja se moram naći s Pornsakeom u vezi onoga s
orkestrom.”
Nešto je preletjelo Graceinim licem. “Znači i službeno ideš?”
“Pa, ti si upala na poslijediplomski. Zašto ti to smeta?” upitala je
Tati sarkastično.
“Ne smeta mi. Čak i ne sviramo isto glazbalo. Zašto bi mi
smetalo?”
“Čini se da ti ipak malo smeta. Premda nisam sigurna zašto. Ti si
ta koja ga je odbila.”
 “Nisam ga baš odbila.”
“Kupio ti je gudalo od 1100 dolara, Grace.”
“Pa?”
Namršteno sam se obratio Tati. “Ide na poslijediplomski. Zato
ne ide u Europu s Pornsakeom.”
“Ne, čeka tebe, Matte. Kad se vratiš u New York.”
“Tatiana!” Brandon ju je prekorio.
“Što? Pa, istina je.”
“Idem na poslijediplomski studij jer želim viši stupanj. Ti
slobodno tumaraj s Pornsakeom idućih godinu i pol Europom. Baš
me briga.”
Grace se okrenula i odjurila prema stolovima za šah. Okrenuo
sam se prema Tati, bijesan što je uništila Graceinu veliku objavu i
cijelo poslijepodne. “Nisam prisilio Grace da ostane u New Yorku,
ako to misliš.”
“Vas dvoje ne možete biti razdvojeni cijelu godinu, premda bi
putujući orkestar za nju bio suludo dobra prilika i vrhunsko
iskustvo.”
Pogledao sam u Brandona pa opet u Tati. “Misliš li da vas dvoje
možete biti razdvojeni tako dugo?”
“Naša je veza čvrsta, Matte. Brandon i ja možemo provesti pet
minuta odvojeni i ne poludjeti, za razliku od vas.”
“Ako vam je veza čvrsta, zašto se onda ne udaš za njega?”
“Ma daj Matte, odrasti. Koliko ti je, pet godina?”
“Bez razmišljanja bih oženio Grace. Eto koliko nam je veza
čvrsta.” Odvratio sam pogled i vidio Grace na drugoj strani parka
kako igra šah s niskim čovjekom sijede kose.
Tati se namrštila i ispružila ruku. “To mi zvuči kao izazov.”
 “O čemu to pričaš, Tati?” rekao je Brandon, iznenada priseban
kao da ga je napušenost prošla.
“Daj začepi, Brandone.” Pogledala me. “Misliš da ne bismo to
učinili?”
Nasmijao sam se. “Ne znam, Tati, čini mi se da se Brandonu
ideja baš i ne sviđa.”
Okrenula se prema Brandonu, koji je stajao iza nje širom
otvorenih očiju. “Oženio bi me, zar ne? Mislim, stvari koje smo
učinili...” Znakovito je podignula obrve.
“Pa... valjda.”
Ponovno se okrenula prema meni i rekla: “Vidiš, Matte. Ti samo
pričaš.”
Ispružio sam ruku. “Kladim se da ćemo to učiniti prije vas.”
“Vrijedi.” Prostrijelila me pogledom.
“U što se uopće kladimo?”
“Gubitnik kupuje bračnom paru jednu noć u gradu”, rekla je.
Potvrdili smo okladu rukovanjem. “Vrijedi”, rekao sam, iako bih
to učinio i da smo se kladili u ništa.
 16. TREBAO SAM TI REĆI

MATT

Ostavio sam Tati i Brandona kraj stabla i krenuo prema Grace s

novom misijom na umu. Sjeo sam na fontanu pored klupe i popušio
cigaretu čekajući da završi partiju šaha. Otpuhivao sam kolute dima
u zrak i razmišljao kako ću je nagovoriti da se uda za mene.
Moram je još više napiti.
Grace je došetala do mene sa smiješkom na licu. Laknulo mi je
jer je izgledala kao da ju je napetost od maloprije prošla.
“Tko je to bio?” upitao sam.
“Orvin. Tip koji mi je napravio gudalo.”
“Ono koje ti je Pornsake kupio?” Naškubio sam nos.
“Hoćeš li prestati s time?”
“Što ti je starac dao?”
“Broj tipa iz benda koji svira negdje u Allenovoj ulici. Traže
violončelista i mogla bih zaraditi par dolara. Jesu li Tati i Brandon
otišli?”
“Jesu.”
Grace je djelovalo razočarano, kao da se nadala da će se ova
stvar s Tati ispuhati dok njezina partija šaha završi. “Dobro, idemo
onda.”
“Čekaj, nisi još vidjela kako preskačem vijaču, zar ne?” U mojoj
pijanoj glavi tako sam je trebao pridobiti i nagovoriti je da se uda za
mene. Briljantan plan.
“Što? Ne preskačeš vijaču.”
“Preskačem. Vidiš li one cure tamo? Upoznao sam ih prije dva
dana. Sredio sam ih.”
“Ne vjerujem ti.”
“I ne trebaš mi vjerovati. Dokazat ću ti.”
Krenuli smo prema curama, a cura koja je skakala prišla nam je
kad me uočila. Podbočila je ruku na bok i rekla: “O da, Matty, Matty
skakač je ovdje”
Pogledao sam u Grace. “Vidiš?”
Oči su joj bile velike poput kovanica. Rastegnuo sam se,
dodirnuo prste na nogama i nagnuo se ustranu. Grace je umirala od
smijeha.
“Nećeš valjda...” počela je.
“O da, nego što da hoću. Samo me gledaj.”
Pripremio sam se. Dvije su djevojke počele vrtjeti užad, a ja sam
načinio savršenu zvijezdu prema centru i počeo skakati. Bio je to
riskantan potez. Samo sam ga jednom uspio izvesti, ali znao sam da
je vrijeme za velike stvari. Radio sam sve što su cure pjevale: “Matty,
Matty, okreni se. Matty, Matty, dodirni pod. Matty, Matty, pokaži
cipelu.”
Skakutao sam na jednoj nozi.
“MattyMatty, to je to. Matty, Matty, popni se.”
Skakao sam više kako se užad brže vrtjela. Grace je bila u
deliriju.
“Matty, Matty, pomoli se. Matty, Matty, ugasi svjetlo. Matty,
Matty, reci laku noć”
Prestale su pjevati i uže se sve brže vrtjelo dok me ta dva derišta
nisu sredila pa sam se spotaknuo. Grace se toliko smijala da mi se
učinilo da ne diše, bila je crvena poput rajčice.
Djevojčice su pljeskale zajedno s malom publikom koja nas je
okružila. Izbacio sam prsa, puhnuo u nokte i obrisao ih u majicu.
“Nije loše, ha?”
“Pun si iznenađenja”, rekla je Grace, dolazeći do daha.
“I bit ću ih pun... zauvijek.”
“Gdje si to naučio?”
“Prošlo sam ljeto bio savjetnik u ljetnom kampu.”
“Ah da! Sveti Matthias.”
“Zapravo sam dobio otkaz.”
“Zašto?”
“Ne želiš znati”, rekao sam.
“Zapravo želim, posebice jer su te otpustili s posla gdje se radi s
djecom. To je odmah znak za uzbunu.”
“Za sve je bila kriva Clara Rumberger. Također savjetnica.
Njezina mama, Jane, bila je direktorica.”
“I što se dogodilo? Ulovili su te kako se hvataš s Clarom?”
“Ne baš. Zapravo sam se sviđao Jane.”
“Mami?” lice joj se sledilo.
Kimnuo sam, svake sekunde sve posramljeniji.
“Što si učinio, Matte?”
“Moglo bi se reći da je Clara ulovila mene i svoju mamu u... vrlo
nezgodnoj situaciji u kuhinji kampa nakon što su se svjetla ugasila.”
“O. Moj. Bože. Svinjo jedna.” Udarila me u ruku. “Ne mogu
vjerovati da si se zapalio za stariju ženu. I zašto su te otpustili?”
“Izgleda da je Clara zaprijetila da će reći tati, Janeinom mužu,
osim ako me ne otpuste.”
 “Bila je udana?”
Podignuo sam ruke kao da se branim. “Rekla mi je da se
rastaju.”
“Čovječe, Tati bi te zadavila da ovo čuje.”
“Dobro si me podsjetila. Što je bilo ono maloprije s vama?”
Krenuli smo natrag prema našem stablu i putem razgovarali.
“Ne znam. Ljuta je jer misli da se zbog tebe nečega odričem.”
Uhvatio sam je za ruku i okrenuo je prema sebi. Pogledala me i
brzo odvratila pogled. “Pogledaj me, Grace. Odričeš li se nečega zbog
mene?”
“Ne.” Nije oklijevala.
“Nikad ne bih htio da se tako osjećaš. Sama si rekla da smo
mladi i da bismo trebali napraviti sve što nam je suđeno.”
“A što je to?” šapnula je.
“Nisam siguran, ali znam da ću prihvatiti praksu, a ti bi trebala
otići s Pornsakeom, ako želiš. Poslijediplomski neće nikamo pobjeći,
na njega možeš ići i poslije.”
“Dan želi putovati godinu i pol, Matte. Isplanirao je turu. Dugo
je štedio i pripremao se.”
“Dobro...”
“To znači da se nas dvoje toliko dugo ne bismo vidjeli.” Od same
mi se pomisli na to smučilo. “Ali ako smatraš da bi to trebala učiniti
nakon što diplomiramo, onda to i učini.” Trepnula je, odmahnula
glavom i pogledala u tlo. “To je to? To je tvoje mišljenje? ‘Idi, Grace,
otiđi na više od godinu dana i sretno’?”
Srce mi je udaralo kao da će mi izletjeti iz prsa. “Je li tvoja
potraga za blagom gotova?”
“Mijenjaš temu?”
“Idemo nešto popiti i popričati”, predložio sam joj.
 “Da, Matte, jer pijani uvijek donosimo odlične odluke.”
“Dođi”, rekao sam. “Imam ideju.”
Pronašli smo kafić u kojem smo proveli ostatak poslijepodneva.
Ali umjesto da smo razgovarali, alkoholom smo ubili pitanja o našoj
budućnosti... o nama. Grace je na džuboksu odabrala deset pjesama i
zahtijevala da ostanemo dok sve ne završe. Kad je počela posljednja,
već smo bili dobro naroljani.
“Pijana si?” promumljao sam.
“Jesi li ti, Matthiase?”
‘“Oram te negdje odvesti, ‘kej, Gracie?” vukao sam je spotičući se
prema izlazu iz kafića i krenuo prema podzemnoj. Histerično smo se
smijali pokušavajući održati ravnotežu bez dodirivanja rukohvata u
podzemnoj. Ostali putnici nisu bili oduševljeni našom zabavom.
Izašli smo u središtu grada i hodali nekoliko blokova. “Gle,” rekao
sam upirući prstom u gradsku vijećnicu, “trebali bismo se odmah
totalno jebeno vjenčati, Grace! To je jedina stvar koja SVE ovo može
učiniti boljim.” Zgrabio sam je za ramena i pogledao ravno u oči
obasjane srećom - ili možda pijanstvom. “Jesi za?”
“Superiška ideja, Matte.”
Ne znam kako, ali uspjeli smo ispuniti svu potrebnu
dokumentaciju i iskeširati pedeset dolara. Matičarka, iznervirana
crvenokosa žena nam je rekla: “Trebate svjedoka, a radim još samo
četrnaest minuta. Bolje vam je da požurite.”
“Čekajte”, rekao sam. “Samo malo.” Vratio sam se nekoliko
minuta poslije s beskućnikom koji je rekao da se zove Gary Busey8.
Morao sam mu platiti deset dolara.
Ceremonija je bila gotova za minutu. Mislim da sam rekao,
“Uzimam”, kao i Grace, i onda smo se nespretno poljubili.
Gary Busey je pročistio grlo iza nas. “Dajte vas dvoje, nabavite si
sobu.” Zagrlili smo ga i otrčali u zahod isprati ruke od njegova mirisa
po salami. Kad sam izašao, Grace me čekala u hodniku. Ispružio sam
ruku. “Gospođo Shore, mogu li zamoliti za ovaj ples?”
“Da, mužu, bila bi mi čast.”
Nekoliko smo minuta plesali naokolo poput budala i nakon toga
smijući se izašli iz zgrade. Uhvatili smo podzemnu prema East
Villageu, a onda sam osam blokova nosio Grace na ramenima, sve do
studentskog doma gdje smo se jedući tortilja čips u boravku
naposljetku onesvijestili.

DARIA ME PRODRMALA. “Matte? Što vas dvoje radite ovdje?”

Pogledao sam prema njoj i žmirnuo. Glava mi je pucala, a mala
mi je stolna svjetiljka na zadnjem stolu boravka probijala lubanju
poput lasera. ”Sranje”, rekao sam s jednom rukom na glavi, a
drugom na trbuhu. Doživio sam mamurluk svih mamurluka.
Okrenuo sam se i ugledao Grace onesviještenu na otrcanom
kauču pokraj mene. “Grace.” Stresao sam je, a ona je zajaukala i
ispustila bolan zvuk, cvileći poput ranjene životinje.
Daria nam je pomogla ustati i napokon smo se uputili prema
našim sobama. Cijelo sam jutro proveo na zahodskoj školjki
povraćajući prije nego što sam se ponovno onesvijestio.
Poslije sam otišao do Graceine sobe i našao otvorena vrata. “Sve
u redu?” upitao sam ulazeći u sobu.
“Da, uđi”, rekla je.
Pronašao sam je kako leži na podu, lica priljubljena na prljavi
tepih. Bila je blijeda sa zelenkastom primjesom.
Ljuljao sam se na ulazu, suzdržavajući se da ne povratim i
pridržavajući se za stol. “Sigurno si dobro?”
“Jao”, rekla je, zvučeći poput E. T.-ja. Ispružila je kažiprst prema
meni i rekla: “Eliote, nazovi kući.”
 Slabašno sam se zahihotao, stavio ruku na čelo i presavio se.
“Sranje, ne nasmijavaj me, glava me ubija.” Prešao sam na drugu
stranu sobe, sjeo na krevet i stavio glavu među koljena. “Ubili smo se
sinoć.”
“Jebeno smo se vjenčali, Matte.” Raširila je krvave oči kako bi
istaknula što je rekla.
“Znam.” Premda dio mene dosad nije bio posve siguran.
Pogledao sam se u zrcalo na suprotnom zidu. Kosa mi je stršila
na sve strane, a na bijeloj je majici bila mrlja za koju nisam imao
pojma kako se tamo stvorila.
“Sranje”, rekla je.
“Što?”
“Što ćemo učiniti? Je li to bilo uopće službeno?”
Pokazao sam joj na prst, gdje sam stavio prsten od omota za
žvakaću gumu. Podignuo sam svoj prst s jednakim prstenom. “Čini
se...”
“Čekaj. Jesi li rekao nanu-nanu9 kad si mi stavio prsten?”
upitala me. Skrušeno sam se nasmiješio i kimnuo. “Dragi Bože, ne
mogu vjerovati da si to učinio zbog oklade, Matte! Koji ti je vrag?”
“Čekaj malo, molim? Kako znaš za okladu?”
“Tati je svratila jutros i umirala je od smijeha dok sam ja dušu
ispustila rigajući. Rekla je da je blefirala i nije mogla vjerovati da si to
doista učinio. A ja nisam imala pojma, hvala lijepa.”
“Kuja”, šapnuo sam. “I dalje nam duguje izlazak.”
“Baš si seronja.”
“Čekaj malo. Stajala si kraj mene, Gary Busey nam je bio
svjedok, i rekla si ‘uzimam’. Nisam te ni na što prisilio.”
Sjela je i uhvatila se za glavu. “Bila sam jebeno naroljana,
Matte.”
 “Grace, čekaj, smirimo se i legnimo na krevet.”
“Ne. Nema šanse. Moramo smisliti kako poništiti to vjenčanje. I
to danas.”
“Sutra ga možemo poništiti. Idemo pod tuš i vratimo se u krevet,
okej?” Sjedila je i nekoliko sekundi se trljala po glavi. “Ili, i to je samo
ideja... možda ga ne moramo poništiti?”
U šoku me pogledala. “Molim? Zar si poludio?”
Ton njezina glasa bio je poput noža u moje srce. Nije htjela ni
razmisliti o toj ideji. Naravno, nije to bio baš idealan način da se
vjenčamo, ali ponašala se kao da joj se sama ideja braka sa mnom
gadila.
“Želiš sve od mene, Grace, i onda se ovako ponašaš? Kao da je
brak sa mnom najgora moguća stvar na svijetu? Zašto jednostavno
ne odeš u Europu s Pornsakeom? Kakve veze uopće ima? Ionako smo
mladi i trebali bismo učiniti sve što želimo. Nije li to ono što uvijek
govoriš?”
“Znaš što? I trebala bih učiniti sve što želim. Tati ima pravo;
možda odbijam odličnu priliku kako bih ostala ovdje i čekala tebe.
Možda na kraju i odem s Pornsakeom.” Čim je to izgovorila, osjetio
sam kako smo se oboje napeli. Čekao sam da se okrene prema meni,
da se ispriča, da sve povuče. Ali okrenula se. Nije me htjela ni
pogledati. “Ostavi me na miru, ne mogu se sada baviti tobom.”
Bijesno sam se dignuo s kreveta. “Ne brini. Više se nikada nećeš
morati baviti sa mnom.” Izletio sam iz njezine sobe i zalupio vratima.
Nije mi bilo jasno što se dogodilo, ali kao da mi se u jednoj minuti
srušio cijeli svijet.
Čekao sam cijeli dan u nadi da će se doći ispričati.
Nije došla.
Čekao sam još jedan dan, odupirući se želji da se sam ispričam.
Treći sam dan gurnuo dokumente za poništenje braka ispod
Graceinih vrata, samo kako bih je potaknuo da priča sa mnom. Te
sam je noći kroz zid čuo kako plače, a onda je na violončelu tri sata
svirala Bachovu suitu. Zaspao sam uhom prislonjen o zid.
I dalje ništa. Nismo razmijenili ni riječ.
Dani su se pretvorili u tjedan. Tjedan u tjedne. Nismo
razgovarali. Nisam je ni vidio. Bio sam izbezumljen od očaja. Kad bih
čuo da se vrata njezine sobe otvaraju ili zatvaraju, svim sam se silama
morao suzdržati da ne izjurim na hodnik, zgrabim je i kažem, Koji
kurac radimo jedno drugome?
 17. PRIPADAMO JEDNO DRUGOME

GRACE

Nismo razgovarali tjednima i sve sam to vrijeme bila bolno

svjesna prolaska vremena. Matt je za šest dana odlazio u Južnu
Ameriku.
Užasno sam smršavjela nakon svađe i stalno sam se osjećala
slabo i bolesno. Nisam se mogla usredotočiti ni na što, čak ni
razmišljati o ikakvu društvenom životu.
Tati se duboko ispričala što je djelomice bila odgovorna za ono
poslijepodne koje je donijelo kraj za mene i Matta. “Vjerojatno je
tako i najbolje. Ionako nisi htjela biti poput Jacki Reed, zar ne?”
Jacki Reed bila je djevojka s kojom sam išla u srednju školu i
čiju sam priču pričala prijateljima kao upozorenje. Jacki Reed se za
ručkom u kantini često hvalila svojim dečkom studentom negdje u
Nevadi. Dugo nijedna maturantica nije vjerovala da taj tip uopće
postoji. Jacki se uvijek ponašala kao da su njih dvoje toliko napredni
jer su u vezi na daljinu - kao da je to značilo da mu je tako draža. Čak
je takvu vezu nazvala kraticom - VND - premda sam joj rekla da ne
može izmisliti kraticu baš za sve jer ljudi neće znati o čemu govori.
Kad smo maturirale, upisala se na neko usrano sveučilište u Nevadi
samo kako bi mu bila blizu, iako je upala i na Yale. Dva mjeseca
poslije frajer ju je napucao. Sad živi kod kuće i radi u slastičarnici
Dairy Queen. Svi smo bili uvjereni da je ispala totalna budala.
Ali sirota je naivna djevojka vjerojatno samo bila zaljubljena.
Nije to bila Tatina krivnja, a ni krivnja priče o Jacki Reed. Matt i
ja smo se raspali jer su se oko nas počeli zatvarati zidovi. Predavši mi
dokumente za poništenje braka, dokazao mi je da nije bio sto posto u
tome kako je govorio. Vjerojatno je shvatio isto što i ja: išli smo
različitim putovima.
Diploma se približavala i mnogo sam vremena provodila u sobi,
ispunjavajući obrasce za stipendije i skrivajući se od svih. Matt me
jednom pokušao zaustaviti na hodniku, ali sam ga ignorirala. Poslije
sam požalila kad sam vidjela da mi je pred vratima ostavio sendvič.
Jela sam ga i plakala.
Cijeli sam tjedan ignorirala hrpu pošte na stolu jer sam znala što
je u jednoj od omotnica.
Bila je obična, s mojim imenom i adresom napisanim majčinim
rukopisom. Standardna bijela omotnica ničim ne sluti na dobro.
Podignula sam je i zagledala se u nju. Povratna adresa na prednjoj
strani bila je zamućena, kao da je netko po njoj prolio vodu. Kad sam
pročitala pismo, shvatila sam da su to možda bile njezine suze.
Jednog sam je jutra napokon odlučila otvoriti.

Draga Graceland,
Strašno mi je žao što ti ovo nisam mogla osobno reći, ali
jednostavno nemamo dovoljno novca za avionsku kartu da na ljeto
dođeš kući. Tvom je bratu trebao nov školski ruksak, a sestrama ove
godine nismo uopće kupili novu odjeću za školu. Sve se raspada.
Kako da ti ovo kažem? Ne mogu više trpjeti opijanje tvoga oca.
Rastajemo se i živjet će s tvojim stricem, a ja ću se s tvojim bratom i
sestrama preseliti k baki dok ne budemo mogli stati na vlastite
noge.
Znam da te otac voli i neizmjerno smo ponosni na tebe. Ne
želimo da ti ovo bude teret. U ovome ti trenutku jednostavno ne
možemo pomoći, a mislim da si nećemo moći priuštiti ni dolazak na
tvoju promociju. Molim te, pokušaj razumjeti. Uvijek si bila
neovisna, a mi smo mislili da ionako ne bi htjela da dolazimo.
Uvijek si se snalazila sama, Grace, i ponosni smo zbog toga. Volimo
te. Kad si budeš mogla priuštiti, dođi nas posjetiti i možeš
prespavati na bakinu kauču.
Moram ti također reći da nam je trebao novac za tvoju sestru i
popravak njezina zuba pa smo prodali glasovir i neke tvoje stvari
za koje sam mislila da ih više ne želiš. Volimo te. Budi dobra kao i
do sad.
Voli te mama

Malo je reći da sam bila histerična. Nisam mogla prestati

plakati. Kako su mogli? razmišljala sam. Kako su me mogli napustiti
zbog svojih pogrešaka? Nisam imala ni auto ni novac od kojeg bih
živjela, a moja je majka ponovno iskoristila sestrin zub kao izliku,
nakon što sam joj za njega dala pola studentskog zajma. Gdje je taj
novac uopće nestao? Bila sam tako potištena da nisam mogla ni
razmišljati o tome.
U drugoj je omotnici bila obavijest ureda za studentske
financijske usluge da dugujem još osamsto dolara za smještaj.
Sjedeći u kutu sobe, lica mokrog od neprestanog plakanja,
razmišljala sam o svemu što bih mogla učiniti. Mogla bih odraditi
nekoliko glazbenih gaža, ali to bi mi donijelo jako malo novca.
Spustila sam glavu na koljena i jecala. Mogla bih prodati
violončelo. Mogla bih otići kući, živjeti na bakinu kauču i zaposliti se
u Dairy Queenu. Mogla bih odustati.
Iznenada sam čula Mattov glas. “Dušo?” promrmljao je i otvorio
vrata moje sobe. Tri tjedna nisam čula njegov glas.
“Dobro sam, Matte.”
Prišao mi je. “Što se dogodilo?”
Ne podižući pogled pružila sam mu dva suzama natopljena
papira. Pročitao ih je u tišini i sjeo kraj mene.
“Mogu ti pomoći.”
 “Ne.”
Prešao mi je palcem po obrazu, zaustavljajući suze. “Imam
dovoljno novca da to pokrijem.”
“Ne, Matte. Pitat ćeš tatu, a ja ne želim da me on opet izvlači iz
problema.”
“Neću pitati oca. Prodao sam fotografiju. Htio sam ti reći, ali nisi
jebeno razgovarala sa mnom.”
“Mislila sam da smo prekinuli.” Ustala sam, otišla do stola i
zgrabila dokumente za poništenje braka. Bacila sam mu ih. “Rastao
si se od mene.”
Matt je brzo složio avion od papira i bacio ga kroz otvoreni
prozor. “Ovime te proglašavam svojom bivšom ženom. Pa što onda?
Koga briga. To ništa ne znači.” Buljila sam u njega.
“Neće biti tako jednostavno, zar ne?” rekao je.
“Treba mi vremena.”
“Nemamo ga mnogo.”
Sjela sam na prozorsku dasku, gledala u osamljeno drvo u
dvorištu i ljuljala se naprijed-natrag. “To je moj problem. Vrijeme.”
Okrenula sam se prema njemu. “Koju si fotografiju prodao?”
“Jednu na kojoj si ti. Prvog dana kad smo se upoznali. Onu na
kojoj podižeš gumb s poda. Gospodin Nelson ju je odabrao za
studentsku galeriju i prodala se prvi dan. Na karticu za cijenu u šali
sam napisao tisuću dolara, misleći da je nitko neće kupiti. To je tvoj
novac koliko i moj. Želim ti ga dati.” Pogled mu je bio iskren i nježan.
Napokon smo razgovarali i dobro sam se osjećala.
“Nije moj.”
Pa, kao bivša supruga...” Počeo se smijati. “Možda smo još bili
vjenčani kad se fotografija prodala. Tko bi znao?”
I ja sam se morala nasmijati. “Bili smo vjenčani nekoliko dana.
Ali ipak, bilo bi pola-pola.”
 “Okej, dobro. Uzet ću drugih petsto dolara i onda ti ih dati kao
naknadu za svih onih milijardu puta kad si mi pozirala.”
“Rado bih se svemu ovome nasmijala, ali trenutačno sam
preljuta na svoje roditelje. Ne mogu vjerovati da se ponašaju kao da
ih ne želim na svojoj promociji”, rekla sam.
“To je njihov način da se osjećaju manje krivima.”
“Sjebat će me takvim pritiskom.”
“Neće.” Odjednom se uozbiljio. “Ne, neće. Čim prestaneš tako
razmišljati i uvidiš kako si nevjerojatna, sva ta ogorčenost koju
osjećaš prema njima pretvorit će se u zahvalnost. Govorit ćeš: “Drago
mi je da moje roditelje nije bilo briga jer sam zbog toga postala ovako
jebeno genijalna.”
Puštajući da se njegove riječi slegnu, nekoliko sam trenutaka
sjedila u tišini. Znala sam na što misli. “Da, valjda. Jednog ću dana
reći, ‘Hvala, mama i tata. Jebeni idioti.’ ”
“Točno tako!” pobjedonosno je rekao Matt.
“Hvala, Matte.”
“I drugi put” rekao je, ustao i krenuo prema vratima. “Hej,
možeš li malo ostati ovdje? Moram odjuriti po nešto.”
“Okej.”
Brzo se vratio s krafnama, sokom od naranče, malim pojačalom i
električnom gitarom koju sam prepoznala kao Brandonovu. Ležala
sam na krevetu pa sam se okrenula na stranu, podbočivši glavu
rukom i gledala kako se Matt mota po sobi. Stavio je tri krafne posute
šarenim mrvicama na tanjur i dodao mi ih zajedno s bočicom soka od
naranče. Nije rekao ni riječ, samo mi se nasmiješio. Bilo je rano, ali u
sobi je već bilo vruće i zagušljivo.
Skinuo je cipele i majicu na Smithse i bacio je na mene. “Možeš
je nositi ako želiš.”
“Matte...”
 “Zašto ne, voliš nositi moje majice.”
To je bilo točno. Skinula sam se u donje rublje i navukla Mattovu
majicu. Od njegova sam se mirisa odmah osjećala toplo i ugodno.
“Vidiš? Već je bolje”, rekao je. Kimnula sam.
Nosio je samo crne traperice i remen koji sam mu darovala, a
dok je šetao po sobi, novčanik na lančiću njihao mu se naprijed-
natrag.
Čučnuo je pored pojačala, uključio ga u zidnu utičnicu i
pogledao me. Oči su mi opet bile pune suza. “Dobro si?”
Kimnula sam. Nisam plakala zbog pisma, novca ili fotografije;
plakala sam jer me ubijala pomisao da Matt odlazi, makar na samo
nekoliko mjeseci. Odlazi za tjedan dana. Bit će pola svijeta daleko, a
ja ću ostati za njim, plačući jer sam premlada da bih se svega odrekla
ili da bih od njega tražila da se svega odrekne. Plačući što ga nisam
upoznala poslije, kad bi imalo smisla da se vjenčamo i kad se nijedno
od nas ne bi prestrašilo.
Lice mi je bilo natečeno od suza dok sam gledala kako sjeda na
drveni stolac i stavlja zeleno-bijeli Telecaster na bok. Jednom je
udario po žicama i pogledao me kao da provjerava što mislim. Nije
bilo glasno; bio je to savršen, čist zvuk. Nikad ga prije nisam vidjela
da svira ili da pokušava svirati, ali nešto mi je u tom trenutku postalo
posve jasno. Matt je vježbao... za mene.
“Prije nego što počnem, htio bih da znaš da mi je žao.”
“I meni je žao”, odgovorila sam mu istog trenutka.
“Možemo li se, molim te, vratiti na staro?”
“Ali što ćemo sa...”
“Grace, možemo li uživati u zajedničkom vremenu koje nam je
ostalo?”
“Da.” Briznula sam u plač.
 Odsvirao je jedan ton i odmah sam znala da svira Hallellujah.
Još sam jače zaplakala.
Pjevao je nježno i besprijekorno, a ja sam ga zadivljeno gledala,
toga predivnog mladića koji je bosonog i gol do pasa sjedio preda
mnom, posve usredotočen na sviranje. Kad je završio, posljednji je
put prstima prešao preko žica i pogledao me. Grcala sam u suzama.
Osmijeh mu je bio pun sažaljenja i tuge, ona vrsta osmijeha
rezervirana samo za trenutke kad osoba zna da ne može reći ništa što
bi popravilo stvar. Odlazio je. A ja ga nisam mogla zaustaviti.
Uzdrhtala glasa rekla sam mu da je predivno svirao i pitala ga
kako je naučio pjesmu. Rekao mi je da je Brandon katkad dolazio u
PhotoHut pa ga je zamolio da ga poduči. Vježbao ju je bez prestanka
još od koncerta Jeffa Buckleyja kako bih je napokon čula uživo.
 18. BILI SMO ZALJUBLJENI

