PA04 - Astrologija U Sjenci Vlastitih Zabluda

https://www.scribd.
com/user/529407097/Zvjezdan/uploads
Zaštićeno autorskim pravom

1
... i bi ... , od silovita prapočetka, izrastao do samosvijesti u svoj izvornosti

ostvarenja vlastite inteligencije i golemosti mudrosti, beskrajan u prostranstvu i vječan u
postojanju, u svoj punini vlastite praznine, do konačnoga smiraja, jamačno je sve što je ikada
postojalo, što sada postoji i što će ikada postojati ... !?
Zapravo, pred čovjekovom spoznajom ispriječiše se 'dva' svemira, jedan vidljiv tajne kojega još
može, do stanovite razine, dosegnuti moć čovjekova opažanja i drugi 'nevidljiv' koji se prostire
daleko, daleko ... u nepoznato. Sva je vjerojatnost da je to nepoznato nešto poput beskrajna
oceana u kojemu je ono poznato tek neznatna kaplja ...
Ali, što je kap poznatoga u beskrajnu oceanu Zbivanja ...
U onomu vidljivu a ipak nesagledivu svemiru, toliko starom i toliko golemom, izgubljen negdje
između beskonačnosti i vječnosti, nalazi se naš sićušni planetski dom. Većinu onoga što danas
znamo naučismo opažanjem motreći s površine Zemlje, žala svemirskoga oceana ...
Zakoračivši u to golemo more neizvjesnosti i smočivši tek nožne prste, osjetismo da nas ocean
naše nespokojnosti zove, mami. I u nama se probudi dugo pritajena žudnja da se tamo vratimo
jer jedan dio našeg bića spozna da je to zapravo poziv mjesta odakle smo došli ...
Svi otkriveni tragovi temeljnih čovjekovih nastojanja i najbeznačajnijih zbivanja, u vremenu,
vazda sežu do svemira i njegova postanka. A širenjem spoznaje možemo dokučiti ne samo to
da je svemir začudno veličajan već i da smo mi u istinski stvarnomu i duboku smislu dio tog
svemira, koji nas je iznjedrio, pa nam je i opstojnost neraskidivo povezana s njime ...
Dakako, vječna pitanja, odvajkada, o postanku svijeta i svemira pobuđuju zanimanje i
znatiželju golemoga broja ljudi. Razdoblje u kojemu sada živimo veliko je raskrižje naše
suvremene civilizacije, a možda i naše vrste. Kojim god putom krenuli, opstojnost nam je
nerazdvojivo povezana sa spoznajom bivstvovanja. Razumijevanje bivstvovanja za nas je
toliko važno da o tomu ovisi i sam naš opstanak. Osim toga, razumijevanje pruža zadovoljstvo.
Priroda se u razvojnu procesu pobrinula da uživamo u razumijevanju. Oni koji razumiju
jamačno imaju više izgleda da opstanu ...
Razvijanju života na planetu Zemlji od početne prastanice protoplazme do razumna bića, bića
koje misli, čovjeka, čija se klica počela razvijati prije oko 15 milijuna godina, trebalo je oko 3,8
milijarda g., oko 800 milijuna g. nakon što se Zemlja oblikovala ...
Život je, prema tomu, jamačno najveća vrednota u svekoliku svemiru, ali i najveće otajstvo, a
spoznaja veličajnosti opstojnosti života zacijelo je najveća ljudska zadaća ...
Priroda je inteligentna, čovjek je dio prirode, stoga ista inteligencija prožima oboje. Svako
predanje mudrosti smatra neograničenim opseg čovjekovih mogućnosti, stoga je područje
čovjekova života područje beskonačnih mogućnosti. Unutar svakoga ljudskog bića Priroda se
nalazi u zametnu obliku i ima samo jednu želju: Želi se roditi.
Čovjek zbori u ime Zemlje, stoga njegova odanost treba biti upućena tom planetu, planetu na
kojemu obitava i koji mu nesebično daje svoje utočište. Dakle, u čovjeku je nada i spas svijeta,
a time i opstojnosti života. Međutim, čovjek, hodajući po tankoj niti postojanja, konačno mora
shvatiti da ne može izmijeniti svijet, ali može izmijeniti svijest o sebi i svojemu mjestu u tom i
takvom svijetu. Svijetu koji je samo dio jednog većeg svijeta, svijeta ...
Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
2
Kada dovoljan broj ljudi prihvati izmaštano

bajoslovlje, drevno kakvo, ili novovremeno
pak, i pojavnost mu dadne čak, ono od tada,
poput istinska iskustva,
na ovaj ili onaj način, kao zbilja,
u predaji samostalno živi pa, kroz prostor-
vrijeme, besjedom po(r)uku pronosi.
I. M.
strologija, kao pojava, oduvijek je bila, jest i nadalje će biti predmetom burnih
(nerijetko uzaludnih) rasprava. Dakako, s jedne su strane pobornici i zagovornici astrologije
čvrsto uvjereni u istinitost i 'dubinu' astroloških tumačenja ustrojstva ljudske ličnosti i
neumitnosti životnoga tijeka, dočim su s druge strane njezini protivnici koji odriču bilo kakvu
stvarnu podlogu temeljnim astrološkim postavkama, a sam žar koji u rasprave unose obje
strane jasno govori da astrologija malo koga ostavlja ravnodušnim, bez obzira bio on
njezinim poklonikom ili protivnikom.
Opetovano se pokušava dokazati istinitost ili lažnost astroloških postavki, dakako, bez
konačna vjerodostojna odgovora ili zaključka koji bi prihvatile obje strane. Stoga je pojavi
astrologije nužno pristupiti na drukčiji način. Umjesto striktnoga utvrđivanja istinitosti ili
lažnosti sastavnica koje tvore astrologijsko naučavanje, nju je potrebno sagledat kao
cjelovitu društvenu pojavu i u tom smislu razmotriti je li astrologija zbilja ili zabluda manje
upućenoga dijela čovječanstva.
Ne zadirući preduboko u naučavanje, načela, podrijetlo, povijest i 'znanstvenost'
astrologije (što su, po obimnosti, zasebne teme) razmotrit ćemo, u svjetlu opće spoznaje,
sjenu prijepora nadvijenu nad vjerodostojnosti astrologijskih postavki i sadržaja.
No, na samome početku, poradi možebitne dvojbe, odmah razjasnimo. Nikako mi nije
nakana samo prigovarati, već mi je želja pokazati na nužnost nalaženja loših strana u
posvema nekritičkome osvrtu poglavito na popularnu astrologiju, ali i na drevno kao i tzv.
suvremeno astrologijsko naučavanje, o kojemu se govori, piše i u to ime nedolično iznose,
ustvrdio bih, posvemašnje besmislice. Upravo, mnoge nedosljednosti astrologijskoga
naučavanja, bilo drevna bilo tzv., suvremena, nagnale su me na njegovo temeljito izučavanje
uz primjenu u praksi i provjeru povratnih obavijesti o možebitnim učincima.
Stoga, osobno, nisam ni sljedbenik niti poklonik astrologije. Nisam joj gorljivi zagovornik
niti zagrižljivi protivnik, ne poričem ju niti u nju vjerujem kao u neporecivu izvjesnost.
Naprosto je prihvaćam kao poučnu razvojnu igru, a dopuštam si nazvati je i umijećem
mogućega ili jednim od možebitnih načina samospoznaje.
Prema tomu, sebe smatram tek proučavateljem astrologijskoga naučavanja koji
pokušava nepristrano progovoriti o tom drevnomu nauku koji nikoliko nije način proricanja
budućnosti. Potpunoma odbacujući tzv. 'nebeske utjecaje' i tvrdnju da osobine, zdravstveno
stanje i sl. ovise o nadnevku rođenja, držim da astrologija, pojmi li se kao nakovrsnim
'putokazom prema ljubavi, radosti, smiraju i posvemašnjem pomirenju', može omogućiti
unekoliko drukčiji način viđenja i promišljanja čovjeka i svijeta koji ga okružuje.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
3
Neprijeporna društvena zbilja

Nitko nikada nije čuo za zajednicu koja u svojemu
sastavu, nije spregnula nebo i zemlju zajedno s
tijelima i dušama, posjedima i pravima, bogovima i
precima, moćima i vjerovanjima, bićima i izmaštanim
stvorenjima. Takvu drevnu antropološku matricu mi
nikada nismo napustili.
Bruno Latour, We Have Never Been Modern
Svjedoci smo iznimno
nametljive, sve izraženije, rekao bih i nasilne, pojave masovne 'horoskopske' i ine djelatnosti,
prisutne gotovo na svakome koraku. Znakovi zodijaka i horoskopi stalna su tema razgovora
mnogih. Vrlo su rijetki oni koji ne znaju u kojemu su znaku rođeni, a mnogo je onih koji znaju
svoje ostale astrološke sastavnice ili posjeduju svoj osobni korijenski kozmogram (astrološku
kartu rođenja). U prodavaonicama tiskovina, rijetko koji dnevnik, tjednik ili mjesečnik,
djelomice ili u cijelosti, baveći se astrološkom tematikom, ne objavljuje rubriku o
'horoskopima', kao i reklame 'stručnjaka' gotovo 'eksperata' za 'rješavanje svih problema'.
Pod krinkom tobožnjega drevna, odnosno tzv. suvremena astrologijska i inoga naučavanja
tiskaju se stoljetni kalendari, sanjarice, godišnji astrološki pregledi, izdaju se tiskopisi okultnih,
magijskih i inih sadržaja koje, dakako, nalazimo na policama svih knjižara i knjižnica. Na raznim
TV postajama redovito se prikazuju emisije o astrologiji, a nazovemo li telefonom stanoviti
broj govorni automat izgovorit će nam horoskop za svaki znak, dočim Internet naprosto vrvi
takvim sadržajima, i tako unedogled.
Iako nikako ne pripada obrazovnomu i znanstvenom sustavu, astrologija ipak izaziva
znatnu znatiželju ljudi koji joj pridaju stanovitu vrijednost. Predstavlja li danas novac određeno
mjerilo vrijednosti, onda astrologija zasigurno posjeduje tu vrstu vrijednosti. Naime, usluge,
knjige i časopise kupujemo novcem, kojim plaćamo TV pretplatu i telefonske impulse, a nitko
neće dati novac za nešto što za njega samoga ne predstavlja stanovitu vrijednost, pa ma kakve
vrste ona bila.
Dakako, ta i takva sveprisutnost astrologije neprestano izaziva čuđenje, osobito kod onih
kojima je znanost temelj za tumačenje stvarnosti. Neuobičajeno žilava otpornost s kojom
astrologija produljuje svoje postojanje odista začuđuje, utoliko više što je ona u izravnoj
oprečnosti sa suvremenim spoznajama atomskoga, tehnološkoga ili informatičkoga doba. Za
zapitati se, kako to da ona koja, u znanstvenoj javnosti, ima status praznovjerja i šarlatanstva,
uopće može opstojati usporedno s egzaktnom pokusnom znanosti?
Ovom čuđenju, zapravo, i nema toliko opravdanja prihvatimo li sljedeće dvije činjenice.
Ponajprije, znanstveni pristup stvarnosti svojstven je vrlo malom postotku ljudi, jer istinsku
predodžbu o znanstvenu dobu u kojemu živi čovječanstvo u sebi njeguje razmjerno mali dio
tog čovječanstva. Naime, znanstvena su dostignuća daleko više vezana uz područja
svakodnevne praktične primjene (telefon, radio, računalo, TV ...) negoli uz područja
duhovnosti, razumijevanja i uključenja u jedno filozofsko, produhovljeno tumačenje svijeta.
Sljedeće, znanstveni pristup kakvoga mi danas znamo razmjerno je mlad, postoji otprilike
od renesanse, a nasuprot čemu postojanje astrologije možemo pratiti tisućama godina u
prošlost, sve do prvih pisanih spomenika čovječanstva. Ima li trajanje, tijekom tisuća godina
prošlosti, svoju projekciju u sadašnjosti, onda dobivamo najmanje pedeset stoljeća u korist
astrologije, naspram samo tri stoljeća znanosti.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
4
Stoga, zatvaranje očiju pred pojavom astrologije, poput noja koji zabija glavu u pijesak,
nikako neće dokinuti postojanje te pojave.
Dakle, astrologija je neprijeporna društvena zbilja, a njezina sveprisutnost i njena starost
dovoljni su razlozi da se pojavi astrologije pristupi s dužnom ozbiljnosti.
Kada je i kako sve to započelo?

Simbol omogućuje slobodno kruženje po
svim razinama stvarnosti.
Jean Chevalier i Alain Gheerbrant, Rječnik simbola
Pogled u (noćno) nebo

otkriva neizmjeran prostor-vrijeme od oko 13,6 milijarda
svjetlosnih godina, veličine koje postadosmo svjesni tek jučer, jer
tisućama godina vjerovasmo da nema 'drugog' mjesta do Zemlje.
Ipak, suočeni s tom neograničenosti svemira uočismo vlastitu sićušnost i konačno pojmismo,
ta nismo mi nikakvim središtem i svrhom svemira, već samo obitavamo u zabačenu kutku
izgubljeni negdje unutar neizmjerne vječnosti u beskrajnomu prostoru. No, baš mi, sićušna
bića, plutajući u velikome svemirskome oceanu protkanome stotinama milijarda raznih
galaktika i milijardama bilijuna zvijezda, tražeći svoje mjesto u njemu, istražujemo i
postupno otkrivamo tajne beskrajnoga svemira. Mi, ljudi, ovdašnje utjelovljenje svemira
izrasloga do samosvijesti, počesmo razmišljati o vlastitu podrijetlu. Mi, djelići zvjezdane
tvari, razmišljamo o zvijezdama. Mi, organizirani skupovi od deset milijardi milijarda atoma,
razmišljamo o evoluciji atoma. Mi, svemirska svjesnost pokušavamo u mislima slijediti dugi
put na kraju kojega je, barem ovdje na Zemlji, 'niknula svijest'. Plutajući svemirskim
oceanom kušasmo vodu i utvrdismo istovrsnost s našom naravi, a nešto duboko u nama
spozna: ta svemir je zapravo naš dom! Podrijetlo nam je neraskidivo povezano s davnim
zbivanjima u svemiru. Djelićem smo procesa njegove evolucije.
Rođeni iz zvjezdana pepela, građeni smo od zvjezdane prašine.
Stoga je istraživanje svemira putovanje na kojemu sami sebe otkrivamo, a tamo gore u
beskraju golema svemira očekuje nas neizbježna budućnost. Prisjetimo se, prije nekoliko
milijuna godina ljudska bića nisu postojala. Zapitajmo se, tko će biti ovdje za nekoliko
milijuna godina?
Eksplozija supernove jamačno je začudna pojava svemira. Umiranja jedne uz istodobno
rađanje druge zvijezde, ili 'obična' polarna svjetlost nastala dodirom sunčeva vjetra sa
zemljinom magnetosferom, zacijelo su velebne predstave svemira. Stoga, pogledavši u nebo
odista nije teško s malo pjesničke mašte, umjesto velikoga otklona svjetla 'Mliječne staze',
ravnine naše galaktike, vidjeti dragulje u crnoj kutiji ili odmičuća svjetlila u tami. Što drugo
no čuditi se i diviti istinama svemira? Čuđenje, divljenje neizmjernome i nepoznatom, ta
korijen ljudske znatiželje za svemir, pobuđuje težnju ka mnogo višoj stvarnosti, rađa žudnju
za kušanjem razlike između promatranog svemira i neposrednoga doživljaja njegove
neograničenosti. Uistinu nije teško razumjeti osjećanja ljudi iz davnina kad su uvidjeli da
nebo ima tri dimenzije. Tijekom povijesti sebi su predočavali nebo zamišljajući ga poput
okrećućih kugla sa zvijezdama u sebi. Kasnije je Sunce zamijenilo Zemlju u središtu tih kugla.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
5
Sad znamo mnogo složeniju i divniju istinu, no želja za objašnjenjem neba ostala je ista.
Sunce, Mjesec, planeti, zvijezde ...! Od drevnih je vremena čovječanstvo, motreći složeni
sustav svemira, postavljalo pitanje, kakva je veza između njega i svemira? Tražeći odgovor,
čovječanstvo je izgradilo divovska kamena zdanja ne bi li s najvećom mogućom točnosti
izučilo kretanje nebeskih tijela. Takav žar za znanjem vidljiv je u ostacima egipatskih
piramida, zdanjima u Angkor Vatu, Stonehengeu, Abu Simbelu, Velikim ravnicama, Chichen
Itzi, građevinama drevnoga naroda Anasaza, itd. Mnoge od tih građevina, obrednih mjesta
drevnih ljudi, zapravo su opservatoriji. To nam ukazuje na divljenje ljudi iz davnina prema
svemiru, ali nam isto tako govori da su čovječanstvo i svemir bili u blisku dodiru još od
pretpovijesna doba.
Dakle, učinak mnogih čimbenika, osobito pojava pomrčina, kometa i novih zvijezda,
vjerojatan je početak pozornih i možebitnih sustavnih motrenja nebeskih pojava. No,
čovjekovo zanimanje za vlastito okruženje zasigurno je staro isto toliko koliko i on sam,
odnosno toliko koliko je staro zanimanje za čovjekovu narav. Postojeći dokazi govore o
čovjekovu zanimanju za nebeske pojave čak u doba paleolitika, dakle, od praskozorja
njegova postanka. Stoga možemo s pouzdanošću ustvrditi da su ta pitanja zaokupljala
čovjeka odvajkada i u svim prostorima.
Najstarije vjerovanje - najstarija znanost !?
Želimo li stvari sagledati u pravomu svjetlu, potrebno

