SLOBODA

Dobar dan svima! Moje ime je Mirna Lozić i danas ću vam govoriti o slobodi. Kao što svi
znamo, sloboda podrazumijeva poštivanje slobodne volje svake osobe. Ukoliko ne možemo
poštivati slobodu, odnosno slobodnu volju, znači da ni mi sami nismo slobodni.
Pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević napisao je pjesmu „Moj dom“ koja, spominjući slobodu,
kaže: „Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.“
Možemo uočiti izričaje „ Slobode koji nema taj o slobodi sanja“ te „žedna duša“. Dakle, riječ
je o nečemu za čime se čezne. Zato postoji poslovica: „Najljepši snovi o slobodi sanjaju se u
tamnici.“ Mi ljudi smo takvi da ne prepoznajemo važnost nečega dok to ne izgubimo. A
sloboda je nešto što su ljudi kroz povijest veoma često gubili. Točnije, nisu gubili nego su
ljudi jedni drugima umanjivali, odnosno oduzimali slobodu. Gubljenje slobode rađalo je
čežnjom, a ponovno dobivanje slobode rađalo je oduševljenjem. Za slobodu se živjelo,
umiralo i stvaralo.
Smatram da se svi možemo složiti da je danas taj san o slobodi djelomično ostvaren. Mnogo
je ljudi na svijetu koji i danas žive u svojevrsnom ropstvu. A i tamo gdje nema otvorene
prisile postoje različiti oblici manipulacija koji umanjuju slobodu. Isto tako, mnogo je mladih
koji smatraju da im nedostaje slobode, da im roditelji, škola ili netko treći, umanjuje slobodu.
Ipak, mislim da treba prihvatiti činjenicu kako smo mi mnogo slobodniji nego ljudi kroz
povijest. Danas, barem kod nas, svatko može izabrati školu koju želi, supružnika kojeg želi,
religiju koju želi, itd. A nekada je to bilo nezamislivo. Dakle, mogućnost izbora danas je
porasla i to je dobro. Možemo reći da je porasla dimenzija slobode koju nazivamo „sloboda
od prisile“. No, za dobar, ispunjen i sretan život nije dovoljno izbjeći prisilu. Potrebno je znati
živjeti u slobodi. Poznat je onaj primjer kako zatvorenici koji služe dugogodišnju kaznu
zatvora nakon izlaska ne znaju što s vlastitom slobodom. U zatvoru im je sve bilo određeno i
radili su što im se kaže. Hrana za dušu bio im je san o slobodi koja se bliži, no jednom kad je
taj san postao java shvatili su da je sloboda jako teška. Mišljenja sam kako ovaj primjer jako
dobro ocrtava ljudsko nesnalaženje u slobodi.
Za kraj bih voljela reći da smo svi mi pozvani koristiti svoju slobodu kao dar koji ima svoju
cijenu, ali i kao obvezatnost. Samo onaj tko tako radi da svojim postupcima ne šteti
drugome, može biti slobodan u punom smislu riječi. Na takav će način on sam duhovno
napredovati i pomagat će drugima da i oni tako napreduju. Hvala!