GRACE

Posljednji su tjedni semestra proletjeli, a pritisak Tati i Dana da

se priključim orkestru iz dana u dan bio je sve veći. Nisam popuštala.
Na prvu etapu putovanja, u Francusku, išli su tek početkom
kolovoza tako da sam bar dio ljeta mogla provesti s Tati. Matt je
odlazio već na početku lipnja, odmah poslije diplome.
Jednog dana, dok smo jele sendviče pored fontane u parku
Washingtonova trga, Tati mi je rekla: “Ako Matt ostane u Južnoj
Americi i nakon ljeta, trebala bi se pridružiti turi.”
“Kao prvo, neće ostati duže od tri mjeseca. A kao drugo, idem na
poslijediplomski studij i to je razlog zbog kojeg vam se nisam
pridružila. Znaš to.”
“Kako ćeš ga platiti?”
“Ostajem u domu preko ljeta za malo novca dok si ne pronađem
gaze.
“Dan je rekao da ćemo dobro zarađivati. Uvijek možeš uštedjeti
pa poslije otići na poslijediplomski.”
“Ne. Ne mogu. Ne mogu jednostavno otići s vama lutati
Europom godinu i pol. Zašto to stalno spominješ?”
“Smiri se, Grace. Kvragu, uvijek se uzrujaš oko toga. Možeš si
zaribati život zbog tipa ako želiš”, promrmljala je.
Nisam to više mogla slušati. Ustala sam i otišla.
 Dotrčala je za mnom, pa sam joj rekla sve što mislim. “Misliš da
se nerviram? Jer ne želim pobjeći i pridružiti se Danovu cirkusu?
Moram li te podsjetiti da ga donedavno nisi podnosila? I otkad ga
zoveš Dan?”
“Žao mi je što Matt odlazi i što ćeš biti očajna.”
“Uopće nije stvar u tome.” Iako je bila.
“Danu je stvarno stalo do tebe. Stalo mu je do svih nas. On je
kupio onu Mattovu fotografiju jer je znao da vam treba novac.”
“Molim?” U šoku sam je gledala, posve preneražena. “Zašto me
želiš povrijediti kad znaš da mi je već ionako teško?”
“Ne želim te povrijediti. Želim da učiniš pravu stvar za sebe, a ne
za sebe i Matta. Izgleda da on radi ono što je dobro za njega.”
Stajale smo na ulazu u podzemnu. “Moram ići, Tati.” Sjurila sam
se niz stubište i ušla u prvi vlak koji je stigao, vozeći se satima da
razbistrim glavu.
Kasno poslijepodne sjedila sam ispred Orvinove zatvorene
trgovine, nadajući se da ću razgovarati s njime, kad se iznenada
pojavio Dan.
“Grace, Orvin je zatvoren nedjeljom”, rekao mi je.
“Da, vidim.”
Pozorno me gledao i nježno mi se osmjehnuo. “Mogu li sjesti?”
“Naravno.”
“Želiš o nečemu razgovarati?”
“Ne.”
“Jesi li vježbala?”
“Naravno.” Posljednje što mi je trebalo bio je Dan u svojoj
profesorskoj ulozi. Okrenula sam se i znakovito ga pogledala. “Zašto
si kupio onu fotografiju?”
Nije ni sekunde zastao. “Jer mi se svidjela.”
 “To je vjerojatno bio najviši plaćeni iznos za studentski
umjetnički rad. Ikada. U povijesti fakultetske umjetnosti.”
“Grace, znaš da sam uvijek iskren. Fotografija je predivna i
uvjeren sam da će Mattov rad jednog dana vrijediti mnogo.”
“Nisi je kupio jer si znao da trebamo novac?”
“Nikako.” Male nevine laži. “Hoćeš li mi reći što te muči?”
Odmahnula sam glavom i pogledala u njegovo krilo u kojem je
bio nekoliko preklopljenih papira. “Je li to nova glazba?”
“Zapravo ne, ovo je papirologija za promjenu prezimena.
Vjerovala ili ne, mogao sam ga podnositi dok sam radio kao profesor,
ali kao skladatelj i dirigent, treba mi novo prezime.”
“Znači, promijenit ćeš kako se zoveš? Tek tako?”
“Da, čak sam pitao oca što misli o toj ideji, jer sam mislio da će
se uvrijediti, ali rekao je da mu je drago da će prezime završiti s
njime. Promijenit ću ga iz Pornsake u Porter.”
“Daniel Porter. Dobro zvuči.”
“Pa, hvala ti, Graceland.”
Iznenada mi je lice zapuhnuo vrući zrak autobusa u prolazu.
Osjetila sam mučninu i zatvorila oči.
“Jesi li dobro, Grace?”
“Imam osjećaj da ću povratiti.” Već sam u sljedećem trenutku u
obližnju kantu za smeće povraćala parizer i raženi kruh koje sam
pojela s Tati u parku.
Dan me milovao po leđima i tješio me. “Izbaci sve iz sebe... tako
je.”
Naposljetku sam se uspravila. “Isuse, bilo je odvratno.” Obrisala
sam usta. “Bolje da idem kući, osjećam se usrano.”
“Sve će biti u redu, Grace. Preživjet ćeš to što sad prolaziš”,
povikao je za mnom dok sam išla prema domu.
 “Hvala, profesore.” Podignula sam ruku i nastavila.
“Zovi me Dan!”

DOK SU DANI jurili kraj mene, pokušala sam upamtiti svaki

trenutak s Mattom. Kad nisam bila s njim, željela sam biti. Jednog je
dana nakon predavanja u moju sobu donio ribicu. “Kupio sam je da ti
pravi društvo dok me ne bude. Zove se Jeff Buckley.”
Nasmijala sam se, nagnula se i poljubila ga. “Hvala ti, baš si
drag.” Ono što sam doista htjela je da mi Matt pravi društvo.
Dan diplome provela sam s Mattom i njegovim ocem i
pomajkom. Nakon ceremonije otišli smo na večeru te natrag u
Mattov dom gdje smo ostali nekoliko dana. Nije me ispuštao iz vida.
Četvrti lipnja, dan prije Mattova odlaska, otišao se cijepiti za
put, a ja sam svratila u svoj najdraži kafić u East Villageu na kavu.
Sjedila sam za šankom i gledala kroz prozor kad sam načula
vlasnikovu kći, koja je radila kao konobarica, kako mrmlja o “groznoj
tragediji.” Plakala je u očevu naručju. Starija je žena hipijevska
izgleda prišla i obrisala drveni šank. “Jesi li čula?”
Odmahnula sam glavom.
“Pronašli su mu tijelo.”
Nisam znala o čemu govori.
Duboko je uzdahnula. “Jadan čovjek, stalno je visio ovdje.”
“Tko to?”
“Buckley.”
Stavila sam ruku na srce. “Jeff Buckley?”
“Točno taj. Zgodan dečko. Nevjerojatno talentiran i mlad.”
Oči su joj se stisnule i tužno je odmahnula glavom.
“Što se dogodilo?” jedva sam progovorila.
 Prestala je čistiti i odsutno zurila kroz prozor. Glas joj je bio
dubok i nesiguran, na rubu suza. “Utopio se u Mississippiju u
prokletim čizmama. Nestao je i upravo su mu pronašli tijelo na obali.
Stalno sam ga viđala kako šeće ovdje u kvartu.”
Zajecala sam, preplavljena tugom za nekime koga nisam ni
poznavala, ali s kime sam se dugo osjećala silno povezanom. Tada
sam prvi put u životu doista pomislila da je sve prolazno. Je li to
život? pitala sam se. Satima možeš biti opterećen nevažnim,
bezveznim sranjima i onda umrijeti plutajući u rijeci, napuhana tijela
izbačenog na obalu poput smeća, poslije čega te samo zakopaju i
zaborave?
Prvi put kad umre netko mlad i pun života - netko tko ti je uzor,
netko kome se osjećaš blizak - to te iskustvo tako pogodi da nikad
više nećeš biti isti. Jebote, svi ćemo umrijeti, nitko ne zna kada i
nitko ne zna kako. Takve ti misli prolaze glavom. I u tom trenutku
shvatiš koliko malo kontrole imaš nad vlastitom sudbinom. Nemaš je
od trenutka kad se rodiš; ne možeš odabrati roditelje i, osim ako se
ne odlučiš ubiti, ne možeš odabrati svoju smrt. Jedino što možeš
učiniti je odabrati osobu koju voliš, biti dobar prema drugima i
učiniti svoje brutalno kratko vrijeme na Zemlji što ugodnijim.
Napustila sam kafić očiju zamagljenih od suza i preslaba da
dovršim kavu. Konobarica nije dopustila da platim, vjerojatno jer
nije mislila da će me vijesti toliko potresti. “Ja častim, dušo.”
Zahvalno sam kimnula i trčala cijelim putem do doma. Kad sam
ispred zgrade ugledala Matta, bacila sam mu se na prsa i ponovno
zajecala.
“Grace, što ti je?”
Obrisala sam suze i šmrklje u njegovu majicu i jecajući mu rekla
vijest. “Jeff... Buckley... je... mrtav.”
“Oh, dušo, u redu je.” Pomilovao me po leđima i zanjihao. “Ššš,
ne brini, nabavit ćemo ti drugu ribicu.”
Odmaknula sam se i pogledala ga. “Ne. Pravi Jeff Buckley.”
 Lice mu je posivjelo. “Sranje. Kako?”
“Utopio se prije nekoliko dana. Danas su mu pronašli tijelo.”
“Strašno.” Držao me na prsima i osjetila sam kako mu srce brzo
udara.
“Znam. Ne mogu vjerovati”, odvratila sam kroz suze.
Ali istina je bila da nisam bila tužna zbog Jeffa Buckleyja koliko
zbog Matta i sebe. Zbog nas. Zbog kratkog vremena koje nam je
ostalo.
Da te zamolim, bi li ostao?
Kao da je znao o čemu razmišljam. Sagnuo se i poljubio me
jednom u svaki obraz, a onda u čelo, bradu i usta. “Nedostajat ćeš
mi.”
“I ti meni”, rekla sam kroz suze.
“Grace, hoćeš li učiniti nešto za mene?”
“Bilo što.” Pitaj me da pođem s tobom. Reci da ćeš ostati. Reci
da ćeš me oženiti. Ovog puta ne zbog oklade.
“Idemo se tetovirati.”
“Može”, rekla sam začuđeno. Nije baš bilo ono što sam
očekivala, ali u tom bih trenutku učinila sve što bi tražio od mene.
Oboje smo krasopisom dali tetovirati dvije riječi. Moje su išle
preko stražnje strane vrata, a Mattove preko prsa, točno preko srca.
Ja sam odabrala riječi za njega, a on za mene, napisali smo ih na
komad papira i predali dvojici majstora za tetoviranje. Nismo znali
koje su dok ih nismo vidjeli na svojoj koži. Bila je to naša inačica
krvne zakletve.
Dok su nas tetovirali, pogledavali smo se i smješkali jedno
drugome. Zanimalo me o čemu razmišlja. Bezbroj mi je puta rekao
da mu je stalo do mene, ali kao da mi još nije bilo dovoljno. Nije
moglo biti dovoljno kad sam znala da idućeg dana odlazi.
 Moja je tetovaža bila prva gotova i pogledala sam u zrcalo da
vidim što je Matt odabrao. Natpis je bilo malen, sladak i ženstven i
svidio mi se i prije nego što sam ga pročitala. Pogledala sam bolje i
vidjela riječi: Zelenooka tigrica.
“Savršena je!” ciknula sam. Matt se zadovoljno smiješio,
pokušavajući ne gledati svoju tetovažu.
Kad je i njegova tetovaža bila gotova, znatiželjno je pogledao u
ručno zrcalo. “'Samo pepeo.’ Je li to Leonard Cohen?”
“Da. Znaš je?”
“Kako ono ide cijeli citat?”
Trudila sam se ne zaplakati, ali tijelo me izdalo. Majstori
tetovaže su otišli i na trenutak nas ostavili same. Matt je ustao sa
stolca i oprezno me zagrlio, privijajući me na prsa pokraj previjene
tetovaže.
“'Poezija je samo dokaz života. Ako ti se život rasplamsa, poezija
je samo njegov pepeo.”’
Zario je glavu u moju kosu. “Moj se život rasplamsao.”
Da, ali koliko dugo?
Iako su još trebale zacijeljeti, te sam noći valjda tisuću puta
poljubila riječi na njegovim prsima, a on je ljubio stražnji dio mog
vrata i govorio koliko će mu nedostajati njegova zelenooka tigrica. Na
to bih ga nazvala sladunjavcem pa bismo se smijali i zatim bih ja opet
plakala.
Sljedećeg je jutra Tati otišla po tatin Chrysler da odveze Matta
na aerodrom. U međuvremenu je Matt jurio naokolo pokušavajući
sve što nije uzimao sa sobom spakirati da pošalje u Los Angeles.
“Zašto šalješ sve svoje stvari natrag kući? Možeš ih jednostavno
ostaviti u mojoj sobi.” Ležala sam na trbuhu na njegovu krevetu i
gledala kako mahnito juri po sobi.
“Jer te ne želim opterećivati svojim sranjima.”
 “Želim se opterećivati tvojim sranjima.”
Zastao je i pogledao me. “Bolje je ovako.”
“Ali vraćaš se?”
“Da, ali nadam se da ću dotad imati posao i da ću moći živjeti u
pravom stanu. Ne vraćam se u New York da bih opet živio u domu.”
“Dom je za prvostupnike. Dok se vratiš, ja ću biti u drugom
domu”, promrmljala sam u jastuk.
“Tim više. Ne želim da moraš seliti moje stvari kad ih
jednostavno mogu poslati u Los Angeles i dobiti ih poslije.” Bio je
frustriran.
“Neće te biti samo nekoliko mjeseci, Matte. To je velika
gnjavaža.”
“Tako je, ali nikad ne znaš.”
Ovo nije bio dobar trenutak za frazu poput “nikad ne znaš.”
“Dođi”, rekla sam.
Prevrnula sam se na leđa i raširila ruke prema njemu. Nosila
sam njegovu omiljenu haljinu. Bacio je pogled preko ramena i oči su
mu se odmah smekšale. Prilazeći mi, nasmijao se onim svojim
slatkim, seksi osmijehom. Kad se nagnuo da me poljubi, zaustavila
sam ga prije nego što su mu usne dotaknule moje i šapnula: “Bi li
ostao da te zamolim?”
Trznuo se unatrag i prekrižio ruke na prsima, nagnuvši glavu na
stranu. “Bi li me zamolila?” U svakoj mu se crti lica vidjela
frustracija.
Ležeći tako pod njim nikad se nisam osjećala ranjivijom. Htjela
sam ga pitati da ostane, ali kako bih mogla biti tako sebična? Da sam
tražila to od njega, bi li me manje volio, ako me uopće i volio? Nisam
mu mogla oduzeti san kako bih uljepšala svoj. Ne bih to učinila. Ne
bih nikad uništila ono što smo stvorili.
 “Odgovori mi. Bi li jebeno tražila od mene da odbijem ovu
priliku?”
Nisam htjela da to učini, ali morala sam znati bi li to učinio. “Bi
li ostao da to zatražim?”
Zategnuo je vilicu i teško je disao. Kroz stisnute je zube jedva
protisnuo: “Da, ali bih te zbog toga mrzio. Hajde, pitaj me. Samo
daj.” Osjećala sam se kao da mi se ruga. Počela sam plakati. “Reci mi
da jebeno ostanem ovdje i radim u PhotoHutu dok si ti na
poslijediplomskom studiju. Hajde.”
Odmahnula sam glavom, ali nisam mogla izgovoriti ni riječ.
Sagnuo se i čvrsto mi uhvatio lice, bijesno se zagledavši u moje
oči. “Isuse Kriste, Grace, ovo nije zbogom. Ovo je 'vidimo se'. Reci
mi, molim te, da to možeš podnijeti. Reci mi da možeš.”
Sada sam već hiperventilirala. Bio je bijesan, ali sam mu u izrazu
lica ispod tog bijesa ipak mogla vidjeti ljubav.
“Nismo ništa obećali jedno drugome”, šapnula sam. “Žao mi je
što sam to spomenula. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, okej?
Ovo je samo ‘vidimo se'.”
Kimnuo je. “Tako je.”
Rekao si mi da sam tvoja, a ti moj.
Šmrcajući sam ga pitala: “Hoćeš li voditi ljubav sa mnom?”
Učinio je to, slatko i nježno i prepuno osjećaja, a ja sam plakala dok
me poslije dugo držao u naručju, iako ni približno dovoljno dugo.
Nekoliko sati poslije odvezli smo se na aerodrom JFK. Tati je
ostala u autu dok sam pratila Matta prema ulazu u avion.
“Nazvat ću te čim budem mogao.”
“Okej. Gdje ćeš biti?”
“Najprije na sjeveru Bolivije.” Velika mu je torba visjela na
ramenu, ali ju je odložio i zagledao se u cipele. “Grace, ne znam točno
u kakvoj ćemo zabiti boraviti. Možda se neko vrijeme nećemo moći
čuti, ali pisat ću ti i smislit ćemo kako da se čujemo.” Pogledao me u
oči dok smo pokušavali zapamtiti naša lica. “Grace, Pornsake je
kupio onu fotografiju.” Trepnula sam. “Znam. Zašto si dosad čekao
da mi kažeš?”
“Mislio sam da trebaš znati. On je dobar tip.”
“Baš lijepo od tebe. I od njega”, rekla sam sarkastično.
“Nisam htio da saznaš da sam znao, a da ti nisam rekao.”
“Okej”, razumjela sam. Matt nije htio za sobom ostaviti ništa
neriješeno.
Na razglasu se začuo posljednji poziv na ukrcavanje. “Vrijeme
je.” Raširio je ruke i skočila sam mu u zagrljaj kao da sam pokušavala
skočiti u njega da me uzme sa sobom, kao slijepog putnika u njegovu
srcu. Snažno me stisnuo i dugo me tako držao. “Vidimo se, Grace.”
Razdvojili smo se i udaljili. “Vidimo se poslije, Matte.” Nasmijao
se i krenuo. Prije nego što je nestao u avionskome mostu, okrenuo se,
izvadio nešto iz džepa i podignuo. “Samo da znaš, ukrao sam ovo!”
Bila je to vrpca na kojoj vježbam violončelo. Nasmijao se i
nestao.
Ljubav mog života je otišla.
 19. ŠTO NAM SE DOGODILO?

GRACE

Dan nakon Mattova odlaska otišla sam na audiciju za mjesto

violončelista u grunge bendu u malu dvoranu pokraj Allenove ulice u
East Villageu. Glazba im je bila slična Nirvaninoj, zaraznih brzih
ritmova i bučnih, vrištavih refrena. Zamišljala sam da ćemo završiti
na kanalu VH1 i da ću imati čudesnu karijeru rock violončelistice,
gostujući kod svih poznatih bendova u New Yorku. Osjećala sam kao
da napokon slijedim svoj san.
Držala sam se za sebe, dobro svirala, mnogo vježbala i na kraju
tjedna dobila honorar. Za tri sam noći zaradila sto dvadeset dolara.
Stvari su obećavale i jedva sam čekala da sve ispričam Mattu.
Prvi me put nazvao tjedan i pol nakon odlaska. Vježbala sam u
sobi kad mi je Daria pokucala na vrata i povikala: “Grace! Matt je na
telefonu u dnevnom boravku.”
Potrčala sam niz stube, odjevena samo u njegovu majicu i staro
donje rublje. Nije me bilo briga - bila sam jebeno uzbuđena.
“Halo!” zadihano sam se javila.
“Jebote, ovaj će me poziv stajati sedamdeset dolara.”
Uzbuđenje mi je malo splasnulo nakon takvog pozdrava. “Oh,
žao mi je.”
“Nema veze. Bože, toliko ti toga moram ispričati.”
“Reci.”
 “National Geographic u rujnu pokreće televizijski kanal. Otvorit
će se mnogo novih radnih mjesta, a ja sam već ostavio odličan dojam
na Elizabeth.”
“Tko je Elizabeth?”
“Glavni fotograf projekta. Odlična je i osobno me odabrala za
praksu kad mi je vidjela mapu. Nisam ni znao.”
Htjela sam ga pitati koliko Elizabeth ima godina i je li lijepa.
“Baš mi je drago zbog tebe, Matte.”
Nekome je u pozadini viknuo “Dolazim odmah!”
“Hej, Gracie, tri sam se sata autobusom vozio do telefona. Ovdje
nema ničega, pa ne znam kad ću te opet uspjeti nazvati.”
“Okej, nema problema.”
“Moram ići. Sljedeći bus kreće ubrzo i čeka samo mene. Hej,
nedostaješ mi.” Posljednji je dio zvučao tako usputno da mi se
želudac bolno stisnuo.
“I ti meni. Vidimo se.”
“Bok.” Poklopio je i to je bilo to.
Ne zbogom. Ne zbogom. Nikad ne kaži zbogom.
Zurila sam u bosa stopala i razmišljala kako me uopće nije pitao
što ima novoga kod mene. Nisam mu stigla ispričati ni o gažama s
bendom.
Tati je stajala kraj mene, prekriženih ruku naslonjena na okvir
vrata. “Gdje su ti hlače?”
“Matt me zvao.”
“Pretpostavila sam. Planiraš li se odjenuti? Došla sam po tebe za
ručak. Onda mi možeš sve ispričati.”
“Aha.”
“Hajde.” Glavom je pokazala prema vratima.
 “U redu”, rekla sam. “Sendviči?”
“Sve je bolje od ramen tjestenine.”
Idući smo se mjesec Tati i ja svake srijede nalazile na ručku.
Početkom srpnja pitala me jesam li se čula s Mattom, na što sam joj
odgovorila da nisam.
“Kako to da nije zvao?”
“Možda me nije bilo u domu kad me zvao. Ne znam, čini se da je
usred ničega. Teško je posložiti sve te stvari. Sigurna sam da je
dobro.”
Kad sam se tog dana vratila kući, ljetna mi je savjetnica na vrata
zalijepila omotnicu s porukom, Bravo, Matte! Ispričala sam joj sve o
Mattovoj praksi jer je studirala fotografiju na Tischu, a i uvijek bih je
pitala je li možda nazvao dok me nije bilo.
Otvorila sam je i pronašla članak iz časopisa o fotografiji. Na
naslovnici bila je fotografija Matta kako fotografira ženu koja
fotografira samu sebe u zrcalu. U naslovu je pisalo: “Ljepota iza
fotoaparata.”
Teško sam progutala i pokušala se oduprijeti mučnini koju sam
osjećala čitajući o mladoj, predivnoj Elizabeth Hunt koja je postajala
zvijezda National Geographica. A onda sam, na samom kraju članka,
pročitala tri rečenice koje su mi zauvijek promijenile život.

Hunt ističe da se njezino partnerstvo s Matthiasom Shoreom,

obećavajućim mladim talentom iz Tischove umjetničke škole
Newyorškoga sveučilišta, pokazalo kao plodan savez. Sljedeći im je
zadatak šestomjesečna ekspedicija na obalu Australije gdje će
proučavati Veliki koraljni greben i način na koji velike bijele psine
iskaču iz mora dok love. “Matt i ja oduševljeni smo ovom prilikom i
uzbuđeni što ćemo svoje partnerstvo odvesti na novu razinu”, izjavila
je Hunt.
 Bili smo nevjerojatno mladi, a život nam je već donio gomilu
zapleta i izazova. Ali jesam li morala prihvatiti ovo što sam upravo
pročitala a da ne pokušam saznati više?
Nema šanse.
I dalje ošamućena, odmah sam nazvala Alethu. “Halo, Aletha,
Grace je.”
“Drago mi je što te čujem, draga. Kako si? Sve u redu?”
“Dobro”, odgovorila sam hladno. “Zanimalo me jeste li se čuli s
Mattom?”
“O, da, dušo. Baš sam jučer razgovarala s njim.”
Kao da sam dobila udarac u trbuh. Zašto nije i mene nazvao?
Doslovce sam spavala kraj telefona u dnevnom boravku.
“Razgovarali ste? Što je rekao?”
“Svi smo ponosni na njega. Već mu odlično ide, a tek je počeo.”
“Da, čula sam”, rekla sam ledenoga glasa.
“Ništa ne može usporiti Mattovu karijeru i otac mu je posebno
ponosan. Znaš koliko Mattu to znači.”
“Ah, predivno.” Glas mi je svakom sekundom bio sve tiši. “Je li
me možda spomenuo?”
“Rekao je da svima koji pitaju kažem da je dobro.”
Svima?
“Pa... ako se čujete s njim idućih dana, možete li mu reći da me
nazove?”
“Da, naravno, Grace. Zove svaki tjedan, pa ću mu svakako reći.”
Zove svaki tjedan?
Završila sam razgovor s Alethom i otrčala natrag u sobu, jedva
uspijevajući probaviti sve informacije koje sam upravo dobila.
Elizabeth Hunt... šest mjeseci Australije... Tjedni razgovori s
mamom...
 Još su tri dana prošla, a od Matta ni glasa. Izvukla sam se iz
kreveta, preumorna da bih plakala i pretužna da bih jela. Otišla sam
u dnevni boravak i nazvala Tati.
“Halo?”
“Grace je.”
“Hej, što ima?”
“Možeš li doći?”
“Odmah krećem.” U glasu mi je osjetila bol.
Petnaest minuta poslije uletjela je u moju sobu. Dala sam joj
članak o Mattu i Elizabeth. Nije ništa rekla dok ga je čitala. Samo je
odmahivala glavom i ponudila mi cigaretu. “Dobro sam, Tati.”
“Ne pretjeruj, Grace.” odvratila je.
“Ne pretjerujem.” Dotad sam napokon prestala plakati. “Samo
reci Danu da sam za. Idem s vama na turneju.”
Tati mi se oduševljeno nasmiješila. “Odlično. Nećeš požaliti.”
 20. SJETIO SI SE...

GRACE

Sadašnjost je naša. Na nama je da iskoristimo ovu sekundu, sada

i ovdje, ovaj trenutak prije sljedećega. To je jedini besplatan dar koji
nam svemir nudi. Prošlost nam više ne pripada, a budućnost je samo
fantazija, nikad zajamčena. No sadašnjost nam pripada. Jedini način
da ostvarimo tu fantaziju jest da prihvatimo ovaj trenutak.
Dugo sam bila zatvorena i nisam si dopuštala zamišljati
budućnost jer sam i dalje bila zaglavljena u prošlosti. Iako je bilo
nemoguće, pokušavala sam ponovno stvoriti ono što smo Matt i ja
nekad imali. Nisam htjela ništa drugo, samo sam njega mogla
zamisliti.
Orvin mi je jednom rekao da je vrijeme životna valuta. A
propustila sam toliko vremena. Pomisao na izgubljeno vrijeme
pomogla mi je shvatiti da moram nastaviti, da nikad neću ponovno
imati ono što sam imala s Mattom. Morala sam odžalovati našu vezu
i nastaviti sa životom.
Tako sam si barem rekla.
Dva mjeseca prije živjela sam u gustoj magli žaljenja. Živjela
sam, ali nisam ništa osjećala. U zrcalu bih zurila u nove bore, čudeći
se odakle su došle. Gubila sam sve više vremena, svakog dana
ponavljajući istu stvar, jedva prisutna u vlastitu životu. Nisam ni
pokušavala prekinuti taj krug u potrazi za nečim smislenim.
Sve dok jednog dana u podzemnoj nisam ugledala Matta.
 I sve se promijenilo. Sve je opet bilo u boji, svaka slika jasna i
oštra.
Posljednjih je petnaest godina bol zbog toga što nam se dogodilo
naizmjence jačala i slabjela.
Mnogo sam se puta pokušavala prisiliti da ne mislim na njega,
ali previše me toga podsjećalo na našu vezu.
Ako ga ikad ponovno vidim, mislila sam da će pogledati ravno
kroz mene, poput duha iz prošlosti. Tako sam se zbog njega osjećala
onog ljeta poslije koledža: kao netko tko više ne postoji.
Ali kad sam ga vidjela na postaji, pogled mu se zaustavio na
mojim očima. Istog me trenutka prepoznao i na licu sam mu vidjela
samo čuđenje. Kao da prvi put vidi izlazak sunca na oceanu. Dok je
moj vlak nestajao u tunelu, lice mu je preplavio očaj i shvatila sam da
našoj priči nedostaje dio. Što je bilo iza tog očaja? Što mu se
posljednjih petnaest godina dogodilo da ga je natjeralo da trči po
peronu mašući za vlakom, očiju prepunih čežnje?
Morala sam dobiti odgovor. Znala sam gdje bih mogla pronaći
Matta, ali bilo me strah potražiti.
“Gospođo Porter?”
“Da, Eli?” Pogledala sam u velike plave oči jednog od mojih
starijih trombonista dok sam sa stola micala papire s notama. Bili
smo u prostoriji za sviranje srednje škole u kojoj sam podučavala.
“Znate li što je Craigslista?”
Nasmiješila sam se. “Naravno. Nisam tako stara, Eli.”
Zarumenio se. “Znam da niste.” Djelovao je nervozno. “Pitam jer
sam vam neki dan kad ste podignuli ruku da zavežete kosu vidio
tetovažu.” Zastao je i čekao.
“Nastavi”, znatiželjno sam rekla.
“ ‘Zelenooka tigrica.’ To piše, zar ne?”
Kimnula sam.
 “Netko vas je tako zvao?”
“Da, netko koga sam poznavala.” Puls mi je odmah ubrzao.
Kamo smjera s ovim pitanjima?
Iz džepa je izvukao presavijeni papir.
“Sjećate li se kad smo bili na turneji s bendom i tamo je bila ona
djevojka iz Southwesta koja je svirala tubu?”
“Naravno.” Nisam imala pojma o čemu priča.
“Pa, učinilo mi se da smo se povezali, ali nitko nije ništa
poduzeo. Uglavnom, išao sam vidjeti je li mi ostavila kakvu poruku
preko Izgubljenih veza na Craigslisti i pronašao sam ovo.”
Rasklopio je papir i dodao mi ga.