je razumjeti oboje, i čovjekovu prošlost i njegovo
sadašnjost. Za to je presudno razumijevanje mitova i
simbola.
Jung, Čovjek i njegovi simboli
Upitno je odakle potječe

ono što razumijevamo pod astrologijom? Zacijelo odasvud. Kada je započelo? Vjerojatno od
kada postoji i čovjek. Za prvotna priprosta čovjeka, nebo je bilo prepuno 'božanstvenih',
strahopoštovanja dostojnih čudesa. Taj strah i udivljenost nisu bili neopravdani. Moć 'neba'
bijaše itekako stvarna. Već su najstarije civilizacije, usmjerene na lov, ribolov, stočarstvo,
poljodjelstvo, bile prepuštene gotovo na milost i nemilost hirovitosti prirode. Ljeti se nebo
ispunjalo oblacima, munje bi parale zrak, a gromovi praskali. Poslije olujna vjetra uslijedio
bi prolom oblaka i ljetina bi bila uništena. Ako bi nebo kroz duže razdoblje ostajalo bez
oblačka, suša bi spržila usjeve ili bi prizvala pošast skakavaca. Zimi bi ledeni zrak pretvarao
kišne kapi u malene, razigrane kristale koji bi poput bijela pokrivača potpunoma prekrili
okoliš.
Koliko se god uzmognemo 'vratiti' u prošlost, zatičemo dokaze da je čovjek oduvijek i
posvuda sa zebnjom motrio nebo. Pretpostavlja se da urezi na pronađenim kostima irvasa i
kljovama mamuta, iz razdoblja novijega paleolitika, predstavljaju zapise o mjesečevim
mijenama. Upitno je nije li, možda nekih deset do dvadeset pet tisuća godina prije Krista,
čovjek motrio i zabilježio saznanja o gibanju Mjeseca? Nedaleko Salisburyja, u južnoj
Engleskoj, velebno je zdanje Stonehenge, začudna građevina visokih 'megalita' okruženih s
pedeset šest udubljenja. Pretpostavlja se da je ovo zdanje izgrađeno otprilike 1800. godine

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
6
prije Krista. Uz pripomoć računala utvrđeno je da se i 'grube' ruševine, osim što su tvorile
sustav za brojidbu godine, mogu uporabiti za iznenađujuće točno označivanje položaja
Sunca i Mjeseca, s odstupanjem od jednoga lučnog stupnja. Riječju, pretpostavlja se da je
to bilo ujedno poprište društvenog zbivanja i nekovrsni 'opservatorij' brončanoga doba, u
kojemu su svećenici, osim obavljanja obreda, najavljivali godišnja doba, pomrčine Sunca i
Mjeseca. Dakako, tadašnja 'znanstvena aktivnost' nije bila nespojiva s vjerskim obredima.
Zapravo, znanost i vjera, uza uzajamno prožimanje i poticanje samo su dobar primjer-dva
temeljna 'zanimanja' naših predaka pri uznesenome pogledu na nebo. Naklonjen ili ne
'svijet' je vazda bio neminovnost, a već je i priprost čovjek slutio da ga naprosto mora
razumjeti i pokušati unekoliko 'nadzirati'. Astrologija je pritom 'rođena' samo kao možebitni
način povezivanja dvaju sustava pri pokušaju da se uspostavi stanovita razina nadzora nad
okruženjem. Stoga nije nesmisleno kazati, na što upućuje i većina povjesničara, podastirući
dokaze, da je astrologija istodobno bila nekovrsna preteča i vjerovanja i znanosti. Naime,
Sunce, Mjesec, zvijezde i ina nebeska tijela bijahu onomad predmetom obožavanja i
štovanja, straha i nade. Nebeske i ine prirodne pojave (tada malo ili nimalo objašnjive) ne
samo da su imale odraza na 'sudbu' pojedinaca, već i na budućnost ukupnosti 'svijeta',
podjednako prijeteći njegovim uništenjem i obećavajući ponovno rođenje. Ukupnost
prirodnih pojava utjecala je na kišu, vjetrove, zemljotrese, nepredvidiva kobna zbivanja.
Takvo je sinkretičko vjerovanje, koje na razini naivnosti izražava neumitnu uzajamnu svezu
svemira i zemaljskoga života, bilo prisutno među svim primitivnim narodima.
Svima su znana vjerovanja i razmišljanja o Suncu, Mjesecu, planetima i zvijezdama, kao i
pripisana im simbolika od vremena čovjekova osvita do današnjih dana. No, gotovo se
nijedno zapravo ne bavi striktno 'proročkom' astrologijom, odnosno pretkazivanjem na
temelju kretanja nebeskih tijela. Naime, među svim tim drevnim 'vjerovanjima', samo je
jedno koja je unekoliko zaživjelo ono što danas nazivamo astrologijom i održalo se do
današnjih dana - kaldejski pogled na svemir. U staroj Mezopotamiji izgrađeni su prvi
'opservatoriji', odnosno zigurati. Te čudesne promatračnice građene su u obliku
visokih tornjeva s kojih su svećenici neprestano - i danju i noću - motrili i
proučavali kretanje nebeskih tijela. Zigurati su sadržavali sedam terasa
sazidanih jedna na drugoj, a simbolički su predstavljali tadašnju predodžbu
sedam 'planetnih neba'. Tako je svećenik, penjanjem na vrh, mogao 'duhom
domašiti' vrhunac univerzuma onakvoga kakvim su ga zamišljali Kaldejci. Ujedno, kao
nekovrsni posrednici između neba i kralja, svećenici su motrili gibanja nebeskih tijela kako
bi saznali 'volju bogova', i kao takvi, niknuli su prvi zasadi tadašnje astrologija u
Mezopotamiji - otprilike 3000 godina prije Krista - slijednik koje, djelomice je i inačica
današnje astrologija.
Prema tomu, drevni su Kaldejci započeli sustavno motriti gibanja nebeskih tijela u sjeni
astrologije, stoga je ona prva, onodobna, 'znanost' o nebeskim pojavama ili preteča
astronomiji. Iako umnogome prožeta magijom, ipak je onomad nesumnjivo bila znanost. U
to je doba uspostavljen i šezdesetinski sustav mjerenja, raspoznata su gibanja planeta među
neusporedivo sporije pokretnim zvijezdama, što je pridonijelo razvoju 'zodijačkoga sustava',
koji je i dan danas u uporabi. No, istodobno su pritom, nebeskim tijelima (zvijezdama i
planetima), poradi praktičnih potreba, pridodavane neutemeljene moći nad neumitnosti
čovjekova životna tijeka. Pronađene neoštećene malene glinene pločice, ispisane klinastim
pismom, sačuvale su stanoviti broj sustavno uzakonjenih predviđanja s prepoznatljivim

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
7
astrološkim počelima. Tijekom stoljeća pridodavana su sve novija i novija značenja
'znakovima' zodijaka i planetima, a kada je 331. godine prije Krista, Kaldeja pokorena, Grci
su preuzeli cjelokupni sustav i uzakonili ga prema vlastitoj 'shemi', koja je i danas u uporabi.
Ali Kaldejska astronomska otkrića, i njihova pretvorba u astrologijske potrebe, bijahu od
presudnoga značaja. I jedne i druge vjerojatno je stupanj njihova znanja, u to doba,
onemogućio da si postave valjana pitanja i na druge načine razjasne vlastite 'sudbine'. No,
nije to uspjelo ni kasnijem začetniku suvremene znanosti, renesansi, koja je više od ijednoga
razdoblja, bila doba proturječnosti. Što god je ovomu uzrok, to se umnogome odrazilo na
povijest zamisli i pospješilo 'vjerovanje u zvijezde'. Osvit dvadeset prvoga stoljeća trebao bi
pobuditi nadu da će čovjek konačno naučiti koliko je besmisleno od gibanja planeta
očekivati rješenja za vlastite probleme. Ali tomu nažalost nije tako.
Dakle, očigledno je da se, protiv svih očekivanja, vjerovanje u astrologiju rasplamsava
jače nego ikad.
Duboka ukorijenjenost
Društveni misaoni obrasci ljudske psihe,
kao i potrebe, urođeni su i naslijeđeni. U
odgovarajućim okolnostima, djeluju u
nama više ili manje jednako.
Jung, Čovjek i njegovi simboli
Kroza sva razdoblja,
mnogim je sustavima neprestano pokušavano usuglasiti čovjeka sa svemirom, prostorom i
vremenom. Svi ti razni sustavi (i astrologija) podjednako su slični po sadržaju, koliko god su
različiti po obliku. Međutim, njihova površna logika i nedosljednost bila je, nažalost, tek puko
praznovjerje prikriveno tanahnim velom znanosti, primjerice, matematikom i
astronomijom. Dan danas je astrologija, nažalost, prepuna 'helenističkoga' i inog zastarjelog
nasljeđa. Stoga se i doimlje poput isprazne mješavine, zavodljive filozofijske doktrine, puke
mitologije i nedosljedno primijenjenih znanstvenih metoda, u kojoj se isprepleću drevne
legende i suvremena kazivanja. Potpunoma je valjana ovakva oštrina suda. Naime, odavna
astrolozi ne izlaze iz slijepe ulice, pokušavajući uspostaviti znanstvene zakonitosti kojima bi
povezali svemir s ljudskim životom. No, unatoč njihovu neuspjehu pučko vjerovanje u
zvijezde duboko se ukorijenilo. Dakako, nemirna razdoblja oduvijek su pripomagala
astrologiji, ali ni povratak mira nije okončao njezin uspon.
Ispitivanjem (uzorka od 1000 ispitanika, 2000. g.) javnoga mišljenja, 'odraslih' građana
diljem Hrvatske, o astrologiji, izvedeni su sljedeći zaključci:
 oko šezdeset pet posto građana zna u kojemu je 'znaku' rođeno,
 oko četrdeset sedam posto građana u stanovitomu je trenutku poželjelo imati vlastiti
'horoskop',
 oko pedeset osam posto građana redovito čita 'svoje horoskope' u novinama,
 među onima koji vjeruju u astrologiju, oko šezdeset dva posto je uvjereno da su
astrološki kolumnisti iznimno učene osobe, kadre točno predviđati.
Dakako, ovi vrlo visoki postoci, razumljivi su u ozračju iznimno pozitivnoga mišljenja o
astrologiji:
 oko pedeset jedan posto građana vjeruje da su astrolozi znanstvenici,

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
8
 oko četrdeset tri posto građana vjeruje da postoji izravan odnos između sklopova
osobina pojedine osobe i 'znaka' pod kojim su rođeni,
 oko dvadeset osam posto građana vjeruje da se astrološka predviđanja obistinjuju,
 pritom su mnogi izrazili mišljenje da su zapravo astrologija i astronomija jedno isto, a
same djelatnike zagrebačke Zvjezdarnice nerijetko pitaju sastavljaju li 'horoskope'.
Daljnje razvrstavanje, prema društvenome stupnjevanju ispitanika, pokazalo je da
vjerovanje u astrologiju, uglavnom, ne zavisi ni od visine prihoda ni od razine obrazovanja.
Poljoprivrednike ne privlače toliko draži astrologije, koliko intelektualce i osobe slobodnih
zanimanja, napose umjetnike, poduzetnike i sl.
Riječju, prema istraživanju, 'tipičan poklonik' astrologije mlada je žena između 20 i 30
godina, uglavnom valjano obrazovana i natprosječna imovna stanja. Ona je, umnogome,
zaokupljena vlastitom sudbinom, dočim je sudba drugih ljudi vrlo malo zanima.
Prema C. G. Jungu (švicarskom psihologu) astrologija je iznimno duboko ukorijenjena u
ljudskoj duši. Naime, uzneseni pogled na nebeski svod, velebno prizorište protkano
zvijezdama, odvajkada je čovjeka nagonio na sanjarenja, a ti 'nebeski snovi', poput
nedostižnih želja, taloženi tisućama godina, diljem svijeta, ostaviše neizbrisiv 'talog' u svijesti
čovječanstva. Psihologijske sheme koje su astrolozi razrađivali tijekom dvije tisuće godina,
umnogome su pojednostavljene inačice suvremene psihodijagnoze. Opis - kao povučen,
nepovjerljiv, promišljen, strpljiv, smiren, suzdržan, voljan da što postigne, sposoban
usredotočiti se i dugoročnije sagledati stvari; razborit, strog, objektivne inteligencije;
geometrijskih, apstraktnih sklonosti; tih i miran u ljubavi, suzdržan ali odan; sklon
samostalnom življenju i sl. - primjer je razmjerno dobroga određenja sklopa osobina
stanovitih osoba. Svatko poznaje takve ljude, opis je razmjerno dosljedan i uvjerljiv. No,
posvemašnja je besmislica tvrdnja da je takav 'obrazac osobnosti' češći u ljudi rođenih,
recimo, između 21. prosinca i 19. siječnja. Dakako, nema ama baš nikakvih pouzdanih
dokaza za takvu tvrdnju. Čovječanstvo bi uistinu bilo ubogo i siroto kada bismo ukupnost
njegovih iskustava sveli na 12 astrologijskih 'znakova', odnosno nekovrsnih 12 obrazaca,
kojima se odista nespretno pokušava opisati sveukupno čovjekovo doživljavanje i
ponašanje. Svaki čovjek, zasebice, jedinstven, neponovljiv i nezamjenjiv u prostoru vlastita
življenja, tolika je veličina da nam sve do sada poznate riječi svijeta ne bi dostajale za odista
valjan i dosljedan opis njegove složenosti. Stoga, mnogi popularno populistički, tobožnji
'psihološki modeli' astrologa itekako su tanani i u krajnosti prijevarni, jer se mogu lako
prilagoditi da odgovaraju bilo kojoj osobi.
Dakle, nesumnjivo mnogi, iz prethodno navedenih postotaka, sebe poistovjećuju s
'odgovarajućim' nazovi-psihološkim obrascima do mjere da konačno uistinu i povjeruju u
bliskoznačnost s njima. Dakako, poslije ih je iznimno teško razuvjeriti u ispraznost takva
uvjerenja. S. Freud je 'projekcijama' imenovao nesvjesne psihičke mehanizme koji nam
omogućuju da u drugima posve jasno vidimo ono što u sebi tek nejasno naslućujemo.
Projicira li se čovjek na nebo, konačno se s njime i poistovjeti, osobito s obilježjima
'astrologijskoga znaka' s kojim je, kako smatra i vjeruje, ponajvećma 'povezan'.
Teže je razbiti
predrasudu nego atom.
Albert Einstein

