Berislav Štefanac
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era Relja necropolis in
Zadar
Berislav Štefanac
HR, 23 000 Zadar
Muzej antičkog stakla
Poljana Zemaljskog odbora 1
stefanac@mas-zd.hr
UDK: 904:748 (497.5 Zadar) “652“
Stručni članak
Primljeno: 12. 2. 2009.
Prihvaćeno: 16. 3. 2009.
U tekstu se obrađuje skupina staklenih kapaljki s tijelom u obliku
stilizirane ptice. Recipijenti su pronađeni tijekom recentnih
arheoloških istraživanja na prostoru antičke nekropole Relja u
Zadru. Riječ je o predmetima koje karakterizira kuglasti ili ovoidni
oblik tijela s dužim ili kraćim cilindričnim vratom. Na tijelu bočice
nalazi se šuplji cjevasti lijevak (stilizirani rep ptice), koji služi
za precizno izlijevanje tekućine. Prema izgledu recipijenata i
njihovoj namjeni kapaljke su izdvojene u dvije tipološke skupine
(kapaljke kuglastog tijela s apliciranim lijevkom [dječje bočice]
i kapaljke ovoidnog tijela). Prema dataciji grobnih cjelina u
kojima su pronađeni te prema bliskim analogijama možemo
kazati kako primjerci pripadaju razdoblju od kraja 1. do polovice
3. stoljeća. Uz navedene neobjavljene primjerke sa zadarske
nekropole objelodanjuje se i jedan guttus kojem nije poznato
mjesto nalaza, a potječe sa šireg zadarskog područja. Podrijetlo
kapaljki kuglastog i ovoidnog tijela tražimo u istočnim staklarskim
radionicama.
Ključne riječi: Jader, rimsko staklo, guttus
Berislav Štefanac
Croatia, 23000 Zadar
Museum of Ancient Glass
Poljana Zemaljskog odbora 1
stefanac@mas-zd.hr
UDK: 904:748 (497.5 Zadar) “652“
Research paper
Received: 12 February 2009
Accepted: 16 March 2009
The text contains an analysis of glass bird-shaped droppers. The
recipients were found during recent archaeological research in the
territory of the Roman-era necropolis known as “Relja” in Zadar.
These are items characterized by spherical or ovoid shaped bodies
with longer or shorter cylindrical necks. The vial’s body features a
narrow tubular spout (a stylized bird’s tail) which served to pour
liquids in measured doses. Based on the appearance of their
recipients and their purpose, these pouring vessels have been
divided into two typological groups (spouted spherical bottles
[baby feeders] and ovoid droppers). According to the dating of
the grave units in which they were found and based on close
analogies, the examples can be said to belong to the period from
the late first to mid-third centuries. Besides these unpublished
examples from the Zadar necropolis, a guttus is also published
here which originated in the wider Zadar area, although its exact
discovery site is not known. The origin of the spherical and ovoid
pouring vessels are sought in the eastern glass workshops.
Key words: Iader, Roman glass, guttus
109
Berislav Štefanac
Sustavna i zaštitna arheološka istraživanja provedena tijekom
posljednja dva desetljeća na prostoru antičke nekropole Relja
u Zadru (Iader) rezultirala su brojnim nalazima staklene građe.
Naime, u dvije veće arheološke kampanje (1989.-1990. i 2004.-
2006.) pronađeno je više od 1700 antičkih grobova, u kojima je
otkriveno više od 2000 cjelovitih staklenih predmeta. Iznimno
velika količina pronađenog raznovrsnog staklenog materijala
svjedoči o vrlo ranim razvijenim vezama antičkog Jadera sa
značajnim radioničkim središtima staklarskog obrta diljem
Carstva. Već u drugoj pol. 1. stoljeća područje rimske provincije
Dalmacije postaje prostor gdje se odvijala intenzivna trgovina
staklarskim proizvodima. Veliku ulogu u importu i distribuciji
staklarske robe u zaleđe provincije imala su upravo gradska
obalna središta, Salona i Jader. Može se primijetiti da u Jaderu, kao
i u Saloni, nije izostajao ni uvoz iz udaljenih istočnomediteranskih
radionica. Dakako, pojedini oblici staklenog materijala ukazuju i
na postojanje lokalnih staklarskih radionica. 
Među brojnim staklenim predmetima pronađenim tijekom
recentnih arheoloških istraživanja na prostoru antičke nekropole
Relja u Zadru, moguće je izdvojiti i šest staklenih kapaljki s tijelom
u obliku stilizirane ptice. U stručnoj literaturi predmeti tog tipa
identificirani su kao gutti, askoi ili pak kao dječje bočice. 
Riječ je o staklenim recipijentima koje karakterizira ovoidni
ili kuglasti oblik tijela, duži ili kraći cilindrični vrat s ljevkastim
ili prstenasto zadebljanim obodom. Obod kapaljke može biti
 Arheološka istraživanja na antičkoj nekropoli Relja u Zadru od 1989. do 2007.
proveo je Arheološki muzej u Zadru. Ovom prilikom srdačno zahvaljujem
ravnatelju Muzeja antičkog stakla I. Fadiću i ravnatelju Arheološkog muzeja
u Zadru D. Maršiću što su mi povjerili objavu navedene staklene građe
i ustupili na korištenje terensku dokumentaciju s novijih arheoloških
istraživanja u Zadru.
 Postojanje staklarske radionice u Saloni potvrđeno je na temelju arheoloških
istraživanja i pronađenih natpisa sa spomenom staklara: Buljević 2005, str.
93-103. Lokalna radionica stakla najvjerojatnije je egzistirala i u Jaderu.
Takvu tezu potvrđuju brojni oblici staklenih predmeta koji se odlikuju
iznimnom brojnošću i posebnošću. Više o lokalnim oblicima staklenog
materijala u Jaderu: Fadić 1982, str. 61-66; Fadić 2002, str. 385-405; Fadić
2004, str. 95-105; Fadić 2006, str. 26.
 Iz ove skupine staklenih recipijenata možemo izdvojiti kapaljku kuglasta
tijela s apliciranim lijevkom (kat. br. 1) za koju možemo uvjetno kazati da
pripada pticolikim oblicima staklenog posuđa. Predmeti tog tipa najčešće
su identificirani kao dječje bočice ili bočice za punjenje.
 Naziv guttus za ciparsku skupinu staklenih pticolikih recipijenata prvi je
upotrijebio Vessberg (Vessberg 1952, str. 148). Nasuprot tome, do danas
se javlja terminološka neujednačenost u upotrebi naziva. Welker ističe
kako je tipološki naziv guttus neprikladan jer je pokušaj s tim kapaljkama
pokazao da se učinak kapanja ne postiže jer pri uklanjanju palca s otvora
tekućina izlazi u mlazu (Welker 1974, str. 97-98). Pojedini istraživači za
predmete tog tipa rabe naziv askos (Dusenbery 1967, str. 48; Canivet
1969, str. 22; Hayes 1975, str. 131) ili pak dječje bočice (McFadden 1946,
str. 475). Svi navedeni termini usko su vezani uz namjenu predmeta.
Moramo istaknuti kako je većina autora ipak prihvatila termin guttus,
te da su pod tim imenom većinom obrađivani primjerci koji tipološki
odgovaraju jadertinskim primjercima; taj će termin i ovdje biti korišten.
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar
Systematic and rescue archaeological research conducted
during the past two decades in the area of the Roman-era “Relja”
necropolis in Zadar (Iader) has resulted in numerous finds made
of glass. In two major archaeological campaigns (1989-1990
and 2004-2006), over 1,700 Roman-era graves were found,
containing over 2,000 whole glass items. The exceptionally large
quantity of various glass materials found testifies to the very
early development of ties between Iader and other major glass
production workshops throughout the Empire during this period.
Already in the latter half of the first century, the territory of the
Roman province of Dalmatia became the site of intense trade
in glass products. A major role in the import and distribution of
glass goods into the provincial hinterland was in fact played by
the urban coastal centres of Salona and Iader. It is notable that
exports from distant East Mediterranean workshops were also not
absent in Iader, nor in Salona. To be sure, individual forms of glass
materials also indicate the existence of local glass workshops.
Among the numerous glass items found during recent
archaeological research in the territory of the “Relja” necropolis in
Zadar, six glass droppers with bodies shaped like stylized birds can
be distinguished. In the scholarly literature items of this type are
identified as gutti, askoi, or even as baby feeders.
 Archaeological research at the “Relja” necropolis in Zadar was conducted
from 1989 to 2007 by the Archaeological Museum in Zadar. I would like
to take this opportunity to thank the director of the Museum of Ancient
Glass, I. Fadić, and the director of the Archaeological Museum in Zadar,
D. Maršić, for entrusting me with the publication of these glass materials
and for making available the field documentation from the most recent
research conducted in Zadar.
 The existence of glass workshops in Salona has been confirmed on the
basis of archaeological research and inscriptions which mention glass-
blowers. Buljević 2005, pp. 93-103. A local glass workshop most likely
existed in Iader as well. This hypothesis is backed by numerous forms of
glass items which are characterized by their exceptional number and
uniqueness. For more on local forms of glass materials in Iader, see: Fadić
1982, pp. 61-66; Fadić 2002, pp. 385-405; Fadić 2004, pp. 95-105; Fadić
2006, p. 26.
 An outstanding example from this group of glass recipients is one with a
spherical body and applied spout (cat. no. 1) which can conditionally be
classified among the bird-shaped glass vessels. Items of this type are most
often identified as baby feeders or small filler bottles.
 The term guttus for the Cyprus group of glass bird-shaped recipients
was first coined by Vessberg (Vessberg 1952, p. 148). However, by today
a terminological imbalance has emerged concerning use of the term.
Welker stressed that the typological term guttus is inappropriate, because
when experimenting with these vessels he showed that the dropping
effect is not achieved, for when the thumb is removed the liquid pours
out from the opening (Welker 1974, pp. 97-98). Individual researchers
have used the term askos for items of this type (Dusenbery 1967, p. 48;
Canivet 1969, p. 22; Hayes 1975, p. 131) or even baby feeders (McFadden
1946, p. 475). All of these terms are closely associated with the use of the
item. It should be noted that most authors have adopted the generally-
accepted term guttus, and that this term was used for most of the
examples analyzed which typologically correspond to the Iader examples,
so it will be used here as well.
111
VAPD 102, 2009., 109-127
formiran i u obliku trilobe (obod stisnut u izljev). Zajedničko
obilježje svih kapaljki je uski cjevasti lijevak za precizno izlijevanje
ili ukapavanje tekućine koji može biti postavljen na različitim
mjestima na tijelu: pri vrhu, na sredini ili nisko pri dnu. Isto tako,
lijevak može biti naknadno apliciran na vruću stijenku ili pak
izvučen iz tijela na vruće. Dno im je uglavnom zaravnjeno ili blago
konusno. Izrađene su tehnikom slobodnog puhanja.
Jadertinski primjerci staklenih kapaljki prema namjeni i
izgledu recipijenta mogu se podijeliti u dvije tipološke skupine.
U prvu tipološku skupinu mogu se uvrstiti kapaljke na čije
je zaobljeno tijelo apliciran šuplji cjevasti lijevak. Taj tip je vrlo

