Slatkovodno ribarstvo

Dr. Sc. Dragan Mikavica, redovni profesor Ribarstva

(drugo, dopunjeno izdanje - autorizovana predavanja)

Banja Luka 2018.

1
Slatkovodno ribarstvo kao naučna disciplina i značaj kao
privredne grane

 Slatkovodno ribarstvo kao naučna disciplina bavi se proučavanjem

istorjata razvoja slatkovodnog ribarstva, sistematikom i ekologijom
ribljih vrsta,


 ekologijom vodenih ekosistema u kojima žive ili se gaje populacije
ribe, anatomijom, morfologijom i fiziologijom riba,

 proučavanjem embrionalnog i postembrionalnog toka života riba,
proizvodnjom hladnovodnih i toplovodnih vrsta riba kroz razne
oblike akvakulture,

 proučavanjem i eksploatacijom ribe sa prirodnih akvatičnih staništa,
ribarstvom na otvorenim vodama sa posebnim osvrtom na
ihtiofaunističku regionalnost,

 transportom ikre, žive predkonzumne i konzumne ribe, preradom
ribe, zdravstvenom zaštitom i bolestima riba tokom proizvodnog
procesa i još mnogim drugim problemima vezanim za ribarstvo

 Najstariji pisani podaci o ribarstvu potiču iz mlađeg paleolitika


2
 Gornji ili mlađi paleolitik je- mlađe kameno doba koje je bilo u
vremenu od prije oko 40 000 do 10 000 godina i naziva sei leptolitik.

 To je vremenski period u kojem se javlja čovjek - Homo sapiens
sapiens

 To su bili podaci koji su uglavnom bili vezani za eksploataciju i lov
ribe u prirodnim uslovima

 Ulov ribe sa prirodnih staništa nastavio se dalje, a prva knjiga o
akvakulturi koja se odnosi na uzgoj ribe napisana je u Kini, prije
2.500 godina

 U knjizi su istaknuti značaji akvakulture, u smislu obezbjeđivanja
hrane za stanovništvo i njenom ekonomskom značaju

 Kina je i danas jedan od vodećih proizvođač ribe u svijetu sa preko
40% svjetske proizvodnje šarana i drugih toplovodnih vrsta riba

 U novije vrijeme, u srednjem vijeku, u periodu renesane (14 i 15
vijek) pojavljuju se prvi podaci o nauci o ribama – Ihtiologiji

 U tom periodu, a posebno kasnije ribarska i ihtiološka istraživanja
se intenziviraju, a za prvo gajenje šarana u Evropi smatra se
područje Donjeg Dunava i to je bilo prije oko 1.600 - 1.700 godina

 Značajna je pojava Dubiša, koji je u Njemačkoj prvi razradio
prirodni mrijest šarana

3

 U to vrijeme najviše toplovodnih (ciprinidnih) ribnjaka bilo je u
Češkoj i Slovačkoj

 Uticaj na mađarsko ribnjačarstvo imao je Oto Herman, a na našim
prostorima, značajan uticaj na razvoj ribarstva imao je Šusta

 Početak proizvodnje salmonidnih (pastrmskih) vrsta riba datira od
prve polovine XVII vijeka

 U Njemačkoj, u Hanoveru, Jakoby je uspio oploditi ikru potočne
pastrmke, a u Francuskoj isto to učinili su Gehin i Rëmi (1840)

 Francuska akademija nauka, (1885) izgradila je prvi reproduktivni
centar u kome se vještački mrijestila, embrionalno i larveno razvijala
pastrmke

 Ovakav način uzgoja brzo se proširio na veliki broj zemalja u
regionu a i šire, a poseban doprinos reprodukciji salmonidnih vrsta
riba daje Vrasski (1857) koji je došao do zaključka da je oplodnja
mnogo uspješnija ako se ovaj postupak provede van vode

 Ova metoda sastojala se u istiskivanju polnih produkata polno zrelih
jedinki pastrmke, ženki i mužjaka, u suvu posudu a zatim mješala uz
dodavanje manjih količina vode

 To je bio potpuno kontrolisani mrijest (reprodukcija) koji je bio
široko prihvaćen širom svijeta

4

 Značaj ribarstva kao privredne grane je veoma veliki i to sa više
aspekata, od kojih su dva aspekta najznačajnija;

 jedan od njih je proizvodnja hrane animalnog porjekla, a drugi je to
da se kroz proizvodnju ostvaruju komercijalni efekti

 Standard življenja ljudi u razvijenim zemljama svjeta mjeri se
prema potrošnji ribe u ishrani

 kod nas je ta proizvodnja i potrošnja ribe relativno mala i iznosi oko
3 kg godišnje po glavi stanovnika

 na oko 1.150.000 stanovnika u RS godišnje se proizvede oko 4,5-5,0
tona ribe

 U razvijenim zemljama svjeta (Norveška ili Japan) potrošnja ribe je
daleko veća i obično iznosi preko 60 kg po glavi stanovnika u toku
godine

 Najznačajnija proizvodnja ribe, pored klasičnog načina uzgoja može
da se ostvari i produkcijom konzumne ribe na prirodnim
lokalitetima

 To se može postići formiranjem reproduktivnih centara za ribu
(specijalizovani tip ribogojilišta)


5
 U tim reproduktibvnim centrima bi se reprodukovala riba
(mrijestila) i uzgajala do predkonzumne veličine, a zatim bi se u
živom stanju prebacivala na definitivne lokalitete uzgoja konzumne
ribe

 Kod nas bi se ribarski mogle iskorišćavati i nakupine vode
(šljunkare, meliracioni kanali, hidroakumulacije i sl.)

 Brojne hidroakumulacije mogu da se iskoriste za tov ribe u
kavezima, a mogu se koristiti i recirkulacijski sistemi uzgoja ribe,
geotermalna područja itd.

 Sve je to malo ili nikako iskotišćeno a bi to povećalo postojeći nivo
proizvodnje ribe i bilo bi korisno i sa ekonomske tačke gledišta

 Mora se imati na umu da je riba jedan od rijetkih animalnih
proizvoda koji se može izvesti na tržište EU, ali se moraju poštovati
sve zakonske odredbe i standardi u proizvodnji koji su prihvatljivi
razvijenijim zemljama svijeta

6
 Uzgojne vrste u toplovodnim i hladnovodnim
uzgajalištima ribe

 Proizvodnja ribe može se ostvariti u ambijentu toplovodnih

uzgajališta (ribnjaci) ili u ambijentu hladnijih voda (salmmonidna
ribogojilišta)

 U toplovodnim ribnjacima vodeća uzgojna vrsta je šaran (Cyprinus
carpio, Linnaeus, 1758)

 Prema količini ljusaka razliku se nekoliko tipovan šaeana koji se gaji

 Ljuskavičavost šarana postiže se raznim selekcijskim metodama

 Četiri su osnovna tipa šarana koji se gaji

 Ljuskavi šaran (Šupner), veleljuskavi šaran (Cajler), maloljuskavi
šaran (Špigler) i Goli šaran

Ljuskavi šaran (šupner)

7
Veleljuskavi šaran (cajler)

Maloljuskavi šaran (špigler)

Goli šaran

8
 Šaran sei najčešće se uzgaja u polikulturi sa drugim toplovodnim
vrstama riba

 Značajnije toplovodne vrste riba koje se nu polikulturi gaje sa
šaranom su bbijeli i sivi tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix,
Richardson, 1845 i Hypophthalmichthys nobilis, Richardson, 1845) i
bijeli amur (Ctenopharyngodon idella, Valenciennes in Cuvier &
Valenciennes,1844)

 U toplovodnim ribnjacima još se uzgajaju linjak (Tinca tinca,
Linnaeus,1758), štuka (Esox lucius, Linnaeus,1758), som (Silurus
glanis, Linnaeus, 1758), patuljasti somić (Amiurus nebulosus, Lesueur
1819), smuđ (Sander lucioperca, Linnaeus, 1758) i još neke
toplovodne vrste riba

Sivi tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix)

9
 Bijeli amur (Ctenopharyngodon idella)

 U hladnovodnim (salmonidnim) ribogojilištima postoje dva pravca

uzoja i to jedan koji se odnosi na uzgoj jedinki do predkonzumnog
uzrasta i drugi koji se odnosi na uzgoj ribe konzumnog uzrasta

 Do predkonzumnog (manjeg) uzrasta uglavnom se gaje potočna
pastrmka (Salmo trutta, m. fario Linnaeus, 1758), mladica (Hucho
hucho, Linnaeus, 1758), jezerska zlatovčica (Salvelinus alpinus,
Linnaeus, 1758), potočna zlatovčica (Salvelinus fontinalis, Mitchill,
1814) itd.

 Ovim vrstama i ovim uzrastom ribe uglavnom se poribljavaju
odnosno revitalizuju salmonidne vode

 Među tim vrstama riba je lipljen (Thymallus thymallus, Linnaeus,
1758)

 Drugi pravac salmonidne proizvodnje odnosi se na uzgoj konzumnih
(večih) jedinki i to isključivo dužičaste pastrmke (kalifornijska
pastrmka - Oncorhynchus mykiss, Walbaum, 1792)

10

 Konzumne jedinke dužičaste pastrmke (kalifornijska pastrmka)
služe u ishrani, kao izvanredan izvor animalne, lako svarive
bjelančevine

Potočna pastrmka (Salmo trutta m. fario)

Lipljan (Thymallus thymallus)

Dužičasta pastrmka (Oncorhynchus mykiss)

11
Ekološke karakteristike akvatičnih (vodenih) ekosistema

 Svaki organizam, pa tako i ribe, uključene su u akvatične ekosisteme

različitog nivoa gdje su podvrgnuti uticaju ekoloških faktorta

 Ekološki faktori uzgojnih voda mogu se podijeliti u dvije grupe;
abiotski faktori (uticaji nežive sredine na ribe) i biotski faktori
(uticaji žive sredine na ribe)

 Najznačajniji abiotski faktor vode je fizičko-hemijski sastav, dok su
biotski faktori značajnije izraženi u toplovodnim uzgajalištima i
predstavljaju uticaje žive materije na tok proizvodnje

 Najveću količinu vode na zemlji zauzimaju slani ekosistemi mora i
okeani, oko 75%, a ostali dio su slatkovodni ekosistemi, a samo manji
procenat slatkovodnih ekosistema iskorišćen je za proizvodnju ribe

 Prema pH vrednosti (kiselost i bazičnost vode) sve vode se dijele u 3
kategorije; slani ekosistemi, slatke vode i bočate vode (vode koje
prema pH vrednosti čine prelaz od slanih ka slatkim vodama)

 Hidrološki režim je više karakterističan za tekućice i odnosi se na
količinu vode

 Količina vode može da bude protočna, slabo protočna ili stajaća


12
 Značajniji parametri fizičko-hemijskog sastava vode su
temperatura, količina rastvorenog kiseonika, količina organske
materije u vodi, pH vrijednost vode, količina azota i azotnih
jedinjenja u vodi, količina herbicida, pesticida i teških metala i
drugih štetnih supstanci koje narušavaju kvalitet

 Hladnovodne ribe (dužičasta pastrmka i ostale salmonidne vrste)
uzgajaju se u uslovima niže temperature vode (10-16 ºC), dok se
toplovodne ribe (šaran, amur, tolstolobik, som, smuđ, linjak i još
neke vrste) uzgajaju na većoj temperaturi (iznad 15ºC)

 Dotovljavanje pastrmke (npr. u kavezima) može da bude uspješno i
na temperaturi većoj od 16 ºC, ukoliko u ostali parametri u
granicama vrijednosti potrebnih z uzgoj salmonidnih vrsta riba

 U mulju toplovodnih ribnjaka, posebno u ljetnom periodu ne bi
smjelo biti gasovitih supstanci

 Pastrmska ribogojilišta (salmonidna ribogojilišta) koja se bave
klasičnim načinom proizvodnje, uglavnom se lociraju na izvorišnim
područijima rijeka koja imaju zadovoljavajući kvalitet vode

 Toplovodne vrste riba proizvode se u ribnjacima, koji mogu biti
locirani nizvodno od izvorista i imaju nešto slabiji kvalitet vode

 Količina rastvorenog kiseonika u vodama u kojima se proizvode
hladnovodne vrste riba (dužičasta pastrmka) je 8-10 mg/l vode, dok

13
 je količina O2 manja u vodi u kojoj se gaje toplovodne vrste riba
(šaran) količina kiseonika u vodi prosječno iznosi 5-6 mg/l vode

 Bez obzira o kojoj uzgojnoj vrsti ribe se radi najbolje je da to bude
voda neutralne sredine pH vrijednosti - oko 7.5, što ukazuje na
kiselost, odnosno bazičnost vode

 Voda u kojoj se gaji riba trebala bi da bude prozirna

 Amonijak je spoj azota i vodonika i u normalnim uslovima u vodi
ribnjaka se nalazi u kojičinama koji su u tzv. tragovima

 Fosfati su soli i esteri fosforne kiseline i oni bi u vodi trebali imati
minimalnu zastupljenost ili da su prisutni u vodi u tragovima

 Nitrati su soli azotne kiseline i to su krajnji proizvodi oksidacije
masnih azotnih jedinjenja

 Njihovo prisustvo u velikim količinama može uzrokovati vrlo
značajno narušavanje fizičko-hemijskog sastava vode, a nitrati su
manje prisurtni u vodi hladnovodnih ribogojilišta

14
 Osnovni pokazatelji potrebnog kvaliteta vode u uzgojne sezone

sadržaj kiseonika Hladnovodna Toploviodni

(mg O2/l) ribogojilišta ribnjaci

Prozirnost bistri djelimično prozirni

Kiseonik 9-11 i vi{e 4-9
Ugljen dioksid do 2 do 2
Amonijak do 0,1 do 0,8
Fosfati do 0,05 do 0,5
Nitrati do 0,7 do 10,0
Željezo (gvožđe) do 0,2 do 1,0
pH vrijednost 7,0-7,5 (6,8-8,4) 7,0-7,5 (6,8-8,4)
vode
Temperatura vode u °C 8-17 do 27, 28

 Drugu grupu faktora koji utiču na kvalitet vode čine biotski faktori
(uticaji žive materije)

 Biotski faktori imaju znatno veći uticaj u toplovodnim ribnjacima u
odnosu na hladnovodna ribogojilišta

 Sve jedinke vode, bez obzira u kojem sloju vode se nalaze zovu se
akvatični organizmi, a s obzirom koju zonu topčovodnog ribnjaka
naseljavaju dijele se na pelagične i bentoske organizme

 Pelagijska zona obuhvata područja vode koje nije u blizini dna
ili same obale

15
 Pelagijal (središnja zona)

 Bentos je ekološki prostor na dnu vodenih ekosistema toplovodnih

ribnjaka, a životnu zajednicu bentosa čine biljni i
životinjski organizmi – fitobentos i zoobentos)

 Oragnizmi iz ovih životnih zajednica predstavljaju važnu prirodnu
hranidbenu komponentu ribama u uzgoju

 Zona vodenog dna toplovodnog ribnjaka (bentos)

16


 Prirasli organizmi dna čine sesilni bentos, a pokretni organizmi dna

čine vagilni bentos, a prema veličini bentos se dijeli na makrobentos,
mezobentos i mikrobentos

 Pelagični organizmi žive u vertikalnom stubu vode od dna do

površine, a na samoj površini vode ili ispod same površine vode
graničnom sloju vode prema atmosferi žive organizmi koji pripadaju
životnoj žajednici neuston

 U ovoj životnoj zajednici su prisutni neki vodeni insekti koji opstaju
na površini vode zahvaljujući maloj masi tjela i napetosti vode prema
atmosferi

Vodeni insekt (neustonski organizam)

 Ispod organizama iz životne zajednice neuston, po vertikalnom

profilu vode žive organizmi iz životne zajednice plankton


17
 Planktonski organizmi nemaju dobro razvijene organe za kretanje
kroz vodu pa se pasivno kreću u površinskim slojevima vode (lebde)

 Planktonski organizmi se dijele u 2 grupe i to fitoplanktonski (biljni)
i zooplanktonski (životinjski) organizmi

 Svi planktonski organizmi u uzgajalištima ribe se pojavljuju
sezonski, a njihovo prekomerno prisustvo u vodi je štetno (cvjetanje
vode), u odnosu na populaciju ribe koja se gaji, jer prekomjerno
cvjetanje direktno utiče na smanjeni nivo kiseonika u vodi

 Fitoplankton ribnjaka obuhvata više grupa algi među kojima su za
ribnjake značajnije zelene alge (Chlorophyta), plavo-zelene alge
(Cyanophyta) i žuto- zelene alge (Chrysophyta)

Zelene alge (Chlorophyta)

 Kod njih je fotosintetski pigment lokalizovan u hromatoforama i

zelen je, a značajne su za ribnjake jer mugu biti potrošači kiseonika
neophodnog za ribe koje se gaje ali i korisne za povećanje opšte
bioprodukcije ribnjaka

 Ove alge žive pojedinačno a najčešće u kolonijama i javljaju se u
kasno proljeće ili ranu jesen

 Ove alge javljaju se i kao končasta masa (žabokrečina)

18
 Zelene (Chlorophyta)

Plavo- zelene alge (Cyanophyta)

 Ove alge najčešće se razvijaju u plićim regionima ribnjaka i to

najčešće u toplije vrijeme godine i ukoliko dođe do njihovog
masovnog razvića, karakteristična pojava je tzv. cvjetanje vode

 Tada se površina vode uz obalu prekrije skramom zelenkaste boje,
neprijatnog mirisa i na tim lokalitetima voda je gusta i zamućena, a
plavo-zelene alge žive pojedinačno, a rjeđe su to kolonijaklni oblici

Plavo-zelene alge (Cyanophyta)

19
 Žuto-zelene alge (Chrysophyta)

 Chrysophyta obuhvata žuto-zelene alge koje ukoliko se pojave u

značajnijem broju izazovu promjenu boje vode (mrka, tamnija boja)
i voda izgleda kao da je zagađena

Žuto-zelene alge (Chrysophyta)

 Posebnu grupu fitoplanktonskih organizama ribnjačarskih voda čine

plivajuće, bičaste alge (Euglenophyta) i to su jednoćelijske alge koje
žive pojedinačno i plivaju sa jednim, dva ili nekad i tri biča, a
pretežno su zelenkaste boje

 Žive u manjim, plićim vodenim ekosistemima, koji sadrže organsku
materiju

Euglenophyta
20
 Pyrrophyta su alge sa nejednakim bičevima i ove alge poznate su i
pod nazivom dinoflagelate

 Boja tijela im može varirati, od zelene do smeđe, a i ove alge mogu
izazivati "cvjetanje" vode

Pyrrophyta (dinoflagelate)

 Zooplankton čine organizmi relativno jednostavne građe i to su ili

jednoćelijske životinje ili su to organizama koji su krupniji (desetak
mm)

 U zooplankton se ubrajaju i razvojni stadijumi različitih crva,
mekušaca i viših rakova

 S produkcijske tačke gledišta zooplanktonski organizmi veoma su
značajni kao prirodna hrana ribama u uzgoju

 Pripadnici zooplanktona mogu se svrstati u 4 glavne grupe: Protozoa,
Rotatoria, Cladocera, Copepoda.

21
Jednoćelijski organizmi (Protozoa)

 U ovu grupu ubrajaju se manji jednoćelijski organizmi

(nanoplankton), među kojima je trepljasti oblik papučice
(Paramecium)

 U uzgajalištima ribe postoji više vrsta ovog roda i masovno se
razvijaju u plićoj vodi, brzo se razmnožavaju i uglavnom služe kao
prirodna hrana mlađim toplovodnim ribama koje se uzgajaju

 Žive ili pojedinačno ili u kolonijama, a neke (rjeđe) vrste su
parazitarni oblici

Paramecium caudatum

Rotatorije (Rotatoria)

 Rotatorije (Rotatoria) su beskičmenjaci mikroskopske veličine kod

kojih se na prednjem dijelu tijela (glavi) nalazi korona trepalja
(cilijarna korona), na zadnjem delu stopalo, a između ova dva
krajnja dela je trup

22

 Najveće rotatorije dosežu dužinu od 3 mm, a rotatorije čine vrlo
značajan dio zoolanktona ribnjaka i njima se uglavnom hrane
toplovodne ribe iz manjih uzrasnih kategorija (mlađ)i

Rotatorija (Rotatoria)

Vodenbube (Cladocera)

 U ovu zooplanktonsku grupu ubrajaju se nešto veći niži račići iz

klase Brachiopoda

 Ti račići mogu narasti nekoliko mm i tijelo im je obavijeno
hitinskom ljušturom

 Imaju razvijen drugi par antena u obliku grana i ovim antenama
vodenbube (račići) se kreću

 Osnov su prirodne hrane ribama u uzgoju, posebno u proljetnom
periodu i to je prirodna hrana odraslijoj mlađi ali i odraslijim
jedinkama šarana

23

 Ovi organizmi intenzivno se razvijaju u toplijem periodu godine i
karakteristična vrsta vodenbuba je račić Daphnia pulex

Vodenbube (Cladocera) - Daphnia pulex

Veslonožci (Copepoda)

 Veslonožci su četvrta, karakteristična grupa zooplanktonskih

organizama ribnjaka, ali veslonožci naseljavaju sve tipove drugih
voda

 Cyclops je jedan od najčešćih rodova slatkovodnih kopepoda i
obuhvata oko 400 vrsta

 Tijelo im je segmentisano, a završava se viljuškasto

24
 Brojni su u toplovodnim uzgajalištima ribe u ljetnom periodu, ali se
masovno javljaju i u rano proljeće i jesen i u to vrijeme važna su
prirodna hrana ribama kao i drugi organizmi zooplanktona

Veslonožac (Copepoda) - Cyclops

Organizmi životne zajednice bentos

 Posebnu životnu zajednicu vode po vertikalnom profilu čine

organizmi dna koji pripadaju životnoj zajednici bentosa

 Riječno dno im služi kao stanište (mjesto boravka) i kao mjesto
izvora hrane, razmnožavanja ili je to mjesto koje služi kao sklonište
od neprijatelja

 Hranljive cestice i kiseonik organizmi bentosa pasivno prikupljaju,
što im omogućuje strujanje vode


25
 Organizmima bentosa prirodno se hrane odraslije jedinke
toplovodnih vrsta koje se uzgajaju u ribnjacima

 Organizmi bentosa uglavnom su nepokrtetni ili slabo pokretni i
vezani za podlogu ili se ukopavaju u podlogu

 Pokretni bentoski organizmi su vagilni organizmi, a oni bentoski
organizmi koji su učvršćeni za podlogu su sesilni organizmi

 Bentos čine i biljni i životinjski organizmi dna

 Po veličini bentos može biti mikrobentos i makrobentos (sitniji i
krupniji oblici bentosa)

 Fitobentos čine neke vrste jednoćelijskih i višećelijskih algi, kao i
neke vrste makrofitske vegetacije ribnjaka

 Zoobentosu pripadaju neke vrste mekušaca (Mollusca),
maločekinjaša (Oligochaeta), pijavice (Hirudinea), rakova
(Crustacea), vodene grinje (Hydrachnidae), razni insekti (Class
Insecta)

26
 Zoobentos ribnjaka

 Četvrtu životnu zajednicu vode čine organizmi nektona (npr. ribe i

rakovi) i drugi organizmi koji imaju dobro razvijene organe za
kretanje kroz vodu

 Petu životnu zajednicu toplovodnih ribnjaka čini makrofitska

vegetacija koja je podjeljena s obzirom na to gdje se nalazi u 3 grupe;
plutajuća vegetacija, nadvodno bilje i podvodna vegetacija

1. Plutajuća vegetacija

 U ovu biotsku grupu se ubrajaju mnogobrojne vrste lokvanja kao i

neke vrste vodene paprati

 Njihov korjenov sistem je slobodan i nalazi se u vodenom stubu, a
samo u nekim slučajevoma korjen je pričvršćen za dno rinbjaka

 Glavni predstavnici ovog bilja su bijeli lokvanj (Nymphea alba) i žuti
lokvanj (Nyphar luteum) i mali lokvanj (Nymphoides peltata)

27
 Bijeli lokvanj (Nymphea alba)

2. Nadvodno bilje

 Ovaj tip vegetacije susreće se u priobalnim regionima ribnjaka, a

kod ovog bilja korjen je u vodi a stablo i listovi su vani

 Najvažniji predstavnici ove grupe su trska (Phragmitis communis),
rogoz širokolisti i uskolisti (Typha latifolia i Typha angustifolia)

Trska (Phragmitis communis)

28
3. Podvodna vegetacija

 Ovaj tip vegetacije čine biljke kod kojih je njihovo čitavo stablo pod
vodom

 Može se razviti kod plićih ribnjaka i onemogućiti potrebne
fotosintetske procese

 Predstavnici podvodnog vodenog bilja su: drezga meka (Myri-
ophyllum spicatum) i drezge (Ceratophyllum demersum i Cerato-
phyllum submersum)

Drezga meka (Myriophyllum spicatum)

29
 Sistematika riba

 Ribe pripadaju kičmenjacima iz vodene sredine (Verterbrata) i to

organizacionom tipu ili filumu živoptinja - hordatima (Chordata)

 S obzirom na specifičan tok embrionalnog razvića ribe pripadaju
grupi ANAMNIA jer u oplođenoj jajnojnoj ćeliji nemaju
ekstraembrionalnih organa (amnion, alantoiz, horion) koji
učestvuju u razviću embriona

 Ribe su vrlo raznovrrsni i brojni kičmenjaci koji se nalaze unutar
brojnih klasa, od kojih su 4 značajnije:

 Fosilne ribe (Acanthodii), ribe oklopnjače (Placodermi), hrskavičave
ribe (Chondrichthyes) i ribe sa koštanim skeletom (Osteichthyes)

 Fosilne ribe (Acanthodii) su živjele prije 450 miliona godina i često ih,
na osnovu fosilnih iskopina nazivaju "bodljikave jegulje"

 Osnovna karakteristika akantoda je je prisustvo robustne fiksne igle
za podršku peraja

 Fosilne ribe imale su izduženo okruglasto tijelo s velikom glavom i
oštrim bodljama poredanih u redove duž tijela

 Karakteristične su vrste roda Climatius

30
 Climatius sp.

 Placodermi su izumrla klasa oklopnih praistorijskih ribe i poznati

su na osnovu proučavanja fosila

 Ove ribe živjele su od silurske do kraja devona perioda

 Period Silura trajao je od prije oko 450 miliona godina do prije
oko 420 miliona godina, a devon je geološko razdoblje i iz ere
paleozoika od prije 415 miliona godina do prije oko 360 miliona
godina

 Njihova glava i grudni koš bili su pokriveni zglobnim oklopnim
dijelom, a jedna od najvećih vrsta oklopnih riba je iz roda
Dunkleosteus i bio je dug oko 6 m

Dunkleosteus .

