https://www.scribd.

com/user/529407097/Zvjezdan/uploads

Zaštićeno autorskim pravom

 1
Kružni vid kozmograma, među inim, apstraktno je 'zamišljajni portret', odnosno prikaz
ustrojstva ličnosti kao cjeline što, dakako, treba shvatiti ne kao očigledno, već samo
simboličko pomagalo. Brojne su astrologijske sastavnice iznimno složene tvorevine poput
ustrojstva ličnosti, stoga ću ukratko spomenuti samo najosnovnije: Svijest vezana psihičkim
sadržajima za Ja kompleks središtem je svjesne ličnosti, svijesti o identitetu i kontinuitetu
ličnosti, odnosno dostignute razine svijesti u nesvjesnome. Nesvjesno (podsvjesno) kao
psihički granični pojam pokriva sve one psihičke sadržaje ili procese koji nisu svjesni, te nisu
vezani za Ja na zamjetljiv način, poput raznih potisnutih misli, predodžbi, čuvstvenih sukoba,
potisnutih i zaboravljenih iskustava ili 'neprimijećenih' doživljaja. Osobnost predstavlja
javnu ličnost, pojavnost i njezina psihička obilježja, sastavnicu ličnosti oblikovanu, međi
inim, pod utjecajem društvene sredine njenih zahtjeva i njenih međuljudskih odnosa, uloge
koju jedna ličnost igra u društvu te razmjerno ustaljene težnje, sklonosti osobe stečene u
njezinu prilagođavanju fizičkoj stvarnosti i snalaženju unutar društvene zajednice tijekom
životne povijesti te osobe. Sjenka predstavlja tamniju stranu u ustrojstvenoj naravi ličnosti,
odnosno nepogodna svojstva, nedovoljno razvijene funkcije, misli 'osuđene' na prikrivanje
te želje koje osobnost pokušava sakriti i potisnuti u nesvjesno. Samosvijest, odnosno
čimbenik kojim razotkrivamo svijet unutar sebe, predstavlja težnju za jedinstvom,
izmirenjem svih oprečnih težnji raznih sustava pshičnog te integriranje tih sustava glede
stvaranja ravnoteže, sklada i postojanosti ličnosti.
Primjedba: Kroza sve te pojmove, ličnost treba shvatiti razvojno u procesu njezine
postupne socijalizacije - uključivanja, prilagođavanja, preudešavanja i snalaženja u društvenoj
sredini. No, astrologija zamišlja nešto drukčiji put: dočim Ja predstavlja središte svjesne
ličnosti, samosvijest se nalazi u središtu cjelokupne ličnosti, između svjesnog i nesvjesnog,
objedinjujući (integrirajući) razne sustave ustrojstva ličnosti te stoga predstavlja najviše
moguće postignuće u razvoju potpune ličnosti. Dakle, astrologija samo pokušava potaknuti
čovjeka na promjene i pomak središta vlastite ličnosti sa svjesnog Ja u samosvijest koja
povezuje svjesno i nesvjesno. Procesu objedinjenja ličnosti, koji dovodi do samosvijesti,
prethodi proces poosobljenja (individualizacije), izdvajanje raznih sustava ličnosti iz opće
cjeline. Tek potom omogućena je organizacija tih sustava u jednu posve novu, skladnu cjelinu.
Cjelokupni razvoj ličnosti kreće se u pravcu samoostvarenja kroz odvajanje do završnoga
sjedinjenja svih unutarnjih snaga, pri čemu samosvijest, u funkciji Sebstva, zauzima središnje
mjesto ranijeg svjesnog Ja. No, ono što ujedinjuje raznovrsne težnje, odjelite sustave ličnosti
nastale procesom poosobljenja jest transcendentna funkcija koja treba otkriti skrivenog,
bitnog, suštinskog čovjeka i ostvariti njegovu potencijalnu cijelost, nešto poput kruga ali, za
sva i sve, posve otvorena kruga.

