BIBLIOTEKA LOGOS

M. dr M. dr I . Focht, dtr B. lbra-

dr v; dr A. N. dr V.
dr Lj. A.
Odgovorni urednik:
Dr VANJA SUTLIC
/
V ANJA
BIT
I SUVREMENOST
S MARXOM NA PUTU K POVIJESNOM MISUENJU
IZDA V ACKO PREDUZECE
VESELIN MASLESA
SARAJEVO
1967.
UMJESTO PREDGOVORA
Ovdje objavljeno nije vie svagda autorovo; stoga smo'
na to ovdje-ondje primjedbom upozorili. Stota se na putu
k povijesnom miljenju obratilo onamo kamo se jedva jo
ponetko uputa danas. No, da ne pustimo jednom
u privatnom, bar: po strani, htjeli bismo ovim objavljiva-
njem naoko poznate, od mnogih s toliko si-
gurnosti ponovljene, ali ne i miljene, sigurno: jo-ne-pro-
miljene, za. samu stvar, neophodne korake da
nam odzvanjaju - dok se prikradamo neizvjesnom.
Bit i suvremenost - svagda iznova promiljane, nikad
nedomiljene - u tom je sav zadatak, sav misaoni ivot.
V. S.
l
I
O V J E K
\ ..
BIT I NJENO U
SVIJETU
PITANJE O BITI
KAO NUlNO PRETPITANJ E
SUVREMENE FILOZOFIJE
Pitanje o b i t i o v j e k a, ma
kako iroko bilo zasnovano i spro-
vedeno, ma to pri tom bilo ispi-
tano, smjera svagda samo na fr a-
g m e II a t primarne cjeline povijesnog sklopa - i, prema to-
me, ostaje samo j e d n o, no pitanje suvremene filo-
zofije. Kriza povijesnog svijeta, to ga nazivamo
r a s t a vi l a je ovu cjelinu i time iskazala s v r e t a k jed-
ne povijesti, ostavtina" moe jo dugo potrajati. Mo-
nove povijesti ovisi o u s ta n o v l j i v a n j u (insti-
tuiranju) povijesnog sklopa. Raspadanje starog svijeta po-
prite je uspostavljanja novog ako se u r a d i k a l n o j r e-
vol II c i j i nanovo povee bit s ostalim elementima
povijesnog sklopa u jednokratnu, neponovljivu cjelinu. Za
nas (pros hemas) kao ljude najblie i najdostupnije u ovom
sklopu jesmo m i . s a m i, kad nas je kriza prepustila
nama samima. Za koji je s vremenom, tj. suvremen, ,
sve ovisi o tome da u revolucionarnom naporu potrai svoje
: m. j e s t o u povijesnom sklopu, pa filozofija, i sama u krizi '
svoju orijentaciju, mora u naem vremenu
s nunim p r e t p i t a n j e ml o biti
POVIJESNA KRIZA Biti ne moemo se pribli-
I PITANJA iti ako prerano tematsko
Svaka filozofijska analiza
usmjerena je vizijom onoga to valja analizirati. Filozofijski
10 pretpitanju g'Ovo'r imo zat o to ga Je nuno explicite po-
staviti pred svim ostalim pitanjima suvremene filozofije (implicite
je ono na dje1u II fJlozofijama svih vremena) da bi filoz:ofija
. stekla orijentaciju. U toliko je to pitanje filozofije.
10
BIT I SUVREMENOST
posao mje bez pretpostavke. je samo o tome da ona
ne bude preuska. to nam moe osigurati dovoljnu njenu
irinu? Ima Ii da e j e l i n u ljudskih tako
dobijemo na uvid da se jasno iskazuje sama njena b i t?
Rekli smo da filozofij a nije bez pretpostavke. Ona ne
e x n i h i l o, nego s onim po j e s t. Filo-
zofirati nekako b i t i. to je ono po filozofija
j e s t? to je b i t a k filozofije? Filozofija je stvar
ona indicira na ljudskost ovog
l
jer se njegovoj b i t P. No, filozofija ne staje kod
nje, da se ni bit ne zatvara u sebi, nego kroz
nju prozire povijesni sklop. o njemu,
ona tek j e s t. Po povijesnom sklopu u koji se, smje!ta,
filozofija je p o v l J e s n a. Ma to ispitivala, filozofija je
svagda ponesena pretpostavkom svoje povijesti, vizijom ono-
ga t o, k a d a i k a k o sama povijest prua. Samo ako
povijest sama iskae cjelinu u njegovoj biti, moe
filozofija, usidrena u njoj, dovoljnu irinu svoje tema-
tike. Pitanje je, dakle, k a d a i k a k o je cjelina
dostupna pitanju o njegovoj biti ili, to je isto, kada i kako
je II pitanju. K a d a? Svako povijesno vrijeme nosi sa so-
bom vlastitu mjeru i svrhu. Svretak povijesnog svijeta po-
stavlja pitanje o njegovoj biti i ujedno ovom radi-
kalnom osigurava maksimalnu irinu ljudskosti u
pitanju. K r i z a s t a v l j a u p i t a n j e ej e l i n u o v- I
2 po.sil!a s lIlj om, >je nek.a:k,o odsudno za i
Kao takovo, nije ono samo uska specijalnost nekih. Na-
protiv, ono j,e na djelu, ovako Hi onako, 'svugdje gruje se zbiva
ljudskost EkspliCitni filozofijski posao oslanja se na im-
plicitnu ljudskog To, u ostalom, obtianja,va zato
moemo rarumjeti filo,zofiju, kao, analogno, i umjetnost
itd., mada sami nLsmo filozofi , umjetnici itd. Mi moemo ra- ,
zumjeti samo ono to jesmo.
Filozofija nalazi u svoju ljudsku pret- l
postavku, tj. kao, tak.ovom danu vi ziju biti. Ovo ne treba I
tako kao da zami!ljamo kao ko1e filo-
zofira, kao animal philosophante ili homo philosophicus (Cicero),
kao spekulativnog filozofa 'll malom. To samo da
nije 'SvejedIllo da li kao jest ili nije, da li je 'll istini ili
izvan nje, da li je doista ili prividno, da li je u
ili u
COVJEK
j e k a. K a k o? Kriza, naravno, ne moe iznijeti s v a k u
a kamoli sve f a k t i k o ljud-
bivstvuje ovijesno. To njegova cjelina,
kroz koju se nazire bit, jest povijesna. Zato nitko ne moe
traiti da dobije na uvid preko svih vremena" ra-
sprostrto bogatstvo ljudskog No, kriza koja
temelj povijesti moe pokazati da je u pitanju o n o p o
e m u s vel j u d s k o j e s t. Kriza je rastvaranje i time
iznoenje pred sud jednog povijesnog s v i j e t a. U krizi
dolazi o d o v j e k a n a v i d j e l o o v j e k u upitnost
njegova svijeta
3

SVIJET KAO INDEI(S
BITI COVJEKA
Svij et je najire tematsko
ispitivanja biti '
nije apstraktno koje
izvan svijeta. to je svijet ... (K. Marx,
Uz kritiku Hegelove filozofije prava, Rani radovi, Zagr.eb,
1953, str. 73). To nije samo jedinka ili vrsta,
socijalni individuum iIi kolektiv, persona ili njihova zajed-
nica. j e nacija, klasa, stale, drava itd. j e
oruje, spomenici, djela itd.