31
 Hrskavičave ribe (Chondrihtyes) obuhvataju ribe redova Selachii
(ajkule, morski psi), Batoidea (raže) i Holocephali (ribe
cjeloglavke)

Velika bijela ajkula Tigar ajkula

(Carcharodon carcharias) (Galeocerdo cuvier)

Morski pas modrulj Crnovrhi grebenski morski pas

(Prionace glauca) (Carcharhinus melanopterus)

Raža drhtulja (Torpedo marmorata)

32
 Cjeloglavke (Holocephali) su također hrskavičave ribe , a jedine
preživjele vjeloglavke pripadaju redu Chimaeriformes

 U ovom redu sukarakteristične vrste, zec riba - himera (Chimaera
monstrosa) i pacovska riba (Hydrolagus colliei)

Chimaera monstrosa Hydrolagus colliei

 Ribe sa koštanim skeletom (Osteihtyes) su četvrta karakteristična

klasa riba koja je podijeljena na dvije podklase: zrakoperke
(Subclass Acinocterigii) i resoperke (Subclass Sarcopterygii)

 U okviru podklase Acinocterigii su košljoribe - Teleostei

 Košljoribe obuhvataju najveći broj recentnih (živućih) vrsta koje se
nalaze unutar brojnih redova, familija i rodova, a tim ribama
pripadaju i sve uzgojne vrste riba u toplovodnim i hladnovodnim
uzgajališzima

 Košljoribama pripadaju dužičasta pastrmka i šaran koje su uzgojne
vrste

33
 U drugoj podklasi koštanih riba (Subclass Sarcopterygii) nalaze se
karakteristične jedinke, celekanti i ribe dvodihalice

 Celekanti su veoma stare ribe, a jedini preživjeli je celekant latimeri

 Ribe dvodihalice prisutne su u Australiji, tropskim predjelima

Afrike i Južne Amerike

Celekant - Latimeria Riba dvodihalica- ceratodus

34
 Morfologija, anatomija i fiziologija riba

 Morfološke i anatomske karakteristike objašnjene su na primjeru

košljoriba (Teleostei), odnosno kod uzgojnih hladnovodnih
(pastrmka) i toplovodnih (šaran) vrsta.

 Neki karakteristični podaci o morfologiji, anatomiji i fiziologiji dati
su i za druge vrste riba.

 Oblik tijela riba prilagođen je kretanju kroz vodu


 Ribe najčešće imaju vretenasti oblik tijela što im omogućava mali

otpor vode i veliku brzinu kretanja

 Vretenasti oblik tijela je vrlo uočljiv kod pastrmke ili smuđa koje
predstavljaju izrazite grabljivice i u prirodnim uslovima i moraju
stalno i brzo plčivati i loviti livati


 Ribe mirnih i gusto obraslih voda, npr. šaran su lateralno spljoštene,
a ribe dna, poput soma, su jače ili slabije dorzo-ventralno spljoštene.

Pastrmka - vretenast oblik tijela

35
 Šaran - lateralno-spljošten oblik tijela

 Osnovna podjela tijela ribe je na glavu, trup i repni dio i ta tri djela
ribe nisu anatomski oštro ograničena

 Glava se proteže do kraja škržnih poklopaca (operculum), a trup se
longitudinalno proteže od škržnog poklopca do početka podrepne
peraje

 Peraje riba (pinnae) su kožni nabori poduprti koštanim žbicama, a
služe za pokretanje i održavanje položaja tijela

Peraja riba (pinnae)

36
 Parne peraje odgovaraju ekstremitetima viših kičmenjaka

 Prsne peraje (pterygia pectoralia) su simetrično smještene s obje
strane tijela iza škržnih poklopaca

 Trbušne peraje (pterygia ventralia) su smještene ispod trbuha ili su
omaknute prema naprijed


 Leđna peraja - dorzalno peraje (pinna dorsalis), kod različitih vrsta

riba može biti različito dugo ili čak podijeljeno

 Šaran ima veoma dugu leđnu peraju, linjak ima kratku i malu leđnu
peraju, smuđ i grgeč imaju dvostruku leđnu peraju

Šaran - duga leđna peraja Linjak – kratka i

manja leđ]na peraja

37
 Repno peraja (pinna caudalis) zajedno s kompletnim repom
omogućava pogon ribe

 Analno peraje - podrepna peraja (pinna analis) je kod nekih vrsta
riba (som) vrlo duga

 Pastrmske ribe imaju između leđne i repne peraje kožni nabor bez
koštanih žbica, ispunjen masnim tkivom; tzv. masna peraja (pina
adiposa)

Pastrmka - masno peraje

 Koža riba se bitno razlikuje od kože kopnenih kičmenjaka i sastoji se

od tanjeg gornjeg sloja (epidermis kože) i dubljeg donjeg sloja
(dermis kože)

 Uslijed nedostatka potkožnog tkiva, koža je čvrsto povezana s
podlogom i samo na nekim mjestima (dijelovi trbuha, škržni
poklopci, područj oko peraja) je pokretna

 Epiderma (gornji sloj kože) je prozirna i ne orožnjava

38

 Površina kože je prekrivena sluzi koja koju čini glatkom i smanjuje
trenje pri kretanju jedinke kroz vodu

 Jedno od važnijih svojstava sluzi je da veže i obara mulj što ribi
olakšava disanje

 U dermisu kože (donji sloj) se nalaze pigmentne ćelije koje ribama
daju boju (hromatofore)

 Boja kože riba zavisi i od koncentracije kiseonika u vodi, a pri većoj
koncentraciji kiseonika u vodi boja kože je tamnija, dok je pri
hipoksiji boja kože svetlija

Koža riba

 Koža riba pokrivena je krljuštima- ljuskama, a kod koštanih riba

krljušti ili ljuske nastaju u dertmisu kože iz koštanih ćelija -
osteoblasta

39

 Krljušti su građene od od dva sloja, gornjeg koštanog i donjeg koji
čini vezivno tkivo

 Na taj način građene su koštane krljušti i takve krljušti se nazivaju
elasmoidne

 Kod pastrmskih vrsta riba krljušti su okruglog oblika (cikloidne
krljušti)

 Kod večine ciprinidnih riba (šaran) krljušti su češljastog oblika i
nazivaju se ktenoidne krljušti

Cikloidne i ktemoidne krljušti

 Na krljuštima se uočavaju zone prirasta, a zone prirasta

predstavljaju mjesta zastoja kalcifikacije koštanih elemenata, tokom
godine i to najčešće u zimskom period

40
 Krljušti trogodišnjeg šarana (priraštajne zone)

 Kod riba postoje usni i analni otvor


 Usta riba riba su različito smještena i razliite su veličine

 Ribe grabljivice (npr. štuka) imaju velika usta, šaran koji traži
hranu u mulju ima usta koja se produžuju

Štuka - velika usta Šaran - "produžena usta"

41
 Analni otvor riba se nalazi ventralnoj (trbušnoj strani) i smješten je
ispred analnog peraja ribe

Šaran (analni otvor ispred analnog peraja)

 Skeletni sustav koštanih riba građen je od koštanog tkiva koje grade

dva tipa kostiju, kožne ili pokrovne i hrskavične ili zamjenske kosti.

Skelet riba

42
 Lubanja je tropibazalnog tipa (očne orbite blizu, tj. odvojene samo
tankim septumom).

 Donja čeljust je za lubanju pričvršćena hiostilički.

 Hrskavičave kosti nastaju zamjenom hrskavice koštanim tkivom.

 Kožne kosti nastaju iz dermisa kože.

 Lobanja se može podijeliti na nervni i škržni dio.

 Nervnu lobanju (Neurocranium) čine zatiljna (occipitale), tjemena
(parietale), čeona (frontale) i nosna (nasale) regija.

 Škržnu lobanju (Splanchocranium) čini pet pari škržnih lukova i
čeljusni luk.

 Čeljusni luk čine gornja i donja čeljust.

Neurocranium, splanchocranium, čeljusni luk

43
 Peti škržni luk (kod većine vrsta) je jako reduciran i tu se mogu
nalaziti ždrijelni zubi kao kod nekih toplovodnih vrsta riba koje se
gaje (linjak, šaran) i koji predstavlajju, dopunski mehanizam za
žvakanje

Ždrijelni zubi šarana

 Škržne lukove pokrivaju škržni poklopci – operkulumi.


 Osnovna funkcija kičme je sprečavanje skraćivanja tijela prilikom
mišićnih kontrakcija.

 Građena je od koštanog tkiva (kod košljoriba), te se na njoj razlikuju
trupna i repna regija

 Leđni kičmeni pršljenovi koji se sastoje od tijela (centrum) i nervnih
lukova završavaju leđnim trnastim nastavkom

 Trupni pršljenovi nemaju donjih lukova već nastavke na koje se
nastavljaju rebra.

44
 Tijelo kičmenog pršljena je udubljeno s obje strane – AMFICELNI
PRŠLJENOVI

Udubljeno tijelo pršljena (amficelni pršljen)

 Dva su tipa rebara KOD RIBA i Oba tipa su pričvršćena na tijelo

pršljena.

 Pluralna idu između mišića, a dorzalna su intramuskularna i to su
međumišićne košćice koje nastaju od vezivnog tkiva

 Neke ribe imaju i gornja rebra (losos).

 Kostur udova čine kosti peraja riba

 Kod riba je pravilna segmentacija mišića s dvostrukim W

rasporedom miomera i miosepti i razlikuju se bijeli i crveni mišići
riba

 Bijeli mišići se kontrahiraju anaerobno pa za energiju koriste
glukozu pri čemu nastaje laktat – mliječna kiselina.

45

 Crveni se mišići kontrahiraju aerobno, za energiju koriste masti, a
nastaje CO 2 .

Mišići riba (bijeli i crveni mišići)

 Spoljašnje disanje košljoribe vrše škrgama (branchia)

Škrge i škržni luk

46
 Kod kičmenjaka škrge su endodermalnog porjekla i to su unutrašnje
šktge koje predstavljaju kao posebn nabore kože, a obrazuju se od
prednjeg crijeva

 Škrge su smještene u škržnoj duplji i prekrivene škržnim poklopcem

(operculum)

 Škržna šupljina, sa svake strane glavenog regiona pokrivena je

škržnim poklopcem

 Škrge su presvučene jednom veoma tankim i propusnim dijelom kože

 U unutrašnjosti škrge su spojene sa posebnim venama gdje cirkulše

redukovana krv

 Kod košljoriba, sa svake strane tijela iza glave razvijena je škržna

duplja u kojoj leže škrge

 Košljoribe imaju 4 para škrga i svaka škrga se sastoji od lučne

osnove (škržni luk) i taj dio nosi dva niza finih škržnih listića
(primarne lamele)

 Primarne lamele imaju jako polumesečasto nabranu površinu i ti

polumesečasti nabori nazivaju se sekundarne lamele

47


 Bogato su snabdjevene krvnim sudovima i predstavljaju

respiratornu površinu preko koje se vrši razmjena gasova

 Škržni luk daje oslonac škrgama i kod hrskavičavih riba je

hrskavičav, a kod košljoriba je koštan

 Duž njega se pružaju dovodni i odvodni krvni sudovi koji nose

redukovanu krv iz tijela u škrge i odvode oksidovanu krv u tijelo

 Mehanizam disanja ribe zasniva se na cirkulaciji vode preko škrga,

a cirkulacija vode se postiže dizanjem i spuštanjem škržnih
poklopaca

 Voda ulazi kroz usta riba, iz njih dospeva u ždrielo, a odatle preko
škržnih otvora ulazi u škržnu duplju

 U respiratornom epitelu sekundarnih lamela izvrši se razmena

gasova, a zatim se voda kontrakcijama škržnih mišića preko škržnih
otvora izbacuje u spoljašnju sredinu.

48
 Škrge košljoriba i tok vode prilikom disajnih procesa

 Probavia hrane kod riba, manjim intenzitetom započinje u usnom

region

 U ustima riba postoji jezik koji je slabo pokretan i on je sluzava
mišićna tvorevina

 Kod šarana, na zadnjem dijelu škržnog skeleta nalaze se ždrijelni
zubi

 Ribe se hrane raznim izvorima hranjive materije i ta hrana prvo
dospjeva u usnu duplju

 Nakon usta i ždrijela hrana dospjeva do jednjaka, a zatim u region
želudca

 Kod riba, želudac nije jasno odijeljen na kardijačni i pilorićki dio

49

 U većini slučejava hrana se ne razgrađuje u želucu pomoću enzima
nego se razgradnja i apsorpcija događa u crijevu.

 Nakon želudca hrana dospjeva u crijevni sistem, gdje se vrši
resorbcija hranjivih čestica u krv koja ih raznosi po organizmu

 Crijevo koje se nastavlja na želudac je u karnivora kratko a u
herbivora dugo

Crijevo biljojedih (duže cijevo) i mesojedih riba (kraće crijevo)

 Dužina crijeva, kod pastrmke koja je karnivora vrsta kraća su nego

kod šarana koji je herbivora vrsta

 U čeljustima riba su zubi, a zubi kod većine vrsta riba su okrenuti
prema nazad i uglavnom služe za pridržavanje hrane.


50
 Ribe ne mogu žvakati hranu jer bi im to blokiralo protok vode kroz
škrge.

 Jetra riba je nepotpuno podijeljena na desni i lijevi režanj, a imaju
žučni mjehur i gušteraču

 Gušterača je podijeljena na endokrini i egzokrini dio

 Kod većine riba postoji žučni mjehur gdje se pohranjuju sekreti
jetre.

 Uloga jetre je još i pohrana glikogena (životinjski rezervni šećer)

 Gušterača je mala i povezana sa žučovodom, a gušterača i jetra mogu
biti spojene u hepatopankreas.

 Slezena se nalazi u zavoju duodenuma (početni dio crijeva)

 Slezena je tamnocrvena piramidalna struktura koja se nalazi iza
želuca ili je s njim povezana.

 Nema digestivnu ulogu već sudjeluje u stvaranju krvnih ćelija ili
njihovoj razgradnji

 Riblji - plivaći mjehur nastaje kao leđna izbočina jednjaka i proteže
se između probavila i bubrega duž cijele leđne strane trbušne
šupljine i ispunjen je gasovitim supstancama, a bogat je krvnim
sudovima

51
 Riblji, plivajući mjehur (položaj u tijelu ribe)

Riblji mjehur ispunjen gasovitom supstancom

 U sistemu krvotoka riba postoji pulsirajući porgan - srce i srce riba

je smješteno iza zadnjeg para škržnih lukova, a sastavljeno je od
jedne komore i jedne pretkomore

 Kroz srce riba prolazi samo venozna (redukovana) krv koja se

'pročišćuje' u škrgama


52
 Venozna krv se sakuplja u venoznom sinusu (dio srca), a nakon toga
dolazi u tanku i slabu pretkomoru i u jaku mišićnu komoru

 Komora, jakim kontrakcijama, ubacuje krv u uzlaznu aortu (aorta

ascedens)

 Početni dio uzlazne aorte, građen je od elastičnih i glatkih mišićnih

vlakana bijele boje, naziva se arterijska lukovica (bulbus arteriosus)

 Funkcija arterijske lukovice je amortizovanje i naglo ubacivane krvi

iz komore

 Oksidovanu krv (krv obogaćena kisikom) iz škrga odvode škržne

arterije i krv se kreće samo u jednom krugu i to je jednokružni
krvotok

 Iz srca izlazi trbušna aorta

 Započinje proširenjem, aortinom glavicom, a kasnije se iz trbušne

aorte odvajaju 4 dovodne škržne arterije koje vode vensku krv u
škrge

 4 odvodne škržne arterije nose arterijsku (oksidovanu) krv u glaveni

krug, circus cephalicus, te u parne korijene leđne aorte

53


 Limfni sistem kod riba dobro je razvijen ispod kože i u mišićima

Srce i krvotok riba

 Mozak riba kao dio nervnog sistema je relativno slabo razvijen i

na njemu se razlikuje veliki mozak, srednji mozak i zadnji mozak.

 Veliki ili prednji dio mozga većinom je vrlo mali, dok je mali
mozak ili zadnji dio mozga naročito velik kod onih vrsta koje se
brzo kreću.

 Kod riba ovaj prednji dio mozga ima mirisnu funkciju i na

prednjoj strani su mirisni režnjevi koji primaju signale iz nozdrva
preko dva mirisna nerva.

 Srednji mozak je povezan za čulima.


54
 Mali ili zadnji mozak služi za održavanje ravnoteže i
orijentacije u prostoru i upravlja tonusom muskulature.

 Građa mozga kod pojedinih vrsta riba je različita što umnogome

zavisi od načina života ili ishrane.

 Čulni organi kod riba dobro su razvijeni.

 Čulo dodira naročito je razvijeno na perajima, na obodima usana

i brkovima

 Čulu dodira po građi stoji vrlo blisko čulo koje se nalazi u „bočnoj
liniji“ koja kod mnogih vrsta riba ide od glave pa sve do repa.

 Pomoću ovog čula riba se orijentiše o pravcu i jačini strujanja

vode i o približavanju nekom čvrstom predmetu.

 Ribe imaju dobro razvijene reflekse za održavanje ravnoteže, koji

su smješteni u unutrašnjem delu uva, a pored ravnoteže, uvo služi
ribama za primanje izvesnih zvukova na koje ribe reaguju.

 Čulo ukusa smejšteno je u usnoj šupljini, ali nije samo na nju

ograničeno i na ukus reaguju usne, kao i koža glave i brkovi oko
usta.

55


 Čulo mirisa je različito razvijeno, a ribe imaju dobro razvijeno

veliko oko.

 Kod vrsta koje žive blizu površine vode postoji odlična sposobnost
za osećanje boje.

Mozak riba

Organi bočne linije riba

56
 Bubrezi su na leđnoj strani tijela iznad plivaćeg mjehura

 Gornji dio bubrega pronephros je limfoidni organ a donji dio
opistonephros je funkcionalan

 Mokraćovodi se proširuju u mokraćni mjehur i otvaraju se iza
analnog otvora, pa ne postoji kloakalni prostor

 Otvaraju se na mokraćnopolnoj papili, prvo polni pa mokraćni otvor

 Amonijak i urea , tj. amonijačni ostaci izlučuju se 6 puta više preko
škrga nego preko bubrega

 Morske ribe imaju manju količinu soli u krvi, nego što je u morskoj
vodi zahvaljujući osmoregulatornim procesima

 Kod slatkovodnih riba količina soli u krvi je veća nego u okolnoj vodi
pa H2O putem osmoze ulazi u tijelo, te se mora pojačano izbacivati

Urinarni sistem riba (zadnji dio tijela)

57
 Reproduktivni sistem je sistem organa koji organizmima služi u
svrhu razmnožavanja ili reprodukcije.

 Organi koji pripadaju reproduktivnom sistemu se nazivaju polni
organi.

 Polni i mokraćni sistem su kod riba odvojeni.

 Testisi kod mužjaka i jajnici kod ženki su parni organi (gonade) i
nalaze se sa svake strane tijela, uz stjenku trbušne šupljine.

 Testisi su bjeličasti, a jajnik je najčešće žućkast i zrnaste je građe.

 Kod mužjaka riba, koji su polno zreli iz testisa ističe spermalna
tečnost – mliječ, a kod polno zrelih ženki, na presjeku jajnika
vide se jajne ćelije (ikra)

 Polni produkti riba izlaze preko mokraćno-polnog otvora
(urogentalni otvor) koji se nalazi sa donje trbušne srane, sa zadnje
strane tijela

 Kod mužjaka postoje parni sjemenici, a sjemenovodi se spajaju u
zajednički sjemenovod i sjemenici se otvaraju na mokraćnopolnoj
papili

 Kod ženki se nalaze parni jajnici produženog (longitudinalnog)
izgeda


58
  Jajovodi se otvaraju posebnim polnim otvorom iza analnog a
ispred mokraćnog otvora

 Kod riba oplodnja je vanjska, a ženka polaže ikru koju mužjak
prelije sjemenom tečnošću.

Sjemenici riba (mužjak)

Jajnici - ovarijumi riba (ženka)

 Endokrini sistem riba je u osnovi sličan kao kod viših kičmenjaka, ali
je po broju endokrinih tvorevina bogatiji


59
 Ribe još posjeduju urofizu, Staniusove korpuskule, a utvrđeno je da i
pseudobranhije imaju neke endokrine aktivnosti

 Urofiza je endogena tvorevina i može se naći samo kod viših
košljoriba i zo je mali ventrikularni produžetak kičmenog stuba,
bjeličaste boje

 Sve funkcije urofize nisu ispitane, ali se zna da učestvuje u procesima
osmoregulacije

 Staniusove korpuskule su parne bijele grupe endokrinih ćelija, smje-
štene na površini bubrega i njihovi hormoni učestvuju u
metabolizmu kalcijuma i osmoregulaciji

 Pseudobranhije, kod vrsta riba gdje postoje, leže na unutrar
operkuluma, crvene su boje i po građi slične škrgama i ovaj organ
ima direktnu vaskularnu vezu sa okom i snabdijeva ga sa O2

Položaj endokrinih organa kod riba

60
 Razmnožavanje riba

 Ribe su po pravilu jednopolne jedinke i u rjeđim slučajevima

hermafroditne vrste (jedinke koje istovremeno imaju i muške i
ženske polne organe)

 Neke vrste riba razmnožavaju se partenogenetski, bez oplodnje jajne
ćelije i to je razviće iz neoplođenih jajnih ćelija

Partenogeneza (babuška)

 Jedan od oblika razvića riba je ginogeneza i ginogeneza označava

poseban način razvića jajeta, koje je oplođeno spermatozoidom, ali je
njegova funkcija ograničena samo na aktivaciju razvića oplođenog
jajeta

 Novi organizam se razvija zahvaljujući nesljednom materijalu jedra
jajne ćelije pri čemu spermatozoidi, npr. šarana prodiru u ikru,
stimulišući njen razvoj, mada doklasične oplodnje ne dolazi

 Ipak, većina riba ima biseksualnu reprodukciju, a jedinke imaju

61
 razdvojene polove

 Oplodnja jajne ćelije je u vodenoj sredini (spoljašnja oplodnja)

 Ribe obično polno sazrijevaju u trećoj ili četvrtoj (rjeđe) godini
života, a mužjaci polno sazrijevaju nešto ranije od ženki

 Pored ishrane riba u uzgojnom ciklusu veliki uticaj na polno
sazrijevanje ima i temperatura vode

 Toplovodne vrste riba (šaran) polno sazrijevaju u proljetnom dijelu
godine kada je tempertura vode iznad 15 stepeni celzijusovih, a
hladnovodne ribe u polno sazrijavaju zimskom periodu kada je
temperatura vode oko 9-10 stepeni celzijusovih

 Kod riba koje dostignu polnu zrelost često se ispoljava polni
diformizam pri čemu se, po izgledu razlikuju mužjci od ženki

 Jedna od karakteristika je razlika u veličini između ženki i mužjaka.

 Ženke šarana imaju zaobljen abdominalni dio (trbuh), a mužjaci su
izdženijeg oblika tijela

 Kod polno zrelih mužjaka dužičaste pastrmke izdužena je donja
čeljust

62
 Ženka i mužkjak šarana

Ženka i mužjak dužičaste pastrmke

 Zbog velikog uticaja temperature i svjetlosti, vrijeme sazrijevanja i

mrijesta ima sezonski karakter

 Zbirna količina jajnih ćelija riba naziva se ikra i ikra se za vrijeme
mrijesta izbacuje se odjednom

63
 Ikra (jajne ćelije)

 Razlikuje se 6 stadijuma zrelosti jajnika (ženke) i sjemenika

(mužjaci):

1. I stadijum
Polno nezrele ribe imaju jajnike i sjemenike u obliku tankih traka i
ne jedinke se međusobno ne razlikuju

2. II stadijum
Polne žlijezde su vrlo male, a ikra se može vidjeti samo pod lupom
Jajnici ženki su prozračni i bezbojni, dok su sjemenici mužjaka
najčešće bjeličasto-ružičaste boje

3. III stadijum
Počinje sazrijevanje te dolazi do naglog povećanja gonada
Ikra je žučkaste boje i vidljiva golim okom, a iz presječenog
sjemenika još ne izlazi mliječ

4. IV stadijum
Ribe su polno zrele, rast ikre je završen i ona ima okruglast oblik
64
 Sjemenici su meki, mliječno bijele boje i pri slabom pritisku na trbuh
iz njih izlazi mliječ.

5. V stadijum
Za peti stadijum se kaže da je »tekući«, jer i pri najmanjem pritisku
na abdomen, ikra i mliječ cure napolje
Gonade zauzimaju gotovo cijelu trbušnu duplju, a u sjemenicima se
stvara tečnost za razrjeđenje spermatozoida, dok je ikra providna.