Zelenookoj tigrici:
Upoznali smo se prije gotovo točno petnaest godina, kad sam
selio stvari u sobu doma za studente četvrte godine Newyorskog
sveučilišta, pokraj tvoje.
Zvala si nas prijateljima na brzaka. Volim misliti da smo bili
više od toga.
Živjeli smo isključivo od uzbuđenja pronalaženja sebe kroz
glazbu (bila si opsjednuta Jeffom Buckleyjem), fotografiju (nisam te
mogao prestati snimati), druženje u parku Washingtonova trga i
sve čudne stvari koje smo radili da zaradimo. Više sam o sebi
naučio te godine nego ikada.
No na kraju se ipak sve raspalo. Ljeto nakon diplome izgubili
smo kontakt, kad sam za National Geographic otišao u Južnu
Ameriku. Kad sam se vratio, nije te bilo. Dio se mene još pita nisam
li te previše pritiskao nakon vjenčanja...
Nisam te ponovno vidio do prije mjesec dana. Bila je srijeda.
Ljuljala si se na petama i čekala vlak F, balansirajući na onoj
debeloj žutoj crti uzduž perona podzemne. Prekasno sam shvatio da
si to ti. A onda si nestala. Ponovno. Izgovorila si moje ime, vidio
sam ti na usnama. Pokušao sam snagom volje zaustaviti vlak, samo
da bih te pozdravio.
Pošto sam te vidio, kao da su svi osjećaji i sjećanja iz mladosti
navrli natrag i većinu sam mjeseca razmišljao o tvom životu.
Možda sam poludio, ali bi li otišla sa mnom na piće da popričamo o
posljednjih petnaest godina?
M

(212)-555-3004

Usta su mi bila otvorena u šoku dok sam treći put čitala tekst.
“Gospođo Porter, je li pismo za vas? Znate li tu osobu M?”
“Da”, odgovorila sam uzdrhtaloga glasa. Oči su mi se počele
puniti suzama. Ispružila sam ruke i zagrlila ga. “Hvala ti.”
“Baš fora. Nisam bio siguran da te objave ikad uspijevaju. Dobro
da imate tu tetovažu. Hoćete li nazvati tipa?”
“Mislim da hoću. Slušaj, Eli, stvarno cijenim ovo što si učinio, ali
moram ići. Mogu li to uzeti?” Podignula sam papir.
“Naravno, vaše je.” Zahvalno sam mu se nasmiješila, očiju punih
suza, zgrabila stvari i požurila stubama na ulazu u školu kako bih
nazvala Tati.
Odmah se javila. “Halo?”
“Hej, jesi li slobodna?”
“U salonu sam”, odvratila je. Nedugo nakon diplome Brandon je
prekinuo s Tati. Istog je trena izjurila, ošišala se na kratko i obojila
kosu u crno. Petnaest je godina kao podsjetnik imala istu frizuru.
Nakon Brandona nije bila u ozbiljnoj vezi, osim one sa svojom
frizerkom.
“Možemo li se tamo naći?”
 “Naravno. Što se događa? Zašto zvučiš tako čudno?”
“Ne zvučim.” Teško sam disala.
“Dobro, dođi ovamo.”
Sjećate li se brzog hodanja? Kratkotrajne mode vježbanja
osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. To je neobičan način
hodanja takvom brzinom da vam se izdižu bokovi. Zapravo je i dan-
danas olimpijski sport.
Šest sam blokova do salona prehodala tako brzo da bih sigurno
osvojila zlatnu medalju.
Banula sam kroz vrata i ugledala Tati na prvom stolcu u jednom
od onih crnih salonskih plašteva. Kosa joj je bila prekrivena
ljubičasto-crnom bojom i omotana u celofansku kapu, a frizerka joj je
masirala ramena.
“Procesuira se”, rekla je Tati, pokazujući prema glavi.
“Bok”, pozdravila sam frizerku. “Mogu te zamijeniti.”
Djevojka se nasmiješila i otišla, a ja sam stala iza Tati i počela joj
masirati ramena.
“Hej, lakše malo, ruke su ti pregrube”, zacviljela je.
“Daj, umukni. Moram razgovarati s tobom.”
“Što čekaš onda.”
“Želi se naći sa mnom.”
“O čemu pričaš?” Rekla sam Tati da sam vidjela Matta u
podzemnoj, ali to je bilo još prije dva mjeseca.
“Pročitaj ovo”, pružila sam joj komad papira.
Trenutak poslije čula sam da je šmrcnula.
“Plačeš li?” upitala sam je.
“Vjerojatno me pucaju hormoni. Baš tužno. Zašto u ovoj poruci
zvuči kao da se ne sjeća svega?”
 “Ne znam.”
“Moraš ga nazvati, Grace. Moraš odmah otići kući i nazvati ga.”
“Što da mu kažem?”
Ispipaj situaciju da vidiš o čemu je riječ. Ovo mi zvuči kao stari
Matt, obzirno i dubokoumno.”
“I meni zvuči tako.”
Skočila je sa stolca, pogledala me i pokazala na vrata. “Pođi
odmah.”
 21. TRAŽIO SAM TE U SVIMA