j e krajolik 'zemlje, atmosfera, kretanje zvijezda u
moreplovstvu i astronomiji, u planiranom letu u svemir itd.
tavie, j e njiva, vrt , park, do-
ivotinje, ali i zvijeri itd. o v j e k j e n a n e k i /
n a i n s ve, da parafraziramo A r i s t o t e l a (he psihe
ta onta pos estin' de anima). Ljudskost dopire
do granica povijesnog svijeta. Poprite svega to se u njem
zbiva jest poprite zbivanja to je
sviJet. Pa ipak, razlikujemo ljudsko od stvari, biljaka
maina, zgrada itd. itd. S jedne strane,
jek Je s v e, s druge, s a m o To je razlika
ljudskog i njegove biti. SJdleJ unutar kojeg
ostalog i b i e koje nazivamo
iskazuje b i t Bit je u odnosu spram bitka '-'
3 Ukoliko je oprCIIVdano nazvati svijet ljudskim svi-
jetom, vidjet nie.
12
B I T I SUVRE MENOST
i zbiva se po njemu i zajedno s njim. Tek ovaj odnos I
cjelinu povijesnog sklopa. Povijesni svijet jest, tako I
rezultat zbivanja ovog odnosa i cjelinu p o v i j e-
s n o d o s t u p n i h b i a. Ljudskost njegova bit,
proima sadrinu povijesnog svijeta i rasprostire se sve do
granica njegovih. Kako se zbiva po svojoj biti, koja
je u odnosu spram bitka, tako se i njegov svijet zbiva kao
p o v i j e s n i svijet. Utoliko se dometom poklapaju povije-
sni i svijet. Zato je opravdano govoriti o svijetu ,
mada ovaj svijet nema svoj izvor samo u
nego u povijesnom sklopu, koji se u od-
nosu biti spram bitka. U situaciji k r i z e razdva-
jaju se bit i bitak, pa bi samo u krizi bilo doista
opravdano govoriti o o v j e k o vom svijetu kad ne bi,
prirodi same stvari, s i raspadanjem povi-
Jesnog sklopa i po tome povijesnog svijeta ujedno nestajao
i ljudski svijet. Samo za apstraktivnu analizu, koja
naposljetku da dospije u samu cjelinu, no preko dijelova,
'fragmenata, samo za nju opstoji tako neto kao puki
ljudski svijet. No, ova analiza nije tek naknadni samo su-
bjektivni pristup, metoda miljenja, nego se temelji u
r a s p a d a n j u povijesnog sklopa samog. Utoliko je analiza
instrumenat kritike jednog povijesnog svijeta, akt revolucio-
narne izmjene tog svijeta u kojem se na izvoru povijesti
trai horizont novog povijesnog svijeta.
TEMATSKI OKVIR ISPITIVANJA
(SVIJET, BITAK
I BIT KAO PRAKSA)
koja bivstvuju u )
povijesnom svijetu i po nje-
mu jesu, je jedino b i-
koje je u iskonskom
o d n o s u spram s v j e t o v n o s t i svijeta, spram b i a u
svijetu, spram b i t k a po kojem su svijet i Svjetovnost
povijesnog svijeta jest svjetl04 koje pada na sve to po njemu
4 S videt =ruski sv et, t o fos, nadalje:sij anje = ruski
si j ani e, klao Scheine n, onda : svi j-et=r uski mw, zeml ja
Vano je imati na umu da svet koliko izn. (Usp.
S REZNEVSKIJ J. J., Materialji dija sl ovara drevne-ruska:vo j a-
zi ka, Akademische Druck- und Verlaganstalt, Graz 1956, svezak
III, str. 295-297).
COVJEK
13
jest, to se javlja, to je dano kad u svojoj biti dohvati
bitak. Kad se bit i bitak, izvire svjetlo svijeta.
u svijetu nisu napu tena u svojoj napro-
tiv, kao s v j e t o v n a, ova pruaju svoju
jedinom koje se o d n o s i spram njih i tako ih upravo
uvrtava u svijet i sabire do onog to povijesno j e s u. Ono
to osposobljuje da mu odnos spram doista
uspije, ono to mu daje da pronosi svjetove, ono to
mu, naposljetku, da sam svoje napore nije uzalud r
poduzeo - jest b i t a k to ga u p r o i z vod n j i
(praksis ) izvodi iz n e p o s r e d n e s a d r a n o s t i u b i- r
i m a i o d j e lov I j u j e u povijesnom svijetu. jer
koje u praksi odjelovljuje bitak. Njegov bivcstvo-
vanj a jest p r a k s a. To ne da kao takav
prije svega u smislu, jo
manje da je koje se ravna po lwristi u
kom smislu, najmanje da je koje samo , materijalno
radi, tj. proizvodi robe u smislu. Sva ova
pretpostavljaju jednostavno zbivanje p r o i z-
vod n j e (praksis ). Prije svake razlike umjetnosti
i poiesis i tehne, manualnog i inte-
lektualnog rada, teorije i prakse ' (u uem smislu),
svijesti i predmeta zbiva se bit (praksis ),
po kojoj sve ljudsko jest, no jo vie od toga, sve povijesno
jest, a. bitak nije stran, nego u djelu.
ODNOS Od sviju u svijetu se raz-
I likuje po tome to nije samo m e-
u i p o k r a j njih nego se
i o d n o s i spram To ne samo da po svojoj
prisutnosti nekako na njih djeluje. U povezanosti
svako , djeluje na svako i na sva No, se
o d n o s i spr am On je koje p r i s t u p a k
koje je doista s a koje n i j e nikad n e u t r a 1. n o,
nikad irelevantno, n e g o s v a g d a u r e l a c i j i. Relacija
je i n t e r e s (inter- esse ), koji neprestano
da bude da se nalazi svugdje, da mu je poloaj
14
BIT I SUVREMENOST
i boravite svijet. Za ivotinju ne opstoji njen odnos
spram drugih kao odnos, ivotinja se ne ,odnosi' ni
spram i se ne odnosi (Marx-Engels,
ideologija, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 297).
odnosa kao pristupa pretpostavlja rastup, ra-
stojanje (distantia) i Pribliiti se moe samo
ono to u sebi razmak. Odnos je oboje: i pristup irastup.
U distanciji se o b r a a a ne od njih.
Kako je ovaj odnos, koji je ujedno pristup irastup?
Kako je odnos. spram
ODNOS COVJEKA
I BITKA
Da. bi se mogao odnositi spram i,
tavie, doprijeti do njih ne ote-
tivi u odnosu njihovu, nego
je da bi mogao odnijeti od njih ono to
njegovu bit i time njihovo mjesto u svijetu
- mora negdje
i z van sebe kao pukog i i z van kao takvih.