6. VI stadijum
Ikra je izbačena, a mliječ je istekao te gonade imaju izgled praznih
vrećica
Boja jajnika je purpurno crvena, a sjemenika crvenkasto smeđa, dok
je polni otvor zapaljen

 Nakon kraćeg vremena, gonade opet prelaze u II stadijum

 Gametogeneza je prva faza ontogenetskog razvića u toku koje od

prvobitnih (primordijalnih), nediferenciranih germinativnih ćelija sa
diploidnim brojem hromozoma nastaju haploidni visoko
diferencirani gameti (polne ćelije)

 Proces nastanka spermatozoida (muški gameti) naziva

se spermatogeneza i odvija se u muškim polnim žlezdama, testisima

 Razviće jajnih ćelija je oogeneza ili ovogenaza i vrši se kod jedinki

ženskog pola u jajnicima

65


 Spermatogeneza se vrši u semenim kanalićima muških polnih žlezda

(testisa) riba

 Započinje na stupnju embriona i nastavlja se neposredno

 Spermatogeneza se odvija kroz tri faze: razmnožavanje

(proliferacija), rast i sazrevanje ćelija

 U fazi razmnožavanja iz prvobitnih klicini ili germinativnih ćelija (iz

epitela testisa) mitotičkim diobama se obrazuju ćelije koje se
nazivaju spermatogonije

 U drugoj fazi (faza rasta) spermatogonija uvećavaju svoju zapreminu

(rastu) i diferenciraju se u primarne spermatocite.

 Broj hromozoma se u primarnim spermatocitama ne menja

(diploidan je), ali se zato menja količina DNK

 U toku faze rasta vrši se replikacija DNK (udvajanje) tako da

primarne spermatocite imaju duplo veću količinu DNK u odnosu na
spermatogonije

 Sazrevanje (treća faza spermatogeneze) vrši se kroz mejozu I i II

66


 Mejoza I je redukciona dioba u kojoj se diploidna ćelija podijeli na

dvije ćelije sa haploidnim brojem hromozoma

 U mejozi II se svaka od dvije haploidne ćelije podijeli na još dvije

 Primarna spermatocita se dijeli mejozom I pri čemu nastaju

dvije sekundarne spermatocite sa haploidnim brojem hromozoma

 Sekundarne spermatocite se zatim dijele mejozom II i nastaju

spermatide koje imaju haploidan broj hromozoma)

 Znači, od jedne diploidne primarne spermatocite mejozom I i II

nastaju četiri haploidne spermatide. Oogeneza ili ovogeneza je
obrazovanje jajnih ćelija kod ženki

 Oogeneza se tađer vrši kroz tri faze: proliferaciju, rast i sazrevanje

ćelija koje se odvija kroz mejozu I i II

 U fazi proliferacije od prvobitnih klicinih ili germinativnih ćelija

epitela jajnika, mitotičkim diobama nastaju oogonije (ovogonije –
ishodične ćelije) sa diploidnim brojem hromozoma

 U fazi rasta od oogonija postaju primarne oocite

67


 Nakon ove faze nastupa faza sazrijevanbja oocita

 Mejozom I primarne oocite se dijele na dvije haploidne ćelije koje su

nejednake veličine : krupnu sekundarnu oocitu (sadrži skoro svu
citoplazmu) i sićušnu polocitu (prvo polarno telašce ili primarna
polocita)

 U mejozi II se obje ove ćelije podijele i to tako što od sekundarne

oocite opet nastaju ćelije nejednake veličine: krupna ootida i
sitna polocita II

 Polocita I se podijeli na dvije polocite II i tako je krajnji rezultat

mejoze da od jedne primarne oocite nastane krupna ootida, koja
predstavlja jajnu ćeliju (funkcionalna ćelija) i tri nefunkcionalne
polocite.

68
Gametogeneza (spermatogeneza – lijevo i oogeneza – desno)

Jajna ćelija

69
 Spermatozoid

Oplodnja jajne ćelije

 Veličina jajne ćelije kod šarana je 1,4-1,5 mm, dok je kod salmonida
(pastrmke) veća - oko 4 mm, a boja ikre je specifična za svaku vrstu
ribe pa je kod pastrmki žuto-narandžasta, a kod šarana zelenkasta

 Jajna ćelija stvara jednu membranu homogene mase sa radijalnim
kanalićima, poznatu kao membrana pelucida, a na njoj se nalazi
otvor – mikropila

70

 Prilikom oplodnje, kroz mikropilu spermatozoid ulazi u jajnu ćeliju

 Ako se ikra nalazi van vode, mikropila ostaje duže otvorena (kod
šarana oko 2 časa) , dok se u vodi zbog bubrenja veoma brzo zatvara

 Mliječ mužjaka se sastoji od sjemene tečnosti i spermatozoida

 Pri odabiru mužjaka za mriješćenje uzimaju se jedinke čiji je mliječ
gusta i bijelaq, dok je sivkast i vodenast mliječi slabog kvaliteta i
potiče od mladih, starih ili prezrelih mužjaka

 U 1 mm3 kvalitetne sperme šarana ima 25 miliona spermatozoida, a u
istoj zapremini mliječa pastrmke oko 10 miliona

 Spermatozoidi su u mliječu nepokretni, sve dok ne dođu u dodir sa
vodom i tada počinju da se pokreću, ali dužina pokretljivosti je
različita, a spermatozoidi šarana pokreću se oko 2 minuta, a
dužičaste pastrmke svega 87 sekundi

 Nakon prodora spermatozoida u jajnu ćeliju, dolazi do oplodnje,
poslije čega počinje embrionalni razvoj.

 Oplodnja jajne ćelije je klasičan način sjedinjavanja jedara iz jajne
ćelije i spermatozoida

 Radi se o vanjskoj oplodnji (oplodnja u vodenoj sredini)


71
 Po ulasku u jajnu ćeliju spermatozoid rotira za 180 stepeni i kreće se
prema centralnom dijelu ćelije

 Sa pokretanjem muškoga nukleusa kreće se i ženski nukleus

 Zatim se oba nukleusa spajaju u jeno jedro i nastaje diobno vreteno

 Počinje proces mitoze i od jedne ćelije nastaju dve ćelije

 Životni ciklus riba, nakon oplodnje jajne ćelije je podijeljen u 6 pe-
rioda: embrionalni, larveni period, period mladunaca, juvenilni
period, odrasli i stariji stadij života

 Rbe su u pravilu jednopolne jedinke (mužjaci i ženke), ali sreću se i
rjeđi hermafroditi (jedinke-ribe koje istovremeno imaju i muške i
ženske polne organe) i postoje ribe koje su živorotke i ikrašice

 Partenogenetsko razmnožavanje riba podrazumjeva razvoj
organizma iz neoplođene jajne ćelije.

 Ginogeneza označava poseban način razvića jajeta, koje je
oplođeno spermatozoidom, ali je njegova funkcija ograničena samo
na aktivaciju razvića jajeta

 Novi organizam se razvija zahvaljujući nasljednom materijalu jedra
jajne ćelije

 Ovakva razviće sreće se u populacijama srebrnog karaša ili babuške

72

 Mriješćenje je akt izbacivanja polnih produkata riba kada dolazi i do
sjeddinjavanja polnih ćelija (gameta -spermatozoida i jajnih ćelija)

 Zbirno, jajne ćelije predstavljaju ikru riba.

 Kod riba je prisutna vanjska oplodnja, tj oplodnja u prirodnim
uslovima, u vodenoj sredini.

 U tom slučaju polno zrela ženka u vodi izbaci jajne ćelije (ikra) koju
nakon toga polno zreli m,užjaci preprskaju mliječi i na taj način se
izvrši oplodnja

 Matica predstavlja polno zrelu jedinku, a polni dimorfizam
predstavlja pojavu jasne morfološke razlike između polno zrelih
mužjaka i ženki.

 Polna zrelost riba koje se gaje (pastrmka i šaran) nastupaju u trećoj
godini života, ali se u vještačkom mrijestu koriste polno zrele jedinke
veće starosti jer daju kvalitetniju ikru (jajne ćelije) i ikru koja daje
zdravstveno otpornije jedinke u kasnijoj fazi proizvodnje

 Prva faza ontogenetskog razvića (razviće od oplodnje juajne ćelije do
smrti jedinke) je embrionalni razvoj

 Embrionalni razvoj podrazumjeva period života od oplodnje jajne
ćelije do pojave samostlnog oblika života


73
 Embrionalni period riba se karakteriše endogenom ishranom na
račun žumanceta - vitelusa (hranidbena komponenta u jajnoj ćeliji)

 Egzogena (vanjska, dodatna ishrana zastupljena je nakon
embrionalne faze razvića

 U kompletnom toku embrionalnog razvoja riba razlikuje se
embrionalni period u užem smislu, gdje se razvoj zametka odvija u
unutrašnjosti jajne ćelije i predlarveni i predlarveni period, u kome
se izvaljeni - slobodni embrion još uvijek hrani vitelusam.

 Prema tome drugi dio embrionalnog razvića su predlarveni i larveni
stadij

 Tokom uže faze embrionalnog razvića riba postoji 8 harakterističnih
etapa

 I etapa
Za prvu etapu embrionalnog razvića riba je karakteristično bubrenje
oplođene ikre - jajnih ćelija
II i III etapa
Oplođena jajna ćelija se dijeli i formiraju se embrionalne tvorevine,
dolazi do gastrulacije i obrastanja žumanceta od strane embriona,

IV etapa
U IV etapi (organogeneza) embrion se izdužuje, a na njegova dva
kraja počinje formiranje glave, očnih jabučica i repa, dok se na
sredini embriona vide začeci pršljenova

74
 V i VI etapa
Počinje odvajanje repa i pokretanje embrona, a tokom VI etape, u
embrionu počnje da se formirase krvotok, što je znak da je došlo vrijeme
izvaljivanja (izlazak zametka iz jajne ćelije)

VII i VIII etapa

U VII etapi se odigrava valjenje zametka iz jajne opne, obrazuje se
pokretni usno-škržni aparat i završava razvoj diferenciranja
neparnih peraja

 Ovim se završava embrionalni, a počinje predlarveni i larveni period

života riba

Embrionalni period razvoja ribe (etape užeg embrionalnog razvića)

 Na tempo razvoja embriona najveći uticaj ima temperatura vode i

ukoliko je ona viša, embrion se brže razvija


75
 Kod šarana je to temperatura iznad 15 stepeni celzijusovih, a kod
pastrmke to je temperatura od 9 i više stepeni celzijusovih

 Zavisnost između visine temperature i broja dana kroz koji se
embrionalni razvoj odvija najčešće se izražava u "stepen-danima"

 Pored temperature, na razvoj ikre utiče i svjetlost, kao i količina
kiseonika u vodi

 Direktna sunčeva svjetlost koči razvoj ikre, posebno salmonidnih
vrsta riba (pastrmka), dok je kod ciprinidnih riba (šaran) usporava

 Ribe se razvijaju do odraslih jedinki preobražajem ili metamorfozom


Jajna ćelija, predlarva; 3. larva; 4. mladunac

 Ukoliko se u vodi ne nalazi dovoljna količina kiseonika, iz jaja se

76
 razvijaju neotporne i sitne larve

 Izvaljene ribice-larve još uvijek imaju žumančanu kesu iz koje se
hrane, posebno izgrađen krvni sistem, kao i specijalne organe za
disanje

 U području usta larvi šarana nalazi se specijalna lepljiva žlijezda,
pomoću koje se larve pridržavaju za bilje i predmete u vodi i na taj
način se štite od propadanja u mulj

 Larve salmonida (pastrmke) po izvaljivanju ostaju nepokretne, sve
dok se gotovo cijela količina vitelusa ne utroši

 Tada sve larve isplivaju na površinu vode, uzimaju vazduh i njime
pune riblji mjehur

 U toplovodnim ribnjacima larve se gaje u rastlišnim bazenima, zatim
u mladičnjacima i na kraju u tovilištima gdje se proizvode konzumne
kategorije

 U salmonidnim ribogojilištima larve se gaje u nadkrivenim bazenima
mrestilišnog objekta, a zatim u mladičnjacima in a kraju u
konzumnim bazenima

 U narednom periodu razvića (postembrionalni period) spoljna građa
juvenilnih organizama je slična građi odraslih jedinki, a dolazi i do
diferenciranja pola, iako polni organi još uvijek nisu razvijeni


77
 Nakon embrionalnog perioda života formira se mlađ različite dobi,
dolazi do razvoja gonada - polnih žlijezda, testisa (mužjaci) i
ovarijuma (ženke)

 To su već predkonzumne jedinke i u tom periodu života su polno
nedozrele

 Period odraslog organizma počinje nastupanjem polne zrelosti i tek
tada ribe imaju sve karakteristike potpuno formiranog organizma

 U posljednjem periodu ontogenetskog razvoja riba - starosti, rast jedinki se
kontinuirano usporava ili prekida, a jedinke postepeno gube i moć
razmnožavanja i na kraju organizam umire

Toplovodni ribnjaci

 Uzgajališta toplovodnih vrsta riba obično se nazivaju ribnjaci, dok su

uzgajališta pastrmke salmonidba ribogojilišta

 Ribnjak je poljoprivredno dobro u kojem se intenzivno
uzgajaju toplovodne vrste ribe

 Rinnjaci koji imaju zaopkružen i potpun tok prouzbodnje, od
mrijesta (reprodukcije) polno zrelih jedinki, preko larvenih oblika i
mlađi do konzumne ribe nazivaju se punosistemski ribnjaci

78
 Šaranski punosistemski ribnjak (Mošorin)

 Pored punosistemskih tibnjaka postoje i specijalizovani ribnjaci u

kojima se proizvodi samo jedna uzrasna kategorija toplovodnih vrsta
riba i to su polusistemski ribnjaci

 Na ribnjacima punosistemskog tipa razlikuju se faze mrijesta, uzgoja
mladunaca (jednogodišnjeg i dvogosišnjeg) i faza uzgoja konzumne
ribe (dvogodišnja i trigosišnja konzumna riba)

 Ribnjal predstavlja uređeno i ograđeno zemljište i u tom području
može se regulisati hudrološki režim, odnosno dotok vode i u njemu se
može gajiti riba

 U ribnjacima se najčešće gaji šaran kao jedina vrsta i to je
monokultura ili se šaran gaji zajedno sa drugim toplodnim vrstana
riba u polikulturnom obliku proizvodnje


79
 Najčešće vrste, koje se gaje u polikulturi sa šaranom su amur
tolstolobik, som, štuka, linjak itd.

Šaran Amur Tolstolobik

Som Štuka Linjak

Predistražne radnje, potrebna dokumentacija za

izgradnju ribnjaka i hidrotehnička rješenja

 Prije nego što se opredijeli za izgradnju ribnjaka p o tr e b n o

je d a s e o ba v e is t r a ž ne r a d o v i , o d no s no d a s e ur a d i
s t udi j u o is p u nje no s t i prirodnih uslova za podizanje ribnjaka na
tom lokalitetu

 Osnovni istražni radovi podrazumevaju s p it iv a nj e kv a l it e t a v o de
za v o d o s na bd je v a nj e r ib nj a ka , is pi tiv a nje pedološkog

80
 sastava tla, propustqivosti i konfiguracije terena i analizu
dugogodišnjeg hidrološkog stanja u pogledu količine vode

 Istraživanje kvaliteta vode podra zumeva
ispitivanje fi zičko-hemijskih karakteristika vode i
sagledavanje vrijednosti parametara tog kvaliteta
koji mora biti u skladu sa potrebnim
vrijednostima za uzgoj ribe

 Pored toga moraju da se ispitaju i drugi abiotski faktori, kao i
mogući antropofeni uticaj na budući ribnjak

 Istraživanja kvaliteta vode treba provoditi u višegodišnjem
period ili za to dobiti podatke od verifikovanih ustanova

 Istraživanje pedološkog sastava i propustqivosti terena se obaviti u
odnosu na kvalitet podloge ribnjaka i vodopropusnost tla

 Ova istraživawa obavljaju stručna lica, odnosno ustanove
registrovane za pružanje takvih usluga.

 Treba naglasiti da su to uglavnom ispitivanja koja relativno
malo koštaju i uukupnoj investiciji čine neznatni dio troškova, a
garantuju sigurnost u budućoj investicionoj gradnji kompletnog
ribnjaka


81
 Istraživanja hidrološkohg režima vode, za duži period tokom cijele
godine neophodna su za konstatovanje teoretskih pokazatelja
izmjena svježe vode na cijelom ribnjaku

 Ovi podaci se lako dobioju od hidrometeoroloških stanica u području
buudućeg ribnjaka

 Prije nego što se krene sa izgradwom ribnjaka, pored
predistražnih radova neophodno je obaviti još niz aktivnosti ,
a to se prije svega odnosi na prikupljanje neophodne
dokumentacije

 Konačnu dozvola i saglasnost za izgradnju ribnjaka daje
Vlada (Ministarsva poljoprivrede i vodoprivrede )

 Prvo je neophodno dati prijedlog o izboru lokacije budućeg ribnjaka
na osnovu predistražnih radova

 Nakon toga je neophodna izrada investiciona studija o izgradnji
ribnjaka (Studija izvodljivosti), što radi nadležna naučno-
istraživačka ustanova

 Pored toga potrebno je Rješenje o regulisanim imovinsko pravnih
poslovima, Saglasnost opštine na čijoj teritoriji se gradi ribnjak,
Mišljenje vodoprivredne inspekcije i dobijanje vodoprivredne
saglasnosti i dobijanje pozitivnog mišljenja od strane Zavoda za
zaštitu prirode


82
 Još je potrebno obezbjediti urbanističku i teehničku dokumentaciju,
izraditi glavni projekt ribnjaka i priložiti sve ostalo potrebno za
dobijanje konačne saglasnosti Ministarstva poljoprivrede i
vodoprivrede.

 Prilikom izgradnje ribnjaka, pored analize podloge (utvrđivanje tipa
zemljišta i vododrživosti) neophodno je iznaći adekvatna
hidrotehnička rješenja

 Osnovni hidrotetehnički objekti svih ribnjaka su nasipi i grlenjaci za
upust i ispust vode

 Postoje odbrambeni i pregradni nasipi ribnjaka

 Odbrambeni nasip štiti ribnjak od mogućih poplava i gubitka vode iz
ribnjaka

 Pregradni nasipi dijele velike vodene površine na pojedinačne vodene
površine

 Izgradnjom ustava ili brana pregrađuje se prirodni tok vode i na taj
način se povećava stub vode u koritu dotoka ili se formira
akumulaciono jezerce

 I oko akumulacije potrebno je izgraditi nasip


83
 Dovodnim kanalom sa tog područja prirodnog toka doprema se voda
do ribnjaka i ta količina vode se dimenzionira prema potrebnoj
količini u odnosu na uzgojne površine ribnjaka

 Dovodni kanali se grade tako da voda upušta slobodnim padom

Dovodni kanal vode kojom se napaja ribnjak

 Pored dovoda vode u ribnjak uloga kanala je primanje viška vode


 Ako je kapacitet dovodnog kanala mali i ne može istovremeno puniti
sve uzgojne bazene tada se izgrađuju tzv. Zapornice pa se uzgojne
površine pune redom, jedna za drugom

 Na ribnjacima postoje upusti i ispusti vode

 Upusti se grade na najšipim dijelovima ribnjaka i čine ga upusna
cijev za vodu iz dovodnog kanala
84

 Ispusti se grade na najnižem dijelu ribnjaka i nalaze se također u
nasipu, između ribnjaka i odvodnog kanala

 Voda se iz ribnjaka ispušta polagano, tako da se riba u bazenima
može povući u kanale dna uzgojnih bazena ili u područja koja se
nazivaju izlovne jame

 Ispuštannje vode regulišu zapornice, otvaranem zapornica

 Odvodni kanali također se grade na najnižim tačkama terena ili se
kopaju duboko da mogu primiti svu vodu koja se ispušta uz ribnjaka

 Ukoliko nema gravitacionog dovođenja i odvođenja vode (punjenje i
pražnjenje) neophodno je da se voda koriste pumpe

Objekti punosistemskog šaranskog (toplovodnog)

ribnjaka

1. Matičnjak

 Matčnjaci su bazeni u kojima se drže polno zrele jedinke


 To je manji dublji ribnjak u koji se nakon odabira jedinki koje se
gaje, u jesen ili u rano proljeće stavljaju ribe koje borave u njima do
polne zrelosti, neposredno do prije mrijesta

85

 Površina matičnjaka je obićno 1-1,5 ha, gdje je vertikani profil vode
(dubina) oko 1,5- m

 Neki ribnjaci imaju više matičnih bazena u koje se stavljaju polno
nedozrele jedinke, polno zreli mužjaci i polno zrele ženke

2. Mrestilite

 Mrestilište ribnjaka je objekt u kome se vrši kontrolisani mrijest i

ukoliko je potrebno koriste se predgrijači napajanja mrestilišta
zagrijanom vodom

 To su manji objekti sa određenom konfiguracijom podloge koja često
ima kanal radi lakšeg izlova polno zrelih jedinki koje se mrijeste

3. Rastilište

 To su bazeni ribnjaka koji saluže za uzgoj larvi koje se prenose iz

mrestilišta

 Obično su veličine od 0.1 – 2,5 hektara

 Rastilišta se koriste za gajenje riblje mlađi, najčešće do 30 dana
starosti

4. Mladičnjaci

86
 Mladičnjaci ribnjaka služe za uzgoj jednogodišnjeg mlađa.

 Ponekad se mladičnjaci koriste i za uzgoj odraslije mlađi za potrebe
trogodišnjeg ciklusa proizvodnje
 Mladičnjaci, obično imaju površinu 3-15 ha, a veće površine se
slabije mogu kontrolisati

 Dubina mladičnjaka može da varira (0,8-1,5 m)

 Dubina od 1,50 m treba da čini oko 30 % mladičnjaka

5. Tovilišta

 Tovilišta služe za uzgoj konzumne ribe , a zovu ih još i uzgajališta


 U njima se gaji odraslija riba ili u dvogodišnjem ili trogodišnjem
turnusu i to u polikuturnom tipu uzgoja

 Njihova veličina je takva da su veća od mladičnjaka, ali da ne prelaze
70.80 ha

 Pogodne površine tovilišta su 45-50 ha, sa prosječnom dubinom vode
od 1,8 m

 Takva tovilišta se mogu isprazniti vodom za oko tridesetak dana, ali i
za toliko vremena napuniti vodom

87
 6. Zimovnici

 Zimovnici su uski i duboki ribnjaci sa jakim protokom vode u kojima

se riba skladišti i čuva

 To su manje površine (0,1-1 ha) sa prosječnom dubinom 1,5-2,1 m u
kojima se voda može izmjeniti za desetak dana

 Punjenje i pražnjenje zimovnika vodom obavlja se za petnaestak sati

Intenzitet i pravci uzgoja šarana

 Prema intenzitetu uzgoja uzgoj ribe može biti: ekstenzivan,

poluintenzivan i intenzivan

 Ekstenzivan sistem uzgoja šarana bazira se isključivo na prirodnom
hranjenju ribe

 Ovakav sistem ima pozitivan edekat na kvalitet vode

 U ribnjacima sa poluintenzivnom sistemu riba se nasađuje gušće i
proizvodnja se bazira u na prirodnoj ali i dodatnoj ribljoj hrani


88
 U tim ribnjacima vrši se gnojidba koja stimuliše razvoj organizna
ribnjaka koji su prirodna hrana ribama u nuzgoju

 Intenzivan uzgoj se provodi dodatnom peletiranom ribljom hranom,
krmnim smjesama, a prirodna hrana je zanemariva

 Intenzivnim uzgojem dobijaju se najveći prinosi mase ribe po jedinici
proizvodne površine i to iznad 2.500 kg/ha

 Na našim ribnjacima prisutan je dvogodipnji i trogodišnji ciklus

proizvodnje

 Ukoliko je dvogodišnji ciklus proizvodnje onda se u prvoj godini
obavlja mrijest i uzgoj jednogodišnjih mladunaca, a u drugoj godini
gaji se konzumna riba

 Trogodišnji ciklus podrazumijeva da se u prvoj godini mrijesti riba,
uzgaja jednogodišnja mlađ, tehnologijom gušćeg nasada, u drugoj
godini gaji se mlađ dvogodišnjeg uzrasta, a u trećoj godini proizvodi
se konzumni šaran

 Dvogodišnjim sistemom uzgoja može se dobiti šaran individualne

mase do 1.500 g

 Proizvodnja šaranske ribe može biti monokultura (uzgaja se samo
jedna vrsta ribe) ili polikultura gdje se sa jednom vrstom ribe (šaran)
uzgajaju i druge vrste (tolstolobik, amur)


89
 Radi boljeg iskorištenja proizvodnog potencijala ribnjaka ribe se
najčešće uzgajaju u polikulturi

 Polikultura se ostvaruje kombinacijom raznih vrsta riba i težinskih
kategorija iste vrste u skladu sa raspoloživom količinom hrane

 Pri tome treba paziti da nema međusobne konkurencije i negativnog
uticaja jedne na drugu vrstu ribe što se naziva kompeticija

 kompeticijski odnos znači da je jedna vrsta ugrožena od druge u
odnosu na jedan ili više ekoloških faktora

 Uzgojem riba u monokulturi ne koriste se svi potencijali ribnjaka i
rijetko se koristi, znatno manje u odnosu na polikulturni uzgoj

 Proizvodnja šarana u polikulturi realizuje se prema varijantama
nasada, a u odnosu na dugogodišnje rezultate proizvodnje i
produktivitet ribnjaka

 Pri tome tačno se zna broj vrsta i uzrast toplovodnih riba koje se gaje
sa šaranom

90
 Mrijest šarana

 ŠARAN SE U NAŠIM USLOVIMA MRIJESTI OD KRAJA

APRILA DO POLOVINE JUNA, kada je temperatura vode iznosi
više od 18 stepeni celzijusovih

