Rukopis, osobine linosti, afektivna

stanja Ima li povezanosti?

SELMAN REPITI

S obzirom da sam za svoj diplomski rad formulirao temu na sljedei nain:
Povezanost grafolokih crta sa osobinama linosti, trebao sam provesti
istraivanje kojim bi se ispitalo ima li uope korelacije izmeu navedenih
varijabli. Takoer sam uzeo u obzir trenutno afektivno stanje sudionika
istraivanja, kao i neke druge njihove karakteristike (spol, teina i visina).
150 sudionika ove studije trebalo je prepisati relativno kratak odlomak
neutralnog sadraja, na papir bez linija, unutar za to predvienog (unaprijed
definiranog) prostora. Slijede nalazi istraivanja.
Osobine linosti. Generalno gledano, ne postoji povezanost izmeu osobina
linosti i grafolokih crta. Meutim, u nekoliko posebnih sluajeva, dobivene su
niske, ali statistiki znaajne korelacije.
Tako osobe otvorene za nova iskustva preferiraju pisati naliv-perom i grafitnom
olovkom, ne vole pisati plavom kemijskom, slova naginju vie ulijevo, a nagib
retka im varira. Savjesne osobe vole pisati plavom kemijskom i naliv-perom, a
ugodne osobe preteno plavom kemijskom. Optimisti imaju tendenciju umanjiti
veliko poetno slovo, kao i irinu slova. Slova preteno naginju udesno, a retci
pisanja su im neto zbijeniji.
Takoer sam angairao tri neovisna procjenjivaa, koji su na osnovu rukopisa
trebali procijeniti u kojoj mjeri sudionici posjeduju odreene osobine linosti,
pretpostavljenePetofaktorskim modelom (inae dominantnim modelom u
suvremenoj psihologiji linosti). Tako procjene: ekstraverzije, neuroticizma,
savjesnosti, ugodnosti i otvorenosti prema iskustvu nisu povezane sa prosjenim
ocjenama koje su dala tri neovisna procjenjivaa.

2
Pozitivni i negativni afektivitet. Sudionici istraivanja trebali su procijeniti kako
se osjeaju u datom trenutku. Emocionalna stanja koja su mogla biti prisutna
kretala su se od uznemireno, uplaeno, ivano, pa sve do poletno,
ponosno, uzbueno. Neka su nosila negativne, druga pozitivne
konotacije. Nije dobivena statistiki znaajna povezanost izmeu znaajki
rukopisa i trenutnog emocionalnog stanja sudionika ove studije.
Spolne razlike. Studentice ostavljaju vee margine dok piu, te kod njih vie
varira lijeva margina, nego to je to sluaj kod studenata. Takoer, srednja zona
slova (npr. visina slova a, r i s) je via nego kod mukaraca, s druge strane,
mukarci istiu gornju zonu rukopisa (npr. duina gornje petlje slova d, b i
k). Sudionice, u odnosu na sudionike istraivanja, preferiraju pisanje plavom i
crvenom tintom. Druge znaajke i parametri rukopisa nisu spolno specifini.
Teina i visina. Za rukopis debljih i viih osoba karakteristian je dulji gornji dio
slova (gornja zona), kao i ue margine, te vei razmaci izmeu redaka. Ostale
karakteristike rukopisa nisu u korelacijama sa teinom i visinom.
Stabilnost rukopisa. Stabilnost je operacionalizirana (odreena u terminima
mjerljivosti) kao stupanj povezanosti mjere date grafoloke crte na poetku i na
kraju uzorka rukopisa ispitanika. Drugaije reeno, u pitanju je stupanj u kome
sudionik dosljedno pie, tako da je njegov rukopis slian u razliitim dijelovima
prepisanog odlomka. Najstabilniji je nagib slova, potom visina gornje zone, pa
visina donje zone (donje petlje slova g j i p). Najmanje su stabilni (zadnja je
najnestabilnija): irina desne margine, udaljenost toke (slova i i j) od osnove
slova i nagib retka.
Uzimajui u obzir izloene rezultate, zakljueno je da, openito gledano, nema
povezanosti izmeu afektivnih stanja, osobina linosti i teine i visine s jedne i
grafolokih crta i preferencije sredstva za pisanje s druge strane. Prisutne su
odreene spolne razlike u rukopisu, koje se vjerojatno mogu objasniti odreenim
bioantropolokim osobinama mukaraca i ena. Stabilnost rukopisa je vana
stavka u forenzici, gdje moe sluiti kao provjera autentinosti rukopisa
poinitelja i/ili rtve.
Rukopis se, pored ostalog, koristi u mjerenju implicitnog samopotovanja, na
nain da se ispituje veliina neijeg potpisa unutar zadanog okvira (prostora).
3
Potpis je ipak lini peat odreene osobe, tako da se ovdje otvara nova zanimljiva
istraivaka tema. Takoer, trebalo bi ispitati povezanost grafolokih crta sa
rezultatima na projektivnim tehnikama (famozne Rorschachove mrlje i slino),
kao i na mjerama linosti i psihopatologije koje sadre kontrolne skale (npr.
skalu lai).
4
Maske i maskiranje - zapaanje jednog
psihologa
SELMAN REPITI

Za nama je karneval u Veneciji, kao jedan od najpoznatijih i najpopularnijih
tradicionalnih deavanja te vrste u Europi. Zato se imamo potrebu maskirati?
Biti netko drugi ili neto drugo od onog to inae jesmo?
Prvenstveno psiholozima linosti, poznato je da svatko od nas ima svoje privatno
ja i javno ja. Privatno ja je najbolje znano nama samima i ukljuuje, pored
ostalog, osobine linosti i ponaanja koja ne pokazujemo pred drugima. Tono je
da je veinom rije o socijalno- neprihvatljivim nagonima, kao to su pretjerana
agresivnost i otvorena seksualnost. Zato je Carl Gustav Jung, doajen analitike
psihologije, skovao termin za ovu, mranu stranu nae linosti. Nazvao ju
je sjenkom. Meutim, privatno ja obuhvata i nau idealnu sliku o sebi: kakvi
bismo eljeli biti (a iz nekih razloga ne smijemo ili se stidimo biti). Dakle,
privatno ja nije negativni aspekt linosti, koga bismo se to prije morali odrei,
u cilju ope, a time i osobne dobrobiti. Svaki dio svoje linosti treba integrirati u
jednu cjelovitu sliku o sebi, koja je autentina, neponovljiva i u odreenoj mjeri
razliita od osobnosti ljudi koji nas okruuju.
Javno ja je veinom izvjetaena slika nastala kao produkt interakcije onoga to
zaista jesmo i oekivanja drutvene ili kulturne sredine u kojoj se nalazimo. Zato
je Jung pozajmio rije persona, koja je u starim grkim kazalitima bila oznaka za
masku. Kod dovoljno mentalno i socijalno funkcionalnih osoba, postoji balans
izmeu privatnog i javnog ja, drugim rijeima, ovi aspekti su uspjeno
integrirani u kompletnu sliku o sebi.
Ako maskiranje promatramo iz ugla psihopatologije, sigurno bismo ga mogli
povezati sa ekshibicionizmom i voajerizmom. Maskirani je onaj koji stavlja i
oblai masku i/ili kostim, tj. ono to ne nosi u svom svakodnevnom ivotu. Teei
da ostavi utisak, da se pokae i istakne, moemo rei kako se slui socijalno-
dozvoljenim ekshibicionizmom. S druge strane, osoba promatra druge, a da
pritom one ne mogu vidjeti tko je ona zapravo, ve samo vide njenu masku. Ako
ovaj poloaj subjekta prihvatimo kao kulturni, nenametljivi voajerizam, onda s
5
pravom moemo rei da drutvo u odreenom stupnju, s vremena na vrijeme,
potie i ohrabruje ovu sitnu perverziju. Ono to je ovdje najzanimljivije je da
imamo situaciju u kojoj je jedna te ista osoba ekshibicionista i voajer u isto
vrijeme. tovie, svi koji su maskirani funkcioniraju po principu pomenute
dvostruke kombinacije.
ta dobivaju od ovoga? Prvo, sakrili su svoj privatni self (ali, to je paradoksalno,
paralelno ga ispoljavaju kroz: oblik, boju, veliinu, teksturu i sadraj maske).
Drugo, sakrili su i svoj uobiajeni javni self (opet paradoks, privatni self im se
kroz maske i kostime pretae u javni self). Tree, preutnim dogovorom su
lanovima svoje skupine obezbijedili da slobodno pokazuju
bizaran/ekstravagantan izgled i neka od socijalno-neprihvatljivih ponaanja.
Time su zadovoljili potrebu za zabavom i slobodom, ali i za povezivanjem i
pripadanjem, s obzirom da su se uzajamno obvezali da e tolerirati raznoliko i
neuobiajeno oblaenje i ponaanje. Potreba za moi je ispunjena kroz ulogu
promatraa, tj. nekog tko sve vidi, ali drugi ne vide ono to on zapravo jest. Isto
tako, i kroz ulogu objekta promatranja, interesantnog podraaja ivopisnih boja i
nesvakidanjeg dizajna koji postaje predmetom panje ostalih uesnika.
Kada dovedemo u vezu i zbrojimo sve to smo rekli, moemo zakljuiti da postoji
viestruka psiholoka i socijalna korist od maskiranja, koja rezultira intenzivnim
uivanjem. To je zato to maskirana osoba u isto vrijeme osjea efekte
ispoljavanja i sakrivanja razliitih dijelova svoje linosti, kao i dinamiku kontrole
i gubitka kontrole nad svojim nagonima i osjeanjima.
Zbog ovoga, maskiranje, odnosno ekstravagantno oblaenje moe postati
predmet svojevrsnog uitka i izdii se do svojevrsnog fetiizma. Tako komad
odjee ili obue sam po sebi postaje izvor (seksualnog) zadovoljstva, a dobro
znamo da se ovaj proces odvija, prije svega, po principu klasinog uvjetovanja.
Naravno, drugi dio posljednjeg pasusa nije pisan u svrhu oznaavanja
maskenbala kaoina kolektivnog fetiizma, ve u cilju povezivanja dva fenomena
koja svjedoe o preplitanju normalnog ponaanja i odreenog otklona od njega.
Veliko je pitanje koja je granica prihvatljivog otklona


