Razroki kepec, francuz, egzistencijalist, filozof, dramatiar, pisac djela koja su bogata idejama, ispunjena duhom slobode i potragom

za istinom, koja imaju veliki utjecaj na nae doba i priskrbila mu nobelovu nagradu za knjievnost. Dugo je smatrao svoje pero maem, ali doavi do spoznaje koliko smo zapravo beznaajni, odbio je prestinu nagradu. Sve to postoji raa se bez razloga, traje iz slabosti i umire sluajno. rekao je Sartre, pesimistini egzistencijalist. Nema Boga koji bi nam dao smisao, ukazao nam na nau svrhu i kako je ostvariti, moramo se sami boriti za sebe, zubima i noktima, umom i intelektom, duu emo za sad zanemariti. ovjek je odgovoran za ono to on jest. A to je ovjek? Suvina strast, jedino stvorenje koje odbija biti ono to zaista jest, deset prstiju na rukama i deset na nogama Imajui ivot u vlastitim rukama Sartre je ivio punim pluima, punim dima cigareta, ivotom punim alkohola, tisuu stranica dnevno, droga i ena. Za jednog ovjeka tako neobine runoe bio je stalno okruen enama, a to me na morbidan nain veseli, jer napokon dokazuje da je enama vie stalo do unutranjosti nego vanjtine. Meu brojnim bezimenim licima, najvanija ena njegovog ivota je bila bez sumnje Simone de Bevauoir, knjievnica, revolucionarka, feministkinja Bili su meu najutjecajnijim parovima dvadesetog stoljea, sa svojom otvorenom vezom, brojnim ljubavnicima i angairanosti u javnim zbivanjima. Sartre je zaprosio Simone jednom ali ga je odbila jer je u to vrijeme spavala s njegovim najboljim prijateljem, takoer je bilo mnogo svaa i ljubomore ali i ljubavi. Nakon njegove smrti ona se zavukla pod plahtu pored njegova tijela i tamo provela itavu no, napisala je da ih je njegova smrt razdvojila, ali ih njena nee opet ujediniti. im ovjek doe do spoznaje svog postojanja, shvaa da je to postojanje nestalno. Ali Sartra nije zabrinjavala smrt, on je smatrao da nije u smrti motiv i smisao ve u odnosu prema smrti, to jest u razmiljanju o njoj. itavi stav prema smrti bi se mogao izrei jednostavno i jednom reenicom, a to je da bi ljudi trebali prestati ivjeti kao da nikada nee umrijeti i onda umirati kao da nikada nisu ivjeli. Ljudi itaju brzo, loe i sude prije nego to su shvatili. Ponimo, dakle, od poetka. To nee biti zabavno ni za koga, ni za mene. Sad kad je Sartre ve umro u mom referatu, poinjem od poetka, od njegovih djela, za koje su pretjerani optimisti koji nisu mogli podnijeti teki pritisak njegovih crnih misli rekli da pijani ljudi svata govore. Ali moramo mu progledati kroz prste, jer bez seksa, alkohola i tableta za spavanje moderni ovjek ostaje sam sa sobom. La Nausee (Munina) je njegov najpoznatiji roman, zbog injenice da je donekle itljiv ili zbog genija poruke koju sadri, zbilja ne znam. Glavni lik je Antoine Roquentin kojemu je muno zbog nepostojanja Boga, ime sve gubi nunost i zbog preobilja stvari. Zapravo mu je doslovno fiziki muno zbog dehumanizacije drutva, zbog ljudi koji su se u nedostatku svoje ljudskosti pretvorili u zvijeri. Jedino pjesma ne izaziva muninu jer ona nije proizvod sluajnog zdruivanja niza fizikih okolnosti. Iskreno, ja se ne mogu poistovjetiti s tim, jer su mene moji roditelji namjerno napravili. Na kraju knjige Antoine odluuje napisati knjigu koja e natjerati ljude da se stide svog ivota. Sartre je imao djeda koji ga je pouavao da je u osnovi kranskog vjerovanja oduvijek bilo da su ljudska bia grjena i da se moraju stidjeti sebe. Sartre se zgraao nad tim i pitao odakle mu pravo da tako govori, ali i on sam je htio izazvati osjeaj krivnje i tjeskobe kod drugih svojim djelima. Sartra nazivaju filozofom ljudske slobode zbog njegove dvije knjige o mati. Glavna znaajka mate je sposobnost ljudskog uma da zamisli ono o emu nije rije. Kae da distanca daje slobodu, jer sva bia osim ljudi imaju esenciju koja ih ini onime to im je sueno postati, ali samo ljudska bia mogu birati -egzistencija prethodi esenciji- mi smo slobodni prije nego postanemo bilo to drugo. Sartre je dramatino izjavio da je ovjek osuen da bude slobodan. To je istina, jer sloboda je neto to su ljudi podcijenili i ak je se ponekad ele rijeiti.