Gdje lei ova s koje je poduzeti odnos? Zar
jo neto osim Nije li ono to je izvan
jeka kao i drugih - tek puko, prazno zamiljeno
neto (ens rationis), tavie, zar to nije samo kojoj
nita ne odgovara? Izvan ima nita (nihil). Pa zar
bi sad trebalo da takvo , n i t a prui oslonac za odnos
spram- Za to se hvata kad u rastojanju od
5 Situaciju da se odnosi >s'pram tako da ih nekako
nadilazi - je Sartre kao (neantissement)
samog Kako mu svijest vai kao paradigma odnos'a s'pram
a suprotna je svemu Sartre conscien{;e (ili
pour-sui) kao le neant. se za njega odnos
vjeka i odnosom ni'ta i bitka. No, pripisu-
nitenje kao takovom (llj. kao ne dopire
Sartre do izvora :sUlprotnosti i suprotnosti
pour-soi i >en-lsoi , nego jednostavno polazi od fakta suprotnosti.
Zato njegova filozofija nije nita drugo nego ontologiziranje
subjekt-obj-ekt relacije i time da se sagleda
po.vijesni sklO'p u koj-em svoje mjesto nalazi bit
Gotovo najvie od sviju filozofa egzistencije Sa.rtre je ukopan u
nerjeive su.protnO'sti novorvjekovnog pretw n,j'ih u
.. . .
COVJEK 15
k Da bi se mogao odnositi spram
mora dohvatiti ono na to mu dozvo-
ljava da poduzme odnos. Odnos spram po kojem je
p r i i m e u njima prethodi svakom kon-
kretnom traenju s voj s t a va svemu prisvajanju ono-
ga to imaju - i cilja na ono to kao j e s u,
na b i t a k u

U odnosu po kojem j e s t
ono po j e s u, ono to i n i
m o g u n o s t
ODNOS BITI COVJEKA I
BICA KAO PROIZVOD-
NJA BICA IZ BITKA
U rastojanju pristupajupi
i s t u p a iz njih k bitku.
U odnosu spram se
ujedno odnosi spram bitka po
kojem j e s u i ona I z vod e i bitak i z o d-
j e I j u j u ga od njih, odnosi se spram m i j e- l.
n j a j II i i h time to im v r a a bitak unutar \
jesnog svijeta (npr. kamel1- kao }>stvar postaje
Odnos biti i jest p r o i z vo e n j e iz I
bitka. Prije nego uzmogne mijenjati s osloncem na po- .
znavanje njihovih svojstava i ih svojim ciljevi-
ma, i z vod i i h o n p o o d n o s u s p r a m b i t k a i z
o v o g u p o v i j e s n i p r o iz vod. u svijetu,
se, se kao fenomeni, su p r o i z-
vod i biti

6 Jer bitaik nije svojstvo nita to bi imaLa, izgleda
bitak gLedan u a;spektu kao nita.
1 Kad kaemo da su proizvodi biti treba sa
svim oprezom odstraniti primi!Sao da = supstancija
. Ova novovj.ekO'Vna, iz proirzala
rr.isao antropocentrizma i panantropizma - slijepa je za po-
vijesni sklop u kO'jemu hit ima svoje mj esto. kao '
proizvodi biti oovjeka, to koja j-e po svojoj
biti (odnosu spram bitka) iz bitka proizveo (pr-oducirao u povi-
jesni svij-et. UtoJ.iko su proizvodi svagda rezultat po- <
vijesnog sklopa, povijesni pro-izvodi, a pe postavka (positio)
vjeka.
16
BIT I SUVREMENOST
PRODUKCIJA KAO Zato to se odnosi spram bitka sve-
RE-PRODUKCIJA BITKA ga to jest, po M a r x o v i m
reproducira cijelu priro-
du (Ekonomsko - filozofijski rukopisi, Rani radovi, Za-
greb, 1953, str. 203), tj. proizvodi sva iz hUka.
8
Na ovom
mjestu govori M a r x o prirodi{, kao c j e l i n i svega to
jest, a r e p r o du c i r lO\, po njemu, tu cjelinu.
Re-produkcija nanovo svega to jest iz
onoga to je sve proizvelo, tj. iznijelo i to je
svemu dalo da bude. Utoliko priroda kao cjelina svega
to jest p r e t p o s t a v l j a "prirodu (fisis) kao p o d-
r i j e t 1.0, r o d, b i t a k, kao ono po sve jesU
U svojoj biti svaka produkcija jest r e p r o-
d II k c i j a onog to je bitak proizveo, >>;porodio. Shvatiti
produkciju kao reprodukciju ujednost i s t u p a
iz k bitku (fisis) i P r i s t u p a k po
kojem istupu-pristupu proizvodi iz bitka, i z o-
I i r a v i bita,k iz i .v r a t i v i ga u povijesnom
svijetu. M i j e n j a n j e b i a u n j i h o vom b i t k u
8 Ono to ivotinja pripada neposredno samo njenom
tijelu, dok se .stalno suprotstavlja svom proizvodu
(Marx, ibid., potcrtao V. S.). IzvClr predmetnosti predmeta treba
traiti u proizvodnji koja je supro,tstavIjanje, raz - .stojanjoe, raz-
- stup, raz - mak i i ujed.no pri - 'stup, pri - stajanje,
pri - mak k Zivotinja oblikuje samo po mjeri i
potrebi vI'lSte kO'joj 'pripada, dok znade proizvoditi prema
mjeri i potrebi vrste i znade svagdje dati predmetu inherentnu
mjeru (Marx, ihid.). tovjek je Ikoje se ne zaokruuje i zat-
vara u granicama svoj,e vI'lSte, koje ih prelazi (transcendira) - i
utoliko je s/!Oiboa'rw; se, .pak, spram svih on je
univerzalno. Marx (ibid.) kae da proizvodi univerzalno
i slobodan od potrebe. Sloboda sastoji se u is-
tupu iz (,sloboda od ... ) u Ibitak (sloboda za .. . ). Ono to na-
zivamo slobodom' {:'o,vje<ka poklapa se s biti kao proizvod-
njom. Kazati: proizvodi, ili kazati: je slobodan,
jedno je te rs,to.
9 To vrLo lijepo izraava stara jestmstvo (ili jestvo),
koja je, na a'l O's:t, vail1 up o-tr,eb e, mada, kad se ima u vidu hiJStoTii-
ska naknadnost infinitiva (biti i iz nj eg izvedenog bitka), bolje
smi.sao svakog jest. Slavensika jestvo
fisis i usja, ajestovanje = to einai (Usp. SREZNEVSKIJ J. J.,
opws cit. svezak I, str. 833-834.)
COVJEK
1.7
kao produkcija jest reprodukcija
i z vor n e p r o d u k c i j e p r i r o d e s a m e. Zato se
jek zbiva u svojoj biti kad se bitak odjelovljuje u svijetu.
Kad kaemo: j e s t, kaemo ujedno: bitak b i v- I
s t v u j e. To je posljednji razlog zato se ne moe
bit od povijesnog sklopa, zato je
govoriti o kao stvoritelju stvari i samog sebe,
zato, na kraju, pitanje o biti moe biti samo j e d-
n o, mada z a n a s na j b l i e i u krizi filozofije p r v o
pitanje filozofije.
