Usporedba emisija IGCC i drugih konvencionalnijih procesa

Emisijske prednosti procesa rasplinjavanja IGCC-procesi imaju kao karakteristiku znatno

smanjenje emisija onečišćujućih tvari u usporedbi sa konvencionalnim izgaranjem ugljena.
To je posljedica temeljne razlike između rasplinjavanja i izgaranja: izgaranjem se zrak i
gorivo miješaju, gorivo oksidira i ispušni plinovi se ispuštaju na atmosferskom pritisku. Pri
rasplinjavanju se uobičajeno kisik dovodi u rasplinjače i samo onoliko goriva izgara kako bi
se pružilo dovoljno topline za rasplinjavanje ostatka. Budući da zrak sadrži veliku količinu
dušika uz tragove drugih plinova koji nisu nužni u reakciji izgaranja, onečišćujuće tvari u
ispušnim plinovima su stoga na mnogo nižim koncentracijama, odnosno parcijalnim
pritiscima od sinteznog plina pa ih je teže ukloniti.
Prednosti rasplinjavanja su kako slijedi:
 Visoki radni pritisci rasplinjača značajno smanjuju zapreminu plina kojeg je potrebno
obraditi, a odgovarajući visoki parcijalni pritisci onečišćivala olakšavaju njihovo uklanjanje
 Direktna pretvorba sumporovodika (H2S) iz sinteznog plina u elementarni sumpor (S) ili
sumpornu kiselinu (H2SO4) tehnički je puno jednostavnija i ekonomičnija od hvatanja i
pretvorbe sumporovog dioksida (SO2) iz ispušnih plinova izgaranja u povoljne nusproizvode
 Više temperature i pritisci koji su uključeni u rasplinjavanje omogućuju lakše uklanjanje
ugljičnog dioksida (CO2) za geološko skladištenje ili za prodaju kao nusprodukt
Američki National Energy Technology Laboratory (NETL) objavio je detaljnu usporedbu
performansi tri različite IGCC tehnologije (ovdje izražene kao prosjek) nasuprot podkritičnim
i superkritičnim termoelektranama na ugljenu prašinu. Ove usporedbe ilustriraju uobičajeno
smanjenje emisija glavnih onečišćujućih tvari implementacijom IGCC sistema.
Čestice (P. M.)
Sljedeća slika jasno prikazuje prednost rasplinjavanja, odnosno IGCC tehnologije naspram
konvencionalnih tehnologija izgaranja ugljena. Kako je već navedeno u ranijim poglavljima,
budući da je sintezni plin koji izlazi iz rasplinjača mnogo gušći od ispušnih plinova izgaranja,
uklanjanje čestica je znatno jednostavnije i učinkovitije.

Slika . Usporedba emisija čestica iz IGCC i konvencionalnijih termoenergetskih postrojenja

Sumporov dioksid (SO2)
Mala količina sumpora koja zaostaje u sinteznom plinu nakon AGR postupka se pretvara u
sumporov dioksid (SO2) izgaranjem u plinskoj turbini i ispušta u atmosferu u HRSG
dimnjaku. Drugi izvori emisije SO2 u IGCC postrojenjima čine ispušni plinovi u procesu
oporabe sumpora. Ovi izvori su obično znatno manji od prethodno navedenih.

Slika Usporedba emisija sumporovog dioksida iz IGCC i konvencionalnijih termoenergetskih postrojenja

Dušikovi oksidi (NOX)

Ugljen obično sadrži između 0,5 – 3% dušika u masi suhe tvari. Dušik se u ugljenu obično
nalazi u obliku aromatskih struktura, kao što su piridin i pirol. Fleksibilnost sirovina za
rasplinjavanje omogućuje velike varijacije u sadržaju dušika u ugljenu. Za vrijeme
rasplinjavanja, najveći dio dušika u ugljenu se pretvara u bezopasni plinoviti dušik (N 2),
međutim, proizvode se i male količine amonijaka (NH3) i vodikovog cijanida (HCN) koji
moraju biti uklonjeni tokom procesa. Budući da su oboje topivi u vodi, radi se o
jednostavnom postupku. U IGCC postrojenjima, NOX se formira izgaranjem sinteznog plina
u plinskim turbinama. Poznate metode za suzbijanje stvaranja NOX spojeva mogu zadržati
ove razine na minimumu, a korištenje sredstva za razrjeđivanje poput dušika ili vodene pare
kako bi se snizila temperatura plamena je preferirani postupak. Dušik je uobičajeno dostupan
iz kriogenih jedinica za separaciju zraka. Također, moguća je i primjena selektivne katalitičke
redukcije gdje se već stvoreni NOX uz pomoć amonijaka i katalizatora konvertira u plinoviti
dušik i vodu.
 Slika . Usporedba emisija dušikovih oksida iz IGCC i konvencionalnijih termoenergetskih postrojenja