MATT

Jednog utorka, nekoliko tjedana nakon što sam na Craigslisti

objavio poruku za Grace, iz podzemne sam išao prema svojoj zgradi,
kad me nazvao nećak i pitao hoću li sponzorirati njegovo natjecanje u
trčanju. Obožavao sam to dijete i drage sam volje pristao, a baš kad
sam mislio poklopiti, javila se njegova majka.
“Matthiase, Monica je.”
“Bok. Kako je Alexander?”
“Odlično. Radi ko konj i kao i obično zasjenjuje sve ostale
partnere. Znaš kakav je.”
“I te kako”, rekao sam, s primjesom gorčine. “A ti? Kako je život
na Beverly Hillsu?”
“Ne seri, Matthiase.”
“Što je, Monica?”
“Elizabeth me nazvala da mi kaže da će ona i Brad dobiti dijete.”
Moja bi šogorica mogla dobiti nagradu za najveća muda.
“Da. Jasno mi je. Imam privilegiju s to dvoje idiota raditi svaki
dan.”
“Bila mi je kao sestra osam godina, Matthiase. Ne misliš li da
imam pravo znati?”
Nasmijao sam se. “Niste baš bile frendice, tako da zvuči prilično
apsurdno kad je nazoveš sestrom. A i ona je mene ostavila, sjećaš
se?”
 “Jer si seronja. Ne bi te bila ostavila da nisi još patio za Grace.”
“Grace nije imala baš nikakve veze ni s mojim brakom, niti s
razvodom.”
“Da, baš. Elizabeth je rekla da se nikad nisi riješio njezinih
fotografija.”
“Nikad se ne rješavam nijedne svoje fotografije. Zašto bih?
Fotograf sam. Grace je bila predmet mnogih mojih ranijih radova.
Elizabeth to zna bolje od ikoga. Zašto uopće vodimo ovaj razgovor?”
“Htjela sam biti sigurna da će dobiti naš dar.”
“U tome ti može pomoći pošta. Još živi u našemu starom stanu.
Onom kojeg sam se odrekao kako bi mogla živjeti s novim dečkom i
praviti djecu s njim.”
“Mužem.”
“Ciao, Monica. Pozdravi Alexandera u moje ime.”
Poklopio sam, duboko udahnuo i deseti se put tog tjedna čudio
koji se kurac dogodio s mojim životom.
Kad sam došao na posao, pronašao sam Scotta kako u sobi za
odmor pije kavu.
“Jesi li dobio kakav odgovor na onu objavu?” upitao me.
“Ne, samo se nekoliko ljubaznih gospođa javilo i ponudilo da
budu moja zeleno oka tigrica.”
“Stari, koji je tvoj problem? Iskoristi situaciju. Vjerojatno je
nikada neće vidjeti, ali to ne znači da je ona jedina zelenooka tigrica
na svijetu.” Znakovito je zatreptao.
“U tome i je stvar. Na putu ovamo razmišljao sam o svom
životu.”
“O joj.”
“Ne, slušaj. Moja prva djevojka Monica i ja bili smo u toj glupoj
vezi u kojoj smo samo pokušavali impresionirati jedno drugo i sve
ostale.”
“Bili ste mladi. Pa što?”
“Isto je bilo s Elizabeth, barem isprva. Moja je veza s Monicom
postavila temelje braku s Elizabeth. Kad bi stvari postale ozbiljne,
nijedno se od nas nije moglo nositi s njima. S Grace nije bilo tako.
Nikada. S njom je uvijek bilo stvarno.”
“Postoje i druge Grace.”
“Ne postoje, čovječe. Govorim ti. Samo sam je upoznao u krivo
vrijeme. Prošlo je petnaest godina i još mislim na nju. Bio sam
oženjen za drugu ženu, predivnu i pametnu, ali s vremena na vrijeme
i dalje bih razmišljao o Grace i o tome što bi bilo da smo ostali
zajedno. Vodio bih ljubav sa svojom ženom i mislio na Grace. Koliko
je to sjebano?”
“ ‘Vodio ljubav’? Baš slatko, Matte.” Nacerio se na rubu da
prasne u smijeh.
“Ne pametuj mi.”
“Samo ti kažem da je vrijeme da počneš ševiti. Previše je
vremena prošlo. Nema više vođenja ljubavi. Liječnikove preporuke.”
Pljesnuo me po ramenu i izašao.
Poslije tog tjedna u moj je odjeljak svratila Elizabeth. Sjedio sam
zavaljen u stolac i igrao Angry Birds.
“Matte?”
Pogledao sam u nju i vidio da nosi lepršavu trudničku haljinu,
miluje trbuh i pritom izgleda poput Majke Zemlje. Elizabeth je bila
lijepa na običan način. Jednostavne crte lica, obična smeđa kosa i
preplanula koža tijekom cijele godine.
Ružnom ju je činila njezina osobnost i laka izdaja našeg braka.
“Što ima?”
“Zar te ne čeka milijarda fotki koje bi trebao obraditi?” Ponovno
sam se usredotočio na kreštave ptice. “Gotov sam. Predane su.”
 Krajičkom oka zamijetio sam da je poput strogog roditelja
stavila ruku na bok. Gubila je strpljenje. Nije me bilo briga. “Nisi ih
mogao najprije meni pokazati?”
Najprije sam pogledao u nju, pa spustio pogled na telefon.
“Prilično si se razbahatila, Lizzy.” Nikad je nisam tako zvao. “Sad
misliš da si mi šefica?”
“Matte, jedva mogu tolerirati ovaj razdor među nama.”
“Razdor?” nasmijao sam se i nagnuo na stolcu. U ruci mi je
iznenada zazvonio telefon. Poziv s nepoznatoga lokalnog broja na
Manhattanu. Podignuo sam prst prema Elizabeth, ušutkavajući je.
“Halo?”
“Matte?”
Bože.
Njezin glas, njezin glas, njezin glas, njezin glas.
Elizabeth me i dalje bijesno gledala. Podignula je ruke u zrak i
rekla: “Možeš li poslije nazvati tu osobu? Pokušavam razgovarati s
tobom.”
“Pričekaj, Grace”, rekao sam.
“Grace?” Elizabeth je razjapila usta.
Pokrio sam slušalicu. “Odjebi i pusti me na miru.”
Stavila je ruku na drugi bok. “Ne idem odavde.”
Maknuo sam ruku sa slušalice. “Grace?”
Bože, došlo mi je da se jebeno rasplačem.
“Možeš li pričekati dvije minute? Obećajem da ću te odmah
nazvati.” Mislio sam da ću povratiti.
“Ako nije dobro vrijeme...”
“Ne, ne. Odmah ću te nazvati.”
“Okej”, nesigurno je odvratila.
 Poklopili smo. “Dakle, viđaš se s Grace?” Nešto je u njezinu tonu
odavalo zadovoljstvo, a oči su joj govorile, Naravno da se viđaš.
Duboko sam udahnuo kroz nos. “Ne viđam se s njom. Ovo nam
je bio prvi razgovor u petnaest godina i ti si ga upravo pokvarila.”
“Na poslu si, Matte. Ovo ti je radno mjesto.”
“Jesi li to i Bradu rekla prije nego što si ga pojebala u
kopiraoni?” ravnodušno sam odvratio. Osjećao sam se kao da mi je
netko zario nož u prsa i sad krvarim. Svake sam se sekunde osjećao
sve slabijim. “Ne osjećam se dobro. Možeš li me ostaviti na miru,
molim te?” Oči su mi se punile suzama. Zbunjeno se zarumenjela.
“Ja... Matte...”
“Ne znam što želiš reći, ali što god da je, nije me briga, Elizabeth.
Uopće. Ni najmanje.” Slegnuo sam ramenima. Okrenula se i otišla.
Na mobitelu sam ušao u nedavne pozive i nazvao Gracein broj.
“Halo?”
“Žao mi je zbog onoga.”
“U redu je.”
Duboko sam udahnuo. “Bože, stvarno ti je dobro čuti glas,
Grace.”
“Da?”
“Kako si?”
“Dobro. Prošlo je... mnogo vremena, Matte.”
“Da. Istina, zar ne?” Zvučala je pomalo uplašeno. Kao i ja.
“I čime se sada baviš? Gdje živiš? Jesi li udana?”
“Nisam udana.”
Čim je to rekla, želudac kao da mi se razmotao iz čvora. Hvala
Bogu.
“Živim u zidanicama na Zapadnom Broadwayu u SoHou.”
 “Zezaš me. Ja živim u Woosterovoj ulici.”
“Oh. To je stvarno blizu. Radiš li i dalje za časopis?”
Znala je da radim za časopis? “Da, ali sad više za TV kanal. Ne
putujem toliko kao prije. Što je s tobom? I dalje sviraš violončelo?”
Glavom mi je proletjelo sjećanje na Grace kako u našoj domskoj sobi
svira violončelo odjevena samo u donje rublje na cvjetiće. Prozorsko
svjetlo tako ju je obasjavalo da sam morao pritisnuti gumb aparata i
slikati dok je svirala. Još sam negdje imao te fotografije. Sjećam se da
sam odložio aparat i prišao joj te pratio udubljenja iznad njezine
slatke male stražnjice. Pogriješila je notu i počela se smijuljiti. Sad
sam se pitao hoću li ikad više čuti to smijuljenje.
“Ne profesionalno. Predajem glazbeni u srednjoj školi.”
“Zvuči izvrsno.” Zbunjeno sam pročistio grlo. Htio sam joj reći
da zvuči drukčije, nekako sjetno, netipično za Grace, ali te sam misli
zadržao za sebe.
Prošlo je nekoliko trenutaka neugodne tišine. “Pretpostavljam
da si vidjela objavu.”
“Da, baš lijepo od tebe...” Oklijevala je i duboko uzdahnula. “Kad
sam te vidjela, nisam znala što da pomislim.”
“Da, hm... objava je bila pucanj u mraku, valjda.”
“Imao si odličnu karijeru. Pratila sam te pomalo.”
“Jesi li?” Grlo me boljelo, a u glavi mi je počelo nabijati. I
odjednom sam bio jako nervozan. Zašto je pratila moju karijeru?
“Je li Elizabeth...”
“Trudna?” ispalio sam. Zašto sam to rekao? I kako uopće zna za
Elizabeth? Htio sam joj sve reći, ali iz usta su mi izlazile samo
pogrešne riječi.
“Matte.” Još jedna duga, neugodna pauza. “Stvarno me zbunilo
kad sam te vidjela, a onda i ona objava...”
“Elizabeth nije...” započeo sam, ali me prekinula.
 “Drago mi je da smo se čuli. Mislim da je bolje da prekinem.”
“Kava? Želiš li, možda, koji put na kavu?”
“Hm, nisam sigurna.”
“Okej.” Još neugodne tišine. “Nazoveš me ako se predomisliš?”
“Svakako.”
“Grace, s tobom je sve u redu, je li? Mislim, dobro si? Moram
znati.”
“Dobro sam”, šapnula je i prekinula.
Sranje!
Elizabeth je odabrala baš taj trenutak da se vrati s hrpom
fotografija. Najgori mogući trenutak. “Možeš li ovo pregledati da
bude na mome stolu do sutra ujutro?”
“Da, može, ostavi ih.” Nisam podignuo pogled. Srce mi je tuklo u
prsima i bio sam na rubu plača. Osjetio sam Elizabethinu ruku na
ramenu. Stisnula ga je, kao što bi trener to učinio. “Dobro si?”
“Aha.”
“Teško ti je vidjeti me ovakvu, zar ne?”
Molim? Bio sam toliko iznenađen njezinim riječima da sam se
gotovo počeo smijati. S Elizabeth se uvijek sve vrtilo oko nje. “Misliš
da mi je teško gledati te trudnu? Ne, sretan sam zbog tebe.”
“Pretpostavljam da to ima smisla s obzirom na to da nikada nisi
htio djecu.” Glas joj je bio nedokučiv.
Uvijek sam htio djecu, ali ne s tobom.
Uhvatio sam je za ruku i učinio ono što sam morao. “Elizabeth,
žao mi je što ti nisam bio bolji suprug. Sretan sam zbog tebe i Brada.
Želim vam mnogo godina bračne i obiteljske sreće. Za naše dobro,
uključujući i dobre odnose na radnome mjestu, nemojmo više nikad
pričati o našemu usranom braku. Što kažeš na to?” Molećivo sam je
gledao.
 Kimnula je u znak slaganja. “I meni je žao, Matte. Sve sam
učinila krivo.”
Pustio sam joj ruku. Nasmiješila mi se toplo i suosjećajno,
gotovo sažalno. Bilo je bolje da misli da sam usamljen i da tugujem
za njom nego potpaljivati vatrenu gorčinu koju je uvijek osjećala
prema meni jer nikad nisam prebolio Grace. Njezine su sumnje bile
točne, ali nikad joj to ne bih priznao.
Brad mi je bio prijatelj otkad sam došao na praksu u National
Geographic. Upoznao sam ga gotovo u isto vrijeme kad i Elizabeth.
Njemu se uvijek sviđala ona, a njoj ja. Pomalo sam se osjećao poput
seronje što sam je oženio i nisam se šokirao kad me prevarila s njim.
Zapravo sam imao čudan poriv da mu čestitam. Nije li to grozno?
Elizabeth se vratila u svoj ured, a ja sam se uputio u Bradov. Bilo
je vrijeme da budem bolji muškarac, ili barem jednako manjkav,
nesavršen muškarac. Uprskao sam razgovor s Grace, ali me dobro
prodrmao; nisam htio zauvijek ostati u ovom glibu samosažaljenja i
mržnje.
Stao sam na vrata Bradova i ureda i pročistio grlo.
Brad je sjedio za stolom i podignuo pogled prema meni kad me
čuo. “Heeeeeej, čovječe.” Uvijek bi rastegnuo taj “hej”, kao da je
napušen.
“Brade, došao sam ti čestitati na trudnoći. Svaka čast, prijatelju.
Svi znamo da ni ja to ne bih bolje odradio.”
“Matte...” Pokušao me zaustaviti.
“Zezam se, Brade. Sretan sam zbog vas, kunem se.”
“Da?” Podignuo je obrvu.
Kimnuo sam. “Da.”
“Što kažeš na piće nakon posla. Samo nas dvojica?”
Hm, siguran sam da si mi pojebao ženu na svim raspoloživim
površinama stana koji mi je nekoć pripadao, a sad je još i trudna s
tvojim djetetom, pa...
 Pljesnuo sam rukama. “Kvragu. Zašto ne?”
Otišli smo u snobovski koktel bar na Upper East Sideu pokraj
moga starog stana koji je sada dijelio s Elizabeth. Jebeno sam mrzio
taj bar, ali za obojicu je bio poznati teritorij.
Viski mi je serviran s kockicom leda u čaši za martini. Toliko je
toga bilo pogrešnog oko tog pića, ali sam ga bez obzira na to ispio.
“Je li vrijeme za cigare?”
“Ne, tek kad se dijete rodi. Ti baš i ne voliš djecu?”
“Ne, mrzim ih. Samo tražim izliku da popušim dobru kubanku”,
slagao sam mu zabavljajući se. Što drugo uopće postoji u životu?
“Pa, doći će vrijeme. Usput, tvoja je šogorica nazvala. Šalje nam
antiknu kolijevku.”
“Molim?”
“Da, misli da bi trebala pripasti nama. Elizabeth joj je kao
sestra.”
Kolijevka je bila obiteljsko nasljeđe i trebala je ostati u obitelji.
“Monica nije prokleti čuvar kolijevke.”
Brad je zapazio da me ta vijest naljutila i pokušao promijeniti
temu. “Izlaziš li s nekime?”
“Ne, samo jebem.” Opet sam lagao iz zabave. “Napokon sam se
riješio starog utega, kužiš?” Bilo mi je sve teže držati se cilja da
budem veći muškarac.
“Dobro za tebe”, rekao je Brad s nelagodom u glasu.
“Još jedan viski, molim vas!” povikao sam.
“Znaš, Lizzy se katkad naljuti na mene zbog sitnica. Poput
zahodske daske - ljuti se ako je ostavim podignutu, ali i ako je
spustim.” Pogledao me i odmahnuo glavom. “Kaže da ne ciljam
dovoljno dobro.”
Ruku na srce, bilo mi ga je žao. “Slušaj, morat ćeš naučiti pišati
sjedeći. Tako ti je to u braku. Zapravo je nekako opuštajuće, poput
kratke stanke.”
“Stvarno?”
“Skroz.”
Stigao mi je i drugi viski koji sam popio brže od prvoga.
“Zaboravio sam ti reći da je Lizzy pronašla još jednu kutiju s
tvojim fotografijama i nekoliko nerazvijenih filmskih rola. Htjela bi
da ih dođeš pokupiti jer... znaš... pokušavamo pripremiti dodatnu
sobu.”
Isuse. “Okej.”
Provjerio je mobitel. “Sranje, uskoro imamo sat Lamazea10.
Moram ići, stari. Što kažeš na to da odmah skočiš do stana po
kutiju?”
“Može, idemo.”
Hodali smo nekoliko blokova do stana i putem razmijenili jedva
koju riječ. Kad smo stigli do zgrade, za njim sam ušao u predvorje.
Odjednom su me pogodila dva viskija u kombinaciji s čudnim
osjećam što sam u svojoj staroj zgradi. “Znaš što, Brade? Najbolje da
te pričekam ovdje da mi doneseš kutiju.”
Siguran si?
“Da, pričekat ću te.” Slabašno sam se nasmiješio i sjeo pokraj
dizala. Nekoliko minuta poslije vratio se s tamnosivom plastičnom
torbom.
“Zar nisi rekao da je kutija?”
“Hm, da, bila je, ali je Lizzy sve izvadila iz kutije i stavila u torbu
radi učinkovitije pohrane.”
“Učinkovitije pohrane?”
Nije me mogao pogledati u oči. “Aha.”
Bio sam siguran da je Elizabeth pregledala cijelu kutiju i bacila
pola stvari. Nije me iznenadilo. “Hvala ti, Brade.”
 “Vidimo se, stari.” Pljesnuo me po leđima i izašao sam iz zgrade.
Napokon u svojem potkrovlju, sjeo sam na stari kožnati kauč,
pustio With or Without You U2-a, podignuo noge na plastičnu torbu
i zatvorio oči. Zamišljao sam da imam život, a ne samo karijeru.
Zamišljao sam da su mi zidovi prekriveni fotografijama obitelji, a ne
životinjama iz jebenog Serengetija. Duboko udahnuvši, nagnuo sam
se naprijed i otvorio torbu.
Unutra je bilo sve iz onog doba, sačuvano na crno-bijelim
fotografijama. Grace i ja u parku Washingtonova trga. U Tischu. U
našemu studentskom domu. U dnevnom boravku. Grace kako svira
violončelo. Grace gola na mom krevetu, fotografira me, a aparat joj
skriva lice. Prešao sam prstom preko nje. Daj da ti vidim lice, sjećam
se svojih riječi. Grace i ja u Los Angelesu, igramo Scrabble u
maminoj kući. Moja mama podučava Grace kako raditi lončariju u
Louvreu. Grace spava na mojim prsima, a ja gledam u aparat.
Polako sam iz torbe izvadio svaku fotografiju. Posljednja je bila
ona koju sam snimio na dan odlaska u Južnu Ameriku. Danas to
zovu “selfijem”. Grace i ja ležali smo na krevetu i gledali u aparat koji
sam držao iznad nas i pritisnuo gumb.
Izgledali smo sretno, zadovoljno, zaljubljeno.
Što nam se dogodilo?
Na dnu torbe pronašao sam kasetu i nerazvijenu rolu filma.
Izvukao sam je iz kutije i podignuo prema svjetlu. Bila je u boji, a
tada sam rijetko snimao u boji; počeo sam je redovito upotrebljavati
tek kad sam počeo raditi za National Geographic.
Ustao sam, stavio rolu na pult, ubacio kasetu u stari kasetofon i
pio dok se nisam onesvijestio, slušajući Grace i njezinu prijateljicu
Tatianu kako sviraju Eleanor Rigby u duetu violine i violončela. Bez
kraja sam puštao snimak i svaki bih put na kraju čuo Grace kako se
smijulji i Tatianu kako je ušutkava.
Zaspao sam sa smiješkom na licu, iako sam se osjećao poput
onih usamljenih ljudi o kojima govori pjesma.
 U CENTRU JE još bilo nekoliko fotografskih radnji za razvijanje
filmova. PhotoHut već dugo nije postojao, ali sam sljedećeg jutra na
putu prema poslu pronašao trgovinu u kojoj sam dao razviti
tajanstvenu rolu.
Kad sam stigao u ured, vidio sam Elizabeth u uredskoj kuhinji,
uz vrč s kavom. “Mislio sam da trudnice ne smiju piti kofein?” pitao
sam je.
“Smijem popiti šalicu”, odvratila mi je dok sam prolazio pokraj
nje. Nasmijao sam se i produžio prema svojem odjeljku. Osjećao sam
kako hoda iza mene, njezine balerinke koje se taru o pod i stvaraju
električni naboj. Imala je naviku vući stopala.
Uključio sam računalo i vidio da stoji iza mene i čeka da joj se
obratim. Kosa joj je stršala, bježeći s ramena zbog statičkog naboja.
Morao sam se nasmijati.
“Što je smiješno?”
“Tvoja kosa.” Poput petogodišnjaka upro sam prst u nju.
Zanjurgala je i skupila kosu u punđu, posluživši se kemijskom s
mog stola kako bi je pričvrstila.
“Hvala ti što si sinoć otišao na piće s Bradom i pokupio torbu.”
“Hvala tebi što si organizirala moje privatne stvari. Jesi li bacila
nešto iz originalne kutije?”
“Ne, jedva sam mogla pogledati unutra. Bilo je poput Graceina
hrama.”
“Zašto si onda toliko inzistirala da je dobijem natrag?”
Slegnula je ramenima. “Ne znam. Krivo mi je, pretpostavljam.”
“Zbog čega ti je krivo?” nagnuo sam se na stolcu.
“Pa... znaš. Kako... ne znam.”
“Reci mi”, nisam odustajao, samodopadno se smješkajući.
Nisam mogao ne uživati dok je tražila riječi. Očito je još zavidjela
Grace.
 “Način na koji si je držao na pijedestalu i govorio o njoj kao da je
nikad nisi prebolio.”
Nagnuo sam se naprijed. “Nešto mi prešućuješ - radiš onu
čudnu stvar s obrvom kao i uvijek kad lažeš.”
“Koju čudnu stvar s obrvom?”
“Nekako luđački pomičeš jednu obrvu. Ne znam kako to radiš.
Kao neki jezivi tik.”
Zbunjeno je podignula ruku prema obrvi. “Ništa što već ne znaš.
Bili smo toliko zauzeti tada.”
“O čemu to govoriš?”
Elizabethine su oči lutale po sobi, kao da smišlja plan izlaza.
Spustila je pogled na svoje basnoslovno skupe cipele. “Grace je
jednom nazvala i ostavila ti poruku... samo što...”
Ustao sam. “Što to govoriš, Elizabeth?” Nisam bio ni svjestan da
vičem sve dok svi u prostoriji nisu utihnuli. Osjetio sam kako naši
kolege proviruju iz svojih odjeljaka.
“Ššš, Matte!” Nagnula mi se bliže. “Dopusti da ti objasnim. To se
dogodilo još dok smo bili u Južnoafričkoj Republici.” Prekrižila je
ruke i stišala glas. “Ti i ja smo se već jebali. Nisam znala zašto zove.”
Mozak mi je mahnito pokušavao shvatiti kada se to dogodilo.
Bilo je to otprilike dvije godine nakon što smo se Grace i ja vidjeli
posljednji put. Nakon što je nestala.
“Što je rekla?” polako sam upitao.
“Ne sjećam se. Bilo je tako davno. Bila je u Europi ili tako nešto.
Htjela je razgovarati s tobom i vidjeti kako si. Ostavila je adresu.”
Svaki mi se živac napeo. “Što si učinila, Elizabeth?”
“Ništa.”
Čudno se ponašala. Prevrtljivo. Kao da mi nije govorila svu
istinu.
 “Samo mi reci što si učinila.”
Ustuknula je. “Napisala sam joj pismo.”
“Nisi valjda...”
“Bila sam zaljubljena u tebe, Matte. Napisala sam joj pismo, ali
vrlo ljubazno. Rekla sam da si krenuo dalje, da je ona dio tvoje
prošlosti, ali da joj želim sve najbolje.”
Oči su mi plamtjele od bijesa. “Što si još učinila? Za ime Božje,
Elizabeth, sad bih mogao napraviti takvu scenu da završimo u
novinama, a nisam nasilnik. Znaš to.”
Počela je plakati. “Bila sam zaljubljena u tebe”, ponovila je.
Nisam mogao vjerovati što mi govori. Uvijek sam mislio da je
Grace pobjegla. Nije mi ostavila ni poruku - bez adrese, bez
telefonskog broja. Bio sam uništen i uvijek sam vjerovao da je ona
ostavila mene.
“Ako si bila zaljubljena u mene, zašto mi nisi dala da biram?”
Iznenada se iza nje pojavio Brad i zagrlio je. “Što se događa? Što
si joj rekao? Trudna je, čovječe. Što je s tobom?”
Prsa su mi se nadimala. “Odlazite. Oboje.”
Elizabeth se okrenula u Bradovo naručje i počela mu plakati na
prsima. Brad me prostrijelio pogledom i odveo je, odmahujući
glavom, kao da sam ja taj koji je učinio nešto grozno.
Otkad sam vidio Grace u podzemnoj, u glavi sam vrtio sve što se
s nama dogodilo prije petnaest godina, kako je naš posljednji
razgovor bio posve tipičan, samo šest tjedana prije nego što sam
trebao doletjeti kući, u njezino naručje, u rutinu koju smo izgradili
tijekom one jedne božanske godine koju smo proveli zajedno.
Poslije posla pokupio sam film koji sam ostavio na razvijanje.
Bio je petak i nisam imao pametnijeg posla pa sam se vratio u svoj
uglavnom prazan stan i nastavio razmišljati o tome da me Grace prije
toliko godina pokušala kontaktirati. Sjeo sam na kauč ispred velikih
prozora od poda do stropa s pogledom na ulicu.
 Kraj mene na stoliću bila je malena svjetiljka, a u mom krilu
razvijene fotografije. Prve tri su bile mutne, ali četvrta me iznenadila.
Bila je to slika mene i Grace kako u pidžamama stojimo ispred
svjetala prometa. Lica nam nisu bila oštra, ali vidio sam da gledamo
jedno u drugog. Te smo noći išli u onu zalogajnicu u Brooklynu.
Na svim drugim fotografijama bila je Grace: u dnevnom
boravku, u parku, kako spava u mom krevetu, kako pleše u mojoj
sobi. Na svima u boji.
Sve sam fotografije stavio na stolić i zurio u njih razmišljajući,
oživljavajući sve uspomene na nju. Jesam li joj rekao da je volim?
Jesam li znao da je volim? Što se dogodilo?
Bilo je osam i trideset i cijeli dan nisam jeo. Bilo mi je mučno i
gadilo mi se to što je Elizabeth učinila. Iznenada je sve počelo
dobivati smisao - način na koji se Grace ponašala, kako je bila
rezervirana na telefonu. Pokušavala je doći do mene.
Sjeo sam za računalo i prema telefonskom broju pokušao
pronaći vlasnika. Pronašao sam ime G. Porter na Zapadnom
Broadwayu. Bila je udana? Iako sam i ja bio oženjen, zaboljelo me.
Proguglao sam “Grace Porter glazbenica nyc” i pronašao poveznicu
na srednju školu gdje je predavala glazbeni. Pretražio sam još
nekolicinu poveznica i otkrio da njezin odjel tu večer ima nastup u
sportskoj dvorani srednje škole. No počeo je još prije jednog sata.
Izašao sam iz stana a da se nisam ni pogledao u zrcalu. Nisam
mogao dopustiti da sve ostane na nelagodnome telefonskom pozivu.
Kad sam stigao u školu, do sportske dvorane preskakao sam po
dvije stube. Čuo sam pljesak i molio se da ne kasnim. Nitko nije
čuvao dvostruka vrata, pa sam se ušuljao unutra i stao straga,
pogledom tražeći Grace po prostoriji, ali sve što sam vidio bila su
četiri stolca na kraju dvorane - tri zauzeta, jedan prazan. Publika je
utihnula kad se na pozornicu pored nepotpunog kvarteta popeo
muškarac.
“Gospođa Porter želi s vama podijeliti nešto posebno.” Došao
sam u savršenom trenutku, premda petnaest godina prekasno. “Ovo
je stvarno čast i rijetka izvedba, zaplješćimo talentiranom kvartetu.”
Grace je prišla pozornici i ostavila me bez daha. Sve što sam
prije toliko godina volio kod nje još je bilo tu: jedinstveni pokreti,
nesvjesnost o vlastitoj ljepoti, njezina i danas duga i plava kosa
prebačena preko jednog ramena, prirodno ružičaste pune usne. I s te
sam joj udaljenosti vidio predivne zelene oči. Bila je sva u crnom - u
dolčeviti i hlačama, posebno upečatljivima na njezinoj svijetloj koži i
kosi.
Kvrcnula je po mikrofonu i nasmijala kad se od zidova odbio
mukli zvuk. “Ispričavam se.” Zahihotala se. Isuse, kako mi je
nedostajao taj zvuk. “Hvala što ste došli večeras. Inače ne nastupam
s učenicima, ali večeras s vama moramo podijeliti nešto posebno.
Naše prva i druga violina, Lydia i Cara, i naša prva viola, Kelsey,
sljedeći vikend nastupaju s Newyorškom filharmonijom.” Iz publike
su se začuli poklici i zvižduci. Grace je pogledala prema trima
djevojkama koje su joj se nasmiješile, držeći svoje instrumente. “Jako
sam ponosna na sve i večeras ću im se rado pridružiti u izvedbi
Coldplayeve Viva La Vida. Nadam se da ćete uživati.”
I dalje moja moderna djevojka.
Grace je otišla do najudaljenijeg stolca na desnoj strani i nogama
obgrlila violončelo. Pognula je glavu i počela brojiti. Uvijek je svirala
za sebe i vidio sam da se ništa nije promijenilo. Nisam joj morao
vidjeti oči da bih znao da su zatvorene, kao i uvijek kad bi svirala kraj
prozora našega starog doma.
Opčinjeno sam gledao Grace dok je glazba ispunjavala dvoranu.
Na kraju je, prije posljednjeg poteza gudalom, pogledala prema
stropu i nasmijala se. Publika je podivljala, a prostor se zatresao od
gromoglasnog pljeska.
Pričekao sam da završe sve izvedbe, pregladnio, umoran i
pitajući se je li sve bilo uzalud. Publika se razrijedila malo iza deset i
trideset, a ja sam čekao pogleda i dalje usmjerenog na nju. Napokon
se uputila prema dvostrukim vratima gdje sam stajao sve vrijeme.
Kad smo se pogledali, shvatio sam da je od početka znala da sam
ovdje. Namjerno je krenula prema meni.
“Bok.” Hvala Bogu, glas joj je bio vedar i prijateljski.
“Bok. Odličan nastup.”
“Da, te cure... puno talenata na jednome mjestu.”
“Ne, ti... ti si tako... sviraš tako” - progutao sam - “predivno.”
Zamuckivao sam.
Nasmiješila se, ali njezine su me oči procjenjivale. “Hvala ti.”
“Znam da je kasno, ali... želiš li možda na piće?” Zaustila je
odgovoriti, ali sam je prekinuo. “Znam da je onaj telefonski poziv bio
čudan. Samo bih htio s razgovarati s tobom u četiri oka. Da” -
mahnuo sam rukom - “razjasnimo stvari.”
“Da razjasnimo stvari?” Ponovila je moje riječi.
“Pa, da nadoknadimo izgubljeno. I da, da razjasnimo stvari.”
“Prošlo je petnaest godina, Matte.” Nasmijala se. “Ne znam je li
razjašnjavanje uopće moguće.
“Grace, slušaj, mislim da su se dogodile neke stvari kojih u to
vrijeme nisam bio posve svjestan i...”
“Iza ugla je mali bar. Doduše, ne mogu ostati dugo. Imam nešto
ujutro.”
Zahvalno sam joj se nasmiješio. “Okej, nema problema. Samo
jedno piće.”
Bože, baš sam bio očajan.
“Idemo, onda. Ovuda.”
Hodali smo jedno pored drugoga mračnom ulicom. “Stvarno
izvrsno izgledaš, Grace. Pomislio sam to čim sam te onog dana
ugledao u podzemnoj.”
“Nije li to bilo baš čudno? Kao da nas svemir zadirkuje, ugledali
smo se sekundu prekasno.” Nisam tako gledao na to. Sviđalo mi se
kako razmišlja. “Živimo nekoliko blokova jedno od drugoga, a nikad
se nismo sreli. Nekako je čudno.”
“Zapravo, preselio sam se u taj stan lani kad sam se vratio u New
York.”
“Gdje si bio prije toga?”
“Prije pet sam se godina preselio na Upper East Side, ali onda
sam na neko vrijeme otišao u Los Angeles. Nakon razvoda s
Elizabeth, vratio sam se u New York. To je bilo prije oko godinu
dana. Sada unajmljujem stan u potkrovlju u Woosterovoj ulici.”
Pomno sam proučavao Graceinu reakciju, ali rekla je samo:
“Kužim.”
Grace je u mračnom baru pronašla mali stol, objesila torbu na
stolac i pokazala prema džuboksu u kutu. “Odabrat ću pjesmu.
Pretiho je ovdje za bar.” Djelovala je malo vedrije. Razmišljao sam o
tome kako nije mogla biti u prostoriji bez glazbe. Vani joj nije
smetalo jer bi osluškivala prirodu, ali kad bi bila unutra, uvijek joj je
nešto moralo svirati.
“Mogu li ti naručiti piće?”
“Čaša crnog vina bila bi odlična.”
Stalno sam se morao odvraćati od uspomena i podsjećati samog
sebe da se držim sadašnjosti. Trebalo je reći mnogo toga. Kad sam se
vratio s pićima, sjedila je s laktima na stolu, a brada joj se odmarala
na spojenim rukama. “Odlično izgledaš, Matte. Htjela sam ti to i prije
reći. Uopće nisi ostario.”
“Hvala.”
“Sviđa mi se duga kosa i ovo...” Prstima mi je okrznula bradu.
Zatvorio sam oči na sekundu predugo. “Dakle, bio si u Los
Angelesu?”
Pokušao sam kontrolirati disanje kako se ne bih slomio i
zaplakao. U njezinoj su me prisutnosti preplavile emocije.
 Iznenada se oglasila nekakva tužna pjesma s monotonim
muškim vokalom. “Tko je to?” upitao sam popivši gutljaj piva.
“The National. Ali, Matte, rekao si da želiš razgovarati, pa
razgovarajmo onda. Nakon razvoda si otišao u Los Angeles. Jesi li
živio kod mame? Kako je ona? Sjetim je se s vremena na vrijeme.”
“Zapravo sam otišao prije razvoda. Da bih se brinuo za mamu.
Preminula je dok sam bio tamo.”
Oči su joj se napunile suzama. “Oh, Matte. Tako mi je žao. Bila je
krasna žena.”
Grlo mi se steglo. “Imala je rak jajnika. Elizabeth je smatrala da
bi Alexander trebao uskočiti, ali bio je prezauzet poslom jer je radio
na tome da postane partner u tvrtki. Majka im je umirala, a njezini
su se sinovi svađali oko toga tko će se brinuti o njoj. Stvarno glupo.”
Odvratio sam pogled. “Brak mi je već bio na klimavim nogama.
Elizabeth je očajnički pokušavala zatrudnjeti, ali ja sam bio tisućama
kilometara daleko, na drugoj strani zemlje. Mislim da je čak
posumnjala da je izbjegavam. Mislio sam da je sebična. Valjda smo
oboje bili ljutiti i povrijeđeni.”
Kimnula je. “Što se dogodilo nakon toga?”
“Dok sam u Los Angelesu gledao kako mi majka kopni, Elizabeth
se počela viđati s mojim prijateljem i našim kolegom Bradom,
producentom u National Geographicu. Osam godina braka nestalo je
samo tako - puf.” Rukama sam oblikovao znak eksplozije.
“Osam godina? Mislila sam...” Oklijevala je.
“Što?”
“Ništa. Stvarno mi je žao, Matte. Ne znam što bih rekla.”
“Možeš mi reći zašto si otišla.”
“Otišla kad?”
“Zašto mi nisi ostavila kakvu poruku ih bilo što kad si otišla u
Europu? Samo si otišla.”
 Djelovala je zbunjeno. “Kako to misliš? Čekala sam. Nikad me
nisi nazvao.”
“Ne, nisam mogao. Nisam više mogao nazivati. Jedina osoba s
kojom sam mogao razgovarati bila je moja mama jer bi ona
preuzimala trošak poziva. Nisam imao gotovine. Auto nam se
pokvario u nekakvu selu okruženom stotinama kilometara prašume.
Pretpostavljao sam da ćeš razumjeti.” Izgledala je skršeno. “A što je s
onim člankom u fotografskom časopisu? Pisalo je da imaš posao u
National Geographicu i da nakon Južne Amerike odlaziš u
Australiju.”
“Još 1997.?”
“Da.” Popila je punu čašu vina. “Na fotografiji si snimao i pisalo
je da na šest mjeseci odlaziš u Australiju.”
“Nikad nisam pročitao članak o kojem govoriš, tako da ne znam
na što točno misliš. Elizabeth me pitala hoćemo li ići zajedno u
Australiju, ali sam je odbio. Nakon prakse sam se vratio kako bih bio
s tobom, ali već si bila otišla.”
“Ne.” Odmahnula je glavom. “Mislila sam da ideš u Australiju.
Zato sam se na kraju ipak pridružila Danovu orkestru.”
Sad sam i ja odmahivao glavom. “Ne, nisam otišao u Australiju.
Vratio sam se potkraj kolovoza. Pokušao sam te nazvati prije odlaska,
ali nisam uspio dobiti vezu. Otišao sam ravno u dom, misleći da ćeš
biti tamo. Kad te nisam uspio pronaći, pomislio sam da si se preselila
u dom za studente poslijediplomskog studija pa sam otišao provjeriti
kod voditelja. Rekao mi je da si odgodila poslijediplomski. Na
povratku u dom vidio sam Dariju koja mi je rekla da si se pridružila
Danovu orkestru.”
Grace je počela plakati dubokim i tihim jecajima, zarivši glavu u
ruke. “Grace, stvarno mi je žao.” Uzeo sam salvetu iz kutije na stolu i
dodao joj. “Mislio sam da si ti ostavila mene. Nisam znao kako doći
do tebe. Nisam ni prihvatio posao u National Geographicu dok nisam
saznao da si otišla.” Nasmijala se kroz suze. “Sranje. Sve to
vrijeme...”
 “Znam. Nekoliko sam te puta pokušao pronaći, ali nisam te
našao na internetu. Do večeras nisam ni znao da ti je prezime
Porter.”
Grace je gotovo histerično plakala. “Udala sam se za Pornsakea,
Matte. Promijenio je prezime u Porter.”
Njezine su mi riječi zdrobile srce. “Oh.”
“Ne odmah. Čekala sam gotovo pet godina. Umro je. To znaš, zar
ne?”
“Ne. Kako bih to mogao znati?”
“Pisala sam ti.”
“Pisala si mi?” Elizabeth. Čini se da mi ipak nije rekla cijelu
istinu. Kao da sam upao u neki alternativni svijet u kojem me Grace
voljela, a ja sam je napustio. Proveo sam godine očajavajući što sam
je izgubio, a ona me sve to vrijeme pokušavala pronaći.
Ispružio sam ruku preko stola i uzeo njezinu ruku u svoju.
Dopustila mi je. “Žao mi je zbog Dana. Bio je dobar čovjek. Kako je
umro?”
“Prošireno srce. Umro je s prokletim smiješkom na licu”,
ponosno je rekla.
“Jesi li ga voljela?” Znao sam da je nemam pravo to pitati, ali
umirao sam od znatiželje.
“Bio je dobar prema meni.” Pogledala je u strop. “Voljela sam ga
na svoj način.”
“Da?” Grlo mi se opet stegnulo.
Pogledali su nam se sreli. “Da. Ali ne kao što sam tebe voljela.”
“Grace...”
“Što se, dovraga, dogodilo, Matte?”
“Ne znam više. Mislio sam da znam. Elizabeth mi je upravo rekla
da ti je poslala pismo.”
 “Od tebe sam dobila jedno pismo, možda 1999. ili 2000. Ostatak
mojih poziva i pisama ostao je neodgovoren.”
“Elizabeth je napisala to pismo, ne ja. Kunem se Bogom, Grace,
ne bih nikad ignorirao tvoje pozive.”
“Tako, dakle.” Glas joj se jako stišao, kao da je izgubio snagu.
“Sad je prekasno, nije li?”
“Zašto? Zašto mora biti prekasno?”
“Rekla bih da je petnaest godina prilično kasno. Toliko se toga
dogodilo...”
Stisnuo sam joj ruke. “Naručimo komad torte ili palačinke ili
nešto, kao što smo znali nekada.”
“Jesi li poludio?”
“Jesam”, odgovorio sam joj mrtvo-hladno. “Moramo otići
odavde.”
“Ne znam...” Izvukla je ruke iz mojih.
Pogledao sam na sat. “Doručak za večeru?”
Rukom je prešla po licu i uspravila se, udaljavajući se od mene.
Nije mi bilo jasno razmišlja li o toj ideji ili smišlja kako će me
ljubazno odbiti. Pretraživao sam joj oči, a ona se nasmiješila. “Okej.
Idem s tobom, pod jednim uvjetom.”
“Kojim, Gracie?” Nasmijala se na nadimak i ponovno počela
plakati. “Molim te, ne plači”, rekao sam.
“Nakratko moramo zaboraviti što smo jedno drugome. Nećemo
razgovorati o prošlosti. To je moj uvjet.”
“Dogovoreno.” Ostavio sam šaku novčanica na stolu, zgrabio je
za ruku i povukao prema vratima. Okrenuo sam se prema njoj
trenutak prije nego što smo trebali izaći. “Čekaj. Popijmo prvo jednu
kratku. Mladi smo, grad je naš, sutra se ne moraš rano ustati za
nastavu, a ja nisam oženjen za glupaču.”
 “Naravno. Zašto ne?” Obrazi su joj poprimili ružičastu boju.
Odjednom se činila sretnijom, mlađom. I premda sam joj obećao da
nećemo pričati o prošlosti, nisam se mogao oteti dojmu da smo se
vratili u najbolje dane naših života.
Popili smo po čašicu tekile pa smo napustili bar i pronašli malu
zalogajnicu koja radi non-stop. “Mislim da ću pitu”, rekao sam
proučavajući sadržaj hladnjaka.
“I ja. Da podijelimo komad?”
“Hajdemo podijeliti dva komada”, rekao sam, izazivajući je.
“E, sad igraš prljavo. Sviđa mi se. Uzmimo jedan s čokoladnom
kremom i...”
“Jedan s maslacem od kikirikija?”
“Savršeno. Progutat ću tu pitu.”
Bože, stvarno je volim. “I ja”, rekao sam.
Naručili smo i sjeli u separe tapetiran zelenom umjetnom
kožom. Prstom je slijedila sjajne kristale na retro stolu. “A kako su
Alexander, tvoj tata i Regina?”
“Odlično. Tata neće nikad u mirovinu. On i moj brat partneri su
u istoj tvrtki. Alexander i Monica imaju dvoje djece i veliku kuću na
Beverly Hillsu. Regina je ista, samo joj je lice zategnutije.”
Grace se nasmijala, ali joj je osmijeh brzo splasnuo. “Žao mi je
zbog tvoje mame. Stvarno mi se sviđala. Uvijek sam osjećala da smo
srodne duše.”
Razmišljao sam o danima prije nego što sam izgubio mamu.
Pitala me što se dogodilo s Grace i odgovorio sam da jednostavno
nije išlo. Zbunilo me zašto mama i nakon toliko godina spominje
Grace. Nije imala pojma da Elizabeth i ja imamo bračnih problema,
ali kao da je htjela da znam da još misli na Grace. Mislim da je i ona
osjećala da su srodne duše. Elizabeth nije nikad bila bliska s
mamom, čak ni nakon desetljeća poznanstva. A Grace ju je jednom
posjetila i zauvijek ostala u maminu srcu.
 “Da. Mirno je otišla. Tata ju je došao vidjeti prije smrti. Bilo je
baš dirljivo jer i nakon svega što su prošli... još ga je voljela. Zato se
nikad nije preudala. Mislim da je na kraju svega, kad ju je vidio pred
sam kraj života, i on nju volio. To joj je barem rekao. Ako to možda i
nije mislio, mama je barem umrla vjerujući u to. Nakon toga sam ga
počeo više poštovati.”
“Razumijem to.” Rekla je to kao da govori iz iskustva. Duboko
sam udahnuo. “Pričajmo o nečem veselijem.”
“Neko sam vrijeme pratila tvoju karijeru i vidjela da si osvojio
Pulitzera. Kakvo divno priznanje, Matte. Čestitam.”
“Hvala. Bilo je neočekivano i nisam to dovoljno cijenio jer sam u
to vrijeme bio u stvarno mračnoj fazi života.”
“Ali to je bilo prije nego što ti se majka razboljela, zar ne?”
“Da. Vidjela me kako dobivam nagradu. Ona i tata bili su stvarno
ponosni.”
Grace je bilo tako zainteresirana, tako suosjećajna. Mislio sam
da sam sve te njezine osobine isfantazirao u svojoj glavi. Kako joj je
samo odgovaralo ime Grace11. Kako je bila stvarna, predivna i
iskrena. Koliko sam samo puta zurio u njezine fotografije i htio je
držati u naručju, dodirnuti je, ili je samo vidjeti uživo, u boji, a bila je
ovdje, kakvu sam je pamtio.
Kriške pite stajale su nedirnute među nama. Nabo sam komad
na vilicu i podignuo ga do Graceinih usana. “Pita sve čini boljim.”
Zagrizla je, a ja nisam mogao skinuti pogled s njezinih usana.
Oblizao sam svoje, razmišljajući kakvog je okusa - kako je bilo ljubiti
je.
“Tako je dooooooobra.”
“Znam da ne bismo smjeli razgovarati o prošlosti, ali jako me
zanima što si radila nakon diplome. Kako je bilo s orkestrom?”
“Zapravo je bilo predivno. Dvije smo godine putovali. Tatiana
također. Kad smo se vratili u New York, Dan je dobio stari posao na
sveučilištu, a ja sam preko interneta magistrirala glazbenu teoriju.
Nekoliko sam godina predavala na fakultetu, sad imam orkestar i
bend u srednjoj školi.”
“To je fantastično, Grace. Kako je Tatiana?”
“Dobro. I dalje je sama i vatrena. Članica je Newyorške
filharmonije pa mnogo putuje. Vrlo je predana glazbenica.”
“Što se dogodilo s Brandonom?”
Zahihotala se. “Za Tati je bio samo jedan od mnogih.”
“Mogao sam i pretpostaviti. Ti nikad nisi htjela ići njezinim
putem? Možda sam pristran, ali uvijek sam mislio da si bolja
glazbenica od nje.”
“Jesam, ali...” Počela se vrpoljiti. “Pa, nikad nisam bila
disciplinirana poput nje. Uvijek je bila bolja.”
“Uopće ne mislim tako.”
“Znalačko uho prepoznaje da Tatiana ima više talenta.”
Nasmiješila se. “Posljednji zalogaj?” Do mojih je usta prinijela
viljušku punu maslaca od kikirikija.
Uhvatio sam je za zapešće, nagnuo se i zagrizao. Ta intimnost
među nama bila nam je dobro poznata.
“Žao mi je, ali moram ići. Uživala sam. Bilo te lijepo vidjeti,
izgledaš odlično i zdravo”, rekla je.
“Dopusti da te otpratim kući.”
“Nema potrebe.” Pomaknula se prema rubu separea kako bi
ustala.
“Kasno je i bolje bih se osjećao kad bi mi dopustila da te
otpratim.”
Oklijevala je. “Okej. Možeš me otpratiti do moje ulice.” Na putu
natrag podignula je kosu u punđu i otkrila tetovažu. Zelenooka
tigrica. Nisam odolio preći prstima po njezinu vratu. Doista se
dogodilo. Trgnula se. “Što to radiš’”
 “Samo sam je htio dodirnuti, da vidim je li još tamo.” Nasmijala
se. “Tetovaže su prilično trajne.”
“Zanimalo me jesi li je možda u ljutnji uklonila laserom.”
“Više sam bila slomljenog srca nego ljuta.”
Jao.
Uzeo sam njezine ruke u svoje. “Žao mi je. Ni ne znaš koliko mi
je žao.”
“Znam. I meni je. Pretpostavljam da i dalje imaš svoju?”
Potegnuo sam ovratnik crne majice i spustio je kako bih otkrio
tetovažu na srcu. “Aha, još je ovdje.”
Prešla je prstima preko nje i šapnula. “Samo pepeo.”
Glava joj se spustila prema tlu. Podignuo sam joj bradu da me
pogleda i vidio joj oči pune suza. “Bili smo žrtve lošeg tajminga. Ali
evo nas opet.”
Slabašno se nasmiješila. “Moram ići.” Prije nego što sam je uspio
zaustaviti, okrenula se i požurila niz ulicu. Čekao sam dok se nije
popela stubištem smeđe zidanice i uputio se kući, ljut na cijeli svijet,
izgarajući od želje da ubijem Elizabeth jer mi je na mnogo načina
sjebala život.
Čim sam stigao kući, nazvao sam brata. Na zapadnoj je obali bilo
tek devet sati. Javila se Monica. “Halo?”
“Je li Alexander tamo?”
“Halo i tebi, Matthiase. Alexander nije ovdje. Sutra ima važan
slučaj pa je još u uredu.”
“Monica, rekla si da ste ti i Elizabeth bile poput sestara, je li
tako?”
“Pa, bile smo obitelj osam godina.”
“Aha, sigurno. Jesi li znala da me Grace pokušavala kontaktirati
i da je Elizabeth svaki put pronašla način da to sakrije od mene?”
Glas mi je bio grub, optužujuć. “Jesi li joj možda pomogla u tim
obmanama?”
“Stani.”
“Neću. Dala si joj jebenu obiteljsku kolijevku. Stalno ste
razgovarale. Sama si mi rekla da ti je govorila o tome kako nisam
prebolio Grace. Od samog ti se početka Grace nije sviđala i to sam
znao. Obje ste bile ljubomorne na nju.”
“Poklopit ću za dvije sekunde ako ne prestaneš.”
Teško sam disao, a puls mi se ubrzavao. U meni nije bilo ničega
osim čiste ljutnje i adrenalina.
“Ne znam o čemu govoriš. Nikad nisam bila ljubomorna na
Grace. Bila ti je u životu pet minuta i sad me optužuješ zbog nje?
Elizabeth mi nikad ništa nije rekla osim da imaš hrpu Graceinih
fotografija koje ne želiš baciti.”
“Elizabeth je glavni razlog zbog kojega petnaest godina nisam
razgovarao s Grace. Elizabeth je vjerojatno razlog zbog kojeg u ovom
trenutku nisam oženjen s Grace.”
Teško je uzdahnula. “Matte, melodramatičan si.”
“Ne znam zašto ti uopće govorim sve ovo.”
Na trenutak je šutjela. “Mislim da mi govoriš jer smo obitelj.”
Njezine su me riječi iznenadile. “Trebao bi se naspavati, Matte.
Zvučiš izmoreno. Žao mi je ako je to što si rekao istina. Nikad nisam
smatrala Elizabeth spletkarušom.”
“Ni ja. Ali učinila je to.”
“Sve ću ispričati Alexanderu i reći mu da te nazove, može?”
“Okej. Hvala ti, Monica. Laku noć.”
U dva ujutro još sam zurio kroz prozor. U glavi mi je bio nered
pa sam odlučio prošetati. Prije nego što sam znao, hodao sam prema
Graceinoj ulici. Bila je potpuna tišina dok sam buljio u četiri smeđe
zgrade. Nisam znao koja je njezina - bile su identične.
 “Grace!” povikao sam. Mogao sam je nazvati i reći, “Gracie!
Gracie, molim te, moramo razgovarati!”, ali ako želite razgovarati s
nekim u dva ujutro, bilo bi dobro da ga posjetite. “Grace, molim te.”
Muškarac s druge strane ulice otvorio je prozor i povikao: “Gubi
se ili ću zvati policiju.”
“Zovi” odvratio sam mu.
“Sve je u redu, Charlie!” Bio je to Gracein glas. Okrenuo sam se i
vidio je na vratima jedne od zgrada. Zadihano sam potrčao preko pet
stuba do vrata. Bio sam nekoliko centimetara od njezina lica kad je
podignula pogled. Nosila je ružičastu pidžamu od flanela s božićnim
drvcima. Bio je svibanj. Nasmiješio sam se.
“Što radiš ovdje?” upitala me.
Uzeo sam joj ruke u svoje i zurio u njih. “Prije sam te htio
poljubiti, ali bio sam kukavica.” Nagnuo sam se i nježno je poljubio.
Usne su joj bile meke, ali pokreti su joj govorili da želi to. Ljubila se
strastveno kao i uvijek. Ovila je ruke oko moga vrata i stisnula uz
mene dok su nam se poljupci produbljivali. Pomaknula je ruke na
moje bokove, zatim do mog struka i ispod majice. Prsti su joj pratili
uzorke na mom remenu.
Odmaknula se i šapnula mi u uho. “Još ga imaš?”
“Uvijek si bila sa mnom, Grace. Nikad nisam pronašao način da
te zaboravim.”
Polegnula je glavu na moje rame. “Što ćemo učiniti?”
“Početi izlaziti?”
Nasmijala se. “Želiš izlaziti sa mnom?”
Kad bi mi dopustila, oženio bih te istog časa.
“Da, želim izlaziti s tobom. Ti si mi omiljena bivša žena.”
Podignula je glavu, a ja sam joj potražio oči. Laknulo mi je kad sam u
njima vidio radost.
“Slobodna sam u utorak poslije nastave.”
 “Hoćemo li se naći ispred doma za studente četvrte godine oko
tri?”
Ponovno se nasmijala, ali na mjesečini su joj zasvijetlile suze.
Previše sam puta rasplakao Grace u jednoj noći. “Da. Vidimo se
tamo.”
Nagnuo sam se i poljubio je u obraz. “Oprosti što sam te
probudio. Vratite se na spavanje, mlada damo.” Poljubio sam je u
nos, okrenuo i sišao niz stube. “Utorak u tri”, odvratio sam. “Vidimo
se.”
“Stišajte se”, povikao je Charlie s prozora.
“Idi u krevet, Charlie!” viknula je Grace.
 22. ZAŠTO NE SADA?