Dananje drutvo nas ui da je dobro kad si ovisan, o roditeljima, muu, eni, sestri, bratu Biti pijavica je dobro jer onda dobiva sve a ne mora nita raditi. Jedini problem onda ostaje, ivjeti sa svojom savjeu. Ne postoji nain kojim bi sprijeili da ono to inimo izaziva moralne vrijednosti. Camus se pitao, zato bi se ljudska bia trebala pokuati ponaati moralno kad ne postoji Bog, ali odgovor je oit. Sve to ispravno inimo i mislimo, inimo i mislimo, radi sebe, voljenih ljudi, pomisli da u otii iz kole i otputovati u Barcelonu Da Bog ne postoji bi li prestali disati jer naprosto vie nema smisla, nemamo za koga disati? Postoji nain da zanemarimo moralne vrijednosti, a to je samoobmana. Samo je bie koje je bilo slobodno, i znalo je da je slobodno, skrenut e s puta, kao to svi mi katkad inimo, umiljajui da nije bilo slobodno. U pripovijetci ena bjei s ljubavnikom, ali namjerno ide putem kojim e sresti mua. Oni se nateu oko nje a ona stoji kao vrea krumpira u nadi da e oni odluiti umjesto nje. Ona, kao i svi ljudi, ima strah od svoje slobode i odgovornosti koju ta sloboda namee. Takoer, ljudi su bia kojima uvijek upravlja um a ne tijelo, jer ena nije pobjegla jer je osjeala veliku strast prema ljubavniku, ve je smatrala da joj on moe pruiti bolji ivot. Sartre kae da su osjeaji ponaanje koje odabiremo a ne koje nas obuzima. To je glupost, osjeaji su daleko moniji i sloeniji da bi ih se mogli znanstveno secirati. Oni spadaju pod duhovno, samo se odraavaju na fiziko. Kakav je ovjekov emotivni pogled na svijet? Ako razmislimo o svijetu, smijat emo se, ali ako osjetimo svijet, plakat emo ili u Sartrovom sluaju osjeati muninu. L'Etre et le neant (Bitak i nitavilo) govori o bitku po sebi (En-soi = ono po sebi) i bitku za sebe (Le pour-soi = ono za sebe). Bitak po sebi je masivna materija, ona je vjena i ona sve u sebe uvlai. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija ovjeka se stalno suprotstavlja bitku po sebi. Kako moe postojati svijest ako je ne moemo vidjeti, ni opipati, omirisati, nita? To je u pretpostavci da postoji materijalni svijet, ali to ako je itavi bitak po sebi zapravo samo posljedica svijesti, ako je materija zapravo nita od kojeg mi stvaramo u naim umovima neto. Po sartru bie po sebi je statino i postoji samo prostorno, time postavlja pitanje o vremenu, to jest da li ovjek sam proizvodi vrijeme. Sloboda mu je najvanija, ono to ini ovjeka, ono to ini razliku izmeu nas samih i onog to drugi odreuju da trebamo biti. to se odvijalo u glavi devetogodinjeg djeaka da je uzviknuo da nema Boga? Uklanjanjem figure Boga Sartre nam ostavlja razrijeene ruke da budemo sve ono to elimo biti, makar to bilo i nita. Izbor cilja je prvi, kae Sartre, a sve drugo je racionalno opravdavanje unaprijed donijete odluke. Projiciranje ciljeva stvara na prvi pogled objektivne uzroke, ali takvih nema, nita se ne dogaa sluajno, sve smo mi sami prouzroili. Nai ciljevi ine da mislimo da imamo nadzor nad svojim ivotom, ali zapravo ako bolje razmislimo, milijun manjih odluka, dogaaja, osoba je trebalo utjecati na nas i nau okolinu da bi uope doli do tog cilja. Najpoznatiji redci L'Etre et le nant su oni o konobaru koji je toliko nesiguran u vlastiti identitet konobara, da glumi konobara. Tom slikom objanjava da smo zbog svijesti koju imamo o sebi neslobodni biti ono to jesmo, stoga glumimo sebe to je zapravo jedan jedini nain i to ne autentian da bi pristupili tom problemu. Naa je sloboda povezana sa injenicom da nikad ne moemo izmai svijesti o sebi samima. Je li to zbilja istina? Koliko ljudi ne zna tko su zaista i itav ivot provode u potrazi za sobom. Ono za sebe tei ostati ono za sebe ali da istodobno postane ono po sebi, zapravo misli da bismo svi mi htjeli apsolutno biti ono to jesmo s punom svijeu da to jesmo, a po njemu nijedno ljudsko bie to nikada ne moe postii. Uzalud pokuavam zadrati svoj optimizam, ali zaista vjerujem da ljudi mogu svjesno biti ono to jesu. Samo nam treba puno vie truda za neto to bi smo trebali imati po roenju. Zbog svijesti koju imamo o sebi nikad ne moemo biti ono to jesmo zato glumimo sebe. Tu polazi od Heideggera koji je izjavio da inimo sve to i drugi i Hegela koji je rekao da kad su