 Mrijest šarana može da bude prirodni ili slobodni mrijest,
polukontrolisani mrijest i kontrolisani mrijest

 Za mrijest šarana prirodnim načinom koristi se dvije metode:
metoda grupnog mrijesta (staročeška metoda) i mriješćenje u
manjim grupama ili Dubiševa metoda

 Metoda grupnog mrijesta u velikim ribnjacima najstarija je metoda
mrijesta šarana i ona se najviše koristi u ribnjacima s dosta
vegetacije koji su do mrijesta bili isušivani

 U takve rubnjake se nasađuju polno zrele jedinke šarana

 Ova metoda se bazira na prirodnom mrijestu unaprijed sastavljenih
grupa matičnih (polno zrelih) jedinki šarana

 Punjenje mrestilišta ribnjaka treba obaviti kroz sita ili šljunčane
filtere

 Na 1 ha vodene površine najčepće se nasađuje 6 do 12 matičnih riba
(polno zrele jedinke, mužjaci i ženke)

91
 U ribnjake manje površine, od 0,5 ha obično se nasađuju dvije ženke
i četiri mužjaka

 Prije nasada maticama se provjerava zdravstveno stanje, provode se
antibakterijske kupke, a matice se hrane dodatnom hranom sa
lijekovima

 Mriješćenje šarana protiče bez intervencije uzgajivača

 Prirodni način mrijesta šarana je puno manje zastupljen u odnosu na
kontrolisani način mrijesta ove vrste

 Prednost prirodnog mrijesta šarana je što se mrijest realizuje u
potpuno prirodnim uslovima

 Prije prirodnog mrijesta šarana provode se agrotehničke i
dezinfekcione mjere u uzgajalištu koje je tome namjenjeno

 jedna od tih mjera je gnojenje ribnjaka što pospješuje razvoj drugih
akvatičnih organizama nižih sistematskih kategorija (plankton)

 To je prirodna hrana larvama šarana nakon mrijesta

 Pored toga potrebno je provesti i sanitarno-dezinfekcijske mjere koje
utiču na eventualnu pojavu nekih oboljenja ili mortaliteta jedinki

 Nedostatak ove metofe (prirodni mrijest u grupama) je što uzgajivač
nikada tačno nezna broj mlađa koji uzgaja

92

 Redovno. svakih 5-7 dana tokom ovog orirodnog mrijesta treba
kontrolisati kvalitet vode, količinu potroševe dodatne hrane, prirast
jedinki, zdravstveno i kondiciono stanje mlađi

 Drugi način prirodnog mrijesta jeste mrijest šarana u manjim
grupama (DUBIŠEV MRIJEST)

 Ovaj mrijest se može opisati kao mrijest u manjim bazenima
zatvorenog tipa, u sredini koja je skična kao i u prirosbim uslovima

Dubiševi bazeni

 Prirodna mrestilišta ovog tipa se najčešće grade u obliku

pravougaonika, ali mogu biti i kružnog oblika i pojedinašna
mrestilišta su veličine od 50-70 m2

 Ako se nrijeste 4 nužjaka i 2 polno zrele ženke, površina Dubiševih
bazena iznosi 150-250 m2

93

 U tim bazenima obično postoje uzvišenja i udubljenja, a dno je
obraslo mekom travom

 Nivo vode u tim bazenima treba da pokrije dno do oko 30 cm, a u
bočnim kanalima mreszilišta dubina vode treba da iznosi oko 50 cm

 Lateralni kanali služe za plivanje matičnih jedinki

 Dubina vode u tim bazenima ne smije varirati jer u suprotnom šaran
se neće izmrijestiti

 Dubišev mrijest se u našim uslovima odvija u maju rijeđe nešto
kasnije, a mrijestilište se puni vodom neposredno prije nasada matica

 Temperatura vode treba da bude iznad 18 ºC


 Fizičko hemijski sastav vode treba prekontrolisati i vrijednost
pojedinih parametara treba da je u granicama koje odgovaraju
uzgoju toplovodnih riba

 Ukoliko su svi preduslovi za mrijest zadovoljeni mrijest šarana može
da se obavi narednog jutra i taj mrijest traje oko pet – osam sati

 Proizvodnja započinje odabirom polno zrelih jedinki koje se žele
mrijesti i to je odabir na osnovu jasnih morfoloških razlika u izgledu
polno zrelih mužjaka i ženki (polni dimorfizam)

94
 Polno zrela ženka šarana sa zaobljenim abdomenom

Polno zreli mužjak sa izduženijim tijelom

 Ženke odlažu oko 200.000 jaja, a oplođenost ikre je oko 75%


 Ovisno o temperaturi vode, inkubacija oplođene ikre traje 4 do 5
dana

 Izvaljane larve su prozirne dužine oko 5 mm

 Četiri do pet dana nakon valjanja, larve isplivaju na površinu i
uzimaju kisik i poslije toga slobodno mogu plivati

95

 Nakon 7-8 dana od pojave larvi one se izlovljavaju i mogu da se
prenesu u nanredne proizvodne bazene (rastilišne bazene)

 U Dubiševim bazenima nakon pojave larvi razvili su se planktonski
organizmi koji su prirodna i jedina hrana larvama šarana

Prirodna hrana larvama šarana (zooplanktomski organizmi)

 Jedan dan poslije mrijesta ženke šarana se izlovljavaju i u živom

stanju se vraćaju u matične bazene ribnjaka

 Izlov matica obavlja se u noćnim satima, rano ujutro prije izlaska

sunca ili za vrijeme oblačnog dana

 Na kraju se Dubiševi bazeni prazne i pripremaju za narednu

proizvodnu godinu

96
 Prirodni mrijest šarana

1. Uzgojni bazen 2. Nasad matica 3. Matice u bazenima 4. Izlovljavanje

matica nakon mrijesta 5. Prikupljanje larvi

Kontrolisani mrijest šarana

 Kontrolisani mrijest šarana je najefikasniji način mrijesta gdje

je potpuni uticaj čovjeka na tok reprodukcije

 Osnov uspješnosti kontrolisanog mrijesta šarana postiže se pravilnim
postupcima u odnosu prema polno zrelim jedinkama (maticama)
koje se mrijeste


97
 Matice, polno zrele jedinke šarana, mužjaci i ženke prije mrijesta
drže se u matičnim bazenima ribnjaka

 Poželjno je da se te matice drže u manjim bazenima ribnjaka i to u
gustoći nasada koji iznisi 100 do 300 jedinki /ha

 Te matice umaju poseban režim hranjenja i sa hranjenjem se
počinje tek na proljeće, kada temperatura vode rasze iznasi 12
stepeni celzijusovih

 U zimskom periodu, kada je temperatura vode ispod 12 stepeni
celzijusovih matice se ne hrane

 Većina ribnjaka praktikuje hranjenje matica žitaricama i količina
žitarica kao dnevni obrok iznosi oko 2% mase ribe koja se hrani

 Izbor matica za mrijest podrazumjeva analizu tempa rasta,
sposobnost iskorišćavanja hrane, otpornost na bolesti i otpornost u
odnosu na kvalitet vode i na ostale karakteristike koje su vidljive na
mladim jedinkama koje potiću iz mrijesta odabranih matica

 Prije mrijesta odabrane maTICE PRVO SE RAZVRSTAVAJU
PREMA POLU, a nakon toga utvrdi se njihovo kondiciono stanje

 Odabrani mužjacl i ženke često se drže se odvojeno

 Ženke, zbog razvijenih jajnika imaju naduven trbušni dio, a analni
otvor odvojen je od polnog

98

 Neposredno prije mrijesta koža oko polnog otvora zarumeni i
nabrekne

 Kod mužjaka su prsne peraje, a nekada i glava blago hrapavi, trbuh
je tvrd, a analni i polni otvot nisu razdvojeni kao kod polno zrelih
ženki

 Pored toga oblik tijela ženki je ovalalan, a kod mužjaka tijelo je
izduženo

Polno zreli primjerci šarana (ženka i mužjak)

Polni otor mužjaka i ženki

99
 Matice se drže u matičnjaku i najbolje je da se matice izlovljavaju u
jesen, a mrijeste se narednog proljeća

 Tako izlovljene matice prezimljavaju u bazenima koji su duboki i
dobro obskrbljeni kiseonikom i svježom vodom

 Na proljeće se matice nasađuju u manipulativne bazene ribnjaka i to
oko 25 jedinki/ha, a odabrane matice prenose se u živom stanju u
mrestilišni objekat

 U vrijeme mrijesta potrebno je da temperatura vode u mrestilištu
bude kao i temperatura vode gdje su matice ranije bile

 Nakon toga temperatura vode u mrestilištu se postepeno povećava,
obično za 0,5-1 stepen dnevno do potrebne temperature od oko
dvadesetak stepeni

 Prije mrijesta, radi potpunog satrijevanja gonada matice se
hipofiziraju i nakon toga bez problema iz tijela matica cure polni
produkti

 Prenos matica u mrestilište vrši se vrlo pažljivo

 te jedinke se izlove u i u živom stanju prenose iz matičnog
bazena u mrijestilišne objekte i to najčešće u tzv.
„nosiljkama“

100
 Izlov matica

Prenos matica (polno zrelih jedinki) u nosiljkama u mrestilišni objekat

 Prije mrijesta matice se anesteziraju


 Anesteziranje se provodi u manjim bazenima (oko 100-150 litara
vode) i u tim bazenima može se anestezirati 6 ili 7 matica

 Kao anestetičko sredstvo, na našim ribnjacima najčešče se koristi
sredstvo sa oznakom MS 222 u koncentraciji 10 mg/100 l vode

101

 Ubrizgavanjem hipofize u tijelo polno nedozrelih matica koja se
mrijeste postiže se konačno sazrijevanje polnih produkata

 Hipofiza je endokrina žlijezda čiji koja luči brojne hormone, a među

njima su i hormoni koj itiču na sazrijevanje polnih celija
(folikulostimulirajući hormoni)

 Prvo se provodi postupak vađenja hipofize iz potpuno polno zrelih

primjeraka, a vađenje hipofize se vrši bušilicom u čeonom glavenom
dijelu polno zrelih jedinki

 Vađenje mozga sa hipofizom treba provesti vrlo pažljivo

Uzimanje hipofize iz čeonog regiona šarana

 Hipofiza je dio mozga (međumozga), pa se vađenje bazira na vađenju

mozga sa hipofizom

102


 Nakon vađenja hipofize sa mozgom, pumpicom se usisa mozak sa

tekućinom i sluzi, a onda se hirurškom pincetom vadi hipofiza

 U bočicu od oko 150 ml acetona dodaje se stotinjak hipofiza i to

odstoji desetak sati

 Poskije toga slijedi novi postupak tretiranja hipofize

 Hipofize (njih stotinjak) stave se novi veći rastvor acetona (300-400

ml) i to odstoji 6 sati

 Poslije toga se hipofize stavljaju u treću kupku koja je ista kao i

druga, a nakon toga hipofize se suše, najčešće filter papirom u
tamnoj prostoriji

 Osušene hipofize, do hipofizitanja jedinki za mrijest drže se u

tamnim bocama i tako pripremljena hipofiza je aktivna duži period
(par godina)

 Matičnim jedinkama šarana koji se mrijesti hipofiza se može

aplicirati svježa ili preparirana u vidu vodenkaste suspenzije

103
 Ukoliko se daje (aplicira) kao vodenkasta suspebzija, sušenoj hipofizi
koja se usitni ili izmacerira prvo se doda nekoliko kapi vode

 Ta masa se i dalje usitnjava, a nakon toga potpuno usitnjenoj hipofizi

dodaje se fiziološki rastvor koji se odvojeno pravi i koji čini 1 l
destilovane vode sa 6,4 g NaCl

 Za hipofiziranje se koriste igle koje injektivnim putem ubrizgavaju

hipofizarni rastvor u tijelo matica

Ubrizgavanje hipofize

 Ubrizgavanjem hipofize u krvotok polno nedozrelih jedinki šarana

postiže se polna zrelost bez obzira na vanjaske uslove sredine

104
 Kada se utvrdi potrebna temperatura vode u mrestilištu pristupa se
prenošenju matica u mrestilište i matice se stavljaju u bazene s dobro
aerisanom vodom

 Hipfiziranje se obavlja u skladu s polom, masom jedinki i

temperaturom vode

 Hipofiziranje ženki obavlja se u dva navrata, a mužjaka jedanput

 Potreba konzervisanih hipofiza ženkama variraju od 2,8 – 3,5 mg/kg

mase

 Zajedno sa hipofizom ženkama se daje i tekućina u kojoj je hipofiza

 Na 1 kg mase, u prvom navratu daje se 0,2 ml tekućine, a u drugom

navratu 0,3 ml

 Druga doza hipofize ženkama se aplicira 12- 24 sata nakon prve

 Nakon druge doze hipofize ženkama, kroz polni otvor može da curi
ikra i tada se pristupa ušivanju poln0og otvora, kako se ikra ne bi
rasipala

105
 Ušivanje polnog otvora može da se obavi hirurškim koncem i iglom

Odšivanje zašivenog polnog otvora ženki prije cijeđenja ikre

 Mužjaci se hipofiziraju jednokratno

 Ukupne potrebe ženki za hipofizom variraju od 2,5-3,5 mg/kg mase

tijela, a potrebe mužjaka su upola manje

 Neposredno prije mrijesta odabrane matice treba ponovo

anestezirati

106
 Anasteziranje matica šarana

 Koristi se isti anestetik (MS 222) i može se koristiti više puta tokom
24 sata

 Nakon anesteziranja matice se prenose na mrestilišni sto i obrišu se

radi lakše manipulacije jedinkama u živom stanju

 Posebno se obriše region genitalnog otvora i podrepna peraja jedinke

Brisanje (sušenje) matica ženki šarana

107
 Mliječ polno zrečlh mužjaka šarana se može uzimati na više načina

 Jedan od načina je da se mužjak drži u kosom položaju iznad suhe

posude u koju se masiranjem abdomena istiskuje mllječ

 Drugi način je da se iz tijela polno zrelih mušjaka mliječ uzima

pipetom

Istiskibanje mliječi iz tijela polno zrelih mužjaka masiranjem abdomena

Uzimanje mliječi pipetom

108
 Držanjem mliječi na nižoj temperaturi (16 stepeni) spermatozoidi u
spermalnoj tečnosti (mliječi) pokretni su i aktivni 24 sata, a na još
nižoj temperaturi spermatozoidi su pokretljivi i duže

 Ženke koje su hipofizirane potpuno su spremne za mrijest i kra curi

iz polnog otvora

 Često se iz jedne polno zrele ženke koja se mrijesti dobije 500.000-

800.000 pojedinačnih jajnih ćelija

 Ikra se izvaga, a obično 1 kg ikre ima oko 700.000 jajnih čelija

 Ikra se iz ženki istiskuje na sličan način kao i mliječ mužjaka,

masiranjem abdomena, ali ni mliječ ni ikra ne smiju doći u dodir sa
vodom

Istiskivanje jajnih ćelija (ikre) iz tijela polno zrele ženke šarana

109
 Nakon što je istisnuta ikra dodaje se mliječ mužjaka i pristupa se
mješanju polnih produkata (inseminacija)

 Matice iz kojih su istidnute gonade što prije se vraćaju u matične

bazene ribnjaka

Dodavanje mliječi mužjaka (spermalne tečnosti) na istisnute jajne ćelije

 Obično se na 1kg ikre dodaje mliječ dva mužjaka

 Dobro izmešanoj smjesi mliječi i ikre (pažljivo mješanje guščjim

perom) dodaje se oplodna tečnost (10 l vode + 40 g NaCl + 30 g
amonijum karbamida ili uree)

 Mješanje smjese se kontinuirano nastavlja najmanje 60 minuta i tako

se sprečava jače grudvanje i ljepljenje ikre

110
 Mješanje polnih produkata šarana

 Količina oplodne tečnosti je tolika da neznatno pokrije smjesu i ta

količina obično je 2 cm iznad smjese i to pospješuje oplodnju koja
nastupa odmah nakon dvadesetak sekundi

 Postupak kompletne oplodnje traje oko 5 minuta, a zatim slijedi faza

bubrenja oplođenih jajnih ćelija

 Bubrenje pospješuje i specijalni rastvor za bubrenje

 Ljepljivost ikre se može otkloniti ako se ikra tretira sa taninom

(rastvor vode od 10 litara i 15-16 g tanina)

 Taj rastvor se doda na oplodnu tečnost i smjesa se stakno mješa, a

poslije se odlije oplodna tečnost, smjesa se ispire i zatim se
odljepljena oplpđena ikra i koja je ispirana stavlja u inkubacione
aparate

111
 Ispiranje ikre sa taninom (smanjivanje ljepljivosti)

 Najčešće upotrebljavani inkubacioni aparati su Zuger aparati

Inkubacioni aparati za oplođenu ikru šarana (tip Zuger aparati)

112
 Inkubiranje ikre šarana u 150 litarskim inkubatorima

 Ti aparati umaju dotok svježe vode sa donje strane i obično imaju

zapreminu 9 litara

 Ikrom se pune do polovine, a najvipe do 3/4 zaprenine inkubacionog

aparata

 Neki ribnjaci se koriste i veći inkubacioni aparati, zapremine do 200 l

 Embrionalno razviće šarana traje kratko, oko 4 dana, a razvojem

embrija šarana potrene za kiseonikom se povećavaju

 Nakon stavljanja ikre u inkubator neophodno je regulisati dotok

svježe vode sa donje strane inkubacionog aparata

113
 To je obično dotok vode koji obezbeđuje protok svježe vode hroz
inkubator od oko 2 l/min

 Od poletka nasada u inkubacionom aparatu potrebe za kiseonikom

postaju veće i mora se uspostavljati intenzivniji dotok svježe vode

 Ikra se u struji vode u inkubacionom aparatu pokreće gore dole i

ukoliko je protok jači može se desiti da sa vodom izađe i ikra

 Mortalitet ikre tokom boravka u inkubatoru nije veći od 20%

 Razvojem ikre (embrija) boja ikre se mijenja, od zelenkasto-žute,

smeđe i potpuno tamne

 Tokom boravka u inkubatoru provode se hupke koje

podrazumjevaju treturanje ikre protiv gljivičnih oboljenja i to
farmaceutskim antifungidnim sredstvom koje se upotrebljava prema
uputstvu

 Izvala jedinki može se provoditi i u koritima mrestilišta

 Kada se u inkubatoru pojave prve izvaljene jedinke one se pažljivo

izvade i rasporede po svilenom pletivu iznad korita

114


 tada se uspori ili prekine dovod vode u inkubatoru u trajanju 5-8

minuta

 Konačna izvala se dešava na svilenoj mrežici

 Nakon što se izvade izvaljene larve ponovo se uspostavi i pojača

dotok vode što uzrokuje bolju pokretljivost larvi od dna prema
površini

 Nakon 4 dana larve su dovoljno razvijene i već počinju plivati, jer su

napunile riblji mjehur koji je hidrostatilki aparat

 Istovremeno, više od polovine broja larvi može uzimati dodatnu

hranu

 NaJJEDNOSTAVNIJA DODATna hrana je žumance, koje se

prokuva i usitni.

 Jedno jaje je dovoljno za dva dana za 100.000 larvi, a dalji uzgoj

podrazumjeva proizvodnju šaranske mlađi

115
 Kuhano jaje nije potpuna hrana pa se može davati samo nekoliko
prvih dana

Uzgoj larvi u rastilištu

 Gajenje mlađi toplovodnih vrsta rtba počinje veću mrestilišnim

objektima ribnjaka

 Nakon mrijesta pohavljuju se larveni oblici lpji se nakon mrijesta
gaje u rastilišbum nazenima ribnjaka

 Rastilišta su obično manji uzgojni objekti, veličine su prosječno 1
ha/1,5 , a dubina vode je 50-70 cm, tako da se mogu kontrolisati

 Priprema rastilišta za prihvat larvi podrazumjeva predhodno

provođenje agrotehničkih i dezinfekcionih mjera kao i gnojisbu
rastilišnogbazena

 To znači da su rastilišta prije upusta vode vila na suhom, da su bila

dezinfikovana krečom u količini od 1,500-2.000 kg/ha (sehidratisani
kreč) i da su pođubrena sa oko 4 tone organskog đubriva (stajnjaka)
po hektaru

 Đubrenje je neophodno radi razvoja organizama nižih sistematskih

kategorija koji su prirodna hrana larvama u uzgoju

116
 Upust vode u rastilišta treba da bude 7 dana prije nasada larvi i to na
takav način da voda predhodno pređe preko šljunkovitog ili
pjeskovitog filtera, radi eventualnog ulaska divlje ribe u rastilište

 Prenošenje larvi iz mrestilišta do ribnjaka (rastilišni bazeni ribnjaka)

obično se vrši u polietilenskim, plastičnim vrećama sa vodom i
dodatkom kiseonika

Etilenske vreće u kojima se prenose larve šarana

 U rastilište se obično nasadi oko 500.000 – 800.000 komada larvi

šarna na jedan hektar i to je optimalnmo, ukoliko larve tu ostaju do
kraja gajenja

 Ukoliko u rastilištu ostaju tridesetak dana nasad je veći i iznosi i do
2-2,5 miliona kom./ha

 I pored visoke zastupljenosti prirodne hrane u rastilištu larve treba
šarana treba početi dodatno prehranjivati

117
 Ta početna hrana obično sadrži visok procenat bjelabčevina (riblje
brašno – 60&), zatim sadrži i sojino mlijeko (30%) kao i žumanac
(10%)

 Prvih 7- dana u rastilištu na oko 100.000 larvi daje se samo 25 g ove

smjese, a ova količina se nakonn toga svakodnevno povećava 20-30
%

 Poslije još 7 dana u smjesi hrane žumance se zamjenjuje pšeničnim

ili kukuruznim brašnom i petnaestog dana daje se 2 kg te smjese na
oko milion jedinki

 Ovoj smjesi hrane dodaje se vitaminski i mineralni premiks

 Hrana se stavlja na hranilišne stolove ili u obične lavore

Hranilišni sto

118
 Uginuće larvi (mortalitet) u rastilištu je velik i iznosi oko 50% u
odnosu na početni broj

 Prilikom nasada larvenih oblika šarana potrebno iz mrestilišta u
rastilište je voditi računa da se larve šarana prilagode temperaturi
vode u rastilištu

 Ujednačavanje temperature vode u kojoj su izvaljene (voda
mrestilišta) i temperature vode rastilišta postiže se polaganjem vreća
sa larvama u površinske dijelove vede u mrestilištu i to tridesetak
minuta

 Tokom boravka larvi u rastilištu, rastilište treba konstantno
nadzirati i pratiti kvalitet vode, prirast, potrošnja hrabe, zdravstveno
stanje jedinki itd.

 Za tridesetak dana boravka u rastilištu (već tad larve poprimaju
izgled mladunaca) individualno imaju masu 1-1.5 g.

 Nakon larvenog stadijuma slijedi uzgoj mladunava (jednomjesečni
uzrast, jednogodišnjaci, dvogodišnjaci)

119
Uzgoj šaranskog mlađa )jednogodišnjaci i dvogodišnjaci)

 Svi pripremni radovi na prihvatu jednomsjesečne mlađi (odraslije

latve) baziraju se na tome da se u mladičnjaku stvore što bolji
proizvodni uslovi

 Ti uslovi podrazumjevaju primjenu agrotehničkih i dezinfekcionih
mjera, kao i gnojidbu (đubrenje)

 Prva radnja koja uključuje pripremu odnosi se na plitko zaoravanje
i usitnjavanje tla uzgojnog bazena, jer sitnjenje može pospješiti
biohemijske procese

 Predhodno je uzgojna površina dobro isušena i na taj način postiže se
bolja mineralizacija tla i istovremeno se obezbjeđuju minerali za rast
ribe

Mehanički obrademo tlo

120
 Dobroj pripremi doprinosi i neophodno zakrečavanje uzgojnih
površina

 Obično se koristi 2.000-3.000 kg/ha hidrantnog kreča ili oko 500
kg/ha živog kreča

 To doprinosi i blagoj bazičnoj sredini tokom uzgojnog perioda, što
pogoduje jedinkama koje se gaje

 Ukoliko je voda u uzgajalištu zamućena količina kreča se može
povećati

Dezinfikovane uzgojne površine ribnjaka (krečenje)

 Prije upuštanja vode u uzgojni bazen potrebno je izvršiti gnojidbu


 Đubrenje (gnojidba) se provodi jer je na taj način obezbjeđena
prirodna hrana ribama u uzgoju odnosno obezbjeđen je
razvoj akvatičnih organizama nižih sistematskih kategorija kojima
se šaran hrani tokom uzgojnog ciklusa

121

 Đubrenje se provodi organskim i mineralnim đubrivom, ali se više
upotrebljava organsko (stajsko đubrivo)

 Često se koristi stajsko gnojivo u loličini 800-1.000 kg/ha

 Gnojivo se razbacuje po cjeloj povrpini, a nakon toga se opet plitko
zaore

 U nekim zemljama svijeta (Jugo-istočna Azija) uzgoj ribe i
ptica – plovki vrši se istovremeno

 U takvim slučajevima uzgajališta se ne đubre jer patke i slične
ptice svojim prisustvom obezbjeđuju prisustvo đubreta

 Pored organskog đubriva, uzgojilišta se đubre i sa mineralnim
đubrivom

 Ta đubriva se koriste u obliku fosfora i azotnih supstrata

 Ukoliko se đubri sa mineralnim đubrivom uzgojna voda se đubri sa
količinom koja obezbjeđuje da se u 1 litru vode bude 0,3-0,5 mg
fosfora i ukoliko se koriste ta mineralna đubriva u uzgojilište se
unose u više navrata

 Kod nas su uzgojne vode bogate sa kalijumom i njegova količina u

vodi je zadovljavajuća tako da se uzgojojilišta ribe ne moraju da
đubre radi toga

122

 Đubrenje se vrši u odnosu na katergoriju zemljišnog dna

 Najveće količine mineralnog đubriva (super-fosfat) daju se ako je tlo
siromašno, a manje količine tog đubiva daju se ako je dno
uzgajališta pjeskovito

 Nakon svih pripremnih radnji vrši se upust vode i to 7-10 dana prije
basada iz rastilišta

 I ovaj put upust vode treba izvršiti preko gustih rešetki jer se na taj
način sprečava ulazek nepoželjnog zajedno sa vodom

 Povrpina mladičnjaka je obično 5-15 ha, a dubina vode u njima
varira od 0,8-1,5 m po vertikalnom nivou

 UKOLIKO MLAĐ ZIMUJE U TIM BAZENIM (DVOGODIŠNJA
MLAĐ) POTREBNO JE DA U TIM MLADIČNJACIMA DUBINA
VODE BUDE 1,5 M BAREM NA 30% BAZENA

 Da bi se ribnjak obezbjedio vlastitom mlađi treba ga graditi na takav
način da oko 20% površine ribnjaka čine mladičnjaci

 Nasađivanje mladičnjak je vrlo precizan posao


123
 Ukoliko se želi proizvesti jednogodipnja mlađ za dvogodipnji turnus
proizvodnje konzumne ribe onda se mladičnjak naseljava sa oko
20.000.35.000 kom./ha

 Ua proizvodnju krupnijeg, trogodišnjeg šarana mladičnjak se
baseljava gušće (40.000.60.000) kom/ha

 Nakon 4-6 sedmica vrši se izlovljavaju iz mrestilišta specijalnim
mrežama

 Kada se mladunci šarana (larveni oblici polako poprimaju izgled
mladunaca) naviknu na uzimanje dodatne riblje hrane, treba je
davati na hranidbenim stolovima ili na ozbnačenim mjestima

 Ishrana mladunaca može se vršiti i iz specijačnih hranidbenih
čamaca ili putem hranilica

Označena mjesta hranjenja

124
 U hrani za mladunce sada je najviše ugljiko-hidrata – kukuruz
(35%), a pored kukuruza u ribljoj hrani nalazi se pšenično brašno,
soja, ječam, a dodaje se i proteinska komponenta

 Količina dnevnog obroka se određuje na osnovu mase ribe u

mladičnjaku, planiranom tempu rasta, koncentraciji O2 u vodi i
temperturi vode.