MATT

Cijeli sam vikend posvetio kupnji stvari za stan kako bi izgledao

kao da u njemu netko doista živi, ako Grace slučajno navrati.
Kad sam se probudio u ponedjeljak ujutro, znajući da ću uskoro
vidjeti Elizabeth na poslu, osjetio sam kako se u meni nakuplja bijes.
Otišao sam na trčanje da se ispušem, istuširao se i krenuo u ured. U
hodniku sam ugledao Scotta.
“Hej, mogu li razgovarati s tobom?” upitao sam ga.
“Što ima, stari?”
“Možemo li otići u tvoj ured?”
“Naravno.”
Sjeli smo za njegov stol jedan nasuprot drugoga. “Ne mogu više
biti u ovom uredu. Mogu li raditi od kuće?”
Scott se zavalio na stolac. “Stari, posljednjih si mi nekoliko
godina servirao dosta zahtjeva.”
“Znam i žao mi je, ali ne mogu se nositi s ovim uredskim
sranjima.”
“Ti i Elizabeth ste odlučili završiti s radom na terenu i skrasiti se
ovdje.” Podignuo je obrve kao da mi govori, Sjećaš se?
“Scotte, bit ću iskren s tobom. Nije problem u tome da radim u
uredu. Mislim da je svima u interesu da ne radim u istoj zgradi s
njom.”
 “Stvarno? Mislio sam da si razvod podnio iznenađujuće dobro. I
prošlo je već više od godine. Stvarno je još ne možeš preboljeti?”
“Isplivala je nova informacija. Ne mogu više raditi s tom
psihopatkinjom”, rekao sam i nasmiješio se, što je vjerojatno stvorilo
dojam da sam ja psihopat.
“Daj, Matte, budimo razumni.”
“Radit ću honorarno. I prije sam i osvojio sam prokletog
Pulitzera.”
Scott je mrko suzio oči. “Nemoj mi jebeno prijetiti, Matte.”
“Ne prijetim ti i neću ići u detalje o onome što je učinila.
Dovoljno je reći da mi je uništila život i da više ne mogu raditi s
njom, okej? I mislim da nije nerazumno od mene što ne želim više
raditi sa svojom trudnom bivšom ženom i njezinim novim suprugom.
Ima nekoliko mjeseci da sam predao jebeni zahtjev i još uvijek sam
ovdje. Ili ona ili ja.”
Duboko je uzdahnuo. “Želimo te u timu, ali znaš da Elizabeth ne
ide nikamo. Trudna je, tužila bi nas kad bismo je se pokušali riješiti.”
Podignuo sam ruke u zrak. “Nije me briga, čovječe. Otići ću.”
Gledao sam ga kako se vrti u stolcu i smišlja što da učini. Prešao
je rukom preko ćelave glave, prekrižio ruke na prsima i nagnuo se. “U
redu, možeš raditi od kuće. I usput, to nikad ne radimo - želim da
znaš da time dobivaš poseban tretman. Ali samo dok te ne stavimo
na nešto drugo. Trebat će ti asistent koji će ti biti zamjena na
sastancima produkcije ako stvarno ne možeš dovući guzicu natrag u
zgradu. Možda Kitty?” Nacerio se.
Ustao sam i pljesnuo rukama. “To je jebeno odličan plan, Scotte.
Volim te.” Prišao sam mu, zgrabio ga za lice i poljubio u obraz.
“Gibam. I da, sam ću pronaći asistenta”, povikao sam preko ramena
odlazeći iz njegova ureda.
Nekoliko trenutaka poslije veselo sam se šepurio hodnikom
noseći kartonsku kutiju sa svojim stvarima kad sam naletio na
Elizabeth. Zapamti, Matte, ako je ubiješ, ideš u zatvor.
“Zašto nosiš svoje stvari?” Stavila je ruku na bok i zapriječila mi
put.
“Miči se.”
“Zašto si tako zao prema meni? Trudna sam, budalo.”
“Svjestan sam toga, kao i svatko tko nije slijep. I ne tiče te se
kamo idem. Makni mi se s puta.”
“Otpustili su te?”
Mada se nisam htio upuštati u razgovor s njom, nisam si mogao
pomoći. “Znam za Graceine pozive i pisma i da si ih skrivala od
mene. Hvala ti na tome.”
Zakolutala je očima i pogledala u strop. “Za Boga miloga, znala
sam da će to kad-tad isplivati na vidjelo. Gledaj, kad si se 1997. vratio
u New York i shvatio da nje nema, bio si jebeno skršen, Matte.
Morala sam te izvući iz očaja i godinama te nositi. Misliš li da bi imao
ovaj posao da nije bilo mene? Malo je nedostajalo da postaneš
alkoholičar i bauljao si kroz život kao totalni luzer. Spasila sam te od
samouništenja. A ne ona, nje nije bilo.”
Nasmijao sam se. “Da postanem alkoholičar? Jesi li tu priču
izmislila da bi opravdala svoje obmane? Kakvo sranje. Ti i ja nikad se
ne bismo vjenčali da sam znao da me ona pokušavala kontaktirati.”
“Znaš li kako jadno zvučiš?”
“Uvijek mora biti po tvome, bez obzira na cijenu. Htjela si mene,
pa si učinila što si morala. Htjela si dijete, a mene nije bilo da ti ga
napravim, pa si pronašla sljedećega voljnog sudionika, čak i nauštrb
našeg braka. Ti si ta koja je jadna, Elizabeth. Ne ja.”
Ostala je bez riječi. “Mislila sam... mislila sam da me voliš.”
Elizabeth se znala u sekundi prebaciti iz bijesne i razdražene žene u
skrušenu i punu samosažaljenja. Bila je to njezina uobičajena
borbena taktika.
 “Volio sam osobu kakvom sam te smatrao, ali sada shvaćam da
ona nije postojala. Moram ići.” Pokušao sam proći pored nje, ali mi je
opet zapriječila put.
“Čekaj, Marte.”
“Molim te, makni mi se s puta.”
“Zašto je i dalje pokušavala doći do tebe čak i kad je saznala da
smo u braku? Ne misliš li da to nije bilo u redu?”
“Možeš li je kriviti što je htjela saznati što se dogodilo s nama?
Izjedalo ju je to. Kao i mene. Htjela je zatvoriti tu priču da bi mogla
krenuti dalje.” Zastao sam i pogledao prema njezinu sve većem
trbuhu. “Za dobrobit ovoga sirotog bića koje raste u tebi, nadam se
da ćeš iz ovoga nešto naučiti. Premda si se silno trudila, ti i ja nismo
uspjeli. Nismo zajedno. Sve je bilo uzalud.” Počela je plakati, ali me
ni to nije pokolebalo. “Molim te, Elizabeth, makni mi se s puta.”
Osjećao sam se kao da sam dosegnuo najvišu točku bijesa i da
sam se sad počeo smirivati. Kao da je sve odjednom postalo
apsurdno. Nije mi više bilo ni do vike ni do urlanja. Sve je bila jebena
šala, ali šala na moj račun. Mogao sam je ili prihvatiti i nastaviti dalje
ili ovom vampiru dati još jednu sekundu koju nije zaslužila.
Prošao sam kraj nje. “Vidimo se nikada.”
Bilo je proljeće u New Yorku, a ja sam bio slobodan raditi što me
volja.
Hodajući prema podzemnoj s kartonskom kutijom punom
uspomena iz karijere u rukama, gledao sam kako se sunčeve zrake
probijaju između nebodera. U vlaku sam se pokušavao prisjetiti
svakog detalja poljupca s Grace prošloga petka i pritom se nesvjesno
smješkao. Kako joj je kosa bila meka među mojim prstima, kako je
uvijek, čak i nakon petnaest godina, držala oči zatvorenima sekundu
nakon što bi poljubac završio, kao da uživa u njemu.
Nisam smio dopustiti nikome i ničemu da mi ponovno stane na
put.
 U UTORAK UJUTRO otišao sam trčati i brojao minute do tri
popodne kad sam se trebao naći s Grace. Stigao sam prerano i sjedio
na stubištu doma za studente četvrte godine dok nije stigla, točno na
vrijeme. Djelovala je življe od posljednjeg puta kad sam je vidio i
hodala je na karakterističan živahan Gracein način. Nosila je cvjetnu
suknju, tajice i pulover. Bila je to malo zrelija verzija njezina
studentskog stila. Bacio sam pogled na svoju odjeću i shvatio da se ni
moj stil nije mnogo promijenio: traperice, majica kratkih rukava i
Conversice. Zar je prošlo toliko vremena? Ako jest, malo je bilo
fizičkih dokaza, osim nekoliko bora na našim licima.
Ustao sam i gurnuo ruke u džepove.
“Jesi li jeo?” upitala me.
“Umirem od gladi,” lagao sam. Htio sam raditi što i ona. “Što ti
se jede?”
“Što kažeš na hot dog i šetnju parkom?” Nasmiješio sam se.
Nikada ništa nije zvučalo bolje. Mogla je reći i, “Što kažeš na vožnju
gondolom venecijanskim kanalima?, ili, “Što kažeš da bez vode
odemo u Dolinu smrti?”, i sve bi mi zvučalo jednako dobro, samo da
je ona sa mnom.
“Zvuči dobro.”
Hodali smo jedno uz drugoga i ćaskali. Rekao sam joj za posao,
ne spominjući sukob s Elizabeth.
“Kako su ti roditelji?” upitao sam je.
“Po starome, osim što je tata sad trijezan, a mama se preudala.
Brat i sestre su odrasli i odselili su se. Najbliža sam s najmlađom
sestrom. Živi u Philadelphiji i često se viđamo.
Nakon Danove smrti razmišljala sam o povratku u Arizonu, ali
previše volim New York. Ovdje su mi prijatelji i nikad ne bih mogla
prodati kuću.”
Zaboljelo me u srcu. Volio bih da sam ja bio taj koji joj je kupio
kuću.
 Jeli smo hot dogove na stubama fontane u parku
Washingtonova trga i gledali dvoje djece kako se pljuskaju u vodi.
Sitna se plavokosa djevojčica, stara oko tri godine, histerično smijala.
Punih pet minuta doslovce je grcala od smijeha dok ju je brat
špricao.
“Ova klinka je neodoljiva.”
“Da. Imaš li trave?” ležerno je upitala.
“Nagla promjena teme, ha?” na trenutak sam zaškiljio prema
njoj. “Čekaj, ozbiljna si?”
“Zašto ne?” Podignula je ruku i kažiprstom obrisala senf s usne
pa ga stavila u usta.
Isuse Kriste, ženo.
“Mogu nam nabaviti”, rekao sam zbunjeno.
“Možda drugi put.” Nestašno je slegnula ramenima i na trenutak
je opet izgledala kao stara Grace iz prošlosti.
“Ne brine te da bi te mogao vidjeti netko od učenika?”
“Mislila sam da bismo mogli otići k tebi.”
“Hm, naravno. Možemo.” Energično sam kimnuo, poput
nestrpljiva školarca. “Da, nema problema.”
“Gledaj!” Pokazala je na mladića koji je svoju djevojku nosio na
leđima i trčao u krug dok je ona veselo vriskala.
Grace mi se nasmiješila, a onda su joj se oči napunile suzama.
Jebemu, ne plači, Grace, molim te. Umrijet ću.
“Još uvijek to mogu. Nisam tako star”, rekao sam joj.
Počela se smijati, a suze su joj tekle niz obraze. “Pa, starče,
dopustila bih ti da pokušaš, ali u suknji sam.”
“Govorila si nešto o odlasku k meni?” pokušavao sam izgledati
poput nevinašca.
“Da, ako želiš. Rado bih ti vidjela stan.”
 “Stvarno?”
“Naravno. Želim vidjeti gdje živiš; ne nudim se da ću spavati s
tobom.”
“Pfff. Znam... nisam ni mislio.” Iako sam baš to mislio.
Bilo je vrijeme prometne špice i podzemna je bila krcata. Grace
mi se okrenula leđima i naslonila se na moja prsa. Razmišljao sam
jesu li joj oči zatvorene. Sagnuo sam se i šapnuo joj kraj uha: “Mogli
smo ići taksijem ili prošetati. Zaboravio sam da smo odrasli.”
“Volim se s tobom voziti podzemnom.”
Privukao sam je k sebi. Činilo mi se da sve godine koje smo
izgubili nisu ni postojale.
Kad smo stigli do moje zgrade, dizalo nas je odvezlo u potkrovlje
na četvrtom katu i Grace je iskoračila iz njega ispred mene. Istog je
trena pogledala u strop s gredama. Upalio sam svjetla. “Ovo je
predivno, Matte.”
“Sviđa mi se.”
Malo preostalog svjetla na nebu ravnomjerno je osvjetljavalo
prostoriju. Grace je otišla do prozora. “Odavde vjerojatno možeš
vidjeti vrh moje kuće.”
“Ne, ne možeš.” Okrenula se i nasmiješila. “Jesi li možda za čašu
vina?” upitao sam.
“Bilo bi odlično.”
Šetkala se mojim polupraznim stanom, a ja sam otišao u
kuhinju. Spavaća soba, kuhinja i dnevni boravak spajali su se u
velikome otvorenom prostoru visokog stropa, odvojeni samo s
nekoliko greda. Dok sam natakao vino, gledao sam kako rukama
prelazi po bijelom prekrivaču.
“Stvarno ti je lijep stan. Sviđa mi se rustikalni štih. U ovakvim se
prostorima ljudi najčešće odlučuju za moderan dizajn.”
“Valjda sam staromodan.”
 “Ne mislim da si staromodan.” Stajala je kraj zida i gledala u
sliku koja mi je donijela bezbrojne nagrade.
“Passé?”12 upitao sam pruživši joj čašu.
“Bezvremena”, odgovorila je smijući se. Istog sam trena poželio
da govori o nama. Nismo li to doista bili? Bezvremeni? Nitko nije
mogao promijeniti ono što je među nama bilo prije toliko godina, bez
obzira na to što smo se oboje pitali što je moglo biti da smo ostali
zajedno.
“Hvala ti. To lijepo zvuči.”
Pokazala je prema slici. “Ali ova... ova je moćna. Djeca i oružje...”
Odmahnula je glavom. “Kako tragično. Jesi li se bojao kad si je
snimao?”
“Ne, nisam se bojao. Katkad ti se aparat čini poput štita. Na
ovakvim sam mjestima ispočetka mnogo riskirao.”
“Misliš li da ćeš osvojiti još kojeg Pulitzera?”
“To je nešto što se dogodi jednom u životu, ali želim se vratiti na
teren.”
“Kladim se da su neke od najboljih fotografija snimljene
slučajno.”
“Takav je život.” Zakoračio sam prema njoj i stavio joj kosu iza
uha. “Želim te poljubiti.”
Brzo je otpila gutljaj vina. “Hm... ideš li ikada u kazalište?”
Nasmiješio sam se. “Izvrsno mijenjaš teme.”
“Mislim da ti neću još dugo moći govoriti ne, a stvarno želim...”
Progutala je i nervozno pogledala okolo.
“Što, Grace?”
“Stvarno želim sve iznova.” Od ovog je razgovora bila sve
nervoznija i vidio sam kako joj se prsa uzbuđeno podižu i spuštaju.
“Na što misliš?”
 “Bio si mi najbolji prijatelj.” Suspregnula je suze i odvratila
pogled.
“Ne plači, molim te.”
Kad sam joj ponovno uhvatio pogled, oči su joj bile izražajne,
sjajne. “Nešto ti pokušavam reći, Matte.”
Zagrlio sam je i priljubio je na prsa. Htjela je ići polako, kao prije
- kao kad smo bili studenti u domu i kad smo jednostavno bili
zajedno, plesali, pjevali, svirali i fotografirali.
To je problem s odraslima. Nikad ne ideš polako jer misliš, čak i
kao razmjerno mlad tridesetšestogodišnjak, da su ti dani odbrojani.
Misliš da je dovoljno s nekim popričati pet minuta i da ga već
poznaješ kao svoj džep.
Odgurnuo sam joj ramena i potražio joj lice. “Imam ideju.
Ostani ovdje, raskomoti se, izuj cipele.” Pokazao sam na policu s
vinilkama. “Odaberi ploču. Odmah se vraćam.”
Napustio sam potkrovlje, spustio se dizalom, prešao cestu i za
minutu se popeo tri kata. Rick Smith bio je jedini u krugu od deset
kilometara za kojeg sam znao da puši travu. Pokucao sam mu na
vrata.
Otvorio mi je u donjem dijelu trenirke, sa znojnicom duginih
boja oko ruke i gol do pasa. Bio je odlično građen za četrdeset i
neštogodišnjeg pisca koji je iz kuće izlazio samo kad bi šetao svojeg
mačka, Jackieja Chana. “Matte, stari, šta ima?” Bio je zadihan.
“Sori, Rick, jesam li te uhvatio u lošem trenutku?”
“Ne, ne, baš sam vježbao tae bo.”
“Ah, tae bo. To je još popularno?”
“Pa, nije da bi moglo samo tako nestati. To je vrsta tjelovježbe,
stari. Uđi.” Širom je otvorio vrata. Nikad nisam bio u njegovu stanu,
samo na vratima; vratio sam Jackieja Chana jednom kad mu je
pobjegao iz stana.
 Zakoračivši unutra, kao da sam otputovao kroz vrijeme i nekako
mi se svidjelo. Sve je u njegovu stanu bilo staro, ali u izvrsnu stanju.
Toshibin televizor u kutu bio je zaustavljen usred pokreta Billija
Blanksa13. Rick je vježbao na ozbiljno stari tae bo video. “Je li to
kaseta?”
“O, da, moj videorekorder radi kao urica. Zašto ga se riješiti,
kužiš?”
“Baš tako.” Očekivao sam da će mu stan biti zatrpan svim i
svačim, ali bilo je upravo suprotno.
Otišao je u kuhinju i iz hladnjaka izvadio bocu vode.
“Dobrodošao u moju skromnu nastambu. Mogu li te ponuditi
vodom ili možda sokom od pšenične trave? Imam sokovnik ako si
možda za svježi sok.”
“Hvala ti. Doista si ljubazan.” Bio je opsjednut zdravim životom.
Pomislio sam da sam možda mogao i pročitati neku od njegovih
knjiga prije nego što sam mu banuo na vrata da ga pitam ima li trave.
“Čemu dugujem ovaj posjet?”
“Da, pa, ne znam kako to kazati... jedna je stara prijateljica kod
mene i mi...
“Treba vam marica?”
“Da!” Pokazao sam prstom prema njemu kao da je osvojio
nagradu na kvizu, Nitko više nije govorio marica, ali nije bilo važno.
“Zašto misliš da je imam? Misliš da se napušavam? Misliš da
sam diler?” Lice mu je bilo bezizražajno.
“Sranje.” Zakleo bih se Biblijom da su mu uči bile izbuljene i
crvene svaki put kad bih ga vidio, a i mirisao je na travu.
“Ha! Zezam se, stari. Došao si na pravo mjesto.” Zahihotao se i
udario me po ramenu dok je prolazio kraj mene. “Sekundica.”
Vratio se s posudicom za lijekove bez naljepnice u kojoj sam
vidio pupoljke. Podignuo ju je prema mome licu i rekao je: “Dobro
me slušaj. Ovo je King Kush. To je medicinska marihuana. Dobio
sam je od prve ambulante za medicinsku marihuanu na istočnoj
obali. Unajmio sam auto i odvezao se skroz do jebenog Mainea po
ovo sranje. Ne propuštaj dim, ne zajebavaj se, jasno?” Strijeljao me
pogledom kao da to što je govorio nije bilo dovoljno.
“Rick, ne znam baš. Počinješ me strašiti.”
“Jaka je za poludjeti. Uživat ćeš i zahvaljivati mi.” Izvukao je
paketić cigaretnog papira iz ladice i ispružio ga. “Trebaš ovo?”
“Hm, da.” Uzeo sam papiriće i travu i ugurao ih u džepove.
“Tanko smotaj, čovječe, i najprije popuši s frendom pola prije
nego što nastavite.”
“A ako mi je frend žena malih kostiju visoka 165 centimetara?”
“Neće joj ništa biti. Žene vole ovo sranje.”
Krenuo sam prema vratima i na pola puta se okrenuo. “Rick, ne
znam kako da ti zahvalim.”
“Ma ne brini. Smatraj to nagradom za onaj put kad si mi vratio
Jackieja Chana.”
Vratio sam se u stan, a Grace je sjedila na kauču, nogu
ispruženih na stoliću za kavu. Stavila je Coltranea na gramofon, oči
su joj bile zatvorene, a glava zavaljena na kauč. Izgledala je kao da je
kod kuće. Bože, stvarno je volim.
“Gle što imam”, podignuo sam travu.
Pogledala me. “Napušit ćemo se i plesati?”
“Po mogućnosti goli.”
Ne izazivaj sreću.
Kleknuo sam za stol i smotao vrlo ružan džoint, a Grace se sve
vrijeme smijuljila. “Ne smij mi se.”
“Daj, pusti mene.” Uzela je novi papirić i smotala lijep, tanak i
savršeno čvrst džoint.
 “Gracie, zašto ti ovo tako dobro ide?”
“Tati i ja zapalimo s vremena na vrijeme. Otprilike svake prve
nedjelje u mjesecu.”
“Zezaš se? Dopuštaš Tatiani da odredi vrijeme za pušenje trave?”
“Da, neke se stvari nikad ne mijenjaju.” Zapalila je i povukla
dim. Uvlačeći ga, rekla je tankim glasićem: “Tko bi i htio da se
mijenjaju?”
Pušili smo i stvari su postale pomalo zamagljene. Na gramofon
sam stavio Superstition od Steviea Wondera, a Grace je ustala i
počela plesati. Zadivljeno sam je gledao kako maše kosom i čudio se
kako sam je jebeno pustio da ode.
“Pleši sa mnom, Matte.”
Ustao sam i plesali smo do kraja pjesme, a onda je počela You
Are the Sunshine of My Life. Zaledili smo se, zureći jedno u drugog,
dok se Grace nije presavila od smijeha. “Ovo je baš ljigava pjesma.”
“Graceland Marie Starr, ovo je izvrsna pjesma. Klasik.” Uhvatio
sam je i zavrtio pa je privio na prsa, uz nekoliko pretjerano
naglašenih plesnih pokreta.
“Porter.”
“Ha?” pravio sam se da je nisam čuo. “Glazba je preglasna, što si
rekla?”
Odmahnula je glavom i pustila da je vrtim dok nam se nije
zavrtjelo.
Sat poslije sjedili smo na kuhinjskom podu i jeli grožđe i sir.
Naslonila se na hladnjak, nogu ispruženih ravno pred sebe, a ja sam
sjedio naslonjen na ormariće nasuprot nje.
Bacila je bobicu grožđa u zrak, a ja sam je vješto uhvatio ustima.
“Imam ideju...” rekla je.
“Kaži.”
 “Igrajmo igru. Imaš li povez?” Dignuo sam obrve gledajući je.
“Nije ono što misliš.”
Izvukao sam dugu crvenu kuhinjsku krpu iz ladice i dobacio joj.
Nagnula se na koljena i počela mi je vezati oko glave.
“Počinje me biti strah, Grace.”
“Igrat ćemo, ‘Pogodi što sam ti stavio u usta’ ”
“Isuse dragi. Zvuči kao igra koja će mi se svidjeti.”
“Ne uzbuđuj se previše.”
Prekasno.
Čuo sam kako čeprka po kuhinji i nekoliko minuta poslije
ponovno je sjedila pored mene. “Okej, sad zini.” Osjetio sam hladnu
žlicu na jeziku i nešto mi je skliznulo u grlo. Bilo je zbunjujuće i
gnjusno, a od teksture sam se naježio. “Odvratno, što je to?”
“Moraš pogoditi, to je smisao igre.”
“Žele od grožđa i sojin umak?”
Podignula je povez i pokazala svoje oduševljeno lice. “Točno!
Mislila sam da nema šanse da pogodiš.”
Odmahnuo sam glavom. “Nije zabavno kao što sam mislio da će
biti.”
“Čekaj, imam još.”
“Nemoj.”
“Još samo jedna?” zacviljela je.
“Dobro.” Vratio sam povez na oči.
Odjurila je i vratila se trenutak poslije. “Zini, Matty.”
Prst joj je bio u mojim ustima, a ako to samo po sebi nije bilo
dovoljno slatko, bio je prekriven Nutellom. “Nutella à la Grace?”
Skinula mi je povez i vidio sam da joj lice blista.
 “Moj red”, rekao sam. Zavezao sam joj krpu-povez preko očiju,
ustao i pravio se da skupljam stvari iz različitih ladica pa sam
ponovno sjeo. “Spremna?”
“Aha!” Otvorila je usta i počeo sam je ljubiti od donje usne,
nastavio prema vratu i natrag prema ustima sve dok nam se jezici
nisu isprepleli, a ruke se izgubile jedno drugome u kosi.
Ljubili smo se na kuhinjskom podu kad je Grace iznenada
prekinula poljubac.
“Otpratiš me kući?”
Odmaknuo sam se, proučavajući joj lice. “Naravno. Ali znaš da
slobodno možeš ostati. Bez glupiranja, obećavam.”
“Moram ići kući.”
“Okej.” Ispružio sam ruku i pomogao joj da se digne. Otišla je po
torbicu, provjerila mobitel i u usta ubacila bombon od peperminta.
“Hodaš li s nekime?”
“Mislila sam da hodam s tobom”, rekla je.
“Točno. Hodamo. Polako.”
“Siliš li me na brže, Matte? Imao si više strpljenja kao
dvadesetjednogodišnjak. Što se dogodilo?” Zvučalo je kao da se
zabavlja.
Nasmijao sam se. “Pa, tada nisam znao što propuštam. Sad
znam.”
Napustili smo potkrovlje i otpratio sam je kući. Pred Graceinom
sam se zgradom okrenuo prema njoj. “Jesi li za večeru u petak?”
“Vrlo rado.” Nagnula se i dala mi dug poljubac. “Lijepo sam se
zabavila večeras.”
“I ja. Najbolje maloljetničko iskustvo u dugo vremena.”
“Eksplicitan jezik, provokativan ples, sisanje prsta i
konzumiranje droge sigurno zaslužuju oznaku zabrane za
maloljetnike”, odvratila je prije nego što mi se približila i posljednji
me put poljubila u obraz.
“ ‘Noć, Gracie.”
“ ‘Noć, Matty.”
Vratio sam se kući, legao u krevet i zaspao sa smiješkom na licu.

U PETAK SAM nam rezervirao stol u japanskom restoranu do

kojeg smo oboje mogli doći pješice. Kad sam došao po nju, čekala me
na trijemu, odjevena u kožnatu jaknu i haljinu koja me podsjetila na
onu s fakulteta koja me izluđivala.
“Odlično izgledaš.”
“I ti.” Stavila je ruku u moju dok smo hodali i razgovarali o
proteklome tjednu. Jeli smo sushi, popili puno sakea i hranio sam je
iz svog tanjura. Nakon večere završili smo u baru u kojem je bend
svirao gospel i blues rock. Na trenutke ne bismo ništa govorili, samo
bismo se pomicali u ritmu glazbe, ali bilo je i trenutaka kad bismo se
histerično smijali i nadvikivali glazbu.
Do jedanaest smo bilo dobro pripiti. Kad sam je poljubio ispred
bara, prva se odmaknula i odvukla me niz ulicu. “Kamo ćemo sada?”
Okrenula se, čvrsto me uhvatila za lice i opet poljubila. “U moj
krevet, Matte. Tamo ćemo.”
Srce mi je luđački udaralo na samu pomisao. “Dobra ideja.”
Pratio sam je stubama do ulaznih vrata, pokušavajući se pribrati
da ne bih izgledao baš previše revno. Kad smo ušli u njezin stan,
morao sam škiljiti kroz tamu. Okrenuo sam se i ugledao njezinu
siluetu osvijetljenu samo uličnom rasvjetom koja je ulazila kroz
prozor pored ulaznih vrata. Bacila je ključeve na stolić kraj vrata, a
zatim i jaknu. Izula je cipele, skinula tajice i uhvatila haljinu za rub
povukavši je preko glave pa je također bacila na pod.
Vilica mi je visjela do poda.
 Ulovio sam je kad mi je skočila u naručje i zajašila me,
uranjajući ruke u moju kosu, slatkih usana na mojim ustima. Hodao
sam natraške niz mračan hodnik prema stubištu i pogledao gore.
“Ne, moja je soba ovdje. Na kraju hodnika lijevo.”
Pritisnuvši je o zid ljubio sam je od usta, prema vratu i uhu te
natrag do ramena gdje sam pokušao doći do daha. Kad sam je stavio
na pod, posegnula je za mojom košuljom i povukla mi je preko glave,
uhvatila me za ruku i odvela u spavaću sobu.
Stojeći kraj kreveta povukla mi je remen i pokušala ga što brže
otkopčati.
“Uspori, Gracie.”
“Nitko mi to nikada nije rekao.” Otkopčala mi je remen i povukla
hlače i bokserice prema dolje dok sam izuvao cipele. Bila je drukčija
od Grace na fakultetu. Sad sam to jasno vidio. Bila je sigurnija i
samouvjerenija.
Uzeo sam joj lice među svoje ruke. Čak i u mračnoj sobi, uz malo
svjetlosti koja je s ulice ulazila kroz prozor, vidio sam joj svijetle,
sjajne oči pune znatiželje. “Želim usporiti jer ti inače neće biti
zabavno”, rekao sam.
Kimnula je pa smo se opet poljubili, ovog puta slađe i sporije.
Prešao sam joj rukom po vratu do vrha grudiju i prstom slijedio rub
grudnjaka. Ljubio sam je niz vrat, a rukama otkopčavao kopču
grudnjaka, puštajući ga da padne na pod. Pomislio sam da mi je sad
čak i ljepša nego kad je bila mlađa, iako nisam vjerovao da je to
moguće. Tijelo joj je i dalje bilo meko i glatko, ali i ženstveno, snažno,
uzbudljivo, nešto najljepše što sam ikad vidio. Imao sam poriv
pronaći fotoaparat, ali još jači dotaknuti je. “Bože”, bilo je jedino što
sam uspio reći kad se nagnula prema meni i ponovno mi pronašla
usta.
Povukao sam se. “Daj da te pogledam.” Spustio sam se na
koljena, povukao joj gaćice do poda i poljubio joj trbuh, bedra,
područje između nogu. Ništa se nije čulo osim mojih usana na
njezinu tijelu i njezinih sve bržih tihih uzdisaja, sve dok nije uzdisala
duboko iz prsa.
“Želim te, Matte.” Glas joj je bio napet od uzbuđenja.
Nisam više imao dojam da kontroliram što mi ruke čine. Sjeo
sam na rub kreveta, a ona se popela na mene i obgrlila me nogama.
Kad se počela pomicati, pomislio sam da neću izdržati.
“Grace?”
“Ššš, Matte.” Rukom je prešla po mojoj bradi. “Sviđa mi se
brada. Seksi je. Ti si više seksi sada, nekako konkretniji... veći.”
Zahihotala se.
Očajnički sam htio biti u njoj. “Moram ti nešto reći”, rekao sam.
“Okej.” Nježnije me poljubila u vrat, ali se nastavila polako trljati
o mene.
“Posljednjih sam petnaest godina mnogo razmišljao o ovome. Je
li to čudno?”
Pomaknula se unatrag i nasmiješila. “Ako si ti čudan, onda sam i
ja.”
“Da... ali meni se to kod tebe sviđa”, nasmiješio sam se.
Gurnula je bokove prema meni, a ja sam zastenjao. “Vodi ljubav
sa mnom”, rekla je.
Zario sam lice u njezin vrat, grozničavo je ljubio i ustao tako da
su joj noge i dalje bile obavijene oko mene. Polegao sam je na krevet i
odmaknuo se da je pogledam. Uspravila se u sjedeći položaj i povukla
me na sebe, širom raširenih nogu i vrelog tijela. Uvela me u sebe, a
kao tipičan muškarac, od tog trenutka više nisam razmišljao ni o
čemu.
“Prekrasna si”, šapnuo sam usporivši pokrete kako bih spriječio
bilo kakvu preranu sramotu. Dva oprezna nasrtaja i opet je sve bilo
pod kontrolom, ali se Grace raspadala.
“Samo daaaaaaj, Matte.”
 “Tako si dobra”, ponovno sam joj šapnuo kraj uha. Moje su joj
usne dotaknule vrat u trenutku kad je zabacila leđa i čvrsto stisnula
glavu na krevet. Osjetio sam kako pulsira oko mene i nestao klizeći u
privremenu smrt.
Duboko dišući srušio sam se na nju. Posegnula je prema dolje i
uhvatila me za ruku, držeći je između nas kao da se za nešto morala
uhvatiti. Okrenuo sam se na bok. “Ne idem nikamo, Gracie.”
“Obećavaš?”
“Obećavam.”
“Ma što da se dogodilo?”
Povukao sam je na prsa i obgrlio rukama. “Što se događa s
tobom?”
Zaronila je lice u moja prsa. “Nikad nisam bila uvjerena da si
samo tako krenuo dalje. Morala sam to prihvatiti, ali nije te bilo da
mi kažeš je li to istina ili ne. Pismo ti nije bilo slično, zvučalo je
previše ravnodušno. Nisam mogla vjerovati da bi izrekao takve riječi
i dugo nisam ni vjerovala da su tvoje. Ali onda sam došla do točke u
kojoj sam shvatila da više ne živim. Morala sam odustati od nas dvoje
kako bih mogla voljeti Dana onako kako je zaslužio. Ali nikad nisam
prestala misliti na tebe.”
“Znam, Grace. Ni ja nikad nisam prestao misliti na tebe. Žao mi
je. Elizabeth mi je posve uništila život. Volio bih samo da sam prije
saznao.”
“Ali nije uništila samo tvoj život.”
“Znam, i mrzim je zbog toga.”
“Sve ima posljedice, Matte.”
“Znam, i žao mi je.” Tiho sam joj poljubio čelo. “Ali ne želim više
razmišljati o prošlosti. Sad smo ovdje, zajedno. Samo želim zaspati
držeći te u naručju, okej?”
Još se jače privinula uz mene. “Okej.”
 Disanje joj se ujednačilo, a tijelo opustilo. Toga sam se
posljednjeg sjećao prije nego što sam se sljedećeg jutra u njezinu
krevetu probudio sam.
 23. TKO SI MISLIO DA SAM JA?