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
9
Je li glupost jedina boljka čovječanstva

koja uistinu nikada neće biti iskorijenjena?
Samo su dvije stvari beskonačne:
svemir i ljudska glupost ... ali za
svemir baš nisam posve siguran.
Albert Einstein
Do koje je mjere ova

pojava postala ozbiljna u Hrvatskoj, bilo je jasno već 1998. godine kada je pseudoznanost
konačno i priznata. Slijedi isječak iz Narodnih Novina 111/1998:
5149. ZANIMANJA OSOBNIH USLUGA D.N.
Skupina je to koja obuhvaća ostala zanimanja za osobne usluge koja nisu razvrstana
drugdje u podvrsti 514. Zanimanja za osobne usluge. Ovdje su zanimanja djelatnika koji
pružaju usluge kao plesni partneri i pratitelji u društvu ili oni koji obavljaju poslove domaćina
i hostesa u hotelima, restoranima i noćnim barovima; proriču osobnu 'sudbinu' ljudi.
...
d) proricanje osobne sudbine ljudi i budućih događaja;
...
5149.31.4 astrolog
5149.32.2 gatara
Negdašnja astrologija, drevni sveobuhvatni nauk, nadasve priprost i nedorastao ali,
onomad, gorostasni napor da se pokuša učiniti sinteza svemira, gotovo je potpunoma dopala
šaka varalicama. Njihovom 'zaslugom' astrološki val postaje sve obimnijim i širim, prerastajući
u pravu poplavu besmislica koju je sve teže braniti nasipom zdravoga razuma.
Nije mi posve poznat cilj uvođenja rubrika 'horoskopije', u gotovo sve vrste novina, čija je
sadržajna razina gotovo ispod svake mjere dobra ukusa. Stoga je upitno komu zapravo treba
takva vrsta nasljeđa praznovjerja i nazadnjaštva? Onima koji ih pišu ili onima koji to objavljuju?
Je li odgovor mogućnost lake zarade, ili je to možda samo pokušaj podizanja postotka
čitanosti? Ili je sve to ipak samo puka zabava (što duboko u sebi priželjkujem)? Teško je valjano
prosuditi. Možda o svega pomalo.
Uostalom, to zapravo i nisu horoskopi, u izvornomu značenju i riječi. To je izopačena pojava
u astrologiji, rekao bih masovna petparačka horoskopija bez iole vrijednosti. Naime, tzv.
suvremeno astrologijsko naučavanje (koliko god bilo znanstveno neutemeljeno), ipak je nešto
posvema treće. Sam izračun i izradba kozmograma (horoskopa), za pojedinca ili što drugo, nije
nimalo lagana zadaća. Nužno je, uz vrlo složena tzv. 'astrologijska pravila', iznimno dobro
poznavati temeljnu astronomiju i sve u svezi s njom. No, velika većina onih koji se 'bave'
astrologijom, a o 'horoskopskim kolumnistima' nema zbora, ne bi za vedra neba znali pokazati
ni gdje se nalazi zvijezda sjevernjača, a nekmoli neko zviježđe ili planet. Na žalost to je zbilja.
A da i ne spominjemo krajnji ishod, umijeće valjane prosudbe i tumačenja samih astroloških
uradaka, koji nerijetko naprosto vrve bedastoćama u kojima se nerijetko ogleda sva spoznajna
praznina i duhovan pustoš onih koji ih iskazuju.
Stoga, ono što čitamo u tiskovinama samo su puka i nedosljedna astrološka nabrajanja
prividnih i stvarnih astronomijskih pojava, kojima je jedina svrha pričiniti nam ispraznost

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
10
'horoskopskih' rubrika 'ozbiljnijima i uvjerljivijima', a zapravo nisu ni u kakvoj svezi s drvnom
niti s današnjom tzv. suvremenom, gotovo potpunoma psihološki usmjerenom, astrologijom.
Istina je to koja se najčešće prešućuje.
Učinimo li mali odmak od striktne teme, možda nije najbolji ali je
svakako dobar primjer iskrivljavanja ili prešućivanja istine o Michelu
Nostradameu, poznatijem kao Nostradamus, rođenom 11. prosinca
1503. godine u Francuskoj. Bio je židovskoga podrijetla, navodno iz
staroga izraelskog plemena Isahar čije su pojedine članove
osposobljavali za 'proroke'. Preobratio se na katoličku vjeroispovijest.
Bio je iznimno nadaren i izuzetne sposobnosti pamćenja. Obrazovao se za zvanje liječnika pa
je s uspjehom liječio osobe oboljele od kuge, koja je harala Europom u 16. stoljeću, poradi
čega je postao nadaleko poznat. Pritom je dobrano poznavao cjelokupnu dotadašnju znanost,
ali najviše ga je zanimala astrologija. Izučavanje astronomskih i matematičkih djela nije mu
predstavljalo nikakvu poteškoću, jer je znao gotovo sve jezike na kojima su pisana tadašnja
znanstvena djela. A to su: latinski, grčki, arapski, talijanski, jidiš, itd., a francuski mu je, dakako,
bio materinji jezik.
No, stavimo li Nostradamusa pod sitnozor dvojbi i činjenica, postaje prijeporna
pretpostavka da je posjedovao svete spise, koje su njegovi preci donijeli iz Egipta. U njima su
navodno bila zapisana proročanstva kao i upute o njihovu sastavljanju. Kada ih je navodno
proučio i potpunoma naučio napamet jednostavno ih je spalio, da se drugi ne bi njima
okoristili (ili uočili ispraznost njihova sadržaja? - pr. aut.).
Činjenica je da je, kao odrasli mladi učenjak, zatekao proročanstva starozavjetnih proroka,
poruke iz Evanđelja (Novi zavjet) o zadnjim vremenima i proročanstva svetaca (sv. Grgura
Velikog, sv. Metoda Olimpijskog, sv. Hildegarda, sv. Brigite švedske i sv. Gertrude Velike),
poznata do 1350. Daljnja ne želim nabrajati.
Dakle, suprotstavimo li kritički Nostradamusova viđenja svjetske povijesti, onima
starozavjetnima, odnosno Izaije (66/2 22), Ezekiele (38/18 22), Daniela (12/2 13), Hosheje
(13/2 16), Joela (2/2 11, 2/28 32, 3/2 3), Amosa (9/5 6), Zahirija (13/7 9) i novozavjetnim
'naznakama' zadnjih vremena u evanđeljima po Mateju (24/29 31), Marku (13/14 37), Luki
(21/25 28), Ivanovo Otkrivenje (1, 22 glava) i proroštva svetaca do 1332., onda Nostradamus
neprijeporno nije rekao ništa bitno i ništa novo, u usporedbi s dotadašnjim 'proroštvom'!
Jedino je svoja 'viđenja' prekrio (ili prikrio?) krinkom katrena (kvartína) i protkao ih pitijskim
izričajem, odnosno s tajnovitosti, neodređenosti i višeznačjem.
Stoga, ne iznenađuje istina da je Nostradamus, kao astrolog i prorok koji navodno 'zna'
pretkazati sudbinu i buduće događaje, bio istodobno slavljen i kuđen. Također je neporeciva
činjenica da se on bavio okultizmom, što bjelodano proizlazi iz oporučnoga pisma zakonitome
sinu Cesaru kojemu je, međi inim, strogo preporučio da se nikada time ne bavi.
Nostradamusovo temeljno djelo, "Proročanstva", doživjelo je mnogostruka i doživljuje
daljnja brojna izdanja na gotovo svim svjetskim jezicima. Međutim, u njima se uvijek uz izvorni
tekst objavljuje i tumačenje, jer je Nostradamus većim dijelom pisao neodređeno, nedorečeno
i katkada potpunoma nejasno, pa se i ne zna na koga i na koje vrijeme se odnose neka njegova
proročanstva, što je vazda omogućavalo razna tumačenja, spekulacije i dakako zloporabe.
Stoga ne začuđuje da svako izdanje Nostradamusovih "Proročanstava" ima drukčije
tumačenje, jer ovise o tomu kako tko tumači ili bolje kazano kako tko želi tumačiti izvorne

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
11
tekstove. Upravo poradi prethodno spomenutih nejasnosti i nedorečenosti Nostradamusovih
poruka, u kojima nema točno određenih i jasno obilježenih ljudi, gradova, zemalja, s
maglovitim vremenskim čimbenicima, moguće je odabrati tumačenja, kakva komu trenutno
odgovaraju.
Mišljenja sam da je u poplavi raznih knjiga najpotpunija i najobjektivnija ona Edgara Leonia
"Nostradamus and His Prophecyes" (Nostradamus i njegova proročanstva) izdana od Bell
Publishing Company iz New Yorka i 1982. U njoj se iscrpno i u potankosti obrazlaže da se
zapravo ni jedno Nostradamusovo pretkazanje ne može potkrijepiti činjenicama, niti je za
katrene moguće podastrijeti dokaze, jer ih je moguće povezati s bilo kojim zbivanjem u bilo
kojem vremenu na bilo kojem prostoru Zemlje.
Višestruko tumačenje Nostradamusova proročanstva iz jedne od knjiga, koje se možebitno
odnosi na 2. svjetski rat u Europi, dobar je primjer njegove neodređenosti, jer kako tumač
navodi 'možda se odnosi na rat'. Tekst glasi:
"Kraljevska ptica nad gradom Sunca
Sedam mjeseci će u noći činiti sudbonosna pretkazanja,
Jer će se grmljavina zaoriti i istočni zid će pasti,
Kada neprijatelj za sedam dana stigne pred vrata."
Čitatelju se ne daje sljedeći tekst, nego mu se objašnjava ovaj od četiri reda. Dakle, upitno
je koji je to grad nazvan 'gradom Sunca', gdje je taj 'istočni zid', koji to 'neprijatelji stižu pred
vrata', što zapravo predstavljaju ova četiri retka i kakva je njihova poveznica s 2. svjetskim
ratom u Europi?
Dakako, ništa se točno i određeno na ovo ne može odgovoriti, već samo nagađati što bi to
moglo značiti.
Prema jednoj inačici, 'grad Sunca' je Varšava, koja je pala za sedam dana, prema drugoj je
to grad Pariz, jer je on poznat pod imenom 'grad svjetla', dočim je prema trećoj to Berlin u
kojemu je srušen istočni zid, odnosna granica prema bivšem SSSR-u. No, nacistička
propaganda u ta je četiri reda vidjela svoju pobjedu, osobito u rečenici: "Jer će se grmljavina
zaoriti i istočni zid će pasti". Grmljavina se tumačila topovima, a istočni zid je bila simbolika sa
bivši SSSR i tako unedogled, ovisno o tumaču i trenutnim potrebama.
Nesporna je povezanost mistike i Nostradamusove pronicavosti i domišljatosti. Naime,
mnogi čitatelji Nostradamusovih "Proročanstava" mogu uočiti da se u njegovom
proročanstvima vrlo često pojavljuju brojevi sedam, šest, dvanaest i četrdeset. Te su brojeve
mezopotamski narodi proglasili svetima. Upitno je dakle otkuda u Nostradamusovim
katrenama sveti brojevi (drugih, poganskih, religija), kada se on preobratio na katolicizam. No,
to je razumljivo, kada se zna da je on ipak dijete Izraelaca, a oni su pak jedan od naroda
mistične Mezopotamije. Ovo uopće nije začudno kada se zna da su i poslije tisuća godina,
'sveti' brojevi, ostavili svoja neizbrisiv trag, ne samo kod Nostradamusa, nego i danas i to u
velikoj mjeri kod ljudi svih uzrasta (numerologija).
Prema tomu, Nostradamusova proročanstva samo su odraz zanesenjački slijepe
mezopotamske mistike i vjerovanja u njena načela, kao i zapisa staro i novozavjetnih proroka.
On je, međutim, u sve to unio i svoja viđenja, jer je pretkazivao vlastitu okruženju, ljudima oko
sebe i svima onima s kojima je dolazio u dodir, unoseći u njih zapažanja i njemu poznate
pojave, slabosti i vrline.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
12
Iznimno pronicav, Nostradamus je, na pragu renesanse, domišljato iskoristio vlastito veliko
znanje i neupućenost drugih, ili bolje rečeno nesretno nasljeđe 'srednjega vijeka',
nazadnjaštvo, praznovjerje i sklonost misticizmu. Primjerice, mnogo se pisalo i raspravljalo, a
i danas se posebice ističe Nostradamusova najava smrti kralja Henrika 2 (temeljena i na
astrologijskome naučavanju). Naime, u svome poznatome djelu "Proročanstva" iz 1955.,
Nostradamus je objavio stihove (katrenu) za kralja Henrika 2., kojima pretkazuje da će on
navodno izgubiti život u viteškome nadmetanju. Stihovi glase:
"Mladi će lav nadjačati staroga
U borbi, čudnome dvoboju
Kroza zlatni kavez oko će mu probit
Od dviju rana jedna će biti smrtna."
Tumačenje: Stari lav je Henrik 2., a mladi neki vitez, plemić. Dvoboj je borba ili viteško
nadmetanje. Zlatni kavez je metalna koprena na oklopu radi zaštite glave, odnosno zlatna
kaciga.
Povijesni tijek zbivanja: Četiri godine kasnije, odnosno 1559. kada je Henrik udavao svoju
kćer, priređen je veliki vitešku turnir. Iako kralj nije prijavljen kao sudioniku turnira, ipak je
poradi žudnje i ponosa poželio ukrstiti koplje i ogledati se s mladim škotskim vitezom, grofom
Montgomeryjem. Oba su protivnika na štitovima imali znak lava, a grof Montgomery sam je
sebe, inače, zvao mladim lavom. U snažnome sudaru, koplje grofa Montgomeryja probilo je
kraljevu kacigu i zarilo mu se u oko. Kralj je potom umro u velikim mukama.
U duhu pretkazanja popularne astrologije, onoga doba, ostaje upitnim je li se
Nostradamusovo proročanstvo ispunilo. Sumnjam! Naime, Nostradamus je, uza sve
prethodno spomenute sposobnosti i odlike, iznimno dobro poznavao aktualni trenutak
vremena u kojemu je živio. Znao je sve kraljeve ćudi, osobito njegovu žudnju za sudjelovanjem
u viteškim turnirima, što je inače bilo svima dobro poznata diljem zemlje. Dakako, poslije
svakoga turnira po cijeloj se Francuskoj pričalo o pobjednicima, ali i onima koji su nastradali
ili ostali bogaljima. Bilo je to vrlo pogibeljno nadmetanje, jer nikomu nije jamčilo
preživljavanje. Ne samo Nostradamusu, nego i običnome čovjeku nije bilo teško zaključiti
kakvu će najvjerojatniju 'sudbinu' doživjeti onaj koji nerijetki sudjeluje na tim i takvim viteškim
turnirima. A kada se nesreća i dogodi, svi će oni reći: to se i moglo očekivati. Dakle, u tome je
duhu i pretkazanje smrti kralja Henrika 2., koje je Nostradamus objavio nešto prije samoga
događaja.
Slijedom prethodnoga mnogi koji o astrologiji ne znaju ništa ili jako malo, ipak (ili baš zato)
žele 'savjet' astrologa. To vrlo dobro znaju spomenuti samozvani 'stručnjaci', pa obavijeni
velom tajnovitosti (zapravo vlastitim neznanjem i ispraznošću), koriste neupućenost, zlorabe
povjerenje i zarađuju na lakovjernima, neobaviještenima i svim onima koji su astrologiju
prihvatili samo kao jednu od mogućih pomoćnih metoda samospoznavanja. Međutim, u
astrologiji naprosto nema mjesta manipuliranju osobom. Suvremeno astrologijsko
naučavanje usmjereno je na upoznavanje sebe, dakle, na ono što odgovara stvarnim
činjenicama u subjektivnu i objektivnu čovjekovu iskustvu, a to, dakako, nije primamljivo jer
gubi okus tajnovitosti.
I tako, svako malo uskovitla se 'zvjezdana prašina' oko astrologije koju, glavni i odgovorni
'zaprašivači', katkad znanstvenici, nastoje potisnuti u 'tajnovite dubine ništavila', a koju potom
sami astrolozi, pak, nevješto pokušavaju uzdignuti, iz tih dubina, na nebesa.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
13
Jao meni koji sam se osmjelio misliti.
Albert Camus
Stoga, naprosto su začudne sve izrečene gluposti od strane 'uvaženih' astrologa (valjda im
je prašina zaslijepila moć zdrava rasuđivanja), no, još su začudniji nespretni i neuvjerljiviji
odgovori znanstvene javnosti, napose one neupućene u istinsko astrologijsko naučavanje. A
tisak i medije, koji sve to objavljuju i sa zanimanjem prate, djelomice je za opravdati, jer žele
o svemu pravodobno izvijestiti, ali kako da se nedovoljno upućeni izvjestitelj snađe u svoj toj
zbrci!?
Opći je dojam da prvi, astrolozi, ustvari i ne znaju čime se zapravo bave, a drugi,
znanstvenici, kao da ne znaju postoji li uopće to čime se oni prvi bave, dočim se zadnji,
izvjestitelji, naprosto bave svojim poslom, izvješćivanjem i postizanjem čitanosti ili gledanosti.
Prvi, astrolozi, ni sami ne poznajući dostatno valjano ugovoreni astrologijski simbolički
sustav, zapliću se u 'paukovu' mrežu spoznajne pustopoljine i, poput trinaestoga zodijačka
zviježđa zmijonosca, ugibaju se pod bremenom vlastita neznanja. Doimlju se kao bolesno
ambiciozni i častohlepni marginalci, željni herostratske slave, senzacionalizma i publiciteta
kojim žude izići iz zaborava. Zato se i ponašaju poput one djevojčice iz starokineske bajke, koja
je trčala za dugom u žudnji da je dosegne, dočim je duga ostajala neprestano jednako
udaljenom i nedohvatnom. A u svakom nastojanju da, kroz nesaglediva prostranstva prirode
i znanja, vlastitom logikom unekoliko dosegnu raznolikost svega postojećeg, oni se
neprestano spotiču o čvornato korijenje vlastite duhovne praznine. Stoga, umjesto da iz tog
korijenja pokušaju iscijediti makar kapljicu spoznajnoga soka o poimanju svijeta, oni se gube
u zbrci vrtložnih misli koje se probijaju kroza svemirske maglice njihove gluposti.
Drugi, znanstvenici, ne poznajući uopće ugovoreni astrologijski simbolički sustav,
uglavnom 'zadovoljni' odgovorima danim unutar 'zlatnoga kaveza' racionalističke
kartezijansko-njutnovske mehanicističke paradigme, odbijaju prihvatiti preispitivanje svega
što nije u skladu s uskim stajalištem svijeta, čije tanko vladajuće ustrojstvo nesvjesno podnose.
Istina, mnogo je lagodnije sve skupa poricati, nego nastojati spoznati i prosuditi, osobito kada
dogmatski obrasci stvaraju iluziju da su dvije štake pouzdano uporište na čvrstomu, ali ipak
staklenomu, tlu znanstven spoznaje.
Ni jedinima niti drugima ona neuhvatljiva tanana nit, nažalost, nije poticajom za pokušaj
dosezanja odmičuće duge, ne konačnih odgovora, već opetovanoga postavljanja starih
pitanja. Razlog je tomu što svaki pokušaj prolaska ispod duge, prelaska preko crte obzora i
sagledavanja sadržaja s onu stranu tvari, iziskuje posve novi vidokrug i vazda novo
uspostavljanje drukčijeg obrasca poimanja svega postojećeg. Pritom im i samo mišljenje,
napose ono iskazivo riječima, priječi razumijevanje postojanja i njegove svrhovitosti, jer se
moraju neprestano opirati 'pretpovijesnim duhovima' vlastita uma, koji ih čini zatočenicima
skučenih vidokruga u sigurnosti spiljskoga utočišta.
Primjerice: Među svekolikim pučanstvom, uistinu su rijetki oni koji znaju da su zviježđa
samo privid, odnosno prikladan su način da se položajno odredi neko područje na nebeskoj
sferi. Osim toga zvijezde, nekog zviježđa, premda nam se pričinjaju među sobom bliskima,
fizički nisu povezane; jedna je zvijezda udaljena od nas 100 svjetlosnih godina, dočim je druga,
iz istoga zviježđa, udaljena od nas 1000 svjetlosnih godina. Dakle, možemo kazati da su i dvije
zvijezde na istome dijelu neba, ali su na različitim udaljenostima prema faktoru 10.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
14
Nadalje, prihvaćajući podpodjelu zodijaka na 12 jednakih dijelova (što nije zbiljski), prema
donjoj tabeli možemo usporediti datume koji odgovaraju različitim zodijačkim zviježđima
prema astrološkom i astronomskom načinu računanja prividna 'ulaska, boravka i izlaska'
Sunca tijekom godine za, primjerice, godinu 2012. Precesija uzroči da ti datumi 'skliznu' za
oko jedan dana kasnije svakih 70 godina.
(Ne)podudarnost zodijačkih znakova s datumima u 2012. godini