Dakle, ličnost je jedan od ključnih pojmova razumijevanja čovjekove naravi i njegova

psihička života, onoga što astrologija zapravo velikim dijelom proučava.
Hrvatski jezični portal i Hrvatska enciklopedija ovako određuje sljedeće pojmove:
Osoba - [prasl. *osoba (rus. osóba, polj. osoba) ≃ o (b)- + v. sebe, se; prasl. i stsl. sebe
(rus. sebjá, polj. siebie) ≃ lat. (D jd) sibi: sebi]
1. svaki čovjek pojedinačno
2. fil. biće koje se izriče samo od sebe u činu u kojem shvaća, želi i ljubi.
Osobnost - [izvedeno od riječi osoba]
Ukupnost odlika koje čine izuzetnost i neponovljivost osobe, svojstveni način na koji
osoba razmišlja, osjeća i ponaša se i koji čine vlastiti stil života i način življenja.

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
2
Osobnost ili individualnost je skup osobnih značajki i svojstava koji čine dio ličnosti, a po
kojima se pojedinac razlikuje od drugih. Osobnost čine osebujni, jedinstveni načini
doživljavanja i ponašanja koji daju obilježje ličnosti pojedinca, a koje prepoznaju i na koje
reagiraju ljudi iz njegove okoline.
Ličnost - [izvedeno od lice; prasl. i stsl. lice (rus. licó, polj. lice) ≃ lȋk- prasl. *likъ (rus. lik:
lice, polj. lice) ? ≃ stir. lecca: obraz]
Razmjerno postojan oblik ponašanja, navika i težnji, što ga je neka osoba razvila na
temelju naslijeđa, u reakcijama na nagrade i kazne koje je primila tijekom života (H. J.
Eysenck). Pojam ličnost u psihologiji različito se tumači ovisno o tome podrazumijeva li se
pod pojmom ličnost ukupnost čovjekovih psih. značajki, ili pak samo ona obilježja koja se
svrstavaju u pojam 'karakter', dakle pretežno čuvstva, motivacije, stajališta (stavovi) i sl. Ali
ličnost uvijek znači cjelinu, nju ne možemo 'imati manje ili više' (kao npr. inteligenciju,
spretnost itd.), već je ona uvijek 'nekakva'. Najsloženiji je problem u određenju ličnosti
koliko se ličnost može držati dosljednom čovjekovom značajkom. Za to bi bilo potrebno da
njezina obilježja budu vremenski i situacijski postojana, tj. da se u neke osobe uglavnom ne
mijenjaju, odnosno da se u sličnim okolnostima očituju na sličan način. Neke značajke
ličnosti, tj. one koje se ubrajaju u tzv. 'temperament', to odista jesu (npr. ekstravertiranost,
agresivnost, submisivnost). Druga obilježja ličnosti promjenljiva su u situacijama i tijekom
vremena (npr. 'suosjećajnost', 'poštenje', 'vjernost', 'bezbrižnost' itd.), pa ih je teško u
potpunosti pripisati značajkama ličnosti (osim pojmu 'promjenljive ličnosti').

U praksi pojam ličnost najčešće se koristi prema sljedećem:

1. psih. funkcija kojom neka osoba postaje svjesna svojega Ja kao jedinstvenog i trajnog
subjekta [poremećaj ličnosti; podvojena ličnost; raspad ličnosti]
2. individualnost moralne osobe [autoritarna ličnost; jaka ličnost; slaba ličnost;
učenikova ličnost; ličnost djeteta]; osobnost, personalitet
3. poznata osoba, značajna po svojem društvenom statusu, po svojoj djelatnosti
[medijska ličnost; istaknuta ličnost javnog i kulturnog života]

Pojam se, nažalost, zbog (ne)dokučivih razloga i okolnosti, sve češće, pogrešno, i gotovo
u potpunosti, zamjenjuje pojmom osobnost (primjerice: poremećaj osobnosti). Naime,
mnogi smatraju da se radi o istoznačnicama pa se, polazeći od te pogrešne pretpostavke,
opredjeljuju za 'hrvatski' izraz osobnost. No, ne radi se o istoznačnicama, nego o hrvatskim
riječima različitog značenja. Zbog toga se mogu i trebaju koristiti obadvije riječi - svaka u
svojem značenju. Ne smije se odbacivati dobra hrvatska riječ ličnost.
Dakle kažemo: poremećaji ličnosti, a ne poremećaji osobnosti!

