Nastavna jedinica iz islamske vjeronauke za 2T4 (25 čas): Čovjek je centar svijeta

''Sve što je na Zemlji i na nebesima sve je to vama Svemogući stvorio i podvrgao vašoj
vlasti.'' (Sura El-Džasije: 13).

Kur'an nam otkriva tri prednosti čovjeka u odnosu na meleka i životinju: sposobnost saznanja,
Božiju uputu i slobodu.

Što se tiče sposobnosti saznanja, a što nalazimo u kur'anskom kazivanju o stvaranju čovjeka,
čovjeku je ponuđen emanet preuzimanja Zemlje kao Božijeg zastupnika a što su odbila nebesa
zbog teškoće obaveze, a čovjek je prihvatio, a ono što ga izdvaja od bezgrješnih meleka jest
upravo njegova sposobnost spoznaje svih stvari. Na izuzetno mnogo mjesta u Kur'anu Allah se
obraća ljudskom razumu, umu ili intelektu, jer je razum ono po čemu je čovjek najodabranije
biće u kosmosu. Ljudska priroda je veoma složena i rezultat je dvaju sasvim suprotnih
elemenata, materije i duha, tijela i duše. Materijalni element u njemu ga vuče ka svijetu materije,
a božanski dio u njemu ga neprestano zove u viši svijet, a upravo ta težnja ka višem svijetu
izdvaja čovjeka iz kategorije materije i određuje mu mjesto negdje na sredini između životinje
kao niže materijalne i meleka kao više duhovne kategorije. Islam priznaje realnost čovjeka, ne
poriče njegovo materijalno porijeklo i njegovo fizičko postojanje. Krajnji cilj islama je da čovjek
uspostavi ravnotežu između ove dvije krajnosti u njemu, materijalne i duhovne. Posjedovanje
razuma i sposobnosti za naučna otkrivanja blagodati prirode je prednost čovjeka, ali je važno da
sva ta dobra koja budu otkrivena, budu upotrijebljena u korist i dobro čovjeka.

Allah neće čovjeka ostaviti na ovom svijetu bez upute. Iako je čovjek obdaren razumom i data
mu je priroda na korištenje, povijest čovječanstva je pokazala da, uprkos velikom materijalnom
progresu, čovjek nije u potpunosti našao svoju sreću. Nauka čovjeku daje saznanja i spoznaje
materijalnog svijeta, a za one nespoznatljive pojave i dešavanja tu je Božija Objava. Nikada u
povijesti čovjeka nije neznanje proizvodilo haos, uništavanja, ratove i zloupotrebu prirode, već
ne htijenje. Svaki čovjek zna šta je ispravno a šta nije, ali volja da se nešto korisno uradi ili loše
ne uradi, jeste stvar ljudske volje i htijenja.

Allah kaže: ''A da je Allah htio On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoće da
vas iskuša u onome šta vam je dao, zato se natječite ko će više dobra učiniti.'' (El-Maida:48)

Sloboda predstavlja najbitniju oznaku čovjeka i njegova bića. Sva ostala stvorenja raspolažu
nekom vrstom razuma i upute. Međutim, jedino čovjek ima slobodu ili mogućnost izbora. U
mjeri koliko je čovjek slobodan samo utoliko može obaviti svoju misiju i potvrditi se kao čovjek.
A misija je svemu stvorenome konstantno činiti dobro. Punu slobodu može ostvariti kada se
oslobodi svih vidova ropstva i otuđenja, a to je moguće samo putem Objave.
 Formiranje zdrave, uravnotežene i stvaralačke ljudske ličnosti predstavlja osnovnu ideju
islama. U tome je posebno važno uspostavljanje i održavanje ravnoteže između duhovne i
materijalne komponente u čovjeku, između potreba tijela i duše.