(prijestupna) uzevši u obzir precesiju ekvinocija
Zviježđe Astrološko razdoblje Zbiljsko razdoblje 2012. Trajanje u danima
Ovan 22.03. - 21.04. 20.04. - 14.05. 25
Bik 22.04. - 21.05. 15.05. - 21.06. 38
Blizanci 22.05. - 21.06. 22.06. - 21.07. 30
Rak 22.06. - 21.07. 22.07. - 11.08. 21
Lav 22.07. - 21.08. 12.08. - 17.09. 37
Djevica 22.08. - 21.09. 18.09. - 31.10. 44
Vaga 22.09. - 21.10. 01.10. - 22.11. 22
Škorpion 22.10. - 21.11. 23.11. - 30.11. 8
Zmijonosac --- 01.11. - 18.12. 18
Strijelac 22.11. - 21.12. 19.12. - 20.01. 33
Jarac 22.12. - 21.01. 20.01. - 16.02. 28
Vodenjak 22.01. - 21.02. 17.02. - 12.03. 24
Ribe 22.02. - 21.03. 13.03. - 19.04. 38
Razmotrivši prethodno, upitno je zašto astrolozi, poput umišljena bolesnika, prešućuju

stvarno stanje svojih boljki, a zašto, pak, znanstvena javnost ne uspijeva iznaći lijek za tu
boljku. Vjerojatno se jedni pribojavaju istine, a drugi nepoznatog pa zajedno prešutno
prihvaćaju sljedeću opću tvrdnju:
Ništa u astrologiji nije dokazivo točno, niti dokazivo netočno. Ništa nije dokazivo netočno,
jer bi onda astrologija bila laž, a ništa nije dokazivo točno, jer bi se onda valjanost astrologije
mogla dokazati, pa ne bi ostalo mjesta vjerovanju.
Dakle, možemo se zapitati nije li takvo i ino poimanje zapravo rođeno istodobno sa
samim čovjekom a on ga je izražavao na različite načine, već u skladu s dostignutim
stupnjem razvoja? Čovjek je odvajkada osjećao bojazan pred životnim problemima i
utonućem u ništavilo, pred mnogim nepoznanicama svijeta u kojemu je njegova opstojnost
prethodila svakom poznavanju vlastita podrijetla i prirodnih zakonitosti. Nije li upravo
čovjekova tjeskoba ispunila prostor izmaštanim nevidljivim bićima, mitologijama i
teogonijama, kao i mnogobrojnim bogovima i duhovima, njihovim pogubnim i korisnim
utjecajima i vjerovanjima u nadnaravno? Sve je to zauzimalo svoje mjesto u kolektivnomu
imaginariju i društvenome životu minuloga doba. A danas ... !? Nažalost, još uvijek su mnogi
takvi slojevi astrologijskoga naučavanja prepuni mističnoga tumačenja pojedinih životnih
pojava.
Uvijek se pretjeruje u onome što se ne poznaje.
Albert Camus

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
15
Što sam ako se usporedim sa svemirom?

Ludwig van Beethoven
U samo svoje praskozorje, astrologija se, najvjerojatnije, rodila iz susreta inteligencije,

tek maglovito kadre predočiti si sebe i svijet koji ju okružuje, i pritajene bojazni koji je taj
svijet pobuđivao i u njoj produbljivao.
No, istodobno, svako neupitno prihvaćanja ili, pak, apriorno odbacivanje svake
predodžbe, zamisli, umotvorine, načina poimanja ili kakvoga sadržaja bez prethodna
iskustva i dokaza, naznaka je duhovne nezrelost onoga koji to čini. Ne želi li netko išta znati
o stanovitim sadržajima, niti dopušta svojima znancima, prijateljima ili bližnjima posegnuti
za takvim sadržajima, znači da predosjeća, ili je čak uvjeren, kako bi takav sadržaj mogao
poljuljati neke njegove duboko ukorijenjene stavove, uvjerenja i očekivanja. Stoga je
opravdano za njega kazati da nije duhovno zreo, jer mu je draži umjetno stvoreni mir (ili
privid), nego li 'nemir' koji bi ga pobuđivao da uloži napor i sam istražuje, kako bi potom
mogao konačno uspostaviti ravnotežu, sklad i smiraj u sebi.
U biti, bojazan je uzrok nedjelovanja, jer takva se osoba nerijetko, na razumu zasnovanim
obrascima, temeljenim na logičkim razlozima i razmišljanjima, zapravo brani od same sebe,
a ne od novih sadržaja. Stoga slijepo prihvaća ili apriorno odbacuje takve sadržaje. No kao
što je apriorno odbacivanje nepoznatih sadržaja nedostojno onoga koji to čini, isto tako nije
valjano u potpunosti i bez ograda prihvatiti svaku predodžbu, zamisao, umotvorinu, način
poimanja ili kakav sadržaj bez prethodna propitivanje, dokaza, prosudbe i iskustva. Može se
kazati da se takve dvije osobe u bitnomu ne razlikuju.
No kako god bilo da bilo, opće prihvaćena, postavši trendom, astrologija uživa veliku
naklonost i povjerenje velikoga dijela pučanstva. Međutim, astrologijsko naučavanje
potaknuto popularno populističkim prikazom, ponekad i u najuzvišenijoj nakani, pojava je
koja može uzročiti pogubne posljedice. Stoga, prije pokušaja bilo kakvoga određenja
astrologije nužno je razmotriti stanovite zablude nadvijene poput mračnih sjena nad
svijetlom današnjih spoznaja i možebitnih 'vrjednota' astrologijskoga naučavanja.
Upravo se u povjerenju krije sva štetnost i pogibelj iznošenja i prikazivanja nestručnih,
uopćenih, posve pogrešnih, potpuno iskrivljenih, gotovo prijevarnih činjenica glede
astrologije. Tomu nažalost, ne uviđajući da zapravo 'obnašaju' vrlo odgovornu dužnost,
pridonose svi ono koji se njome bave, jer ponekad ne birajući sredstva izvođenja nauma,
promiču jednu zamisao bez prethodna opsežnija istraživanja i razborite prosudbe njezine
vrijednosti, pouzdanosti i valjanosti.
Stoga, valja ukazati na nužnost opsežnije procjene i ocjene valjanosti astrologijskoga
naučavanja, kao i samozvanih neprovjerenih 'astrologa', koji su pročitavši nekoliko knjiga
proglasili sebe 'stručnjacima', dopuštajući si svakojake 'prognoze', ne prezajući ni od
najcrnjih predviđanja.
Dakle, obaviještenost je jedino oružje kojim se treba boriti protiv nepoželjnoga prikaza i
površna tumačenja astrologijskoga naučavanja. Postiže se iznošenjem istine. Stoga, u
svrhu promicanja stvarnih vrijednosti i odlika astrologijskoga naučavanja, potrebno je
objelodaniti sve neistine koje se iznose u ime astrologije, objaviti sve što se o njoj u
spoznajnoj praznini i duhovnoj pustoši neurotična uma izmišlja, neprimjereno govori i piše.
Ono što je iza nas i ono što je ispred nas, sitnica je u odnosu prema onome što je unutar nas.
R. W. Emerson

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
16
Zloporaba povjerenja
Kreativni su ljudi najstroži suci svojih uspjeha i
neuspjeha jer žele iz njih učiti. Najlošija stvar je
depresija, a ne recesija. Nikada nećete pobijediti
ako ne znate gubiti.
John Howkins
Svemir je danas,
usuđujem se ustvrditi, među inim, u 'žarištu zanimanja' najšire javnosti. Takvo je zanimanje
korisno, jer nas uzdiže nad nas same. Međutim, mnogima je popularna astrologija,
navlastito 'horoskopija' iz dnevnoga tiska, nažalost, jedina dodirna točka sa znanjem o
svemiru. Kao društvena pojava, sveopće prihvaćena, astrologija je društvena zbilja. Mnogi
njezini oblici najčešće obuhvaćaju najgrublje praznovjerje, jer je nerijetko (neutemeljeno)
dovode u svezu s pogubnim djelovanjem nadriproroka, nadrividovnjaka i sl., koji uporište
nalaze u ispraznosti tzv. magijskih i okultnih sadržaja. No, ima i razboritih pokušaja kojima
se nastoji odbaciti magijska vizija astrologije vezujući je uza svijet suvremenih, poglavito
psihologijskih saznanja. Stoga astrologija i predstavlja problem socijalnoga i psihičkoga
zdravlja. Istina preko već odavna 'iscrpljena' praznovjerja, tanani mislitelji intuitivno su
predosjećali duboku povezanost čovjeka sa svemirom. Ta slutnja jest, i oduvijek je bila, u
bitnomu točna. Ali, posvema je pogrešan i uzaludan trud svemirske učinke objašnjavati
okultnim svojstvima, koja nebeska tijela očigledno ne mogu posjedovati. Tu grešku,
međutim, nije prijeko potrebno i dalje činiti. No, začudno je da gotovo četiri stotine godina
intenzivne pokusne znanosti nije uspjelo iznaći 'protulijek' za astrološka vjerovanja.
I doista, danas astrologije ima posvuda, a vjerovanje u nju raširilo se po planetu Zemlji
poput nekovrsna sveopća jezika. Pritom se astrologija obilato okoristila moćnim sredstvima
masovne komunikacije kojima raspolaže suvremeni svijet, potpomognuta uzrečicom da
vijest ne prodaje istina već senzacija. No, to je ipak samo mamac za neupućene i lakovjerne,
a svako obavijanje tajnovitošću, često kroz mnoge varke i zablude, vodi moguće
popularnom, ali nedvojbeno posvema pogrešnome promicanju zamisli vezanih uz
astrologijsko naučavanje.
U pojavi senzacionalističko popularno populistička prikaza astrologije, od strane gotovo
svih sredstava javnoga priopćivanja i velikoj naklonosti i povjerenju koje astrologija uživa
među pučanstvom, krije se sva štetnost i pogubnost iznošenja i prikazivanja pogrešnih,
nestručnih, iskrivljenih, gotovo prijevarnih činjenica glede astrologije. Tomu, nažalost,
ponajviše pridonose i sami 'astrolozi', jer nerijetko promiču stanovite zamisli, a bez
prethodna opsežnija istraživanja i razborita suda o njihovoj valjanosti. Pritom, vjerojatno
zbog vlastite neupućenosti, zapravo umnogome pripomažu zloporabi povjerenja u
astrologiju. Mnogi od njih bezrezervno prihvaćaju i promiču mistične i ine zamisli, jer u
vlastitoj tjeskobi i potištenosti poradi raznih unutarnjih nesređenosti, često, bespogovorno
i bez ikakve ograde prihvaćaju razna mistična tumačenja, smatrajući ih izvjesnošću i
konačnim istinama. Takvih se treba kloniti. Naime, upravo njihovim posredstvom mnogi
astrološki sadržaji, nažalost, navode ljude da povjeruju kako su konačno našli rješenje u
'mistici', u beskrajno 'dobrim bićima' koja nude uporište, pribježište, sklonište, okrilje,
sigurnost, izlaz, rješenje, besmrtnost i još mnoge slične ispraznosti i tlapnje. Astrolog (ni bilo
tko drugi) niti smije, niti ima pravo birati ili odlučivati umjesto drugih. Time bi astrologija