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
 3
Mr. Ljiljana Šarić iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje potaknuta vjerojatno očitom
zbrkom u kolokvijalnom korištenju riječi iz naslova, potrudila se i u priručniku Govorimo
hrvatski napisala sljedeći savjet. "Jedno od značenja riječi lice u jugojeziku jest i 'ličnost,
osoba'. Sada, naravno, postoji težnja zamjene riječi lice riječju osoba u primjerima kao vojna
osoba, civilna osoba. Ta se težnja katkad proširuje i na riječ ličnost koja se mijenja riječju
osoba, osobnost. Međutim, najčešće se riječ ličnost rabi u značenju 'intelektualno i moralno
izgrađena osoba', 'čovjek kao individualnost, osobnost', 'čovjek kao osobit individuum'. Baš
to znači riječ ličnost u primjeru 'Od neuka bića stvarala se ličnost' (dakle u opreci s
neutralnom riječi biće, kojoj bi u tom surječju (kontekstu) istoznačnica mogla biti riječ osoba,
nalazi se riječ ličnost kao oznaka izgrađene osobe, osobe s određenim vrijednostima,
nadgradnjom). Isto značenje nosi riječ ličnost i u iskazima 'Odlikovao se snažnom,
nepokolebljivom ličnošću', 'Bili su iznenađeni snagom njegove ličnosti'. Još je jedna nijansa
značenja riječi ličnost važna kao razlikovna u odnosu prema riječi osoba: Ona u kojoj ličnost
znači 'ugledna, utjecajna, vrlo poznata osoba', kao u primjerima 'Znali su tu glasovitu ličnost,
bio je javni radnik'; 'često viđana ličnost'; 'popularna ličnost'. Riječ ličnost: nosi u sebi i stilsku
izražajnost: popularna ličnost popularnija je od popularne osobe, a glasovita ličnost
glasovitija od glasovite osobe. Izraz 'Doista, to bijaše ličnost' besmislenim postaje zamijeni li
se ličnost osobom - u izrazu. 'Doista, to bijaše osoba', riječ osoba ne znači ništa više od riječi
čovjek, ljudsko biće. Dakle, značenje riječi ličnost ne valja odmah dovoditi u nužnu vezu sa
značenjem riječi osoba ili lice; individualnost, osobnost čovjekova, moralna i svaka druga
izgrađenost osobe, naziva se njegovom ličnošću". Malo je nama laicima kao zapetljano, ma
pročitamo li još jedanput, doći će sve na svoje mjesto

Nadalje, slijede dva navoda iz djela stručnjaka koji potkrjepljuju tvrdnu s prethodne
stranice.

Navod prvi - Dražen Begić: Psihopatologije, drugo, dopunjeno i obnovljeno

izdanje (str. 129. i 130.), Medicinska naklada Zagreb, 2014

Ličnost je ključni dio psihičkog života pojedinca, ali i čovjekove prirode uopće. Ona je
dinamična organizacija psihofizičkih sustava unutar pojedinca koji određuju njegove
jedinstvene prilagodbe okruženju u kojem se nalazi (Allport, 1937.). Ličnost je integracija
osobina pojedinca u razmjerno stabilnu i jedinstvenu organizaciju koja određuje njegovu
aktivnost u promjenljivoj okolini, a oblikuje se i mijenja pod utjecajem te aktivnosti (Kljaić,
2005.). Ličnost nije istoznačnica, odnosno zamjembenica za osobnost, ličnost je širi pojam
od osobnosti te ih treba razlikovati (prilog 7.). Ličnost obilježuje sveobuhvatnu psihičku
ustrojbu, a osobnost su neka obilježja osobe.
Ličnost pojedinca izražava se kroz njegovo ponašanje, odnos prema drugim ljudima,
mogućnost da na njih utječe, ali i da se sam mijenja. Ako je čovjek svjesno i razumno biće
onda je ličnost ključna u njegovu samoodređenju. Ona ga čini slobodnim i odgovornim za
svoje postupke. A ako je čovjek nerazumno biće (što zastupa determinizam), onda djeluje
pod utjecajem nesvjesnog i okoline (vanjski čimbenici) koji uvjetuju ponašanje i ličnost. Kako
god promatrali čovjeka, ličnost je ta koja ga određuje.