6
Stanislav Grof: LSD, matrice i
transpersonalna psihologija
SELMAN REPITI

Krajem ivota, veliki psiholog Abraham Maslow je na sami vrh svoje teorije o
hijerarhiji potreba postavio potrebu za transcendencijom, odnosno
samonadilaenjem. Time je oznaio poetak stvaranja jedne oblasti koju je prvo
nazvao transhumanistika, a potom prihvatio naziv transpersonalna psihologija.
Sa svojim suradnicima, primijetio je da neki ljudi (itaj: istaknuti, osvijeteni
pojedinci) doivljavaju stanja u kojima se individualno ja rasplinjava i iri van
svojih granica. Drugim rijeima, nadilazi sebe i stapa se sa sutinom postojanja,
apsolutom, samim bitkom. Bljeskovi ovakvih iskustava javljali su se uporedo sa
tzv. vrhunskim doivljajima (eng. peak experiences) ili doivljajima platoa
(eng. platean experiences), kako ih je sam Maslow nazvao. Nisu humanisti prvi
koji su govorili o ovoj vrsti nadlinih iskustava. Freud ih je nazvao okeanskim
osjeanjima, Piaget je govorio o doivljaju nedjeljivog apsolutnog, Allport je
koristio naziv beozoblino sve, Huxley (koji je eksperimentirao sa uzimanjem
meskalina i dao fantastine opise psihodelinih tripova) je upotrebljavao
pojmove jedinstvena transcendentnost i manifestirana takvost, a Leary je
govorio o irenju uskih tunela stvarnosti.
Sa Maslowom je suraivao Anthony (Tony) Sutich, koji je bio suosniva
Udruenja za humanistiku psihologiju i urnala za humanistiku psihologiju,
kao i dr. Stanislav Grof, koji je sa prethodnom dvojicom 1969. godine pokrenuo
asopis transpersonalne psihologije (eng. Journal of Transpersonal Psychology).
Stanislav Grof je roen 1. jula 1931. godine u Pragu. Studij medicine zavrio je
1957. god. na Karlovom univerzitetu, a svoju doktorsku tezu odbranio 1965. na
ehoslovakoj akademiji nauka. Od 1956. do 1960. je, u prvom redu, istraivao
uinke: LSD-a, meskalina i psilocibina. Od 1960. do 1967. bio je voditelj
istraivanja efekata psihodelinih supstanci u okviru Prakog instituta za
istraivanja u psihijatriji. 1967. godine dobija mjesto docenta psihijatrije na
Medicinskom fakultetu Univerziteta Johns Hopkins u Baltimoru. Takoer, dr.
Grof dobija visoku poziciju u Centru za psihijatrijska istraivanja u Merilendu.
7
Narednih sedam godina bavi se istraivanjima djelotvornosti psihodeline
psihoterapije. Od 1973. do 1987. njegov nauni rad se odvija u institutu Esalen u
Big Suru, u Kaliforniji. Ondje, sa svojom suprugom Kristinom, razvija
alternativnu metodu dolaenja do izmijenjenih stanja svijesti i transpersonalnih
iskustava/doivljaja. Nazvali su je holotropsko disanje (eng.Holotropic
Breathwork). 1977. godine, osniva i postaje prvi predsjednik Meunarodnog
transpersonalnog drutva (eng. International Transpersonal Association).
Njegova profesionalna karijera traje ve vie od impresivnih 50 godina.
Grof je u svojim istraivanjima sa LSD-25 otkrio da je ovom supstancom mogue
postii ekspanziju selfa, koja moe posluiti u terapijske svrhe (to je kasnije
postalo poznato kaopsihodelina, odnosno psiholitina terapija). Niske doze
pomagale su osobama sa dijagnozom histerije (danas je to konverzivni
poremeaj), a visoke doze su koritene u tretmanu pacijenata sa opsesivno-
kompulzivnim poremeajem (OCD).
O LSD-25 je govorio kao o katalizatoru mentalnih procesa koji dovode sadraje
nesvjesnih slojeva linosti na povrinu. Svoja prva iskustva sa ovim
psihodelikom opisuje vrlo zorno i slikovito. Govori da je imao izvanredan susret
sa svojim podsvjesnim, to je zasjenilo sav njegov interes za Freudovu
psihoanalizu, koja je tada bila aktuelna. Upeatljivo podvlai da se osjeao kao da
je katapultiran iz svog tijela i naglo zasut zraenjem koje je ravno onome iz
epicentra neke atomske eksplozije. Dalje opisuje da mu je svijest poprimila
kosmike dimenzije, pri emu mu se inilo kao da je iskusio Veliki prasak ili
eksploziju supernove.
Sve u svemu, ova istraivanja su rezultirala: dubljim razumijevanjem ljudske
psihe, poveanjem kreativnosti uesnika eksperimenata i njihovim boljim
kapacitetom za rjeavanje problema. Primijetio je da aplikacija niskih do
umjerenih doza halucionogena kod ispitanika izaziva oivljavanje scena iz ranog
i srednjeg djetinjstva. Ukoliko im se daju visoke doze, te provede nekoliko sesija,
klijenti prije ili kasnije dospijevaju do onoga to nadilazi njihova dosadanja
iskustva, a moe se jedino uporediti sa opisima nadnaravnog u istonjakim
filozofijama. Identifikovao je etiri tipa psihodelinih iskustava: apstraktno-
estetska, psihodinamska (buenje potisnutih mehanizama i procesa iz
podsvjesnog dijela psihe), perinatalna (oivljavanje sjeanja na period vlastitog
roenja i na sve ono to se deavalo tokom tog dogaaja, a relevantno je u
8
nastanku aktuelne psihopatologije) itranspersonalna (religijsko-mistina i
arhetipska). Posljednja iskustva obuhvataju: irenje selfa izvan postojeih ego-
granica i prostornovremenskih okvira, identifikaciju sa drugima (razvijanje
grupne/kolektivne svijesti), uspostavljanje jedinstva sa ivotom, vantjelesna
iskustva, povezivanje svijesti sa univerzalnim simbolima kolektivnog
nesvjesnog
Smatrao je da ovjek, osim dvije razine psihe koje su ve opisane u
literaturi (biografska svijest, odnosno svjesni dio linosti i lino nesvjsno),
posjeduje jo dva nivoa koje nazivaperinatalni i transpersonalni. Perinatalni nivo
je vezan za iskustva traume biolokog roenja (bioloko roenje Grof razlikuje
od psiholokog, koje je vie simbolikog karaktera). Transpersonalni nivo je za
njega nita drugo do direktna povezanost individualne psihe sa Jungovim
kolektivnim nesvjesnim i, na irem planu, sa univerzumom.
Kako bi to bolje pojmio i opisao ove doivljaje koja se javljaju usljed
izmijenjenog stanja svijesti, Grof je esto razmjenjivao iskustva sa
antropolozima, parapsiholozima, tanatolozima (tanatologija = nauka o smrti),
vidovnjacima, amanima i sl. Inae, treba spomenuti da je proveo vie od 4000
sesija psihodeline terapije.
Holotropno disanje je nastalo otprilike onda kada su istraivanja sa LSD-om
poela biti zabranjivana. Stanislav i Kristina Grof su primijetili da se do
odreenih iskustava koja nisu dostupna uobiajenoj, svakodnevnoj svijesti, moe
doi i bez upotrebe psihodelika. Tako su objedinili tehniku brzog disanja, sa
posebnom vrstom muzike, tjelesnim pokretima i umjetnikom ekspresijom.
Oni smatraju da ova tehnika omoguuje istraivanje cjelokupnog spektra
unutarnjeg svijeta svake osobe. Do sada je provedeno vie od 20000 sesija
holotropnog disanja.
Tokom ovih seansi, primijeeno je da se ljudi u svojim vizijama i doivljajima
vraaju u vrijeme kada su bili u materici, ili kada su bili, novoroene, dojene,
odnosno malo dijete. Poinju se ponaati (hodati, isputati zvukove, pokazivati
gestove) kao djeca, a ak su prisutni i refleksi koji predstavljaju normalne
neuroloke odgovore beba (refleks sisanja i Babinski refleks, koji su neuobiajeni
za odraslo doba). Tako su primijetili da kod ljudi koji su se vratili u period
9
novoroeneta, kada im se unutranja strana stopala podrai nekim predmetom,
dolazi do pomicanja palca prema gore i lepezastog irenja ostalih nonih prstiju
prema vani. Meutim, prije i nakon zavretka seanse, na isti podraaj prsti se
savijaju prema unutranjosti stopala, to je normalna reakcija odrasle osobe.
Grof je primijetio jedan fenomen, poznat pod nazivom kondenzovana iskustva.
COEX (eng.condensed experience) je oznaka za skup sjeanja koja su
koncentrirana oko zajednike teme i povezana sa intenzivnim emocionalnim
nabojem. Primjerice, to moe biti osjeaj ponienja, koji ini niz sjeanja na
situacije u kojima se osoba osjeala posramljeno i degradirano.
Jedan od njegovih najveih doprinosa je identifikacija etiri razliita iskustvena
obrasca koja su karakteristina za period neposredno prije, tokom i odmah
nakon samog roenja djeteta (tj. za perinatalni period). Nazvao ih je osnovnim
perinatalnim matricama (eng.Basic Perinatal Matrices, BPM). One su redom:
BPM I: simbiotsko jedinstvo (dijete doivljava matericu kao dobru, odnosno lou
sredinu za vlastiti razvoj, sigurnost i ugodu);
BPM II: istjerivanje iz raja (fetus osjea pritisak i potekoe sa disanjem, to se
deava tokom kontrakcija);
BPM III: borba izmeu ivota i smrti (kontrakcije se nastavljaju, ali je grli
materice irom otvoren);
BPM IV: smrt i iskustvo ponovnog roenja (dijete se pojavljuje, oslobaa kroz
poroajni kanal, te ini prvi udah, odnosno, javlja se tzv. poroajni krik bebe).
Smatrao je da uz pomo holotropnog disanja ljudi mogu ponovo proivjeti ove
etiri faze roenja, te identificirati eventualne probleme i traume, to moe
djelovati na rjeavanje njhovih aktuelnih psihikih smetnji i problema.
Vratit emo se jo malo na razmatranje o nadlinim iskustvima. Stanislav Grof se
ak odvaio da o tome govori kao o novoj, transpersonalnoj paradigmi. Za svoje
nastojanje da ova oblast postane priznata od strane akademske zajednice i
savremene psihologije, navodi odreene dijelove Jungovog opusa. C. G. Jung je
jednom rekao da u svakom od nas postoji neto to nam moe rei stvari koje mi
sami ne znamo, niti smo ih ikada namjeravali saznati. Drugim rijeima, svako od
10
nas posjeduje skrivene kapacitete za saznanje s one strane onostranog,
odnosno potencijal da ue u, kako Grof to naziva,carstvo transpersonalnog. Opet
citira Junga, koji je napisao da psiha s vremena na vrijeme prestaje funkcionirati
po zakonima prostor-vremena i uzronosti. Dodaje da potpuno razumijevanje
svijeta, prostora i vremena zahtijeva ukljuivanje jo neke (vie) dimenzije. Grof
ova iskustva slikovito naziva putovanjima izvan fizikih ogranienja, a govori i o
doivljaju totaliteta ivota, jedinstvu sa drugima, kosmikoj ekstazi i planetarnoj
svjesnosti.
Jedno cijelo poglavlje knjige Holotropski um (eng. The Holotropic Mind)
posveuje putovanju kroz vrijeme. Primijetio je da njegovi klijenti-ispitanici ne
samo da se vraaju u period fetusa, ve imaju odreene predstave i ive slike
embrionalnog razdoblja. Dr. Grof ide i dalje, smatrajui da su neki izvjetaji
njegovih ispitanika vezani za iskustva iz prolih ivota, te podrobno prouava i
opisuje doktrinu karme i reinkarnacije (kruga raanja i smrti). Zanimljivo je da je
i H. J. Eysenck, klasik i autoritet na podruju psihologije linosti, u svojoj knjizi
koju je napisao sa Carlom Sargentom (Objasniti neobjanjeno) takoer
razmatrao tematiku reinkarnacije, navodei nekoliko empirijskih potvrda na
osnovu sekundarne grae kojom se sluio (tanije, podrobnih biljeki i
dokumentacije psihijatra koji se bavio ovim fenomenom).
Stanislav Grof je objavio preko 150 lanaka i 20 knjiga, kojima u podruje
psihijatrije, psihologije i psihoterapije uvodi sijaset revolucionarnih ideja. Zato
nije zastupljen u naoj psiholokoj literaturi? Najvjerovatnije zato to je u svoja
razmatranja ukljuio metafiziku terminologiju, misticizam i tekovine
istonjakih religija i filozofija.














