Islam i pitanje kloniranja

Prije nekoliko godina na Prirodoslovnom fakultetu katarskog univerziteta održan je naučni

simpozij na kojem su učestvovale islamske organizacije za edukaciju, kulturu i nauku, te
Asocijacja za islamsku da'vu iz Libije. Tema simpozija bila je 'Genetički inžinjering u svijetlu
vjere, morala i zakona'. Simpozij je okončan donošenjem preporuka koje su upozoravale na
opasnost odvajanja nauke od vjerskih i etičkih načela, kao upozorenja da se interes čovjeka ne
upotrijebi kao instrument hegemonije jedne skupine nad drugim, ili za poigravanje s Božijom
prirodom, po kojoj je sve ljude stvorio, ili pak za mijenjanje Allahovih stvorenja, što spada u
šejtanska djela.

Strah od kloniranja

Jedna od opasnosti koju je donio napredak na polju genetičkog inžinjeringa, od čega su strepili
mnogi ljudi, pojavila se u onome što se danas naziva kloniranjem. To dostignuće realizovano je u
svijetu životinja, u liku popularne ovce 'Dolly', koja nije rođena na prirodan način, parenjem
mužjaka i ženke, ili ovna i ovce ili spajanjem muške sperme sa ženskim jajašcem, kao što je to
uobičajeno u svijetu životinja i ljudi. Uzeta je jajna ćelija iz određene ovce, iz koje je u
potpunosti odstranjeno jezgro, a zatim je na njegovo mjesto transplatirana živa organska
stanica, preuzeta iz organizma druge ovce, gdje se odvijao proces diobe i reprodukcije, kao što je
to svojstveno oplođenim jajnim ćelijama, nakon što se smjesti u matericu ovce, i gdje se odvijao
sasvim uobičajen rast embrija. Naposljetku je “rođena” “savršena” ovca, potpuno identična ovci
od koje je klonirana, baš poput jednojajčanih blizanaca.

Na taj način može se napraviti još jedan primjerak, identičan ovci od koje je uzeta jajna ćelija.
Takoder je moguće kloniranje neograničenog broja ovaca ili primjeraka potpuno identičnih
svom originalu, izgledom tijela, oblikom, bojom, obimom, vrstom vune...
Od vremena kad je kloniranje uspjelo u svjetu životinja postalo je moguće i u svijetu čovjeka,
što izaziva strah mnogih ljudi diljem svijeta. Neki su ga prihvatili, dok su ga drugi odbacili, neki
od njih su iz reda naučnika, dok je većina onih koji se interesuju za pitanja vjere, morala,
ljudskih vrijednosti i budućnosti čovječanstva.
Neki ljudi govore: 'Oni sada potajo eksperimentišu na čovjeku, daleko od očiju javnosti, dok ne
dobiju ono što žele, tek tada će to objaviti.'

Stav islama po pitanju kloniranja

Uslovi koje treba ispuniti da bi kloniranje životinja bilo dozvoljeno.

Kada dobro razmotrimo pitanje kloniranja možemo kazati da je kloniranje u svijetu životinja
dozvoljeno uz sljedeće uslove:

1. Da u tome bude stvarna korist za čovjeka, a ne samo prividna korist za pojedinca

2. Da šteta ne bude veća od koristi. Ljudi su se već uvjerili, a posebice naučnici, da je u slučaju
biljaka liječenih genetičkim inžinjeringom prouzrokovana veca šteta nego korist, što upućuje
krik upozorenja diljem svijeta.
 

3. Da se tim postupkom ne muče same životinje, ili da im se ne nanosi bilo kakva šteta, pa makar
i kratkoročna, jer je mučenje tih nijemih stvorenja strogo zabranjeno u Allahovoj vjeri.

Kloniranje ljudi nije dozvoljeno

Postoji mogućnost da od jedne osobe bude klonirano na desetine, ili čak na stotine njoj sličnih,
bez potrebe za roditeljima ili sklapanjem braka ili porodicom. Potreban nam je samo jedan spol,
svejedno da li će to biti muški ili ženski. Na taj način čovječanstvo je u mogućnosti da klonira
koliko hoće intelektualno sposobnih, tjelesno jakih i psihički zdravih osoba, te da se riješi glupih,
slabih i zaostalih.
Stoga, ovdje kažemo da logika islamskog vjerozakona, imajući u vidu njegovo sveobuhvatno
štivo, univerzalna načela i općenite intencije, sprečava uplitanje takve vrste kloniranja u
čovjekov svijet, zbog sljedećih negativnosti koje ono za sobom povlači:

Kloniranje proturiječi zakonu raznovrsnosti

Prije svega, Uzvišeni Allah stvorio je ovaj svemir na principu raznovrsnosti, stoga ćemo u
Kur'anu često naići na frazu 'različitih boja' (muhtelifun elvanuhu), koja uvijek dolazi poslije
spomena stvaranja različitog i njegovog stavljanja u službu čovjeka, a 'različitost boja' je ustvari
aluzija na 'raznovrsnost'.
Kloniranje, dakle, proturiječi zakonu raznovrsnosti, zato što se kloniranje zasniva na stvaranju
više puta ponovljenog primjerka od jedne, iste osobe, što povlači za sobom mnoge negativnosti u
ljudskom i društvenom životu.
Pokušaj samo zamisliti jedan razred sastavljen od učenika - klonova, kako će nastavnik
razlikovati jedne od drugih? Kako će znati ko je Mujo, ko Suljo, a ko Haso?
Ili, kako će pak policijski inspektor znati ko je počinio zločin, kad su sva lica ista, njihova
tjelesna građa ista i otisci prstiju isti?
Štaviše, kako ce muž znati ko mu je supruga, kad je druga potpuno identična njegovoj prvoj
supruzi? Ili, kako ce supruga znati ko joj je muž, kad je ovaj drugi samo kopija prvog!?
Dakle, kada bi išcezao taj fenomen 'raznovrsnosti' i 'različitosti boja', na osnovu kojih je
Uzvišeni Allah stvorio ljude, nastao bi sveopći haos i nered na zemlji.

Povezanost klona sa osobom od koje je uzet

Da li je klon jedna, ista osoba, imajuci u vidu da je klon samo kopija potpuno identična osobi od
koje je uzet.
Nedvojbeno je da je klon sasvim druga osoba, on nije - i pored toga što nosi sve njegove fizičke
intelektualne i psihičke osobine - ista osoba od koje je kloniran, jer je on nastao poslije njega
nakon određenog vremenskog perioda. Klon može imati sve njegove osobine, ali na formiranje
ličnosti bitno utječe ambijent u kojem odrasta, način njegovog obrazovanja i edukacije, a to su
osobine koje se stječu i gdje genetički faktor ne igra veliku ulogu.

Zato klon nije ista osoba od koje je kloniran. Međutim koja je njegova povezanost sa
originalom: da li mu je on sin, ili brat ili pak niko i ništa? To je, doista, pravi problem. 
Možda će neko kazati da mu je sin, zato što je dio njega. To bi, međutim, bilo prihvatljivo da je
on u obliku sperme bio ubrizgan u ženinu matericu, gdje bi ga nosila određeni vremenski period
a zatim ga rodila, što bi značilo da bi on imao majku, ali ne i oca!!
Drugi će, možda, kazati da je klon brat blizanac onome od koga je kloniran, poput jednojajčanih
blizanaca. Međutim, bratstvo je ogranak od očinstva i majčinstva, pa kako je moguće da imamo
ogranak, a nemamo temelja?
Sve to primorava nas da legitimnost tog postupka u potpunosti osporimo, zbog negativnosti i
šteta koje ono za sobom povlači.

Ostale moguće negativnosti

Nadalje, kloniranjem se slični klon izlaže brzoj zarazi, ili čak brzoj smrti. Jer kada se jedan od
njih razboli, ubrzo čitava skupina klonova biva zahvaćena tom bolešću, koja bi mogla biti kobna
za njih, jer su oni - i pored njihove brojnosti - poput jedne osobe.
Opet, s druge strane, nije sasvim sigurno da se i kloniranje neće upotrijebiti u loše svrhe, kao što
je i nuklearna energija i mnogo šta drugog upotrijebljeno za uništavanje i upropaštavanje
usjeva i stoke.
Ko garantuje da sutra neka od velikih sila ili oni koji ih slijede neće klonirati čitavu vojsku
sastavljenu od snagatora i gorostasa, kako bi zavladali nad drugima.
Ili ko garantuje da sutra neko od njih neće, koristeći svoj autoritet u svijetu, zabraniti drugima
da obavljaju kloniranje, dok ga, u isto vrijeme, sebi dozvoljavaju, kao što je slučaj i sa
nuklearnim oružjem?

Također postoji opasnost da se proizvede veliki broj klonova koji bi bez ikakvih ljudskih prava,
radio teške ili opasne poslove do iznemoglosti, a nakon smrti njih bi zamijenili novim klonovima.