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
4
≠

Ličnost je cjelovita psihička ustrojba koja obuhvaća čuvstvene i kognitivne osobine, oblike
doživljavanja i reagiranja, temperament, moralne osobine i karakter. Ona obilježava
sveobuhvatnu psihu te uključuje temperament, karakter, sposobnosti, uvjerenja, interese,
stavove, vrijednosti, motive (Kljaić, 2005.). Ličnost je u psihičkome smislu cjelokupnost neke
osobe, .
Osobnost, pak, ne pokriva sve aspekte koji su sadržani u konceptu ličnosti. Osobnost su
neke (Kljaić, 2005.). Te se
značajke odnose samo na neke aspekte ličnosti. Po njima je pojedinac prepoznatljiv svojoj
socijalnoj okolini (npr. on je povučen, sklon opširnom izlaganju, teatralno se izražava, brzo
reagira, bahat je).
Dakle, svaka osoba ima sve sastavnice ličnosti kao cjeline psihičkog života, a osobnost je
izdvojeni individualno poseban aspekt neke osobe.
Osobnost su osobine pojedinac, prije svega pojavna psihička obilježja (ubrzani govor,
staloženost, želja da se bude u prvome planu, velikodušnost, ljubomora, marljivost,
nepouzdanost, lakovjernost i sl.), ali ne samo to. Nečija se osobnost ogleda u sklonosti
neprimjerenim šalama, načinu oblačenja, stalnom i namjernom zakašnjavanju, psovanju,
mucanju i sl. Obilježja osobnosti mogu zadirati i u tjelesni djelokrug (netko je visok, netko
se drži pogrbljeno, netko se zacrveni kada govori).
Jezikoslovci također razlikuju ova dva pojma. U Anićevu rječniku ličnost ima nekoliko
odrednica, jedna od njih odnosi se na psihičku ustrojbu, a druga (koja se izjednačuje s
pojmom osobnost, personalnost) znači obilježja koje osobu čine posebnom i neponovljivom.
Tako je ličnost „1. funkcija kojom neka osoba postaje svjesna svojeg Ja kao jedinstvenog
i trajnog subjekta… iz tog pojma proizlaze novi: poremećaj ličnosti, podvojena ličnost,
raspad ličnosti); 2. individualnost osobe (osobnost, personalitet)“ (Anić, 2003.c).
Osobnost je pak „ukupnost odlika koje čine izuzetnost i neponovljivost osobe, svojstven
način na koji osoba razmišlja, osjeća, ponaša se i koji čine vlastiti stil života i način življenja“
(Anić, 2003.c).
Svatko ima osobine ličnosti, koje mogu, ali ne moraju biti promijenjene. Ako je određena
crta ličnosti izrazito prisutna i dovodi do smetnji u funkcioniranju osobe ili u njezinu
kontaktu s okolinom, riječ je o tzv. poremećaju ličnosti.
Poremećaj osobnosti per definitionem u psihijatrijskom smislu (jer je svaka
osobnost jedinstvena, a sve su osobnosti međusobno drukčije). Moglo bi se reći da nema
dviju jednakih osobnosti (jer nema ni dviju jednakih osoba), ali dvije jednake ličnosti (ili više
njih) postoje, kao što postoji više jednakih poremećaja ličnosti.

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
 5
Navod drugi - Dragan Pavelić: Knjiga o krilatom fratru (str. 43), V.B.Z., 2015.