Ugljični dioksid (CO2)

U uobičajenoj termoelektrani na ugljenu prašinu miješaju se zrak i gorivo, sagorijevaju i
ispuštaju na atmosferskom pritisku. Ispušni plinovi su vrlo male gustoće budući da su
ispušteni na atmosferskom pritisku i budući da zrak sadrži velike količine dušika (N 2) koji
naravno, ne sagorijeva i značajno ih razrjeđuje. Izdvajanje ugljičnog dioksida (CO 2) nakon
sagorijevanja je skupo, teško i energetski zahtjevno zbog razrijeđenih ispušnih plinova. S
druge strane, rasplinjavanje se uobičajeno izvodi pri povišenom pritisku. Nastali sintezni plin
je u pravilu pod višim pritiskom i nije razrijeđen dušikom, što omogućuje mnogo lakše,
učinkovitije i jeftinije uklanjanje ugljičnog dioksida (CO2) (i drugih onečišćujućih tvari što se
pokazalo iznimno niskim emisijama sumporovih i dušikovih oksida, uz niske razine čestica).
Nakon rasplinjavanja ugljena, hvatanje ugljičnog dioksida (CO 2) može se postići prethodno
izgaranju, a to uključuje upotrebu katalitičkog reaktora gdje sintezni plin reagira s vodenom
parom kako bi se ugljični monoksid (CO) konvertirao u ugljični dioksid (CO 2) i vodik (H2).
Ugljični dioksid (CO2) je tad efikasno razdvojen apsorpcijom u fizikalnim otapalima, što
ostavlja gorivo bogato vodikom (H2). Uklanjanje ugljičnog dioksida (CO2) prije izgaranja
znatno je lakše nego naknadno uklanjanje iz ispušnih plinova zbog vrlo visoke koncentracije,
odnosno parcijalnog pritiska ugljičnog dioksida (CO 2) nakon reakcije konverzije. Na ovakav
način, parcijalni pritisak ugljičnog dioksida (CO2) je gotovo 1000 puta veći nego onaj koliki
bi bio u dimnim plinovima. Ovakva tehnologija za izdvajanje već je dobro poznata i
primjenjivana u sistemima rasplinjavanja koji proizvode hemikalije i sintetička goriva.
Kombinirani ciklus integriranog rasplinjavanja (IGCC) i rasplinjavanje općenito nudi
jedinstvenu sposobnost lakog uklanjanja CO2 iz sinteznog plina prije njegovog izgaranja u
plinskoj turbini (pod nazivom hvatanje CO2) što je jedan od njihovih najvećih prednosti u
odnosu na konvencionalno izgaranje.

Slika . Usporedba emisija ugljičnog dioksida iz IGCC i konvencionalnijih termoenergetskih postrojenja

Ostale prednosti IGCC

Uobičajena proizvodnja električne energije na ugljen proizvodi velike količine pepela. IGCC
ga ispušta u obliku staklaste troske, smanjujući količine ovog otpadnog proizvoda za gotovo
polovinu. Ova se troska može reciklirati za druge svrhe, uključujući cementne komponente i
putne materijale.

Slika Efektivno iskorištavanje troske

Smanjena rashladna voda

Dizajniran kao sistem za proizvodnju električne energije u kombiniranom ciklusu koji koristi
plinsku turbinu, IGCC može smanjiti rashladnu vodu za otprilike 30% u odnosu na
konvencionalne metode proizvodnje uglja.
Smanjena potrošnja vode za usluge
Oprema za odsumporavanje dimnih plinova koja se koristi u konvencionalnoj proizvodnji
energije na ugalj tretira emisije (SOx, NOx, Prašina) u fazi ispušnih plinova nakon
sagorijevanja goriva, što je pristup koji inherentno zahtijeva velike količine vode. IGCC se
bavi emisijama tokom faze goriva, značajno smanjujući potrebnu količinu servisne vode.