srodan skupini kapaljki s ručicom, koje su u starijoj stručnoj
literaturi kategorizirane kao oblik Isings 99 ili Morin Jean 52.
Posve je očevidno da pri sistematiziranju kapaljki s apliciranim
lijevkom valja razlučiti dvije osnovne inačice. Naime, logična je
primarna podjela tih kapaljki na oblike s ručicom (vrčići - Isings
99) i bez nje. Gledajući u cjelini, zajednička kategorizacija u
proučavanju nije prihvatljiva, jer spomenuta dva tipa kapaljke
stvaraju mogućnost šireg kronološkog okvira u datiranju. Svakako
treba napomenuti kako su obje inačice vrlo rijetki tip staklenih
kapaljki na antičkim lokalitetima Rimskoga Carstva.
Osnovne odlike kapaljki s apliciranim lijevkom su približno
kuglasto tijelo dužega ili kraćeg cilindričnog vrata. Kod većine
primjeraka prijelaz iz tijela u vrat nije izrazito naglašen. Moguće
su i inačice u izvedbi oboda koji može biti prstenast ili ljevkasto
razvraćen. Dno im je najčešće zaravnjeno ili blago konusno. Odnos
tijela i vrata je najčešće 1:1 ili 1:2.
Samo je jedan primjerak kapaljke kuglasta tijela s apliciranim
lijevkom otkriven na jadertinskoj nekropoli (kat. br. 1, sl. 1; T. I,
1). Pripada inačici koja se u novije vrijeme u stručnoj literaturi
klasificira kao oblik AR 149 od B. Rütti.
Kapaljka je pronađena u zatvorenoj grobnoj cjelini
paljevinskog ukopa, najvjerojatnije s kraja 1. i početka 2. stoljeća
poslije Krista. Drugim riječima, možemo kazati kako nastanak
 Apliciranjem lijevka na zaobljeno tijelo bočice stvara se dojam da kapaljka
oponaša oblik stilizirane ptice, no opravdano je pomišljati da je sličnost s
ptičjim izgledom slučajna s obzirom na vrlo malu realističnost u izvedbi.
Kada govorimo o apliciranom lijevku, možemo pretpostaviti kako je
zapravo riječ o šupljem dodatku koji uvelike podsjeća na bradavicu.
U stručnoj literaturi bočice prve skupine najčešće su izjednačavane s
dječjom bočicom (feeding bottle) ili bočicama za punjenje. Stern 2001, str.
146, kat. br. 89; Whitehouse 2003, str. 150, kat. br. 1153.
 Isings 1957, str. 118, forma 99; Morin-Jean 1923, str. 109-110, forma 52.
 Analize koje su u tom pravcu rađene, pokazale su da je razvojni put
kapaljki s ručicom (oblik Isings 99) tekao drugim smjerom. Naime, u 3. i 4.
stoljeću javljaju se izmjene u osnovnom obliku, gdje se razvija nekoliko
inačica s prstenastim dnom, bogato ukrašenim ručicama i profiliranim
obodom. Kisa 1908, str. 332, oblik 219; Morin-Jean 1923, str. 107-110;
Isings 1957, str. 118; Doppelfeld 1966, sl. 80; Welker 1974, str. 95-98;
Arveiller-Dulong, Arveiller 1985, kat. br. 212-215; Rütti 1991, str. 171, oblik
AR 167.
 Rütti 1991, str. 171.
112
These are glass recipients characterized by the ovoid or
spherical shape of the bodies, long or short cylindrical necks with
funnelled or ring-shaped thickening of the rim. The rim of the
recipient may also be trilobate (spouted rim). The common feature
of all pouring vessels is the narrow tubular spout for measured,
pouring or dropping of liquids which may have been placed at
various parts of the body: on top, in the middle or low, near the
bottom. In the same manner, the spout may be subsequently
applied to a hot side or even pulled out from the body when hot.
The bottoms are generally flat or slightly conical. They are crafted
using the free-blowing technique.
The Iader examples of small glass pouring vessels, based on
the use and appearance of the recipients, can be divided into two
typological categories.
The first typological group may encompass rounded bottles
with hollow tubular spouts applied to them. This type is very
similar to the group of droppers with small handles, which are
categorized in the older literature as Isings 99 or Morin Jean 52
forms.
It is entirely obvious that in the systemization of spouted
bottles, two basic variants should be distinguished. The primary
classification of these bottles into forms with (Isings 99 juglets)
and without handles is logical. Viewed as a whole, the common
categorization for study is not acceptable, for the aforementioned
two bottle types create the possibility for a broader chronological
dating framework. It is certainly worth noting that both variants
are very rare glass bottle types at ancient sites in the Roman
Empire.
The basic features of spouted bottles with applied handles are
the nearly spherical bodies with long or short cylindrical necks.
On most examples, the transition from body to neck is not very
prominent. Variants with rims rendered as either ring-shaped or
funnelled flares are also possible. Their bottoms are mostly flat or
slightly conical. The ratio between the body and neck is usually 1:1
or 1:2.
 An applied spout on a rounded body on a vial creates the impression that
its mimics the shape of a stylized bird, but it would be justified to see this
similarity with the bird form as coincidental, given that the rendering in
not very realistic. When speaking of the applied spout, it can be assumed
that this is actually a hollow appendage which largely recalls a wart-
shaped protrusion. In the scholarly literature, vials of the first group are
usually equated with feeding bottles or filler bottles. Stern 2001, p. 146,
cat. no. 89; Whitehouse 2003, p. 150, cat. no. 1153.
 Isings 1957, p. 118, form 99; Morin-Jean 1923, pp. 109-110, form 52.
 Analyses conducted in this vein have shown that the developmental path
of spouted bottles with small handles (Isings form 99) went in another
direction. Namely, in the third and fourth centuries, changes in the
basic form appeared, where several variants with a ring-shaped bottom
appeared, richly decorated with ornate handles and a moulded rim. Kisa
1908, p. 332, form 219; Morin-Jean 1923, pp. 107-110, Isings 1957, p. 118;
Doppelfeld 1966, Fig. 80; Welker 1974, pp. 95-98, Arveiller-Dulong, Arveiller
1985, cat. no. 212-215; Rütti 1991, p. 171, form AR 167.
Berislav Štefanac
Slika 1. Figure 1.
(foto: S. Govorčin) (photo: S. Govorčin)
kapaljke iz Jadera možemo smjestiti najkasnije u prvu polovinu 2.
stoljeća. Predloženu dataciju potkrepljuju i ostali prilozi pronađeni
unutar grobne cjeline.
Slični primjerci kapaljki kuglasta tijela, kao sporadični nalazi,
javljaju se na području istočnih i zapadnih provincija Rimskoga
Carstva. Najveća koncentracija tih nalaza zabilježena je na
prostoru istočnog Mediterana (Tyr)10 i Apeninskog poluotoka
(Ravenna, Akvileja). Sporadične i rijetke potvrde tog tipa
11
nalazimo na području Panonije12 i galsko-rajnske oblasti.13
Govoreći o genezi, možemo pretpostaviti kako ishodište kapaljki
 Riječ je o djelomično uništenom grobu spaljenog pokojnika s ostatcima
amfore ukopane u crvenicu i okružene manjim amorfnim kamenjem.
Osim kapaljke, u grobu su pronađeni ulomci još jedne staklene bočice,
keramičke uljanice i vrčića. Svi grobni prilozi karakteristični su za razdoblje
1. i 2. stoljeća. Gluščević 2005, str. 1116.
10 Dva primjerka iz Tyra pohranjena su u Victoria & Albert Museum u
Londonu. Calvi 1968, str. 78; Dusenbery 1971, str. 17-18, sl. 18, kapaljka
je datirana u 2. st.; Filarska 1952, br. 158; La Baume 1973, D 87; Hayes
1975, str. 77, kat. br. 279; Spartz 1967, br. 124, T. 30, primjerak sirijske
provenijencije se datira u 3.-4. st.; Whitehouse 2003, str. 150, kat. br. 1153.
11 Maioli 1974, str. 27, sl. 16; Calvi, 1968, str. 77-78, tav. 12:1 - tav. D.:2, grupa B;
Mandruzzato, Marcante 2005, str. 32, kat. br. 294-296, crteži na str. 145.
12 Barkóczi 1988, str. 126-127, kat. br. 251 (Pilismarót, 4.-5. st.), oblik 101.
13 Loeschke 1911, br. 1053 (Cologne); Arveiller-Dulong, Arveiller 1985, kat.
br. 213 (Strasbourg-Koenigshoffen - primjerak je datiran u 2. pol. 3. st.);
Rütti, 1991, kat. br. 2458, oblik AR 149 (Augst).
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar
Only one example of a spouted bottle with spherical body
was discovered in the Iader necropolis (cat. no. 1, Fig. 1; plate I, 1).
It belongs to the variant which has been classified in more recent
scholarly literature as form AR 149 by B. Rütti.
The bottle was found in the closed unit of an incineration
grave, probably from the end of the first century or beginning
of the second century AD. In other words, it can be said that the
appearance of the bottle from Iader can be placed to the first half
of the second century at the latest. The proposed dating has been
backed by other goods found inside the grave unit.
Similar examples of spherical spouted bottles, as sporadic
finds, appeared in the territories of the eastern and western
provinces of the Roman Empire. The highest concentration of these
finds was registered in the eastern Mediterranean (Tyre)10 and
the Apennine Peninsula (Ravenna, Aquileia).11 Sporadic and rare
confirmations of this type were found in the territory of Pannonia12
and the Gallic-Rhine district.13
Speaking of their genesis, it can be assumed that the point
of origin of these spouted bottles with spherical bodies (without
handles) should be sought in the territory of the Eastern
Mediterranean. However, it is worthwhile noting that a large
number of finds of similar types of spouted bottles with handles