FISIS I CJELINA BICA Ovdje jo treba naglasiti, zbog uobi-
konfuzije, da se nipoto po-
jam prirode kao fisis n e p o k l a p a s pojmom prirode
kao c j e l i n o m (gotovih)

jo manje, naravno, s poj-
mom prirode kao anorganskog i organskog zbivanja, na koje
smjera fizikalno i kemijsko istraivanje, najmanje s poj-
mom prirode kao s u p r o t n o s t i povijesti i Pri-
roda kao fisis, kao kao materija nadilazi ova
razlilwvanja i prethodi im.
BITAK KAO PRETPOSTAVKA
ZNANOSTI KOJE SE
ODNOSE SPRAM BICA
Sve tzv. prirodne znanosti
p r e t p o s t a v l j a j u u svom
objektiviranju (objectio) pri-
rodu kao fisis, kao to, uosta-
lom, sve tzv. historijske znanosti p r e t p o s t a v l j a j u
povijesni sklop, a sve znanosti o kao p r e t p o-
s t a v l j a j u bit (bitak)
O onome to je u svakoj specijalnoj znanosti p r e t p o-
s t a v l j e n o uvjerava nas njena n u n a g r a n ica. Ona
se ne sastoji u sustajanju specijalno znanstvenog posla ili
u iscrpljivanju predmeta. U oba smjera specijalna znanost
je po svojoj biti beskrajna. Ako se pravo gleda,
10 Ova razlika se moe do kraja izgraditi samo na temelju
uvida u primarnu temporaJnu :strukturu ljudskog ops'tojanja i
preko nje povijesnog sklopa. sad je razumljivo da
razlikovanje prirode kao fi;sis i prirode kao cjeline
j est razlikovanj e fieri i factum, to uklj
vremensku distinkciju.
2 Bit i suvremenost
18
BIT I SUVREMENOST
neprestajanje znanstvenog posla i neiscrpnost znanst veno?
predmeta i n e granicu specijalne znanosti. B e s k r a
n o s t z n a n o s t i t e ID e l j i s e n a n j e n o j o g r a n 1-
onim iz kao n a t predmet n og i
II istraivanju pret p osta v lje n og dobiva
znanost svoj materij a l i p o tic a j. Kat kada se
to vidi kada je, npr., o neiscrpnosti znanstvenog pred-
meta, o beskrajnom napr edovanju znanstvenog posla.
PRODUKCIJA l KREACIJ A Produkcija nije e r e a t i o e x
n i h i l o, nego
iz onoga po jest. proizvodi
iz bitka. po spr am
bitka _mJje_nja bivs t-vo v_a nja li
oni kao ili predmet z nanja, ovisi
o odnosu biti spr am bitka. Ne izmi-
, Ija i ne stvara po svojoj volji n eto kao pred-
I
met
misli kao }>ivotinju, kao stvar itd., nego je sve
to ono to' jest p o b i t k u, koji odjelovljuje u bi-
Samo zato t o se odnosi spram bitka, odnosi se
jek ujedno spram Utoliko je bit m j e s t o
ove ujednosti. Po svojoj biti j e p o s r e d n i k (inter-
pres) bitka i Proizvodnja, pral(sa (u sveobu-
hvatnom smislu), oslanja se u svojoj formalnoj strukturi
na u l e d n o s t istupa k bitku i pristupa k Samo
zato to' bitak nije istovet an s nego ih
nadilazi, moe pro-duetio izgledati kao ex
Jedino ako se iza nihil skriva >;lesse, moze se ree1: e x
n i h i l o o m n e e n s q u a e n s fit.
BIT Svakodnevan posao i bavl j enje svi-
jest o njima, znanost itd. itd. pret postav-
. ljaju kao n a i n i p r o d u ll;: e i j e opisanu for malnu struk-
turu bivstvovanja - ono t o nazivamo b i t
jeka. O b i t i govorimo, za razliku od kao
b i a, da bismo, p r v o, istakli razliku svalwdnev-
nog, f a k t i k o g odnosa kao spr am drugih
_ i b i t n o g odnosa, koji i d r u-
COVJEK
19
? o, da ukazali na temeljnu po kojoj
J e na da po svojoj
b I t I proIZvede i sebe samog kao tj.
da se o d n o s I spram sebe samog. Bit ne samo
da proizvodi druga nego i samog kao U
,produkciji producira sebe. Po svom dvojakom odno-
S? i njihovog bitka i sam f a k-
, t!ekl. Jest to Jest. Utoliko, tj. ukoliko kao
!est. po svom odnosu spram bitka, je da je
e0:VJek v l a s t i t o djelo, da je njegova djelatnost s a m 0-
\ d J e l a n s t. No, isto toliko malo koliko je malo
smatratI oruja, predmete znanja itd.) po-
eovJeka - nego ih je nuno sagledati kao proiz-
e J e l i n e . povijesnog sklopa, tako je malo doputeno
eovJ.eka smatrah postavkom vlastitom creaturomll.
kao podjednako je p o v i j e s n i p r o iz vod
kao i sva druga U razlici . b i t i i
jeka kao razrjeava se stara za onetka o t me kako
-eovJek mozeoiti I proIZvoditelj i proizvod. Zato je M a r x
maJUel da je u svoJIm
situacijom njegova ipak mogao, ovu iz
eovJeka kao proizvoditelj a, pisati o povijesti: ... cjelokupna
tzv. svjetska povijest nije nita drugo do proizvodnja
jeka ljudskog rada (Ekonomsko-filozofijski ruko-
Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 237). Utoliko je
Jek za M a r x a g e n e r a t i o a e q u i voe a, ima
gledan, neoboriv dokaz o svom samog se
be ... (ibid.)12. Samo ovakovo i njegove
11 Uipravo ovo tvrdi Sartre, u skladu novovjeko-
vnom filozof ije kad lkae: l'homme se fait
u s'UprotnO'sti esencije i
prIda.Je Sartre, lapidarno novorvjekovni antro-
pnmat egzistenciji To po Sartreu se
covJek, Jer mu bit (esenci jia) ovisi o njegovom izboru (choix)
sam stvara u onom to jest. '
to Ma;rx,ova t eza - da po,vijest nije drugo do proiz-
vodnJa cOV'Jeka pomocu :s voga rada - beskraj no nadilazi Sartreovu
o<suaeno'st na slcbodu, tako -isto ona nadHazi Sa,rtreov
!zv,. pc:stu:la!?mi ateizam. termin), po kojem sloboda
covlek<t nepostojanje b07JJ,e (USlp.
20
BIT I SUVREMENOST
biti osigurava b i t n u s lob o d u od za bitak
i time za proizvodnju. Samo ono odstranjuje, bez suvinih
spekulacija, tezu o s t var a n j u svega to jest.
BIT U biti kao proizvod-
KAO SVJESNI BITAK nje sadrano je i to da je ova proiz-
vodnja s v j e s n a. M a r x kae:
/ ... se zbiljski kao (tj.
koje se odnosi spram svoje biti, V. S.) ba u obradbi pred-
metnog svijeta. Ta proizvodnja je njegov ivot.
Kroz nju se priroda (kao cjelina svega to jest, V. S.) po-
javljuje kao njegovo djelo i njegova zbilja ... (Ekonom-
sko-filozofijski rukopisi, Rani radovi, Zagreb, 1953, str.
203).
