Najpoznatiji savremeni egzistencijalist bio je an Pol Sartr (1905-1980).

On filozofskom misljenju I umjetnicki oblikovanoj rijeci zeli da obezbjedi praktican uticaj na covjekov zivot,pisana rijec filozofije nema svrhu u sebi samoj,vec treba da doprinese konstituciji ljudskog svijeta I slobode. Sartr je napisao obimno delo u kome je kombinovao uticaje egzistencijalizma, marksizma i fenomenologije,gdje se vidi uticaj Kjerkegora,Hegela I Marksa kao takav on se vidi kao predstavnik filozofije egzistencije.Pitanje egistencije se pojavljuje u vezi sa pitanjem bitka I pitanjem svijeta. U razumjevanju bica sartr nastoji da prevazidje dualizam izmedju fenomena I noumena,pojave I biti,za njega pojava ne otkriva sustinu,ona je otkrivena,ona je sutina.Fenomenalno bice se manifestuje,kako svoju sustinu tako I svoje postojanje,bice kao takvo prisutno je u svemu,ono je svugdje I nigdje odredjeno.Ono je osnov I predpostavka svijeta.Sratr pravi distinkciju izmedju bica po sebi I bica za sebe.bice po sebi je nesto masivno nadiruce koje tezi da sve proguta,uklopi u sebe,on kaze covjek je moguc jer u tom krutom detrminisanom svijetu postoji drukciji ti bitka to je bitak za sebe,budici da sve sto jest mora biti u sebi,onda je jasno da taj drugi tip bitka mora biti ne bitak,nista.to nista ne moze potjecati od bica po sebi koje je puno bitka a da bi mogao biti izvor nista covjek ga vec mora nositi u sebi,on govori da se bit covjeka sastoji u njegovoj egzistenciji te pre I nezavisno od te egzistencije ne moze se govoriti niokakvoj prirodi,biti ili bitku covjeka,otida je egzistencija primarna u donosu na esenciju,esencija se iscrpljuje u njegovoj egzistenciji.U osnovne odlike covjekove egzistencije sartr ubraja: bacenost,slobodu,tjelesnost,individualnost.Covjek koju bivstvuje u prisnosti sa svijetom I bicem utoliko sto prebiva u sredistu svijeta I bica,njgova egzistencija ima svjetovni karakter,ali covjek je istovremeno bice baceno u svijet te ta ideja bacenosti odklanja pitanje o njegovom porjeklu prorodnom ili bozanskom. Jednom baen u svet ovek je odgovoran za sve to ini,sam gradi
svoj svet,osmisljava svoju egzistenciju.Kada je rijec o iskustvu svijeta on posebno naglasava culno tjelesna iskustva I iskustva koje nam posreduje raspolozenje tjeskobe,prva su uslov covjekovog djelovanja potvrda stvarnosti njegove egzistencije,samo ni culnost ni tjelesnot ne stoje sama za sebe centralnu ulogu u iskustvu svijeta igraju rasplozenja-tjeskoba,U njoj se manifestuje jednokratnost neponovljivost covjekove individualne egzistencije,njegovo suocavanje sa vlastitim bitkom I svijetom,kao I sa ne bicem,odsustvom egzistencije I ne bica.Suocavaju ci ga sa njim samim pokazujuci mu mogucnosti I zavisnost od sebe sama predstavlja po sarteu potvrdu slobode.On naime citavu bit covjeka postavlja na samu slobodu. Kad bi ovjek bio odreen svojom prolou, onda ne bi mogao birati. injenica je da on bira,ali sloboda se nesmije shavatati kao svojstvo bica za sebe,ona je sa njime indenticna, On preko delovanja svoje slobode tek stupa u postojanje, On je prisutan u svetu samo tako to deluje posredstvom svoje slobode i na taj nain stvara svoju sutinu on se angauje u svetu u koji je baen i time postaje esencijalan, potvrujui svoju egzistenciju i svoju slobodu. U bitku za drugoga sartr kaze Dok u blizini nema nekog drugog, mi sve stvari uredujemo tako da smo mi u sreditu, one su nai objekti. No kad se tu pojavi netko drugi i gleda oko sebe, dolazi do smetnje: drugi pokuava nae stvari, ali i nas same uvui u svoje vidno polje i od nas

uiniti predmet svoga svijeta. Oba pokuavaju drugoga opredmetiti.Bie-za-sebe eli drugim gospodariti kao slobodom, tj. posjedovati ga ujedno kao predmet i kao slobodu.Zasluga sartru pripada zato sto je branio tezu da je covjek osudjen da bude Slobodan,da predstavlja bice koje nosi tezinu citavog svijeta na svojim plecima I odgovornost za sebe I svijet.