(Isings 99) were found in the territory of the western provinces,14
indicating the possibility that this form of bottle was accepted
 Rütti 1991, p. 171.
 This is the partially devastated grave of a cremated person containing
amphorae buried in red earth and surrounded by smaller amorphous
stones. Besides bottles, fragments of another glass vial, a ceramic
oil-lamp and a juglet were also found in the grave. All grave goods are
characteristic of the first and second centuries. Gluščević 2005, p. 1116.
10 Two examples from Tyre are stored in the Victoria & Albert Museum in
London. Calvi 1968, p. 78; Dusenbery 1971, pp. 17-18, Fig. 18, the dropper
was dated to the second century; Filarska 1952, no. 158; La Baume 1973, D
87; Hayes 1975, p. 77, cat. no. 279; Spartz 1967, no. 124, P. 30, an example
of Syrian origin was dated to the third/fourth centuries; Whitehouse 2003,
p. 150, cat. no. 1153.
11 Maioli 1974, p. 27, Fig. 16; Calvi 1968, pp. 77-78, tav. 12:1 - tav. D.:2, group B;
Mandruzzato, Marcante 2005, p. 32, cat. no. 294-296, sketches on p. 145.
12 Barkóczi 1988, pp. 126-127, cat. no. 251 (Pilismarót, 4th/5th cent,), form 101.
13 Loeschke 1911, no. 1053 (Cologne); Arveiller-Dulong, Arveiller 1985, cat.
no. 213 (Strasbourg-Koenigshoffen - example dated to the latter half of
the third century); Rütti 1991, cat. no. 2458, form AR 149 (Augst).
14 Based on several dated examples discovered in the western provinces,
spouted bottles with handles (Isings 99 form) can be chronologically placed
in the period running from the mid-second to the early fifth centuries.
As sporadic finds, they have appeared in the territory of Britain, Gaul and
Germania and in the territory of Italy. In the later period, spouted bottles
were specially decorated through the application of various intertwined
glass tendrils on the body, neck and handle. Kisa 1908, p. 332, form 219;
Morin-Jean 1923, pp. 107-110; Bucovala 1968, p. 79, no. 127; Welker 1974,
pp. 95-98, Arveillier-Dulong, Arveiller 1985, cat. no. 212, 214-215; Rütti 1991,
form AR 167; Allen 1998, p. 45, Fig. 29/5; Pirling, Siepen 2006, pp. 281-282. At
the current level of research, it is apparent that spouted bottles with handles
have not been registered in the territory of the Dalmatian province.
113
VAPD 102, 2009., 109-127
kuglasta tijela s apliciranim lijevkom (bez ručice) treba tražiti
na području istočnog Mediterana. Valja, međutim, napomenuti
kako velik broj nalaza srodnih tipova kapaljki s ručicom (Isings
99), pronađenih na području zapadnih provincija, ukazuje na 14
mogućnost da je taj oblik kapaljke vrlo rano prihvaćen na Zapadu,
osobito na Apeninskom poluotoku.15 Na Istoku, oblici kapaljki s
ručicom vrlo su rijetki.
Radioničko središte u kojem je jadertinski primjerak izrađen
za sada nije moguće ustvrditi, premda se opravdano može
pretpostaviti da je riječ o importu s istočnomediteranskog područja.
Širom Carstva kapaljke s apliciranim lijevkom su u uporabi
od kraja 1. pa sve do konca 4. stoljeća. Taj kronološki raspon
16
uvjetovan je brojnim inačicama u izvedbi. Iako je osnovni oblik
kapaljke dugo vremena ostao nepromijenjen, razlike među 17
pojedinim primjercima vidljive su u veličini recipijenta, dužini
cilindrična vrata i izvedbi oboda. Svakako treba istaknuti kako
primjerak kapaljke iz Jadera po veličini (visina 7,7 cm) spada među
najmanje dosad otkrivene primjerke takvih kapaljki na području
Rimskoga Carstva.
Namjenu kapaljki s apliciranim lijevkom objašnjava sam
tipološki naziv. Po svoj prilici, služile su za precizno ukapavanje
i izlijevanje malih količina raznih tekućina. Drugim riječima,
18
možemo pretpostaviti kako su kapaljke tog tipa mogle služiti za
doziranje malih količina ulja, parfema ili lijekova. Isto tako, postoje
teze da su se koristile za punjenje keramičkih svjetiljki. 19
S obzirom na činjenicu da su kapaljke s apliciranim lijevkom vrlo
često pronalažene u dječjim grobovima, predmeti tog tipa u stručnoj
su literaturi identificirani kao dječje bočice (feeding bottle).20 U prilog
takvoj pretpostavci navodi se jedan antički izvor grčkog liječnika
14 Kapaljke s ručicom (oblik Isings 99) mogu se na temelju nekoliko
datiranih primjerka pronađenih na području zapadnih provincija
vremenski opredijeliti u razdoblje od pol. 2. do poč. 5. st. Kao sporadični
nalazi javljaju se na prostoru Britanije, Galije i Germanije te na području
Italije. U kasnijem razdoblju kapaljke s lijevkom posebno se ukrašavaju
apliciranjem raznih isprepletenih staklenih niti na tijelo, vrat i ručicu. Kisa
1908, str. 332, oblik 219; Morin-Jean 1923, str. 107-110; Bucovala 1968, str.
79, br. 127; Welker 1974, str. 95-98: Arveiller-Dulong, Arveiller 1985, kat. br.
212, 214-215; Rütti 1991, oblik AR 167; Allen 1998, str. 45, sl. 29/5; Pirling,
Siepen 2006, str. 281-282. Na temelju sadašnjeg stanja istraženosti vidimo
da tip kapaljke s ručicom nije zabilježen na području provincije Dalmacije.
15 Pojedini primjerci kapaljki iz 3. i 4. stoljeća, pronađeni u Akvileji, upućuju
na različito radioničko podrijetlo. Može se pretpostaviti da su se
proizvodili u nekoj staklarskoj radionici na sjevernom dijelu Apeninskog
poluotoka. Calvi 1968, str. 77-78, grupa A; Mandruzzato, Marconi 2005, str.
32, kat. br. 297-298.
16 Rütti 1991, oblik AR 149.
17 Valja napomenuti kako su kapaljke oblik koji se tijekom dužeg vremena
ne mijenja jer je važna njihova funkcionalnost, a ne oblik. Također, valja
istaknuti kako pojedine inačice kapaljki ne mogu biti osnova za precizno
određivanje kronološkog okvira jer su pojedine inačice vezane samo uz
pojedina područja. Stern 2001, str. 146.
18 Whitehouse 2003, str. 150-151.
19 Allen 1998, str. 95; Whitehouse 2003, str. 150.
20 Kisa 1908, str. 332; Whitehouse 2003, str. 150; Stern 2001, str. 146, kat. br. 89.
114
quite early in the West, particularly on the Apennine Peninsula.15 In
the East, spouted bottles with handles were very rare.
The workshop centre in which the Iader example was made
cannot be ascertained, although the assumption that it is an
import from the Eastern Mediterranean zone is warranted.
Throughout the Empire, spouted bottles were used from
the late first century until the end of the fourth century.16 This
chronological range entailed numerous variants in rendering.
Even though the basic shape of the bottles remain unchanged
over an extended period,17 the differences between individual
examples are apparent in the size of the recipients, the length of
the cylindrical necks and the rendering of the rims. The fact that
the bottle example from Iader, based on its size (height: 7.7 cm) is
among the smallest examples of such bottles discovered thus far in
the territory of the Roman Empire should certainly be underscored.
The use of the spouted bottles is indicated by the very
typological designation. By all indications, they were used to precisely
drop or pour small quantities of various liquids.18 In other words,
one may assume that bottles of this type may have served to dose
small quantities of oil, perfume or medications. By the same token,
according to some theories they were used to fill ceramic oil-lamps.19
Since spouted bottles were very often found in children’s
graves, items of this type are identified in the literature as feeding
bottles.20 This hypothesis is bolstered by a Classical source by the
physician Soranus of Ephesus (who worked during the reigns of
Trajan and Hadrian) from the late first and early second centuries,
in which he explicitly mentions small vessels (resembling a breast)
to feed children, called TITINA.21
Chemical analysis of their content also showed that spouted
bottles may be classified as feeding bottles. For instance, the
components of milk were discovered in individual ceramic and
glass bottles found in a grave in the area around Cologne.22
15 Individual examples of bottles from the third and fourth centuries, found
in Aquileia, indicate a different workshop origin. It may be assumed that
these were produced in a glass workshop in the northern part of the
Apennine Peninsula. Calvi 1968, pp. 77-78, group A; Mandruzzato, Marconi
2005, p. 32, cat. no. 297-298.
16 Rütti 1991, form AR 149.
17 It should be noted that the bottles have a shape that did not change
over an extended period because their function rather than form was
important. Another important point to emphasize is that individual
variants of bottles cannot serve as the basis for precise determination of
the chronological framework because individual variants are only tied to
individual regions. Stern 2001, p. 146.
18 Whitehouse 2003, pp. 150-151.
19 Allen 1998, p. 95; Whitehouse 2003, p. 150.
20 Kisa 1908, p. 332; Whitehouse 2003, p. 150; Stern 2001, p. 146, cat. no. 89.
21 The citation from the work reads: “quod ei [infanti] bibere dabimus?
Aliquando aquam aliquando vinum aquatis per vasculum vitreum ad
simultadinem papillae formatum et perforatum, quod rustici ubuppam
appellant aut titinam.” Soranus 131; Hilgers 1969, pp. 80 and 289; Welker
1974, p. 97; Whitehouse 2003, p. 130.
22 Huttmann 1989, pp. 365-372; Stern 2001, p. 146.
Berislav Štefanac Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar

Sorana Efeškog (djelovao u vrijeme Trajana i Hadrijana), s kraja 1. i

početka 2. st., u kojem se izričito spominju staklene posudice (nalik
na dojku) za hranjenje djece, pod nazivom TITINA.21
Da je kapaljke s apliciranim lijevkom moguće svrstati u dječje
bočice, pokazale su i kemijske analize njihova sadržaja. Naime,
u pojedinim keramičkim i staklenim kapaljkama pronađenim u
grobovima na području Kölna, otkriveni su sastojci mlijeka.22

U drugu tipološku skupinu možemo svrstati staklene kapaljke

koje su u stručnoj literaturi kategorizirane kao oblik Calvi C i D.23
Kapaljke tog tipa karakterizira približno ovoidno tijelo s dužim ili
kraćim cilindričnim vratom. Obod je najčešće ljevkast ili horizontalno
razvraćen, s cjevasto uvijenim obodom. Također, postoje inačice s
obodom stisnutim u izljev.24 Dno je uglavnom zaravnjeno ili blago
konusno. Oblik recipijenta oponaša stilizirano tijelo ptice ili neki
drugi zoomorfni oblik. Dakako, kod pojedinih primjeraka javlja se
veća ili manja realističnost u izvedbi. Mali ljevkasti otvor za precizno
izlijevanje tekućine nalazi se na tijelu te predstavlja stilizirani rep ptice.
U novijim arheološkim istraživanjima na području jadertinske
nekropole pronađeno je ukupno pet primjeraka tog tipa guta
(kat. br. 2-6; T. I, 2-4; T. II, 1-2). Prema pojedinim morfološkim
značajkama jadertinske kapaljke ovoidnog tijela mogu se
podijeliti u nekoliko inačica. Varijacije su uočljive u samom obliku
recipijenta, dužini vrata, položaju cjevastog otvora za precizno
doziranje tekućine, kao i u veličini pojedinih primjeraka. Osim što Slika 2. Figure 2.
(foto: S. Govorčin) (photo: S. Govorčin)
nisu homogene oblikom kapaljke se razlikuju i po kakvoći i izgledu
staklenih stijenki. Uglavnom su rađene od stakla zelenkastih
nijansi, osrednje kakvoće i prozirnosti. Visina im ne prelazi 10 cm. The second typological group may encompass glass droppers
Veoma rijedak oblik guta je onaj kojem iz ovoidna tijela izlazi which are categorized as forms Calvi C and D in the scholarly
širok i kratak cilindrični vrat.25 Kod takvih recipijenata vrat prelazi literature.23 Droppers of this type are characterized by a roughly
u široko razvraćen ljevkasti obod. Cjevasti produžetak za precizno ovoid body with long or short cylindrical necks. The rim is most
izlijevanje tekućine nalazi se po sredini tijela. Ta varijanta guta often funnel-shaped or horizontally flared with a tubular curved
zastupljena je jednim primjerkom iz Jadera (kat. br. 2, sl. 2; T. I, 2). rim. There are also variants with spouted rims.24 The bottoms are
generally rounded or slightly conical. This form of the recipient
mimics the stylized body of a bird or some other zoomorphic
shape. Certainly, greater or lesser realism in rendering can be
21 Citat iz dijela glasi: “quod ei [infanti] bibere dabimus? Aliquando aquam observed on individual examples. A small funnel-shaped opening
aliquando vinum aquatis per vasculum vitreum ad simultadinem papillae for measured pouring of liquids can be found on the body and it
formatum et perforatum, quod rustici ubuppam appellant aut titinam.“ Soranus constitutes the stylized bird’s tail.
131; Hilgers 1969, str. 80 i 289; Welker 1974, str. 97; Whitehouse 2003, str. 130. In more recent archaeological research conducted in the area
22 Huttmann 1989, str. 365-372; Stern 2001, str. 146. of the Iader necropolis, a total of 5 examples of this type of guttus
23 Calvi 1968, str. 77-79.
have been found (cat. no. 2-6; P. I, 2-4; P. II, 1-2). Based on individual
24 Kada govorimo o morfološkim značajkama, potrebno je spomenuti i
inačicu kapaljke s obodom stisnutim u izljev. Ta varijanta kapaljke javlja
se širom Carstva, a njezino podrijetlo najvjerojatnije se veže uz područje
istočnog Mediterana. Na području rimske provincije Dalmacije zabilježen
je jedan primjerak tog tipa kapaljke. Kapaljka je pronađena početkom 23 Calvi 1968, pp. 77-79.
prošlog stoljeća na nekropoli antičkog Starigrada (Argyruntum); Fadić 24 When speaking of morphological features, it is necessary to note
2006, str. 25, kat. br. 139. Više o inačici kapaljke s obodom stisnutim u the dropper variant with spouted rim. This dropper variant appears
izljev: Whitehouse 1997, str. 121-122 (autor donosi i ostalu literaturu throughout the Empire, and its origin can probably be tied to the Eastern
vezanu uz tu varijantu guta). Mediterranean. In the territory of the Roman province of Dalmatia it was
25 Potrebno je navesti kako ovaj oblik kapaljke uvelike oponaša formu aska. registered in one example of this dropper type. The dropper was found
Pojava staklenih aska vezuje se uglavnom uz 1. st. i poč. 2. stoljeća. O at the beginning of the twentieth century in the necropolis of Roman-
staklenim askima i drugim srodnim oblicima vidi: Isings 1957, oblik 59; era Starigrad (Argyruntum); Fadić 2006, p. 25, cat. no. 139. For more on
Canivet 1969, str. 22, sl. 7-8; Scatozza Höricht 1986, str. 66-67, forma 54; droppers with spouted rims: Whitehouse 1997, pp. 121-122 (the author
Whitehouse 2003, str. 150-151, kat. br. 1154. also provides the remaining literature pertaining to this guttus variant).

115
VAPD 102, 2009., 109-127

Prema kontekstu nalaza u kojem je pronađen (paljevinski ukop u
zemljanu raku), možemo kazati kako guttus pripada vremenu kraja
1. i poč. 2. stoljeća.26
Vrlo slični primjerci guta ovoidna tijela sa široko razvraćenim
ljevkastim obodom javljaju se uglavnom na području Sirije i Cipra.27
Kad je riječ o inačici kapaljke kratkog širokog vrata i ovalnog
tijela, svakako treba spomenuti raritetni primjerak guta koji se
čuva u Muzeju stakla u Muranu.28 Prema dostupnim podatcima
poznato je kako taj guttus potječe sa šireg zadarskog područja,
možda čak s prostora antičke nekropole u Zadru. Kod tog
primjerka na ovalno tijelo i kratki cilindrični vrat aplicirana je jedna
tanka ručica. Mali ljevkasti otvor za precizno izlijevanje tekućine
nalazi se pri dnu recipijenta. S obzirom na nepoznat bliži kontekst
nalaza, nije moguće dati preciznu dataciju predmeta. Naime,
pojedine morfološke i stilske značajke guta s ručicom ukazuju da
je taj primjerak nastao najvjerojatnije u drugoj pol. 1. st. poslije
Krista, kao produkt istočnomediteranskih (ciparskih) radionica.
Guti ovalna tijela vrlo često mogu imati i nešto duži cilindrični
vrat ljevkastog, horizontalno razvraćenog, te prstenasto zadebljanog
oboda (kat. br. 3-5). Kao i kod prethodne inačice cjevasti produžetak
za ukapavanje tekućine nalazi se uglavnom po sredini tijela.
Primjerak guta s dužim cilindričnim vratom (kat. br. 3, sl. 3, T. I, 3)
otkriven je u zatvorenoj grobnoj cjelini paljevinskog ukopa. Pronađen
je kao grobni prilog unutar keramičke urne, zajedno sa staklenim
balzamarijem i brončanom pincetom. Svi prilozi pronađeni unutar
urne upućuju na zaključak da je grob nastao u prvoj pol. 2. st.31
Druga dva primjerka, kao i prethodni, sačuvani su gotovo
u cijelosti (kat. br. 4-5). Oba guta pronađena su kao prilozi u
grobovima s inhumiranim pokojnikom.
Istaknimo da guttus pod kat. br. 4 (sl. 4; T. I, 4) karakterizira
izrazito ovoidno (pticoliko) tijelo. Pronađen je kao grobni prilog
unutar olovnog sanduka u kojem je bilo sahranjeno tijelo odraslog
pokojnika. Prema ostalim prilozima grobnu cjelinu, zajedno s
gutom, s velikom sigurnošću možemo datirati u 2. st. 32
Drugi primjerak (kat. br. 5, sl. 5, T. II, 1) također se u pojedinim
detaljima razlikuje od prethodno spomenutih kapaljki. Kod
njega prijelaz iz ovalna tijela u nešto duži cilindrični vrat nije
morphological features of the ovoid Iader droppers, they can be
classified into several variants. Variations are notable in the actual
shape of the recipient, the length of the neck, the position of the
tubular opening for measured dosing of liquids, and in the size
of individual examples. Besides lacking a homogenous form, the
droppers also differed in the quality and appearance of the glass
walls. They were generally made of glass with green tones, of
middling quality and transparency. Their height never exceeds 10 cm.
29
A very rare form of guttus is that on which a wide and short
cylindrical neck rises from the ovoid body.25 On such recipients, the
neck transitions into a widely flared funnel-shaped rim. The tubular
extension for precise pouring of liquids is on the middle of the body.
This variant of guttus is present in one example from Iader (cat. no.
2, Fig. 2; P. I, 2). Based on the context in which it was discovered
(incineration burial in an earthen pit), this guttus originated in the
period of the late first and early second centuries.26
30
Very similar examples of gutti with ovoid bodies and broadly
funnel-shaped flared rims appeared generally in the territory of
today’s Syria and Cyprus.27
When speaking of the dropper variant with short broad neck
and oval body, the rare example of a guttus, held in the Murano
Glass Museum, should be mentioned.28 According to available data,
this guttus is known to come from the wider Zadar area,29 perhaps
even from the Roman-era necropolis in Zadar. On this example, a
small thin handle is applied to an oval body and short cylindrical
neck. The small funnel-shaped opening for measured pouring of
liquids is at the bottom of the recipient. Since the narrower context
of the find is not known, it is impossible to precisely date the item.
Namely, individual morphological and stylistic features of the
guttus with handle indicate that this example probably emerged
in the latter half of the first century AD, as a product of an Eastern
Mediterranean (Cypriot) workshop.30
Gutti with oval bodies may very frequently have somewhat
longer cylindrical necks with a funnel-shaped, horizontally flared,
and ring-shaped thickening of the rim (cat. no. 3-5). As in the
preceding variants, the tubular extension for dosing liquids is
generally found in the middle of the body.
An example of a guttus with long cylindrical neck (cat. no. 3,
Fig. 3, P. I, 3) was discovered in the grave unit of an incineration

26 Guttus je pronađen kao prilog u paljevinskom grobu zajedno s glinenom

uljanicom, karakterističnom za razdoblje kraja 1. i poč. 2. stoljeća
(dokumentacija s arheoloških istraživanja - T. C. Relja 2005., voditelj
istraživanja I. Fadić).
27 Hayes 1975, str. 131, kat. br. 539.
28 Ravagnan 1994, str. 198-199.
29 Forlati, Mariacher 1963, str. 17, sl. 17.
30 Ravagnan 1994, str. 198.
31 Oblik keramičke urne loptasta tijela također je karakterističan za razdoblje
2. stoljeća. (dokumentacija s arheoloških istraživanja - T. C. Relja 2005.,
voditelj istraživanja I. Fadić).
32 Pokraj kapaljke u grobu su pronađeni i ostali prilozi: staklena bočica
loptasta tijela, ulomci veće staklene boce, polukružna keramička zdjelica
s ručicom te firma lampa - IEGIDI. Iznad poklopnica groba pronađen je
brončani as Tiberija i ulomci rebraste zdjelice, no nije sigurno jesu li ti
predmeti pripadali ovoj grobnoj cjelini. Gluščević 2005, str. 1078.
25 It should be stated that this form of dropper largely mimics the shape of
an askos. The appearance of glass askoi is generally associated with the
first and early second centuries. On glass askoi and other, similar forms,
see: Isings 1957, form 59; Canivet 1969, p. 22, Fig. 7-8; Scatozza Höricht
1986, pp. 66-67, form 54; Whitehouse 2003, pp. 150-151, cat. no. 1154.
26 The guttus was found as an accessory in an incineration grave together
with a clay oil-lamp, characteristic of the late first and early second
centuries (documentation from archaeological research - T. C. Relja 2005,
research leader: I. Fadić).
27 Hayes 1975, p. 131, cat. no. 539.
28 Ravagnan 1994, pp. 198-199.
29 Forlati, Mariacher 1963, p. 17, Fig. 17.
30 Ravagnan 1994, p. 198.