Svijesna ivotna djelatnost razlikuje neposred-
no od ivotinjske ivotne djelatnosti. On je upravo samo
na taj Ili je samo svijesno tj.
njegov vlastiti ivot mu je predmet upravo zato, jer je ge-
Samo zato je njegova djelatnost slobodna dje-
latnost (Ekonomsko-filozofijski rukopisi, Rani radovi,
Zagreb, 1953, str. 202). Isto kae Marx i kasnije u svom
glavnom djelu13. Zato to je bit (M a r x se ovdje
humanisme, Paris, 1954, p. 37).. Uostalom, ovaj tip ateizma pre-
uzeo je Sartre, kao mna-go to drugolga, od D. H. Kerlera i N. Hart-
manna i samog Schelera. o postulata-rnom ateizmu, kae
M. ScheZer interpretativno : Neki bog ne smije i ne treba egzistirati
zbo:g odgo,vo;r;nosti, slobode, zadatka - Zibog ismisla opstojanja
Welta'lllschauung, Bonn 1929, S. 44). U
spomenutom spiisu Sarrtre upotrebljava iste ScheZerove.
Marxovo miJl'jenje o ateizmu Ikao samo o negaciji a ne i pozici ji,
ovdje je izvanredno instruktivno (Ekonomslm-fi1ozofijski ruko-
pisi,. Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 237).
13 Pauk mi radove a .gradnjom svojeg sa-
ponekog ljudskog graditelja. Ali to unaprijed
odvaja i najgoreg graditelja od najbolje jest da je on svoju
gradnju izradio u glavi prije nego to je izraditi u vosku. Na
zavI'Ietku pr,ocesa rada izlazi rezultat kakav je na pro-
cesa opstojao u radnikovoj zamisli, dakle idealno. Ne postizava
on samo promjenu obUka prirodnih stvari, on u njima ujedno
ostvaruje i svoju svrhu koja mu je znana, kqja PO'Put zakona
put i nj egova i ikojoj mOTa da
svoju volju ... (K. Marx, Kapital I , Zagreb, 1947, s-tr.135).
COVJEK
2t
slui F e u e r b a e h o vom terminologijom: rod, genus)
d j e l a t n o s t, p r o i z vod n j a, koja je njegov djelatni
ivot (1. e. s. 203), zato je s v j e s t a n,
slobodan, univerzalan, samodjelatan itd. (usp. 1. e., s. 202-203 ).
svjesnu ivotnu djelatnost kao
razliku od ivotinje, M a r x nadovezuje na F e u e r-
b a e h o v o iz Biti to je
bitna razlika i ivotinje? Najjednostavniji i
nitiji, a i najpopularniji odgovor na ovo pitanje jest:
s v i j e s t - no svijest u strogom smislu; jer se ne moe
ivotinjama svijest u smislu osje-
tilne sposobnosti razlikovanja, opaanja, pa i
vanja izvanjskih stvari po znacima.
Svijest u najstroem smislu nalazi se samo tamo, gdje je .,\.
nekom predmet njegov r o d, njegova b i t . " Samo
kome je predmet njegov rod, njegova bit, moe
pre?metom druge stvari ili prema njihovoj bitnoj pri-
rodI (L. F e u e r b a e h, Izbor iz djela, Zagreb, 1956, str.
49). navedeni tekst M a r x o v i ovaj F e u e r-
? a e h o v pokazuju, prividno, slaganje. No, dok
Je za F e u e rb a e h a bit ili njegov rod: um,
volja, sree,< (1. e., str. 50), za Marxa je to - proiz-
vod n j a. Zato, .M a r x pod razumije
drugo l1ego F e u e r b a e h. Za F e u e r b a e h a je
SVIjest odnos spram roda, tj. spram
spram njegove esencije, spram F e u e r-
b a e h, dakle pretpostavlja rod na koji se svijest od-
nosi. Za M a r x a pak svijest ima svoje podrijetlo u }}ro-
du<, kao proizvodnji, djelatnosti. Rod nije tu unaprijed
dana, fiksna nego d j e l o, d j e l a t n o s t, p r o i z-
vod n j a. Svijest ima samo ono koje p r o i z vo d i.
se ne odnosi spram svoje biti zato to je svjestan,
nego obratno, zato to mu je >'lI'od, bit, genus proizvodnja,
zato je svjestan svoje biti. Proizvoditi odnositi
se svoje biti, b i t i P r i n j o j, p r i s e b i, b i t i
sVJestan.
. To trai podrobniju interpretaciju, jer samo o razumije-
vanJu M a r x o v e teze da je svijest = s v j e s n i b i t a k
(bit) ovisi li doista doprijeti do one dimen-
22
BIT I SUVREMENOST
Z1Je filozofiranja koju je otkrio M a r x, li mocI
shvatiti to zapravo njegove teze o pomirenju svijesti
i zbilje, o ozbiljavanju filozofije, o filozofije itd.
je koje se odnosi spram na temelju
odnosa spram bitka. On pristupa iz njih.
U svom odnosu spram bitka i odnosi se spram
samoga sebe, tj. u d a l j u j u i se od k bitku p r i-
b l i a vase sebi k a o o n o m k o j i s e o d n o s i spram
bitka i tj. p r i b I i a va se svojoj biti. se
spram bitka, p r o i z vod i iz njega ne samo ne-
ljudska nego i samog sebe kao u svijetu. Ma to
bio kao proizvodnja je b i t njegova. Po njoj
se on odnosi spram bitka, koji daje da jest sve to jest.
Proizvodnja je sam ovaj odnos spram bitka.
Na temelju proizvodnje odnosi se l. spram neljud-
skih 2. spram koji je sam, 3. spram drugih
ljudi, 4. spram sebe samog u svojoj biti. Ako imamo na
pameti ovo to je miljeno pod 4, onda je
proizvodnja - osim to je odnos spram na temelju
toga to je odnos spram bitka - u j e d n o i o d n o s
s p r a m s a m e s e b e. To u zbivanju proizvodnje
iz bitka u s p o s t a v I j a s e p r o i z vod n j a s a m a
k a o t a k o v a. na temelju istupa iz
njih k bitku, 'nalazi se p r i s e b i - priseban je,
tj. u svojoj je biti. U odnosu spram samog sebe (spram
svoje biti) p r o i z vod e i sebe iz bitka, je p 'r i
s e b i, i time u svom odnosu spram bitka, tj. on je ' p r i
o n o m e po jest to jest. Zato je bitak (bit)
s v j e s n i b i t a k14.

SVJESNI BITAK
bitka po kojem je
Izraz svjesni bitak ujedno iz-
proizvodnju kao svjesnu
djelatnost i odnos njen spram
bitak odjelovIjen u proizvodu. To
14 Svijest ne moe nikada biti neto drugo do svjesni bitak,
a bitak (Sein) ljudi je njihov zbiljski ivotni proces ... (tj. pro-
izvodnja, V. S.) ('USp. Marx-Engels ideologija, Rani
rado'Vi, Zagreb, 1953, str. 293).