 Količina dnevnog obroka obično iznosi oko 4-6% ihtiomase u
uzgojnom bazenu

 Hranidbu treba provoditi svakodnevno

 Kontrolnim ribolovima može se provjeriti brzina rasta i zdravstveno
stanje jedinki, a što je najvažnije mogu se dobiti i podaci o ukupnom
broju tei mladunaca

Kontrolni ribolov mrežom „sačmaricom“

125
 Neki ribnjaci imaju bazene gdje prezimljuje jednogodipnja mlađ
(zimovnici) i od njih se naredne godine dobijaju šarani koji imaju
veću masu

 Jednogodišnji mladunci mogu uzimati i iskorišćavati hranu i na
nižim temperaturama vode, pa se i u tim zimovnicima prehranjuju

 Preporučuje se da se jedan zimovnik koristi za nasad mlađi iz jednog
mlasičnjaka

 Zimovnici su dublji bazeni, prosječno veliki oko 1,5 ha, a njihova
dubina je oko 1,5 m po vertikalnom nivou

 U zimovnike se upušta voda pri kraju proizvodnog ciklusa u cijelom
ribnjaku

 Takvi zimovnici se naseljavaju sa oko 100.000-200.000 komada/ha
jednogodišnjeg šarana

 U zimovnike stalno treba da dotiče svježa voda koja sadrži dosta
kiseonika

 Jedna kompletna izmjena vode u zimovnicima treba da bude za 15
do 20 dana

 Najčešći uzroci uginuća jednogodišnjeg šarana tokom boravka u
zimovnicima je kondiciono i zdravstveno stanje jedinki ili loš kvalitet
vode

126

 Uginuće jednogodišnje mlađi u zimovnicima je oko 15-20%

Uzgoj konzumnog šarana

 Konumni šaran može da se gaji (rjeđe) u monokulturi ili proizvodnja

konzumnog šarana može biti realizovana u polikulturi sa drugim
vrstama riba (češće)

 Konzumna riba može se gajiti u dvogodišnjem ili trogodišnjem
ciklusu proizvodnje, a nekada se gaji četverogodišnja riba sa znatno
većom masom tijela

 Ipak, rentabilnije je proizvoditi ribu u dvogodišnjem turnusu

 Za ovakvu proizvodnju, u proljetnom periodu u tovilišta se nasađuje
jednogodišnja mlađ šarana koja je zimovala na ribnjaku i koja ima
masu iznad 100 g, sa bi se na jesen dobili primjerci sa oko 1.2oo g

 Nasađivanje u tovilištu je oko 1.500-2.000 kom/ha, a gubitci su oko
20-25%

 Na ovaj način dobija se prinos mase od 2.000-2.500 kg/ha

127
 Dvogodišnji šaran

 Pripreme za prihvat traju tokom zime, kada se dešava tzv odmor

zemljišta

 Nakon toga pristupa se dezinfekcijskim i meliorativnim mjerama

 Primjenjuje se krečenje ribnjaka, gnojidba, košenje, oranje,
izmuljivanje dna (posebno lovnih jama

 Tokom „odmora“ materija na dnu ribnjaka se razgrađuje i
mineralizuje

 Na taj način tlo se regeneriše, a većina štetnih organizama ugiba

 Isušivanje je važno radi kontinuirano dobrog biološkog stanja
ribnjaka

 Krečenje ribnjaka je dobar vid dezinfekcije


128
 Krečenje tovilišta kao velike površine provodi se upotrebom
traktorskih rasipača i krečenjem se postižu veoma značajni učinci, a
pored dezinfekcije krečenjem se reguliše pH vrijednost tla, osigurava
Ca u tlu i vodi, ubrzava se razgradnja organske materije itd.

 Krečenje se vrši i radi eventualne pojave biljne vegetacije, povećanja
prozirnosti vode, obnavljanje dijela kiseonika u vodi itd.

 Kreč se koristi u 3 oblika; živi i gašeni kreč (CaO i Ca OH2) i
vapnenac (CaCO3)

 U ribnjacima s dubljim slojem mulja koristi se živi kreč u količini od
ok 500 - 700 kg/ha

 Ribnjaci sa manjim slojem mulja koriste manje količine živog kreča

 Ukoliko se za zakrečavanje ribnjaka koristi gašeni kreč ili vapnenac
njihova količina za tu svrhu je veća

 Prirodna hrana šaranu i drugim toplovodnim ribama u uzgoju je
posljedica gnojidbe ribnjaka, organskim i mineralnim đubrivima

 Tovilišta se gnoje sa oko 1.000 kg/ha

 Istovremeno se dodaje azot i tu u obliku uree, amonijumsulfata ili
amonijevognitrata u količini od 100-150 kg/ha, kao i fosfor u obliku
superfpsfata u količini os oko 100 kg/ha


129
 Dopunska gnojenja ribnjaka provode se svakih petnaestak dana
tokom cijele uzgojne sezone

 Kao dopunsko gnojivo često se upotrebljavaju mineralna gnojiva u
količini 100-200 kg/ha

 U tovilištu voda mora da bude na zadovoljavajućeg kvaliteta, a

parametri koji određuju fizičko-hemijski sastav (pH, O2), organska
materija, amonijak, temperatura) moraju da budu u granicama
potrebnim za uzgoj toplovodnih vrsta riba

 U tovilištu se mora pratiti zdravstveno stanje jedinki, što se
obezbjeđuje stalnim nadzorom veterinarske službe

 Pored dvogodišnjeg primjenjuje se i trogodišnji turnus proizodnje
šarana i ostalih toplovodbih vrsta različitih uzrasnih kategorija i to se
realizuje u polikulturi

 Osnovni cilj trogodišnje proizvodnje je da se dobiju pojedinačni
primjerci veće mase

 Kombinacija nasada tovilišta sa mladuncima realizuje se prema tzv.
varijantama nasada što zavisi dugogodišnjeg produktiviteta ribnjaka

 Prije nasađivanja tovilišta, mlađ se sortira i zdravstveno pregleda

 Mlađ se u tovilište prenosi u živom stanju i to u posudama koje imaju
perforirano dno i te posude nazivaju se kible

130
 Kibla sa ribom

 Da bi se tačno utvrdio broj mlađi kojom se naseljava tovilište,

potrebno je prebrojati svaku kiblu

 Tokom proizvodnje u tovilištu vrše se u kontrolni ribolovi, koji se
najčešće vrše mrežama „sačmaricama“, koje se nasumice bacaju po
površini vode tovilišta

 Ulovljenim primjercima se prekontroliše individualna masa i
zdravstveno stanje

131
 Hranjenje šarana tokom uzgojne sezone

 Potencijal ribnjaka ne može osigurati kompletne potrebe za

prirodnom hranom, pa se ribe u toplovodnim ribnjacima
prehtanjuju dodatnom hranom

 Kao dodatna riblja hrana najčešće se koriste razne žptarice ili
krmne smjese

 Žitarice se daju u obliku brašna ili cijelog zrna koje može biti
obrađeno ili fermentisano

 Krmne smjese mogu se davati kao tjesto. granulirane ili peletirane
čestice

 Kao dodatna hrana šarana u uzgoju obično se daju žitarice

 Hranidbeni koeficijen predstavlja odno prirasta mase ribe i
potrošnje grane

 Razlikuju se apsulutni i relativni hranidbeni koeficijent

 Apsolutni hranidbeni pokazuje taj odnos bez utroška prirodne
hrane, a rečativni hranidbeni koeficujent uključuje i prirodnu hranu

 Na visinu hranidbenog koeficijenta utilu brojni abiotski i biotski
faktori na ribnjacima, a prije svega fizičko.hemijski sastav vode

132

 U proljeće, porastom temperature vode, šaran postaje aktivnija i
počinje sa uzimanjem dodatnehrane.

 U jesen, padom temperature smanjuje se aktivnost i hranidbena
komponenta šarana ima vrlo malu vrijednost ili se šaran u tom
periodu prestaje hraniti

 Hranjenje sitnije mlađi dodatnom hranom vrši se sitnijom,
granuliranom hranom a hranjenje odraslije mlađi mlađi se vrši sa
krupnijom peletiranom krmnom smjesom s 27-30% bjelančevina.

 Dnevni obrok dodatne hrane se određuje prema broju nasađenih
riba, planiranom tempu rasta, koncentraciji rastvorenog kisika i
temperaturi vode.

 Uobičajni dnevni obrok, u toplijem period uzgojne sezone bi trebao
da iznosi oko 4- 6% ihtiomase, u najtoplije vrijeme tokom uzgojne
sezone

Preporučena tablica hranjenja dodatnom hranom za mladunce

 Mjesec tolom uzgojne sezone Procenat u odnosu na ihtiomasu
 jun Oko 3%
 juli Oko 4%
 august Oko 4-6%
 Septembar Oko 4%
 Oktobar Oko 3%
 Novembar Oko 1%

133
 Hranjenje se može vršiti ručno iz čamaca, hranjenje ribe na
označenim mjestima ili pomoću hranilica

Hranjenje ručno, iz čamca

Hranilica za uzgoj (hranjenje) šarana

 Konzumnom šaranu dodatna hrana se može davati jednom dnevno i

to je najbolje raditi u prijepodbevno vrijeme kada process fotosinteze
povećava koncebtraciju kiseonika u vodi


134
 Davanje hrane treba obustaviti u kasnom jeenskom ili ranom
zimskom peridu godine kada temperature vode naglo pada ispod 15
stepeni celzijusovih

 Konzumni šaran neće uopšte zahtjevati hranu, ili vrlo malo će
zahtjevati ukoliko je temperature vode previsoka

 Preporučene tablice hranjenja dodatnom hranom za konzumnog
šarana slične su kao i kod mlađa šarana

 Kontrola posmatranjem i nadzor bad uzimanjem hrane treba
obavljati 3-4 sata nakon što se hrana da.

 Ako je riblja hraba do tada pojedena količina te hrane bila je mala ,
ali ako sde konstatuje ostatak hrane to je bilo previše, a obično se
provede još jedan nadzor i to nakon desetak sati

 Provjera intenziteta uzimanja hrane provjerava se lopatom koja sa
dna kupi ili ne kupi hranu, jer hrana šarana može pasti na dno

 Da bi se utvrdio prirast šarana i potrošnja hrane ba ribnjacima se
provode kontrolni ribolovi

 Ti ribolovi se provode nasumice bvacanjem mreže sačmarice po
uzgojnom bazenu, a veličina okaca nreže mora biti prilagođena
veličini ribe koja se kontroliše

135
 Kontrolni ribolov (bacanje mreže “sačmarice”)

 Pokusne ribolove treba obavkati svakih 15-20 dana, počev od 1. juna,

a pored mreže “sačmarice” za kontrolni ribolov potrebna je precizna
vaga i plastične posude sa vodom za ribu

 Ribu je najbolje loviti i kontrolisati na hranilištu

 Obično se ulovi oko 200 komada koji se prekontrolipu i taj broj se
pokazao kao dobar pokazatelj stanja prirasta ribe i utroška hrane

 Prilikom kontrolnih ulova treba imati jasne podatke od predhodne
kontrole
 Npr., u uzgojnom bazenu je 1.500 jedinki (kom./ha)


136
 Predhodnikom kontrolom (prije petbaest dana) prosječna masa
jedinki bila je 300 g, a ukupni utrošak dodatne hrane bio je 200
kg/ha

 Sadašnjom kontrolom utvrđeno je da prosječna individualna masa
kontrolisanog šarana 400 g

 Utvrđen je dnevni prirast od 6,6 g po jedinki šarama i ako se to
pomnoži sa brojem jedinki koje su nasađene (1.500 kom) dobije se
ukupni dvebni orirast mase od 9 kg/ha ili ukupno za 13 dana 135
kg)ha

 Relativni hranidbeni koeficijent je bio 1,48

Estrudirana hrana za šarana (hemijski sastav hrane)

137
 Izlov konzumne ribe i zimovnici

 Izlov konzumne ribe vrši se najčešće u jesenjem periodu, a to je u

našim uslovima najčešće sredina novembra

 Pripreme za ulov konzumne ribe podrazumjevaju pripremu raznih
mreža, sudova i drugog ribarskog alata potrebnog za izlov

 Istovremeno se pripremaju bazeni - zimovnici čija je osnovna uloga
za smještaj žive ribe

 Zimovnici su odvojeni od zimovnika gdje su mladunci i oni se
predhodno odmuljavaju i čiste

 Nakon izlova ribe iz konzumnih bazena, riba se klasira (po veličini),
a zatim se transportuje do zimovnika

 Preporučuje se da se u posebne zimovnike lageruje riba iste vrste
ribe i istog uzrasta

 Na svaki metar kvadratni može da se stavi 15-20 kg ribe i tokom
boravka u zimovnicima konzumna riba gubi oko 10% mase

 Tokom zime, kada riba boravi u zimovnicima potrebno je osvježavati
i intenzivirati dotok svježe vode ,a to se postiže aeratorima

138
 Aerator

Dezinfekcija zimovničkog objekta prije punjenja vodom

 Ponekad površina vode u zimovnicima zamrzne i tada je potrebno

probijati led

 Prilikom izlova konzumne ribe voda iz uzgojnih bazena se lagano i

postepeno ispušta

 Najpovoljnije je vršiti izlov pri ispustu vode (pri grlenjaku) i na tom

mjestu se rormira tzv. riblja jama

139

 Izlov se, najlešće vrši povlačnim mrežama, nakon čega se riba iz vode
izvlači na elevatore i sortira se, a sortirana riba se odvozi u
zimovnike

 Ukoliko se u ulovu pojave sitniji primjerci, oni se izlovljavaju i
prebacuju u mladičnjake (ne zimovnike), gdje mlađ prezimi, još
raste i koristi se za vlastiti nasad, slijedeće godine.

Izlov ribe povlačnom mrežom

Transport izlovljene ribe elevatorom

140
 Šema izlova ribe i smještaj u transportno vozilo

 Razvrstavanje ribe je neophodan posao, ukoliko je u pitanju

polikuturni uzgoj

 Pri tome se riba doprema na stolove na kojima se razvrstava, a
nakon toga riba se vaga

 Nakon toga riba se otprena u zimovnike ili na tržište, a proces
proizvodnog procesa se završava kada se obavi sortiranje ribe

 Nakon izlova ribe proizvođač može imati uvid u zdravstveno stanje
izlovljene ribe

 Ektoparazite, ukoliko ih riba ima mogu se odstraniti primjenom
antiparazitarnih kupki

141
Razvrstavanje mješovite populacije uzgojnih vrsta (polikutura)

Klasifikovani šaran

142
 Salmonidna ribogojilišta

Punosistemsko ribogojilište Jezero

 Za razliku od toplovodnih vrsta riba koje se proizvode u ribnjacima,

hladnovodne vrste riba proizvode se u salmonidnim ribogojilištima

 Salmonidna ribogojilišta mogu da budu punosistemskog tipa i tada u
sastav ovih salmonidnih ribogojilišta ulaze svi proizvodni objekti,
odnosno u njima je zaokružen proces proizvodnje od mlađi do
konzumne ribe

 Dužičasta pastrmka proizvodi se do konzumne veličine, a ostale vrste
do predkonzumnog uzrasta i ovim vrstama se vrši poribljavanje
salmonidnih regiona

 Konzumni uzrast podrazumjeva individualnu masu jedinke
dužičaste pastrmke iznad 220 g.

143
 Dužičasta pastrmka u ribogojili[tu

Dužičaste pastrmka (konzumna veličina)

Potočna pastrmka (predkonzumni uzrast)

144
 Proizvodnja pojedinih uzrasnih kategorija dužičaste pastrmke može
da se realizuje i u neponosistemskim salmonidnidnim ribogojilištima
specijalnog tipa, kao što je npr. mrjestilište (reproduktivni centar) ili
kavezni sistem uzgoja gdje se predkonzumne jedinke dotovljavaju

Mrestilište Klašnik – Banja Luka

 Tipična punosistemska salmonidna ribogojilišta uglavnom se lociraju

na izvorišnim područjima rijeka, a manje se takva ribogojilišta grade
nizvodno, kao što je punosistemsko salmonidno ribogojilište na
srednjem dijelu toka rijeke Plive (Jezero kod Jajca)

 Rentabilna proizvodnja dužičaste pastrmke na oko 1 ha
punosistemskog salmonidnog ribogojilišta je ukoliko je količina vode
1,5-2 m³/sek svježe vode, odnosno da svježa voda tokom 24 sata bude

145
 izmjenjena najmanje pedesetak puta u svim proizvodnim objektima
ribbogajališta

 Ta voda mora imati fizičko-hemijski sastav u granicama potrebnim
za uzgoj hladnovodnih (salmonidnih) vrsta riba

 To prije svega treba da bude količina rastvorenog kiseonika u vodi
oko 10 mg/l, da temperatura vode bude postojana tokom cijele
godine i neznatno varira oko 9 – 10 stepeni celzijusovih, da bude
neutralne pH vrijednosti i generalno da bude zadovoljavajućeg
kvaliteta

 Salmonidna ribogojilišta od toplovodnih ribnjaka razlikuje se ne
sqamo po kvalitetu vode već i po tehnologiji proizvodnje i
hidrotehničkih rješenjima

 Punosistemsko samonidno ribogojilište treba se graditi na lokaciji
koja treba imati prostor za sve potrebne uzgojne objekte i
administrativni prostor sa laboratorijama i prostor za skladištenje
riblje hrane

 Na toj lokaciji treba da postoji putna (transportna), energetska i
komunalnu infrastruktura

 Gajenje dužičaste pastrmke može da se vrši na 3 načina: intenzivan,
ekstenzivan i poluintenzivan način


146
  Kod nas je uglavnom zastupljena intenzivna proizvodnja u
punosistemskim ribogojilištima

 Intenzivna proizvodnja podrazumjeva maksimalno iskorištavanje
lokacije, svih objekata i primjenu savremenih i tehnoloških rješenja

 Ekstenzivan način uzgoja bazira se isključivo na produkciji prirodne
hrane, što nije slučaj sa većinom salmonidnih ribogojilišta

 Pastrmka u uzgoju uzima samo dodatnu hranu i ovaj oblik
akvakulture je isključen

 Poluintenzivan način salmonidne proizvodnje je također je manje ili
nikako zastupljen u salmonidnoj proizvodnji

Objekti punosistemskog salmonidnog ribogojilišta

Salmonidno ribogojilište čine slijedeći objekti:

1.Vodozahvat

 Svaki pastrmski ribnjak bez obzira na veličinu poseduje objekat za

kaptiranje vode, odnosno vodozahvat

 Vodozahvat može biti postavljen na više načina:


147
 Češći oblih klasične kaptaže odnose se na skretanje vode iz izvorišta
ili riječnog toka ribogojilište i to kao poprečna građevina

 Postoji i vodozahvat (kaptaža) sa crpnim postrojenjem, ali je to rjeđi
način vodozahvata za ribogojilište

 Dimenzionije vodozahvata mora bati tako da obezbjede dovoljne
količine vode koja je potrebna za efikasno funkcionisanje
ribogojilišta

2. Sistem dovodnih kanala

 Dovod vode od vodozahvata do bazena za uzgoj ribe obavlja se preko

sistema dovodnih kanala ili cjevovoda

 Obično se projektuju betonski dovodni kanali sa izvorišta u
ribogojili[te i taj kanal je sa vertikalnim bočnim stranicama

 Dimenzije kanala se određuju na osnovu hidrauličnog proračuna

Dovodni kanal ribogojilišta Ribnik (sa izvora)

148
 3. Predtaložnik

 Ukoliko se želi izgraditi ribogojilište savremenog tipa potrebno je da

među objektima budu predtaložnik gdje voda boljeg kvaliteta dolazi
sa izvora u ribogojilište.