11


12
Zadivljujudi dometi astrobiologije
SELMAN REPITI

Ova, relativno mlada nauna discipina, poznata je i
kao egzobiologija, ksenobiologija ibioastronomija. Predmet njenog prouavanja
je viestruk, a dobro polazite za njegovo sagledavanje je postavljanje odreenog
broja pitanja na koja ova oblast treba odgovoriti:
1. ta je ivot?
2. Od ega je i kako on nastao (na Zemlji)?
3. Zato se ba javio u odreenom obliku, a ne nekom drugom?
4. Unutar kakvih granica fizikih uslova se razvija ivot? (Ili, ta je
to bioprostor?)
5. Koji uvjeti trebaju biti zadovoljeni da se na nekoj planeti ili prirodnom
satelitu razvije ivot?
6. Jesu li prepoznatljive bioloke forme mogue i na drugim mjestima u
Univerzumu? (Jesmo li sami u Svemiru?)
7. Ako jesu, da li su one inferiornije, jednake ili superiornije u odnosu na one
sa Zemlje?
8. Ako je rije o nama slinim biima, da li je i kako mogue komunicirati s
njima?
9. Ukoliko su u pitanju superiornije forme, i ako je mogue komunicirati s
njima, da li su miroljubive i kooperativne ili imaju predatorske i
konkvistadorske namjere prema nama?
10. Postoji li mogunost da ovjek, sa svojim postojeim biosocijalnim
kapacitetima, naseli odreene dijelove Svemira (bez nekih veih prilagodbi
fizioloko-psiholoke prirode)?
Kao to vidite, ova discipina je spoj astronomije i: biologije, hemije i fizike (jer su
biohemijski procesi nuni u nastanku i razvoju ivota), ali i antropologije,
sociologije, komunikologije i psihologije (zato to je predstava o biima slinim
nama i uspostavljanju kontakta s njima dobrim dijelom diktirana: oekivanjima,
vjerovanjima, prethodnim iskustvima i svijeu o naim socijalnim vjetinama i
kanalima komunikacije).
13
Iz biologije znamo da su neke osnovne karakteristike ivota: sposobnost
reprodukcije (stvaranje vlastitih replikacija), sposobnost razvoja (evolucije) i
sposobnost rasta. Mogunost kretanja (pomjeranja u prostoru) nije kljuna
karakteristika ivota, jer neke bakterije nemaju to svojstvo.
ivot je zasnovan na ugljeniku i to onom njegovom izotopu koji ima est
neutrona. Element slian njemu je silicijum (Si), pa se jedno vrijeme raspravljalo
o njegovoj potencijalnoj ulozi kao okosnici ivota. Najvei problem je to
silicijum formira vrlo stabilna jedinjenja sa kiseonikom (silicijum-dioksid,
odnosno staklo, pijesak i slino), pa bi ee reagovao sa okolinom, to bi dovelo
do ozbiljnih promjena u tjelesnim strukturama koje se temelje na njemu.
Predloen je i neon (Ne), ali on nije dovoljno aktivan i teko formira stabilna
jedinjena sa drugim elementima. Magnezijum (Mg) je takoe bio jedan od
kandidata, ali, ni on se nije pokazao kao najsretnije rjeenje.
esto se kao dokaz ivota navodi postojanje vode ili naznake njenog postojanja u
prolosti planete/satelita. Voda rastvara mnogo supstanci, nuna je za
biohemijske reakcije, a ima i pogodan raspon temperature za razvoj ivota.
Znanstvenici su predloili amonijak kao alternativu vodi, s obzirom da moe
rastvoriti mnoge supstance.
U veem dijelu nama vidljivog i do sada otkrivenog Svemira, oekuje nas:
nedostatak kiseonika, kosmiko zraenje, nedostatak gravitacije, i izrazito niske
temperature. Za razvoj ivota na Zemlji (a pretpostavlja se i van nje), nuno je da
sljedei parametri budu unutar prihvatljivih granica: pritisak, temperatura,
kiselost sredine, salinitet, radijacija i slino.
Ekstremnim uslovima na Zemlji preteno odolijevaju jednoelijski organizmi,
kao to su odreene vrste bakterija. Uostalom, bakterije su prvi pronaeni
organizmi, i to prije oko 3,4 milijarde godina.
Uslovi na tek formiranoj Zemlji mogu se saeti u sljedeih nekoliko stavki:
postojao je vei uticaj ultravioletnih (UV) zraka, atmosferom je dominirao
ugljen-dioksid uz odreenu koliinu metana, bilo je manje od 0,1% dananje
koliine kiseonika, a Sunce je sjalo 25-30% slabije nego danas. Postavlja se
pitanje: kako se zagrijavala Zemlja? Odgovor lei u djelovanju ugljen-dioksida i
metana, plinova zaslunih za efekt staklenika. Danas se globalno
14
zatopljenje smatra negativnim ishodom, dok je ono bilo nuno za razvoj ivota u
dalekoj prolosti Zemlje.
Kiseonik, element nuan za na opstanak, postajao je zastupljeniji u Zemljinoj
praatmosferi zahvaljujui jednostavnim organizmima koji su ga proizvodili
(fotosinteza), te hemijskim reakcijama fotolize vodene pare, kao i ugljen-
dioksida. U sluaju vodene pare, Suneva svjetlost je razarala molekul vode na
dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika. Kako je vodonik lagan gas, on je iao
prema gore, a kiseonik se polako gomilao u niim slojevima atmosfere. Iz
kiseonika je kasnije nastao ozon, koji uspjeno apsorbuje UV i kosmiko zraenje.
Kada se koliina kiseonika znatno poveala, smanjila se koliina metana i ugljen-
dioksida, a Zemlja se poela hladiti. Kiseonik je doveo do breg i veeg rasta
organizama, specijalizacije elija i, posljedino, poveanja kompleksnosti
ponaanja organizama.
Zato se ivot javio u obliku u kome ga poznajemo? Zato to je to bio oblik
najbolje mogue prilagodbe vanjskim uslovima u datom periodu i na datom
prostoru.
Pokuajmo sada odgovoriti na pitanje: koliko je vjerovatno da postoji ivot na
nekoj drugoj planeti ili prirodnom satelitu? Poeemo od Mjeseca, koji nema
atmosferu, a temperatura mu se drastino razlikuje u zavisnosti od toga je li no
ili dan. U nekim njegovim podrujima, ona je trajno vrlo niska, a tokom
pomraenja moe naglo pasti za kratko vrijeme. Merkur se nalazi previe blizu
Suncu, atmosfera mu je vrlo rijetka i nestabilna, a povrinom dominiraju krateri
(kao u sluaju Mjeseca). Danju je na ovoj planeti jako toplo, a nou izrazito
hladno. Venera ima atmosferu bogatu ugljen-dioksidom, to izaziva efekat
staklene bate, te je temperatura na povrini iznad 400C. Lavom je prekriveno
75% povrine Venere. U slojevima atmosfere sa oblacima na visinama od oko 50
do 70 km, raspon temperature je pogodan za razvoj i odranje ivota, ali
nepovoljno djeluje to to najvei udio u hemijskom sastavu oblaka ini rastvor
sumporne kiseline. Mars je poznat po tome to se, glede postojanja tragova
ivota, najvie nade polagalo u ovu planetu. Pronaene su bijele polarne kape,
pjeane pustinje, rijetka atmosfera (dominira ugljen-dioksid, a kiseonika je oko
200 puta manje nego na Zemlji) i slabo magnetno polje. Prije nekih 30-ak godina,
na Anktarktiku je pronaen meteorit s Marsa, na kome su, pored ostalog, uoene
tzv. nanobakterije (bakterije izrazito male duine), ali, kako se ispostavilo,
15
neogranskog porijekla. Jupiter je daleko od Sunca (oko 5 astronomskih jedinica).
Preteno se sastoji od vodonika, a manjim dijelom od helijuma. Pronaeni su i
tragovi metana, vode i ugljen-dioksida. U sluaju najveih Jupiterovih satelita,
dva imaju vodeni led na povrini, a tenu vodu u dubini (Evropa, Ganimed i
Kalisto); dok je jedan (Io) leglo vulkanskih erupcija koje su dovele do formiranja
sumporovitog tla. Saturn se sastoji od vodonika i helijuma, a u gornjoj atmosferi
nalazi se (pored pomenuta dva elementa) i amonijak. Kao i u sluaju Jupitera,
Saturnova povrinska temperatura je drastino ispod nule. Najvei njegov
satelit,Titan, jo jedan je kandidat za eventualno postojanje (tragova) ivota. Na
njegovoj povrini je vodeni led, a atmosfera mu se veim dijelom sastoji od azota
(kao i u sluaju Zemlje), ali ima i metana, argona i vode. Ipak, njegova povrina je
jako hladna. Jo jedan Saturnov satelit, Enceladus, ozbiljan je kandidat za
postojanje ivota. Povrina mu je prekrivena ledom, a odmah ispod nje je tena
voda. Prisutni su i ledeni vulkani (kriovulkani), koji u atmosferu izbacuju led
(primijeeni su i na Titanu). Uran spada u gasovite divove. Niski oblaci u
njegovoj atmosferi sastoje se od vode, a visoki od metana. Povrina mu je
hladna.Neptun je najudaljenija planeta Sunevog sistema (Pluton od 2006.
godine vie nije planeta, nego transneptunski objekat oznaen kao 134340
Pluton). Atmosfera mu se sastoji od vodonika, helijuma i metana. Izmeu jezgra i
povrine, nalazi se sloj koji se sastoji od vode, amonijaka i metanskog leda.
Sedmog januara ove godine dobili smo informaciju da je otkriven jo jedan
egzopanet slian Zemlji. U pitanju je tijelo oznaeno kao KOI 172.02, koje, unutar
zone povoljne za ivot, krui oko zvijezde sline Suncu (period revolucije mu je
242 dana, dakle, krai nego Zemljin). Zvijezda oko koje krui je neto hladnija od
naeg Sunca, ali je zato ova planeta manje udaljena od nje, nego to je Zemlja od
Sunca. Kao to vidimo, na nekim nebeskim tijelima koje smo istraili postoje
minimalni uslovi za razvoj primitivnijih, jednostavnijih formi ivota, koje mogu
odoliti relativno ekstremnim okolinskim faktorima. Na pitanja pod rednim
brojem est do deset naunici su pokuali odgovoriti u seriji projekata traganja
za i komuniciranja sa (iz)vanzemaljskom inteligencijom (SETI i CETI projekt).
Dravna radio-opservatorija u Ohiu je 1977. godine uoila signal iz Svemira (koji
nije bio um, ali se vie nikada nije ponovio). Izmeu dva svjetska rata, poslan je
televizijski signal u Svemir, a novembra 1974., putem radio-teleskopa iz Areciba
u Puerto Ricu, binarni zapis sa osnovnim informacijama o lokaciji naeg sistema i
karakteristikama naeg ivota. Ovaj zapis sadravao je jedinice i nule, koje su
predstavljale kd za: na decimalni sistem, strukturu DNK, atomske brojeve
kljunih elemenata koji ine organsku materiju (ugljenik, vodonik, azot, fosfor i
kiseonik), prikaz Sunevog sistema U meuvremenu su i putem nekih letjelica
16
(npr. Pionir 10) poslane u Svemir ploice sa osnovnim informacijama o naem
poloaju i ivotu na Zemlji. Problem predstavlja to to pretpostavljamo da
potencijalna izvanzemaljska bia koriste istu logiku, odnosno aksiomatski sistem
kao mi, na emu se i bazira svaki pokuaj komuniciranja s njima.
Evo nekih kultnih filmova sa izloenom tematikom, koji sadre elemente naune
fantastike:E.T. the Extra-Terrestrial (1982); My Stepmother is an Alien (1988),
glumi Kim Basinger;Apollo 11 (1996); Contact (1997), u ijoj glavnoj ulozi je
Jodie Foster, itd.
Svakog dana dolazimo do novih nalaza o (ne)postojanju mogunosti za razvoj
(mikro)organizama u Svemiru. Nauka je naravno skeptina, objektivna, i
suzdrana u iznoenju konanih sudova, sve dok ne pribavimo adekvatne, bilo
neposredne i opipljive, bilo posredne, ali validne i utemeljene dokaze za
suprotno stajalite.



