Otklon: Otkako je riječ ličnost (i sve ono što je s njome povezano - čak i potpuno nevina
imenica lice, a još više pridjev lični, lična, lično), prognana iz standardnog hrvatskog jezika
što je od Hrvata normiran („popisan, opisan i propisan“), ostadosmo bez lica. Dakle,
postadosmo bezlični. Ali i dalje licemjerni. Jer i takvi kakvi smo, bezosobni ni mi ne možemo
biti.
Kako bi sačuvali obraz pripadnosti, zagriženi naši pravopisci (ogorčeni sitnopisci) osjetiše
se pozvani da ličnost zamijene s osobnosti - i onda kada osobnost nije u pitanju. Da se
razumijemo, osobnost je samo jedan vid, dio, ličnosti! Nikako ne i ličnost cijela.
. Otpoče ružna pravopisna i govorna praksa.
Osobnost se (u značenju bivše ličnosti, a ponekad i bivšega lica („sumnjivo lice“, „službeno
lice“), poče izjednačavati s ličnosti. Nastade mala neizvjesnost spram osebujnosti. I velika
spram osobenjaštava. Spram trajnih svojstava (osobina) ispisanih u značajci ličnosti.
Nije to jedina riječ koju su naprečac značenjski (pojmovno) i namjenski (uporabno)
urušili, kako bi je dokrajčili! Samo je jedna od mnogih koje prognaše i progonom izvitoperiše
svakodnevni govor. Samo zato kako bi se jedna od dviju posrbila, a druga pohrvatila! Da
znamo koja je naša, a koja njihova! I nikada više zajednička!
Čak i tamo gdje lice nije ličnost, nego samo oznaka za osobu/ličnu zamjenicu - kao u
slučaju „prvog lica množine“ - zasjede osoba! Dobismo, gle čuda, „prvu osobu množine“.
Iako ondje, u nepreglednoj množini osoba, osim jedne jedine iznimke (tzv. majestetični
plural), njih više od jedne ondje mora uvijek biti!
Protu-otklon: Dakle, ličnost propade zbog čistoće jezika. Za svaki slučaj, s njome nestade
i lice! Što će biti jednoga dana kada obrazine padnu s obraza? Kada umine današnja omraza!
Hoćemo li ugledati osobu? Ličnost? Ili možda lice našeg ubojice? O, koje li sramote i prostote
uime čistote! A oj, Gunduliću, dični pjesniče! A oj, slobodni nam grade, Dubrovniče! Takve
nakaznosti i ispraznosti ne mogu bit plata toj čistoj ljepoti!

Kako god, osobnost je slika koju ljudi vide dok promatraju osobu bogatu društvenim
vještinama. Ona je pojavna sveukupnost svih naših osobina, navika i vještina (pa i crta
ličnosti). Crte ličnosti koje tvore našu osobnost nisu uvijek nešto dobro i poželjno, ali sve
smo to mi.

Rečeno je, da korijenski kozmogram, simbolički, predstavlja temeljno pomoćno

astrološko sredstvo u pokušaju razumijevanja i tumačenja ljudskoga bića. Pomaže
odgonetavanju zagonetke što to svakoga od nas čini takvim kakvim jesmo, na tolike načine
sličnim svim ljudima, a ipak posvema različitim od svih drugih. Pomaže nam u odgovoru na
pitanje zašto se neki pojedinci uspješno nose sa životnim problemima te u potpunosti
koriste sve svoje potencijale glede ostvarenja ciljeva, a zašto nekima činjenica da su takvi
kakvi jesu pričinja u životu niz poteškoća i onemogućuje ih da se usprkos postojećim
sposobnostima razviju u zrelu osobu.