116
Berislav Štefanac
Slika 3. Figure 3.
(foto: S. Govorčin) (photo: S. Govorčin)
izrazito naglašen. Na jednoj strani tijelo se produžuje u tanku
cjevčicu ljevkasta oblika. Guttus je pronađen kao grobni prilog
uz inhumiranog pokojnika. Dataciju kapaljke na temelju ostalih
grobnih priloga možemo utvrditi u kraj 2. i poč. 3. stoljeća.33
Kad govorimo o inačici kapaljke dužega cilindričnog vrata,
svakako moramo spomenuti i primjerak koji je pohranjen u
Muzeju stakla u Muranu. Riječ je o nalazu koji potječe s područja
južne Liburnije, odnosno s prostora jedne od antičkih nekropola
Zadra, Nina ili Asserije.34 Oblikom, guttus je vrlo sličan prethodno
spomenutim jadertinskim gutima. Na temelju komparacija s
ostalim primjercima možemo ga datirati u razdoblje 2. stoljeća.
Izravne usporedbe s jadertinskim kapaljkama ovoidna tijela
i dužeg cilindričnog vrata nisu poznate. Samo donekle slične
gute nalazimo na području Apeninskoga poluotoka, Panonije i
Transilvanije. Slične forme javljaju se i na istočnom Mediteranu,
35
33 Guttus je pripadao ukopu inhumiranog pokojnika u prostu zemlju s
dijelom pokrova od tegula. Pokojnik je bio u ispruženom položaju na
leđima s rukama u krilu. Osim guta, pokraj lijeve potkoljenice bili su
priloženi i ostali prilozi: keramički vrčić s trilobom, firma lampa - CRESCE/S,
brončana igla i željezna pinceta. Gluščević 2005, str. 888.
34 Ravagnan 1994, str. 198-199, kat. br. 396.
35 Calvi 1968, str. 77-79; Régészeti Füzetek 1962, T. XLIII. 9-11; Barkóczi 1968,
str. 65, sl. 29:6; Barkóczi 1988, str. 127, kat. br. 248-249; Barkóczi 1996, br.
84; Bălută 1978, str. 104, sl. 3: 5; Bulat 1974, str. 88-91, T. V. 3; Šafranović-
Svetek 1986, str. 25; Ružić 1994, str. 53-54, kat. br. 1130.
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar
Slika 4. Figure 4.
(foto: S. Govorčin) (photo: S. Govorčin)
burial. It was found as a grave good within a ceramic urn, together
with a glass balsamarium and bronze pincers. All goods found
inside the urn indicate that the grave emerged in the second half
of the second century.31
The other two examples, like those preceding, have been
almost entirely preserved (cat. no. 4-5). Both gutti were discovered
as grave goods in inhumation graves.
It should be noted that the guttus under cat. no. 4 (Fig. 4; P. I,
4) is characterized by an exceptionally ovoid (bird-shaped) body.
It was found as a grave good inside a lead chest containing the
interred body of an adult. Based on the other goods in the grave
unit accompanying the guttus, it can be dated to the second
century with great certainty.32
The second example (cat. no. 5, Fig. 5, P. II, 1) also differs from
the previously noted droppers in individual details. On it, the
transition from the oval body into the somewhat longer cylindrical
neck is not particularly prominent. On one side, the body extends
31 Ceramic urns with shovel-shaped bodies are also characteristic of the
second century (documentation from archaeological research - T. C. Relja
2005, research leader I. Fadić)
32 The other goods were found next to the dropper in the grave: a glass vial with
a shovel-shaped body, fragments of a large glass bottle, a semi-circular ceramic
bowl with small handle and a Firma lamp - IEGIDI. Above the grave’s lid, a bronze
Tiberius as and fragments of a ribbed bowl were found, but it is uncertain as to
whether these items belong to this grave unit. Gluščević 2005, p. 1078.
117
VAPD 102, 2009., 109-127
Slika 5. Figure 5.
(foto: I. Fadić) (photo: I. Fadić)
osobito na Cipru.36 Svi analogni primjerci datirani su u 3. stoljeće.37
Jednu inačicu kapaljke predstavlja primjerak (kat. br. 6, sl. 6;
T. II, 2) koji je pronađen kao prilog u zatvorenoj grobnoj cjelini
inhumiranog ukopa u amfori.38 Za razliku od prethodnih, odlike
ove inačice su izrazito trbušasto tijelo s dugim cilindričnim vratom
i ljevkastim (jednostrukim) obodom. Dno je blago konusno. Vrat
se nalazi u otklonu naspram središnje osi. Mali cjevasti otvor za
ukapavanje tekućine izvučen je po sredini trbuha. Datacija groba
u kojem je pronađen guttus, utvrđena je prema tipu amfore
(cilindrična afrička amfora) na početak 3. stoljeća. Na temelju
navedene datacije utvrđeno je i vrijeme nastanka kapaljke.
Izravne usporedbe s jadertinskim primjerkom na području
Rimskog Carstva nisu poznate. Slični primjerci pronađeni su u
sjevernoj Italiji (Akvileja), Panoniji (Intercisa) i Transilvaniji.39 Srodne
primjerke kapaljki dugog vrata i trbušastog tijela nalazimo i drugdje
u rimskoj provinciji Dalmaciji (Salona, Ljubomirsko polje). 40
36 Vessberg 1952, T. XX. 4-5; Dusenbery 1967, str. 48, sl. 49.
37 Vidi bilj. 35.
38 Gluščević 2005, str. 699.
39 Calvi 1968, str. 78; Mandruzzato, Marconi 2005, str. 32, kat. br. 292-293
(Aquileia); Barkóczi 1988, str. 127, kat. br. 250 (Intercisa); Bălută 1978, str.
104, sl. 3/6-8. Svi navedeni primjerci datiraju se u 3. stoljeće.
40 Buljević 1994, str. 258-264, kat. br. 1; Fadić 1997, str. 205, br. 214; Paškvalin
1974, str. 115, T. V. 2. Obje kapaljke karakterizira široko razvraćen ljevkasti
otvor.
118
Slika 6. Figure 6.
(foto: I. Fadić) (photo: I. Fadić)
into a thin funnel-shaped pipe. The guttus was found as a grave
good accompanying an interred individual. The dating of the
dropper can be ascertained on the basis of the remaining grave
goods to the end of the second and early third centuries.33
When speaking of the dropper variant with longer cylindrical
neck, the example stored in the Murano Glass Museum certainly bears
mentioning. This is a find which originally came from the territory of
southern Liburnia, i.e. from one of the Classical-era necropolises of
Zadar, Nin or Asseria.34 Judging by its form, the guttus is very similar
to the Iader gutti mentioned above. Based on comparisons with the
remaining examples, it can be dated to the second century.
Direct analogies to the Iader droppers with ovoid bodies
and longer cylindrical necks are not known. Only somewhat
similar gutti were found on the Apennine Peninsula, Pannonia
and Transylvania.35 Similar forms appeared in the Eastern
33 The guttus belonged to the grave of an inhumed person in bare soil with a
partial cover of tegulae. The deceased individual was lain on his back with
hands in his lap. In addition to the guttus, the other goods were placed
next to the left lower leg: a ceramic juglet with trilobate, a Firma lamp
- CRESCE/S, a bronze pin and iron pincers. Gluščević 2005, p. 888.
34 Ravagnan 1994, pp. 198-199, cat. no. 396.
35 Calvi 1968, pp. 77-79; Régészeti Füzetek 1962, P. XLIII/9-11; Barkóczi 1968, p.
65, Fig. 29:6; Barkóczi 1988, p. 127, cat. no. 248-249; Barkóczi 1996, no. 84;
Bălută 1978, p. 104, Fig. 3: 5; Bulat 1974, pp. 88-91, P. V. 3; Šafranović-Svetek
1986, p. 25; Ružić 1994, pp. 53-54, cat. no. 1130.
Berislav Štefanac
Slika 7. Figure 7.
(foto: I. Fadić) (photo: I. Fadić)
U potrazi za najbližim komparacijama novopronađenim
jadertinskim gutima oblika stilizirane ptice dovoljno nam je za
početak posegnuti za primjerkom koji se čuva u starom fundusu
Arheološkog muzeja u Zadru. Naime, riječ je o neobjavljenom
primjerku kojem nije poznat bliži kontekst nalaza, a zna se da
potječe sa širega zadarskog područja.
Prema podatcima iz starih inventarnih knjiga Arheološkog
muzeja u Zadru pretpostavlja se da je riječ o nalazu s prostora
jedne od antičkih nekropola Jadera, Nina (ant. Aenona) ili Asserije
(kat. br. 7, sl. 7, T. II, 3). Guttus, sačuvan gotovo u cijelosti, odlikuje
se vrsnim načinom izrade. Kapaljku karakterizira ovoidno tijelo s
dužim cilindričnim vratom. Za razliku od prethodno spomenutih
primjeraka, kod ovog guta lijevak se nalazi pri dnu recipijenta.
Po kvaliteti stakla i izradi, te prema malobrojnim analogijama,
kapaljku možemo smjestiti u razdoblje 2. stoljeća.41
41 Najbliže analogije inačici guta s lijevkom izvedenim pri dnu recipijenta
nalazimo upravo među staklenim materijalom iz antičke Asserije. Riječ
je o jednom primjerku koji se čuva u Arheološkome muzeju u Splitu, a
potječe najvjerojatnije s prostora aserijatske nekropole. Fadić 1988, str. 42,
T. 10/5. Slični primjerci kapaljki s lijevkom pri dnu recipijenta javljaju se
širom Rimskoga Carstva. Najveća koncentracija takvih nalaza zabilježena
je na području istočnog Mediterana. Davidson Weinberg 1962, str. 132.
Donekle slične primjerke nalazimo na području Slovenije i Srbije. Šubić
1974, str. 43, T. IV. 35 (Ptuj); Ružić 1994, str. 53-54, kat. br. 1135.
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar
Mediterranean as well, particularly on Cyprus.36 All analogous
examples have been dated to the third century.37
An example (cat. no. 6, Fig. 6; P. II, 2) found as a good in a closed
grave unit of an inhumation burial in an amphora is an example
of a dropper variant.38 In contrast to the preceding examples, the
features of this variant are the notably rounded body with long
cylindrical neck and funnel-shaped (single) rim. The bottom is
slightly conical. The neck is removed from the central axis. The
small tubular opening to drip liquids is withdrawn along the
middle of the belly. The dating of the grave in which the guttus was
found was determined by the amphora type (cylindrical African
amphora) to the early third century. Based on this dating, the date
of production of the dropper was also established.
Direct analogies to the Iader example are not known in the
territory of the Roman Empire. Similar examples were found in
Northern Italy (Aquileia), Pannonia (Intercisa) and Transylvania.39
Similar examples of droppers with long necks and rounded bodies
can also be found elsewhere in the Roman province of Dalmatia
(Salona, Ljubomirsko polje).40
In the search for the closest analogies to the newly discovered
Iader gutti shaped like stylized birds, it is sufficient to refer to the
example held in the old collection of the Archaeological Museum
in Zadar. This is an unpublished example, and the context of its
discovery remains unknown, although it is known to originate
from the wider Zadar area.
According to the data from the old inventory logs of the
Archaeological Museum in Zadar, it is assumed to be a find from