 Predtaložnik je objekat koji je najčešće postavljen na kraju
dovodnog kanala

 Osnovna uloga predtaložnika je da voda koja se kroz glavni dovodni
kanal kreće velikom brzinom relativno malo umiri, a u isto vrijeme
istaloži neorganske materije kao što su pjesak, šljunak i druge
nečistoće koje se mogu pojaviti u izvorišnom regionu

4. Filter

 Filter za prečišćavanje zamućene vode obično se postavlja

neposredno pored predtaložnuka, a uzvodno od zgrade mrestilišta

5. Odvodni kanal

 Kod pastrmskih ribnjaka postoji mogućnost snabdevanja uzgajališta

prelivnom vodom i ta voda se prihvata odvodnim kanalima i
sprovodi dalje ili direktno odvodi u taložnik preko glavnog odvodnog
kanala

 Odvodni kanali takođe služe da prihvate otpadnu vodu prilikom
pranja proizvodnih objekata na ribnjaku

149
 6. Taložnik

 Otpadna i iskorišćena voda odvodnim kanalom se odvodi do

taložnika

 postavlja se na kraju kompleksa hidrograđevinskih objekata

 Taložnik se gradi kao zemljani, betonski ili obložen kamenom

 Isticanje otpadne vode iz taložnika obalja se preko ispusne građevine
koja obezbeđuje potpuno pražnjenje taložnika

Proizvodni objekti na salmonidnom ribogojilištu

 Proizvodni objekti na ribnjaku su mrestilište, rastilište- mladičnjaci,

matičnjaci i i tovilišta

 Mrestilištem se naziva objekat visokogradnje u kom su smješteni
predviđeni sadržaji za reprodukciju ribe zajedno sa mrestičišnim
bazenima i inkubacionim aparatima

150
 Unutrašnjost mrestiliušta sa mrestilišnim bazenima

Inkubacioni aparati (Zuger aparati)

 U mrestilištu, nakon završetka reprodukcije (mrijesta i

embrionalnog razvića) mlade ribice ostaju oko mjesec dana, a nakon
toga proizvodnja dužičaste pastrmke nastavlja u vanjskim
nenadkrivenim bazenima ribogojilišta

 Mrijestilišni objekat se projektuje sa dobrom provjetrenošću, kako
bi u mrestiliptu konstantno bio svježi vazduh

 Ostali objekti (mladičnjaci, matičnjaci i iovilišta ) predstavljaju
armirano betonske tvorevine pravougaonog ili ređe kružnog oblika u
151
 kojima se proizbode predkonzumne i konzumne jedinke dužičaste
pastrmke

 Između pojedinih bazena za uzgoj postoji prostor (staza) kojom se
kreću radnici ribogojilišta, a širina ove staze treba da omogući
njihovo kretanje

 Na vršnom dijelu ribogojilišta nalaze se matični bazeni koji mogu da
budu jedinstvena cjelina ili su ti bazeni pregrađeni i u tim cjelinama
se drži polno zrele ženke i polno zreli mužijaci

 Neka ribogojilišta u matičnim bazenima drže odbojeno plno zrele
jedinke (mužjake i ženke), a posevbu natičnjaci služe za držanje
polno nedozrelih jedinki

 Matični bazeni moraju da budu snabdjeveni vodom najboljeg
kvaliteta i radi toga se nalaze (lokacijski) na vršnom dijelu
ribogojilišta

 Matični bazeni imaju kamenitu podlogu ili su to betonski bazeni, a
njihova veličina kreće se od 300 do 500 m2

 Na svaki metar kvadratni tog bazena može da se drži 3-4 polno zrele
jedinke ili 8-10 komada polno nedozrelih jedinki

152
 Matični bazen (Salmonidno ribogojilište Ribnik)

 Protok i kvalitet vode u tim bazenima (matilni bazeni) treba da je

zadovoljavajući jer dalja proizvonja zavisi od kvalitetnog matičnog
materijala koji koristi ovu vodu

 Iza mrestilišta i matičnih bazena nalaze se mladičnjaci i uzimaju
15% veličine cijelog ribogojilišta

 Mladični bazeni grade se longitudinalnom tipu i njihova dužina se
kreće 15 - 20 m, širina 1,5 - 2m, a dubina vode u njima je 70 - 80 cm

 Dno tih bazena treba da je nageto da bi se voda na prirodan način
mogla spustiti i da su ti bazeni slobodni za čišćenje, dezinfekciju i
izlov predkonzumne ribe

 I ovi bazeni su locirani u gornjoj polovini ribogojilišta, a dovod vode
ute mladičnjake obično je preko rešetastih struktura

153
 Uzgojni bazeni za mlađ dužičaste pastrmke (Ribnik)

Zaštitne rešetke na ispustima rastilišnih bazena (Ribnik)

 Najveći dio površine punosistemskih salmonidnih ribogojilišta

zauzimaju tovilišni bazeni (65 - 70% procenata površine
ribogojilišta)

 Ovi bazeni se grade po longitudinalnom tipu, ali su znatno duži od
mladičnjaka, obično su dugi 40 m, široki 3,5 - 4 m i duboki od 80 -
150 cm

 Tovilišni bazeni snabdjevaju se vodom iz dovodnog kanala najčešće
prelijevanjem vode čime se postiže bolja aeracija

154
 Staza na rastilištu (Ribnik)

Tovilišni bazeni (prvi tip) – Ribnik

Tovilište (drugi tip) - Ribnik

155
 Tovilišni bazen sa knzumnom ribom (dužičasta pastrmka)

 U sastav ribogojilišt ulazi i upravna zgrada gdje se nalaze

administrativni objekti i labaratorije

 U tom laboratorijskom prostoru kao osnovno sredstvo za rad je
svjetlosni mikroskop ili stereoskan mikroskop

 Potrebno je da su u laboratoriji bude binokularne lupe i disekcioni
pribor

 U labaratorijama se vrše kontrola proizvodnog procesa, posebno
eventualnog oboljenja riba

 Vanjski proizvodni bazeni ribogojilišta grade se od betona i oni mogu
da se grade u nizu ili su to paralelni bazeni

 Postoje dva osnovna tipa gradnje tih bazena, u nizu i paralelni bazeni


156
 Ukoliko su u pitanju bazeni koji se grade u nizu, onda je u njih
obezbjeđen ravnomjeran dotok svježe vode

 "Potrošena" voda dospjeva iz njih i usmjerava se u taložnik, a zatim
i u centralni tok rijeke iz koje je izvršen vodozahvat

 Kada su u pitanju paralelni bazeni dotok vode je takav da se voda
prelijeva iz vršnih u naredne bazene i na taj način poboljšava se
aeracija ( kiseonički režim)

 Neka salmonidna ribogojilišta imaju specijalne manipulativne
bazene

157
 Šema pastrmskog ribogojilišta sa bazenima u nizu

Šema pastrmskog ribogojilišta sa paralelnim bazenima

158
 Vještački mrijest dužičaste pastrmke

 Proizvodnja dužičaste pastrmke ali i ostalih hladnovodnih vrsta riba

započinje procesom vještačkog mrijesta u mrestilištu ribogojilišta

Mrestilište objekat

Mrestilišna zgrada, Izvorište i dovod vode u mrestilište, Vanjski, betonski

bazeni za uzgoj tromjesečne mlađi, Mrestilišni bazeni

 Vještački mrijest je metoda koja se primjenjuje jos iz 18-og vijeka

(područje Njemačke i Francuske) i ta metoda je prenesena u sve
zemlje svijeta


159
 Ta metoda se sastoji u kontrolisanom postupku istiskivanja polnih
produkata iz polno zrelih jedinki ženki i mužjaka

 Nakon izbora polno zrelih jedinki slijedi sjedinjavanje njihovih
polnih produkata što predstavlja čin oplodnje jajne ćelije sa
spermatozoidom

 Poslije nastupa period embrionalnog razvića, pa uzgoj mlađi
(predkonzumna riba), a proce proizvodnje se završava produkcijom
konzumnih jediinki dužičaste pastrmke

 Prirodni mrijest dužičaste pastrmke realizuje se u zimskom periodu
(najčešće je to vremenski period nvembar-januar), a to se dešava i
prilikom kontrolisanog mrijesta

 Posebnim selekcionim metodama mrijest se može realizovati i kasnije

 Iako su primjerci dužičaste pastrmke polno zreli sa 3 godine, dobro
je da se za mrijest upotrebe primjerci stari 4 -5 godine, jer oni daju
najkvalitetniju ikru i od te ikre se dobijaju najbolji proizvodni
rezultati

 Početak proizvodnje dužičaste pastrmke odpočinje od momenta
odabira polno zrelih jedinki iz matičnih bazena ribogojilišta

 Odabrani primjerci polno zrelih ženki i mužjaka se razlikuju (polni
dimorfizam)


160
 Polno zrele ženke imaju zaobljeniji abdomen, a mužjaci izduženu
donju čeljust

 Starije polno zrele ženke su duže od mužjakai imaju zaobljen
abdominalni region

 Odabrane polno zrele jedinke se u živom stanju iz matičnih bazena
prebacuju u mrestilišni objekat gdje se iz njihonih tijela istiskuju
polni produkti (spermatozoidim i jajne ćelije) i ti polni produkti se
sjedinjavaju

Pono zreli primjerci dužičaste pastrmke - ženka i mužjak

Pregled zrelosti matica prije mrijesta

161
 Prces sjedinjavanja polnih produkata (mrijes) kod dužičaste
pastrmke sličan je kao taj proces kod šarana

 Nakon što su matice (polno zreli primjerci) odabrane matice
prenesene u mrestilište slijedi provjera njihove potpune polne zrelosti

 To se postiže na taj način sto je jedinkama lagano masira trbuh i pri
tome se konstatuje da li polni produkti (lagano izlaze, cure) iz gonada

 Ukoliko se konstatuje da određeni broj jedinki nije polno zreo, takve
jedinke se isključuju iz mrijesta i u živom stanju vraćaju u matične
bazene

 Na polnu zrelost jedinki, pored genetskih predispozicija utiču neki
ekološki faktori i to je grupa abiotičkih faktora među kojima su
svjetlost i temperatura i vode

 Smanjenje intenziteta svjetlosti direktno utiče na ubrzavanje
sazrevanja polnih produkata

 Svjetlost utiče na nervni sistem odnosno na hipofizu, koja kao
endokrina žlijezda i ona djeluje na sazrevanje gonada

 Drugi značajni ekološki faktor je temepratura vode i za mrijest
dužičaste pastrmke potrebna je temperatura vode od 8-10 0C


162
 Ako temperatura vode varira ona može uticati i na prekid mrijesta, a
na mrijest utiču i metereološki uslovi, promjena intenziteta protoka
svježe vode itd.

 Ukoliko se konstatuje da su odabrane jedinke u završnoj fazi
dozrelosti gonada one se (prvo ženke pa mužijaci) prenose u
plastičnim posudama iz matičnih bazena u mrestilišni objekat

 Plastične posude u kojima se prenose imaju zapreminu od oko 200 l

 Prije mrijesta upotrebljava se anestetičko sredstvo

 Kad se jedinke iz većih posuda prebace u manje posude u njih se
doda oko 15 l vode i doda se anestetičko sredstvo

 Anestetičko sredstvo se primjenjuje radi toga da se matice umire i da
se sa njima lako manipuliše

 Kao anestetičko sredstvo koristi se farmaceutski preparat l kao
anestezije šarana - MS 222 (1 g sredstva na 10 l vode), ali se u ove
srhe može koristiti sredstvo pod nazivom Kuinaidin, tekućina smeđe
boje s brzim djelovanjem (0,01-0,02 mk/l vode).

 Nekada se koristi i sredstvo 2 fenoksietanol koje je tekuće bezbojno
sredstvo koje se može upotrebljavati u koncentraciji do 0,5 mj/litru
vode


163
 Upotreba ovih sredstava je u zavisnosti od količine vode i mase ribe
koja se anestezira, a upotreba je u skladu sa upustvom

 Najčešće se i anestetičkom sredstvi matice drže oko 15-20 min

 poželjno je da se anestezira nekoliko jedinki istovtremeno i da se
prate se kroz proces oporavka

 Riba se često ne hrani predhodna 12-24 sata prije anestezije

Anestezirane jedinke dužičaste pastrmke

 Mrijest se obavlja „suhom metodom“ i to je mrijest koji

podrazumjeva da ni mliječ mužjaka ni jajne ćelije (ikra) ženki, prije
oplodnje ne dođu u kontakt sa vodom

 Mrijest dužičaste pastrmke odvija se u dužem zimskom vremenskom
periodu, i to na način kako potpuno polno dozrijevaju odabrane
jedinke


164
 Vještački mrijest vrši se u mrijestilišnom objektu i to na
mrestilišnom stolu gdje treba da bude više priručnih posuda za rad i
manipulaciju ribom, kao i flanelska krpa pomoću koje se otklanja
voda i razne nečistoće sa ribe koja se mrijesti

 Radnici na ribogojilištu istiskuju prvo jajne ćelije iz polno zrelih
ženki, a zatim se na masu jajnih ćelija istiskuje spermalna tečnost
koja sadrži spermatozoide polno zrelih mužjaka

 Odabrane ženke, koje imaju mek trbuh, genitalni otvor crvenkaste
boje i na lagani pritisak na abdomen curi ikra

 Te ženke se drže iznad plastične posude u kosom položaju

 Jedan radnik jedinku drži jedinku za glaveni region, a drugi u je drži
u oblasti regiona repa

 Laganim masiranjem trbuha počinju da se istiskuju jajne ćelije
(ikra)

 Istisnute jajne ćelije lagano cure uz ivicu posude koja je postavljena
ispod jedinke

165
 Istiskivanje jajnih ćelija

Istisnute jajne ćelije

 Nakon što su istisnute jajne ćelije polno zrelih ženki pristupa se

istiskivanju spermalne tečnosti polno zrelih mužjaka

 Postupak istiskivanja spermalne tečnosti (spermatozoida) obavlja se
na identičan način kao i istiskivanje ikre

166
 Isdtiskivanje spermalne tečnosti na istusnute jajne ćelije (ikru)

Oplođenje jajnih ćelija ikre) sa mliječi mužjaka

 Za oplodnju jajnih ćelija obično se koriste dva polno zrela mužjaka,

a 1 kubni cm spermalne tečnost sadrži mnogo spermatozoida

 Spermalna tečnost se prelijeva preko ikre (jajnih ćelija) i na taj način
vrtši se proces oplodnje


167
 Istiskivanje polnih produkata treba ponavljati dok gonade ne budu
prazane

 Poslije istiskivanja spermalne tečnosti, smesa ikre i spermalne
tečnosti se lagano meša (oko 5 min.)


Mješanje smjese istisnutih polnih ćelija

 To je iz razloga da se spermalna tečnost ravnomjerno rasporedi oko

svake pojedinačne jajne ćelije

 U tu smjesu dodaje se voda koja utiče na pokretljivost (aktivnost)
spermatozoida

 Postoji i aktivirajuća oplodna tečnost, ali se na većini naših
ribogojilišta koristi samo voda


168
 Ioplođeve jajne ćelije (ikra) kra se zatim ostavi da miruje, petnaestak
minuta

 Nakon toga slijedi ispiranje ikre od preostale spermalne tečnosti i
drugih nečistoća

 Kod dužičaste pastrmke nema problema sa ljepljivosti ikre pa se ona
i ne tretira nikakvim sredstvima u ove svrhe

Ispiranje ikre

 Odmah nakon oplodnje dolazi do bubrenje i uvećavanje zapremine

jajnih ćelija

 Ukolčiko ikra nije u normalnoim stanju, grudvičava je ili
zakrvavljena ili blijedičasta, odstranjuje se, a matice koje daju takvu
ikru isključuju se iz mrijesta

 Proces oplodnje se dešava na taj način što spermalna tečnost
"obavija" pojedinačne jajne ćelije, a samo jedan spermatozoid
169
 prodre u unutrašnjost jajne ćelije i oplodi je i to je oplodnja u
vanjskoj, vodenoj sredini

 Spajanjem jedra spermatozoida i jajne ćelije ponovo se uspostavlja
diploidan broj hromozoma čime jei proces oplodnje završen

 Poslije završenog mrijesta polno zrele jedinke (matice) se vraćaju u
matične bazene

 Predhodno, matice se stavljaju u protočne bazene radi
odstranjivanja anestetičkog sredstva

 Poslije se kupaju (dezinfekuju) u rastvoru malahnitnog zelenila

 Ovo sredstvo se koristi protiv parazita, gljivičnih i bakterijskih
infekcija i kod odraslije ribe ali i kod tretiranja jajnih ćelija

 Tek nakon ova dva postupka matice se definitivno vraćaju u matične
bazene gdje su bile i prije mrijesta

 Dobro je ako se oplođene jajne ćelije, u fazi bubrenja okupaju u
nekom antibakterijskom sredstvu, a to je često eritromicin sulfat

 Radi sprečavanja virusnih oboljenja ikra se može kupati u nekon
antivirusnom rastvoru

 To sredstvo može biti jodogal i upotrebljava se prema uputstvu
proizvođača, a često je to 50 mg na 1 l vode, 5 min.

170

 Smjesa ikre se ponovo mješa i tek poslije ovih kupki i ponovnog
mješanja ikra je spremna za prebacivanje u inkubacione aparate,
gdje se odvija prva daza embrionalnog razvića.

 Nakon 48 sati od oplodnje ikra je vrlo osjetljiva, posebno na
treskanje i nije požečjna nikakva manipulacija ikrom

Inkubacija oplođenih jajnih ćelija (ikre)

 Oplođene jajne ćelije, predhodno dezinfikovane stavljaju se u

inkubacione aparate, a to su najčešće Cuger inkubacioni aparati koji
se koriste za inkubacioni period razvoja relativno manje količine ikre

 To je rani embrionalni razvoj oplođene ikre

 zapremina Zuger aparata je oko desetak litara (može biti i nešto više)
i u njih stane oko 50.000 kom. oplođenih jajnih ćelija

 Vejsovi inkubacioni aparati su veći , do 100 litara i u njih može da
stane i do 500.000 komada ikre

 Iako postoje razni oblici Cuger inkubacionih aparata zajedničko im
je da sa donje strane imaju dotok svježe vode koja podiže ikru koja
se inkubira i oplakuje je i sprečava njeno gomilanje


171
 Zuger aparati

 U Cuger aparatima se ikra inkubira, odnosno inicijalno razvija

embrion do pojave tamnih mrlja na jajnim ćelijama a to su oči, a
zatim se najčešće prenosi na ležnice u mrestilišnom objektu gdje se
završava embrionalno razviće

Tamne mrlje na jajnim ćelijama koje se inkubiraju (oči)

172
 Kod staklenih inkubacionih aparata (Zuger i Vejsovi inkubacioni
aparati) neophodna je cijev koja prolazi sredinom aparata i služi za
odvod mjehurića vazduha koji u inkubator dospjeva sa vodom

 Voda u inkubacioni aparat dolazi sa donje strane, obično preko
postavljene mrežice i postavljena ikra ne propada u dovodnu cijev, a
količina vode koja dolazi u inkubator mora biti takva da ne pomjera
ikru

 Vazduh je štetan za ikru koja se inkubira jer se može zalijepiti za
ikru i podići je sa sobomn

 Prije prihvata ikre inkubacioni aparati, takođe se dezinfikuju

 Dezinfekcija je često sa sredstvom koje se naziva omnisan i to je
dezinficijens koji djeluje na bakterije, gljivice, alge i sl.

 Inkubacioni (najčepće Cuger aparati) se napune vodom (3/4) i u njih

se lagano položi oplođena ikra

 U inkubacione aparate usmjeri se dotok svježe vode sa donje strane i
to je kod Cuger aparata oko 3-4 l/min.

 Ikra se u inkubacionim aparatima ne smije pomjerati

 Nakon što je ikra stavljena u inkubator, ikubatori se poklope, a i
inkubacija se dešava u mračnom prostoru

173
 Inkubacija oplođenih jajnih ćelija u inkubacionim aparatima traje
do faze početka organogeneze kada se na jajnim ćelijama jasno
uočavaju tamne mrlje koje predtavljaju začetak očiju

 Nakon pojave očiju na jajnim ćelijama ikra iz inkubacionih aparata

prebacuje se na ležnic mrestilišnih bazena

 Ponekad se cijeli tok embrionalnog razvića dužičaste pastrmke koji
traje tridesetak dana (kod šarana je to 4-5 dana) može realizovati u
mrestilištu, na ležnicama mrestilišnih bazena

Stavljanje oplođene ikre na ležnice

 Ukoliko je embrionalno razviće na ležnicama mrestilišnih bazena

ikra treba da je raspoređena u jednom sloju i to tako da je nivo vode
iznad ikre oko 5 cm

 Dno ležnica je perforirano, tako da nakon izvale larve ribica mogu
propasti u vodu ispod ležnice

174
 Svježa voda također treba stalno da oplakuje ikru i količina svježe
vode koja se upušta u mrestilišni bazen mora biti u količini koja ne
pomjera oplođene ćelije koje se inkubiraju

 Količina svježe vode, koja dotiče u mrestilišni bazen obično iznosi 10-
20 l/min, a zavisi od kapaciteta ležnica i dimenzija mrestilišnog
bazena

Mrestilišni bazena sa ležnicama i raspoređenom ikrom

 Količina nasada (broj jajnih ćelija) na ležnicama iznosi 30.000-50.000

komada po 1 m kvadratni ležnice i zavisi od niza ekoloških faktora,
posebno temperature vode i O2 u vodi

 iz mase jajnih ćelija koje se inkubiraju mogu se odstraniti uginule
jajne ćelije i druge nečistoće

 Desetak dana nakon oplodnje ikra je osjetljivija na pomjeranje i
potrese

175
 Prilikom inkubacije ikre, u trenutku kad se pojave tamne mrlje na
jajnim ćelijama (oči) ikra se može da se transportuje jer je u to
vrijeme manje osjetljiva na pomjeranje

 Ikra se, radi odstranjivanja uginule od žive kupa u rastvoru
kuhinjske soli (1:9 sa vodom) jer tada uginula ikra pliva po površini,
pa se lako može odstraniti

 Ta uginuča ikra postepeno gubi prvobitnu narandžastu boju i
postaje blijedo mliječna i tako se lako se može uočiti i odstraniti

 Gljivice (saprolegična oboljenja) javljaju se na uginuloj ikri ali mogu
preći i na živu ikru

 Kao preventivno antisaprolegično sredstvo koristi se rastvor
malahnitnog zelenila i koristi se također prema uputstvu proizvođala

 Malahnitno zelenilo se piroko koristi u akvakulturi kao
antiparazitsko sredstvo protiv gljivočnih i bakterijskih infekcija i
ikre, ali i odraslijih jedinki

 Ova kupka se koristi odmah nakon oplodnje i svaki treći dan do
izvale

 U svrhu sprečavanja saprolegičnih oboljenja ikre može se koristiti i
blagi rastvor formaldehiduma


176
 Uništavanje bakterija, posebno opasne bakterije Brucella
salminicidae vrši se poslije pojave očiju (tamnih mrlja na jajnim
ćelijama)

 Koristi se rastvor sulfomethiolata (rastvor 1:5.000, 10 minuta)

 Dužina kompletne inkubacije (inkubacioni aparat, ležnice) traje
tridesetak dana, pri temperaturi vode 8-10 stepeni celzijusovih

 Na dužinu inkubacije utiče niz ekoloških faktora, među kojima
temperatura vode, intenzitet svjetla, kvalitet matica itd.

 Nakon što se na ležnicama desi izvala, larve propadaju kroz dno
ležnica (dno je kao sito) i dospjevaju na dno mrestilišnih bazena

 Larve leže na boku i još uvijek kao hranu koriste ostatke žumančaste
kese iz jajne ćelije

 Larve propadaju na dno bazena i tu borave dok ne proplivaju,
odnosno dok se ne napuni hidrostatički organi (riblji mjehur)

 Žumančasta kesa larvenih oblika je već gotovo potrošena i to je
moment kada treba početi sa dodatnim prehranjivanjem

 Nakon 10-15 dana od izvale tzv. Predlarvi preobražaj u definitivnu
larvu je završen,a time je završen embrionalni razvoj


177
 preobražajem larvenih oblika (metamorfoza) razvijaju se u odrasle
(adultne) jedinke

Larveni oblik dužpčaste pastrmke

Brojanje jajnih ćelija

 Za brojanje jajnih ćelija postoji više metoda, ači se najčešće

primjenjuje gravimetrijska metoda brojanja jajnih ćelija i brojanje
pomoću

 Gravimetrijska metoda odnosi se na procjenu mase ikre i ovo je
tačna metoda koja se najčešće primjenjuje

 Težinski se izvaže količina do 1.000 kom. jajnih ćelija, a zatim se
preračuna na cijelu masu ikre

 Branstenov brojač ima oblik plastične lopatice sa ležištima za jajne
ćelije


178
 Ta ležišta se napune jajnim ćelijama, a izbad se odstrane suvišne
jajne ćelije i to se radi sve dok se ne izbroji kompletna masa ikre

Proizvodnja mlađi dužičaste pastrmke

 Poslije embriobalne faze života nastupa postembrionalni dio života

gužičaste pastrmke, a početak predstavlja period života
predkonzumne ribe – mlađi dužičaste pastrmke

 Proizvodnja mlađi dužičaste pastrmke zavisi od niza ekoloških
faktora u kojima je locirano ribogojilište i u zavisnosti od uticaja tih
faktora proizvodnja se odvija u 4 faze:

 gajenje mlađi do 30 dana starosti, gajenje mlađi do 3 mjeseca
starosti, gajenje mlađi do 9 mjeseci starosti, gajenje mlađi do 12
mjeseci starosti

 Gajenje mlađi do 30 dana starosti odvija se u natkrivenim
mrestilišnim bazenima, a sve ostale faze proizvodnje mlađi dužičaste
pastrmke odvijaju u nenatkrivenim, vanjskim bazenima
salmonidnog ribogojilišta

 Početak proizvodnje mlađi počinje od trenutka kada kroz periferno
dno ležnica propadaju, iz jajnih ćelija larveni oblici dužičaste
pastrmke


179
 Larve nakon propadanja u vodu kroz perforirano dno ležnica leže na
bokovima na dnu mrestilišnih bazena

 Još uvijek, kao hranu uzimaju preostali dio hranljivog sadržaja

 U tom trenutku larveni oblici su vrlo osjetljivi i ne smiju se
prebacivati u druge objekte ili na druga mjesta

 Kada larve potroše žumančasti sadržaj i proplivaju, odnosno napune
riblji mjehur vazduhom. počinju da se privikavaju na uzimanje
dodatne hrane

 Kao vještačka dodatna hrana larvama se daje sitnija granulirana
hrana sa velikim postotkom proteina i ona je obogaćena sa
mineralima i vitaminima

 Takva hrana se vrlo često daje, obično svakih petnaestak minuta

 Krupnija (peletirana riblja hrana daje se konzumnoj i matičnoj ribi

Granulirana (sitnija) i peletirana (krupnija) riblja hrana

180
  Količina hrane daje se u skladu sa ukupnom i induvidualnom masom
ribe, kao i na temperaturom vode

 To je najčešće oko 1% od ukupne mase ribe, pri temperaturi vode 8-
10 stepeni celzijusovih

Količina dnevnog obroka za mlađ i odrasliju dužičastu pastrmku

(preporučene vrijednosti)

Hrana na dan
Masa Broj
Dužina Hrana na U % tjeles Hrane na U % tjelesne Hrane na U % tjelesne
ribe u dnevnih
ribe u
cm ribe u gr. ne te`ine ribe u gr `e`ine ribe u gr. te`ine
g hranjenja
6°C 11°C 16°C

2,0 0,11 10 0,0036 3,20 0,011 10,0 0,0173 16,0

3,0 0,32 8 0,0070 2,20 0,022 6,8 0,0345 10,0

4,0 0,75 6 0,0126 1,60 0,038 5,1 0,0602 8,1

5,0 1,43 4 0,0198 1,30 0,060 4,1 0,0943 6,5

6,0 2,55 4 0,0285 1,10 0,087 3,4 0,1370 5,3

7,0 4,02 3 0,0395 0,92 0,120 3,0 0,1890 4,7

9,0 8,50 3 0,0680 0,72 0,195 2,3 0,3080 3,6

10,0 11,70 3 0,0780 0,65 0,237 2,0 0,3740 3,2

12,5 23,00 2 0,1220 0,52 0,368 1,6 0,5802 2,5

15,0 39,70 2 0,1870 0,42 0,539 1,4 0,8680 2,2

17,5 63,50 2 0,2360 0,37 0,730 1,2 1 ,2060 1,9

20,0 94,50 1 0,3170 0,32 0,945 1,0 1 ,5120 1,6

22,5 132,0 1 0,4050 0,30 1,220 0,9 1 ,8480 1,4

25,0 182,0 1 0,4950 0,26 1,490 0,8 2,3660 1,3

181
 Privikavanje na dodatnu hranu mladunaca dužičaste pastrmke mora
da bude uporan proces

 Radi boljih uslova proizvodnje mlađi potrebno je održavati higijenu
u mrestilišnim bazenima i ležnicama i odstranjivati nečistoće i
nepojedenu hranu

 Nepojedena hrana pada na dno bazena, počinje se raspadati, a time
se narušava kvalitet vode i javlja deficit O2

 Čišćenje bazena vrši se svakodnevo jedan ili više puta, a
odstranjivanje nečistoće često se vrši posebnim gumenim usisnim
crijevom, ali se vodi računa da se ne usisaju mlade jedinke

 U mrestilišnim bazenima primjenjuju se i dezinfekcione mjere, kao i
dezinkekcione mjere (kupke) koje se primjenjuju prvo na larvama, a
kasnije i na mladuncima

 Prva kupka (pet dana nakon izvale) je dezinfekcija predlarvi u 2,5 %
rastvoru kuhinjske soli i ta kupka traje 10 - 15 minuta

 Kupka se provode na taj način što se prekine dovod svježe vode, a
uspostavi se protok vode sa dezinficijensom, a nakon toga se ponovo
uspostavi dotok svježe vode

 Pet dana nakon resorpcije žumančaste kese na isti način provodi se
druga kupka sa 35% rastvorom formaldehiduma koji je rastvoren u
vodi (1:4.000)

182

 Ovaj postupak traje 15 minuta i provodi se isto kao i predhodna
kupka

 Kupke služe i za dezinfekciju ležnice i utiču na sprečavanje pojave
bakterija i virusa u vodi

 Mortalitet (uginuće larvi) tokom prvih 30 dana gajenja je visoko
(iznad 50%), a mnogo je veći ako se ne provode dezinfekcione mjere.