MATT

Graceina je spavaća soba bila puna jutarnjeg svjetla i prvi put

sam pogledao gdje se nalazim.
U njoj je bio antikni ormar i cvjetni prekrivač, a na zidu su
visjele impresionističke slike francuskih krajolika - iznenađujuće
jednostavno uređenje za nekoga poput Grace.
Čuo sam zvukove iz kuhinje pa sam ustao iz kreveta, osjećajući
se neobično okrijepljeno. Odjenuo sam traperice i cipele i tražio
košulju, ali je nisam mogao naći. Kroz odškrinuta sam vrata provirio
niz dugi hodnik. Kuhinja je bila na drugom kraju hodnika. Vidio sam
Grace kako pije kavu za malim, okruglim stolom, u ogrtaču i
ružičastim papučama, kose svezane u rep. Miris kave me dozivao, ali
kad sam ušao u hodnik, nešto mi je odvratilo pozornost.
Zidovi su bili prekriveni slikama. Na desnoj je strani bila
fotografija Grace i Tatiane na balkonu u Parizu, s Eiffelovim tornjem
u pozadini. To mi je punašno mladalačko lice bilo dobro poznato.
Nasmijao sam se i pogledao prema kraju hodnika u Grace koja je
bezizražajna lica gledala u mene.
Vidio sam još jednu fotografiju, Dana kako dirigira, s Grace u
orkestru, s gudalom na violončelu.
Sljedeća fotografija na koju mi je pogled pao prikazivala je Grace
i Dana u parku, s djetetom u njezinu krilu. Približio sam joj se i
zagledao se u nju, a misli su mi vrludale. Imali su dijete? Jesam li je
uopće pitao jesu li imali dijete?
 Odmah uz nju bila je još jedna obiteljska fotografija njih troje,
ali djevojčica je bila starija, možda oko pet godina i sjedila je na
Danovim ramenima u parku Washingtonova trga. I onda još jedna
gdje je djevojčica bila još starija, možda osmogodišnjakinja. Pogledao
sam u Grace i zapazio da joj oči izgledaju umornije nego ikad prije.
Kako sam koračao prema kuhinji djevojčica je na fotografijama
odrastala, sve dok se nisam našao na kraju hodnika i zurio u sliku
tinejdžerke, možda petnaestogodišnjakinje, s Graceinom plavom
kosom, Graceinim usnama, Graceinom svijetlom kožom. Ali najviše
su me zaprepastile njezine oči.
Nisu bile spektakularno zelene poput Graceinih ili mutnoplave
poput Danovih.
Bile su duboko utisnute, tako tamne da su izgledale crne...
Bile su to moje oči.
Rukom sam prekrio usta kad mi je iz prsa pobjegao jauk. Začuo
sam šmrcanje i pogledao prema Grace. Suze su joj curile niz obraze,
no lice joj je i dalje bilo kameno, kao da ga je naučila kontrolirati, čak
i kad je plakala.
Trepnuo sam puštajući suze da poteku. “Kako se zove?”
“Ash”14, šapnula je Grace. Zarila je glavu u ruke i zajecala.
Dragi Bože.
Stavio sam ruku na srce. Dokaz dobro rasplamsalog života.
“Sve sam propustio, Gracie” rekao sam, još uvijek u šoku. “Sve sam
propustio.”
Pogledala je uvis. “Strašno mi je žao, pokušavala sam ti reći.”
Činilo mi se da sam cijelu vječnost zurio u nju. “Ne dovoljno.”
Glasno je zajecala. “Matte, molim te!”
“Ne... ne možeš. Koji kurac? Što se događa?”
“Htjela sam ti reći.”
 “Jesam li poludio?”
“Ne, slušaj me”, molila je.
Nisam je više gledao. Nisam je više mogao gledati. “Ne govori
ništa. Isuse, što se događa?” Imao sam kćer čije sam cijelo djetinjstvo
propustio.
Izašao sam iz stana i krenuo kući, gol do pasa i kao u nekom
bunilu. U glavi mi se bez početka i kraja vrtjela misao, Imam kćer,
Imam. kćer, Imam kćer.
Idućih sam šest sati proveo u potkrovlju, pijući votku ravno iz
boce. Gledao sam kako ljudi šeću ulicom, očeve koji drže djecu za
ruku, zaljubljene parove. U meni je ključao bijes prema Grace i
Elizabeth. Osjećao sam se nemoćnim, kao da su te dvije žene
upravljale mojim odraslim životom bez mene.
Nazvao sam brata, ali javila se govorna pošta. “Postao si stric”,
rekao sam mrtvo-hladno. “Grace je rodila prije petnaest godina i
mislim da je Elizabeth to skrivala od mene. Imam kći tinejdžerku
koju UOPĆE ne poznajem. Sjeban sam. Čujemo se poslije.”
Nije me nazvao.
Cijelog sam se vikenda skrivao u stanu, uglavnom pijan.
U ponedjeljak ujutro šutnuo sam kutiju od pizze po podu i
šakom probio zid. Činilo se da se od toga bolje osjećam pa sam
ponovio i onda sam nekoliko sati pokušavao zakrpati rupe.
Razmišljao sam da nazovem Kitty ili jedan od onih brojeva na
poleđini Village Voicea, ali nisam to učinio nego sam se uputio u
trgovinu alkoholnih pića i kupio kutiju cigareta. Nisam pušio već više
od deset godina, ali bilo je poput vožnje biciklom. Kao da sam jučer
posljednji put zapalio.
Sjedio sam na klupi ispred svoje zgrade i pušio jednu za drugom
kad me nazvao Scott.
“Halo?”
“Opet ćeš me htjeti poljubiti.”
 “Vjerojatno neću.”
“Zašto si tako žalostan? Fali ti pvijatej?” Govorio je poput
djeteta.
“Ne. Što hoćeš?”
“Imam dobre vijesti.”
“Slušam.”
“Našao sam ti nešto u Singapuru.”
Nisam oklijevao ni sekunde. “Uzimam. Na koliko dugo?”
“Vau, stvarno se želiš riješiti New Yorka, ha? I da, nema ‘na
koliko dugo’ - posao je za stalno. Radio bi s produkcijom na našim
emisijama uživo koje idu iz Singapura, ali vikendom bi mogao
fotografirati. Odlična je lokacija.”
“Izvrsno. Kada?” Nikad se nisam smatrao osobom koja bježi od
problema, ali bio sam posve bespomoćan i očajan. Osjećao sam se
poput životinje u kavezu.
“Na jesen.”
“Tek?”
“Ti bi još i birao.”
“Dobro, pristajem.” Poklopio sam.
Grace me zvala nekoliko puta, ali nisam se javljao, a ona nije
ostavila nikakvu glasovnu poruku. Napokon, te mi je večeri u u deset
sati poslala poruku.

GRACE: Ash je vrlo svojeglava djevojka.

JA: Okej.
GRACE: Žao mi je što ću ti ovo reći. Ako je ne želiš upoznati,
rekla mi je da ti kažem da ćeš joj to morati reći u lice.
 JA: Grace, kad smo već kod toga, zašto ne dođeš i odrežeš mi
jaja ili ukradeš bubreg?
GRACE: Užasno me ovo boli, ali Ash ne zaslužuje više patnje.
Ona je tvoja krv.

Nisam ni poznavao Ash, ali iznenada me strašno zaboljela

pomisao na to da joj izazivam bol. Znao sam da je moram vidjeti.

JA: U redu, sastat ću se s njom. Kad je sutra kod kuće?

GRACE: Pola četiri.
JA: Tebe ne želim vidjeti.
GRACE: U redu.

Kad sam idućeg dana stigao do Graceine kuće, pred njom se baš
zaustavio taksi i kroz prozor sam vidio tinejdžerku. Ash.
Zaželio sam pet dodatnih minuta da se pripremim, da razmislim
kako tom djetetu reći da je život sranje i da je prekasno da se vratimo
i popravimo stvari, da me jednostavno zaboravi.
Izašla je iz taksija i uputila se ravno prema meni. “Bok”, rekla je i
ispružila ruku prema meni. “Ja sam Ash.” Bila je hrabra i
samouvjerena. Vrlo slična majci.
“Bok... Ash.” I dalje sam na jeziku isprobavao njezino ime. Lice
mi se istodobno zaledilo u izrazu znatiželje i strepnje.
Nije se smijala, ali nije me ni strijeljala pogledom. Izraz lica bio
joj je blag. “Samo da znaš, mama mi je sve ispričala i već sam vidjela
tvoje slike.”
“To je dobro.”
“Želiš li na kavu ili nešto?” Podignula je tanke obrve. Zapanjila
me njezina srdačnost. “Jesi li dobro?” upitala me.
 Ne bih li ja to trebao tebe pitati? Očekivao sam da ću ja voditi
ovaj razgovor.
Bila je viša od Grace i nosila je majicu duboko izrezanu sa
strane, tako da sam joj vidio grudnjak. Pomislio sam da mi ne može
biti kći, ali nekako sam ipak znao da jest. Kako sam mogao imati kćer
njenih godina? Istog sam se trenutka osjetio starim. Ova je djevojka
bila podsjetnik na sve vrijeme koje smo Grace i ja izgubili.
“Koliko imaš godina?” pitao sam je, iako sam znao. “Petnaest.”
“Petnaest, ali tek što nisi napunila dvadeset i pet?”
“Morala sam rano odrasti”, brzo je odvratila. “Hoćeš li se odmah
početi ponašati kao tata? Ne smeta mi to, ali mislim da bismo
najprije trebali popiti kavu.”
“Smiješ piti kavu?”
Nasmijala se. Mislim da joj je sviđalo što sam zabrinut. “Da.
Smijem piti kavu od svoje desete.” Pokraj nas je prošao neki
muškarac i čudno me pogledao. “Nema se što za vidjeti, Charlie”,
rekla mu je Ash. Nagnula mi se bliže i rekla: “Ne brini zbog njega,
samo mu je dosadno.”
Kimnuo sam. Ovo je moje dijete. Ovo je moja kći. Ispruživši
kažiprst, bocnuo sam je u rame.
“Stvarna sam”, rekla je i nasmijala se.” Imaš dijete.”
“Nisi baš dijete, doduše, zar ne?”
“Napokon! Poštovanje koje zaslužujem.”
Nervozno sam se nasmijao. Nisam mogao vjerovati koliko mi se
istog trenutka svidjela. Bila je duhovita i slatka i toliko nalik na
mladu Grace. Nakon nekoliko neugodnih trenutaka počela se
uspinjati stubama.
“Ash, mnogo toga još moram probaviti.”
“Neće me uništiti ako ne budeš htio imati nikakav odnos sa
mnom.”
 Uhvatio sam je za ruku i okrenuo je. Upravo sam shvatio da
želim odnos s njom, ali nisam znao kako to reći.
“Gledaj, tek sam prije manje od tjedan dana saznao da postojiš.”
Pogledala je prema mojoj ruci koja je držala njezinu, a onda me
pogledala u oči i zaškiljila, kao da traži nešto. Odmah sam se
prepoznao u njezinu izrazu lica. “Oprosti”, rekao sam, pogledavši u
svoju ruku kao da nemam kontrole nad njom. “Idemo na tu kavu.”
Otpuhnula je. “Okej, okej. Samo da ostavim torbu i kažem
mami.”
“U redu.” Kimnuo sam, zamijetivši da je rekla “mami”, a ne
“mojoj mami”, onako kako dijete pred jednim roditeljem naziva
drugoga.
Nisam se ni usudio razmišljati o tome kako se osjećam. Samo
sam gledao u vrata dok se Ash nije ponovno pojavila na njima.
Omotala je kosu u zavrnutu punđu, baš kako je i njezina majka uvijek
činila. Mrštila se dodajući mi moju košulju. “Isuse Kriste, mama je
totalno u komi. Svaka čast.”
“Tvoja mama i ja imamo nekih problema...”
“Odrasli sve iskompliciraju”, rekla je prije nego što se okrenula i
krenula ulicom. “Idemo.”
Uzeo sam košulju i krenuo za njom poput psića. Hodala je
samouvjereno, bez osvrtanja, a ja sam je poslušno slijedio. “Idemo,
samo je dva bloka odavde. Hoćeš li cijelim putem hodati iza mene?”
Ubrzao sam kako bih je sustigao i koračao uz nju. “Reci mi više o
sebi. Jesi li i ti glazbenica poput mame?”
“Znam svirati klavir, ali ne. Više mi se sviđaju vizualni mediji.
Izgleda da sam više na tebe.”
“A da?” U glasu sam osjetio nadu i ponos.
“Aha. Nadam se da će od toga nešto ispasti.” Nisam shvatio što
je time mislila. Nastavila je hodati. “Mislim da želim biti grafička
dizajnerica.”
 “To je odlično. Jesi li dobra u školi?”
“Škola je za mene laganica. Zapravo pomalo i dosadna, ali
odrađujem je. Nemam baš izbora.”
Tko je ova osoba ?
Pokazala je prema malenom kafiću i ušli smo u njega. Ash je
naručila bijelu kavu i pogačicu, a ja kao i uvijek običnu crnu kavu. Za
pultom je radio zgodan mladić i uhvatio sam Ash kako ga zavodljivo
pogledava.
Šokirano sam je pogledao. Tinejdžerke su za mene bile posve
nova vrsta.
“Što je?” upitala je.
“Hm, ništa.”
Sjeli smo za malen, okrugli stol kraj prozora i pogledali van.
“Lijep je dan. Volim proljeće.”
“Hoćemo li razgovarati o vremenu?” upitala me izravno, ali
smireno. I dalje mi nije išlo u glavu koliko je staložena i
samouvjerena.
“Za ovo ne postoji priručnik, Ash.”
“Znam, i pokušavam biti suosjećajna, ali odrastao si čovjek...”
Nasmiješio sam se. “Imaš pravo.”
“Gledaj, znam cijelu priču. Mama je bila vrlo iskrena prema
meni dok sam odrastala i sad znam da nisi imao pojma da postojim.”
Laknulo mi je. Znala je što treba reći da se opustim. “To je točno,
nisam.”
“Nitko te ne okrivljuje.”
“Nije me to brinulo. Ali sad kad to spominješ, što si mislila o
meni prije, kad si mislila da ne želim imati nikakve veze s tobom?”
“Pa, mama je vodila nekakvu knjigu o tebi. Na početku je u njoj
bila hrpa slika, bilješki i stvari iz vaših fakultetskih dana, a onda je s
vremenom izrezivala članke o tebi i tvom poslu i dodavala ih.” Grlo
mi se stegnulo od pomisli na Grace kako to radi. “I odvela me da
vidim neke od tvojih fotografija koje su bile izložene na nekoj
radionici u centru, ali nije baš govorila o tvojem životu.”
“Da, ali što si ti mislila?”
“Iskreno, mama je uvijek govorila lijepo o tebi, ali mi je priču o
vašoj vezi prezentirala poput upozorenja ili tako nečega. Poput
lekcije iz koje ću nešto naučiti. Nije te okrivljavala, čak ni prije nego
je što otkrila istinu, pa nisam previše razmišljala ni o čemu - samo da
si imao ludu karijeru i da djeca nisu za tebe.”
Gledao sam kraj nje kroz prozor. “Htio sam djecu...”
“Mama to nije znala, tako da je ne bi smio kriviti za to. Uvijek mi
je govorila koliko me jako htjela. Rekla mi je da kad se ljudi nađu... i
znaš... to učine” - zacrvenjela se - “da bi uvijek trebali imati isto
mišljenje o djeci i budućnosti i svemu tome. Pretpostavljam da je
mislila da znaš iz njezinih pisama i da ne želiš biti tata.”
“Nije bilo tako.”
“Doista sam mislila kad sam rekla da nikad nije ružno govorila o
tebi. Dovoljno sam pametna da znam kako je to bilo zato što je dio
mene došao od tebe; govoreći ružno o tebi na neki bi način govorila
tako i o sebi.”
Istodobno sam osjećao sve moguće emocije koje čovjek može
osjetiti, uključujući ljubav. Osjećao sam ljubav prema slatkom
djetetu ispred sebe koje je jednako branilo i mene i svoju mamu,
nevjerojatno odano i pronicljivo. “Jako si pametna.” Stegnulo me u
grlu. “U tome si na mamu. Jako duhovita i dobro opažaš.” Pribrao
sam se. “A tvoje djetinjstvo... kakvo je bilo?”
“Prilično dobro. Mislim, tata me jako volio, a mama se uvijek
trudila najbolje što je mogla. Imala sam sve što mi je bilo potrebno.”
Otpila je gutljaj kave.
“Kako se prezivaš?”
 “Porter.”
Osjetio sam knedlu u grlu. “Naravno.”
“Tako je bilo jednostavnije. Ali u rodnom mi listu piše tvoje
ime.”
“A da?”
“Aha. Tata me valjda pet puta pokušao usvojiti. Zato je na kraju
njegova života mama toliko uporno pokušavala doći do tebe; ti si se
trebao odreći svojih prava kako bi me on službeno mogao usvojiti.
Premda to nije bilo važno, jer je on uvijek bio moj otac. Taj bi komad
papira više značio njemu nego meni.”
“Strašno mi je žao, Ash. Nisam znao. Ne mogu ti ni reći koliko
mi je žao.” Oči su joj se malo zamutile, ali se suzdržala. Ja sam bio na
rubu sloma i kao da nisam znao što bih o svemu mislio, uključujući i
Dana. Već je bio mrtav, pa ga nisam mogao ubiti, ali kad je šok malo
splasnuo, počeo sam shvaćati da bih mu trebao biti zahvalan. Taj mi
je čovjek odgojio kćer u osobu koja mi se odmah svidjela.
Ash je odgrizla komad pogačice, nasmiješila se i žvačući
pogledala kroz prozor. Kao da sam gledao u Grace prije petnaest
godina, ali s mojom bojom očiju i sitnom, gotovo nezamjetnom
pukotinom u bradi, poput moje.
“Imaš li iskrivljene nožne prste?”
“Zapravo, da. Drugi mi je prst nakošen. Usput, hvala na tome.”
Oboje smo se nasmijali i opet brzo zašutjeli.
“Kakav je on bio?”
“Tko?”
“Tvoj tata.”
Pogledala me ravno u oči, hrabro poput svoje mame. “Sad si mi
ti tata... ako to želiš biti.”
Te su me riječi gurnule preko ruba. Počeo sam plakati. Nisam
ridao, ali suze su mi klizile niz lice, a grlo mi se tako stisnulo da sam
mislio da ću prestati disati. Ispružio sam ruke preko stola, uhvatio
njezine i zatvorio oči. Shvatio sam da želim Ash u svom životu.
Propustio sam cijelo njezino djetinjstvo i bol zbog toga me ubijala.
“Da, želim.” šapnuo sam.
I ona je počela plakati. Zajedno samo plakali, predajući se
stvarnosti koju smo morali prihvatiti. Nitko nije mogao promijeniti
prošlost ili nam vratiti izgubljeno vrijeme i nije bilo riječi koje bi sve
popravile. Morali smo prihvatiti stvarnost kakva jest.
Ustali smo i dugo se grlili i iznenadilo me što mi uopće nije bilo
čudno; nisam imao osjećaj da mi je ta djevojka stranac.
Nekoliko nas je mušterija pogledalo, ali na kraju su nas svi
ignorirali i nastavili sa svojim razgovorima dok sam ja držao svoju
uplakanu kćer. To moraš voljeti kod Newyorčana. Bilo mi je krivo
zbog Ashina djetinjstva, ali i dalje sam bio bijesan na Grace i
Elizabeth.
Na povratku prema Graceinoj i Ashinoj zgradi, upitala me: “Što
će biti s tobom i mamom?”
“Naša prošlost je komplicirana, Ash. Ne znam što će se
dogoditi.”
“Voli te.”
“Znam.”
Kad smo stigli do zgrade, izvukla je telefon iz džepa. “Koji ti je
broj mobitela? Poslat ću ti poruku da imaš moj. Možeš me nazvati
ako se budeš htio družiti.”
Dao sam joj broj. “Ali ne želim se samo ‘družiti’. Želim biti dio
tvog života. Na početku će biti čudno, ali želim to... ako i ti to želiš.”
Nasmijala se i šutnula me u ruku, “Okejčić, vidimo se poslije
onda... hm... kako da te zovem?”
“Zovi me kako god želiš.”
Nasmijala se. “Okej, vidimo se, George.”
 Odmahnuo sam glavom. “Ludica.” Razbarušio sam joj kosu i
onda krajičkom oka zamijetio da nas Grace gleda s prozora. Izgledala
je grozno i bilo je očito da je bez prestanka plakala. Na licu joj je bio
tužan smiješak. Odvratio sam pogled.
“Što kažeš na to da te zasad zovem ‘oče’... kad mi i jesi otac.”
“Može. Idemo sutra na doručak?” Odjednom sam stalno želio
biti s njom.
“Ne mogu. Idem u šoping s prijateljicom.”
“Okej, a preksutra?”
“Škola, pa šahovski klub.”
“Šahovski klub?” podignuo sam obrve.
“Da, životni mi je cilj pobijediti mamu. Nevjerojatno je dobra.”
“Dobro onda.” Počeo sam se pitati ima li u njezinu životu mjesta
za mene.
“Večera u utorak?” naposljetku je predložila.
“Savršeno”, rekao sam. “Odjeni pidžamu. Znam jedno odlično
mjesto.”
“Čudan si.”
“Kao i ti.”
“Cool ”
Krenuo sam pješice kući nadajući se da će Grace prestati plakati.
Iskreno nisam znao što ću učiniti osim što ću pokušati upoznati
Ash dok sam u New Yorku i biti tata, iako nisam znao što to točno
podrazumijeva.
U ponedjeljak sam otišao u knjižnicu i pročitao sve knjige o
roditeljstvu koje sam pronašao.
Te sam večeri poslao Grace poruku.
 JA: Pokušavam sve shvatiti i posložiti u glavi.
GRACE: Razumijem.
JA: U utorak idem s Ash na večeru.
GRACE: U redu.
JA: Želim je redovito viđati.
GRACE: Naravno.
JA: Ima li štednju za fakultet?
GRACE: Da.
JA: Mogu li ti dati nešto novca?
GRACE: Nema potrebe.
JA: Želim to.
GRACE: Onda u redu. Možeš ga staviti na njezinu štednju.
Poslat ću ti podatke o računu.

Dio je mene htio reći više, ali nisam bio u stanju razgovarati s
njom ni o čemu osim o logistici zajedničkog roditeljstva.
Drugi sam dan bio pretrpan poslom, ali sam uspio otići na ručak
sa Scottom. Kad je počeo pričati o Singapuru, ispričao sam mu za
Ash. Od šoka nije uspio ništa reći. Rekao mi je samo da ostatak
tjedna uzmem slobodno. Do tog trenutka nije mi bilo jasno da je to
ono što mi treba.
Kad sam se vratio u svoju zgradu, našao sam Monicu kako sjedi
na klupi kraj dizala, s obiteljskom kolijevkom u krilu.
Oči su joj bile pune sućuti, ali nosnice su joj se širile, a čeljust joj
je bila ukočena.
“Monica, ništa mi ne govori.”
“Htjela sam je ubosti štiklom u oko.” Spustio sam pogled na
njezinu cipelu s potpeticom od deset centimetara. Da, ove bi sigurno
obavile posao. “Strašno mi je žao, Matte. Alexander je u Tokiju, inače
bi sigurno došao. Došla sam umjesto njega.”
“Hvala ti, Monica. Vidim da si posjetila i Elizabeth. Nisi je doista
ozlijedila, jelda?”
“Naravno da nisam, ali sam joj rekla što je ide. Nisam mogla
dopustiti da prođe lišo.” Uperila je dugi kažiprst u mene. “Ta se žena
posrala u dušu ove obitelji.”
“Znam.” Već sam se pomirio s tom činjenicom, ali vidio sam da
se Monica još s time bori ili se barem trudi pronaći način kako da to
popravi. “Tako je, kako je. Samo se moram potruditi odsad biti
dijelom kćerina života.” Pokazao sam glavom na vrata. “Prošećeš sa
mnom?”
Prebacila je veliku Guccijevu torbu preko ramena i podignula
kolijevku. “Možemo li svratiti do Grace?”
“Dat ćeš to Grace?”
“Naravno. Da joj se ispričam za onu pokvarenu Elizabeth.”
“Ne znam je li kod kuće, ali možemo proći pokraj njezine zgrade
i vidjeti. Daj, ja ću je nositi.” Uzeo sam kolijevku iz Monicinih ruku i
pogledao ukrašene drvene noge i izblijedjelu boju razmišljajući kako
bi Ash izgledala u njoj dok je bila mala.
Slušajući zvuk lupkanja Monicinih potpetica pločnikom pored
mene, zamislio sam kako bi to izgledalo da ih izuje i baci na
Elizabeth. Nisam se mogao ne nasmijati na taj prizor. “Što si joj
rekla?”
“Samo to da je kradljivica i lažljivica. Ukrala ti je nešto toliko
dragocjeno da to ne može ni shvatiti. Naravno da je sve zanijekala i
pravila se kao da ništa ne zna. Rekla sam joj da joj ništa ne vjerujem.
Nema goreg tipa žene od nje, Matte. Umišljena kuja koja misli samo
na sebe.
“Misliš li da možda nije znala?”
 Došli smo do ugla i čekali da se upali zeleno na semaforu.
Monica je uzdahnula i izvukla omotnicu iz torbe. “Nešto je znala, ali
nije otvorila Graceina pisma. Bacila je sva osim ovoga.” Dala mi je
zatvorenu omotnicu. “Ako je svake godine dobivala njezino pismo i
toliko se trudila sakriti ga od tebe, morala je znati da ti Grace nešto
pokušava reći. Ne znam bi li stvarno skrivala takvu tajnu od tebe da
je znala o čemu je riječ, ali čak i ako nije znala, to je ne opravdava.”
Spustio sam kolijevku, presavio omotnicu i ugurao je u džep.
“Možda imaš pravo.”
“Nećeš je pročitati?”
Približavali smo se Graceinoj zgradi. “Pročitat ću je. Ali ne
odmah. Stigli smo.” Pogledao sam prema ulaznim vratima i predao
joj kolijevku.
“Nećeš ući sa mnom?”
“Ne, Ash nije još kod kuće. Još je u školi.”
“Ne želiš vidjeti Grace?”
“Ne mogu, Monica. Samo idi, čekam te ovdje.”
Okrenuo sam se i gledao neku staricu kako šeće psa niz ulicu, ali
nisam mogao ne čuti kad je Grace otvorila vrata. “Monica?”
“Zdravo, Grace. Lijepo te je vidjeti. Prošlo je mnogo vremena.”
“Da, istina. Odlično izgledaš. Život je bio dobar prema tebi.”
Grace je i pod najusranijim okolnostima i dalje bila ljubazna.
“Jest, ali je postao još bolji kad sam saznala da sam tetka.”
Monicin je glas ostao staložen. Bila je odlučna ostati snažna. “Zato
sam ovdje, da ti ovo predam. Znam da je Ash već velika cura, ali
htjela sam da je imaš dok se ne rodi sljedeća beba u obitelji, gdje god
i kad god se to dogodilo.”
“Hvala ti.” Grace je zvučala ganuto, ali i dalje se nisam mogao
okrenuti.
 Nekoliko je sekundi vladala tišina, a onda je Monica rekla: “Ovo
je moj broj. Javi se, molim te. Znam da si pokušavala i žao mi je zbog
tebe i Matta i cijele ove zbrke”
“I meni.”
“Sad si obitelj, Grace. Ne zaboravi to.”
“Okej.”
Nekoliko sekundi poslije, Monica je stala pored mene.
“Spreman?”
“Da.”
“Matte, zašto se iskaljuješ na njoj?”
“Propustio sam cijelo kćerino djetinjstvo, Monica.”
“Ali to nije bila Graceina krivnja.”
“Ne znam. Zbunjen sam i sada ne mogu o tome razmišljati.”
Istina je bila da se nisam mogao suočiti s njom, znajući da je
posljednjih petnaest godina odgajala naše dijete, uglavnom sama. I
sve je vrijeme mislila da sam sebični gad koji ignorira njezina pisma i
pozive. Nije mi vjerovala.
“Moram stati. Stopala me ubijaju.”
“Pa, Isuse, kad si u tim cipelama. Neprirodne su”, rekao sam.
Skinula ih je i ubacila u torbu. “Znam, glupo, zar ne? Stvari koje
žene rade zbog mode.”
Stavio sam joj ruku oko ramena. “Dobra si, znaš? Drago mi je da
te moj brat oženio. Hvala što si došla.”
Poljubila me u obraz. “Volim te. Sad mi pozovi taksi, je li može?
Moram u šoping.”
Zaustavio sam taksi i otvorio joj vrata. Pognula je glavu i ušla.
“Bit ću u hotelu Waldorf Astoria budeš li me trebao.” Vrativši se u
svoje potkrovlje otvorio sam omotnicu koju mi je Monica dala.
 Dragi Matte,
Našoj je kćeri danas deset godina. Rekla sam da ti neću slati
više pisama, ali ovog puta imam važan razlog. Jako mi je žao što ti
moram javiti da je Dan bolestan. Protekle je godine imao ozbiljnih
problema sa srcem i vjerojatno će umrijeti. Doista želi usvojiti Ash,
pa ti pišem da te zamolim bi li se htio odreći svojih očinskih prava,
jer se tvoje ime nalazi na njezinu rodnom listu. Ash je divno dijete,
duhovito i pametno, s odličnim smislom za humor. Ona je radost
mog života. Nikad te nisam okrivljavala za ono što sam odabrala
prije deset godina, ali sada mogu službenim usvojenjem promijeniti
stvari za nju i Dana.
Znam da si zauzet, ali možeš li nam se, molim te, javiti?

