Realizam

Realizam (lat. res – stvar, realis – stvaran, predmetan) je književni i umjetnički pravac koji
nastoji stvarnost prikazati vjerno, bez strasti, objektivno. Prvo se javlja u filozofiji - 18. stoljeće,
dok se u književnosti primjenjuje tek od 19. stoljeća.
Razvojne faze realizma:
• rani realizam, 30-te godine XIX stoljeća (Balzak, Stendhal, Dikens, Gogolj)
• razvijeni realizam, 50-te i 60-te godine XIX stoljeća (braća Gonkur, Flober)
• visoki realizam, kraj XIX stoljeća (Dostojevski, Tolstoj)

Književne vrste: Roman, pripovijetka, novela

Predstavnici:
• Francuski realizam: Anri Bel Stendal, Onore de Balzak, Gistav Flober
• Ruski realizam: Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Lav Nikolajevič Tolstoj, Fjodor Mihajlovič
Dostojevski
• Engleski realizam: Džordž Eliot, Čarls Dikens

Osobine realizma; likovi

• Fabula je podređena temeljnom postupku realizma – otkrivanju likova.
• Lik se podjednako prikaže i osvijetli i kao društveno, i psihološko i intelektualno biće.
• Ističe se čovjekova uvjetovanost društvenom i prirodnom sredinom.
• Deskriptivnost (opisi pejzaža, enterijera, portreta, karaktera, sredine, atmosfere) u
realizmu je u funkciji socijalno-psihološke karakterizacije (fotografska preciznost i detaljnost;
primjeri metaforičke karakterizacije kada se opisom ambijenta predočavaju karakterne osobine
ili psihološko stanje junaka).
• Realistički likovi nisu nosioci samo jedne karakterne osobine, već niza različitih, često
iznenađujućih osobina. Oni nisu jednodimenzionalni, već reljefni i višedimenzionalni.
• Realistički oblikovan lik je promjenljiv i prikazan u svom razvoju. Fabula se često i
zasniva na praćenju promjena kroz koje realistički lik u odnosima s drugim ljudima prolazi.
• Realistički lik mora biti uvjerljiv, da podsjeća na stvarnog čovjeka i u isto vrijeme
individualiziran, poseban, različit od drugih.

Pripovjedač
• Razlikuje se od romantičara u težnji da se distancira od stvaranih likova, od svijeta
književnog djela, nastojeći da pripovijeda objektivno.
• Realist izbjegava komentirati postupke svojih junaka (dominira"er"-forma)

Jezik
Jezik pisca i likova se razlikuje. Pribjegavaju diferenciranju jezika svojih likova, uvode se
žargonizmi, dijalekti, sociolekti... Jezik postaje sredstvo karakterizacije i individualizacije likova.