17
Timmy Leary: kreativni disident
psihologije i/ili ikona New age pokreta
SELMAN REPITI I NAIDA RUSTEMPAI

Psiholog koji je napisao 27 knjiga, objavio 250 lanaka, dao preko 100 intervjua,
odrao ogroman broj javnih predavanja
Socijalizirani ekscentrik koga su zvali Galileom svoga doba, herojem amerike
svjesnosti, amanom hippie generacije
Kontroverzna linost naeg drutva, futurista, tipini ekstravert otvoren prema
novim iskustvima, ikona razuzdane mladosti, kolski primjer upornog i
intelektualno stimulirajueg lidera svih vremena
Timothy (Timmy) Francis Leary bio je kliniki psiholog, filozof, optimista,
harizmatik, inspirator, voa i vizionar svog vremena, odnosno vjesnik cyber-
budunosti. Roen je 20. oktobra 1920. godine u Springfieldu (amerika savezna
drava Massachusetts). Bakalaureat iz psihologije stekao je na Univerzitetu u
Alabami. Svoju magistarsku tezuDimenzije inteligencije, odbranio je 1946.
godine na Washington State University.Doktorat stie 1950. godine na University
of California Berkeley, odbranivi tezu pod nazivomSocijalne dimenzije linosti:
Grupna struktura i dinamika. Slijedi jo nekoliko kurioziteta iz njegovog
privatnog i profesionalnog ivota. Dok je slavio 35. roendan, njegova depresivna
supruga poinila je samoubistvo. Inae, Leary je istupio iz akademske zajednice
zbog, kako sam kae: bavljenja zanimanjem koje izgleda da ba i ne funkcionira.
Tanije, nije bio zadovoljan to psihologija tog doba nije mogla dovoljno precizno
i pouzdano predvidjeti reakcije i ponaanje ljudi. Njegov vidljiv doprinos nauci
bio je kruni (circumplex) model linosti, koji je 1957. godine objavio u knjizi
Interpersonalna procjena linosti (eng. The Interpersonal Diagnosis of
Personality). Kako sam objanjava, rije je o reprezentaciji linosti organiziranoj
oko dvije glavne osi: dominacija submisija i ljubav (toplina, prijateljstvo)
mrnja (neprijateljstvo). Po njemu, svaka osobina linosti, odnosno pridjev kojim
se ona opisuje, moe se predstaviti vektorom unutar ovog kruga. Tako je
pozitivni pol ekstraverzije pozicioniran izmeu ljubavi i dominacije, a negativni
18
pol (introverzija) izmeu submisije i mrnje. Inae, na njegov rad iz oblasti
psihologije linosti i socijalne psihologije uticali su radovi Harryja S. Sullivana i
Karen Hornay. Dakle, priklonio se socijalno-psiholokoj paradigmi, odnosno
opisivanju i tumaenju linosti u terminima meuljudskih odnosa, tj. interakcija.
Zanimljivo je da je 1960. godine dobio mjesto na Harvardu, prije svega zbog svog
izuzetnog prodora u oblasti psihoterapije. Njegova teorija egzistencijalne
razmjene ogledala se u zalaganju za jednak odnos izmeu terapeuta i klijenta, tj.
dvosmjerno razmjenjivanje iste koliine informacija. Iste godine, na odmoru u
Meksiku, Timmy je probao tzv. svetu peurku (eng. sacred mushroom), kada je
rekao da je u samo etiri sata nauio mnogo vie o umu, mozgu i njegovim
strukturama, nego posljednjih 15 godina kao posveeni psiholog. Nedugo nakon
zaposlenja na Harvardu, tanije 1963. godine, biva najuren jer je podsticao
osoblje i studente fakulteta da uzimaju halucinogene supstance. Njegova izjava iz
tog vremena glasi ovako: LSD is more important than Harvard.
Kasnije je poeo provoditi eksperimente koji su imali za cilj opise iskustava i
efekata halucinogenih droga. Nije bio pristalica behaviorizma, koji je zagovarao
nepristrasno biljeenje ponaanja subjekata, ve je smatrao da i sam
eksperimentator mora uzimati psihodelike koje nudi svojim ispitanicima. Pojam
psihodelino uveo je sam Leary, jer je smatrao da je taj termin najbolje
odreenje onoga to se krije u rijeima mind-manifesting. Neki su ga
nazvali visokim sveenikom LSD-a. Interesantno je pomenuti da su u Learyjevim
eksperimentima uestvovale poznate linosti onog doba, kao to su: Aldous
Huxley (mistik, vizionar, autor djela: Vrli novi svijet, Vrata percepcije, Raj i
pakao), Irwin Allen Ginsberg (kontroverzni ameriki pjesnik, pripadnik
tzv. Beat generacije), Jack Kerouac (jedan od prvih zagovornika hippie pokreta,
koji je u svojim romanima pisao o budizmu, duhovnosti, promiskuitetu,
drogama) i Arthur Koestler (pisac i novinar, ezdesetih godina pisao o
subkulturi narkomana i vlastitim iskustvima sa halucinogenima).
Njegovi saradnici bili su Richard Alpert (takoer predava na Harvardu, doktor
psihologije, koautor knjige Psihodelino iskustvo; koji je 1967. otiao u Indiju,
dobio duhovno ime Ram Dass i vratio se kao guru) i Ralph Metzner
(psihoterapeut, sada professor emerituspsihologije u San Franciscu, koji se 45
godina bavio istraivanjima o meditaciji, psihodelicima, jogi i amanizmu).
19
Leary je vjerovao da su politiki problemi manifestacija psiholokih, a ovi drugi
su u sutini neuroloko-kemijske prirode. Kasnije je osnovao religijsku
grupu The League for Spiritual Discovery, poznatije pod akronimom L. S. D.
Njegova najee citirana krilatica bila je: Turn On, Tune In, Drop Out. Svaki njen
dio zasluuje posebno objanjenje. Turn On (ukljui)upuuje na promjenu
stanja svijesti uzimanjem psihodelika, meditiranjem i sl., kada postajemo
osjetljiviji na sve nivoe svijesti do kojih smo na taj nain sposobni doi. Tune
In (podesi) aludira na uspostavljanje harmoninih interakcija sa svijetom koji
nas okruuje, te slobodno izraavanje vlastite unutarnje perspektive. Drop
Out (otkai) je aktivan proces odvajanja od nesvjesno i nevoljno usvojenih
obaveza i obrazaca ponaanja koje nam namee drutvo. Jo jedan poznati slogan
glasio je: Think for yourself, question authority (Misli svojom glavom, preispitaj
autoritete).
Timmy je autor pojma uski tuneli stvarnosti (eng. narrow reality tunnels), koji se
odnosi na injenicu da smo svi mi programirani od strane naih roditelja,
politiara, nastavnika i vjerskih poglavara da pojmimo, doivljavamo i vidimo
svijet onakvim kakvim oni ele da ga vidimo. Primjerice, prisutan je trend da
meuljudske interakcije posmatramo u terminima dominacije i podreenosti.
Srodan koncept je socijalna fabrikacija (eng. social fabrication), koji je definiran
na slian nain: autoriteti nam infiltriraju sliku koja za nas postaje objektivna
realnost. U pitanju je, dakle, jedan vid metaprogramiranja naih mozgova.
Leary ide jo dalje, kada predlae kvantno-psiholoku teoriju (eng. Quantum
psychology theory). Tako kae da su osnovni elementi univerzuma bitovi
informacije. Dakle, nule i jedinice. Takoer, uvodi koncept sajberdrutva
(eng. cyber society) i posthumanog postojanja (odnosno besmrtnosti kroz
informatike tehnologije, kako on to objanjava).
U martu 1970. god. objavljuje svoju kandidaturu za guvernera Kalifornije, kada
mu John Lennon pie pjesmu Give peace a chance, koju je kasnije prisvojio, dok
je Leary bio u zatvoru. U knjizi Politika ekstaze, predloio je novu deklaraciju o
nezavisnosti, baziranu na ideji line slobode (odnosno slobode mijenjanja
vlastitog stanja svijesti). Nazvao ju je Deklaracija o evoluciji. Napisao je i novi
ameriki ustav, preimenujui ga u Ustav ivota. Umjesto deset amandmana,
predlae samo dva, koja jezgrovito odslikavaju njegovu filozofsku doktrinu:
20
1) Niko ne smije mijenjati stanje svijesti druge osobe.
2) Niko ne smije sprijeiti drugog da sam promijeni vlastito stanje svijesti.
Njegova glavna ideja zvui gotovo poput imperativa: Stvorite vlastite stvarnosti
(realnosti), ije su granice odreene samo dometima vae imaginacije.
Predsjednik Richard Nixon nazvao je Learyja najopasnijim ovjekom na planeti,
te ovaj ubrzo zavrava u zatvoru. Iste godine, bjei iz njega i putuje za Alir, a
kasnije biva uhapen i deportovan nazad u Ameriku.
Timmy je napisao nekoliko knjiga o neurotehnologiji, a ovu kovanicu koristi da
oznai skup metoda za kontrolu naeg nervnog sistema. Najpoznatija knjiga na
ovu temu jeEgzopsihologija iz 1974. godine. Objanjava da se pojam
egzopsihologije odnosi na naunu fantastiku (eng. science fiction), a svakako je
usko vezan za pojavu kompjutera i nastanak sajberprostora. Leary je bio jedan
od prvih zagovornika virtualne stvarnosti i Interneta. Jednom je izjavio da je PC
(personalni raunar) LSD devedesetih godina.
Formulirao je sedam sutinskih pitanja duhovnosti:
1) Krajnje pitanje moi: ta je to to pokree univerzum? (Koja energija lei u
pozadini svemira?)
2) Pitanje ivota: ta je ivot? Gdje i kako poinje? Kako se razvija?
3) Pitanje ljudskog bia: Ko je ovjek? Kakva je njegova anatomija i fiziologija?
4) Pitanje svijesti (svjesnosti): Kako ovjek opaa, doivljava, saznaje?
5) Pitanje sopstva (Ja-pitanje): Ko sam ja?
6) Pitanje emocija: Kako se trebam osjeati u vezi sa ivotom?
7) Krajnje pitanje bijega: Kako da se izvuem iz toga (svega ovoga)?
21
Na zadatak, kao ljudskih bia, je odgovoriti na ova pitanja i iskusiti (odivjeti)
odgovore. Leary smatra da su sve emocije bazirane na strahu, te samim tim
predstavljaju neto negativno i nespojivo sa duhovnim razvojem. Za njega
ljubav nije emocija, jer se ne odnosi na egocentrina osjeanja, ve na
povezivanje sa drugima i svijetom.
Na pitanje Ko sam ja?, Timmy daje odgovor: Moe biti onaj koji eli da
bude. Na njegovom spiritualnom putu, najvii nivo koji se moe dostii, poznat
je pod nazivomatomsko-solarni nivo. Mogue ga je postii jedino velikim dozama
LSD-a.
Krajem ivota, pie knjigu Dizajn za umiranje (Plan umiranja), u kojoj navodi
da je ultimativni vid slobode svakog ovjeka pomno planiranje vlastite smrti. U
skladu sa tim, nakon to mu je dijagnosticiran kancer prostate koji nije bilo
mogue odstraniti operativnim putem, bira da ostatak ivota provede radujui
se, slavei i dajui blagoslove svojim poklonicima u privatnoj kui na Beverly
Hillsu. Umire 31. maja 1996. godine, a njegov pepeo poslan je raketom u svemir.
Njegovo uenje mogli bismo nazvati lerologijom (learology), koncepte koje je
osmislio lerizmima (learisms), a one koji ga tuju i cijene njegov rad leristima
(learysts).
Univerzum je test inteligencije.
Danas imamo posla sa najbolje educiranom generacijom. Ali, ona ima mozak
koji je podeen tako da ne vodi nikuda.
U budunosti e vas, umjesto: Koju knjigu itate?, pitati: Koju supstancu
koristite?