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
17
postala tvrđavom determinizma, čijom bi stražnjom kulom bio krajnji fatalizam, prednjom
bezočni cinični voluntarizam, a sve ograđeno bedemom neodgovornosti. Stoga astrologija
ne treba i ne smije biti utočištem fatalistima i pribježište ovisnima. Naime, astrolog ne zna
ništa bolje od bilo koga drugoga, i ne može niti znati, koliko netko jest, a koliko nije određen
neumitnostima životna tijeka unutar granica između rođenja i smrti.
Dakle, okolnost da je astrologija sada odista u žarištu zanimanja, zlorabi većina
nedobronamjernih, zarađujući na neupućenima, lakovjernima i neobaviještenima. Zlorabe
čovjekovu slabost, odnosno sklonost da objedi druge (u ovomu slučaju zvijezde) za vlastite
neuspjehe, umjesto da se osobnim naporima pregalački sučeli poteškoćama i posveti njihovu
rješavanju. Nedovoljna vjere takvih osoba u se i njihovo pomanjkanje vlastitih unutarnjih
snaga za rješavanje ozbiljnijih problema s kojima se suočavaju, glavni je razlog koji ih okreće
astrolozima. Pritom se često osjećaju i onemogućenima, stoga se u samozavaravanju i
predaju primamljivu nagovještaju da im je, u astrologiji, nadomak ruke 'zlatni ključ' za
jednostavno rješenje problema.
Problem uopćavanja ili koliko smo lakovjerni?
Neuki katkad imaju tu manu da ni

u što ne vjeruju, a pametni pak da
su odveć lakovjerni.
Denis Diderot
Pokretna 'slika' nebeske

sfere na temelju koje se iscrtava kozmogram neprestano se mijenja, stoga nikada nije
ista. Isto tako, razmišljajući o živome biću, samo simbolički prispodobljeno tim
kozmogramom, zapravo ne možemo govoriti o ponovljenim stanjima, barem ne u strogomu
značenju poimanja istog. Potpuno i nesumnjivo postojano stanje, stalnost u prirodi, samo
je zamišljajna pretpostavka. Dakako, homeostaza (održavanje stalnih unutarnjih uvjeta)
nastoji uravnotežiti prilagodbene funkcije u određenim granicama, ali niti kritična vrijednost
istih nije stalna. Stoga je, sagledavajući procese u živoj prirodi, uvijek nužno uvažavati
mnoga nepredvidiva odstupanja pa i onda kada smatramo da imamo 'posve dovoljno'
podataka. Naime, svaki pokušaj nalaženja općih načela i zakonitosti, utvrđivanja zajedničkih,
sveobuhvatnih, općih obilježja, vodi zanemarivanju pojedinačnih i zasebnih osobina i
značajki u ustrojstvu ličnosti. Upravo pojmove opće i 'sličnost' glede čovjekovih sklopova
osobina i obilježja, mnogi 'astrolozi' zlorabe u svojim astrološkim 'tumačenjima'.
Pokušajte, primjerice, sami prosuditi u kojoj mjeri tekst koji je sročio 'stručni' astrolog
opisuje vaš 'tipičan' način doživljavanja i ponašanja:
"Uvaženi(a) ... vi ste vrlo inteligentna osoba, međutim okolnosti i prilike nerijetko su uzrokom da
vaše intelektualne sposobnosti ne mogu doći do izražaja ... osoba ste vrlo širokih interesa, iako prema
zahtjevu situacije ulažete svoje djelotvorne snage samo u nekoliko aktivnosti koje su, dakako, vama
najvažnije ... glede emocionalna doživljavanja uglavnom ste uravnoteženoga raspoloženja, ali u
frustriranome stanju napetosti, nemira, neugode, nezadovoljstva, izazvanog zaprekama ili
poteškoćama u ostvarenju nekog cilja ili zadovoljenju neke potrebe, vi pokazujete i stanovite vrlo
burne čuvstvene reakcije ... vaš je društveni život uglavnom zadovoljavajući, spontani ste i otvoreni

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
18
s osobama koje dobro poznajete, međutim uz manje bliske osobe suzdržani ste i ne pokazujete
osjećaje, a duboka unutarnja čuvstva zadržavate samo za sebe ... mentalitet vam se razlikuje od
mentaliteta vašeg bračnog partnera (ili samo partnera), oboje očitujete potrebu za neovisnosti,
stoga nemojte u tomu pretjerivati jer bi to moglo ugroziti vaš odnos, vašu vezu ... povremeno ste i
previše zabrinuti, a možda su vaša očekivanja nerazmjerna vašim sposobnostima, stoga pokušajte
uzimati događaje kako nailaze i, dakako, s više povjerenja gledajte u budućnost ... i tako unedogled
...."
Ako ste u stanovitoj mjeri 'prepoznali' sebe u ovomu opisu, to je stoga što ste svoju
pozornost usmjerili na ustaljeni sklop pojednostavljenih i uopćenih, mnogim ljudima
zajedničkih osobina, odnosno stereotip, unutar kojeg ste željeli prepoznati sebe, a željeli ste
se prepoznati zato što ste vjerovali da je ovaj opis sročen upravo za vas. Zašto je tomu tako?
Zašto su ljudi 'zadovoljni' općenitim opisima? Razlog je u pretežitoj pozitivnosti opisa, što
omogućuje njegovo prihvaćanje kao opisa vlastite ličnosti. Slaganje s navedenim opisom,
koje će očitovati većina osoba, uzrokovano je njegovom neodređenosti, koja ujedno
dopušta neusiljenost, nesputanost i suzdržanost, uravnoteženost i burne čuvstvene
reakcije, djelotvornost, odnosno nedjelovanje kada to osobi odgovara itd. Stoga oni koji se
obraćaju astrolozima gotovo su uvijek 'zadovoljni' dobivenim opisom, štoviše, veće je
'vjerovanje u točnost' ako više truda i novca ulože u takve 'stručne' analize, što astrolozi,
dakako, znaju i uvelike zlorabe.
Lakovjernost, odnosno odveć olako vjerovanje onomu što se čuje proizlazi iz neiskustva
i neupućenosti, a očituje se u prihvaćanju nedorečenih, općenitih opisa sklopova osobina,
primjenjivih na gotovo sve ljude. Ova je pojava, u psihologiju, nazvana Barnum efektom, po
cirkuskome menadžeru Barnumu, odnosno vlasniku jednoga od najvećih cirkusa na svijetu,
koji je jednom prigodom navodno kazao: "Svake minute u svijetu rađa se novi naivčina".
Barnum je s uspjehom primijenio to 'načelo' neposredno u svome cirkusu, dajući svojim
sadržajima svakomu ponešto. Tako i lakovjernik, Barnumov 'naivčina', vjeruje u potpunu
'pogođenost' opisa njegove ličnosti astrološkim postupkom, iako se opis sastoji od činjenica
koje vrijede za svakoga ili su poželjne i pogoduju svakoj osobi. Posredno je Barnum,
vjerojatno, želio upozoriti na pogubnu 'lakovjernost' prigodom prihvaćanja ovakvih općih
opisa ličnosti, koji zapravo ništa ne kazuju.
Dakle, kako se ne pretvoriti u Barnumova 'naivčinu' ili kako da Barnum izgubi barem kojeg
lakovjernika?
 Nužno je sumnjati u svaki općeniti opis važeći za bilo koju osobu. Uvijek je potrebno
zapitati se koliko se stanovita tvrdnja odista odnosi na nas.
 Nužno je biti oprezan prema vlastitim selektivnim predodžbama, jer pod iznimno
snažnim dojmom neke 'pogođene' pojedinosti zapravo propuštamo primijetiti netočnost ili
općevažeću tvrdnju.
 Ne podlijegati laskanju, čega se, dakako, najteže pridržavati, jer svakomu godi neki
pozitivan ili zanimljiv opis njegove ličnosti ili 'budućnosti'. Svatko će prije prihvatiti opis da je
sposoban, pouzdan, inteligentan, nego pokušaj nagovještaja da je lijen, nepoduzetan,
nedosljedan, drzovit i sl.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
19
Astrologija u zrcalu znanosti

Tehnologija je u ovlasti dvaju
vrsta ljudi: onih koji razumiju ono
čime upravljaju, i onih koji
upravljaju onim što ne razumiju.
Anon
Pokuša li se astrologiju,
mimo naučavanja unutar vlastita sustava, razmatrati u svjetlu znanosti, uvijek se dolazi do
tamnoga zida logičkih proturječnosti. Do današnjega dana astrolozi nisu umjeli objasniti kako
to zvijezde mogu, nekim 'čudom', prigodom rođenja skinuti sve breme nasljeđa (genotip) i
onemogućiti prinudu pritiska društvene sredine (fenotip), a omogućiti osobi da od sebe
odagna svaku odgovornost. Tradicionalna, ili popularna astrologija, i dan danas, nažalost,
naprosto ne mari za ove čimbenike, zato što je rođena kada oni uopće nisu bili poznati.
Dobro je znano da se odlike čovjekova tjelesna i psihička ustrojstva pripisuju njegovu
genetskom nasljeđu, kromosomima, pradjedovskim 'grijesima', naobrazbi koju je stekao i
društvenoj sredini u kojoj živi, epigenetici itd. Stoga je uistinu nesmisleno 'prepuštati
zodijačkim znakovima i planetima' da, kao kume ili dobre vile iz bajki, lebdeći nad čovjekovom
kolijevkom, odlučuju o njegovoj 'sudbi'. Suvremene psihoanalize smisleno objašnjavaju
mnoge naše nesvjesne postupke koji nerijetko upravljaju neumitnošću našega životna tijeka.
Ti postupci u prošlosti nerijetko su pripisivani utjecaju zvijezda, samo zato što se nije znalo da
zapravo izviru iz bítka najdublje čovjekove nutrine.
Također, rađanje blizanaca sljedeći je kamen spoticanja za astrologiju. Istina, istraživanja
na njujorškome psihijatrijskom institutu pokazala su da blizanci često dijele razmjerno sličnu
'sudbinu', ali to se zbiva samo kada su jednojajčani, stoga, dakle, genetski razmatrano,
predstavljaju dva puta 'reproduciranu' istu osobu. No, usprkos i potpunoma istomu nadnevku
i vrlo maloj razlici u vremenu rođenja, blizanci, rođeni iz istih ili različitih jajašaca, imaju isto
toliko različite životne putove kao i braća i sestre rođeni u višegodišnjemu razmaku. Nadalje,
nitko nije ozbiljnije istraživao i uspješno dokazao možebitnu sličnost života ljudi rođenih istoga
dana, u isto vrijeme i na istome ili vrlo bliskome mjestu, ali od različitih roditelja. Dakako, bilo
je bljedunjavih i bezuspješnih pokušaja. Ipak, društvena uvjetovanost tumači životnu shemu
znatno bolje nego zvijezde. Primjerice, od svih dječaka rođenih poslijepodne 17. svibnja 1917.
godine, samo je jedan (J.F.K.) postao predsjednikom SAD. Također, mnogi koji se bave
astrologijom pokazuju zapanjujuće odsustvo zanimanja za zdravstvene čimbenike procesa
rađanja. Upitno je, naime, što je sa 'sudbinom' prerano rođenih, ili onih koji su rođeni
kirurškim zahvatom, čiju sudbu nije moguće 'otkriti' pomoću zvijezda, jer je liječnik odlučio o
trenutku njihova rođenja.
Stoga bi trebalo biti zapravo vrlo malo ljudi, koji u dubini duše, uistinu ne vide sav
anakronizam popularno populistička prikaza astrologije.
Započeta na zemljopisnim širinama razmjerno blizu polutnika (ekvatora), astrologija do
današnjega dana nije ponudila valjana rješenja za mogućnost da, na pojedinim predjelima
Zemlje niti jedan planet (razmatrano geocentrički), ne bude iznad obzora i nekoliko tjedana
uzastopno. Upravo takve okolnosti prevladavaju iznad arktičkoga kruga (66 stupnjeva
sjeverne zemljopisne širine).

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
20
Tamo je često gotovo nemoguće izračunati 'zodijačku točku rađanja' na obzoru i razdijeliti
tzv. astrologijska polja, nužna za izradbu kozmograma. No, s razvojem civilizacije naselja se
grade na sve nepristupačnijem okruženju i sve se više djece rađa u arktičkome području.
Dakle, prema astrologijskim postavkama, besmisleno bi bilo vjerovati da svi rođeni na Aljaski,
Grenlandu, dijelovima Kanade, Norveške, Finske i Sibira, neće imati nekakve 'koristi' od
nebeskih 'utjecaja', ako upravo oni trebaju odrediti njihove živote.
No, čvrsta vjera u astrologiju već je i mnogo prije u prošlosti preko glave prevalila i mnoge
druge nedosljednosti. Dobar primjer je Hiparhovo otkriće precesije, oko drugoga stoljeća prije
Krista, prema kojoj je zodijak, slikovito prikazano, sada poput nekovrsna zdanja u kojemu su
svi stanari preselili kat niže, ali su pločice sa svojim imenima ostavili kat više, na starim vratima.
Zodijački znakovi su 'skliznuli' za po jedno mjesto od Ptolomejevih dana. Stoga, kada se kaže
da Sunce 'prolazi' kroz 'znak' Ovna, ono zapravo 'prolazi' kroz zviježđe Riba (no ni ovo nije
posve astronomski točno). Međutim, tradiciji privrženi astrolozi i dalje pripisuju obilježja Ovna
novorođenčetu rođenome u tom razdoblju, jer ne računaju astronomski. Na ovo oni providno
odgovaraju da su ionako osobine u funkciji 'znaka', a ne zviježđa jer 'znakovi' nisu istoznačni s
astronomskim zviježđima. Točno, ali puka tvrdnja, bez smislena obrazloženja, odiše
neupućenošću, neznanjem ... ili!?
Razjasnimo malo. U stara vremena ljudi su 'podijelili' zvijezde, vidljive u njihovim
područjima neba, u skupine i svakoj dali ime, često ime jedne životinje, božanstva ili kakvoga
junaka. Ova podjela na skupine ili zviježđa još i danas je u uporabi, a služi isključivo poradi
lakšeg pronalaženja objekata na nebu. No, uvijek treba imati na umu da podjela neba na
zviježđa, naglašavam, nema nikakvo fizikalno značenje. Naime, svemiru samome po sebi, ama
baš ništa ne znači čovjekova podjela zvijezda u skupine. Stoga, ustvrdimo, nemaju li zviježđa
(koja su ionako samo privid) nikakvo fizikalno značenje, ne mogu niti utjecati na čovjeka onako
kako to oni, koji ne poznaju bit izvorna astrologijska naučavanja, žele prikazati. Zapravo,
nedogledne su slične nedosljednosti za nabrajanje kojih ne bi dostajala niti cijela knjiga. Ipak,
spomenuo bih zadnji 'argument' astrologa, odnosno nedavno izrečenu posvemašnju
besmislicu da su "znakovi zodijaka određeni godišnjim dobima, a ne zviježđima na nebeskome
svodu". Što je pritom s južnom polutkom?
Dakle, izrijekom, poradi najveće kosti u grlu astrologa, precesije, Zemljina os tijekom
vremena ne ostaje u istome smjeru, već se polagano 'ljulja' poput zvrka, opisujući pritom u
svemiru jedan krug otprilike svakih 26.000 godina, što astronomi nazivlju 'platonovom
godinom'. To gibanje uzrokuje velike promjene godišnjih doba, poradi čega se godišnja doba,
odnosno ljeto i zima potpunoma zamijene. Stoga, negdje oko dvanaesttisućite godine nakon
Krista, zemaljska će os bit nagnuta u suprotnomu smjeru, pa će se svi sadašnji klimatski uvjeti
sjeverne polutke 'preseliti' na južnu, jer će uslijediti zamjena polova.
... ne može se pokušati ništa više doli utvrditi početak i pravac jednog
beskrajno dugog puta. Zavaravanje da se tu može postići bilo kakva
sustavnost i konačna potpunost bila bi, u najmanju ruku,
samozavaravanje. Savršenstvo ovdje može postići pojedinac koji ovo
izučava samo u subjektivnom smislu prema kojemu priopćava sve što
je mogao vidjeti.
Georg Simmel