one of the ancient necropolises of Iader, Nin (ant. Aenona) or
Asseria (cat. no. 7, Fig. 7, P. II, 3). The guttus, preserved almost in its
entirety, is characterized by its excellent rendering. The dropper
is characterized by an ovoid body with long cylindrical neck. In
contrast to the preceding examples, on this guttus the spout is
located at the bottom of the recipient. In terms of the glass quality
and rendering, and based on the few analogies, the dropper can be
placed in the second century.41
36 Vessberg 1952, P. XX: 4-5; Dusenbery 1967, p. 48, Fig. 49.
37 See note 35.
38 Gluščević 2005, p. 699.
39 Calvi 1968, p. 78; Mandruzzato, Marconi 2005, p. 32, cat. no. 292-293
(Aquileia); Barkóczi 1988, p. 127, cat. no. 250 (Intercisa); Bălută 1978, p. 104,
Fig. 3/6-8. All cited examples were dated to the third century.
40 Buljević 1994, pp. 258-264, cat. no. 1; Fadić 1997, p. 205, no. 214; Paškvalin
1974, p. 115, P. V. 2. Both droppers are characterized by broadly flared
funnel-shaped openings.
41 The closest analogy to the guttus with spout rendered toward the bottom of
the recipient can be found in the glass materials from Roman-era Asseria. This
is an example held in the Archaeological Museum in Split, and it most likely
came from the Asseria necropolis. Fadić 1988, p. 42, P. 10/5. Similar examples
of droppers with spouts at the bottom of the recipient have appeared
throughout the Roman Empire. The highest concentration of such finds was
registered in the Eastern Mediterranean. Davidson Weinberg 1962, p. 132.
Somewhat similar examples can be found in the territory of Slovenia and
Serbia. Šubić 1974, p. 43, P. IV. 35 (Ptuj); Ružić 1994, pp. 53-54, cat. no. 1135.
119
VAPD 102, 2009., 109-127
Zaključak
Guti oblika stilizirane ptice, poput prethodno spomenutih,
najčešći su tip kapaljke unutar istočnomediteranske staklarske
produkcije. Njihovo ishodište nesumnjivo možemo vezati uz
područje Sirije i Cipra.42 Iako su izvorno istočnomediteranski
produkt, po svoj su prilici taj oblik preuzele i pojedine staklarske
radionice u zapadnom dijelu Carstva. Može se pretpostaviti da su
se pojedini primjerci kapaljki trbušasta tijela i dugog cilindričnog
vrata proizvodili u radioničkim središtima na području sjeverne
Italije i Panonije, rađeni po uzoru na primjerke izrađivane u
istočnomediteranskim radionicama. Na takvu pretpostavku
43
upućuje pojava velikog broja inačica kapaljki te raznolikih
staklenih recipijenata u stiliziranom obliku ptice pronađenih na
području zapadnih provincija.44
Kapaljke oblika stilizirane ptice rasprostranjene su širom
Carstva u razdoblju od kraja 1. do konca 3. stoljeća poslije Krista. 45
U zapadnim provincijama, uz već navedene nalaze u sjevernoj
Italiji i Panoniji, prisutnost takvih recipijenata zamjetljiva je i na
području današnje Rumunjske te Slovenije i Srbije.46 Sporadične
potvrde nalazimo na prostoru današnje Crne Gore (ant. Doclea) i
Bosne i Hercegovine (Ljubomirsko polje) te na području istočne
Hrvatske.47 Na temelju sadašnjeg stanja istraženosti, odnosno
malog broja otkrivenih kapaljki, te mnoštva različitih inačica, nije
moguće u potpunosti sagledati eventualne distributivne putove.
Na temelju analize grobnih cjelina i bliskih analogija možemo
kazati kako primjerci staklenih guta s antičke nekropole u
Jaderu potječu iz vremena kraja 1. pa sve do sredine 3. st. Među
pojedinim primjercima vidljive su stanovite razlike u izvedbi
stiliziranog pticolikog recipijenta te kakvoći staklenih stijenki.
Kod mlađih primjeraka (3. st.) prevladavaju deblje stijenke stakla
u različitim nijansama zelene boje s jasno vidljivim tragovima
razvlačenja staklene smjese i brojnim mjehurićima zraka.
Iako je na ovom stupnju istraženosti preuranjeno govoriti o
42 Najveća koncentracija nalaza guta javlja se upravo na području Sirije
i Cipra. Vessberg 1952, str. 148-149 (autor u radu donosi i opsežnu
literaturu o nalazima guta na području istočnog Mediterana); Hayes 1975,
kat. br. 118, 539; Whitehouse 1997, str. 122; Stern 2001, str. 146.
43 Calvi 1968, str. 78-79.
44 Na području sjeverne Italije javljaju se i oblici pticolikih staklenih
recipijenata svojstveni zapadnoj staklarskoj produkciji (Biaggio Simona
1991, str. 125-129). Za razliku od guta, pticoliki balzamariji izrađivani
su vrlo naturalistički. Njihov razvoj je neovisan o istočnoj staklarskoj
produkciji. O nalazima pticolikih balzamarija s područja Salone: Buljević
1999-2000, str. 465-472.
45 Vessberg 1952, str. 148-149.
46 Bucovala 1963, str. 78-79, kat. br. 123-126; Bălută 1978, str. 105, sl. 3/5-8;
Šubić 1974, str. 43; Istenič 2000, str. 231; Lazar 2003, str. 201-202; Zotović,
Jordović 1990, G-82, G-210, G-225 (Viminacium); Ružić 1994, str. 53-54;
Karović 1995-1996, str. 92-93.
47 Cermanović-Kuzmanović 1974, str. 178, T. III; Cermanović-Kuzmanović
1975, str. 173-174, grupa VII; Paškvalin 1974, str. 115; Bulat 1974, str. 88-91,
T. V. 3.
120
Conclusion
Gutti shaped like stylized birds, such as those mentioned above,
are the most common type of dropper within the Eastern
Mediterranean glass industry. Their origin can undoubtedly be
traced to the territories of Syria and Cyprus.42 Although originally
an Eastern Mediterranean product, this form was nonetheless
assumed by individual glass-blowing workshops in the western
end of the Empire. One may assume that individual examples
of vessels with rounded bodies and long cylindrical necks were
manufactured in the workshops of Northern Italy and Pannonia,
modelled after those produced in the Eastern Mediterranean
workshops.43 This hypothesis is indicated by the high number of
bird-shaped droppers and various glass recipients which were
discovered in the territory of the western provinces.44
Bird-shaped droppers were widespread throughout the
Empire from the end of the first to the end of the third centuries
AD.45 In the western provinces, besides the already mentioned
finds in Northern Italy and Pannonia, the presence of such
recipients is also notable in the territory of today’s Romania,
Slovenia and Serbia.46 Sporadic confirmations have been found
in the territory of today’s Montenegro (ant. Doclea) and Bosnia-
Herzegovina (Ljubomirsko polje) and Eastern Croatia.47 Based on
the current level of research, i.e. the small number of droppers
discovered, and many different variants, it is not possible to
provide a complete picture of their potential distribution routes.
Based on an analysis of grave units and close analogies, the
examples of glass gutti from the Roman-era necropolis in Iader
can be dated from the end of the first all the way to the middle
of the third centuries. Among the individual examples, certain
differences can be discerned in the rendering of the stylized bird-
shaped recipients and in the quality of the glass sides. Among the
younger examples (third century), thicker sides predominate in
various shades of green, with clearly visible traces of stretching
42 The highest concentration of gutti appeared in the territory of Syria
and Cyprus. Vessberg 1952, pp. 148-149 (the author also cites extensive
literature on guttus finds in the Eastern Mediterranean); Hayes 1975, cat.
no. 118, 539; Whitehouse 1997, p. 122; Stern 2001, p. 146.
43 Calvi 1968, pp. 78-79.
44 In the territory of Northern Italy, bird-shaped glass recipients also
appeared which were characteristic of the western glass industry (Biaggio
Simona 1991, pp. 125-129). As opposed to gutti, bird-shaped balsamaria
were rendered very naturalistically. They developed independent of
eastern glass production. On bird-shaped balsamaria finds in the Salona
area, see: Buljević 1999-2000, pp. 465-472.
45 Vessberg 1952, pp. 148-149.
46 Bucovala 1963, pp. 78-79, cat. no. 123-126; Bălută 1978, p. 105, Fig. 3/5-8;
Šubić 1974, p. 43; Istenič 2000, p. 231; Lazar 2003, pp. 201-202; Zotović,
Jordović 1990, G-82, G-210, G-225 (Viminacium); Ružić 1994, pp. 53-54;
Karović 1995-1996, pp. 92-93.
47 Cermanović-Kuzmanović 1974, p. 178, P. III; Cermanović-Kuzmanović,
Velimirović-Žižić, Srejović 1975, pp. 173-174, group VII; Paškvalin 1974, p.
115; Bulat 1974, pp. 88-91, P. V. 3.
Berislav Štefanac
središtima staklarske proizvodnje u kojima su jadertinski guti
izrađivani, pojedini primjerci ukazuju na mogućnost da su izravno
importirani s Istoka, odnosno da su produkt istočnomediteranskih
(ciparskih) staklarskih radionica.
Namjena kapaljki ovoidna tijela ne može se točno odrediti.
Najvjerojatnije su služile za precizno izlijevanje malih količina
raznih tekućina, s primjenom u medicini i farmaciji. S obzirom da
su vrlo često pronalažene u grobovima, ne može se isključiti ni
mogućnost da su se koristile pri funeralnim obredima.
Pojedini istraživači drže da su se ovi recipijenti koristili pri
hranjenju novorođenčadi. Čini se ipak da je takva pretpostavka
malo vjerojatna, jer su ovi recipijenti odveć maleni te je i
mogućnost zadržavanja tekućine mala.48
48 Više o namjeni kapaljki ovoidnog tijela vidi: Vessberg 1952, str. 148-149;
Welker 1974, str. 97-97; Whitehouse 1997, str. 122; Lazar 2003, str. 202.
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar
of the glass mixture and numerous air bubbles. Even though
at this stage in the research it would be premature to speak of
the glass producing centres in which the Iader gutti were made,
individual examples indicate the possibility that they were directly
imported from the East, that they were the product of the Eastern
Mediterranean (Cypriot) glass workshops.
The purpose of the droppers with ovoid bodies cannot be
precisely ascertained. They were most likely used for precision
pouring of small quantities of various liquids, with uses in medicine
and pharmacology as well. Given that they were often found in
graves, their use in funeral rites cannot be discounted either.
With reference to this group of recipients, some researchers
believe they were used to feed infants. However, this hypothesis is
highly unlikely, given their small size and the limited capability of
retaining liquids.48
48 For more on the use of ovoid droppers, see: Vessberg 1952, pp. 148-149;
Welker 1974, pp. 97-97; Whitehouse 1997, p. 122; Lazar 2003, p. 202.
121
VAPD 102, 2009., 109-127