T. F. Leary


22
U svijetu zrcalnih neurona
SELMAN REPITI

Zrcalni neuroni (eng. mirror neurons, kratica: MR) su ivane stanice koje se
aktiviraju dok promatramo odreenu aktivnost, na isti nain kao kada tu
aktivnost i sami izvodimo. Otkrili su ih, ranih 90-ih godina, talijanski
neurofiziolozi Vittorio Gallese i Giacomo Rizzolatti. Ovaj nalaz su poslali
urednitvu poznatog asopisa Nature, ali su ga ovi odbili, jer su smatrali da nee
izazvati iroko interesovanje.
Zrcalni neuroni su prvo primijeeni u prednjem renju mozga makaki majmuna.
Tonije, u premotornom dijelu modane kore (cortexa). Oni ine neuralni sustav
koji povezuje promatranje i izvravanje cilju usmjerenih motornih aktivnosti. Od
ostalih motornih neurona, poznati su nam: neuroni hvatanja, dranja, trganja i
manipulacije (rukovanja, upravljanja). Kod majmuna, neuroni hvatanja se dijele
na one koji omoguavaju hvatanje akom i one koji reguliraju hvatanje ustima.
Jedna od regija motornog korteksa je tzv. F5. Pomenuti autori su u njoj otkrili
dvije grupe ivanih stanica: jedna se aktivira kada primati promatraju objekat
koji se moe uhvatiti, a druga su upravo zrcalni neuroni. Vizualni okidai
aktivnosti mirror-neurona su scene u kojima eksperimentator ili drugi majmun
manipuliraju objektima pomou ruku ili usta. Puko promatranje objekta ili
samog eksperimentatora ne izaziva neuralne reakcije ovakve vrste, ve, dakle,
samo njihova interakcija.
Sustav mirror-neurona (zrcalni neuralni sustav) otkriven je i kod ljudi.
Pomenuta grupa neurona aktivira se ukoliko opserviramo situaciju u kojoj
israiva hvata neki predmet (dakle, u pitanju je cilju-usmjerena aktivnost).
Takoer je primijeeno da dolazi do malih (ali detektabilnih) reakcija samo onih
grupa miia koje bi ispitanik koristio pri obavljanju iste aktivnosti. Ove ivane
stanice se nee pobuditi ukoliko istraiva ne manipulira odreenim predmetom,
tj. ne stupa u interakciju s njim.
Naredni napori su, logino, bili usmjereni na otkrivanje podruja modane kore
kod ljudi, za koje se pretpostavljalo da sadre zrcalne neurone. U tu svrhu
posluila je pozitronska emisijska tomografija (PET). Tako je primijeeno da su,
23
prilikom promatranja osobe kako hvata odreeni objekt, aktivirana sljedea
podruja mozga: prednji dio Brocainog podruja (regija mozga zaduena za
produkciju govora i artikulaciju), lijeva gornja sljepoona brazda i lijevi donji
tjemeni renji.
Otkriveno je i da, u okviru skupine zrcalnih neurona, postoje razlike u aktivaciji.
Tako se jedna treina njih (nazvana striktno kongruentni MN) ukljuuje pri
opserviranju i izvoenju identine aktivnosti, a preostale dvije treine
(nazvane iroko kongruentni MN) se pale pri promatranju i izvravanju slinih
aktivnosti (tj. onih koje su logiki povezane i/ili imaju isti cilj). Sve u svemu,
zrcalni neuroni fleksibilno kodiraju akcije samog organizma i drugih ljudi, to je
nuno za uspostavljanje adekvatnih interpersonalnih odnosa. Preciznije reeno,
za kooperativne obrasce ponaanja, zadueni su iroko kongruentni mirror-
neuroni.
Smatra se da zrcalni neuroni igraju znaajnu ulogu u uenju imitacijom i
mogunostisuosjeanja s drugima (empatiji). Neurozrcaljenje je vana karika u
procesu razumijevanja tue perspektive: miljenja, namjera, potreba,
pretpostavki, sklonosti, percepcija. Moe se naslutiti da su deficiti u
funkcioniranju mirror-neurona povezani s razvojem autizma. Provedena su
istraivanja sa djecom i predadolescentima, uz upotrebu funkcijske magnetske
rezonance (fMRI). Ona su potvrdila vezu izmeu paljenja zrcalnih neurona i
razumijevanja stanovita druge osobe, te ispoljavanja socijalno kompetentnog
ponaanja (jednog od neizostavnih aspekata socijalizacije).
Zbog svega navedenog se, u irem smislu, pretpostavlja da ova skupina ivanih
stanica ima znaajnog udjela kako u ontogenetskom, tako i filogenetskom
razvoju ovjeka i njegovih humanoidnih predaka. Istaknuti neuroznanstvenik, V.
S. Ramachandran, miljenja je da su zrcalni neuroni za psihologiju ono to je DNK
za biologiju.