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
21
Astrologija i vjerojatnost
Najveći prijatelj istine je Vrijeme,

njezin najveći neprijatelj je
Predrasuda, a njezin stalni
pratitelj je Poniznost.
C. Colton
Među inim,
zakon vjerojatnosti najvećma je poljuljao tvrdnje tvrdokornih 'pobornika' popularno
populističke astrologije. Proračun vjerojatnosti temelji se na proučavanju zakonitosti
slučaja, a označava stupanj u kojemu možemo očekivati da će se slučajno dogoditi neki ishod
ili događaj. Praktična primjena 'zakonitosti slučaja' ono je što nazivamo statističkim
metodama.
Primjerice, primijenjeno u astrologiji, razmotrimo tvrdnju da će oni rođeni 'pod znakom'
Vage imati umjetničke sklonosti zato što njime 'vlada' Venera, planet umjetnosti i ljepote.
Prema tomu, djeca rođena tijekom 'prolaska Sunca kroz taj znak' (astrološki između 23.
rujna i 22. listopada), trebala bi postati slikarima, kiparima, glazbenicima, spisateljima,
glumcima i sl., u znatno većem broju nego li djeca rođena u drugim zodijačkim 'znakovima'.
Za istraživanje je bilo potrebno prikupiti mnogobrojne životopise i nadnevke rođenja velikih
umjetnika, pa ih usporediti i zabilježiti pod kojim je zodijačkim 'znakom' svaki od njih rođen.
Ako astrolozi imaju pravo, mnogi su od njih rođeni 'pod znakom' Vage; griješe li, broj
rođenih 'pod tim znakom' neće premašiti broj rođenih 'pod drugim zodijačkim znakovima'.
Tako dobivene brojke mogu se analizirati matematičkim formulama, razrađenima za teoriju
vjerojatnosti, a koje pokazuju je li broj umjetnika rođenih 'pod znakom' Vage uistinu
dostatno velik da odrazi opću sklonost, ili je tek puki slučajni događaj.
Riječju, ishod istraživanja, nadnevka rođenja na uzorku od 2.000 znamenitih slikara i
glazbenika, sljedeći je: zodijački 'znak' Vage nije prevladavao nad drugim 'znakovima'.
Odnos za koji se pretpostavljalo da postoji, ne postoji. Zapravo slučaj je posve poništio tu
pretpostavljenu zavisnost, jer je utvrđeno da se 'pod znakom' Vage rodilo znatno manje
umjetnika nego se to očekivalo. Dakako, ovo je tek jedan od iznimno velikoga broja
istraživanja različitih primjera (svih mogućih zvanja), pri čemu su dobiveni uvijek isti, ili vrlo
bliski rezultati prethodnome primjeru. Uz rezultate objavljen je zaključak velike skupine
stručnjaka da "Ni u jednome istraživanju nisu potvrđeni 'utjecaji' za koje astrolozi tvrde da
postoje", jer je raspored nadnevaka prema zodijačkim 'znakovima' bio posve slučajan.
Stoga, "Niti jedan od slučajeva koje su podastrli astrolozi nema nikakve sveze s bilo kakvim
iskustvom, koje bi se na današnjoj spoznajnoj razini moglo nazvati znanstvenim."
Mimogred, i na temelju ishoda sustavnih provjera mnogih, mnogih drugih astrologijskih
predložaka zaključeno je: "Vrjednovanjem statističke metode koju su primjenjivali sami
astrolozi, utvrđeno je da ona bijaše krajnje ograničena, jer su potpunoma zanemarene
zakonitosti slučaja, za tvrdnje nisu podastrijeti nikakvi dokazi, a zaključci su izvedeni bez
ikakve potkrijepe činjenicama." Najbolji je primjer tomu nakana svjetski poznatoga
astrologa, koji je pokušao sustavno, uz pripomoć statistike dokazati jedan od mitova
popularne astrologije. Naime, ustvrdio je: "Postoji očigledan dokaz da ljudi umiru kod pojave
točno određena zvjezdana rasporeda." Poslije proučavanja dvije stotine (200) slučajeva
smrti, zaključio je da je u smrtnome času "Mars tri (3) puta, a Saturn dva (2) puta bio češće

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
22
u konjunkciji (tzv. astrologijskom aspektu - astronomijskom kutu koji zatvaraju planeti
međusobno, kao i sa Suncem i Mjesecom) - sa Suncem, nego u slučaju kada se netko rađa u
bilo kojemu drugom razdoblju." Skupina stručnjaka provjerila je tu tvrdnju, na mnogo većem
uzorku, usporedivši rođenja i smrti sedam tisuća (7.000) osoba. Dakako, nije bilo ni traga
navodnim 'utjecajima' Marsa ili Saturna. Broj 'pogubnih' konjunkcija, utvrđenih za ova dva
planeta, kretao se u okvirima tek puke slučajnosti.
No, najupečatljivije istraživanje provedeno je na uzorku od 50.000 osoba, čiji su životi
obilježeni nečim iznimnim, primjerice, osebujnim sklonostima ili nadarenosti, iznenadnom
velikom srećom, kao i onih čiji su životi bili ometeni izuzetno zlosretnim okolnosnim
prilikama. Za sve njih utvrđen je točan nadnevak, vrijeme i mjesto rođenja, na temelju čega
im je izračunata i izrađen osobni kozmogram. Dakle, ni u jednome slučaju nije nađena
statistički iole značajnija razlika koja bi išla u prilog tradicionalnim 'zakonitostima' popularne
astrologije.
Razmotrimo izdvojeni primjer slučajeva zločina. Planet Mars popularna astrologija
dovodi u svezu s nasiljem, zločinima i krvlju. Stoga bi se trebao nalaziti na istaknutom
položajima kozmograma zločinaca. Jedan je znani astrolog svoje uvjerenje, u svezi s
Marsom, iskazao ovako: "Mars čovjeka 'čini' smionim, prenagljenim, silovitim, nerazboritim,
neumjerenim ..., pa ga nagoni na neprimjerenu uporabu predmeta koji su čvrsti, oštri ili po
život pogubni. Vlada žudnjama od krajnje pohote do iznimne žestine i upravlja životnim
borbama. Neprijateljstva, izdaje, gubici, suđenja, operativni zahvati i sl., u njegovu su
području 'djelovanja'..." Uvidom u statistiku svih zločinaca zemlje, u kojoj je obavljeno
istraživanje, na temelju zapisa u sudovima, odabrano je 1.623 ubojica koji su, prema
prosudbi stručnjaka, u ljetopisima pravde bili najpoznatiji po okrutnosti i užasima svojih
zlodjela. Razmatranjem i pomnim proučavanjem planeta Marsa, pokazalo se da on i nije bio
osobito istaknut ili naglašen u njihovim kozmogramima. Njegov položaj bio je ravnomjerno
raspoređen među 12 'znakova' i 12 astroloških polja, slijedeći vrlo blisko posve slučajnu
shemu, jer se ni jedan od brojeva nije značajnije razlikovao od zamišljenoga broja, koji se
slučajno očekivao. Dakako, ovo je umnogome razočaravajuće za tvrdnju popularne
astrologije da se zločinci rađaju češće kada je Mars u 'osmomu polju - području smrti, u
'znaku Škorpiona - povezanim sa zločinima', ili u 'dvanaestom polju, koje upravlja
tamnicama' itd.
Također, niti jedan astrolog, koji je pristao na istraživanje, nije položio dobro znanu
provjeru, poznatu kao 'test suprotstavljenih sudbina', a koja se sastoji od 40 nadnevaka, od
kojih su 20 dobro znani zločinci, a 20 osobe što su vodile dug, nadasve spokojan život,
gotovo bez riječi prigovora. Astrolozima je rečeno da razdvoje osobe na temelju njihovih
kozmograma u ove dvije skupine. Ishod je uvijek bila velika zbrka. Astrolozi su neumitno u
dva mješovita 'koša' zajedno svrstavali i zločince i valjane osobe, u otprilike sličnim
odnosima kakvi bi bili kada bi neki uređaj vršio slučajni odabir. Ovomu treba dodati da su
samo potpunoma iskreni, svome umijeću privrženi i samokritični astrolozi, bili voljni
podvrgnuti se ovome testu, dočim je velika većina varalica vazda imala 'prikladan' izgovor
kako bi izbjegla suočenje koje je moglo ugroziti njihov 'ugled' u javnosti.
Dakle, usprkos uvriježenim uvjerenjima, i unatoč svemu (ili baš zato), znanstvena javnost
u visoko razvijenim zemljama ipak je unekoliko prihvatila izazov, a 'serum' istine postupno
se i ustrajno ubrizgava u popularnu astrologiju, načinom izračuna vjerojatnosti.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
23
Dvojbena tvrdokornost uvjerenja
Ne postojim na ovom svijetu kako

bih živio u skladu s tvojim
očekivanjima, niti si ti tu kako bi
živio prema mojim očekivanjima.
Bruce Lee
Kroza sveukupnost
spoznaja stečenih u svakodnevnu životu, u neposrednu dodiru sa zbiljom, svatko od nas,
ponaosob, sâm stvara iskustvo koje doživljava, koje uza sređenost i sustavnost prerasta u
znanje stečeno vlastitim doživljavanjem.
Neumitnosti života neprestano nas stavljaju pred nove kušnje, provjeravajući naše
sposobnosti, dosljednost stavova i ustaljenost ponašanja. Stavovi (stajališta, gledišta) su na
temelju iskustva stečena, donekle trajna i postojana organizacija poželjnih (povoljnih), ili
nepoželjnih (nepovoljnih) osjećaja, vrjednovanja i odnosa prema pojavama koje nas
okružuju (objektima stavova). Naša očekivanja i uvjerenja, također, sudjeluju u stvaranju
naših iskustava. Očekivanja su vrste stavova ili stanja, koja su izraz iskustvom oblikovanoga
predviđanja da će se štogod dogoditi, odnosno subjektivna uvjerenja u svezi s procjenom
vjerojatnosti ishoda nekog događaja. Uvjerenja su usvojene postavke, tvrdnje ili učenja o
pojavama, obilježjima pojava i objektima i odnosima među njima, odnosno misaoni obrasci,
obično duboko ukorijenjeni u nesvjesnome, koje si tako često i s toliko sigurnosti
ponavljamo da se ubrzo ponašamo kao da su istiniti. Utemeljena su na neposrednim ili
posrednim, manje ili više pouzdanim, saznanjima i činjenicama.
Dakle, gradeći vlastiti 'pogled' na nebo, poput tvrdnje 'život je prepun patnje', mi dokaz
takvomu vlastitu uvjerenju pronalazimo u svakomu razgovoru s drugima, posebice s onima
koji su puni životnih problema, u novinskim napisima o iznimno kobnim zbivanjima, zapravo
u svakoj nevolji koja nam se nađe na putu. Tražeći potporu takvomu uvjerenju u našemu
nesvjesnome, ono nam potvrđuje da imamo pravo, no pritom zaboravljamo da smo ga
(nesvjesno) upravo mi naputili da stvara sreću, veselje i zadovoljstvo, ili tugu, bol i neuspjeh.
Prema tomu, naša uvjerenja o svijetu koji nas okružuje privlače iskustva, koja potvrđuju
takvu uvjerenost i svjesna ili nesvjesna očekivanja. Ako smo podešeni da očekujemo
tegobna, bolna i nepovoljna iskustva, mi ih poput najjačega magneta i privlačimo. Stoga je,
poradi samoostvarenja, iznimno važno umjeti prepoznati u sebi samostalnost u odnosu na
odlučivanje o vlastitu životu. Stoga je prijeko potrebno usredotočiti se na vlastita uvjerenja,
pozabaviti se njima, i ako su nepoželjna, promijeniti ih. Nepoželjna uvjerenja, stajališta i
očekivanja ograničuju naše ukupne unutarnje snage, sposobnosti i mogućnosti, stvaraju
stresna stanja, psihička opterećenja i patnje, što nam dakako onemogućuje uživanje u
blagodati, radosti i čarima života. Sreću dakle treba potražiti iznutra, ispod vlastite površine,
a ne izvana, navlastito ne u zvijezdama ili planetima, što nudi popularno populistička
astrologija.
... svojeglavo krenuvši nekamo,

nerijetko,
bezglavo stigneš nikamo ...

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
24
Problem pretkazanja budućnosti

Teško je reći što je nemoguće jer snovi
jučerašnjice nada su današnjice i
stvarnost sutrašnjice.
Robert Hutchings Goddard
Kozmogram
(astrološka karta) predstavlja suodnosni splet prispodobljenih, simboličkih, arhetipskih
počela, prenesenoga značenja, koja su u svakomu pojedincu, zasebno, drukčije ustrojeni,
jer podliježu drukčijoj kvalitativnoj i vremenskoj dinamici.
Naime, svaka je osoba, kao pojavnost, jedinstvena, neponovljiva i nezamjenjiva. Zapravo,
čovjek je (i samo on) odgovoran za vlastitu opstojnost, jer ne može istupiti iz postojećeg,
jedinstvenog i neponovljivog prostora vlastita življenja, unutar kojega je nezamjenjiv, a
upravo ta i takva nezamjenjivost čini ga odgovornim za oblikovanje vlastita života.
Astrologija je 'određena', samo onoliko koliko i sam život možemo smatrati 'određenim'.
Svaki je kozmogram rođenja jedinstven, nešto što pripada samo jednoj osobi. Prema njemu
vi ste jedinstveni i neponovljivi vi, rođeni na određenu prostoru u određenu vremenu.
Prirođene i razvojem stečene sposobnosti, sklonosti, dostignuti stupanj zrelosti, također i
okolnosne datosti, ne i nužnosti, unekoliko se simbolički odražavaju u kozmogramu. Zapravo
kozmogramom nije prikazana intenzivnost i djelotvornost samodjelovanja koje bi se
istodobno moglo smatrati i samoodređenjem. Prikazan je samo vjerojatan smjer tog
samousmjeravajućeg djelovanja. Taj kozmogram, crtež ili 'dijagram neba', skicirana da ocrta
čovjekove životne potencijale, prispodobljuje u prenesenu značenju njegovu važeću osnovu
ili uporište za budući razvoj. Iz tog uporišta, kroza cikluse rasta i razvoja, astrologija je samo
možebitnim pokazateljem onoga iz čega izrastamo, onoga kroza što prorastamo i onoga u
što urastamo. Dakle, vjerojatnih naglasaka iliti naznaka unutar doživljavanja i ponašanja, a
ne brzih i neosnovanih zaključaka, ne konačnih zbivanja ili neostvarivih pretkazanja, već
samo općih sklonosti i usmjerenja, naslućivanja mogućih čeznuća za čim ili kim u pojedinim
životnim aktivnostima o čemu svaka osoba sama odlučuje kako će se s njima suočiti.
Prema tomu, osobni kozmogram rođenja samo simbolički održava naš unutarnji psihički
ustroj, a ne striktno određena zbivanja, stoga je prvenstveno naznakom iznutra pobuđenih
motivacija s posljedičnim izvanjskim učincima temeljenih poglavito na djelovanju naše
svijesti. Način kojim se neka osoba, već prema svojim željama i htijenjima, svojevoljno odziva
takvim pobudama, ovisan je isključivo o razini njezina doživljavanja i ponašanja, dostignutu
stupnju zrelosti i razvoja, i skupu okolnosti i prilika kojima je izložena. Naime, svako ljudsko
biće, zasebno, posve drukčije odražava prispodobljena značenja dinamike planeta, aspekata
i sl. Ono, također, različito reagira jer se neprestano mijenja u skladu sa starosnom dobi i
sazrijevanjem, odnosno ostvarivanjem ili postizanjem stupnja razvoja znakovitoga za neku
dob. To i jest najvažniji razlog zbog kojega su astrološka predviđanja, koja primjenjuju
metode pretkazivanja usmjerena na zbivanja, uglavnom 'točna' tek u zanemarivih do
desetak posto (pogođenih) slučajeva, dočim razvojno usmjerenim načinom, praćenjem
uznapredovanja dobne točke (psihološka astrologija), iznimno iskusni i stručni astrolozi
postižu točnost u bitno, bitno, većemu postotku, bez slučajnih pogađanja.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
25
Kozmogram poglavito omogućuje bolje upoznavanje samoga sebe, a samo se djelomice
daju tek naslutiti najpovoljnije ili najnezgodnije okolnosti, prilike i najvažniji čimbenici
životnih zbivanja. Zapravo, radi se o načinu i količini psihičkoga ulaganja koje, najčešće, ima
ulogu pokazatelja, zahvaljujući čemu bolje razumijevamo naše motive i naše reakcije, bolje
se snalazimo i lakše svoje mjesto u svijetu nalazimo. Ovdje, opetovano, skrećem pozornost
na slobodnu volju svake osobe da stvara i oblikuje svoj vlastiti život i zbilju u okvirima vrlo
širokih granica između rođenja i smrti. Svaka pojedina osoba reagira sukladno jedinstvenu
i neponovljivu ustroju svoje ličnosti i iskustvu spoznatom tijekom života.
Svaka pojedina osoba prema svojim životnim načelima i prema vlastitome svjetonazoru
razvija svoje sposobnosti i ujedinjuje sve čimbenike ne bi li postala posve odgovornom, dakle
dobro strukturiranom ili potpuno funkcionirajućom, eda bi osmišljeno proživjela život posve
se ostvarivši u svim svojim stvaralačkim, doživljajnim, stanovišnim i situacijskim
vrednotama.
No, doživljavanje vlastite opstojnosti nije samo stanje odgovornosti prema
mogućnostima ostvarenja vrednota, već je i osebujna zadaća za čije smo ostvarenje
odgovorni. Jer zadaća se mijenja ne samo od čovjeka do čovjeka, u skladu s jedinstvenosti
svake osobe, već i iz sata u sat, prema neponovljivosti svake situacije. Svaka vrednota ima
svoj jedinstveni trenutak vremena i čovjek treba iskoristiti jedinstvenu priliku da je ostvari.
Propusti li priliku, ona je nepovratno izgubljena, a situacijska vrednota ostaje zanavijek
neostvarenom, čovjek ju je proigrao.
Čovjek, priznajući jedinstvenost životne zadaće i odlučan u ostvarenju njezine konkretne,
jedinstvene situacijske vrednote, ipak smatra svoju osobnu situaciju 'bezizglednom'. Stoga
vjeruje u mogućnost budućeg sagledavanja okolnosti. No, to je tlapnja, zabluda, jer zapravo
čovjek ne može proricati vlastitu budućnost. Neće to nikad ni moći, jer kad bi i znao
budućnost, to bi odmah utjecalo na njegovo buduće ponašanje, jer bi ono što smatra dobrim
nastojao još više poboljšati ili bi ono što smatra neprimjerenim pokušao izmijeniti ili
odbaciti. Tako bi, zapravo, u svakom slučaju drukčije oblikovao daljnju budućnost, i
prvobitno pretkazanje ne bi bilo više točno. Dokle god čovjek ne može pretkazivati, ne može
ni prosuđivati skriva li njegova budućnost neprijepornu mogućnost ostvarenja vrednota.
Sve dok čovjek nije svjestan svoje odgovornosti uzima život kao puku datost, no pojmi li
život kao ispunjenje zadataka, doimat će mu se bogatijim smislom.
Dakako, ne možemo pouzdano ustvrditi što je to zapravo čovjek, no zacijelo je biće koje
se neprestano razvija, dakle mijenja, stoga je svaki zaključak, o tomu kuda vodi njegov put
u budućemu dobu, vrlo nepostojano uporište. Svatko tko umije nepristrano opažati, može
utvrditi da se stanovite 'slike viđenja budućnosti' odista pojme i razumiju tek kada se ta
budućnost uistinu i dogodi.
Dakle, tko god tvrdi da može pretkazati budućnost na temelju zvijezda (kao
i na druge načine), vara sebe, ili želi nedobronamjerno prevariti nekoga
drugog, jer doživljavanje, iskustvo nikako se ne može unaprijed predvidjeti.
Izvorna i istinska, psihologijski usmjerena, suvremena astrologija nikada nije bila, niti jest,
niti će ikad biti načinom pretkazanja budućih zbivanja, Takva metoda za sada uopće ne
postoji, niti je moguća u bilo kojem pristupu (osim možda u genetici). To je zapravo samo
mamac za lakovjerne, napose za sve one koji nisu voljni preuzeti odgovornost za vlastito