1 2

3 4

Tabla 1. Plate 1.
122 (crtež: M. Plohl) (drawing: M. Plohl
Berislav Štefanac
Katalog
Popis kratica u katalogu:
Kat. br. = kataloški broj
inv. br. = inventarni broj
A = Arheološki muzej u Zadru
v. = visina
š. = širina
d. = dužina
pr.o. = promjer oboda
pol. = polovina
st. = stoljeće po Kristu
Kat. br. 1 (sl. 1, T. I, 1), inv. br. A 8598
Nalazište: Jader - nekropola Relja 1989.
Okolnosti nalaza: Grob 874; paljevinski ukop u zemljanoj raci
Opis: Kapaljka kuglastog tijela s kratkim cilindričnim
vratom. Obod ljevkasto razvraćen s previjenim i prstenasto
zadebljanim rubom. Na sredini trbuha apliciran lijevak za
ukapavanje tekućine. Vrh lijevka je odlomljen. Dno blago
zaravnjeno. Guttus je izrađen od stakla blijedozelenkaste boje.
Na tankim stijenkama vidljivi sitni mjehurići zraka.
Dimenzije: v. 7,7 cm, š. 7,5 cm, pr.o. 3,1 cm
Datacija: prva pol. 2. st.
Kat. br. 2 (sl. 2, T. I, 2), inv. br. A 9624
Nalazište: Jader - nekropola Relja 2005.
Okolnosti nalaza: Grob 339; paljevinski ukop u zemljanoj raci
Opis: Kapaljka ovoidna tijela s kratkim i širokim cilindričnim
vratom. Obod ljevkasto razvraćen s previjenim i prstenasto
zadebljanim rubom. Na jednoj strani tijelo se postupno
suzuje u šuplji ljevkasti izdanak. Vrh lijevka odlomljen. Dno
zaravnjeno. Unutar tankih stijenki vidljivo mnoštvo sitnih
mjehurića. Izrađena je od blijedozelenkastog stakla. Lijepljena.
Dimenzije: v. 7,5 cm, š. 5,6 cm, d. 7 cm, pr.o. 4,8 cm
Datacija: kraj 1. - poč. 2. st.
Kat. br. 3 (sl. 3, T. I, 3), inv. br. A 9515
Nalazište: Jader - nekropola Relja 2005.
Okolnosti nalaza: Grob 265; paljevinski ukop u keramičkoj urni
Opis: Kapaljka ovoidna tijela s dugim cilindričnim vratom. Vrat
prelazi u horizontalno razvraćen pa previjen prstenasti obod.
Na jednoj strani, po sredini, iz tijela se pruža šuplji ljevkasti
izdanak. Dno zaravnjeno. Boja blijedozelenkasta.
Dimenzije: v. 8,5 cm, d. 7,0 cm, š. 4,0 cm, pr.o. 3,6 cm
Datacija: prva pol. 2. st.
Kat. br. 4 (sl. 4, T. I, 4), inv. br. 8567
Nalazište: Jader - nekropola Relja 1989.
Okolnosti nalaza: Grob 838; inhumirani ukop
Opis: Kapaljka ovoidna tijela s dužim cilindričnim vratom.
Vrat blago prelazi u ljevkasto razvraćen jednostruki obod. Na
jednoj strani tijelo se suzuje u ljevkasti izdanak. Vrh izdanka
odlomljen. Dno zaravnjeno. Izrađen od stakla zelenkaste boje.
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar
Catalogue
List of abbreviations used in the catalogue:
Cat. no. = catalogue number
inv. no. = inventory number
A = Archaeological Museum in Zadar
ht. = height
w. = width
l. = length
d.r. = diameter of rim
hf. = half
cent.= century AD
Cat. no. 1 (Fig. 1, P. I, 1), inv. no. A 8598
Find site: Iader - Relja necropolis, 1989.
Circumstances of find: Grave 874; incineration burial in earthen pit
Description: Dropper with spherical body and short cylindrical
neck. Funnel-shaped flared rim with folded and ring-shaped
thickened edge. Spout for dripping liquids applied in the
middle of the belly. Tip of spout is broken off. Bottom gently
flattened. Guttus made of pale green glass. Tiny air bubbles
visible on the thin walls.
Dimensions: ht. 7.7 cm, w. 7.5 cm, d.r. 3.1 cm
Dating: first half of 2nd cent.
Cat. no. 2 (Fig. 2, P. I, 2), inv. no. A 9624
Find site: Iader - Relja necropolis, 2005.
Circumstances of find: Grave 339; incineration burial in earthen pit
Description: Ovoid-bodied dropper with short and broad
cylindrical neck. Funnel-shaped flared rim with folded and ring-
shaped thickened edge. Body gradually narrows into hollow
funnel-shaped outcrop on one side. Top of spout broken off.
Bottom flattened. Many tiny bubbles visible inside thin walls.
Made of light greenish glass. Pasted.
Dimensions: ht. 7.5 cm, w. 5.6 cm, l. 7 cm, d.r. 4.8 cm
Dating: late 1st - early 2nd cent.
Cat. no. 3 (Fig. 3, P. I, 3), inv. no. A 9515
Find site: Iader - Relja necropolis, 2005.
Circumstances of find: Grave 265; incineration burial in ceramic urn
Description: Ovoid-bodied dropper with long cylindrical neck.
Neck transitions into horizontally flared and then folded ring-
shaped rim. Hollow funnel-shaped outcrop extends from one
side in middle. Bottom flattened. Pale green.
Dimensions: ht. 8.5 cm, l. 7.0 cm, w. 4.0 cm, d.r. 3.6 cm
Dating: first half of 2nd cent.
Cat. no. 4 (Fig. 4, P. I, 4), inv. no. 8567
Find site: Iader - Relja necropolis, 1989.
Circumstances of find: Grave 838, inhumation burial
Description: Ovoid-bodied dropper with long cylindrical neck.
Neck gently transition to funnel-shaped flared single rim. Body
narrows to funnel-shaped outcrop on one side. Top of outcrop
broken off. Bottom flattened. Made of greenish glass.
123
VAPD 102, 2009., 109-127