24
A.B. Breivik: Fanatini misionar
neonacistikog kova
SELMAN REPITI i NAIDA RUSTEMPAI

Cijelom svijetu je poznata tragedija koja je zadesila norveku naciju 22. 7. 2011.
godine. Anders Behring Breivik izvrio je organizirani oruani napad na zgradu
norveke vlade i pripadnike radnike partije, usmrtivi ukupno 77 ljudi,
uglavnom tinejdera. Breivik, voen slijepom nacistikom ideologijom, elio je
poslati snanu poruku Norvekoj i ostatku svijeta kako je dolo vrijeme da se
silom oisti Noveka kraljevina od stranih uljeza i njihovih pristalica i zatitnika.
Po njemu, Norveka nacija je dugi niz godina bila ista i takva treba ostati.
Norveka vlada ve dugo sprovodi jedan vid useljenike politike koja svim
strancima prua priliku za kvalitetniji ivot i bolje ekonomske prilike, a to je u
zadnjih 20-tak godina uzelo maha i uzrokovalo masovni priliv pripadnika
razliitih rasa, nacija i kultura, naroito u Oslo. Breivik je sredinom 90-tih godina
20. stoljea bio tinejder, iao u gimnaziju u Oslu i bio svjedok velikih drutvenih
promjena koje su zadesile njegov grad, neposrednu okolicu i ostatak Norveke.
Ve tada je poeo stvarati jedan vid averzije prema strancima, smatrajui ih
nedovoljno doraslim norvekoj omladini i kulturi. Za njega su to bili uljezi koji
se nikada nee uklopiti, i ak ih usporeivao sa divljim ivotinjama koje uope
nemaju dostojanstva. Ovo se pogotovo odnosilo na muslimansku omladinu koja
je veinski zastupljena u Oslu (Iranci, Turci, Arapi, Bonjaci i dr.). Smatra da oni
ire nemoral meu Norveanima u smislu poveanog sekusalnog openja i
mijenjanja partnera, kao i seksualno prenosivih bolesti, a koje u domenu
zdravstvenog sustava iziskuju ogromnu koliinu sredstava godinje. Sa
muslimanskom omladinom Breivik nikada nije dolazio u fizike sukobe
smatrajui takav kontakt neasnim i bespotrebnim. Konflikte je, uglavnom,
izbjegavao ili su se svodili na verbalne obraune. Anders je i nacionalista i
islamofob. Veliki je poznavalac islamske i drugih kultura u potrazi za iscrpnim
dokazima protiv njih. Rukovodi se principom da treba prvo dobro upoznati
protivnika, da bi ga se moglo pobijediti. Poruuje da je vojnik svoje nacije i da ju
je spreman braniti svim sredstvima.
25
Brejvik je godinama planirao svoje napade, u skladu sa ideologijom, na temelju
koje je podgrijavao mrnju prema strancima. Svakodnevno je sprovodio
mentalni trening koji se sastojao od meditacije (kako on to kae, simulacije) i
filozofiranja. Tijekom etnje koja je trajala 40-ak minuta, izvodio
je samoindoktrinaciju ili ideoloko filozofiranje, te mentalno simulirao svoju
operaciju dok je na iPod-u sluao motivirajuu muziku. Simulacija se sastojala od
razliitih buduih scenarija vezanih za napore uloene u otpor, suoavanja sa
policijom, scenarije ispitivanja, budua pojavljivanja na sudu, budue intervjue
za medije. Samoindoktrinacija se odnosila na pojedine dijelove iz manifesta.
Smatrao je kako konzervativni revolucionari trebaju nauiti prakticirati efektne
dnevne rituale kako bi zadrali visok nivo morala i motivacije. Akumuliranoj
mrnji je konano dao oduka, a ovakatarza je eskalirala u vidu masovnog
ubojstva osmero ljudi blizu zgrade vlade u Oslu i 69 tinejdera na otoku Utya.
Analizirali smo Breivikov manifest, koji je objavio na dan napada (tj. operacije).
Ovaj tekst ima vie od 1500 stranica, a na kraju se nalazi sedam autorovih slika,
od kojih est aludiraju na patriotizam i u duhu su pripreme napada, a posljednja
je sa drugim (dragim) ljudima. Na ovim slikama, Anders ostavlja dojam
samosvjesne, dominantne, samodopadne i samopouzdane osobe, koja zna gdje i
ta cilja. Ovom moemo dodati njegov opis sebe u uvodnom dijelu
manifesta. Tako si pripisuje: titulu vrhovnog i politikog sudskog inovnika,
komandanta vitezova templara Europe i jednog od nekoliko voa nacionalnog i
paneurposkog patriotskog pokreta otpora.
Predstavio se kao netko tko je posveen poslu (pripremi operacije): toan,
precizan, poduzetan i zaokupljen detaljima: Poduzimam sve mjere
predostronosti kako bih priveo svoju misiju zadovoljavajuem kraju. U isto
vrijeme, iz njega zrai nacionalna lojalnost, hladnokrvnost, vrstoa, entuzijazam,
elegancija i profinjenost. Ovim poruuje: Ponosim se svojim porijeklom i onim
to ustvari jesam, Veina ljudi bi trebala biti kao ja (ali, nitko me ne moe
dostii), Tko god me vidi, treba osjetiti strahopotovanje.
Njegov blagi, zaleeni osmijeh odaje dojam samodovoljnosti, ponosa i
pronicljivosti (ja sve znam). Ukratko, hoe da o njemu mislimo da je savren u
svakom pogledu i da mu se divimo. Ovo ilustriraju i sljedee rijei: Ljudi treba
da shvate kako slijedim ispravnu logiku (znam da, duboko u srcu, i moji
sunarodnici vjeruju u moje ideale), Vrijedim vie od drugih i oni od mene
trebaju uiti, Konano ete me uskoro upoznati i uvidjeti da sam upravu.
26
U manifestu navodi i intervju sa samim sobom. Time alje informaciju da nitko
nije dostojan njegove linosti, ve da on sam ima ekskluzivno pravo na intervju
sa misionarom Breivikom. Tako pie (kae) da su njegovi hobiji i interesi:
fitnes, snowboarding, odlazak u operu, kazalite, umjetnike izlobe, antikviteti,
masovne video igrice preko Interneta (MMO), znanstvena fantastika, slobodno
zidarstvo (masonerija), europska arhitektura i povijest, umjetnost, genealogija,
heraldika (grboslovlje), politike analize, analize trita i burze, putovanja i
uenje o razliitim kulturama. U standardnom psiholokom opisu njegove
linosti, stajalo bi da je otvoren za nova iskustva, tj. da ima izraenu crtu
intelekta/kulture. Meutim, ovo je kolski primjer podvojenosti javnog i
privatnog ivota. U ovom drugom, Anders je ultrakonzervativan i tradicionalan
(svoje istomiljenike naziva reakcionarno-revolucionarnim konzervativcima, a u
drugom navratu vitezovima-konzervativnim kranima), tj. zalae se za ideje
koje su davno prestale biti aktualne.
Pred sam kraj teksta, govori da je uvijek bio dobar u socijaliziranju, odnosno
upoznavanju novih ljudi (to svakako treba uzeti sa rezervom, s obzirom da je
bio sklon introvertiranoj ivotnoj orijentaciji). Dodaje da pozitivnost i optimizam
predstavljaju kljuni moment, naroito u sluaju kada radimo stvari koje su
katkada deprimirajue Po njemu, vano je uivati u ivotu, ak i tada kada
radimo na nezahvalnim zadacima (poslovima).
Svoj idealni socijalni milje doarava pominjui vitezove koji se, po pravilu,
trebaju okruiti ljudima koji podravaju njihovu ideologiju i ne ugroavaju
njihovu sigurnost na bilo koji nain. On, kao i njegovi potencijalni pomonici (svi
vitezovi) trebaju: biti spremni odrei se materijalnog zarad svojih ideala; teiti
savrenstvu u svom pozivu, tititi interese svih domaih Europljana, sprovoditi
kazne nad uljezima, operirati u tajnosti i na vlastitu inicijativu (kada za to ima
potrebe i povoda). Breivik, dakle, radi na podizanju socijalnog samopotovanja i
zadovoljavanju potrebe za afilijativnou. Mentalno se identificira sa
imaginarnim istomiljenicima i iz toga crpi svoju snagu i potencijal za to vei
utjecaj na drutvo. U krajnjoj liniji, trai opravdanja i ezne za socijalnim
odobravanjem.
Zato su rtve glavnog dijela njegove ubilake hajke bili mladi ljudi? Zato ih je
lino ubijao? U njegovom devijantnom umu, lei sljedea namjera: htio ih je
poduiti, oitati im lekciju, jer je primijetio da demokracija i meukulturalna
razmjena sve vie uzimaju maha, a da su mlae generacije sve liberalnije i
spremnije na nju. Linim kontaktom sa rtvama (intimizacijom), kanio je
uvrstiti svoju poziciju heroja-ratnika i poslati poruku da je on taj koji ima
27
legitimno pravo odluivati o pojedinanoj sudbini mladih koji su krenuli
krivim putem. Preuzima ulogu policajca, roditelja i odgajatelja, koji promie
prave vrijednosti. Ponavljamo, oekuje socijalnu zahvalnost.
Andersa Breivika bi se konano moglo opisati kao organiziranog masovnog
ubojicu sa misijom. Organizirane ubojice planiraju unaprijed svoje zloine, do u
detalje, i paze da tijekom tog procesa nitko ne narui tajnost njihove misije i
zadatka. Najee su iznadprosjeno inteligentni, socijalno i seksualno
kompetentni, rade posao koji zahtijeva sofisticirane vjetine, nedosljedno su
disciplinirani tijekom djetinjstva, dre raspoloenje pod kontrolom za vrijeme
napada, te prate medijska deavanja i vijesti. Breivik je upravo vodio rauna o
tome da nitko iz ire i nesporedne okoline ne sazna za njegove planove, birajui
ivot u socijalnoj izolaciji, to je jo jedna od znaajki masovnih ubica.
Kontaktirao je i suraivao samo sa nekoliciom ljudi za koje je bio siguran da
dijele iste stavove i ideje kao i on sam (nacionalistiki forumi i blogovi). Vjerovao
je da se ovjek jedino moe osloniti na sebe, te da je ba on na neki nain
izabran da podui svoju naciju i promijeni politiku i kulturnu situaciju u dravi.
Ovo posljednje je bila njegova misija, a koju je naposlijetku odluio sprovesti u
vidu ienja drutva od nepoeljnih i bezvrednih pojedinaca. Sadraj njegovog
manifesta ukazuje na dublja promiljanja o socijalnim i kulturalnim prilikama
nacije, a to ukazuje na izraenu inteligenciju.
Sadraj dijela intervjua sa samim sobom, upuuje na Breivikovu socijalnu
kompetentnost. Navodi da je, kao tinejder, imao obiaj braniti slabije od sebe u
vrnjakim konfliktima. Takoer napominje kako zabava u seksualnom smislu
nije naodmet i da ju, s vremena na vrijeme, treba prakticirati. Dublje kontakte sa
ljudima i veze je svjesno izbjegavao, kako ga neto ne bi pomelo na putu
planiranja budunosti nacije. Kako bi financirao budue napade, vodio je privatni
posao kompjutorskog programiranja sa nekolicinom uposlenika, a takoer je
pokrenuo svoju farmu za uzgoj voa i povra. Ovo ukazuje na to da je posjedovao
potrebne vjetine pokretanja biznisa i daljeg poslovanja (praktina inteligencija).
to se tie nedosljednog discipliniranja, Breivik priznaje kako mu je, tijekom
odrastanja, nedostajalo discipline, te da mu je majka bila popustljiva, dok je oca
rijetko viao. Za masovne ubojice je karakteristino da nisu otporni na
svakodnevni stres, te da nemaju adekvatne mehanizme suoavanja sa njim. Stres
se godinama nagomilava i naposlijetku prouzrokuje ekspoloziju emocija i
agresije u javnosti, to izaziva smrtno stradanje, najee, veeg broja osoba.
Ubijaju osobe koje lino ne poznaju. Nemaju znaajniju kriminalnu prolost, a
ljudi iz neposredne sredine ih percipiraju kao brine i socijalno kompetentne
pojedince. Jedan od kolega iz Andersove privatne firme opisao ga je kao
28
primjerenog i izuzetnog kolegu, dok drugi blizak prijatelj za njega kae da je
imao veliki ego i da bi se lako iziritirao zbog stranaca sa kojima je poslovao.
Preporuamo da se svakom sluaju masovnog ubojice pristupi na specifian
nain, jer je ova kategorija poinilaca izrazito heterogena, u smislu da se
individualni obrasci zloina esto sadrajno razlikuju. Drugim rijeima,
individualni pristup profiliranju, voen odreenim teorijskim modelima i
sistemima, obezbijedit e objektivniji stav prema ovom fenomenu.














