ŠKOLSKI FILOZOFSKI ESEJ

PRVI POLAZNI TEKST

Postoji drevna azijska priča o putniku koji je mirno hodao stepom kad ga je iznenada zaskočio
tigar. U bijegu da sačuva život, putnik dolazi do ruba litice i skoči preko njega. Na svoj užas,
na dnu litice spazi golemoga krokodila koji ga čeka razjapljenih ralja, spreman da ga proguta.
U očaju, putnik u padu posegne za grančicom divljeg grma koji je rastao na litici. Zatekao se
između dvije stravične opcije: tigra iznad sebe i krokodila ispod sebe. Tada dva miša počnu
grickati grančicu za koju se drži. Zna da je smrt neizbježna. Tolstoj se koristio ovom pričom
kako bi prikazao svoje duševno stanje. U svojoj egzistencijalnoj krizi poistovjećivao se s
putnikom: nije mogao uživati ni u čemu što mu je život nudio jer nije mogao razmišljati ni o
čemu osim o miševima i krokodilu. Međutim, ta poučna priča skriva i neke istine koje Tolstoj
nije uočio: umjesto da dopusti da ga opsjeda ideja o neizbježnoj smrti, putnik se odlučuje
usredotočiti na ono malo ljepote što mu je preostalo u tom trenutku. Pokraj grančice nalazi se
nekoliko blistavih jagoda, koje on zgrabi slobodnom rukom. Nakon što ih pojede, pomisli:
kako li su samo slatke!

Život ć e jednoga dana završiti. No svih ostalih dana neće. Svi su ti ostali dani prilike da
cijenimo ljepotu, ostvarujemo smisao i pronalazimo sladak okus života. Divan je život onaj
koji prepoznaje mala čuda svakodnevice. Tu je ideju doradio Alan W. Watts, slavni učitelj
zen-budizma koji život uspoređuje s glazbom. On tvrdi da u glazbi kraj skladbe nije njezin
najvažniji dio. Kada svirate neku pjesmu, pobjednik nije onaj tko je svira najbrže. Ono što
glazbi daje smisao nije što prije stići do kraja, nego ono što se događa u trenucima dok glazba
svira. Njegovim riječima: „Dugo smo život tumačili kroz analogiju s putovanjem ili
hodočašćem – kao da nas njegova ozbiljna svrha čeka na kraju. Cilj je bio doći do toga kraja,
do uspjeha ili što god da nas tamo čeka – možda do Raja, nakon smrti – no cijelo smo vrijeme
promašivali poantu. Najvažnija je glazba i trebali ste pjevati ili plesati dok je ona odzvanjala.“
Jednog će dana glazba prestati. Nitko ne zna što će se dogoditi nakon toga. No nema smisla
čekati tu tišinu. Ako ovo čitate, glazba za vas i dalje svira. Zato počnite plesati.

(Frank Martela, „Divan život“)

DRUGI POLAZNI TEKST

S jedne je strane, dakle, razvidno da čovjek svoju konačnost dijeli s cjelinom živoga svijeta.
On se rađa, odrasta, hrani, razmnožava, stari i umire. Ta je konačnost u bitnom fizička
konačnost. S druge strane, čovjekova je konačnost posve osobita jer je u bitnom označava
nezatvorenost, odnosno otvorenost. Fizička konačnost je konačnost zatvorenosti, tj. konačnost
koja je zatvorena. Međutim, čovjek nije u isključujućem smislu vezan za nagon i okolinu, već
je od nje slobodan i otvoren prema svijetu. U odnosu na svoju okolinu, dakle, čovjek, usuprot
ostatku živoga svijeta, posjeduje određenu autonomiju. U tom je vidu moguće efektno
zaključiti da je čovjek »biće koje nadmašuje samo sebe i svijet«.

(…) Doista, što drugo čovjeka podiže iz kreveta u trenucima najvećeg beznađa, koji ga u
nemilosrdnoj životnoj prevrtljivosti neizbježno kad-tad snađu, ako ne upravo njegova
potraga, štoviše njegov zahtjev za smislom? Ljudski bi život bez toga zahtjeva bio sveden na
puko opstojanje, na preživljavanje, na životarenje – bio bi ustvari promašen. Promašen utoliko
što ne bi težio svojoj egzistencijalnosti – egzistencijalnosti iz slobode. Dalo bi se zaključiti da
istinski zahtjev za smislom polazi upravo iz slobode onako kako je jaspersovski
identificirana: slobode čovjeka kao duha usuprot svakoj apsolutizaciji tijela; zatim slobode
nedovršivosti, nezaključenosti, nepredmetnosti, otvorenosti. –

(Damir Sekulić, „Egzistencijalnost slobode kod Jaspersa“)

Smjernice za pisanje:

U eseju odredite (iskoristite) navedene pojmove: „bivstvovanje“, „potresenost“,

„nihilizam“, „fizička konačnost“, „sloboda nedovršivosti“.

1. Koju graničnu situaciju Jaspers navodi kada želi objasniti izvore filozofiranja?
2. Slažeš li se s tvrdnjom da je bivstvovanje umijeće?
3. Treba li čovjek svakodnevno iznova prevladavati nihilizam i dekadenciju, točnije
okrenuti se aktivnomu nihilizmu1 uz pomoć kojega svoju egzistenciju razumijeva kao
mogućnost?
4. Misliš li da se čovjeka može definirati kao mogućnost, otvorenost i slobodu u svijetu i
u sebi samom?
5. Može li čovjek iz svoje izgubljenosti doći do svoje egzistencije? Kakav je trud (žrtvu)
potrebno podnijeti?
6. Zapadajući u granične situacije čovjek postaje svjestan dokle dopiru njegove
mogućnosti i ujedno otkriva svoje duhovno stanje, a time ujedno rasvjetljava svoju
egzistenciju i shvaća da mu je sva nada u traženju transcendencije koja u svijetu
govori putem šifri. Koji još filozof uz Jaspersa govori o Bogu kao o izvoru
autentičnoga ja. odgovor - Soren Kierkegaard

7. Zašto čovjek sebe najčešće pronalazi u konfrontaciji2 s Ništa?

1
nihilist je osoba koja sve niječe, ni u što ne vjeruje i ne priznaje nikakve vrijednosti ni autoritete.
2
sukob, sudar, sraz [konfrontacija sa životnim teškoćama; konfrontacija dvaju teških karaktera]