COVJEK 23
bit je svj esni bitak, kao to se bi-
t ak u biti osvJescuJe. Zato treba u ovom
izrazu svagda misliti oboje: bit u njenom
spram bitka. Svijest je odnos spram
p r i p a d n o s t u nju, p r i s e b n o s t
l5
kao
samodj elatnost, proizvodnja. Pri tom moramo IzostavIti sva-
lm primisao na neto kad je svijesti kao
s v j e s n o m b i t k u, i imati u vidu samo ontIcku strukturu
l judskog opstojanja - elemenat zbivanja proizvodnje.
SVIJEST Svijest u smislu
s v i j e ; t o ... ima svoj korijen u
svjesnom bitku, u.
bitku. Pogledajmo to se u s
biti s proizvodnjom. M a r x Je novovjekovnu situ-
aciju opisao kao s i t u a C i j u o t u e n j a.
PROIZVODNJ A l RAD U novovjekovnoj povijesti
RAD) se u rad. Kako se oCltU]e ovo
M a r x nam na to pitanje
odgovara u svojim rukopisima iz
1844. g.,< (usp. Rani radovi, Zagreb, 1953, str.
spec. st r. 196-208). Tu Marx pokazuje kako se naclO:
nalno-ekonomskim kao r a d n 1 k a (I
ne samo nacionalno-ekonomskim nego i filozofijskim, u H e-
g e l a ) s k ri v a o t u rl e n j e kao p r o i z vod i.
15 Ovakav svjesni bitak nije od-
ne mi'sli se pDd njim na bitak k?Ji Ima, o seb.1
bitku. OvakDva svijest 0' . . pretpostavlJa razhk:,: bItka.:
svij-esti. Nadal je, pod 'svjesnim bitkDm ne brtak k?JI
je 00 sebi i za sebe (HegeL), ne mislin;J.O. neko
negO' izraz svje sni bitak u MarXOVOJ b.ItCl:k .kOO,1 Je
isti, ,istovetan, priseban, bivak jest u .sebt" b Itak,: IstIm,
kDji biv!stvuj-e, kDji istinstvuje, b Itak u kOJem Je
i zbilja jer DbDje tek prDizlazi iz nj-ega. OvdJe rl.JecI: I:;,tma,
istovetnost, i'stinstvovati ko-
, liko : biti u biti Obrnuto,
nepri:sebnosi itd., koliko: biti SV.IJ'est kOJa. Je
puka svijest D ... 'pr,edmetu, Zlbilji iud,. jest, ''Z,a od s:'Je-
sn og bitka kao priJsebnog, tj. is.tinitD,g, u sebi b:tka -.?Itka
u - svijest ili ono, to Marx naZlVa tdeolog1,Jom.
24
BIT I SUVFEMENOST
t e I j a. se promiscl<e upotrebljavaju izrazi radnik
i proizvoditelj, rad i proizvodnja. M a r x o v a kritika
nacionalne ekonomije
16
. n a r a z I i e i ovih pojmova.
Za njega je r a d akt ljudske djelatno-
sti (Ekonomsko-filozofijski rukopisi, Rani radovi, Za-
greb, 1953, str. 201) proizvodnje.
RAD KAO lato. on kae: Nacionalna ekonomija
BITI COVJEKA .,kriva u biti rada na taj
da ne razmatra neposredan odnos izme-
radnika (rada) i proizvodnje (1. e., str. 199). Proizvodnja,
proizvodni ivot, praksa, djelatnost - pojavljuje se u na-
cionalnoj ekonomiji (i u drutvu privatnog interesa, 1. e.,
str. 157) samo kao rad. Nacionalna ekonomija polazi od
rada kao od prave due proizvodnje (1. c., str. 206), ona
je rad priznala svojim principom - Adam Smith<{ (1. e.,
str. 221), za nju je rad bit bogatstva (1. e., str. 223).
Kakva je razlika proizvodnje i rada?17 Dok je prak-
18 Da bi se razumjela intencija MaTxovog bavlj'enja nacional-
nom -ili, kako !pOs:Hje kae. !politiokom ekonomijom, treba k'ao
razlog ovog imati u vidu kTitiku ove eminentno buroasike zna-
no'sti o odnosima medu ljudima u procesu proizvodnje, o odno-
sima koji izgleda'ju kao odnosi stvarima. Politi<:ka ekonomija
je ideologijska svijest (ideologi'ja nije suprotna znanosti, kako se
to naprotiv, i znanost je ideologija, a ne samo re-
ligija, moral, filozofija, pravo, itd.) o proiz,vod-nji kao
radu. Do danas p:olm'dto iilspuita! vi,da Jlodin.as1ov
- Kritika ekonomije - i naslov istoimeno!g spilJa iz
18509. g . .MaTxovo djelo kritizira, preko znanosti bud,oaskih eko-
noma, bitka ikoje nalazi svoj adekvat-
ni izraz u burioaskoj ekonomiji. Nema
ekonomije, nego samo kTitike eko-
nomije. Tamo gdje se ipak o takovoj govori, znak je da je u pi-
tanju fenomen drutvenog kojim joo obiluje tzv. prijela-
zna epoha od kapitalizma ka komuniZimu. Analogno se do danas
nije ni so:cio,logija sagledtala kao neprimjerena marksizmu, pa Ile
govori o sociologiji. Sociologija je znano,st o od-
nOllima ljudima, odnosima koji su i uto- '
liko neovi!sni o njegovoj volji (neovisno,st znanstvenog predmeta
o znanstvenom subjektu). Bitak socijalnog je izraz
17 MaTx sam u svom rukopisu ne sprovodi svagda konsekvent-
no ovu razliku, pa mu se rad pojavljuje kao proizvodnja, i
obratno. Tako, npr., na str. 202 citiranog rukopisa,
COVJEK
25
(1. c., str. 203),
rad je gubitak njega samoga({ (1. e., str. 200). Zato? Dok
p r o i z vod n j a kao bit izvodi iz bitka i time,
ih u njihovoj prepoznaje sebe
u njima, dok im ona, ih po inherentnoj im
mjeri{{ (1. c., str. 203), osigurava sve bogatstvo njihovih svoj-
stava (kvaliteta), - dotle r a d iz njih v r i j e d-
nosti (1. e., str. 197), od njih robe. Rad je ap-
s t r a k e i j a proizvodnje, k van t if i k a e i j a v ri j e d-
n o s t i proizvoda, tj. on nije proizvodnja radi proizvodnje,
proizvodnja radi vrijednosti, zarade, novca, profita. Rad
se u nacionalnOj ekonomiji javlja samo u obliku djelatnosti
za zaradom({ (1. e., str. 159).
Kad, dakle, M a r x kasnije, podrijetlo i
vrijednost roba, svodi ove na rad kao troenje ljudske rad-
ne snage
18
, kad razlikuje konkretan rad (npr. zidara, kro-
itd. itd.) od apstraktnog rada (troenje radne snage)
i smatra da prIVi tzv. upotrebne vrijednosti, a drugi pro-
metne ili vrijednosti -, onda M a r x time ne
nita to bi uzvisivalo kao radnika do jedinog erea-
tora({ sviju vrijednosti, kako to s potpunim nerazumijeva-
njem M a r x'u pripisuje S c h e l e r,19 naprotiv, M a r x vidi
rad, ivotnu djelatnost, sam proizvodni ivot.
sam Izraz rad" ukazuje na svoju suprotnost:
rad, pa se MaTx .primjerice pita: ... kako dolazi do toga,
da svoj, rad (1 c., .str. 207). Ovdje je, rad
kao !proizvodna d(jelatnost itd. No, iza ov<og terminolo-
gijskog nesuglasj,a jiasna je misao MaTxova: razlikovanje svestra- ""
ne, slobodne dj<elatnosti proizvodnje kao zadovoljavanja ljudske \
potrebe, ljudskosti i rada kOlji nijezadovolj.enje jedne potrebe,
nego je samo sredstvo, da se zadovolji potreba izvan njega (1. ....
e., str. 200).
