Univerzitet u Banjoj Luci

Pravni fakultet

Ranka Teodorović
Br. Indeksa: 524/10
Nastavni predmet : Pravna retorika
Nastavni profesor: Prof. dr Nikola Mojović
Tema: Čovjek se rađa slobodan, a svuda je u okovima

Sloboda, osnovno pravo čovjeka, zagarantovano Ustavom, konvencijama,

pravnim institutima. Sloboda, uklesana u mislima pojedinca, organ bez kojeg je svako
bivstvovanje okarakterisano kao invaliditet.
Koga zavaravamo ovdje? Ko to još smatra sebe slobodnim čovjekom? Zar su
potrebne rešetke, brave i katanci da bismo bili okovani? Pogledajmo oko sebe. Živimo u
okovima.... svakodnevno podilazimo potrebama, željama, navikama. Prva je potreba.
Potreba za roditeljima, za ljudima koji brinu o nama, da nam usade osnovna moralna
načela života. Zatim se potrebi pridružuju želje. Želje za postizanje ciljeva koji lagano
stežu katance oko naših života. Uspijeh, sreća, novac, ljubav, priznanje, poštovanje,
posjedovanje. Sve su to ciljevi koji iz dana u dan grade zidove našeg otuđenja. Otkidaju
nam komad po komad iskonske slobode. Naposlijetku, javljaju se navike. One su
najopasnije. Prvo mi stvaramo njih, a onda one stvaraju nas. Naviknemo se na neki novi
svijet, neka tuđa mišljenja, tuđa gledišta. Sami sebe zarobimo prihvatajući tuđe
ideologije, vodeći tuđe ratove, za tuđu slobodu, nazivajući je svojom. Camus je to dobro
rekao: " Čovjek je slobodan na tuđi račun! " Ispranim mozgovima većine, u ime slobode,
ratujemo za manjinu! Zar je to sloboda koju želimo, koju idealizujemo? Zabluda koja se
završava u moru krvi. Lancima do slobode! Sloboda nas i okiva.
Zanimljivo je to da smo rođeni slobodni, da osjećamo slobodu tek nekoliko
trenutaka i poslije cijeli život provedemo težeći osjećaju kojeg se ne sjećamo. Kako onda
znamo da nismo slobodni? Lako, rekla bih. Dovoljan nam je zdrav razum da zaključimo
da nismo. Svi se pokoravamo zakonima da bismo bili slobodni. Zar pokora i sloboda ne
isključuju jedno drugo? Ne zagovaram bezvlašće, ali se pitam zar i zakoni nisu granice
slobode? Ili postoji još neka vrsta slobode, meni nepoznata, lako dostižna?
Ne, gospodo, prvim plačom dje;ijim, sloboda blijedi. Puna sloboda postaje san, kojem
ponajčešće nije suđeno da se ostvari, ali jadan je onaj koji ga nikad nije sanjao.

Banja Luka,
11.05.2011.