Sve najbolje,
Grace Porter
212-555-1156

Život kojim je živjela, tragedija, očaj i odbijanje, sve je to bilo

zbog mene. Mogao sam okrivljavati Elizabeth, ali na kraju ne bi
imalo veze jer Elizabeth nije Grace ništa značila. Slijediš li trag boli,
znao sam da će te on, barem u Graceinoj glavi, odvesti prema meni, a
moja je bol vodila prema njoj.
Stajao sam zagledan u mobitel kad mi je na pamet palo jedno
pitanje. Istog sam joj trena poslao poruku.

JA: Zašto si gledala u rubriku Izgubljenih veza?

GRACE: Nisam.
JA: Kako si onda dobila poruku?
GRACE: Jedan je učenik prepoznao naslov “Zelenooka tigrica”
dok je tražio svoju izgubljenu vezu, pa mi je pokazao.
 JA: Znači, nisi me zapravo htjela naći? To je bilo samo zbog
Ash?

Nisam dobio odgovor.

Dva sata poslije, bio sam na njihovu pragu, odjeven u donji dio
karirane pidžame, papuče i kaput. Bilo je šest popodne i sunce je
taman počelo zalaziti. Ash je otvorila vrata u bijeloj pidžami od
flanela s uzorkom zelene kornjače. Širom je otvorila vrata i objavila:
“Bok, oče!”
“Bok, kćeri.”
Palcem je pokazala iza sebe i stišala glas. “Da je pitam hoće li ići
s nama?”
Odmahnuo sam glavom. Ash je na sekundu pogledala prema
dolje, kao da razmišlja što da radi, a onda je povikala: “Bok, mama!
Volim te, vidimo se poslije.”
“Volim te. Pazi se!” povikala je Grace iz druge sobe.
“Spremna?”
“Da.” Poskočila je kroz vrata.
“Idemo u restoran koji u svako doba poslužuje doručak”, rekao
sam joj.
“Fora. Uzet ću renesansne palačinke s borovnicama”, rekla je.
Na trenutak sam je zbunjeno gledao, a onda je prasnula u smijeh.
“Na sekundu si me prestrašila. Zabrinuo sam se za tvoju
inteligenciju.”
“Tu sam šalu čula u TV emisiji.”
Nasmijao sam se. “Sad sam stvarno zabrinut za tvoju
inteligenciju.”
Restorana u koji smo Grace i ja znali ići već dugo nije bilo, pa
sam odveo Ash u zalogajnicu u našem kvartu.
 “Mama mi je rekla da ste na fakultetu stalno išli na taj doručak
za večeru.”
“Jesmo.” Nasmiješio sam se na to sjećanje, ali nisam se htio
baviti prošlošću. “Kako je bilo u školi?”
“Dobro. Dosadno, osim keramike.”
“Sviđa ti se lončarstvo?”
“Obožavam ga.”
“Moja ga je mama - tvoja baka - obožavala. Imala je mali
umjetnički studio iza kuće u Kaliforniji. Zvala ga je Louvre.”
Nasmijao sam se na to sjećanje.
“Znam.”
“Mama te više-manje u sve uputila?”
“Zašto nisi htio da pođe s nama?”
Kći mi očito nije bila sklona okolišanju. “Kao što sam već rekao,
stvari su komplicirane.”
“Volite se, pa zašto onda niste zajedno, kvragu?”
“Nije tako jednostavno, Ash. Treba mi vremena.”
“Pa, ja mislim da ga tratiš.”
Zašto je ova petnaestogodišnjakinja najpametnija osoba u
prostoriji?
Jer joj desetljeća sranja ne zamagljuju razum.
Naručili smo palačinke i frapee, a Ash mi je pričala o školi i
dečku koji joj se sviđa.
“Dečki su svinje. Znaš to, je li tako? Kloni ih se.”
Zamišljeno je pijuckala frape. “Ne moraš to raditi. Ozbiljno.”
“Moram. Želim upoznati tvoje prijatelje i dolaziti na školske
predstave. I to nije molba.”
“Znam.”
 Nakon što smo se natrpali palačinkama, platio sam i krenuli smo
prema izlazu kad je Ash zastala ispred hladnjaka.
“Želiš li komad pite?” upitao sam.
Posegnula je u torbicu koja joj je visjela preko prsa. “Ne, kupit ću
komad mami.”
“Ja ću. Što voli?”
Podignula je obrvu. “Znaš što voli.”
“Jedan komad pite s čokoladnom kremom i jedan s maslacem od
kikirikija za van”, rekao sam ženi iza pulta. Stavila ih je u vrećicu i
dala mi je pa smo izašli iz zalogajnice.
Ash i ja smo cijelim putem natrag pričali o glazbi.
Nije me iznenadio njezin izvrstan glazbeni ukus i poznavanje
raznih žanrova.
Dogovorili smo se da ćemo ići gledati Radiohead kad sljedeći put
budu svirali u New Yorku.
Pitao sam se koliko je puta ovih godina Grace za Ash svirala
Radiohead ili Jeffa Buckleyja. Od fakulteta nisam mogao slušati
njihovu glazbu.
Otpratio sam Ash do stuba. Širom je otvorila vrata, okrenula se i
poljubila me u obraz. “Hvala na večeri, oče.” Ostavila me pred
otvorenim vratima, s pitom u ruci, a ona je potrčala uz stube i
povikala: “Mama, na vratima je neki tip s pitama.”
Nervozno sam progutao i stajao kao ukopan na pragu.
Lukavo malo stvorenje.
 24. NEKOĆ SMO BILI LJUBAVNICI

GRACE

Svaki put kad bih pogledala Matta istog bi me trena obuzela dva
suprotstavljena osjećaja: šok zbog toga kako je zgodan - vitak, jak,
stasit i nekako više seksi sad kad je stariji - i potpuna nevjerica da je
uopće tamo. Bila sam uvjerena da ću se probuditi i da će stvari biti
kakve su uvijek bile.
Ali uz njega sam htjela biti jaka. Provela sam cijeli tjedan plačući
zbog načina na koji je prihvatio novosti. Dovoljno sam tugovala za
sve nas. Iskreno, dosadilo mi je više mozgati o tom sranju; petnaest
sam godina to radila. Ako me htio okriviti zbog onoga što je učinila
njegova psihotična bivša žena, neka. Nisam više namjeravala plakati
niti se ispričavati.
Hodala sam prema njemu i gledala kako mi klizi tijelom od glave
od pete. Imala sam kratku svilenu spavaćicu i opušten pogled. Uzela
sam vrećicu iz njegovih ruku. “Čokolada i maslac od kikirikija?”
ravnodušno sam upitala. Kimnuo je. “Hvala.”
“Nema ne čemu.”
“Okej, pa, kasno je.” Samo je trepnuo i spustio pogled na svoje
papuče.
“Hm... u redu, idem onda kući.”
“Može.”
Krenuo je prema vratima, a ja za njim da ih zatvorim. No
trenutak prije nego što je zakoračio preko praga, okrenuo se, stavio
mi ruke na svilom prekrivene bokove i poljubio me ispod uha.
 Tiho sam zastenjala.
“Noć, Gracie”, šapnuo je i otišao. Nekoliko sam trenutaka stajala
na pragu, pokušavajući doći do daha. Baš kad sam pomislila da se
mogu nositi sa svime...

IDUĆI DAN NAKON škole otišla sam u zgradu Zelena polja

kojoj ime nije ni približno odgovaralo. Bio je to ispodprosječan
ruševni starački dom u Bronxu, u koji je Orvinova kći smjestila oca
kad mu je prije nekoliko godina preminula žena. Zgradi je doista
trebala obnova. Zidovi su bili odvratne zelene boje bljuvotine poput
one iz Egzorcista i sve je smrdjelo na užegli kvasac iz susjedne
tvornice kruha. Zelena polja bila su grozna. Straga je bilo malo
dvorište za rekreaciju stanara, ali bez ijedne vlati trave. Barem
jednom na tjedan izbavila bih Orvina otamo. Otišli bismo u obližnji
park i igrali šah, a iako mi se više nije mogao sjetiti imena, bila sam
prilično sigurna da zna tko sam.
Sjedili smo u parku i slušali kako vjetar zviždi kroz grane drveća.
“Osluškuješ li je još uvijek?”
“Koga dušice?”
“Glazbu.”
“Da. Uvijek je čujem.”
“Što misliš da znači to što je ja više ne čujem?”
Uzeo mi je drugog skakača. “Šah. Ne znam što znači. Možda ne
osluškuješ pomno?”
Kako me pobijedi svaki put? Pomaknula sam kralja.
“Osluškujem.”
“Ne, prezauzeta si sažalijevanjem same sebe.”
“Nikad se nisam sažalijevala.”
“Možda prije ne, ali sada da. Šah-mat.”
 Iznova sam postavila figure na ploču. Igrali smo s jeftinim
plastičnim i kartonskim šahovskim setom na preklapanje koji mi je
mogao stati u torbicu. “Ne sažalijevam se. Samo sam umorna i
pomalo tužna.”
“Zašto si tužna?”
Proučavala sam Orvinovo lice. Teško je bilo ne osjećati da Orvin
ne pripada u Zelena polja jer se doimao tako čilim i živahnim. Ali
često bi sve zaboravio i pitao kad mora biti u trgovini, koja je,
nažalost, bila zatvorena već više od desetljeća. Danas je imao dobar
dan, ali brzo je mogao skliznuti u zaborav.
“Poželiš li katkad da nisi zaglavio u Zelenim poljima?”
“Draga moja Grace, dopusti da s tobom podijelim jednu
poslovicu.”
Zaprepastila sam se. Nije me nazvao imenom... ni sama se ne
osjećam otkad. “Okej.”
“Mislio sam da sam siromašan jer nemam cipela, ali onda sam
upoznao čovjeka bez stopala.”
Skrušeno sam se nasmiješila. “Doista se samosažalijevam, zar
ne?”
“I više od toga. Nezahvalna si. Muškarac kojeg si oduvijek htjela
ponovno ti je u životu, imaš predivnu kći i odličan posao.”
“Da, ali taj me muškarac ne želi.”
“Htjet će te. Samo budi svoja. Pronađi glazbu.”

ASH I JA istog smo dana završile na večeri kod Tati. Tati je

vježbala kako biti domaćica jer je upoznala muškarca s kojim je
stvarno htjela hodati, pa ga je htjela zadiviti. Nije bio prvi put da smo
joj Ash i ja bile pokusni kunići, iako ne mogu reći da smo uživale.
Tati je bila grozna kuharica. Beznadna.
 Tati je prišla stolu s golemim pladnjem u rukama. “Janjeći
tagine15 i marokanski kuskus!”
“Tati, mrzim janjetinu.”
Izgledala je uvrijeđeno. “Zašto?”
“Preslatki su da bi ih se jelo.”
“Pa, ovo više nije slatko.”
Odmahnula sam glavom i uzela malu porciju. Ash je nabrala nos
i uzela još manju dok je Tati jurcala uokolo tražeći otvarač za vino.
“Mogu li dobiti malo vina?” upitala je Ash.
“Ne”, uglas smo odvratile Tati i ja.
“Samo gutljaj? Tata je rekao da ću moći popiti malo vina kad
budem kod njega na večeri.”
“Sad ga zoveš tata?” upitala je Tati.
“Pa, ne u lice, ali kako bih ga trebala zvati? Matt? Nije on kriv što
mi nije mogao biti tata.”
“Želi li on da ga zoveš tata?” oprezno sam je upitala. “Mislim da
mu je svejedno. Želi doći na sva moja školska događanja i upoznati
moje prijatelje.”
“Mislim da bi mu se svidjelo da te čuje kako ga tako zoveš.
Jadnik je propustio cijelo tvoje djetinjstvo”, rekla je Tati.
Naježila sam se. “Što se dogodilo s mrziteljicom muškaraca u
tebi?” rekla sam joj.
“Okrećem novi list. I ti bi trebala.”
“Zovi ga tata, ako to želi”, rekla sam Ash. Dodala sam joj svoju
čašu vina. “Samo jedan gutljaj.”
Otpila je mali gutljaj i naborala nos. “Fuj.”
Tati je sjetno pogledala prema stropu. “Sviđalo mi se kako se
odijevao.”
 Zakolutala sam očima.
“Jeste li se ti i tata slagali na fakultetu?” Ash je upitala Tati.
“Naravno. Tvoji mama i tata bili su nerazdvojni. Ako sam htjela
vidjeti Grace kad nije imala predavanja, morala sam vidjeti i tvog
tatu. Ali dobro smo se slagali, uvijek nam je bilo zabavno.” Tati se
okrenula prema meni. “Kad smo već kod dobrih starih dana, mislim
da bi mogla doći vježbati s nama ovaj tjedan.”
“Zašto, pobogu?” izgovorila sam ustiju punih kuskusa.
“Tražimo violončelistu.”
“Moraš to učiniti, mama. Ja poslije škole mogu otići kod tate.
Sada radi od kuće i pozvao me k sebi kad god hoću doći poslije
škole.”
“Ne znam, Tati. Mislim da više nisam dovoljno dobra.” Također
me brinulo da Ash malo prerevno prihvaća Matta. Tek sam sad
shvatila koliko joj je nedostajao Dan. “I Ash, kako to da se već tako
ugodno osjećaš s ocem? Jedva ga poznaješ.”
“Ne znam”, rekla je.
“Bojim se da to radiš da potisneš tugu”, rekla sam.
“Ja mislim da to previše analiziraš, mama. Gledam ga i vidim
sebe. Jednostavno mi je ugodno s njim. I usput, drag je i želi biti u
mom životu. Nemoj mi to uništiti zbog svoje sjebane veze s njim.”
“Pravit ću se da trenutno nisi ovako drska.” Iako je vjerojatno
imala pravo.
Nastavile smo premještati janjetinu i kuskus po tanjurima. Bila
je jednako neukusna kao što je i izgledala. Nakon nekog vremena
Tati je napokon odložila viljušku.
“Onda, hoćemo li na hamburger?”
Ash i ja smo oduševljeno kimnule.
“Trebala bi se držati špageta”, rekla joj je Ash. “U tome si dobra.”
 “To je bila hrana iz dostave, Ash” rekla sam, a Tatiana je umrla
od smijeha.
“Ah”, ciknula je i porumenjela.
“Hajdemo”, rekla je Tati. “Idemo po te hamburgere.”

DO KRAJA SAM tjedna poslije škole odlazila vježbati s Tati i

Newyorškom filharmonijom. Ash je svakog dana odlazila Mattu i
onda bi mi svake noći prije spavanja prepričavala svaki detalj njihova
druženja. Počela se zaljubljivati u njega, onako kako se kćeri
zaljubljuju u očeve. Kako i ne bi? To me veselilo, ali i dalje sam
osjećala neobičnu bol zbog svoje veze s Mattom.
U subotu je Tati ponudila da će odvesti Ash u kino, a ja sam
sama otišla na večeru u mali talijanski restoran gdje sam dopustila
konobaru da me nagovori na bocu vina.
“Možete popiti čašu i ostatak ponijeti kući. Spakirat ćemo vam”,
rekao je.
Pristala sam, ali sam se na kraju zadržala dva sata i popila barem
tri četvrtine boce. Sjedila sam ispod malih svjetlucavih svjetiljki koje
su visjele s nadstrešnice i promatrala ljude kako šeću ulicom, drže se
za ruke i ljube se na uglu. Svirala je neka glazba slična onoj iz filma
Kum koja me, u kombinaciji s toplinom vanjske grijalice, neobično
uspavljivala. “Gospođo?” obratio mi se konobar posegnuvši za
bocom. “Mogu li vam ovo spakirati?”
Ovo je sigurno znak da moram ići. Vrijeme da pripita gospođa
ode. “Da, to bi bilo izvrsno.” Vina je ostalo možda za čašu, ali sam ga
ipak uzela.
Platila sam račun pa prošetala četiri bloka prema kući, ali kad
sam došla do Mattove ulice, skrenula sam u nju.
S druge strane ceste vidjela sam unutrašnjost njegova stana. Bio
je tamo, sjedio je na kauču i gledao ravno pred sebe. Stajala sam i
promatrala ga iz tame te razmišljala kako je čudno da ni on ni ja ni
Ash nismo večeras zajedno. Pijuckao je vino i zamišljeno gledao u
nešto, a možda i ništa. Zanimalo me kakvu glazbu sluša. Ustao je i
prišao prozoru. Povukla sam se u sjenu da me ne vidi. Stajao je
mirno i promatrao automobile u prolazu.
O čemu je razmišljao?
Naposljetku sam rekla, Kvragu sve. Potrčala sam preko ceste i
pritisnula zvono njegova stana.
Brzo je odgovorio. “Tko je?”
“Grace.” Želudac mi se stisnuo od nervoze.
“Dođi gore.”
Kad su se otvorila vrata dizala, stajao je pred njima i čekao me.
Pogledala sam u njegova bosa stopala i ponovno u crne traperice,
remen i bijelu majicu kratkih rukava, a zatim u njegova usta, vrat i
privlačnu dugu kosu zavezanu u rep. Zadrhtala sam. “Bok.” Ponudila
sam mu papirnatu vrećicu, a on ju je prihvatio.
Izvukao je bocu iz vrećice, nasmijao se i pogledao me s
vragolastim osmijehom na usnama. “Hvala ti, Grace. Nikad još
nisam dobio gotovo praznu bocu vina.”
Lice mi je bilo bezizražajno. “Baš je dobro. Sačuvala sam ti
čašu.”
Pažljivo me pogledao, vjerojatno da procijeni koliko sam pijana.
“Gdje je Ash?”
“S Tati. Kvragu, moram saznati kad će doći kući.”
Izvukao je mobitel iz stražnjeg džepa i dodao mi ga. Utipkala
sam Tatin broj. Film je vjerojatno već završio, a ja nisam htjela da se
Ash vrati u praznu kuću.
“Halo?” Glas joj je zvučao čudno i shvatila sam da nije
prepoznala broj.
“Tati, ja sam. Gdje ste?”
“Na sladoledu. Sve je u redu? Čiji je ovo broj?”
 “Mattov.”
Nije mi odgovorila, čula sam samo kako govori Ash: “Hej, što
kažeš na to da odemo kod mene doma, gledamo filmove i jedemo
brzu hranu? Tvoja mama kaže da može.”
“Okej”, čula sam kako joj Ash odgovara.
Tati mi se ponovno obratila i šapnula: “Sve je sređeno. Vidimo
se ujutro.”
Pritisnula sam gumb za završetak razgovora i vratila mobitel
Mattu. “Što je rekla?”
“Dobro su. Ash će večeras ostati kod Tati.”
“Utječe li Tati dobro na nju?” upitao me i sumnjičavo me
pogledao.
“Nemamo više dvadeset i jednu godinu, Matte. Ne sjedi cijeli
dan kod kuće pušeći travu. Vrsna je glazbenica i neovisna,
obrazovana žena. Što ti misliš?”
“Da, imaš pravo”, odmah se složio. Na trenutak sam se osjećala
krivom jer sam shvatila da je samo radio ono što je smatrao da bi tate
trebali raditi. “I, čemu mogu zahvaliti za ovaj posjet?”
Stvari se nisu odvijale kako sam zamišljala. “Ne znam... samo
trebam...”
“Što?” Odložio je bocu i prišao mi. “Što trebaš?” Nisam mogla
procijeniti zavodi li me ili je iziritiran ili oboje.
Kad mi je zakoračio još bliže, osjetila sam njegovu toplinu i
namirisala kardamom i sandalovinu njegova gela za tuširanje.
“Upravo si se istuširao?”
Trepnuo je. “Zašto pitaš?” Nije se pomaknuo niti mi je govorom
tijela odavao što osjeća prema meni, ali i dalje mi se činilo da ispod
površine mogu zamijetiti tihu ljutnju ili predbacivanje.
I bila sam dovoljna pijana da mu to kažem.
“Na koga se ljutiš, Matte?”
 Nije oklijevao. “Na tebe, Elizabeth, Dana... Sebe.”
“Zašto bi se pobogu ljutio na Dana?”
Glas mu je zvučao kao da se suzdržava. “Ljubomoran sam na
njega.” Pogledao me u oči. “Dobio je sve što sam ja htio. Dobio je ono
što je bilo moje.”
“Ali nije on bio kriv. Ja sam to prihvatila, a trebao bi i ti.”
Primaknuo mi se centimetar bliže i zagledao mi se dublje u oči.
“Možda. Koliko si vina popila?”
“Osjećam se trijeznom.”
“Hoćeš li da te otpratim kući?”
“Nisam zbog toga došla.”
“Što trebaš, Grace?”
Podignula sam se na prste i poljubila ga. Isprva je poljubac bio
nježan, kao da će se rasprsnuti u milijun komadića budemo li išli
prebrzo, previše žestoko. Ali nakon samo nekoliko sekundi počeli
smo jedno drugome skidati odjeću i mrsiti kosu.
Goli smo se srušili na krevet, ljubili se i dirali. Kad je sjeo, popela
sam mu se u krilo i usmjerila ga u sebe. Zastenjao je i uhvatio me za
struk, leđa su mi se savila, a dojke podignule do njegovih usta.
“Predivno”, šapnuo je ljubeći, sišući i vrteći jezikom oko bradavice.
Bio je strpljiv, ali brz i nekako je znao gdje staviti ruke, gdje mi je
trebao pritisak, gdje me trebalo poljubiti.
Uništio me za sve druge muškarce. Uništavao me upravo sada.
Okrenuo me na ruke i koljena, povukao mi bokove prema sebi i
ušao u mene. Kao da je iskaljivao bijes na meni, ali zbog nekog sam
razloga to i htjela.
“Boli li te?”
“Ne. Nemoj stati.”
Htjela sam to osjetiti. Htjela sam osjetiti kao da tjera sve ono
loše od mene.
 U trenutku kad smo svršili, zagrlio me i osjetila sam kako mu
srce lupa na mojim leđima. Nije ništa rekao, samo me držao dok nam
srca nisu prestala luđački tući. Kad me pustio, odjednom kao da sam
postala nesigurna i počela sam hitro skupljati svoju razbacanu
odjeću.
“Čekaj, dođi ovamo”, rekao je i sjeo na rub kreveta. “Želim te
gledati.” Povukao me k sebi. Čak i u slabo osvijetljenoj sobi bila sam
nervozna. Kažiprstom je oblikovao krugove na mekoj koži mog
trbuha. Na bokovima su mi bile izblijedjele strije prema kojima se
nagnuo i poljubio ih. “Kako je bilo?”
“Što?”
“Kad se rodila Ash.”
Nasmijala sam se. “Ne želiš sad slušati o djetetovu rođenju.
“Jeste li obje bile zdrave?” Prešao mi je rukom po unutrašnjoj
strani bedara i pogledao me. Kimnula sam. “Dobra si mama, Grace.”
“Hvala ti.” Nije li to ono što svi katkad trebamo čuti - da smo
dobra mama, prijateljica, kći ili supruga?
“Jesi li bila sretna?” Glas mu je drhtao. “Onog dana kad si rodila
Ash, jesi li bila sretna?”
“Bio je to najsretniji dan u mom životu”, odvratila sam.
Počeo je tiho plakati. “Da sam barem bio tamo”, rekao je i tijelo
mu se zgrčilo od snažnih jecaja, a lice je zario u moj trbuh.
Držala sam ga, milujući ga po ramenima i uvlačeći mu prste u
kosu. “Znam, sve je u redu”, ponavljala sam, bojeći se da nas ništa
neće moći izliječiti. Ožiljci su bili preduboki.
“Imam osjećaj da živim u noćnoj mori, kao da sam se upravo
probudio iz kome i otkrio da mi je nestalo petnaest godina života. Sve
se odvijalo bez mene. Sve sam propustio.”
Cijelu sam ga noć držala i pričala mu o danu kad se rodila Ash.
 “Bili smo u Veneciji kad mi je pukao vodenjak. Odveli su me
vodenim taksijem u bolnicu. Sjećam se da sam gledala u kanale i
razmišljala o tebi, nadajući se da si dobro. Bilo je neuobičajeno toplo
za to doba godine, tako toplo da si mogao osjetiti kako se vrućina
odbija od površine vode. Kad se sjetim tog dana, kao da je sunce
ljubilo zemlju, kao da se Bog pokazao.
Imala sam sreće. Porod je bio lagan - tako su svi rekli. Isprva
sam mogla samo u nevjerici gledati njezino malo drhtavo tijelo,
prekriveno krvlju i bijelom sluzi dok mi se migoljila na prsima.
Nisam mogla vjerovati da smo je ti i ja napravili. Kad se stišala i
počela sisati, Dan je rekao da je predivno, da smo obje predivne.”
“Znam da ste bile”, rekao je Matt i uzdahnuo gledajući kroz
prozor. Možda je zamišljao taj prizor i napokon osjetio da je bio dio
njega.
“Kad smo stigli u bolnicu, još joj nismo znali ime. Dan mi je tada
još bio samo prijatelj i ja sam donosila sve odluke, iako nisam ništa
znala. Ne znam kako, ali u bolnici sam ipak znala što moram učiniti.
Kad sam je ugledala, mogla sam misliti samo na nas - tebe i mene - i
nju kao dokaz onoga što smo imali. Poslije tog dana uvijek sam se sa
zadovoljstvom sjećala naših studentskih dana jer me Ash podsjećala
na njih, a bila je savršena... poezija u pokretu - dokaz dobro
rasplamsalog života. Svi su znali zašto sam je nazvala Ash. Tati je
neko vrijeme bila bijesna - mrzila te jer mi se nisi vratio - ali ju je s
vremenom prošlo. Dan je sve razumio.
Ash je prvih nekoliko mjeseci bila nemirno dijete, a tada smo
mnogo putovali. Nije bilo jednostavno. Bila sam mlada mama i
pokušavala sam pronaći svoj put. Naposljetku smo se vratile u New
York i skrasile se. Dan je inzistirao da živimo s njim, pa smo to i
učinile. Poslije toga je sve bilo lakše jer je Ash dobila dosljednost i
strukturu i imala je dvije odrasle osobe koje su se brinule za nju.”
Iz Mattovih se usta začuo zvuk kao da ga je posljednja rečenica
zaboljela, ali sam nastavila.
 “Uvijek je bila posebna. Bila je energično dijete kuštrave plave
kose i slatkih, toplih očiju, poput tvojih. Rano je prohodala,
progovorila i sama je jela.”
“Uopće nisam iznenađen.”
Nasmijala sam se. “Da, tvoje je dijete, pa joj sve polazi od ruke.
Ali ubrzo je postala svojeglava i manje sam razmišljala o značenju
njezina imena, a više o njezinoj osobnosti. Predivna je duša, drukčija
i od mene i od tebe.”
“Znam to. Znao sam od trenutka kad sam je upoznao”, šapnuo
je. “Je li je Danova smrt jako pogodila?”
“Dobro se držala, ali znala sam da joj je teško. Bio je dobar,
strpljiv tata i volio ju je više od ičega. Bila sam zahvalna što smo imali
malo vremena da se pripremimo na to. Otputovali smo i mjesec dana
odsjeli u kući na plaži u Cape Codu. Tamo je umro, osluškujući
ocean, uz mene i Ash kraj sebe. Posljednje je dane proveo u stolcu,
gledajući kako se igramo na plaži. Po noći bi napravili krijes, a Ash bi
nam uz vatru čitala priče. Dan se doimao sretnim, iako je znao da
nema mnogo vremena.” Počela sam plakati.
Matt mi se približio i uzeo me u naručje. “Nastavi.”
“Umro je u utorak, običan dosadan utorak. Ujutro je bio posve
bistar. Preselili smo mu bolnički krevet na stražnji trijem kako bi
mogao promatrati vodu. Bolničar iz hospicija je bio uz nas. Zamotali
smo se u plahte i promatrali valove dok je Dan izdisao. Ash je
nekoliko minuta plakala i to je bilo to. Bilo je gotovo. Više je nikad
nisam vidjela da plače zbog toga.”
“A ti?”
“A, znaš mene. Ja sam više-manje sve vrijeme cmizdrava.”
“Nisi bila takva.”
“Znam”, rekla sam tiho.
Matt mi je maknuo kosu s lica i obrisao suze s obraza. “Zašto
niste imali još djece?”
 “Razmišljali smo o tome, ali se Dan razbolio i više nije imalo
smisla. Ash bi bila divna starija sestra.”
“Da, bila bi”, rekao je pospano.
Zaspali smo u ranim jutarnjim satima. Oko jedanaest dobila sam
poruku od Tati u kojoj je pisalo da ona i Ash idu na ručak i da će je
nakon toga odvesti kući. Tiho sam se iskrala iz Mattova kreveta kako
bih se vratila kući prije Ash.
Danima poslije toga nisam ga ni zvala niti mu poslala poruku,
kao ni on meni.
 25. VRATI MI SE