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
26
življenje i najradije bi da netko drugi odlučuje i bira umjesto njih samih, primi ih za ručicu i,
u svoj njihovoj bezbrižnosti i lagodnosti, provede kroz život.
Problem autoriteta ili koliko smo objektivni?

Čast je, objektivno gledano, mišljenje
drugih o nama, a subjektivno, naš strah
od tog mišljenja.
Arthur Schopenhauer
Činjenica je da
u svijetu postoje škole pa i veleučilišta astrologije na kojima se astrolozi, nakon završetka
školovanja, među inim, prisegom obvezuju da će ljudima uvijek pomagati primjerenim
savjetima, hrabriti ih i poticati na ono što je korisno, kako za njih tako i za društvo u cjelini.
Ukazivat će dakle na važnost povjerenja u se i vlastite sposobnosti, poticati na pozitivno
usmjerenje motiva, na razvijanje prilagođenoga doživljavanja i prosocijalnog ponašanja, i
pobuđivati ugodna čuvstva radosti, ljubavi, milosrđa itd. U prisezi se napominje da astrolog
nikad ne smije upućivati na ono što u čovjeku može pobuditi neugodna čuvstva žalosti,
srdžbe, straha, mržnje, prezira, gađenja, stida, krivnje, ljubomore, očaja, napetosti, sebičnog
interesa, potaknuti agresivno ponašanje itd., što dakako, nažalost, ne znaju mnogi koji se
bave astrologijom. A neznanje je pogodno tlo za fatalizam. Posljedica je to pogrešnoga
mišljenja da se u životu događa samo ono što je 'suđeno', dapače, da je sve što se zbiva
predodređeno do i najsitnije potankosti života, da je podjednako izvjesna budućnost kao i
prošlost.
Dakako, to je neupitno netočno i ne može se uvažiti. Ako bi sve bilo predodređeno u
skladu s 'astrološkim' postavkama, valja se zapitati kako onda 'astrolozi' fatalisti, smatrajući
se 'predodređenima' da sve objasne astrologijom, mogu izići izvan okvira fatalizma i
nepristrano razmotriti i prosuditi kozmogram. Dakle, ne mogu dokazati svoj sustav ako su i
sami 'pijuni' tog sustava.
Stoga, fatalisti, koji se zabunom bave astrologijo, ne bi trebali biti astrolozi.
Naime, ne opirući se općim načelima i zakonitostima odvijanja promjena, suprotno
onomu što fatalisti tvrde, svaki čovjek može slobodno djelovati unutar 'granica' rođenja i
smrti i uvelike osmisliti i oblikovati svoj život. Onoga trenutka kada, ovisno o stupnju
sposobnosti, spozna logiku razvoja skupa okolnosti i prilika u kojima se nalazi, čovjek svojim
odlukama, oblicima ponašanja i postupcima postaje presudnim činiteljem zbivanja, dakako
unutar objektivnih mogućnosti.
Dakle, može se kazati: "Ne događa se zbivanje osobi, već je osoba ta koje se zbiva
događanju", a samo saznanje o smjeru odvijanja stanovitih okolnosti dragocjen je 'podatak'
koji čovjeku omogućuje samostalno biranje jednog od mogućih (nerijetko brojnih) putova.
Među inim, do stanovite razine, takav se 'podatak' može naći i proučavanjem astrologije.
Slikovito kazano: astrolog ne može ugasiti požar, ali može pokušati ukazati na pogibelj
igranja vatrom; ne može zadržati snježnu lavinu, ali može pokušati ukazati na smislenost
iznalaženja pouzdanija puta; ne može zaustaviti nabujalu rijeku, ali može pokušati ukazati
na potrebu izgradnje nasipa; ne može onemogućiti kišu, ali može pokušati ukazati na

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
27
potrebu nošenja kišobrana; ne može skrenuti sunčeve zrake, ali može pokušati ukazati na
prikladnost sredstava za zaštitu ...
Prema tomu, iskusan astrolog može samo pokušati ukazati na nešto, i ništa više.
Ne bi trebao ni savjetovati, jer ne može preuzeti odgovornost za tuđe postupke kojih
učinak ne mora uvijek biti povoljan za osobu, osobito ako su ti učinci posljedicom (najčešće)
neprimjerena savjeta. Naime, astrolog ne može i nema pravo birati i odlučivati za neku
osobu umjesto nje same, baš kao što kozmogram, simbolički prispodobljujući put razvoja,
ne može, po svojoj volji, odlučiti hoće li osoba krenuti na to putovanje ili ne. Astrolog možda
i može naputiti osobu prema raskrižju, ali samo ona sama može (i mora) odlučiti kojim će
pravcem krenuti.
Nadalje, imajući uvijek na umu da znatiželjniku može pomoći u odgonetavanju njegova
životna puta, samo toliko koliko je isti u stanju sam sebe pojmiti, temeljna je zadaća svakog
stručno provjerenog astrologa, pobuditi u čovjeku ono najuzvišenije i pomoći mu da kroza
samospoznaju razvije samopouzdanje i vjeru u život. Stoga, astrolog naprosto mora biti
osobom iznimno golemoga znanja i izuzetno bogata životna iskustva (uglavnom starosna
dob), što donosi pokoju mrvicu mudrosti i oblikuje zdravu mjera u procjeni i prosudbi neke
osobe. Mora biti osobom svestranoga (visoko stručnog) obrazovanja u gotovo svim
prirodnim i društvenim znanostima, osobito astronomiji, fizici, psihologiji, biologiji i
medicini, ili barem svestrano 'načitanom', dakako, uz potpuno razumijevanje pročitanog,
što obogaćuje rječnik i način govorna izražavanja. Mora do krajnjih mogućnosti razviti
prosocijalno ponašanje, altruizam, i sposobnost uživljavanja ...
To je sine qua non (nužni uvjet) za sve one koji uistinu teže postati dobrim astrolozima
(ako takvih odista i ima).
Okamenjeni obrasci
Prvo mi stvaramo svoje navike, a
zatim naše navike stvaraju nas.
John Dryden
Dakle, iako smo
utvrdili iznimno varljivu narav vjerovanja poglavito u popularnu astrologiju, a potom i
astrologiju uopće, predani znanstvenik, sklon istraživanju i traženju odgovora na vječito
pitanje zašto, bit će i dalje nezadovoljan. On zna, da je u povijesti velikih zamisli, 'vračbina'
vazda prethodila znanosti, da danas tek tanano naslućivanje neke pojave uvijek prethodi
objektivnome saznanju. On intuitivno predosjeća, kao što su to ljudi odvajkada osjećali, da
istinska izvorna astrologija možebitno krije i sadrži tragove nekakvih vrijednosti.
Nitko ne poriče, primjerice, da Sunce, bez kojega bi život na Zemlji bio nezamisliv,
neprestano utječe na nas. Svi znaju, kao što su znali i drevni narodi, da "Mjesečevo pohotno
isisavanje pokreće mora" (Plinius), da zajedničko djelovanje Sunca i Mjeseca izaziva velike
'pulsacije' oceana itd. Prema tomu, očigledna je uzajamna sveza između ovih nebeskih tijela i
Zemlje. Ne nagoni li nas upravo neki tračak sumnje da produbimo svoja promišljanja? Je li
uistinu neutemeljeno barem pretpostaviti uzajamnost svemira i života na Zemlji na još mnoge

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
28
nedovoljno istražene načine, koji su tijekom tisuća godina prekrivani naslagama mistike i
neznanja?
'Okamenjenim obrascima' znanosti nazvana su razna razdoblja u kojima se ona naprosto
prestajala razvijati. Događalo se da 'usahne ili zamre' i ostane 'okamenjena', katkad i nekoliko
stoljeća. Različiti su razlozi takvomu zastoju, pa i psihički. Dobar primjer jednoga okamenjenog
obrasca, stanje je zastoja u razvoju 'kozmičkoga sustava' i njegova promišljanja u razdoblju od
kraja antike do početka renesanse, kada su oči tadašnjih astronoma dobro uočile činjenice,
koje su dokazivale da planetna kretanja zavise od gibanja Sunca. No, oni su više bili voljni
odgovore potražiti na 'drugoj' strani. Još je oko 3. st. p. Kr. grčki astronom Aristarh sa Samosa
uočio da je Sunce znatno veće od Zemlje. Na temelju toga je predložio heliocentričnu zamisao,
prema kojoj je Sunce središte planetskoga sustava. Ali, ova tanana nit istine ubrzo je bila
prekinuta, napose u početku 1. st. n. Kr., kada je Ptolomej ponovno 'vratio' Zemlju u središte
univerzuma. Moralo je proći oko 19 stoljeća da bi Kopernik ponovno 'oživio' Aristarhovu
zamisao, a Kepler otkrio da planeti gravitiraju Suncu unutar eliptičnih putanja. U današnje
doba veliki broj znanstvenih istraživača, također, suočava se s okamenjenim obrascima u
nastojanju da razotkriju koprenu tajnovita svemira.
Astrologija, kao područje čovjekove spoznaje, gotovo je od samoga nastanka bila
zatvorena u se, i time mnogima nedostupna. Stoga, iako se poslije toliko vremena svaki
pokušaj njezina 'oživljavanja' može doimati nepromišljenim i glupim, ipak za povijest ljudske
misli nekoliko stoljeća predstavlja tek trenutak u vremenu. Tako nas, unatoč svemu, daljnji
razvoj znanosti zapravo iznova približava slutnjama i pretpostavkama iz davne i daleke
prošlosti. Nove spoznaje uz pripomoć umjetnih satelita pokazuju da svemir nije 'prazan', nego
je 'ispunjen' različitim poljima različitih sila koje neprekidno djeluju na Zemlju. Dakle,
postupno spoznajemo našu vezanost nevidljivom sponom za svemir, ali tu sponu ne drže u
svojim rukama moćni planetni 'bogovi ili duhovi', već su s našim životima povezana polja
električnih, magnetnih, elektromagnetskih, gravitacijskih, slabih i jakih nuklearnih sila, inih
energija, zračenja itd. Posljednjih godina, u visoko razvijenim zemljama, znanstvenici i ini
istraživači konačno su ponovno otvorili zapečaćene i okamenjene obrasce drevnih
naučavanja, pa i astrologije, i zamijenili ih novim saznanjima. Sve više uspijevaju premostiti
šezdeset stoljetni jaz koji dijeli maglovite spoznaje primitivna čovjeka od vrlo točnih i
istančanih čimbenika, a koji neprestano utječu na naš život. Uvelike je prostorom okultnoga
zagospodarila znanost, počev od Freudova i Jungova 'tumačenja snova' pa do njezina
približavanja i iskoraka na prag iracionalnoga i nelogičnog.
Današnja znanost, u biti, zna neusporedivo mnogo više o čovjekovoj budućnosti, nego što
su se astrolozi, i u svojim najsmjelijim snovima, mogli (i mogu) nadati da će ikada znati.
Statistika, psihologija, sociologija i posebice genetika kadre su procijeniti, i čak do stanovite
razine, nadzirati buduće mogućnosti i ponašanje ljudi. Primjerice, još u prosincu 1965. godine
Francuski institut za istraživanje javnoga mišljenja, predvidio je točan postotak glasova u korist
generala De Gaullea, čak osam dana prije nego su izbori započeli. Dakle, nije bilo nikakve
potrebe za bilo kakvim 'proricanjem', iako je doista začudna točnost predviđanja stajališta 20
milijuna ljudi na temelju uzorka od nekoliko tisuća ispitanika. Očigledni suvremeni znanstveni
zakoni vjerojatnosti uvjerljivo nadmašuju nesigurna 'proricanja' iz prošlosti. Čak je i budućnost
svijeta do stanovite razine predvidljiva bez 'pomoći Nostradamusa'. Naime, nedavno je u
znanstvenim krugovima objavljen vrlo točan popis budućih ljudskih dostignuća i otkrića uz
točan datum za svako od njih.