Kloniranje isključuje zakon parnosti

Kloniranje, u formi u kojoj o njemu čitamo i kako su ga stručnjaci objasnili, isključuje fenomen
'dvojnosti' ili zakon 'parnosti' u svijetu u kojem živimo.
Uzvišeni Allah je ljude stvorio u parovima, od muškarca i žene, tako je stvorio i sve životinje, pa
čak i biljke. Savremena nauka nam otkriva da dvojnost postoji i u neživom svijetu. Štaviše jedan
atom - koji je osnovna gradivna jedinica čitavog kosmosa - izgrađena je od elektrona i protona,
tj. od pozitivnog i negativnog električnog naboja, a zatim od jezgra.
Allah u Kur'anu kaže: 'I vas smo kao parove stvorili.' (Nebe', 8), i: 'da On par, muško i žensko
stvara, od kapi sjemena kad se izbaci.' (En-Nedžm, 45) ...i kaže: 'Neka je hvaljen Onaj koji u
svemu stvara pol; u onome što iz zemlje niče, u njima samim i u onome što oni ne znaju.' Jasin...
i još kaže: 'i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili.' (Ez-Zariijat, 49).

Kloniranje se, međutim, temelji na samo jednom spolu. To je suprotno i prirodi (fitre') po kojoj
je Uzvišeni Allah sve ljude stvorio i ovo ne ide u korist čovjeka, jer čovjek, po svojoj prirodi,
treba drugi spol, ne samo radi produžetka vrste, nego kako bi jedni druge dopunili, kao što kaže
Uzvišeni: 'jedni ste od drugih,' (En-Nisa, 25), te kako bi jedni u drugima uživali, kako kaže Allah
oslikavajući bračnu kaže: 'One su odjeća vaša, a i vi ste njihova odjeća.' (El-Bekare, 187).

Terapijsko kloniranje

Do koje mjere se može koristiti terapijsko kloniranje u liječenju pojedinih bolesti?

Ako je njegova svrha kloniranje čovjeka ili djeteta, pa čak i embrija, kako bi se od njega kasnije
uzeo zdravi dio koji bi se transplatisao bolesniku, onda to ni u kom slučaju nije dozvoljeno, jer
klon tada postaje stvorenje koje je dobilo život - pa makar i procesom kloniranja. Stoga, nije
dozvoljeno poigravanje s njegovim djelovima niti organima, pa makar čovjek još bio u stadiju
embrija, zato što je njegov život postao svet.

Ako se, međutim, mogu klonirati neki određeni organi tijela poput srca, jetre, bubrega i sl. kako
bi se kasnije upotrijebili za liječenje drugih, kojima su potrebni ti organi, onda je to gest koji
vjera u svakom slučaju pozdravlja i zašto će Uzvišeni Allah dati nagradu, jer je u tome korist za
ljude bez nanošenja štete ikome ili ataka na nečiju svetost.

Dvije važne napomene

Dvije veoma važne napomene u vezi s pitanjem kloniranja:

· Kloniranje nije, kako to zamišljaju pojedini, 'stvaranje života', nego je to korištenje života koji
je stvorio Uzvišeni Allah, jer je jajašce iz kojeg je ostranjena jezgra, u biti, Allahova tvorevina, a
živa ćelija, koja je usađena u jajašce namjesto jezgra je također Allahova torevina, i njih obje
funkcionišu u svom domenu shodno zakonima koje je uspostavio Uzvišeni Allah, a na kojima je
On ujedno uspostavio i ovaj svijet.

· Ideja kloniranja pomogla je u objašnjenju jednog od temeljnih pitanja islamske dogme, a to je

vjerovanje u proživljenje i oživljenje ljudi nakon njihove smrti kako bi polagali račun na
Sudnjemu danu za učinjena djela. Još od davnih vremena mnogobošci su, kao i materijalisti
danas, smatrali nemogućom ideju o proživljenju nakon smrti i da sam čovjek bude vraćen po
drugi put u život. Fenomen kloniranja to je približio, jer se kloniranjem uz pomoć jajašca i ćelije
isti čovjek vraća u život u novom liku. Pa, ako je čovjek u stanju da takvo što učini, zar će se
sumnjati u Božiju moć da po drugi put oživi čovjeka jer 'On je taj koji iz ničega stvara i On će to
ponovo učiniti, to je Njemu lahko.' (Er-Rum, 27)