1 2

Tabla 2. Plate 2.
124 (crtež: M. Plohl) (drawing: M. Plohl
Berislav Štefanac
Dimenzije: v. 8,1 cm, sačuvana d. 6,3 cm, pr.o. 2,8 cm
Datacija: 2. st.
Kat. br. 5 (sl. 5, T. II, 1), inv. br. A 8419
Nalazište: Jader - nekropola Relja 1989.
Okolnosti nalaza: Grob 650; inhumirani ukop
Opis: Kapaljka ovoidna tijela s dužim cilindričnim vratom.
Obod uvijen, s prstenasto zadebljanim rubom. Na jednoj strani
tijelo se suzuje u ljevkasti izdanak. Vrh izdanka odlomljen.
Kapalica je izrađena od stakla zelenkaste boje. Na stijenkama
vidljivi veći i manji mjehurići zraka. Boja zelenkasta.
Dimenzije: v. 7,8 cm, d. 7,5 cm, pr.o. 2,6 cm
Datacija: 3. st.
Kat. br. 6 (sl. 6, T. II, 2), inv. br. A 8279
Nalazište: Jader - nekropola Relja 1989.
Okolnosti nalaza: Grob 468
Opis: Kapaljka trbušastog tijela s dugim cilindričnim
vratom. Obod je jednostruk i ljevkasto razvraćen. Na
jednoj strani iz sredine tijela se pruža cjevasti izdanak.
Vrh izdanka je odlomljen. Dno blago konusno. Izrađen od
plavkastozelenkastog stakla izrazite prozirnosti.
Dimenzije: v. 9,8 cm, maks. d. 6,6 cm, pr.o. 2,7 cm
Datacija: 3. st.
Kat. br. 7 (sl. 7, T. II, 3), inv. br. A 12746
Nalazište: Jader ?
Okolnosti nalaza: nepoznate
Opis: Kapaljka ovoidnog tijela s dužim cilindričnim vratom.
Obod horizontalno razvraćen i po rubu blago profiliran. Dio
oboda nedostaje. Na jednoj strani, pri dnu, iz tijela se pruža
ljevkasti izdanak - stilizirani rep ptice, s malom rupicom za
precizno ukapavanje tekućine. Dno blago zaravnjeno. Izrađen
od bezbojnog stakla tankih stijenki. Na stijenkama vidljivi
tragovi irizacije.
Dimenzije: v. 7,7 cm, d. 8 cm, š. 5,3 cm, pr.o. 3,5 cm
Datacija: prva pol. 2. st.
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar
Dimensions: ht. 8.1 cm, preserved l. 6.3 cm, d.r. 2.8 cm
Dating: 2nd cent.
Cat. no. 5 (Fig. 5, P. II, 1), inv. no. A 8419
Find site: Iader - Relja necropolis, 1989.
Circumstances of find: Grave 650, inhumation burial
Description: Ovoid-bodied dropper with long cylindrical neck.
Rim bent with ring-shaped thickened rim. Body narrows to
funnel-shaped outcrop on one side. Top of outcrop broken
off. Dropper made of greenish glass. Small and large bubbles
visible in walls. Greenish.
Dimensions: ht. 7.8 cm, l. 7.5 cm, d.r. 2.6 cm
Dating: 3rd cent.
Cat. no. 6 (Fig. 6, P. II, 2), inv. no. A 8279
Find site: Iader - Relja necropolis, 1989.
Circumstances of find: Grave 468
Description: Round-bodied dropper with long cylindrical neck.
Single-plied and funnel-shaped flared rim. Tubular outcrop
extends on one side from middle of body. Top of outcrop
broken off. Bottom slightly conical. Made of blue-green,
exceptional transparent glass.
Dimensions: ht. 9.8 cm, max. l. 6.6 cm, r.r. 2.7 cm
Dating: 3rd cent.
Cat. no. 7 (Fig. 7, P. II, 3), inv. no. A 12746
Find site: Iader?
Circumstances of find: unknown
Description: Ovoid-bodied dropper with long cylindrical neck.
Horizontally flared rim, lightly moulded along edge. Part of
rim missing. Funnel-shaped outcrop extends on one side of
body near bottom - a stylized bird tail, with small hole for
precise dripping of liquids. Bottom slightly flattened. Made of
colourless glass with thin walls. Traces of irisation visible on
walls.
Dimensions: ht. 7.7 cm, l. 8 cm, w. 5.3 cm, d.r. 3.5 cm
Dating: first half of 2nd cent.
125
VAPD 102, 2009., 109-127
Kratice / Abbreviations
AJA - American Journal of
Archaeology
AV - Arheološki Vestnik
CCAVV - Corpus delle collezioni
archeologiche del vetro Veneto
FA - Folia Archaeologica
God. ANUBiH. CBI - Godišnjak
Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine.
Centar za balkanološka
ispitivanja
JGS - Journal of Glass Studies
JIV - Journées Internationales
du Verre
VAPD - Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku
126
Literatura / Bibliography
Allen 1998
D. Allen, Roman Glass in Britain,
Princes Risborough 1998.
Arvellier-Dulong, Arvellier 1985
V. Arveiller-Dulong, J. Arveiller, Le
Verre d’époque romaine au Musée
archéologique de Strasbourg,
Paris 1985.
Bălută 1978
C. Bălută, Considérations sur la
production et la diffusion du verre
dans la Dacie Supérieure, Annales
du 7. Congrès International
d’Étude Historique du Verre,
Liège 1978, 97-109.
Barkóczi 1968
L. Barkóczi, Die datierten
Glasfunde aus dem 3.-4.
Jahrundert von Brigetio, FA XIX,
Budapest 1968, 59-86.
Barkóczi 1988
L. Barkóczi, Pannonische
Glasfunde in Ungarn, Budapest
1988, (Studia archaeologica 9).
Barkóczi 1996
L. Barkóczi, Antike gläser,
Budapest 1996.
Biaggio Simona 1991
S. Biaggio Simona, I vetri romani
provenienti dalle terre dell’ attuale
Cantone Ticino, Locarno 1991.
Bucovala 1963
M. Bucovala, Vase antice de sticlă
la Tomis, Constanta 1963.
Bulat 1974
M. Bulat, Antičko staklo u Muzeju
Slavonije, AV 25, Ljubljana 1974,
88-101.
Buljević 1994
Z. Buljević, Kasnoantičko staklo,
u: Salona Christiana, Split 1994,
258-264.
Buljević 1999-2000
Z. Buljević, Sferični i pticoliki
balzamariji iz Arheološkog muzeja
Split, Opuscula Arhaeologica 23-
24, Zagreb 1999-2000, 465-472.
Buljević 2005
Z. Buljević, Tragovi staklara u
rimskoj provinciji Dalmaciji, VAPD
98, Split 2005, 93-106.
Calvi 1968
M. C. Calvi, I vetri romani del
Museo di Aquileia, Aquileia 1968.
Canivet 1969
M. T. F. Canivet, I vetri romani di
cornus conservati al Museo di
Cagliari, JGS XI, Corning 1969,
19-26.
Cermanović-Kuzmanović 1974
A. Cermanović-Kuzmanović,
Pregled i razvitak rimskog stakla u
Crnoj Gori, AV 25, Ljubljana 1974,
175-190.
Cermanović-Kuzmanović,
Velimirović-Žižić, Srejović 1975
A. Cermanović-Kuzmanović,
O. Velimirović-Žižić, D. Srejović,
Antička Duklja - nekropole,
Cetinje 1975.
Davidson Weinberg 1962
G. Davidson Weinberg, Evidence
for Glass Manufacture in Ancient
Thessaly, AJA 66/2, New York
1962, 129-133.
Doppelfeld 1966
O. Doppelfeld, Römishes und
Fränkisches Glas in Köln, Köln 1966.
Dusenbery 1967
E. B. Dusenbery, Ancient glass
from the cemeteries of Samotrace,
JGS IX, Corning 1967, 34-49.
Dusenbery 1971
E. B. Dusenbery, Ancient Glass
in the Colections of Wheaton
College, JGS XIII, Corning 1971,
9-33.
Fadić 1982
I. Fadić, Antičko staklo u provinciji
Dalmaciji, Dometi 12, Rijeka
1982, 61-66.
Fadić 1988
I. Fadić, Antičko staklo Aserije iz
Arheološkog muzeja u Splitu, u:
Benkovački kraj kroz vjekove 2,
Benkovac 1988, 29-70.
Fadić 1998
I. Fadić, Il vetro, u: Trasparenze
imperiali. Vetri romani dalla
Croazia, Milano 1998, 73-238.
Fadić 2002
I. Fadić, Antičke staklarske
radionice u Liburniji, God.
ANUBiH. CBI XXXII (34), Sarajevo
2002, 385-405.
Fadić 2004
I. Fadić, Antičke staklarske
radionice u Hrvatskoj, u: Drobci
antičkega stekla, Ljubljana 2004,
95-105.
Fadić 2006
I. Fadić, Argyruntum u odsjaju
antičkog stakla, Zadar 2006.
Filarska 1952
B. Filarska, Szkła starożytne:
katalog naczyń, Warszawa 1952.
Forlati, Mariacher 1963
B. T. Forlati, G. Mariacher, I vetri
antichi di Zara depositati al
Correr, Bolletino dei Musei Civici
Veneziani VIII/1, Venezia 1963,
8-20.
Glušćević 2005
S. Glušćević, Zadarske nekropole
od 1. do 4. stoljeća: katalog
grobova, Zadar 2005, doktorska
disertacija.
Goethert-Polaschek 1977
K. Goethert-Polaschek, Katalog
der römischen Gläser Rheinischen
Landesmuseum Trier, Mainz am
Rhein 1977.
Berislav Štefanac
Hayes 1975
J. W. Hayes, Roman and Pre-
Roman Glass in the Royal Ontario
Museum, Toronto 1975.
Hilgers 1969
W. Hilgers, Lateinische
Gefässnamen Bezeichnungen und
form römischer Gefasse nach den
antiken Schriftquellen, (Beihefte
der Bonner Jahrbucher 31),
Düsseldorf 1969.
Huttmann, Greiling, Tillmanns,
Riedel 1989
A. Huttmann, H. Greiling,
U. Tillmanns, M. Riedel,
Inhaltsanalysen römischer
Säuglingstrinkgefässe, Kölner
Jahrbuch 22, Köln 1989, 365-
372.
Isings 1957
C. Isings, Roman Glass from
dated Finds, Groningen 1957,
(Archaeologica Traiectina 2).
Istenič 2000
J. Istenič, Poetovio, zahodna
grobišča II = Poetovio, the Western
Cemeteries II, Ljubljana 2000,
(Katalogi in monografije 33).
Karović 1995-1996
G. Karović, Rimsko staklo
Marguma, Viminacium 10,
Požarevac 1995-1996, 75-105.
Kisa 1908
A. Kisa, Das Glas im Altertume,
Leipzig 1908, (Hiersemanns
Handbüker 3).
La Baume 1973
P. La Baume, Glas der
antiken Welt, Köln 1973,
(Wissenschaftliche Kataloge
des Römisch-Germanischen
Museums 1).
Lazar 2003
I. Lazar, Rimsko steklo Slovenije.
= The Roman Glass of Slovenia,
Ljubljana 2003.
Loeschke 1911
S. Loeschke, Beschreibung
römischer Altertümer gesammelt
von Carl Anton Niessen 2, Köln
1911.
Maioli 1974
M. G. Maioli, I vetri della
necropolis romana de “Le
Palazzette” nel territorio di Classe,
Felix Ravena VII-VIII (CVII-CVIII),
Firenza 1974, 15-36.
Mandruzzato, Marcante 2005
L. Mandruzzato, A. Marcante, Vetri
antichi del Museo arheologico
nazionale di Aquileia : Il vasellame
da mensa, Aquileia 2005.
McFadden 1946
G. H. McFadden, A Tomb of the
Necropolis of Ayios Ermoyenis
at Kourion, AJA 50/4, New York
1946, 449-489.
Morin-Jean 1923
Morin-Jean, La Verrerie en Gaule
sous l’Empire Romain, Paris 1923.
Paškvalin 1974
V. Paškvalin, Antičko staklo s
područja Bosne i Hercegovine, AV
25, Ljubljana 1974, 109-138.
Pirling, Siepen 2006
R. Pirling, M Siepen, Die funde
aus den Römischen gräbern von
Krefeld-Gellep, Stuttgart 2006.
Ravagnan 1994
G. L. Ravagnan, Vetri antichi del
Museo Vetrario di Murano, CCAVV
1, Venezia 1994.
Régészeti Füzetek 1962
Régészeti Füzetek, ser. II, sv.11
SZÁM, Magyar Nemzeti múzeum,
Történeti museum, Budapest 1962.
Rütti 1991
B. Rütti, Die römischen Gläser
aus Augst und Kaiseraugst, Augst
1991, (Forschungen in Augst
13/1, 2).
Staklene kapaljke s antičke nekropole Relja u Zadru
Glass pouring vessels from the Roman-era “Relja” necropolis in Zadar
Ružić 1994 Zotović, Jordović 1990
M. Ružić, Rimsko staklo u Srbiji, Lj. Zotović, Č. Jordović,
Beograd 1994. Nekropola “Više grobalja”,
Viminacium 1, Beograd 1990.
Spartz 1967
E. Spartz, Antike Gläser, Kassel
1967.
Scatozza Höricht 1986
L. A. Scatozza Höricht, I vetri
romani di Ercoloano, Roma 1986,
(Cataloghi 1).
Stern 2001
E. M. Stern, Roman, Byzantine,
and Early Medieval glass, 10 BCE
- 700 CE. Ernesto Wolf Collection,
Ostfildern 2001.
Šafranović-Svetek 1986
V. Šafranović-Svetek, Antičko
staklo u jugoslavenskom delu
provincije Donje Panonije, Novi
Sad 1986.
Šubić 1974
Z. Šubić, Tipološki in kronološki
pregled rimskega stekla v
Poetovioni, AV 25, Ljubljana 1974,
39-61.
Vessberg 1952
O. Vessberg, Roman glass in
Cyprus, Opuscula Archaeologica
VII, Stockholm 1952, 109-165.
Welker 1974
E. Welker, Die römischen Gläser
von Nida Heddernheim, Frankfurt
am Main 1974. (Schriften des
frankfurter Museums für Vor-
und Frühgeschichte 3).
Whitehouse 1997
D. Whitehouse, Roman Glass in
the Corning Museum of Glass 1,
Corning-New York 1997.
Whitehouse 2003
D. Whitehouse, Roman Glass in
the Corning Museum of Glass 3,
Corning-New York 2003.
127