GRACE

Idućeg je tjedna Ash stalno kovala neke planove s ocem o kojima

meni nije ništa govorila. Kad sam je zbog toga prekorila, rekla mi je:
“Roditelji bi morali međusobno komunicirati. Čak i oni nevjenčani.”
Bila je to prava Ash, uvijek odrasla.
Znala sam da Matt i ja ne možemo ovako nastaviti, rastrgani i
neodlučni. Zaslužili smo više jedno od drugoga, ali nisam bila
sigurna je li ijedno od nas spremno na to.
Napokon je jednog poslijepodneva Matt došao po Ash. Otvorila
sam vrata i pozvala ga unutra. Stajao je na kuhinjskim vratima i
gledao me kako brišem posuđe.
“Kako si?” upitao je pomalo ukočeno, ali ne i neugodno. “Dobro.
Poslije škole vježbam s filharmonijom. Možda im se pridružim, ali
morala bih otići dva tjedna na ljeto. Nisam sigurna želim li ostaviti
Ash tako dugo.”
“To je izvrsno, Grace. Ash može biti kod mene. Možda bismo
tada mogli planirati izlet u Kaliforniju.”
Iznenada se javila Ash s kata: “Daj mi pet minuta, tata.”
“Okej”, odvratio joj je.
“Kamo se spremate?” pitala sam ne podižući pogled. “Idemo u
Metropolitanski muzej, pa na večeru.”
Pogledala sam na sat; bilo je pet i petnaest. “Nećete stići prije
zatvaranja.”
 “Petkom su otvoreni do devet navečer.”
“Ah, tako je.” Odjednom sam shvatila da vodimo najnormalniji
razgovor; dvoje ljude koji raspravljaju o svakidašnjem životu.
Oči su mi zamalo ispale kad je Ash ušetala u kuhinju odjevena u
kratki topić. “Oprosti, imaš li pulover koji ide preko toga?”
Ash je zakolutala očima.
“To kolutanje očima mora prestati. Mama te upravo nešto
pitala”, rekao je Matt oštro.
Ohoho. Već dugo nisam imala takvu podršku.
“Znam, tata, samo sam...”
“Ne. Vrati se po pulover.”
Ash je otpuhnula i krenula natrag u sobu. Matt i ja smo se
gledali nekoliko sekundi prije nego što mi je prišao. “Izgledaš
drukčije. Činiš se sretnijom.”
Nisam to prije shvatila, ali mislim da je imao pravo. “Da, možda.
“Ako želiš, slobodno možeš s nama.”
“U redu je. Moram ocijeniti neke testove.”
Nepomično me gledao nekoliko trenutaka i slegnuo ramenima.
“U redu, vidimo se.” Nagnuo se i poljubio me u obraz, kao da je to već
milijun puta učinio.
Kad je Ash sišla niz stube, ispratila sam ih do ulaznih vrata i
gledala kako idu prema podzemnoj željeznici. Smijali su se... i
zvučalo je poput glazbe. Dio mene htio im se pridružiti, ali mi je
drugi govorio da ostanem. Premda sam voljela vidjeti Matta i premda
mi se silno svidjela ona noć u njegovu stanu, beskrajna odbijanja
tijekom godina - i način na koji je reagirao na vijesti o Ash - toliko su
me povrijedili da je bilo teško povjerovati da je sad s nama, kao što
sam oduvijek željela.
Nikad zapravo nisam sumnjala u njegovu ljubav prema meni, ali
plašilo me što se držao na sigurnoj udaljenosti. Morala sam zaštititi
samu sebe.

POČELI SMO DIJELITI vikende. Ash bi petkom ili subotom išla

k Mattu, a nedjeljama smo se izmjenjivali.
Newyorška filharmonija službeno mi je ponudila mjesto
violončelistice na dva tjedna, pa sam provodila manje vremena s Ash,
vježbajući i pripremajući se za dvotjedni odlazak u inozemstvo.
Ash je prvu godinu srednje škole završila s odličnim ocjenama i
dobila nagradu za izvrsnost. Matt i ja smo prisustvovali ceremoniji, a
on je sve vrijeme blistao, kao pravi ponosan otac. Kad smo napustili
auditorij, dugo me grlio i šapnuo: “Dobar si posao s njom napravila.
Hvala ti, strašno sam ponosan na svoje cure.”
Srce me zaboljelo od tih riječi. Nisam znala je li mi ikad itko
rekao da se ponosi sa mnom i od nikoga na svijetu nisam više htjela
čuti te riječi.
Ljeto je počelo i znala sam da će se Ash dosađivati, pa sam je
upisala u ljetnu fotografsku radionicu. Matt se također upisao čim je
čuo za to. Znala sam da je mogao predavati na radionici, ali
jednostavno je htio provoditi vrijeme s kćeri. Ash mi je rekla da su se
i polaznici i predavač počeli prema njemu ponašati kao prema rock
zvijezdi čim su saznali tko je. Rekla mi je da mu je stil više umjetnički
nego dokumentaristički kojim se proslavio.
Bilo je čudno kako smo se Matt i ja ponovno pronašli; kao da
smo počeli gdje smo stali, oboje nekom novom energijom istražujući
vlastite strasti. Dio je mene osjećao da živim život koji mi je bio
suđen. Jedini je problem bio što Matt i ja to nismo radili zajedno.
Trčali smo na paralelnim stazama. Jedne se večeri Ash činila
potištenom.
“Što nije u redu, dušo?” upitala sam je.
“Sve je u redu”, rekla je bezizražajnim glasom.
“Razgovaraj sa mnom.” Sjela sam uz nju na krevet.
 “Tata mi je rekao da mu je National Geographic ponudio posao u
Singapuru. Najesen bi se trebao preseliti.”
Oči su mi se raširile od šoka. “Molim? Kad ti je to rekao?” Nisam
mogla zamisliti da bi Matt otišao sad kad se tako zbližio s Ash i kad
smo se svi počeli oporavljati.
Potekle su joj suze. “Odavno. Otprilike kad smo se upoznali, ali
me pomisao na to sada rastužuje.”
“Molim? Ne mogu ni... kad se to...” Nisam uspijevala oblikovati
rečenicu. “Razgovarat ću s njim.”
Obrisala je suze i ustala. “Zlo mi je od vašeg poskakivanja jedno
oko drugoga kao da ste u osnovnoj školi. Imam prijatelje koji su u
zrelijoj vezi od vas dvoje.”
“Dosta je”, rekla sam oštro.
Lupila je nogom. “Ne, dosta je meni. Netko vas treba pogurnuti.”
“Ash, nije na tebi da odlučuješ o tome.”
“Pa, možda tata neće otići ako se ti pribereš.”
Izjurila je na hodnik pa produžila u kupaonicu i zalupila vratima.
“Ash, vrati se!”
Došla sam do kupaonice i udarila šakom po vratima, ali nije
htjela otvoriti. Odustala sam nakon nekoliko minuta i otišla u svoju
sobu. Bila sam ljuta. Uzrujana. Zbunjena. Doista je odlazio? Kako
nam je to mogao učiniti? Kako je to mogao učiniti meni?
Na kraju sam čula kako Ash izlazi iz kupaonice i odlazi u svoju
sobu. Kad sam je poslije jednog sata otišla provjeriti, čvrsto je
spavala.
Nazvala sam Tati i zamolila je da dođe.
“Deset je sati” odvratila je.
“Moram otići do Matta i ne znam koliko ću dugo ostati.”
“Ne možeš ga jednostavno nazvati?”
 “Ne jer ga moram opaliti u lice.”
“Isuse. Što se sad dogodilo?”
“Ash je rekla da će možda prihvatiti posao u Singapuru. Upravo
smo se posvađale oko toga i ne znam što da radim. Samo dođi, molim
te.”
“Jasno mi je. Stižem za dvadeset minuta.”
Čim je Tati stigla, odjurila sam nekoliko blokova prema
Mattovoj kući, luda od bijesa. Zvonila sam i zvonila.
“Da?” Napokon se javio na portafon.
“Majka tvog djeteta je. Pusti me unutra.”
Čula sam kako se smije. “Popni se.”
Kad sam došla do stana, otvorio je vrata smiješeći se. “Gracie.”
“Nemoj ti meni Gracie, gade jedan.” Progurala sam se kraj njega,
bacila torbu i prekrižila ruke. Izgledao je prestrašeno. “Koji ti je
kurac, Matte? Što je s tobom?”
Naslonio se na zid, možda kako bi bio što dalje od mene. “O
čemu govoriš?”
“Naša je sirota kći večeras bila sva u suzama jer si joj rekao da se
seliš u Singapur. Je li to istina? Jer ako jest...”
“Grace, stani. Poslušaj me.” Izgledao je kao da razmišlja.
“Spomenuo sam joj da sam dobio ponudu za posao. Bilo je to davno,
kad smo se tek upoznali.”
“I?”
“Rekao sam šefu da je ne mogu prihvatiti.”
Pogledala sam ga suženih očiju. “Kada?”
“Poslije one noći kad si došla ovamo. Ionako ne bih otišao; bio
sam smušen. Zatražio sam posao na terenu prije nego što sam
ponovno došao u kontakt s tobom i upoznao Ash.” Zvučao je iskreno,
gotovo molećivo. “Žao mi je što te to uzrujalo.”
 “Pa da, takva su djeca.”
Prišao mi je, posegnuo za mojim rukama i držao ih između nas.
“Još uvijek učim, Grace.”
Pogledala sam u pod i odmahnula glavom. “Znam, žao mi je.
Pretjerano sam reagirala. Ali baš je bila povrijeđena. Jednostavno
nisam mogla gledati kako prolazi isto što i ja...” Oči su mu odavale
zabrinutost. “Nikad vas neću ostaviti. Moraš mi vjerovati, Gracie.
Moraš.”
Pozorno sam ga gledala. “Uvjeri me.”
Prešao je palcem preko moje usne. “Hoću, čak i ako mi za to
bude trebala jebena vječnost.” U sljedećoj su se sekundi njegove usne
našle na mojima i posve smo uronili u poljubac, udaljavajući se od
prošlosti i jureći u budućnost.
 26. NAŠE VRIJEME

GRACE

Matt, Ash i ja nekoliko smo idućih dana svaku večer večerali

zajedno. Kao da je napokon sve sjedalo na svoje mjesto.
Tog me tjedna Matt u petak čekao pred školom. Ash mi je tog
jutra rekla da se lijepo odjenem, a vidjela sam da je i Mattu dala isti
savjet. Nisam znala što se događa, no odlučila sam se prepustiti.
“Otkud ti ovdje?”
Nasmiješio se i poljubio me u obraz. “Lijepo te je vidjeti, Gracie.
Mislim da je naša kći nešto isplanirala za nas.”
“Naravno.” Nosio je svečane hlače i košulju, a na nogama nove
crne Conversice. Nikad ga još nisam vidjela svečanije odjevenoga.
“Dobro izgledaš”, rekla sam mu.
Odmjerio je moju ležernu cvjetnu haljinu i sandale. “I ti.
Izgledaš lijepo.”
Nasmiješila sam se. “I što misliš, što nam je pripremila?”
“Nemam pojma.” Ispružio je ruku prema meni. “Hoćemo li?”
“Kako znaš kamo trebamo ići?” upitala sam.
“Ash je rekla da te dočekam na vratima i otpratim u auditorij.”
Kimnula sam. “Idemo.”
U auditoriju su nas čekali Ash, Tati i moj učenički orkestar te još
pokoje poznato lice iz filharmonije. Osim Ash, svi su sjedili držeći
svoje instrumente, kao da se spremaju zasvirati.
 Ash je odmah doskakutala do nas. “Mislila sam da bismo danas
mogli raditi nešto zabavno. Svi zajedno.”
Mahnula sam svima. “Sama si ovo organizirala?”
“Imala sam pomoć.”
Tati nam je prišla i osjetila sam kako mi se grlo steže od emocija.
“Jeste li vas dvoje spremni za ovo? Kći vam se jako potrudila da vam
danas pripremi nešto posebno. Sjednite.”
Smjestili smo se na dva stolca za goste smještena ispred našega
privatnog orkestra. Tati je dirigirala, što mi je bilo posebno zabavno.
Kad je glazba počela, Matt me uhvatio za ruku. Od prve sam note
znala što sviraju. Hallelujah. Stisnuo mi je ruku i držao je do kraja
pjesme.
Kad su završili, uzbuđeno sam ustala, zapljeskala poput
luđakinje i povikala: “Bravo!” Matt je zazviždao i zapljeskao i Ash je
opet dotrčala do nas.
“Nije li bilo predivno?” rekla je.
“Oh, Ash, hvala ti, ljubavi. Ovo je bilo baš lijepo od tebe.”
“Čekajte, nije još gotovo; ovo je tek početak.” Dala nam je
nekakvu žutu omotnicu. Otvorila sam je i iz nje izvukla crno-bijelu
fotografiju Matta i mene na fakultetu. Bili smo u dnevnom boravku
našega studentskog doma. Sjećala sam se i da je Tati snimila
fotografiju. “Pročitajte straga”, rekla nam je Ash.
Matt je stao iza mene i gledao kako je okrećem. Oboje smo na
glas pročitali:

“Aleluja, ovdje ste se pronašli.../Sad pođite tamo gdje ste se

upoznali, prije početka četvrte godine.”
Iza Ash se stvorila Tati. “Dajte nam deset minuta prednosti”,
rekla je.
Matt se nasmijao. “Okej, vidimo se tamo.”
 Pozdravili smo se s glazbenicima i zahvalili im na prelijepoj
izvedbi. Kad su Ash i Tati otišle taksijem, Matt me uzeo za ruku.
“Hoćemo li prošetati?
“Može.”
Dan je bio topao i sunčan. Četvrt se činila opuštenijom nego
inače. Dok smo hodali ulicom, Matt je njihao naše ruke gore-dolje.
Kad smo došli do doma za studente četvrte godine, oboje smo se
osjećali nekako nadrealno i nostalgično. Zgrada je izgledala malo
drukčije, ali se doimala istom. Na stubištu su nas već čekale Tati i
Ash. “Popnite se”, povikala je Tati.
Na drugom smo katu provirili u moju staru sobu. Osim mog
violončela na stolcu kraj prozora, bila je prazna. Ash mi se
nasmiješila. “Sviraj za tatu, mama.” Dala je Mattu stari fotoaparat
koji sam prepoznala s fakulteta. “Napunjen je i spreman.”
Nasmiješio se. “Hvala ti, Ash.”
“Dobro, vas dvoje, na prozorskoj je dasci omotnica za vas”, rekla
je Tati.
“Kako ste ušle u ovu sobu?” upitala sam ih.
“Ispričale smo vašu priču studentskom savjetniku koji je ovdje
preko ljeta i dao nam je ključ. Ionako u njoj preko ljeta nitko ne živi”,
rekla je Ash smijući se.
“Koliko vremena imamo?” upitao je Matt.
“Za jedan sat budite na sljedećoj lokaciji.” Podignula se na prste,
poljubila tatu u obraz i okrenula se prema meni. “Zabavite se.”
Nakon što su otišle, Matt je zatvorio vrata. Istog sam trena čula
okidač aparata kojim me snimio odostraga. Otišla sam do violončela i
sjela. “Imaš li kakvih želja?”
Maknuo je fotoaparat s lica. Fake Plastic Trees?
“Sjećaš se?”
 “Kako bih mogao zaboraviti?” U očima mu je bila toplina i
požuda, ali i trunčica kajanja za koju sam znala da nikada neće
nestati. I ja sam je osjećala, posebice u toj sobi.
Prilično tešku pjesmu svirala sam vibratom. Matt je prekinuo s
fotografiranjem i samo me zadivljeno gledao. Kad je pjesma završila,
podignula sam pogled prema njegovu nasmijanom licu. “Prestao si
fotografirati?”
“Neke je stvari bolje ovdje zadržati.” Dodirnuo je sljepoočnicu.
“Slažem se”, šapnula sam.
U dva se koraka stvorio pokraj mene. Kad sam ustala, obuhvatio
mi je lice i žestoko me poljubio. Stavio je fotoaparat na prozorsku
dasku i pritisnuo okidač. Tajmer je bio uključen, a on se vratio po
poljubac i aparat je okinuo, hvatajući trenutak.
Ruke su mu skliznule pod moju haljinu i prije nego što sam bila
svjesna, spuštao mi je gaćice. “Skini ih”, rekao je uzdišući.
“Nema kreveta.”
“To nas nikada nije spriječilo.”
Skinula sam gaćice i odgurnula ih nogom. Kad sam podignula
pogled, Mattov je remen već bio otkopčan. Podignuo me da ga
zajašem i posjeo na sebe. Za dvije je sekunde bio u meni a da me nije
prestao ljubiti.
“Volim te, Gracie.” Glas mu je kraj mojeg uha zvučao tako
zavodljivo da sam se u prvih nekoliko trenutaka gotovo raspala.
Rekao mi je da me voli, ali to sam već znala. Pomicali smo se polako i
nježno i bilo je dovoljno. Uzdisali smo nekako tiho i smirujuće i
nisam htjela da to ikad završi. Na kraju smo dugo ostali u zagrljaju.
U omotnici na prozorskoj dasci bila je fotografija.
Stara fotografija u boji Matta i mene u pidžamama sa
zamućenim prometom u pozadini. “Ova je baš cool. Nikad je nisam
vidjela.”
 “Razvio sam je tek kad smo se ponovno počeli viđati. Okreni je
da vidimo uputu.”

Pođite jedan blok na istok do Sedme avenije

I zatim još tri na jug
Do komadića raja

Dom za studente četvrte godine napustili smo s velikim

osmjesima na licima. “Isuse, nadam se Ash ne misli da smo...” počela
sam.
“Zapravo, Grace, ona je to i namjestila.”
“Ne za to.”
Ne moramo joj sve reći.
Stala sam negdje na pola puta. “Želiš li čuti brutalnu istinu?”
“Uvijek.”
Pogledala sam svoja stopala. “Gotovo sam pobacila.” Prodorno
me pogledao. “Što te spriječilo?”
“Nisam to mogla učiniti.” Oči su mi se počele puniti suzama.
“Molim te, ne plači. Ovo je sretan dan - odavno nisam bio sretan
kao danas.” Poljubio me.
“Znam. Neizmjerno sam sretna što sam dobro odabrala.”
“I ja”, tiho je rekao grleći me na ulici.
Ash i Tati čekale su pred zgradom. “Uđite, ovo je baš cool”,
povikala je Ash.
Na ulasku smo shvatili da je riječ o galeriji, a pred nama je stajao
muškarac u odijelu. Tati ga je predstavila kao vlasnika galerije.
“Dopustio je Ash da postavi ove fotografije i toliko su mu se svidjele
da ih želi izlagati sljedeća dva mjeseca.”
 U čudu sam pogledala oko sebe. Bile su to profesionalno
uvećane moje fotografije. Prva je bila fotografija u boji na kojoj
sviram violončelo u staroj sobi u domu - fotografija koju nikad nisam
vidjela. Na kartici ispod nje pisalo je, “Grace u boji”. Nisam izdržala
da se opet ne rasplačem, ali ovaj put od sreće.
“Predivne su. Bože, Ash...” i Matt je bio preplavljen emocijama,
jedva je govorio. Hodali smo galerijom s Ash između nas, gledajući
uspomene, diveći se Mattovu talentu i promatrajući njegove reakcije
na fotografije. Svaka mu je bila neopisivo dragocjena. Nije trebalo
dugo da nam svima poteku suze, uključujući Tati.
Stajali smo okupljeni kraj vrata kad je Ash rekla: “Još samo
jedno mjesto. Ja moram ići prva, pa mi dajte par minuta.”
“Nećeš nam dati nikakvu uputu?”
“Ne, ovo je iznenađenje”, odvratila je Ash.
Svi smo se zagrlili i onda je Tati otpratila Ash prema taksiju.
Prije nego što je ušla, Ash je povikala: “Nema više plakanja, ljudi!”
“Okej, mala!” odvratio joj je Matt.
Još smo gledali za Ash kad nam je prišla Tati i stavila ruke na
bokove. “Slušajte. Ova je curka dugo planirala današnji dan. Rekla
sam joj da to nije dobra ideja i obećala je da neće biti razočarana ako
stvari ne budu išle kako je zamislila.”
“O čemu je riječ, Tati?” upitala sam.
“Rekla sam joj da vam neću reći.” Okrenula se Mattu. “Ne znam
što će se dogoditi s vašom čudnom malom obitelji, ali nešto moram
tebi osobno reći. Znaš kako sam spretna s gudalom?” Kimnuo je i
bilo je očito da ga njezine riječi zabavljaju. “Ako povrijediš bilo koju
od mojih cura, zabit ću ti ga toliko duboko u znaš-već-što da ga nikad
nećeš moći izvaditi.”
Istog joj je trena stavio ruke oko ramena i povukao je u zagrljaj.
“Ne bih to nikad učinio. One su i moje cure”, tiho je rekao.
 Odmaknuli su se i Tati je pokazala prema taksiju iza sebe. “Zna
kamo vas mora odvesti. Pronađite svoju kćer.”
Na stražnjem sjedalu taksija Matt i ja držali smo se za ruke.
Nismo očekivali da ćemo se zaustaviti ispred gradske vijećnice, ali
upravo nas je tamo taksi odvezao. “Kako je znala?” upitao me Matt.
“Tati joj je vjerojatno ispričala. Vidi, eno je tamo.”
Ash je sjedila na stubama i čekala nas. “Pametna cura”, rekao je
Matt.
“Naša pametna cura.”
“Onda, Građe, jesi li za to da učinimo nešto ludo?”
“Uvijek. Ali prije nego što izađemo, moram znati je li to zbog nje
ili zbog nas. Učinit ću to bez obzira na tvoj odgovor, ali moram
znati.”
Uhvatio me za ruku. “Graceland Marie Starr-Shore-Porter - kako
god se zvala - moj život nije bio pravi bez tebe. Bio je samo niz dana
međusobno povezanih gomilom kajanja. Ali onda si mi se vratila.
Ovo je pravo vrijeme, obećavam, naše vrijeme. Ti si ljubav mog
života. Jebeno te volim, Grace. Uvijek sam te volio. Volio sam te i kad
nisam bio s tobom, i prije toga, a i sada. Hoćeš li se udati za mene?”
“Nego što, jebote”, šapnula sam. Uzela sam mu lice među ruke i
poljubila ga. “Idemo joj prirediti predstavu.”
Izvukao me iz taksija pa smo stali držeći se za ruke i gledajući
Ash. “Što si nam pripremila, mala?” rekao je Matt.
Ustala je i ispružila ruke. “Idemo, ljudi. Znate da sam mnogo
bolji svjedok od Garyja Buseyja.”
Matt me pogledao podignutih obrva. “Ona barem ne miriše na
salamu.” Slegnuo je ramenima.
“ ‘Ona barem ne miriše na salamu’ ući će u povijest kao
najčudnija prosidba ikada”, rekla sam.
“Zoveš li ti to mene čudnim, Graceland?”
 “Aha, i to mi se sviđa kod tebe.”
Ash se spustila po stubama i stala kraj nas. Blistala je. “Ovo
moram učiniti kako treba”, rekao je Matt. Spustio se na koljeno i
uzeo moju ruku u svoju.
“Grace, volim te i ti voliš mene. Hoćeš li se ovaj put udati za
mene zauvijek?”
“Hoću. Zauvijek.”
 ASH

Moje je roditelje vjenčala matičarka, a ja sam bila svjedok. U

petnaest godina nikad nisam vidjela mamu tako punu života, ljubavi
i sreće kao tog dana. Ne mogu ni zamisliti što bi se dogodilo da se
onog dana nisu ugledali u podzemnoj. Bi li nastavili živjeti svojim
usamljenim životima, kao dvije polovice jednog srca, jedno drugome
izvan dohvata? Tko zna? Samo znam da sam sretna što su se
ponovno pronašli.
Tog smo ljeta svi s Newyorškom filharmonijom otputovali u
Europu i onda u Kaliforniju. Bilo je poput velikoga medenog
mjeseca/obiteljskog odmora. Kad smo se vratili, tata se doselio k
nama. Roditelji su mi bili poput tek zaljubljenih tinejdžera koji se ne
prestaju ljubiti. Kad bih zakolutala očima, tata bi se smijao, a mama
bi zakukala da samo nadoknađuju izgubljeno vrijeme i da zaslužuju
uživati. Voljela sam ih zadirkivati. Zapravo je bilo baš fora što su mi
se roditelji toliko voljeli.
Tata je zadržao svoje potkrovlje, nekoliko blokova dalje, koje
smo pretvorili u umjetnički studio/ured. Nazvali smo ga Louvre.
Mama nas je voljela gledati kako radimo u studiju, a kad ne bi bila u
školi, svirala bi nam ili bi nam donosila hranu.
Godinu dana nakon njihova vjenčanja postala sam velika sestra.
Napokon se pojavio netko s kime sam mogla podijeliti teret. Zapravo,
baš nekako obožavam svog brata. Zove se Leo i još je malen, pa
koliko uopće može biti loš?
Znam da su moji mama i tata griješili i da su propustili neke
prilike, ali iz nekog razloga osjećam da je to zapravo bilo dobro. Tko
zna što je moglo biti da je sve između njih bilo savršeno? Znam da
sam dobila dva predivna oca koja su me ludo voljela, a dobila sam i
priliku vidjeti svoje roditelje kako se zaljubljuju. Koliko ljudi to može
reći?
 ZAHVALE

Čitateljima: hvala vam što ste vjerovali u ovu magiju i što ste
dopustili Mattu i Grace da uđu u vaša srca.
Obitelji i prijateljima koji me podržavaju i ohrabruju, zbog kojih
se osjećam da je ovo što radim na neki način važno: hvala vam.
Hej, Ya Ye! Hvala vam što ste ponosni, pravi prijatelji.
Posebno mjesto u mojem srcu zauzimaju učitelji i profesori koji
su me nadahnuli. Za ovu sam se knjigu prisjetila mnogih sati koje
sam u srednjoj školi i na fakultetu provela u tamnoj komori i koliko
sam se trudila ispričati priču samo jednom slikom. Sada
upotrebljavam tisuće riječi. Još nisam sigurna što je lakše; znam da
volim oba medija i zahvalna sam ljudima koji su mi otvorili oči
prema tim umjetničkim formama.
Cimerima koji su strpljivo čekali: vaš me entuzijazam gurao svih
ovih mjeseci.
Melissa, hvala ti na pomoći u New Yorku i izvrsnim glazbenim
snimcima.
Angie, hvala na tvojoj vječnoj podršci i entuzijazmu.
Heather, znaš svoj udio u svemu ovome i koliko je važan. Doista
si nevjerojatno nadarena.
Svi moji prijatelji pisci koji me uvijek slušaju i podržavaju,
neopisivo vas cijenim.
Christini, mojoj agentici, hvala što me uvijek oraspoložiš za
povratak poslu i pisanju. To mi uvijek pomogne da se osjećam
nadahnuto kad me drugi vidovi posla ometaju.
 Jhanteigh, čini mi se da je ova knjiga naše zajedničko dijete.
Neizmjerno si pridonijela Mattovu i Graceinu zajedničkom
putovanju. Hvala ti iz sveg srca što si vjerovala u ovu priču i
omogućila mi da radim na njoj.
Anthony, pogledaj sve naše dokaze. Koliko sam samo sretna i
blagoslovljena što te imam u životu.
I napokon, Samu i Toniju: mojoj poeziji. Jedva čekam
promatrati vas dok rastete. Jedva vas čekam još bolje upoznati.
 Napomena

[←1] Lik iz dječjih romana Roalda Dahla.

[←2] Bigfoot, još nazivan Sasquatch, veliko je, majmunoliko
stvorenje koje navodno luta u divljinama Sjedinjenih Američkih
Država i Kanade.
[←3] Poznati američki lanac sladoledarnica.
[←4] Poznati američki komičar i radijski voditelj.
[←5] Lanac fotografskih trgovina.
[←6] Zlikovac iz stripova i filmova o Batmanu.
[←7] Pabst Blue Ribbon, vrsta američkog lager piva.
[←8] Poznati američki glumac.
[←9] Iz američke televizijske serije Mork &Mindy gdje se
upotrebljavalo kao pozdrav izvanzemaljaca.
[←10] Poznata američka metoda treninga za porođaj.
[←11] Na engleskome “Milost”.
[←12] Franc. “staromodno”
[←13] Američki fitness guru, majstor borilačkih vještina,
izumitelj tae boa.
[←14] Engl. “pepeo”
[←15] Marokansko jelo od janjetine pečene u glinenoj posudi.