18 Na niveau-u Ekonomsko-filo,zofijskih ruikopjs,a Marx jo
ne razlikuje rad ,i radnu snagu, pa radu vrijednost. Me-
samo radna sna:ga kao roba ima vrijednost, jer je za njeno
zgotov:ljenje potroena izvjesna rada koji daje vrijednost,
ali je sam nema.
10 Zato ScheleT ne razlikuje vrijednost u smislu filO'Zofijske
aksiologije i u ekonomije, pa njegova konfuzija
ispada kao MaTxovo sviju vrijednosti ivota i duha,
iz rada radnika. Treba potcr1lati da je za
26
BIT I SUVREMENOST
u tome.--fenomen O t uq e n j a Samo razlikovanje\
rada i (pojavljivanje pr oizvodne dj elat- \j'
nosti kao r o b e), konkretnog rada i apstraktnog
rada jest razlikovanje u n u t a r o t u e n o s ul!!lli!!:.. tzv. _
robne proizvodnje i s njom pada. U svom ),KapItalu<{ M a r x
je izveo 'program to ga je ovako izrazio II svojoj mladosti:
to smo iz pojma rada nali analize
pojam privatnog vlasnitva, tako se tih falit
tora mogu razviti sve nacional-ekonomske kat egorIJe, a II
svakoj kategoriji kao na u .kon-
kurenciji, kapitalu, novcu, samo I razvIjem
tih prvih temelja.<{ (1. c., str. 207). Ista metoda analize l
dedukcije na djelu u tom ranom rukopisu M a r x o vo m
u Kapitalu<{.
nije u svojoj biti r adnik; naprotiv, k a o
r a d n i k je o t u e n j e je p r o i z v 0- -J
d i t e l j iz bitka. Zato M a r x vee ljudsku slobodu,
tj. bivstvovanje primjereno ' biti uz s m a n re n j e
radnog dana (Kapital, III. Zagreb, 1948, str. 756 ). Dok
je radnik fr ag m e n t proizvoditelj je ko-
me je potreban totalitet ispoljavanja ivota
(Ekonomsko-filozofijski rukopisi Rani radovi, Zagreb,
1953, str. 235). To je U kome egzistira njegovo vla-
stito realiziranje kao unutranja nunost, kao p o t r e ba
(ibid). Nacionalna ekonomija, naprotiv, nalazi svoj princip
u nedostatku potrebe{{ (1. c., str. 243). U ideo-
logiji{{ M a r x modernog sa srednJovje-
kovnim zanat1ijom: ... kod srednjovjekovnIh zanat1iJa op-
stoji jo interes za njihov specijalni rad i vjetinu nje-
mu interes koji se mogao do stanoVItog ogramcenog
smisla za umjetnost. Stoga je svaki srednjovjekovni zanat1ija
potpuno ulazio u svoj posao, odnosio se spram njega rop-
skom i bio mu mnogo vie nego suvre-
meni radnik, kojemu je njegov posao ravnoduan<{. (Rani
radovi, Zagreb, 1953, str. 319). Iz toga je vidljivo da se
Marxa radnik a ne njegoyco istinsko.
Za Schele7'DVU tezu usp. n j'egov es,ej ArbeIt und Ethik (u DIe
Wissemsformen iUTId dde Ges eUschaft , Bern, 19-60,. str. 222).
COVJE:K
27
mjerilo po M a r x u, moe u blizini, odnosno :
udaljenosti rada od umjetnosti. Vidljivo je da tu umjetnost
vai kao proizvodnja kat egzohen, jer je ona potpuno potvr-
ljudske biti. U njoj je p r o e t svojim po-
slom kao p o z i vom, a ne ravnoduan spram njega kao
spram p r o f e s i j e. odjeljak M a r x o v a Kapi-
tala. I (proizvodnja relativnog vika vrijednosti<{),
glave dvanaesta i trinaesta, govore o dehumanizaciji radnika
u manufakturi, maineriji i krupnoj industriji. I tu je, na-
posljetku, radnik kao privjesak stroja samo potencirani
izraz kao radnika. treba, nasuprot
nekim brzopletim marksistima i M a r x a, vi-
djeti da je M a r x u samom potpuno strano
jeka kao h o m o f a b era. To je, naprotiv, po-
ekonomije i novovjekovne filozofijelO, protiv koje je
usmjerena M a r x o va misao.
U proizvodnje _ u -
radu radu, M a r x) (
sadrano je U novovjekov- .J
noj povijesti je b i i m a (rezultatima
rada), s a m o m s e b i u odnosu k (u aktu rada),
svojoj b i t i (proizvodnoj djelatnosti, praksi) i drugim lju-
dima.
Temeljito pitanje u novovjekovnoj povijesti
jest: Koji je bitni odnos rada, tj. >todnos radnika spram
proizvodnje (1. c., str. 200)? Taj odnos jest o t u e n j e
rada od proizvodnje. U se sastoji
nje rada?
:oo kao radnika i, prema tome, ndegove
'oiti, a onda .i samog rbitka kao mM dobiva svoj apsolutni izraz u
Hegelovom l:'lStemu apsolutne ideje. Hegel stoji na stajalitu
mod erne nacionalne ekonomij e (Ekonomsko-filo'lofijski rukopisi,
"Rani dani , Zagreb, 1953, str. 256),. Kako malo l'Iazumije G. Luk/les
- u svojoj knj'iziDer jun;ge Heg-el, Berlin, 1953, - Marx/lI kad
misli da ovaj time od:aje svoje p1r.iznanje, s.e s njlim.
28
BIT I SUVREMENOST
BICE (ROBA) 1. P r o i z vod r a d a suprotstavlja
se radniku kao t u e nezavi-
sna, samostalna sila kojom radnik, mada ju je izradio, ne ras-
polae, tavie, on je rob svoga proizvoda. rada po-
prima robe. I dalje: Rad ne proizvodi samo robe;
Oili)roizvodi i sebe -samog i radnika kao robu, i to u raz-
voju u kojem proizvodi robe" (1. c., str. 197).21 Roba
je proizvedeno za razmjenu. Zato ona iz radni-
kovih ruku i vlada se po zakonu razmjene. "U nacionalno-
-ekonomskom stanju, tj. u rada pojavljuje se proiz-
yodnja proizvoda kao oduzimanje zbilje (Entwirklichung)
radnika (1. c., str. 197). to se radnik vie
(VergegensHindIichung) II proizvodu, to se on vie od njega
... u koliko radnik vie izradi, u toliko
postaje predmetni svijet,... u toliko postaje siroma-
niji on sam, njegov unutranji svijet, u toliko mu manje
pripada kao njegov vlastiti svijet (1. c., str. 198 ).22
2. A k t r a d a ne pripada biti
KAO BICA (RADNIK) on je spoljanji rad, koji radnika,
prisilan rad, djelatnost, trpljenje,
ivot uperen protiv sebe samoga (usp. 1. c., str. 200-
201). Radniku je rad kod je kad ne radi, a kad radi,
nije kod (1. c., str. 200). U radu radnik ne zadovo-\
ljava potrebu svoje biti, nego mu rad postaje sredstvo da
se zadovolji neto izvan rada. Stoga dolazi do rezultata da
se (radnik) samodjelatan samo u svojim ivo-
21 Rekli smo da Ma'rx na misaO'Ilom niveau-u Ekonom-
sko-fi1ozofij'skih rukopisa rad jO kao robu, koja, prema
tome, ima vrijednost. No, u gornjoj formulaciji je sadrano
i radne snag,e kao robe, jer se radnik poj,av'1juje kao
roba.