29

30
Psiholoki portret Clarice Starling u
odnosu sa dr. Hannibalom Lecterom
SELMAN REPITI

Profiliranje agentice i psihologinje Clarice Starling izazov je kojem teko moe
odoljeti ijedan strunjak iz oblasti klinike psihologije/psihijatrije. Nesumnjivo
primamljiv poduhvat, u sebi krije mnoge kontroverze, zamke i pitanja, ne
ostavljajui prostora za ad-hoc improvizacije bilo koje vrste. Tako je teko ne
pogledati odraz Starlingove u oima dr. Hannibala Lectera, notornog kanibala,
briljantnog psihijatra iz Baltimorea, smjetenog u amerikoj saveznoj dravi
Maryland. Isto tako, potrebno je biti svjestan da postoje izvjesna razilaenja u
portretiranju njenoga lika u knjigama Thomasa Harrisa i filmovima Jonathana
Demmea (''Kad jaganjci utihnu'') i Ridleyja Scotta (''Hannibal''). Mi emo se
bazirati na slinostima.
Clarice je prikazana kao skromno odjevena provincijalka, spremna da iskrenim
zalaganjem i bolnim odricanjem napreduje u karijeri FBI agentice. Otac, kojeg
ona idealizira pripisavi mu etiketu (lokalnog) policajca, ustvari je bio noni
uvar, koji je poginuo tijekom jednog (opet, ''nevanog'') obrauna. Majka je
teko zaraivala za ivot, radei kao spremaica (toije reeno, istaica) u
nekom motelu. Clarice se prisjea da joj je jednom, dok je istila kupaonicu u
motelskoj sobi, rekla da treba ii ivjeti u Montanu, na ran kod roaka. Njene
nevolje kulminiraju kada ju je jedno jutro probudio vrisak jaganjaca koje su klali.
Pokuala je spasiti jedno, koje su, usprkos njezinom protivljenju, na koncu, ipak
zaklali.
Starlingova stasava u moralno osvijetenu osobu, svjesna kranske krivice i
promordijalnog grijeha steenog samim roenjem, kao i individualne, neurotske,
samoj-sebi-nametnute krivice i mesijanskog imperativa. Identifikaciju s ocem
moemo uoiti iz njezine elje da postane agentica, odnosno da radi u slubi
drave. Ova odluka na neki nain defeminizira Starlingovu, ali, s druge strane,
raa u njoj otpor prema svima onima koji nipodatavaju potencijal, inteligenciju i
kvalitete enskog roda. Bilo kako gledano, poistovjeuje se s ulogom
zatitnika/zatitnice, to ju, paradoksalno njezinoj skromnosti i skruenosti,
31
stavlja u poziciju osobe bez koje svijet ne moe opstati. Iz sukoba vlastitih
unutarnjih demona, Clarice crpi snagu i ide naprijed. Ovaj prikaz odlino ilustrira
i potvruje Lacanov stav o ulozi oca: otac u naim ivotima dobija ultimativnu
mo tek onda kada je mrtav (jasnije reeno, otac je moniji na simbolikom, nego
na realnom planu).
ilavost novakinje Starling i koliko-toliko uspjeno odmjeravanje snaga sa
mukarcima koji je okruuju biva stavljena na kunju u susretu sa
hladnokrvnou podmazanom dijagnostikom mainerijom dr. Hannibala
Lectera. Pozicija iz koje nam je dozvoljeno promatrati odnos agentice Starling i
dr. Lectera, u najmanju ruku je pervezna. Tako, u isto vrijeme svjedoimo relaciji:
roditelj-dijete, doktor-pacijent, mentor-egrt, ali i odnosu zavodnika prema
objektu ljubavi. Onda kada se dr. Lecter obraa svojoj sugovornici imenom,
uvruje svoju poziciju moi, smatrajui je prije svega djetetom, potom
pacijentom, a u krajnjoj liniji potencijalnom partnerkom. Kada je oslovljava sa
''agentice Starling'', manipulativno joj podie profesionalno samopotovanje,
smatrajui ju pritom nita vie do svojim egrtom.
Pokuajmo se sada staviti u njenu kou: Clarice prestaje biti subjekt, linost po
sebi, postajui objekt doktorovog ismijavanja, poniavanja, a u isto vrijeme
plijen, lovina (usudimo se rei: Hannibalov obrok) i predmet njegove udnje.
Pomislili bismo da je njezina pozicija nezavidna, nepoeljna i nesnosna. Meutim,
kada malo bolje razmislimo, ona je podignuta na pijedestal i postaje magini
predmet oboavanja, koji posve obuzima dr. Lectera. Ona konano dobija ono to
od drugih nije mogla dobiti: Hannibal ju tretira sa puno uljudnosti i pristojnosti,
drugim rijeima, kao pravu enu (damu). U drugom, implicitnom registru njihove
komunikacije, prisutno je obostrano uvaavanje i divljenje. Ona mu se
podsvjesno divi, jer je nepobjediv, pouzdan i zatitniki nastrojen (''nitko mu ne
moe nita''). U Clariceinom svijetu fantazama, dr. Lecter je idealna zamjena za
oca, koji je bio izloen i podlegao opasnostima, te je ''napustio'' kada je bila jako
mala. Dakle, moemo pretpostaviti da joj nesvjesno prija Hannibalova panja i
posveenost, te da joj on postaje stabilno i sigurno uporite.
Starlingova je u ulozi pacijentice svedena na mentalni nivo djevojice. Ona je
posluna, izdana u informacijama koje nudi ''svome doktoru'', ali, s vremena na
vrijeme, ukljuuje se odrasla osoba u njoj. To je vidljivo u igri quid pro
quo (''neto za neto'', ''informacija za informaciju''), kada vjeto odbija dati
32
podatak o svojim sjeanjima na djetinjstvo, ukoliko joj dr. Lecter ne ponudi jo
neku informaciju o krvniku Buffalo Billu. Zanimljivo je da Clarice od ''svog
psihijatra'' dobiva otrgnuti komad djetinjstva nazad, jer dr. Lecter kod nje ''lijei''
period nakon oeve smrti. Ovo je jo jedna potvrda da se u njezin imaginarij
Hannibal useljava kao nadomjestak za oca, ili pak, kao njegov nastavak, odnosno
nasljednik koji e ju pratiti itav ivot. Dakle, ona ponovno na momente postaje
djevojica zato to to eli i jer je to odabrala kao preduvjet svojevrsnog uitka
koji doivljava.
Polako se mijenja i njezina koncepcija Boga kao nekoga tko nam je dao teak
ivot i na tome mu trebamo biti zahvalni. Briljantni psihijatar se izruguje tom
bogu i navodi mnotvo loginih protuargumenata, ime sebe simboliki smjeta
na njegov prijestol. Time poruuje da joj u isto vrijeme moe biti i bog i otac, te
da se, povinujui se njegovoj volji, ne mora odrei svojih prijanjih ideala.
Agentica Starling se, nesvjesna toga, nalazi i u ulozi doktorove sestre, koja je sada
imaginarni entitet (i zato, kako smo ve istakli, a shodno Lacanovom uenju, ima
poseban utjecaj na Hannibalove porive i razmiljanja). Mischu su pojeli vojnici
koji su zarobili malog Hannibala i njegovu sestru, a zabiljeeno je jo mnogo
sluajeva kanibalizma na istonom frontu. Kako su i njega (dr. Lecter je ovo
sjeanje potisnuo) nahranili Mischinim ostacima, u njegovom bolesnom sistemu
razmiljanja lei bojazan da ne ponovi ovakvu ''pogreku''. Zato je pozicija
Starlingove, ma kako to djelovalo paradoksalno, sigurna i bezbjedna. Drugi
razlog koji ide u prilog ovom tvrenju je Hannibalova preutna nada da e mu
Clarice Starling, s obzirom da oboje osjeaju krivicu (ona zbog janjeta, on zbog
sestre), pomoi da prevazie konflikte u njegovoj linosti. Clarice je, osim toga,
jedini Hannibalov kontakt sa vanjskim svijetom i nuna mu je za ostvarivanje
odreenih povlastica (dobivanja knjiga, pristupa znanstvenim asopisima, boljeg
smjetaja i slino). Rezimirajui, ovdje je, premda dijelom svjesna te injenice,
konano dola u centar pozornosti i postala nezamjenjiva (prijeko potrebna,
nuna), to je bila njezina glavna ivotna aspiracija.
Na koncu, mo Clarice Starling ogleda se i u ulozi pacijenta. Naime, ona je
pacijent (popularno reeno: klijent u psihoterapijskom procesu) koji je ujedno
onaj koji je kompetentan da lijei (pomae). Prethodni Lecterovi pacijenti bile su
osobe koje su se pasivno preputale njegovom monstruoznom sustavu lijeenja.
Agentica Starling je netko tko koristi doktorovu usmjerenost na tegobe pacijenta,
33
kako bi paralelno posmatrala njegove slabosti, koje se u tom procesu spontano
otkrivaju. Sloili se mi to ili ne, ipak je ovdje samodopadnost i napuhana
samouvjerenost jednog psihijatra pobijeena odvanou i dovitljivou jedne
psihologinje, koja tek poinje graditi svoju profesionalnu karijeru.
Kako na filmskom platnu, tako i u istoimenim knjigama, vidimo da unutarnje,
latentno znaenje postupaka Clarice Starling drastino odstupa od onog
eksplicitnog, manifestnog. Ona je ta koja najvie profitira i izvlai maksimalnu
psiholoku dobit iz situacije. Posmatrano na irem planu, Starlingova uspjeno
okonava jedan niz seansi samopomoi, koristei splet okolnosti koji joj se,
igrom sluaja, naao na putu ostvarenja ivotnih snova.












34

35
Michio Kaku: karizmatini ambasador
teorijske fizike
SELMAN REPITI

Michio Kaku roen je 1947. godine u Californiji. Inae, vai kao fiziar ameriko-
japanskog podrijetla. Objavio je mnotvo lanaka u prestinim znanstvenim
urnalima, a njegova podruja djelovanja su: teorija struna, supersimetrija, M-
teorija, kvantna teorija polja, supergravitacija i mnoga druga. Napisao je i
nekoliko knjiga: ''Hiperprostor'', ''Fizika budunosti'', ''Paralelni svjetovi'',
''Poslije Einsteina''...
Ovdje bih se posebno osvrnuo na knjigu ''Fizika nemogueg'' (eng. Physics of the
Impossible), koja je izdata 2008. godine. Pisana je znanstveno-popularnim stilom
i predstavlja posebnu vrijednost, jer su u njoj opisana predvianja jednog fiziara
o razvoju sofisticiranih i zahtjevnih tehnologija. Za ire italake mase i gorljive
interesente za znanstvenu fantastiku, probleme vezane za futuristike
tehnologije, Kaku je podijelio u tri kategorije: prvu, drugu i treu klasu
nemogueg.
U prvu klasu spadaju problemi i teme kao to su: telepatija, teleportacija, roboti,
psihokineza, nevidljivost, te susreti sa civilizacijama koje su naprednije od nae i
nalaze se daleko u vasioni, van trenutnog vidokruga koji nam je fiziki dostupan.
Dr. Kaku je u klaster ovih problema ukljuio i modeliranje i manevrisanje
meuzvjezdanih (interstelarnih) brodova, kao i razmatranje o antisvemirima i
antimateriji. U ovoj kategoriji su tehnologije koje su trenutno nemogue iz
razliitih razloga, ali, one ne kre nijedan poznati zakon bazine fizike.
Druga klasa ''nemogueg'' obuhvata: kretanja bra od svjetlosti, s tim u vezi
putovanja kroz vrijeme, kao i problem uporedne egzistencije paralelnih
univerzuma. Prilikom dubljeg i detaljnijeg uvida u razmatranja o paralelnim
univerzumima, moemo identificirati tri potpodruja: hipersvemir (vasiona iz
perspektive viedimenzionalnog prostora), multiverzum (svijet postoji kao
jedinstvo beskonanog broja univerzuma) i kvantne paralelne univerzume (im
neto uradimo, na postojei univerzum se dijeli na nekoliko njih, s obzirom na
36
to koju smo akciju poduzeli i koje je vidljive posljedice ona poluila). Slijedi
primjer za kvantne paralelne unverzume. Ukoliko smo pristupili polaganju ispita
i poloili ga, u naem vidljivom kosmosu mogli smo opaziti pozitivnu posljedicu
naih akcija (dakle, uspjeh). Meutim, u isto vrijeme, sa pozitivnim ishodom,
postali su mogui (premda je njihova vjerojatnoa niska) i ostali ishodi. Tako se
pretpostavlja da smo u nekom drugom univerzumu izali na ispit, te ga poloili s
boljom ocjenom. U treem unverzumu, dobili smo slabiju ocjenu. U etvrtom nam
je malo nedostajalo da poloimo. U petom smo definitivno pali na ispitu. U
estom je scenario sljedei: nismo uope izali na ispit, dok smo, u sedmom,
recimo, zaboravili na taj ispit. Ovakav ''splet dogaaja'' sigurno nam djeluje jako
udno, ali, fiziarima je ovo ''ravanje vjerojatnoa ili ishoda'' sasvim uobiajen
obrazac odvijanja situacija na irem, meta-univerzalnom planu. Druga klasa
problema je na granici naeg razumijevanja i zdravog razuma, a mogla bi se
sprovesti u djelo tek za nekoliko tisua ili milijuna godina.
U treem klasteru nemogueg, koji je ujedno i najneizvjesniji i najnedohvatljiviji,
nalaze se: konstrukcija stroja koji bi bio perpetuum mobile i mogunost
predvianja budunosti (struno reeno: prekognicije). Kroz povijest znanosti,
postojalo je mnogo pokuaja pravljenja i predstavljanja javnosti ovakvih ureaja,
koji bi bili neiscrpan izvor energije. Meutim, po fundamentalnim zakonima
fizike, iz ove perspektive je nemogue konstruirati ovakav ureaj. Ovaj klaster se,
dakle, odlikuje problemima koji se kose sa potvrenim i prihvaenim zakonima
fizike.
Profesor Kaku istie da je, kao fiziar, nauio da je nemogue relativan pojam, te
da skoro sve ono iji se dometi i horizonti danas ne mogu sagledati, sutra moe
postati vjerojatna ili ak izvjesna stvar. Takoer, primjeuje se da je prva klasa
tehnologija najbrojnija, a lista problema iz tree klase najkraa. To bi znailo da,
shodno zvaninoj, konvencionalnoj fizici, moemo ostvariti puno toga, te da nam
ostaje samo nekoliko stvar koje se ne bi uklapale u empirijski potkrijepljene
postulate, teorije, principe i pravila oficijelne teorijske i primijenjene fizike.