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
6
Kozmogram ukazuje na svu složenost čovjekove naravi i njegova psihičkoga života. Među
inim, ta se složenost pokazuje u sljedećemu: svaki je čovjek po nekim svojim osobinama
istodobno, i gotovo jednak svim drugim ljudima, i sličan samo nekim ljudima, i posve različit
od svih drugih ljudi.
Jednak je svima drugima po univerzalnim biološkim i socijalnim osobinama, primjerice,
primarnim pobudama, potrebama, govoru.
Sličan je samo nekima po određenim kulturnim i socijalnim obilježjima, primjerice,
jeziku, oblicima socijalnih odnosa i nekim značajkama ličnosti.
Različit je od svih drugih po osobitim, osebujnim, samo njemu svojstvenim oblicima
doživljavanja i reagiranja po kojima je prepoznatljiv.
Postojeće razlike u mnoštvu određenja ličnosti zavise od polazne teorijske osnove, s
njome povezana konstrukta1 ličnosti i pristupa istraživanju. Znano je, pojam ličnosti
obuhvaća bio psihičko ustrojstvo jedinke, tj. složeno sjedinjenje njenih psihičkih i bioloških
bitnih osobina i svojstava, dajući joj individualni identitet, čineći je time jedinstvenom i
neponovljivom.
Opće je prihvaćeno da se normalni razvoj ličnosti ostvaruje kroz uzajamno djelovanje
naslijeđa i okoline, pri čemu je vrlo važan razmjeran slijed tog uzajamnog djelovanja na
pojedinim stupnjevima razvoja.
Ovom se postavkom osobine ličnosti, izražene u razmjerno dosljednim oblicima
ponašanja, pripisuju u manjoj ili većoj mjeri utjecaju naslijeđa ili posljedicama utjecaja
okoline na učenje ponašanja, zapravo 'učenje ličnosti'. Prema stanovištu koje se nazivlje
interakcionizam, ličnost je posljedica međusobna djelovanja predispozicija, odnosno
genetičkih čimbenika koji su u osnovi neke osobine, i okoline koja utječe na to koliko će se i
kako te predispozicije izraziti. Dakle, dinamičko bi stanovište i promjene ličnosti proizlazile
iz međudjelovanja s promjenljivom okolinom.
Pokušaj nalaženja općih načela i zakonitosti, zanemarivanje pojedinačnih i posebnih
svojstava, nalazi svoj izraz nomotetičkom pristupu, usmjerenu na nalaženje zajedničkih,
sveobuhvatnih osobina i općih značajki u organizaciji ličnosti. Ove opće i zajedničke osobine,
crte ličnosti, trajna su obilježja osobe i dolaze do izražaja u različitim okolnostima, a
predstavljaju izdvojene dimenzije faktorske analize pomoću kojih je moguće opisati ličnost
većine pojedinca. To su bilo koje razmjerno trajne osobine ličnosti, shvaćene kao dimenzija
uzduž koje se pojedinci mogu konzistentno razlikovati, kao što su inteligencija, emocionalna
stabilnost, ekstraverzija, agresivnost, kreativnost, itd. Dakle, promiče stajalište da se ličnost
nekog pojedinca može najbolje odrediti pomoću dobivenih rezultata u nizu uzastopnih skala
ili dimenzija, koje predstavljaju različite crte ličnosti. Osnovom je određivanja zastupljenosti
pojedinih dimenzija, ono što se može prikazati kao profil pojedinca, a na osnovu sličnosti i
razlika u profilima mogu se izvesti tipovi ličnosti ili tipovi karaktera. Kako ne postoji slaganje
glede vrsta i broja temeljnih dimenzija koje čine ličnost, postoji mnoštvo takvih crta ličnosti
i tipologija ličnosti.

1
Konstrukt - pojmovna tvorevina (u znanosti) nastala sustavnom integracijom različitih podataka o nekoj
pojavi na koju se odnosi. Konstrukti imaju dva osnovna značenja. Prvo, svaki je konstrukt, u načelu, dio nekog
šireg teorijskog okvira u kojemu su određeni njegovi odnosi s drugim konstruktima. Drugo, konstrukt je, u
načelu, određen operativno, na način koji omogućuje njegovo opažanje i mjerenje.

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
 7
Dakle, oblikovanje određenja za nešto tako složeno kao što je ljudska ličnost vrlo je teško.
Problem je kako postaviti određenje koja će biti dovoljno sveobuhvatno da uključi sve
sastavnice i čimbenike, uključujući unutarnje značajke, društvene učinka, kakvoću uma,
tjelesna obilježja, odnose s drugima i unutarnje ciljeve.
Stoga najprihvatljivije radno ili okvirno određenje ličnosti, koje nije striktno zasnovano
na nekoj posebnoj teoriji, a napose ne na nekakvoj 'tipologiji' ličnosti, (ljudi nisu automobili),
uključuje neka manje ili više zajednička i opće prihvaćena značenja ovog pojma, prema
kojemu:

Dakle, ličnost je jedinstvena organizacija osobina, koja se oblikuje uzajamnim

djelovanjem pojedinca i društvene sredine, a određuje svojstveni način doživljavanja i
ponašanja osobe.
No, prijeporno je, ovisno o razlikama u polaznoj teorijskoj osnovi, objašnjenje kakva je to
cjelina, koje psihičke, socijalne i biološke osobine čine tu organizaciju, i koje su biološke i/ili
socijalne determinante odlučne za razvoj karakteristične strukture koju nazivamo ličnošću.
Ipak, prema navedenu okvirnu određenju, ličnost predstavlja sveobuhvatnu cjelinu i
stoga, osim pukog temperamenta i karaktera, uključuje i druge kognitivne2, afektivne3, i
konativne4 osobine, sposobnosti, uvjerenja, interese, stavove, vrijednosti, motive ..., i još
mnogo toga. Prijeporno je jedino, odnosno ne postoji suglasnost u tome, koje su od tih
osobina bitne i kakva im je uloga u ustrojstvu ličnosti.
Jedan od najvrjednijih pokušaja nalaženja jedinstvene organizacije i posebna ustrojstva
osobina, onaj je kojim se težište stavlja na posebno i neponovljivo u ličnosti pojedinca, a
svoj izraz nalazi u idiografskom pristupu, odnosno metodološkim pristupom usmjerenome
na nalaženje konkretnih osebujnih, jedinstvenih značajki ličnosti do kojih se dolazi analizom
nekog pojedinca , događaja, slučaja.
Kozmogram, svojom simbolikom, omogućuje razmatranje čovjekove ličnosti i načina
njezina očitovanja kroz raznolike oblike doživljavanja i ponašanja, odnosa prema okolini,
utjecaja koji na nju vrši i dojam koji ostavlja na druge.
Omogućuje razmatranje neprestana aktivna odnosa s okruženjem, na temelju kojega
čovjek stvara sliku o izvanjskome svijetu, te kroz proces društveno uzajamno djelovanja
oblikuje sliku o sebi i svojim mogućnostima. Djelujući na okolinu, čovjek je i sam pod
njezinim utjecajem.

2
Kognitivno (spoznajno što ishodi iz misaone djelatnosti čovjekove svijesti u poimanju objektivne stvarnosti
pomoću vlastita iskustva, mišljenja, osjećaja.
3
Afektivno (afektivnost) što ishodi iz cjelokupnoga raspona čuvstvenih doživljaja. Težnja čuvstvenu reagiranju.
Ponašanje se naziva 'afektivnim' kada je izazvano jakim čuvstvima. Afekti, burne i intenzivne čuvstvene
reakcije, utječu na kognitivno funkcioniranje.
4
Konativno pokusno, pokušajno, iskustveno što ishodi iz znanja stečena praksom i izravnim doživljavanjem,
poznavanje stvari, poznavanje vještina, ono što je naučeno životnom praksom, dakle, znanje koje se steklo i
uvećalo radom, pothvatom ili djelatnošću.

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.
8
Omogućuje razmatranje, očekivanja i reakcije društvene sredine što je čovjekovo zrcalo
u kojem se on ogleda i prepoznaje, procjenjuje svoje osobine i oblikuje identitet, svoj Ja
(pojam o sebi).
Razmatranje prispodobe sastavnica simboličkoga sustava kozmograma, dakako u
prenesenu značenju, omogućuje istraživanje stupnja napetosti (aspekti) kroz očitovanje
sposobnosti (planeti) i osobina (znakovi) čovjekove ličnosti u različitim životnim okolnostima
(polja). Dakle, istražuju se pojedini interesi, želje i ciljevi pojedinca, oblici doživljavanja i
ponašanja kroz proces prilagođavanja, odnosno uzajamni odnos pojedinca s okruženjem.
Pritom se pokušava iznaći mogućnost postizanja društveno prihvatljivih ciljeva pojedinca na
način koji ne šteti drugim članovima zajednice, no koji ne označava nužno podređivanje
zahtjevima i uvjetima okoline, odnosno zatiranje pojedinčeve individualnosti.

Honoré de Balzac

Razrada, preinaka i prilagodba - Ivica Matijević

(c) Zagreb, 1970.- 2023.