Uzgoj tromjesečne mlađi dužičaste pastrmke

 Nakon završetka faze proizvodnje u mrestilištu do tridesetak dana

starosti uzgoj odraslije mlađi dužiičaste pastrmke se nastavlja u
vanjskim nenadkrivenim bazenima ribogojilišta (rastilišta –
mlčadičnjaci)

 To je prvo uzgoj ovog mlađi stare do 3 mjeseca, a kasnije i uzgoj
odraslije mlađi

 Nakon provedenih mjesec dana u mrestilišnim bazenima,
žumančasta kesa kod mladunaca je pojedena, potrošena (80-90%
slučajeva), a mladunci su se privikli na uzimanje dodatne hrane

 U tim mladičmkacima treba regulisati umjereni dotok svježe vode
jer su mladunci još uvijek nejaki da se odupru jakom strujanju vode
i mogu da se zalijepe za rešetku preko koje ističe voda

183
 Preporučuje se da ti mladičnjaci imaju dimenzije takve da su 5- 7
metara dugi, 1 m široki, a da je dubina vode u njima 60-80 cm

 Poletna gustina nasada populacije predhodno uzgojene mlađi kreće
se od 10 - 30 000 komada po 1m2 bazena, a pri kraju uzgoja (pri
kraju trećeg mjeseca) nakon rasta jedinki i razrjeđivanja populacije
u ovim bazenima je oko 5.000 kom/m2

 Jedna od proizvodnih mjera takve mlađi je sortiranje čime se postiže
ujednačena veličina jedinki

 Prvo sortiranje i razrjeđivanje obavlja se 20 dana od nasađivanja

 Jedan od ciljeva sortiranja jeste da se ravnomjerno uzima dodatna
hrane jer krupnija mlađ lakše dođe do hrane i da se odvoje krupnije
od sitnijih jedinki radi mogućeg kanibalizma

Sortir aparat

184
 Hranjenje mlađi dužičaste pastrmke obavlja se dodatnom –
vještalkom granuliranom hranom (sitnije čestice riblje hrane) u
skladu sa individualnom masom ribe i temperaturom vode

 Procenat bjelančevina u dodatnoj hrani je visok i opada sa porastom
jedinki

 Postotak bjelančevina za mlađ je i do 60%, a za konzumnu ribu je
taj procenat manji, oko 30%

 Kao mokra hrana mlađi ovog uzrasta može se davati slezina
žumance, sir i sl.)

 Kao dodatna hrana mlađi se mogu dati i klaonički otpadci, a mogu
se dati i isjeckani komadi ribljeg mesa, jer su odličan izvor
neophodne animalne bjelančevine (mokra hrana)

 Granulirana hrana za mlađ ne tone, jer kad hrana dospije na dno
bazena ostaje neiskorišćena

 Bez obzira n asastav riblje hrane ona mora da zadovolji osnovne
kriterijume (6):

1. hrana nakon što se baci u uzgojni bazen ne smije da padne na dno,

2. količina hrane mora da bude u skladu sa individualnom dužinom i
masom jedinke, kao i sa ukupnom masom ribe u uzgojnom bazenu a
u skladu sa temperaturom vode,
3. hrana mora biti bogata životinjskim proteinima što boljeg kvaliteta,

185
4. dodatna riblja hrana ne smije biti prašinasta,
5. dnevni obrok za mladunce treba rasporediti i davati više puta –
porcije (15-20 porcija dnevnog obroka)
6. Radi zdravstvene zaštite mlađi, u dodatnu riblju hrnu stavljaju se
antibakterijska sredstva (efloran ili sličan preparat)

 U hranivo se, nakon 25 dana dodaje efloran u količini od 375 g/1 kg

hrane

 Za dezinfekciju mlađi dužičaste pastrmke ovog uzrasta
upotrebljavaju se kupke

 U tu svrhu može se upotrijebiti sredstvo pod nazivom omnisan, koje
sprečava pojavu bakterija u vodi

 Omnisan® - V 5 % je kationski dezinficijens koji djeluje na bakterije,
gljivice, alge i na pojedine viruse

 Djeluje na uzročnike pojedinih bolesti riba, npr. furunkulozu,
bakterijske bolesti škrga i dr.

 Mlađse svakih petnaestak dana može tretirati sa blagim rastvorom
formaldehiduma

 Za proizvodnju mlađi dužičaste pastrmke potrebno je obezbjediti
visoke higijenske uslove i uzgojni bazen sa mlađi se redovno treba
čisti


186
 Paralelno sa ovim potrebno je vršiti kontrolu kvaliteta vode i to
njenog fizičko- hemijskog sastava koji mora biti u skladu sa
potrebnim kvalitetom vode za uzgoj pastrmske mlađi.

 U cilju ustanovljenja prirasta vrše se kontrolni ribolovi, svakih 15 do
30 dana i tom prilikom se izlovi oko 200 kom. mlađi

 Prekontroliše se njihova masa i uzimaju se podaci o masi i dužinama
jedinki i upoređuju se sa rezultatima predhodne kontrole

 Tako se mogu dobiti podaci o prirastu individualne i ukupne mase i
dužine tijela mlađi

 Ovom prilikom može se kontrolisati i njihovo zdravstveo stanje

 Mortalitet mlađi ovog uzrasta iznosi 25-30 % u odnosu na broj
jedinki u poćetnom periodu nasada

Gajenje mlađi dužičaste pastrmke starosti 3-9 mjeseci

 Sitnija mlađ dužičaste pastrmke (dužičasta pastrmka tromjesečnog

uzrasta) već prelazi u fazu uzgoja do starije dobi (3-9 mjeseci
starosti)

 Mlađ se već nalazi u vanjskim, nenadkrivenim mladičnim bazenima
salmonidnog ribogojilišta

187

 Početna gustina nasada populacije tromjesečne mlađi u bazenima za
uzgoj odraslije mlađi iznosi 1.500-3.000 kom./m kvadratnom bazena
(mladičnjak)

 Brzina rasta odraslije mlađi, kao i u predhodnim slučajevima zavisi
od ekoloških faktora kao i od kvaliteta dodatne hrane

 Dodatna hrana se takođe daje u skladu sa individualnom i ukupnom
masom, uzrastom (dužinom jedinki) i temperaturom vode i mora da
zadovolji osnovne uslove kao i dodatna hrana za mlađ manjeg
uzrasta

 Tokom uzgoja odraslije mlađi provodi se sortiranje (svakih 15-20
dana), kao i kontrolni ribolovi (identično kao i kod provođenja
kontrolnih ribolova za sitniju mlađ)

 Izlovljena mlađ može da se anestezira, radi lakšeg uzimanja podatak
ao dužinama i masi

 Na osnovu tih podataka konstatuje se prirast i propisuju se norme
hranjenja do naredne kontrole

 Smrtnost, u ovoj fazi je relativno visoka iznosi i od 20 do 50%,
posebno ako nisu provedene dezinfekciono-sanitarne mjere

 U slučaju da su te mjere provedene mortakutet je oko 25-30 % u
odnosu na broj jedinki u uzgojnom bazenu

188

 mlađ u devetomjesečnom periodu uzgoja naraste 8-12 cm (prosječno
10 cm).

Gajenje mlađi dužičaste pastrmke do 12 mjeseci starosti

 Ćetvrta faza uzgoja mlađi je gajenje mlađi dužičaste pastrmke do 12

mjeseci starosti

 Prije nego što se nasele bazeni za prihvat devetomjesečne mlađi oni
se očiste i dezinfikuju

 Devetomjesečna mlađ se klasira (obično su to 2-3 klase) na sortir
aparatu

 Mlađ ispod 10 cm ostaje i dalje u predhodnim bazenima, dok ne
dostigne 10 cm (mčadičnjaci)

 Primjerci duži od 10 cm uvrštavaju se u dalji proizvodni ciklus,
gajenja konzumne dužičaste pastrmke

 Gustina nasada u mladilmčacima za uzgoj ove odraslije mlađi iznosi
1.00-1.500 jedinki, po 1m kvadratnpm


189
 Ishrana odraslije mlađi provodi se dodatnom, peletiranom ribljom
hranom (krupnija hrana), a u skladu sa veličinom jedinki, masom tih
jedinki i temperaturom vode

 Gubici (smrtnost, mortalitet) ove mlađi, ukoliko se provedu sve
potrebne mjere ne prelazi 5 %, u odnosu na broj jedinki u uzgojnom
bazenu

Hranjenje ručnim rasipanjem po uzgojnom bazenu

Gajenje konzumne dužičaste pastrmke

 Gajenje konzumne dužičaste pastrmke (individualno iznad 220 g)

provodi se daljim uzgojem odraslije mlađi predkonzumnog uzrasta u
predtovilipnim i tovilišnim uzgojnim bazenima ribogojilišta

 Prema intezitetu proizvodnje salmonidna ribogojilišta se djele u 4
tipa:

190
 1. Ribogojilišta slabog produktiviteta
(godišnja proizvodnja u njima do 100.000 kg /ha )

2. Salmonidna ribogojilišta srednjeg produktivitet

(godišnja proizvodnja u njima 100.000 - 200.000 kg /ha)

3. Salmonidna ribogojilišta dobrog produktiviteta

(godišnja proizvodnja 200.000 - 300.000 kg /ha)

4. Salmonidna ribogojilišta odličnog produktiviteta

(godišnja proizvodnja u njima preko 300.000 kg/ha)

 Produktivnost ribogojilišta zavisi od niza abiotskih faktora


 Značajaniji su protok sveže vode i njen kvalitet, kao i kvalitet
dodatne hrane, zdravstveno stanje jedinki u uzgoju itd

 Protok treba da bude intezivan, više od 50 izmjena svježe vode na
cijelom ribogojilištu

 Gubici (mortalitet) konzumne pastrmke u uzgoju nije veći od 2% u
odnosu na broj jedinki koje se gaje

 Kvalitetna dodatna hrana obezbjeđuje konverzacijski koeficient oko
vrijednosti 1.

 Nasad odraslije mlađi u tovilišne bazene iznosi 100-500 jedinki po 1
m kubni vode


191
 U našim uslovima od oko 1.000 komada oplođene ikre u krajnjoj fazi
proizvodnje ribe dobije se oko 500 primjeraka konzumne pastrmke

 Pri uzgoju konzumne dužičaste pastrmke primjenjuju se iste metode
kao u proizvodnji mlađi, kao npr. dezinfekcija ribe (kupke) , pregled
fizičko hemijskog sastava vode, sortiranje ribe, lišćenje uzgojnog
baze, pravilno hramkemke itd.

Smrtnost dužičaste pastrmke tokom uzgoja

Period uzgoja Smrtnost (mortalitet) u %

Ikra u vrijeme inkubacije 5-10 %
(5-20 dana)
Larve u periodu izvale 8-10 %
Larve od izvale do 2 cm dužine 20-25 %
Mlađ (do 3 mjeseca) 25-30 %
Mlađ (do 12 mjeseci) 5-7 %
Pastrmka u tovu Do 2%
(18 mjeseci starosti)

Neklasični načini uzgoja ribe

 Različiti uzgojni sistemi za ribu baziraju se na ekološkim

karakteristikama mikrolokacije slatkovodnog ribogojilišta i
karakteristikama vrsta riba koje se uzgajaju

 Najviše ribe proizvede se u klasična toplovodnim ribnjacima i
hladnovodnima ribogojilišta


192
 Pored klasičnih uzgajališta ribe, riba se proizvodi i na neklasičan
način

 Prema nivou ulaganja u uzgajališta ribe i stepenu iskorišćavanja ribe
tokom uzgojnog procesa razlikuju se ekstenzivni, poluintenzivni i
intenzivni način proizvodnje ribe, bez obzira ba tip uzgajališta

 S obzirom na obskrbu sa vodom u kojoj se gaji riba postoji podijela
uzgojnih sistema na statički ili lentički sistem i protočni ili lotički
sistem

 U odnosu na protok vode razlikuju se:

1. sistem jednostrukog iskorištavanja protoka,
2. sistem višestrukog iskorištavanja protoka,
3. poluzatvoreni sistem protoka i
4. zatvoreni (recirkulacijski) sistem protoka

 Jednostruko iskorištavanja protoka podrazumjeva da nakon

jednokratnog iskorištavanja vode u uzgojnom bazenu za ribu ta
voda izlazi van uzgajališta

 Ovakav način cirkulacije vode najčešće se primjenjuje u uzgoju ribe
u klasaičnim uzgajalištima

 Višestruko iskorištavanje protoka vode podrazumjeva da se voda
koja cirkuliše više puta iskorištava i iskorišćava se u više uzgojnih
jedinica


193
 Ovakav protok vode može da bude korišten prilikom uzgoja ribe, ali
je manje koristiv u udnosu na jednostruki protok vode

 Poluzatvoreni sistem protoka vode podrazumjeva da se jedan dio
vode prečišćava i ponovo primjenjuje u uzgoju, dok se drugom dijelu
protoka dodaje svježa voda

 Zatvoreni protok podrazumjeva da se uvjek ista količina vode
konstantno prečišćava i ponovo upotrebljava (recirkulirajuća voda)

Uzgoj ribe u recirkulacijskim sistemima

 Za recirkulirajući sistem upotrebljava naziv i Sistem ponovnog

iskorištavanja vode ili Rekondicijski način

 Ovakav način uzgoja se sve više primjnjuje jer se postižu odlični
proizvodni rezultati uzgoja ribe

 Generalno se može reći da je ovaj sistem proizvodnje ribe
najznačajniji u zemljama koje imaju problem oskudice vode jer se
produkcija ribe odvija u uslovima male količine vode

 U svim racirkulacijskim bazenima za uzgoj ribe primjenjuje se ista
količina vode koja kruži sistemom za proizvodnju, a ta mala količina
vode se stalno prečišćava

194
 Protok prečišćene vode, kroz sistem obezbjeđen je radom pumpi
koje prečišćenu vodu stalno pumpaju kroz sistem

 U recirkulacijske sisteme dodaje se manja količina svježe vode,
obično oko 10-15% u odnosu na ukupnu količinu vode u sistemu

 Ovakav uzgoj ribe zahtjeva stalni stručni nadzora nad kvaltetom te
vode, posebno u pogledu prisustva 02 u vodi

 Ostali parmetri treba da budu u granicama kvaliteta vode potrebne
za uzgoj određene vrste ribe

 Prosječni rezultati uzgoja u recirkulacijskim bazenim su oko 100
kg/M2 za pastrmske vrste riba, a poprosječno oko 25 kg/M 2 za
šarana, što je skoro duplo više u odnosu na prinose po m2 klasičnih
ribnjaka

Recirkulacijski sistem uzgoja ribe

195
 U silosima za uzgoj ribe upotrebljavaju se objekti, odnosno uzgojni
bazeni smješteni vertikalno

 I silosi se mogu nazvati recirkulacijskim sistemima, samo su
vertikalno postavljeni i u silosima se isključivo uzgajaju pastrmske
vrste riba

 Bazeni za ovakav uzgoj su okruglastog ili okruglasto-izduženog
oblika ili su više ili manje cilindričnog oblika i izgrađeni od različitog
materijala

 Po obliku i veličini prikladni su i za vanjski i unutrašnji smještaj u

zatvorene zgrade i druge zatvorene prostore


 Kao i kod horizontalnih recirkulacijskih sistema i kod silosa za uzgoj
ribe osnovno je kontrolisati kvalitet vode u silosu i održavati je u
granicama potrebnim za uzgoj određene vrste ribe

 Nivo vode u uzgojnim bazenima silosa održava se pumpnim
sistemom

 Dotok vode u silose, uglavnom je smješten pri dnu uzgojnih bazena, a
odvod vode je pri vršnom dijelu

 U tehnologiji proizvodnje ribe u silosima važna je aeracija, odnosno
dobro snadbjevanje kiseonikom


196
 Uvođenje kiseonika u silose vrši se na nekoliko nivoa

 Ootpadci i zagađena voda, iz nekoliko silosa skupljaju se zajednički
odvodni sistem kanala, protiču kroz taložnik i biofiltere i kao
pročišćena voda vraća se u silos

Silosi u kojima se uzgaja riba

Kavezni sistem uzgoja

Baterija kaveza za uzgoj dužičaste pastrmke u HA Bočac

197
 Proizvodnja ribe u kavezima je visoko intenzivna proizvodnja, a
paralela se može povući sa tovom stoke u modernim štalama.

 U ovom sistemu se na malom prostoru uz relativno mala ulaganja
postižu visoki prinosi.

 Riba u kavezima se hrani peletiranom kompletnom smjesom koja
odgovara vrsti i kategoriji uzgajane ribe, a budući da ima mali
prostor za kretanje gubi znatno manje energije nego pri klasičnom
uzgoju u ribnjacima.

 Odabir vrsta koje će se uzgajati u kaveznom sistemu uslovljen je
karakteristikama vodenog sistema, prije svega kvaliteta vode.

 Kavezi se mogu postaviti u stajaćim i sporotekućim vodama, ali vode
koje su odgovarajućeg kvaliteta

 Dubina vode mora biti dovoljna, odnosno da ispod kaveza ostane bar
tolika dubina kolika je dubina kaveza.

 Kavezi se mogu postaviti u sporim dubokim ravničarskim rijekama,
rukavcima rijeka, kanalima sa konstantnim protokom vode,
jezerima, barama (šljunkarama, ciglanama), akumulacijama i
slično.

 Postoji više tipova kaveza, od onih najjednostavnijih i
najprimitivnijih (fiksirani, sa drvenim stubovima zabodenim u dno),
pa do tipskih, koji se proizvode komercijalno.

198

 Najčešći su plutajući kavezi, koji su najpoznatiji i u našoj regiji.

Plutajući kavezi

 Postoje brojni modeli plutajućih kaveza, sa ili bez radne platforme, a

najčešće su to kavezi koji se sastoje od osnovne plutajuće
konstrukcije i za nju pričvršćene mreže (čvrste ili fleksibilne)

 Kavezi su različite zapremine, a uglavnom se u hidroakumalacijama
koriste četvorougaoni kavezi dimenzija 5 x 5 x 5 m (125 m3), sa
izdignutim stranicama iznad vode barem 0,5 m kako riba ne bi
iskakala.

Konstrukcije kaveza sa mrežama (5x5x5m)

199

 Obično se kavezi grade u vidu baterija u koje ide različit broj kaveza.

 Kod nas je čest slučaj da se prvo, eksperimentalno formira jedna
baterija sa 20 kaveza, a nakon toga se gradi industrijsko postrojenje
sa većim brojem baterija i pojedinačnih kaveza

Baterija kaveza

 Mlađ koja se tovi u kavezima mora biti zdrava, vitalna i dobre

kondicije.

 Po nabavci mlađi, vrši se mjerenje i brojenje jedinki, kako bi se
odredila prosječna masa, na osnovu čega se vrši nasađivanje u
kaveze.

 Prije nasađivaja se mlađ tretira preparatima protiv parazita i bolesti

 Kavezni sistem uzgoja ribe je oblik akvakulture u kome se najčešće
dotovljavaju predkonzumne jedinke, ali se u mrežama može držatii

200
 sitnija mlađ i polno zrele jedinke (matice) i tada je osnovni cilj ovog
oblika akvakultureje da se ishodišne mase ribe vcišestruko poveća

 Kaveznim gajenjem ribe mogu da se dopune klasični oblici
proizvodnje i da se na taj način povća ukupna proizvodnja

 Najćešća mjesta (lokacije) gdje se postavljaju kavezi jesu mjesta sa
dotokom svježe vode ili slčna hidrografska područja

 Proizvodni rezlutati produkcije ribe u kavezima su slični kao i kod
uzgoja ribe u klasičnim ribnjacima ili ribogojilištima ali se na ovaj
način za kreće vrjeme višestruko uveća masa predkonzumne ribe
koja se dotovljava

 Prilikom izbora lokacije za postavljanje kaveza potrebno je voditi
računa da to mjesto bude udaljeno od naselja

 Kavezi treba da su sklonjeni od uticaja vjetrova, jer vjetrovi mogu
polomiti konstrukcije kaveza

 kao primjer kaveznog sistema je proizvodnja predkonzumne
dužičaste pastrmke u kavezima pojedinačnih dimenzija 5 x 5 x 5 m

 u njih se stavlja 400 kg predkonzumne dužičaste pastrmke,
individualne mase 50-70 g

 Za period od oko tri mjeseca u tim kavezima dobije se oko 1.000 kg
konzumne dužičaste pastrmke

201

 Proizvodnja na ovaj način može se realizovati u 2 ili 3 turnusa
godišnje, što zavisi od temperature vode

 Sve proizvodne mjere iste su kao kod klasičnih salmonidnih
ribogojilišta.

Transport žive ribe i ikre

 Prilikom transporta žive ribe svih vtsta i uzeasta važno je da se u u

transportnim sredstvima stvore približno isti uslovi kao u
proizvodnim objektima gdje je ta riba ranije boravila

 Uslov za uspješan transport (preživljavanje ribe) jeste da se stavi
tačan omjer kavlitetne vode i mase ribe koja se transportuje

 Omjer mase ribe i svježe vode u tankovima u kojima se riba
transportuje je različit za različite vrste riba ali je različit i za
različite uzrasne kategorije iste vrste

 Transport se obavlja drumski (najčešće) ali može i željeznicom,
pomorskim i vazdušnim saobraćajom.

 Najmanje 24 sata prije transporta riba se ne smije hraniti, jer gladna
riba lakše podnosi transport i manja su uginuća ako ne jede


202
 Transportovati se mogu ilra larveni oblici, predkontumna i
konzumna riba, kao i polno zrele jedinke (matice)

 Prevoz ikre i larvi šarama obavlja se pažljivo u plastićnim kesama

 Larve se transportuju u plastičnim vrećama gdje je omjer vode
pribčižno jednak ili veći od mase larvi

 Najpovoljnije vrijeme transporta larvi šarana je kada obe pređu na
dodanu ishranu

 Mlađ šarana se transportuje u tankovima u kojima je omjer mase
predkonzumne ribe i vode 1:3-4.

 Transport odraslijeg šarana može da se realizuje sa manjim
omjerom mase ribe i vode (1:2-3).

 Najčešće se tramsportuje po 400 kg konzumnog šarana

 Transportocati se može u svježe istisnuta ikra iz polno zrelih ženki
šarana

 Transport larvi dužlčaste pastrmke realizuje se nakon što larve
potroše najmanje 75 % žumanca iz ćelije iz koje potiću, a to je često
kad imaju starost 7 nedjelja

 Transport se realizuje u plastičnim vrećama u koje se obično stavo
led radi hlađenja

203

 To su vreće večliine dvadesetak litara u kojima je ostatak prostpra
ispunjen kiseonikom

 Količina larvi koje se transportuju zavisu od niza okolnosti i
ptrporuloje se da se u jednoj takvoj vreći transportuje 15-30 hiljada
komada larvi uz očekivani gubitak tokom transporta od 3%

 Ukoliko se transportuje pastrmka prefkonzumne veličine količina
vode u tanku mora da bude višestruko veća od ukupne mase ribe

 Višestruki odnos mase i pretkonzumne jedinke obično je takav da je
da je 5-6 puta veća količina svježe vode od mase ribe u transpotinom
tanku

 Transport odraslije dužičaste pastrmke može se realizovati sa
manjim omjerom mase ribe i vode (1:3-4).

 Potočna pastrmka predkonzu,mog uzrasta i šredkonzumni šaran se
transportuje u živom stanju do riječnih područja gdje se vrši
revitalizacija ili poribljavanje

204
 Bazen za transport ribe

modeModerno opremljeno vozilo za transport ribe

205
 Prerada ribe

 Osnovni cilj prerade ribe jeste da se dugoročno očuva svježina i

kvalitet ribljeg mesa

 U okviru prerade ribe razlikuju se dvije osnovne metode prerade,
a to su fizičke i hemijske metode prerade

 Fizičke metode se odnose na zaleđivanje, smrzavanje i čuvanje
ribe na niskim temperaturama i sušenje na nižim i višim
temperaturama radi smanjenja količine vode

 Hemijske metode prerade ribe su soljenje, salamurenje, dimljenje
i toplinska obrada u zatvorenim posudama na visokoj temperaturi
(sterilizacija) uz dodatak začina i drugih sastojaka

 Trajne konzerve se odnose na prerađeno riblje meso
kombinacijom fizičkih i hemijskih metoda

 Tehnologija industrijske prerade ribe obuhvata slijedeće
postupke:

1. doprema i skladištenje žive ribe,

2. čišćenje, smrzavanje očišćene ribe,
3. konzerviranje ribe u hladnom ili toplom postupku
 Prerada može obuhvatiti i postupke prerade ikre (kavijar)

206
 Pravilnici i uputstva o proizvodnji ribe u RS

ƒ
 Pravilnik o načinu održavanja riječnih korita i vodnog zemljišta
(“Službeni glasnik RS”, br. 34/01, 22/06),

 Pravilnik o načinu i metodama određivanja stepena zagađenosti
otpadnih voda kao osnovice za utvrđivanje vodoprivredne naknade
(“Službeni glasnik RS”, br. 44/01),

 Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode
(“Službeni glasnik RS”, br. 44/01),

 Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u javnu kanalizaciju
(“Službeni glasnik RS”, br. 44/01),

 Pravilnik o uslovima koje moraju da ispunjavaju vodoprivredne
laboratorije kao pravna lica ili u okviru pravnih lica koje vrše
određenu vrstu ispitivanja kvaliteta površinskih, podzemnih i
otpadnih voda (“Službeni glasnik RS”, br. 44/01),

 Pravilnik o tretmanu i odvodnji otpadnih voda za područja gradova i
naselja gdje nema javne kanalizacije (“Službeni glasnik RS”, br.
68/01),

 Pravilnik o mjerama zaštite, načinu određivanja i održavanja zona i
pojaseva sanitarne zaštite, područja na kojima se nalaze izvorišta,

207
 kao i vodnih objekata i voda namijenjenih ljudskoj upotrebi
(“Službeni glasnik RS”, br. 7/03).

 Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće (“Službeni glasnik
RS”, br. 40/03),

 Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u vazduh iz postrojenja
za sagorijevanje (nominalne termalne snage manje, jednak ili veće od
50 MW) (“Službeni glasnik RS”, br. 39/05),

 Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u vazduh
(“Službeni glasnik RS”, br. 39/05),

 Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja (“Službeni glasnik
RS”, br. 39/05),

 Pravilnik o monitoringu kvaliteta vazduha (“Službeni glasnik RS”, br.
39/05, 90/06),

 Pravilnik o vrstama otpada i djelatnostima u oblastima upravljanja
otpadom za koje je potrebna dozvola („Službeni glasnik RS“, br.
39/05, 3/07),

 Pravilnik o kategorijama otpada, karakteristikama koje ga
svrstavaju u opasni otpad, djelatnostima povrata komponenti i
odlaganja otpada (“Službeni glasnik RS”, br. 39/05),


208
 Pravilnik o kategorijama otpada sa listam (“Službeni glasnik RS”, br.
39/05),

 Pravilnik o transportu opasnog otpada (“Službeni glasnik RS”, br.
86/05),

 Pravilnik o finansijskim garancijama kojima se može osigurati
prekogranično kretanje otpada („Službeni glasnik RS“, br. 86/05),ƒ

 Pravilnik o uslovima za prenos obaveza upravljanja otpadom sa
proizvođača i prodavača na odgovorno lice sistema za prikupljanje
otpada (“Službeni glasnik RS”, br. 118/05),

 Pravilnik o rokovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke
dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije
stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik
RS”, br. 24/06),

 Pravilnik o uslovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke
dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije
stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik
RS”, br. 24/06),

 Pravilnik o uslovima, načinu, mjestima i rokovima sistematskih
ispitivanja sadržaja radionuklida u životnoj sredini („Službeni glasnik
RS“, br. 77/06),


209
 Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i
zagađivača (“Službeni glasnik RS”, br.92/07),

 Pravilnik o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se
postižu standardi kvaliteta životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br.
22/08),

 Pravilnik o eko-oznakama i o načinu upravljanja eko-oznakama
(“Službeni glasnik RS”, br. 22/08), ƒ

 Pravilinik o uslovima za obavljanje djelatnosti pravnih lica iz oblasti
zaštite životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br. 36/08),

 Uputstvo o načinu, postupku i rokovima obračunavanja i plaćanja
opštih i posebnih vodoprivrednih naknada (“Službeni glasnik RS”, br.
19/98, 27/01),

 Uputstvo o sadržaju studije uticaja na životnu sredinu (“Službeni
glasnik RS”, br. 118/05).

210
Ribolov i ihtiofaunistička regionalnost ribolovnih voda

 Ribe koje egzistiraju u prirodnim uslovima nisu pod kontrolom

čovjeka i zovu se otvorene vode.

 Riblje vrste mogu da se izlove na prirodnim hidragrafskim
lokalitetima i to se radi sportskim ili privrednim ribolovom

 Osnovna podjela slatkovodnih ribolovnih voda je na visinske
(planinske) i nizijske i u zavisnosti od prirode njihovog postojanja,
dijele se na tekuće, stajaće vodene ekosisteme i vještački stvorena
hidrakumulaciona jezera

 U tekuće vode ubrajaju se: potoci, riječice, rijeke i velike rijeke, a
ribolovci “rijeke“ dijele na nizijske i planinske.

 Vrsta ribolova koja se posebno veže za planinske rijeke je
mušićarenje - fly fishing.

Mušićarenje - fly fishing

211
 Stajaće vode čine prirodna jezera, bare, riječna jezera, močvare, kao
i sva udubljenja nastala od površinskih kopova šljunka i pjeska, u
koje se akumulira voda

 Najpopularnija tehnika pecanja na ovim vodama je carp fishing –

šaranski ribolov, ali i varaličarski ribolov i ribolov na plovak.

Stajaća voda

Šaranski ribolov - carp fishing

 U vještački stvorene akumulacije, ubrajaju se one ribolovne vode

koje su nastale djelovanjem čoveka (antropogene hidroakumulacije)

212
 i to su vještačka (akumulaciona) jezera, šljunkare (iskopine pjeska),
kanali, is l.

Vještalka hidroakumulacija

 Riječni tok, nastaje od jednog ili više izvora, najčešće u planinskom

području i u ribolovnom smislu postoji jasna ihtiofaunistička
regionalnost na pojedinim dijelovima toka

 Ihtiofaunistička regionalnost postoji na rijekama svih slivnih

područja, ali će ihtiofaunistička regionalnost biti objašnjena na
primjeru rijeke Vrbas koja pripada dunavskom slivnom području

 Izvorišni dio toka, većim dijelom je bez ribljeg fonda ali, nešto niže
je područje potočne pastrmke (Salmo trutta m. fario) ili salmonidni
region.

 Salmonidni region, se dijeli na – planinski pastrmski region, koji

naseljava isključivo potočna pastrmka i rečni rak i – nizijski
pastrmski region, koji pored potočne pastrmke (Salmo trutta m.

213
 fario) naseljavaju lipljen (Thymallus thymallus) i mladica (Hucho
hucho).


 U drugom dijelu tog regiona, sreću se plotica, skobalj, mrena, klen
itd.

 Neki autori iz nizijskos salmonidnog podrulja izdvajaju lipljenski

region

Potočna pastrmka (Salmo trutta m. fario)

Lipljen (Thymallus thymallus)

Mladica (Hucho hucho)

214
 Riječni rak – Astacus astacus

 Nizvodno od salmonidnog regiona nalazi se nizijski ciprinidni

region.

 Razlikuje se od pastrmskog regiona prije svega po bogatstvu vode,
pad mu je manji, vegetacija bogatija, a broj ribljih vrsta je znatno
veći

 U gornjem dijelu ovog regiona, još uvjek se susreću salmonide vrste
riba, ali u manjem broju

 To je područje ciprinidnih vrsta riba gdje po brojnosti, ali i ihtiomasi
gdje dominiraju, klen (Squalus cephalus), , škobalj (Chondrostoma
nasus) i mrena (Barbus barbus)

 Mnogi ribolovci ciprinidni region dijele na gornji, srednji i donji
ciprinidni region

215
 Skobalj (Chondrostoma nasus)

Klen (Squalus cephalus)

Mrena (Barbus barbus)

 U nizijskim djelovima tokaa pojavljuje se šaran (Cyprinus carpio),

deverika (Abramis brama), som (Silirus glanis), štuka (Esox lucius),
smuđ (Stender lucioerka) i mnoge druge vrste nizijskih područja

216
 Šaran (Cyprinus carpio)

Deverika (Abramis brama)

Som (Silurus glanis)

217
 Štuka (Esox lucius)

Smuđ (Stizostedion-Stander lucioperca)

 Sportski ribolov može se vršiti na svim ribolovnih vodama u BiH, a

privredni ribolov ograničen je samo na tok rijeke Save na podrulju
BiH

218
 Zdravstvena zaštita riba

 Osnovni zadatak zdravstvene zaštite riba je preduzimanje higijensko

sanitarnih mjera da se bolest spriječi – preventiva

 Prilikom planiranja i gradnje objekata za gajenje riba počinju
preventivne mjere

 U osnovne mjere preventive za postizanje poželjnog zdravstvenog
stanja ribe ubrajaju se:

1. izbor dobrog matičnog fonda ribe (polno zrelih jedinki koje se

mrijeste),
2. smještaj i gajenje matičnog fonda, ali i ostalih uzrasnih kategorija
ribe treba da je u odvojenim proizvodnim uzgojnim objektima,
3. pravilan način gajenja i organizovano stručno-maučno praćenje
zdravlja i pojave bolesti riba
4. provođenje agrotehničkih mjera u toplovodnim ribnjacima,
5. redovno praćenje i održavanje u optimalnim granicama fizičko-
hemijskog sastava vode,
6. pažljivo manipulisanje ribom,
7. primjena propisa o zravstvenoj zaštiti riba uz veterinarsku kontrolu

 Dezinfekcija je osnovna mjera za sprečavanje bolesti riba, a cilj

dezinfekcije je smanjivanje i uništavanje bolesti, virusa, bakterija i
svih nametnika radi dobrih zdravstvenih uslova u gajenju riba.

219
  Dezinfekcija može biti: fizička (mehaničko čišćenje, isušivanje
objekata i djelovanjem visokim temperaturama) i hemijska
(djelovanje hemijskim preparatima), a najbolje je zajedničko
dezinfekciono djelovanje (fizička i hemijska dezinfekcija)

Bolesti riba u uzgojnom procesu

 Bolesti riba u uzgojnim procesima obuhvataju 4 najznačajnije grupe:

virusne, bakterijske, saprolegične bolesti i miksozomalne bolesti

 Postoje još bolesti ptouzrokovane raznim jednoćelijskim životinjama,
crvima (helmintoze), zglavkatima (artropodoze), bolesti
prouzrokovane poremećajima u sredini u kojoj ribe žive itd.

 Značajnije su:

Virusne bolesti - proljećna viremija šarana (PVŠ), boginje šarana ili

boginje šarana (Epitelioma papulozum cyprini), zarazna nekroza gušterače
pastrmke – ZNG (Necrosis infectiosa pancreatica salmonis), virusna
hemoragična septikemija – VHS (Septicaemia haemorhagica) itd.

Bakterijske bolesti - furunkuloza (Furunculosis), baterijski nefritis

(BN), Eritrodermatitis šarana - EŠ (Erythrodermatitis cyprini), bolest
columnaris, bakterijska bolest škrga itd.

Bolesti riba uzrokovane gljivicama

Bolesti riba uzrokovane miksozomama – vrtavičavost

220
 Značenje nekih pojmova u oblasti zdravstva riba

 Osnovni zadatak zdravstvene zaštite riba je preduzimanje higijensko

sanitarnih mjera da se bolest spriječi i to je preventiva

 Epiozootiloške mjere su mjere za biosigurnost koje podrazumjevaju
sprečavanje izloženosti uzročnicima bolesti, što ranije otkrivanje
uzročnika oboljenja, liječenje i edukaciju radnika u pogledu zaštite
zdravlja riba

 Zoonoze su bolesti ili infekcije koje se prenose sa životinja na čovjeka
i sa čovjeka na životinju

 Dijagnostika znači donošenje definitivnog zaključka strulnih lica o
prirodi bolesti na osnovu predhodno provedebih pretraga

 Akutno to je bolest koja se baglo manifestuje, a hronično je bolest
koja dugo traje

 Simptomi su znakovi po kojima se prepoznaje neka bolest

221
 Bolesti riba u uzgoju riba

1. Virusne bolesti

1.1. Proljećna viremija šarana (PVŠ)

Proljećna viremija šarana

 To je prelazna, zarazna virusna bolest, izazvana Rhabdo carapio

virusom, a može izazvati i veća ugibanja, posebno u zimskom i rano-
ljetnom aspektu tokom godine kada mortalitet toplovodnih riba
(šaran) može da bude i preko 50% brojnosti populacije koja je
oboljela

 Štete su najveće ako je bolest zahvatila dvogodišnju mlađ šarana

 Rhabdo carapio je virus vrlo otporan i u zdravu ribu, najčešće ulazi
preko škrga i pojava i intenzitet bolesti variraju od godine do godine

222

 Simptomi oboljele ribe jesu da se jedinke sakupljanje na svjež dotok
vode, uz površinu ili pri obali, a pored toga oboljela riba je troma i
mirna i tamnije boje, ima sluzavu kožu, oči ispupčene, stomak
naduven

 Škrge i koža mogu imati jače ili slabije krvarenje, svi organi su
natečeni, crijevo je prošireno i ispunjeno gnojnim sadržajem, slezena
je povećana i tamna

 Oboljenje se prenosi nasadnom ribom i izmetom bolesnih riba,
vodom, ribarskim alatom, opremom i vodom u kojoj je oboljela riba
prevožena

 Preventiva se sastoji od neophodne mjete isušivanje i zakrečavanje
proizvodnih površina šaranskih ribnjaka (2000 kg/ha kreča),
dezinfekciji alata i sredstava za transport riba i zabrana prevoza riba
iz zaraženih u nezaražene šaranske ribnjake

1.2. Boginje šarana (Epitelioma papulozum cyprini)

Boginje šarana (Epitelioma papulozum cyprini)

223
 Oboljele ribe, od ovog virusa imaju zadebljanje epitela na koži i
perajama koji izgledaju kao mliječno-bijele naslage, a oboljenje
izaziva virus iz grupe Herpes virusa

 Za razvoj bolesti, pored virusnog djelovanja potrebna je i genetička
predispozicija jedinki (ribe)

 Djelovanjem virusa izrasta nenormalno veliki broj ćelija epitela kože
kao pljosnate izrasline debljine više milimetara locirane prvo na
perajima, kasnije po tijelu i očima

 U isto vrijeme dolazi do omekšavanja kostiju i oboljele ribe imaju
mlitav rep pa se može saviti do glave

 Bolesne ribe imaju slabiji prirast, tako da ribe mogu izgubiti i do
30% na masi tijela, ali ugibanja od ove bolesti su rijetka

 Bolest se najčešće javlja kod dvogodišnjeg i trogodišnjeg šarana

 Oboljenje prenose kožni paraziti, među kojim riblja vaš

 Pojavu bolesti pomaže manjak vitamina u organizmu riba, genetska
predispozicija i manjak kalcijuma u vodi

 Oboljele ribe liječe se prihranjivanjem sa vitaminima A i D u hrani,
kalcijumom i fosforom kao i dodatkom mikro elemenata.


224
 Šaranski ribnjaci se kreče sa po 50 kg/ha hidratisanog kreča više
puta u roku od 3-4 dana se jačim protokom vode

Zarazna nekroza gušterake (ZNG) -

(Necrosis infectiosa pancreatica salmonis)

Zarazna nekroza gupterače (Necrosis infectiosa pancreatica salmonis)

Nekroza tkiva pankreasa Promjene na unutrašnjim organima

 Oboljenje se najčepšće manifestuje kod mlađih uzrasnih kategorija

pastrmke, u prvih dvadesetak dana nakon početka hranjenja

 Ugibanja od ove bolesti su najčešće beznačajna, ali mogu biti i vrlo
velika i preko 50% od ukupnog broja oboljelih riba

 Uzročnik oboljenja je virus sličan Reovirusima (virus ZNG), malo je
poznat i otporan i sposoban za zarazu u vodi više mjeseci

225
 Bolesna mlađ izlučuje velike količine virusa, putem izmeta, pa se
zaraza širi vodom, a zaražene ribe mogu biti kliconoše cijeli život

 Bolest izbija naglo i odmah izaziva vrlo mortalitet i prije ugibanja iz
anusa mlađi curi sluz

 Kod oboljele ribe može se vidjeti da jedinke imaju ispupčene oči,
proširenje stomačne duplje, krvarenje oko osnove peraja

 Pored toga oboljela mlađ leži na dnu bazena, ubrzano diše i vrti se
oko uzdužne ose tijela

 Smrtnost je najčešće od 10-30% brojnosti populacije, a ponekad i
znatno više, zavisno od uslova držanja i temperature vode, kao i
preventivnog djelovanja

 Bolest se najčešće javlja u proljeće, a preboljele ribe ostaju kliconoše
čitavog života

 Liječenje se ne isplati i ukoliko se oboljenje pojavi treba prekinuti sa
proizvodnjom mlađi i proizvoditi konzumnu ribu

226
 Virusna hemoragična septikemija pastrmke - VHS
(Septicaemia haemorhagica)

Virusna hemoragična septikemija pastrmke

(Septicaemia haemorhagica)

 Oboljenje se javlja kod pastrmskih vrsta riba i to u svim oblicima,

akutnom, hroničnom i nervnom obliku i to je zarazna bolest
prouzrokovana jednim tipom Egdved virusa

 Bolest se najčešće javlja u proljetnom period i bolesna riba je tamne
boje zadržava se uz stranice bazena i kod ispusta, mirna je i teže
održava ravnotežu, oči su ispupčene, škrge su blijede i ružičasto sive,
u očima i oko njih, te na škrgama, u ustima i na koži su tačkasta i
jača krvarenja

 Smrtnost je preko 50%, a bolest se često javlja nakon nedovoljnog
dotoka svježe vode, sortiranja ili prilikom transporta ribe, a
nastanku bolesti pogoduje i gust nasad uzgojne populacije I loši
higijenski uslovi smještaja


227
 Liječenje oboljenja se sastoji u provođenju higijenskih mera, čišćenje
bazena, smanjenje gustoće nasada i povećanje protoka vode i
primjeni svih mjera koje su upućene na zaštitu ribogojilišta u cilju
sprečavanja unošenja ovog virusa

2. Bakterijske bolesti

2,1, Furunkuloza (Furunculosis)

Furunkuloza (Furunculosis)

 To je bolest i pastrmskih, ali i nekih toplovodnih vrsta riba iako

znatno češće od ove bolesti oboljevaju pastrmske vrste

 Nastanku bolesti pogoduje povišenje temperature vode, a uzročnik
oboljenja je bakterija Aeromonas salmonicida koja ulazi u ribu
preko ozlijeđene kože i crijeva ili ako zdrava riba pojede bolesnu ili
tibu kliconošu

228
 Oboljenje se javlja u uslovima loše higijene, stresa riba i uopšte loše
manipulacije, i oboljela oboljela riba pojačano izbacuje izmet i iz
rana na koži

 Simptomi pojave bolesti bolesti se javljaju u mišićima u obliku
dubokih čireva i rana na koži

 Preventiva je održavanje higijenskih uslova i dezinfekcija ikre kao i
davanje lijekova u hrani

2.2. Bakterijska bolest bubrega, baterijski nefritis

(BBB ili BN)

Bakterijski nefritis

 Ovu bolest uzrokuje bakterija Renibacterium salmoniarum, a oboljela

riba ima uvećane ekskretorne organe – bubrege i deformacije na
njima, a pored toga kod oboljelih riba oči su ispupčene, škrge su
blijede i proširen stomak, po koži su sitni mjehurići i rane

229
 Oboljenje većeg intenziteta je u proljeće kod više temperature vode i
stresa ribe.

 Uzročnik čestp ulazi u ribu na usta i preko rana na koži, a zarazu
šire oboljele ribe koje su i kliconoše, njihova ikra kao i voda u kojoj
ribe borave

 Smrtnost je do 40% od ukupnog broja oboljele ribe, a da bi se
suzbilo oboljenje često se daje se lijek u hrani, eritromicin 10 g/100
kg ribe u tri nedelje

 daju se i injekcije antibiotika maticama mjesec dana prije mrijesta i
odstranjuju se matice iz mrijesta koje imaju mutnu ovarijalnu
tekućinu

2.3. Eritrodermatitis šarana - EŠ

(Erythrodermatitis cyprini)

Eritrodermatitis šarana (Erythrodermatitis cyprini )

230
 To je kožna, prelazna bolest toplovodnih riba, akutbog do hroničnog
toka

 Uzročnik oboljenja je netipična bakterije Aeromonas salmonicida

 Za bolest je karakteristična upalna zakrvavljenost kože i nastajanje
čireva na koži

 Ova bolest se javlja isključivo u toplovodnim ribnjacima i to kod
pretežno kod šarana

 U većim razmjerama bolest se javlja u proljeće i jesen poslije izlova i
nasada ribe

 Uzročnik oboljenja (bakterije Aeromonas salmonicida) u ribnjak
često ulazi sa divljom ribom ili vodom

 Prvo se javljaja zapaljenja kože, posebno gdje je oštećena i u
unutrašnjim organima skuplja se tečnost, u sredini koža odumire,
crvenilo na rubu se širi, nastaju duboki čirevi

 Kada crvenilo nestaje znak je ozdravljenja, rane zarastu, a bolesna
riba sporije uvećava težinu

 Suzbijanje bolesti vrši se dosljednom primjenom sanitarno-
dezinfekcionih mjera i davanjem lijekova u ribljoj hrani

231
 2.4. Bolest columnaris

Oboljele škrge

 U rabijem periodu bilo je mnogo naziva za ovu bolest, a jedan naziv

je bio Flexibacter columnaris

 Bolest uzrokuje Flavobacterium columnare (ranije Flexibacter
columnaris)

 Bolest se širi pri većim temperaturama vode i u vodi bogatijoj
organskom materijom ali i nakon stresa jedinki

 Oboljenje je više ispoljeno kod mlađih uzrasnih kategorija ribe (koje
se gaje salmonidne –pastrmka i ciprinidne – šaran)

 Uzročnik oboljenja najčešće izaziva lokalizovane promjene na
škrgama ili koži, naročito u regionu usta


232
 Na početku oboljenja konstatuje se samo pojačano lučenje sluzini
otečenost kože

 Kako bolest odmiče zapaža se da koža polako gubi prvobitan sjaj i
postaje plavičaste boje na ograničenom području čiji je rub
zadebljao, i crveno je žut, a ovakve pojave se relativno brzo šire na
cijeli region kože tijela ribe

 Bolest se može suzbiti intenzivnijim sanitarno-dezinfekcionim
mjerama, liječenjem davanjem antibiotika OKSITETRACIKLIN u
riblju hranu i sprečavanjem unošenja ove bakterije na područje
uzgajališta ribe

3. Bolesti riba uzrokovane gljivicama

3.1. Gnjiloća škrga (Branhiomikoza)

Gnjiloća šlrga (Branhiomikoza)

233
 Oboljenje nastaje u ljetnim mjesecima u toplovodnim ribnjacima,
koji sadrže mnogo organske materije, imaju gust nasad ribe i hrane
se hranom lošeg kvaliteta

 Oboljenje se javlja i kod dužičaste pastrmke ali i kod šarana u
uzgoju

 Ovu boolest uzrokuju glivice Branchiomyces sanguinis i B. Demigrans

 Oboljele ribe se sakupljaju na dotoku svježe vode, škrge su posute
tamnijim pjegama usljed krvarenja, dolazi do nekroze - odumiranja
škržnih listića, a teže oboljele ribe se guše i uginu

 Radi preventive, potrebno je zakrečavanje ribnjaka svaki dan ili
svaki drugi dan više puta i uspostavljanje protoka vode, kao i
primjena svih propisanih sanitarno-dezinfekcionih mjera

3.2. Saprolegnioza (Saprolegniosis)

Saprolegnioza (Saprolegniosis) - šaran i pastrmka

234
 Oboljenje se javlja, obično pri nižim temperaturama vode ili nakon
rada sa ribom kada može doći i do ozlijeda jedinki

 Bolest je lako uočljiva i na oštećeno tkivo se naseli gljivica koja
postepeno prodire u zdravi mišićni sloj sve do kosti, a tkivo izgleda
kao pokriveno vatom od izraslina ovih gljivica

 Uzročnik oboljenja su gljivice Saprolegnia, Achlya koje napadaju
povrijeđenu i bolesnu ribu kao i ikru u inkubaciji i to obično u
hladno doba godine, u proljeće kad je otpornost ribe manja

 Suzbijanje bolesti se može spriječiti dobrim načinom provođenja
uzgojnih metoda, izbjegavanjem ozljeda ribe, provođenjem
sanitarno-dezinfekcionih mjera, provođenjem kupki ribe u svim
fazama proizvodnje, provode se kupke

4. Bolesti riba uzrokovane miksozomama

4.1. Vrtavičavost pastrmki (Myxomiosis)

Vrtavićavost pastrmki (Myxomiosis)

235
 Ova bolest češće se javlja se kod mlađi, a manje kod starijih
primjeraka dužičaste pastrmke, a u akutnom obliku dolazi do
oštećenja hrskavice glave i dijela skeleta ribe

 Mlađ ne uzima hranu, mršavi i ugiba, a rep im je tamno pigmentisan.

 Prilikom plivanja ribe se vrte u krug i za vrijeme napada koji traje
obično 1 minut riba se umori do te mjere, da kasnije legne na dno
bazena i ubrzano diše

 Uzročnik oboljenja je jednoćelijska životinja - Myxosoma cerebralis
koje se razvija u hrskavičavom tkivu, gdje prolazi kroz nekoliko faza
razvoja i na kraju prelazi u sporu koja može godinama da opstane

 Sa dna vodotoka ili bazena spora hranom dospijeva u organe za
varenje i kroz krvotok dospijeva u hrskavičavo tkivo.

 Smrtnost iznosi i preko 50%, a preživjeli primjerci imaju deformisan
skelet, tamno obojen rep i uopšte nepravilnosti tijela, slabo uzimaju
hranu i sporo napreduju u rastu i težini

 Lijeka protiv vrtičavosti nema, te se radi sprečavanja eventualnog
oboljenja sprovode sanitarno-profilaktičke mjere

236