dvoje ljudi zajedno, jedno pokuava prisiliti drugo da ga promatra na nain na koji bi sami htjeli biti vieni. Sartre je smatrao da je elja da se ini vanija od enje da se bude. Naalost to je tono, jer veina ljudi prije izabiru neki posao koji ne vole zbog novca, nego onaj koji vole, samo zbog osjeaja da su neto postigli, to god to znailo Pakao, to su drugi Svi mi imamo predodbu o sebi samima koju elimo nametnuti drugima. Takoer moemo se mijenjati onime to inimo, djelima, ali kad umremo posve smo ovisni o onome to drugi misle, a oni e suditi o nama prema onome to smo uinili. Pakao neosobnosti nema kraja. Jedna ena je rekla Sartru da je ono to ona misli vanije i stvarno je ini onime to je, a to su njene namjere i njena unutarnja bit, da je ne sude prema njenim djelima. Ono to inimo nas odreuje kao ljudska bia, premda nas ljudi ne prosuuju toliko prema onome to smo uinili koliko prema onome to smo loe uinili. Po meni, misli su bitne i neto daleko monije nego to im je ijedan ovjek dao na vanosti. Privremeni optimizam pod utjecajem marksizma, budui da nemamo drugog izbora nego igrati neku ulogu, moramo to initi poletno i svjesno, ime ak moemo stei neki stupanj autentinosti. Moja uloga je da budem uenica ali ja ne volim tu svoju ulogu elim je promijeniti, ja ne elim biti uenica, elim biti slikar, putnik, konobarica, ali kako nemam hrabrosti biti ono to jesam, onda poinjem uiti, svjesno i sa odreenom dozom zanimanja. To me ini donekle uspjenom uenicom, ali ne pretjerano sretnom osobom. Isto tako i Sartre nije elio svoje strogo i zatvoreno djetinjstvo, koje mu je u biti omoguilo da postane ono to je bio. Iz tog mranog djetinjstva proizala je mrana osoba sa mislima poput ove ovjek se raa sam i sam umire, samo se samoobmanom moe uvjeriti da izmeu tih trenutaka, toliko presudnih, nije sam. Njegovo miljenje je krivo. Mogu biti okruena s puno ljudi i dalje se osjeati usamljena, ali to je problem koji mogu i trebam sama rijeiti. Postoje dvije vrste samoe. Jedna je doslovna, fizika samoa, a druga je samoa ne kao nedostatak drugih, ve prisutnost sebe. Svijet je i dalje mraan. Mi smo unesreene ivotinje (L'universe reste noir. Nous sommes des animaux sinistres.) Sartre je bio pesimistini socijalist i smatrao je da nijedno drutvo nije slobodno dok svi njegovi pripadnici ne uivaju isti stupanj slobode. To je logian stav, jer se drutvo ne moe nazvati slobodnim ako ene stoje u kuhinji, crnci u getu, a homoseksualci u zatvorima. Kod Dabra, kako je nazivao Simone, je stvorio naviku da rabi rije inenjer kao najgoru moguu uvredu kako bi naglasili posvemanje odbijanje svijeta buroazijskog kapitalizma i primijenjene znanosti. Sartre je, kao i Simone, bio ljeviar, za Castra i Che Gevaru i bio je prilino angairan u politika zbivanja. Che gevara je izjavio da je bolje umrijeti na nogama, nego ivjeti na koljenima. To mi je jedna od najdraih izjava, jedna od onih prema kojoj se vrijedi ivjeti ili u ovom sluaju umrijeti pokuavajui. Sartre je bio veliki egoist. Nikad nije priznao greku, na putovnici se povisio za tri centimetra, ne prihvaajui svoju malenkost. Nije vjerovao u boga ali opet tvrdio da je njegova pojava bila oblikovana i unaprijed odreena, od strane neke vie sile. Moda je i imao razloga za toliku samouvjerenost. Nije se nikada pozabavio pitanjem ivotinja (osim kad bi ljude usporeivao sa ivotinjama) smatrajui da nemaju duu. Ja sam vegetarijanka i smatram da je ponekad bolje biti zvijer nego ovjek, jer zvijer nije nikada nikoga ozlijedila bez razloga ili inila toliko grozne stvari koje ini ovjek (takoer ne moraju ii u kolu). Sartre je smatrao da su ljudi dehumanizirani ali mu je i dalje bilo stalo, to se vidi po brojnim djelima u kojima nas upozorava na na ivot i otkriva nam tajne drutva i svijeta u koje vjeruje. Kao osoba je bio zanimljiv i vrijedan prouavanja.

Jean-Paul Sartre