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
29
Stoga, ne treba zvučati iznenađujuće činjenica da su upravo znanstvena istraživanja u
svijetu uspjela unekoliko približiti (ali samo približiti) astrologiju na domak znanosti.
Znanstvenici na ovome području postupno zamjenjuju umijeće pretkazivanja sudbine posve
objektivnim zapažanjima, no još im predstoji borba za priznavanje i prihvaćanje njihovih
otkrića. Ovdje bi trebalo prestati carstvo praznovjerja i započeti vladavina nove, suvremene
spoznaje, koja će nam pripomoći da konačno odredimo pravo mjesto čovjeka u zagonetki
zvanoj 'univerzum'.
Dakle, vrijeme u kojemu živimo uistinu predstavlja prekretnicu u povijesti ljudske misli, jer
je sve spremno da se pristupi posljednjem, najljepšem i najuzbudljivijem činu ove svemirske
drame.
Prosudba - eda ne bi bila presuda

Dobra prosudba dolazi nakon iskustva, a
iskustvo često nastaje nakon loše prosudbe.
Rita Mae Brown
Popularna astrologija,
posebice 'horoskopija', kao metoda pretkazanja, uporište nalazi na
ostacima beznadno prevladana i odavna zastarjela gledišta na
život, čovjeka i svijet koji ga okružuje. Ona potpunoma zanemaruje promaknuće znanosti,
napose astronomije i biologije, kao i svih čimbenika koji su utjecali, i utječu, na doživljavanje i
ponašanje tijekom razvoja cjelokupne ljudske vrste. Propali su u bezdan nepovrata svi
pokušaji 'astrologa' da odbrane temeljne postavke popularne astrologije, odnosno polazišta
prema kojima se na temelju gibanja nebeskih tijela može pretkazati budućnost, sudbina čak.
Naime, kada god su takva 'pretkazivanja' podvrgnuta temeljitu i pomnu istraživanju
nepristranih znanstvenika uz suradnju astrologa, 'točnost' predviđanja, kojemu se 'astrolozi'
skloni populizmu diče, ubrzo je iščeznula u maglici ispraznosti, gubeći se u tek nejasnim
obrisima. Statistika je jednom zanavijek raspršila stare tvrdnje, jer brojevi govore bez
preduvjerenja i ne ostavljaju nikakvoga mjesta sumnji ili pogovoru.
Uvjerenje, zapravo (samo)zavaravanje, da razmještaj zvijezda ili planeta pri rođenju
'utječe' na budućnost novorođenčeta i da čovjek među zvijezdama može potražiti savjet za
osobna intimna i javna pitanja, potporu nalazi u poimanju koje Zemlju i njene stanovnike
stavlja na 'nišan' svemira. Dakako, takvo poimanje od svih iole razboritih već je odavna
odbačeno. Ono što se danas, kroz tisak, promiče u ime popularne astrologije samo je,
nažalost, mješavina pukoga praznovjerja, varanja i iskorištavanja lakovjernih i neupućenih.
Istina, postoji tek bljedunjava skupina suvremenih iznimno obrazovanih astrologa, koja se
odriče većinske prakse masovna 'štancanja' tiskanih horoskopa za 'svakodnevni život i
uporabu'. Oni se pokušavaju usprotiviti takvim besmislicama, manje ili više ozbiljnim, pa i
znanstvenim, pristupom astrologijskome naučavanju, ali ni njihovi napori još uvijek nisu
urodili plodom kada su trebali dokazati da je njihovo bavljenje astrologijom iole bliže znanosti.
Slijedom toga, popularna astrologija i njezin najrašireniji pojavni oblik 'horoskopija', prije
svega su puka zabava. To jamačno mnogi i znaju. No, ponajbolje to znaju oni koji se njome
bave, ali zbog duboko ukorijenjena samozavaravanja (ili komercijalnih razloga) teško im je to
priznati sebi, a još teže drugima. Naime, ljudima je naprosto prijeko potrebna zabava, a igra

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
30
svakomu omogućuje potpunoma slobodnu projekciju potreba, želje i osjećaja. Tako i u
posvema prirodnim, ili čak nepostojećim pojavama, vide ono što očekuju i u što vjeruju. Stoga,
zagovornici popularne astrologije nastoje svoje 'sljedbenike' zaplašiti prijetećim 'silama', za
koje najčešće vjeruju kako su ih sami prizvali. I upravo poradi doživljaja nekovrsne (lažne)
veličine ta im je bojazan nužna, koja ih pak prvotno proganja, a potom oni (zagovornici)
'slavodobitno' pronalaze 'čarobnu formulu' kojom se može ukrotiti tajnovito i nepoznato.
Oh, koje li zabave!?
Preraste li to, međutim, okvire puke zabave, u osjećajnoj nesuzdržanosti, razotkriva se
zapravo vlastita intima. Dakako, ona se naoko teško prepoznaje, jer je prepuna simbolike.
Zapravo u ovomu se možebitno i krije nakovrsna vrijednost astrologijskoga naučavanja.
Naime, govori nam o unutarnjemu stanju zavedenoga (zagovornika/sljedbenika astrologije),
više nego pomne i dugotrajne psihologijske i ine analize. Mnoge ljude, čak i samokritične
astrologe, plaše takva tumačenja, jer ne žele sagledati sebe. Pa sami su astrolozi u vlastitu
umu 'stvorili' najstrašnije zlotvore (pripisujući ih planetima i zvijezdama), koje su mogli izvući
na svjetlo dana iz najmračnijih dubina vlastitog nesvjesnog, i ne žele ih potisnuti natrag. Stoga
radije prihvaćaju samozavaravanje, varajući istodobno druge, i pritom se još ljute na one koji
im govore istinu, a sve u nekomu nastojanju da održe uspostavljeni razmak između lažnoga i
istinskoga sebe. Dakako, za mnoge je, poradi njihova krhka duševna ustrojstva, tako i bolje,
jer vjerojatno ne bi podnijeli spoznaju kako su razne astrologijske 'utvare' dio njih samih.
Slikovito kazano, njima je zapravo lakše besciljno plutati površinom života kada 'znaju' da ih
održava oceanska dubina nepoznatoga, ali ostanu li bez daha, nikoliko ne moraju i ne smiju
druge povlačiti na dno. Istina, u nepoznatome i jest sva privlačnost mistike, no naučimo li
osluškivati u tišini, mnogo toga nerazumljivoga bit će nam dostupno. A kasnije, ili još kasnije,
razumjet ćemo vlastite postupke kojima je uporište u nutrini našega biće. Spoznavanje
nepoznatoga pritom je samo dio svakidašnjega života, pri čemu onaj nelogičan i nespoznatljiv
tijek postojanja, slikovito kazano, biva tek maglicom koju Sunce svitanjem rastjeruje, ali koja
se opet u predvečerje skuplja.
Dakle, upitno je što je to u astrologiji da je tijekom mnogih milenija neprijeporno nadživjela
gotovo sva društva? Zašto je privlačila mnoge ljude, i to pretežito one naklonjene znanju,
mudrosti i istraživanju, koji su uvijek odbacivali mistične predodžbe o njoj unatoč pojedincima
ili onima čuvstveno ranjenima, koji su upravo u tomu tražili utjehu? Takvi 'nesretnici' i nisu
mogli održati sadržaj astrologijskoga naučavanja, kao što je nisu uspjeli uništiti ni protivnici,
koji su je potpunoma poricali. Nije li astrologija preživjela naprosto stoga jer u njoj 'nečega
ima'? Djelomice! No, osnovni je uzrok u samoj ljudskoj vrsti, odnosno u čovjekovoj naravi.
Čovjek je, naime, dio prirode. On se svojim stvaralaštvom uzdignuo nad sav život na Zemlji,
no u samome sebi nije, nažalost, uspio bitno promijeniti temeljna nepoželjna obilježja:
neodgovornost, sebičnost, mržnju, zavist, ljubomoru, zlonamjernost, pohotu, pohlepu,
žudnju za slavom i premoći nad drugima, sklonost ugnjetavanju i okrutnome zlostavljanju, i
tako unedogled. Nažalost, i današnji se opći civilizacijski napredak odvija pod tim istim
obilježjima, premda čovjek već uvelike leti svemirskim prostranstvima. Sva znanstvena i ina
hvale vrijedna postignuća, nisu pridonijela ama baš nikakvim promjenama čovjekova
ponašanja. Oduvijek smo umorstvo poradi zlonamjernosti, ili masakr cijelih naroda, smatrali
krajnjim divljaštvom i primitivizmom. Ali ono što se danas zbiva, diljem majčice nam Zemlje,
mnogo je okrutnije i bezdušnije nego se to događalo u drevnoj prošlosti, nego to zdrav um
može pojmiti. A pritom današnji čovjek sebe proglašava humanim, čak. To, nažalost,
neprijeporno upućuje na nepobitnu činjenicu, da tijekom proteklih milenija, u najdubljoj

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
31
nutrini (ili tmini) čovjekovoj, nisu uslijedile nikakve promjene njegova ponašanja, osim u
pukim pamfletima i deklaracijama.
Dakako, u takvim međuljudskim odnosima ne možemo ni očekivati nekakve bitne
promjene vjerovanja u popularnu astrologiju, u 'horoskope', u 'sudbu' kojom upravljaju
Sunce, Mjesec, planeti, zvijezde ili što već ne.
Prijeko je potreban posvema drugi pristup čovjeku. Kao krunom stvaranja, čovjek bi se
trebao vratiti k sebi, i svojoj istinskoj transcendentnosti koja je njegova bitna, neotuđiva
dimenzija, i konačno u sebi pronaći čovječnost. Trebao bi se vlastitim dobronamjernim
mislima, svojim predanim radom i dobrohotnim ostvarenjima neprestano dokazivati da nije
čovjek prošlosti koji jedno govori, a drugo čini, nego da je on iskreno i dosljedno biće koje
zaslužuje obitavati na planetu koji mu nesebično daje utočište. Samo takav odnos između
čovjeka, čovječnosti i čovještva može odstraniti mnoge njegove životne zablude, koje su u
njegov život unosile i unose strah, nesigurnost i neravnopravnost, što su najpogodniji uvjeti
za rast 'sjemena' zvanoga glupost, lakovjernost i praznovjerje.
Dakle, popularna astrologija 'poživjet' će sve dok u međuljudskim odnosima caruju
neljudski odnosi i zlonamjernost, jer ona danas, kao i nekada, u čovjeku pobuđuje nekovrsno
olakšanje 'saznanjem' da 'zna' tko je zapravo 'odgovoran' za njegove postupke. Pritom je
upitno možemo li danas, u duhu znanstveno pozitivističkih rješenja, u svakoj prilici ovu pojavu
tumačiti pojmovima psihopatologije? Naime, suvremena znanost i predanje 'skidanja koprene
sa svijeta' u svojim krajnje dogmatskim oblicima nisu istoznačni. Riješi li razum razborito jedan
problem, otvara niz drugih koje ne može razložno riješiti. Tako, zapravo, sâm stvara nove
prostore vjerovanju, a razna uvjerenje jamačno nisu preteča znanosti koja će nestati u
zaboravu kada mala beba, 'Velika znanost' konačno odraste. No, ako se najplemenitiji cilj
vjerovanja - oslobađanje čovjeka od sebičnih žudnji i nepotrebnih strahova - združi sa
znanstvenim nastojanjem da racionalno objedini mnogostrukosti pojava, tada istinsko
vjerovanje, oplemenjeno i produbljeno znanjem znanosti, može postati istoznačnim.
Uzmogne li psihološki i razvojno usmjerena astrologija ikomu ikoliko podignuti razinu
svijesti, imalo produbiti samosvijest, makar malo proširiti prostor-vremensku zamjedbu, bar
malo osnažiti samopoštovanje, zericu ojačati samopouzdanje, išta u ličnosti osvijestiti, iole
približiti samoostvarenju, i uopće još mnogo toga u tom smislu, možemo kazati da je
astrologija razmjerno svrhovit putokaz na putu poboljšanja kakvoće unutarnja življenja ...
Uspjeh je ishod dobre prosudbe, dobra prosudba je ishod iskustva,

iskustvo je nerijetko ishod lošeg prosuđivanja. - Anthony Robbins
Za mene postoji samo putovanje putovima koji srca imaju.

Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da taj put pređem sav, do kraja.
I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha. - Don Juan

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
32
Razumijevanje a ne praznovjerje ...!
Svaki velik napredak u znanosti proizlazi

iz nove smjelosti zornoga predočivanja.
John Dewey
Carl Sagan u djelu

Cosmos piše: „... Nastanjujemo svemir gdje se atomi stvaraju u središtima zvijezda. Svemir
u kojemu se svake sekunde rađa tisuće sunaca. Svemir gdje pri iskrenju munja i svjetlosti
sunaca u atmosferama i vodama mladih planeta niče život. Svemir u kojemu je sirovina za
biološki razvoj stvorena eksplozijom zvijezde ... Kako su samo u poredbi s time blijede težnje
praznovjerja i pseudoznanosti ... Svaki dio prirode otkriva duboku tajnu i u nama izaziva
znatiželju i strahopoštovanje. Oni koji se boje svemira kakav uistinu jest, oni koji rabe
nepostojeće znanje i zamišljaju svemir s ljudskim bićima u središtu, oni više vole nepostojanu
utjehu praznovjerja. Oni izbjegavaju umjesto da se suoče s istinom o svijetu. Ali oni koji su
dovoljno hrabri istražiti tkanje i građu svemira čak i tamo gdje se on osjetno razlikuje od
njihovih želja i predrasuda, prodrijet će u njegove najdublje tajne ... Na Zemlji ne postoji ni
jedna druga vrsta koja se bavi znanošću. Za sada, to je isključivo ljudski izum, razvijen
prirodnim odabirom u cerebralnu korteksu, iz prostog razloga: on djeluje. Nije savršen. Može
se zlouporabiti. On je samo sredstvo. Ali to je, za sada, daleko najbolje sredstvo koje
posjedujemo, ispravlja samoga sebe, neprestano uznapreduje, primjenljivo je na sve. Ima
dva zakona: Prvo, nema svetih istina. Sve pretpostavke moraju se kritički ispitati. Tvrdnje
autoriteta su bezvrijedne. Drugo, sve što nije u skladu sa činjenicama mora se odbaciti ili
ispraviti ... Moramo spoznati svemir onakvim kakav uistinu jest, a ne pomiješati naše želje
sa stvarnim stanjem. Očiglednost je ponekad pogrešna, neočekivano je katkad istinito. Ako
je sadržaj dovoljno velik ljudi svugdje sudjeluju u istim izrazito snažnim težnjama čemu ili
komu/za čim ili kim. A proučavanje svemira pruža dovoljno velik sadržaj. Sadašnja je
globalna kultura neka vrsta drske novopridošlice. Pojavila se na planetnoj pozornici nakon
četiri i pol milijarda godina drugih zbivanja i ... proglasila se posjednikom vječite istine. No,
u svijetu koji se mijenja tako brzo poput našeg, to je recept za nesreću. Ni jedna nacija, ni
jedna religija, ni jedan ekonomski sustav, niti jedan skup mudraca vjerojatno nema sve
odgovore nužne za naš opstanak. Moraju postojati ... sustavi koji bi djelovali mnogo
djelotvornije od bilo kojeg postojećeg, samo ih treba otkriti ....“
Dok god svoje nesvjesno ne učiniš svjesnim ono će vladati tobom

i ti ćeš takav ishod nazivati sudbinom.
Carl Gustav Jung

(c) Zagreb, 1970.- 2023.

PA04 - Astrologija U Sjenci Vlastitih Zabluda

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PA04 - Astrologija U Sjenci Vlastitih Zabluda

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

https://www.scribd.

Zaštićeno autorskim pravom

... i bi ... , od silovita prapočetka, izrastao do samosvijesti u svoj izvornosti

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Kada dovoljan broj ljudi prihvati izmaštano

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Neprijeporna društvena zbilja

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Kada je i kako sve to započelo?

Pogled u (noćno) nebo

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Najstarije vjerovanje - najstarija znanost !?

Želimo li stvari sagledati u pravomu svjetlu, potrebno

Upitno je odakle potječe

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Je li glupost jedina boljka čovječanstva

Do koje je mjere ova

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(Ne)podudarnost zodijačkih znakova s datumima u 2012. godini

Razmotrivši prethodno, upitno je zašto astrolozi, poput umišljena bolesnika, prešućuju

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Što sam ako se usporedim sa svemirom?

U samo svoje praskozorje, astrologija se, najvjerojatnije, rodila iz susreta inteligencije,

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Problem uopćavanja ili koliko smo lakovjerni?

Neuki katkad imaju tu manu da ni

Pokretna 'slika' nebeske

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Astrologija u zrcalu znanosti

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Najveći prijatelj istine je Vrijeme,

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Dvojbena tvrdokornost uvjerenja

Ne postojim na ovom svijetu kako

... svojeglavo krenuvši nekamo,

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Problem pretkazanja budućnosti

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Problem autoriteta ili koliko smo objektivni?

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Prosudba - eda ne bi bila presuda

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Uspjeh je ishod dobre prosudbe, dobra prosudba je ishod iskustva,

Za mene postoji samo putovanje putovima koji srca imaju.

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

Razumijevanje a ne praznovjerje ...!

Svaki velik napredak u znanosti proizlazi

Carl Sagan u djelu