37
Efekti psihoaktivnih supstanci pod lupom
psihologije
SELMAN REPITI

Drutvo gaji iroku paletu stavova, uvjerenja, predstava i predrasuda o
(popularno reeno) drogama, odnosno (znanstveno kazano) psihoaktivnim
supstancama (PAS). Na razliitim TV-emisijama pojavljuju se strunjaci koji
govore iskljuivo peorativno o efektima PAS, te sami zapadaju u zaarani krug
negativnih, samopotkrepljujuih predrasuda. Velikom veinom, to su karikature
komunistikog kroja, iji ''profesionalni'' principi hrabro i neprikosnoveno
odolijevaju zubu vremena. S druge strane, pojavljuju se mlae, ultraliberalno
orijentirane generacije, zagovarajui, u hippyjevskom tonu, filozofiju razuzdane
slobode. Njihovi vapaji, u vidu novoproklamirane nostalgije za onim boljim
vremenima koja se nikada nee vratiti, nalikuju na jedan vid supkulture
neotradicionalne retrospektive. Naravno, istovremena egzistencija ova dva
suprotstavljena stajalita, svakako je postala mogua na plodnom tlu
iskarikiranog politikog sistema kakav je suvremena demokracija. Zahvaljujui
visokorazvijenoj praksi ''socijalne masturbacije'', isplivavaju poluobavijeteni
pojedinci i zaglupljene mase, iji kognitivni kvantovi ne postiu kritinu
vrijednost za mravlji skok u razmiljanju, a o veem iskoraku da i ne govorimo.
Ovaj lanak piem za sve one koji smatraju da jo nije kasno za ozbiljniji i
trezveniji pristup naoj svakodnevici i svim onim temama koje more i optereuju
drutvo u kojemu se nalazimo.
Znanost je oblast u kojoj se ne bi trebali izricati vrednosni sudovi, te je nuno
ostaviti po strani emocije, vjerovanja i neutemeljene pretpostavke o nama
samima i svijetu koji nas okruuje. Ona je tu da unese red u ionako zamrenu
mreu socijalnih interakcija i mnoinu kolektivnih mnijenja, koja se, pod
utjecajem grupnih imbenika, esto slivaju u pogrean i/ili neosnovan
populistiki zakljuak.
Ponukan informacijom o nedavnoj legalizaciji koritenja marihuane za osobne
potrebe u amerikim saveznim dravama Colorado i Washington, doao sam na
ideju da informiram (podsjetim) javnost o efektima psihoaktivnih supstanci,
ali sa stanovita akademske psihologije. Naravno, jednim dijelom i da korigiram
neke stavove i uvjerenja itateljstva, te ih potaknem da ne budu kognitivne
krtice, ve da paljivo promisle i proanaliziraju ovaj tekst.
38
Efekti uzimanja droga (ovdje, pored ostalog, ubrajamo alkohol, nikotin i kofein)
ovise o mnotvu individualnih, grupnih, situacijskih, tjelesnih, emocionalnih i
kognitivnih faktora. Svaka osoba je entitet za sebe, sa jedinstvenom ekspresijom
vlastitih osobina linosti, sposobnosti, vjetina, interesovanja i vrijednosti,
drugim rijeima, unikatnim spojem nasljednih determinanti, sredinskih initelja,
vlastite aktivnosti i njihove interakcije. Premda su dokumentirani odreeni
trendovi (neke supstance u pravilu djeluju pobuujue, druge smirujue, tree
izazivaju halucinacije...), individualni doivljaji, percepcije i reakcije su tipine za
datu osobu.
Prije svega, reakcije na uzimanje PAS ovise o fizikom stanju osobe: tjelesnoj
teini, brzini metabolizma, individualnoj toleranciji, genetskim faktorima i o
spolu. Tako, samo djelovanje moe biti sporije kod debljih osoba i onih koji imaju
visok prag tolerancije, a bre kod ena i konstitucionalno (tjelesno) slabijih
osoba. Takoer, kod ljudi koji su imali predispoziciju za odreene psihike
poremeaje, postoji velika mogunost da tripovi budu izrazito neprijatni i da
samo prodube postojee stanje, a naroito psihoze.
Dalje, na percepciju njenih uinaka utiu prethodna iskustava sa drogom: koliko
puta je prije uzimana, u kolikim dozama (koliinama), da li se prethodno
eksperimentiralo sa drugim drogama (za koje se pretpostavlja da imaju sline ili
potpuno razliite efekte). Drugim rijeima, u pitanju je duina narko-staa i sama
ukljuenost probanta, odnosno iskusnog konzumenta.
Vaan je i okolinski setting (vanjski uvjeti, odnosno sami kontekst): tj. da li se
supstanca uzima u drutvu ili samostalno, u eksperimentalne ili rekreativne
svrhe, svojevoljno ili na nagovor drutva, u gradu, manjem mjestu ili u prirodi. U
socijalnoj psihologiji, poznato je da razliita okruenja stimuliraju razliite
odgovore na spoljanje drai, to se svakako odraava na nae miljenje i
ponaanje. Tako e osobe prije uzeti PAS, ukoliko se zadese na skrovitom mjestu
na kojem su vidljivi ostaci nekoga tko je prije bio tu i takoer uzimao drogu. S
druge strane, ureeni ili renovirani prostor (okreen i sreen haustor, planski
poumljen park itd.), nee djelovati potkrepljujue i veinom e odvlaiti osobu
od konzumiranja psihoaktivnih supstanci. U ovu grupu faktora spada i socijalno
odobravanje, koje nam je u dobi adolescencije izrazito bitno, pogotovo (tonije,
gotovo iskljuivo) od svojih drugova sa kojima dijelimo zajedniki svijet kvalitete
i kljune interesne sfere. Socijalne zabrane djeluju dvojako. Ukoliko su dovoljno
ubjedljive i uvjerljive, propraene dokazima i injenicama, uz izostanak kritike i
latentnog neprijateljstva prema konzumentima, u pravilu su djelotvorne.
Meutim, ako sadraji iskljuivo imaju negativistike konotacije, sa primjesama
vrijeanja i nerazumijevanja ''unutarnjeg univerzuma'' tinejdera, samo mogu
produbiti postojee stanje i uiniti vie tete nego koristi.
39
Bitan je i mentalni set (psiholoka udeenost), tj. sama oekivanja o sadraju i
formi iskustava nakon uzimanja PAS. To znai da: neki smatraju da e postati
drutveniji, samopouzdaniji, senzualniji, zavodljiviji, drugi to ine u svrhu
relaksacije, trei (pogotovo u sluaju alkohola) kao izgovor za agresivno i nasilno
ponaanje, trei da ''pobjegnu'' od vanjskog svijeta, etvrti da umanje kroninu
bol i efekte kemoterapije (u terminalnim fazama ozbiljnih bolesti, to je zaista
osnovana i utemeljena upotreba). Oni koji su teili za vizijama (halucinacijama)
religijskih sadraja, najee e iste i doivljavati usljed uzimanja PAS. Timothy
Leary, poznata ikona kolektivnog bunta, dokazao je da su ove vizije mogue pri
uzimanju LSD-a. Junoamerika i afrika plemena, te indijski yogiji, kao aktivni-
redoviti konzumenti psihodelinih gljiva i kanabisa, svjedoe o ivopisnim
vizijama koje su u skladu sa njihovim vjerskim svjetonazorima. U istraivanjima
su sudionicima davali napitak koji je po okusu podsjeao na alkoholno pie (ali
se ustvari radilo o obinom soku ili vodi, sa izrazito niskom koncentracijom
alkohola), uz informaciju da su dobili alkohol. Veina sudionika se kasnije
ponaalo kao da su zaista pod utjecajem ove supstance, to je nazvano think-
drink effect.
Javnost esto zna biti sklona sluanju i prihvatanju egzotinih, u jednu ruku
simpatinih objanjenja koja su nastala u duhu psihoanalize. Upozoravam da ona
nisu znanstveno utemeljena, ve su prije plod paraznanstvenog nagaanja.
Aktualni modeli prihvaeni u intelektualnim krugovima psiholoke brane,
su bioloki i model uenja. Prvi pokriva genetsku i fizioloku komponentu, a
drugi otvara mogunost za objanjavanje adikcije u terminima uvjetovanja i
uenja po modelu.
Dakle, u svjetlu nedavne dekriminalizacije marihuane, itatelji trebaju razmotriti
razloge ''za'' i ''protiv'', te na osnovu toga formirati vlastite stavove, a ne na
temelju nekoliko selektiranih informacija koje s vremena na vrijeme procure u
metodoloki nedovoljno educiranu javnost.