Usporedba Gorivih ćelija i ostalih energenata

U usporedbi s ostalim energentima vodik pokazuje mnoge prednosti, koje su najbolje vidljive
iz njegove toplinske vrijednosti. Vodik ima oko 2,3 puta veću toplinsku moć od drugih goriva
kao što su, na primjer, benzin, dizelsko gorivo ili prirodni plin. Kod sagorijevanja vodika
nastaje čista voda, dok kod drugih goriva, uz vodu nastaju i štetni plinovi poput ugljikovog
dioksida, ugljikovog monoksida, natrijevog te sumpornog oksida. Vodik je jedino gorivo koje
niti malo ne šteti planetu ni očuvanju okoliša, a iz vode koja nastaje njegovim izgaranjem se
različitim postupcima ponovno može dobiti vodik, pa se stoga vodik tretira kao obnovljivi
izvor energije.
Izgaranjem vodika uz prisustvo zraka nastaju vrlo male ili zanemarive emisije štetnih tvari.
Ugljikovodik i ugljični monoksid su prisutni samo u tragovima, ili nisu uopće prisutni.
Količina dušičnih dioksida raste u zavisnosti s temperaturom izgaranja, te se na nju može
uticati pojačanom kontrolom nad tim procesom. Nakon kontroliranja procesa je emisija
dušičnih dioksida bitno smanjena, te je puno manja u odnosu na njegovu emisiju kad se kao
gorivo koriste mineralna ulja ili prirodni plin, a prednost ima i u tome što je za izgaranje
vodika potrebna manja temperatura. Osim malih količina maziva koje nastaju izgaranjem,
nastanak sumpora i krutih čestica je u potpunosti nestao, što je vrlo važno kad se govori o
zaštiti okoliša.
Jedini proizvod koji nastaje primjenom gorivih ćelija u transportnim sistemima pri
proizvodnji električne energije je demineralizirana voda koja nastaje spajanjem vodika i
kisika u zraku. Upotrebom vodika u gorivim ćelijama pri višim temperaturama izgaranja
količine emisija raznih tvari u atmosferu su i do 100 puta manje u odnosu na konvencionalna
goriva.
Komparativna analiza alternativnih pogona za cestovna vozila
Komparativna analiza vozila s motorom s unutrašnjim izgaranjem, električnih vozila i
vodikovih vozila s gorivim ćelijama temelji se na istraživanju sveučilišta u Michiganu, s
njihovog istraživalačkog instituta za promet. Naziv samog istraživanja je: „The relative
merits of battery electric and fuel cell vehicles“ , točnije prednosti električnih vozila i vozila s
gorivim ćelijama. Istraživanje je provedeno u Februar-u 2016. godine pa su podaci i više
nego relevantni. Analiza je temeljena na trenutnim modelima i trenutnom stanju na tržištu,
uzimajući u obzir i vozila modelske godine 2016. Također vizualno su predstavljeni najbolji i
najlošiji sistemi prema odabranom kriteriju. Budući da se analiza vrši prema američkim
standardima i na američkom tržištu, agencije koje provode analize su pod nadzorom vlasti
unutar savezne države.
Tablica 1. Usporedba vozila s motorom s unutrašnjim izgaranjem (ICE), baterijskih
električnh vozila (BEV) i vozila s gorivim ćelijama (FCV)
Prva bitna stvar kod potrošača je izbor i raspon modela na tržištu jer on uvjetuje bolju cijenu,
bolju kvalitetu i bolje prilagođeno vozilo osobnim potrebama potrošača. U ovoj kategoriji
znatnu prednost imaju vozila s motorom s unutrašnjim izgaranjem jer se trenutno nalazi oko
300 različitih modela koji su dostupni za kupnju. Sljedeća po brojnosti su električna vozila
kojih trenutno na tržištu ima 13 različitih modela, ne uključujući hibridna vozila. Sve veće
automobilske marke su počele u svoju gamu proizvoda uvrštavati ekološka, električna ili
hibridna vozila pa se njihov broj znatno povećao kroz prošlih par godina. Iako mnogi
proizvođači istražuju i opciju gorivih ćelija u komercijalnim vozilima, trenutno ih je samo 3
dostupno na tržištu. Zbog malog broja modela na raspolaganju i još nepostojeće
infrastrukture za nadopunjavanje vodika, vozila s gorivim ćelijama imaju znatan nedostatak
već u početnoj fazi razmatranja kod potrošača.