\
22 Otud-enje radnika u /njegovu predmetu izraava se prema
nacionalno-ekonomskim zakonima tako da ukoliko ra.dll1ik vie
proizvodi, utoliko ima manje za potronju, ukoliko stvara vie
vrijednosti, utoliko postaje bezvrijednij.i, nedostojniji, ukoliko je
obllikoVJaIlIfji njlego,v predmet, utoiliko baJr'harskiji pos.taje. radnik.
ukoliko je rad, utoliko ,postaje rednik, ukoliko
je rad bogatiji duhom, utoliko je radnik postao gluplji i rob pri-
rode. (1. c., str. 199).
COVJEK
29
tinj skim funkcijama, jelu, i najvie jo u stanu
i nakitu itd., a u svojim ljudskim funkcijama (tj. u proiz-
vodnji, V. S.) se samo kao ivotinja. ivotinjsko po-
staje ljudsko a ljudsko ivotinjsko (1. c., str. 200-201).
stvari<, (1. c., str. 201), proizvod kao
z b i vas e n a t e m e l j u (ibid,). ' Kako
bi se radnik mogao suprotstaviti proizvodu svoje dje-
latnosti, ako se u aktu same proizvodnje sam nije
proizvod je samo ,resume djelatnosti, proizvodnje. Ako je,
dakle, proizvod rada onda sama proizvodnja mora
biti djelatno djelatnosti, djelatnost otu-
(1. c., str. 200).
BiTi 3. Proizvodnja kao bit
I BITKA . o v j e k a (M a r x kae feuer-
bachovski: rod, genus
proizvodnja kao djelatnost, ivot, bivstvovanje
sveobuhvatna praksa, u kojoj jo nema razlikovanja
materijalnog i duhovnog, teorijskog i (u
uem smislu) ta proizvodnja postaje situaciji
rada sredstvom za ivot ( 1.
c., str. 202). To znaCI, djelatnost po kojoj
j e s t, postaje ,s r e d s t v o, da bi kao },individualna
egzistencija (1. c., str. 203) mogao biti. Umjesto da se proiz-
vodnjom u svojoj biti, radnik - kao rad- r
nik upotrebljava svoju bit da bi mogao preivjeti. To
je vrhunac perverzije rada. U
svoju bit na puku, golu
sto da, po svojoj biti, istupa iz kao puke pri!iutnosti
stvari (realitas rerum), ovdje sam postaje stvar me-
stvarima. Tako mu sloboda od ne slui da se zaloi -
za bitak .i time potvrdi svoju bit i bit svega to jest, nego
da sam iz sebe predmet predmetima, robu
robama, stvar stvarima. Fatalno zbivanje novovjekov-
ne povijesti kao rada, kojim subjekt sve to jest
}}Qbjektom, konstrukcijom, ne mimoilazi ni. samog.
Uzdignuvi se do gospodara stvari, do gospodarskog (eko-
nomskog) odnosa spram svega to jest, pada sam

30 BIT I SUVREMENOST
na stvar, objekat gospodarenja. Maksimalna koju je ste-
kao radom pretvara se u maksimalnu Kad
zaboravi svoj poziv da proizvodi iz bitka kad se ne
brine za bitak, se samo bavi kad ih u
otjelovljeni rad - robe, tad se sam gubi robama jest
roba, jest predmet rada. - ,
Kad postaje-radnikom a prOizvodnja radom, onda
se i priroda (u uem smislu), to anorgansko
tIjelo (1. c., str. 202), jer mu je rad >>oduzima23
mu u kojima je sadrana priroda:
I kao. fYSIS,. kao bitak do kojeg dopire po svojoj
bItI. Kad prOIZVodnja postaje rad, skriva se priroda kao
fysis. .
COVJEKA COVJEKU
(RADNIK I NE-RADNIK)
4. O d n o s o v j e k a
s p r a m o v j e k a
je se u odnos gospodara i
sluge, kapitalista i najamnog radnika, posjednika i si-
romaha, bourgeois-a i proletera n a t e m e l j u o t u-
d e n j a svom proizvodu i samom se-
bi II odnosu spram proizvoda (tj. u svojoj djelat-
nosti), svojoj biti. stav, da
je njegovo (tj. njegova bit,
V. S.) da je jedan drugome, kao to
je i svaki od njih ljudskoj biti (1. c., str. 204).
Udaljen od svoje biti, je udaljen od o n o g a pOl
e m u svi ljudi j e s u ljudi. i od _drugog ' ....
S u p r o t n o s t i m e u l j u d i m- a p o' iva j u '
n a sup r o t n o s t i o v j e k a n j e g o voj b i ti. Covjek l
u svojoj djelatnosti kao radu sebi, nije slobodan u
raspola.ganju sobom. On pripada, poput njegova proizvoda,
drugome, i to onome tko je u poloaju da ne radi, da ne
23 to r ad 1. prirodu, 2. samog
sebe, vlastitu <,ljela.tnu funkCiju, njegovu ivotnu djelat-
nost, on cov}eku nJegov rod; on mu ivot
i,:"o'ta. On mu prvo
ZIvot l ZIvot, l drugo, posljednjeg u njegovoj
apstrakCIJI. CIlJem prvoga, II njegovom apstral!;tnom i
Qbhku. (1, C., str. 202).
Co VJEK
31
treba raditi, on pripada nekom drugom izvan rad-
nika (1. c., str. 205), ne-radniku (1. c., str. 206). Covjek
kao radnik, njegova djelatnost kao rad, proizvodi
neradnika . Gledan u aspektu nije ne-radnik
manje od radnika, iako je njegov drutveni poloaj
neusporedivo bolji. radniku odgovara otu-
privatni vlasnik. Ovaj je proizvod onoga. Pri
vatno vlasnitvo je . . . proizvod, rezultat, nuna konsekven-
cija rada, spoljanjeg odnosa radnika spram pri-
rode i spram sebe (1. c., str. 206). Odnos radnika spram
rada proizvodi odnos kapitalista spram rada . (ibid).
TEMELJ NO Svi oblici proizlaze iz
rada kao odnosa k
ul njihovoj s a d a n j o s t i, r e a l n o s t i, P r i-
s II t n o s ti, a k t u a l n o s t F4, ili, to je isto, iz ra-
da kao djelatnosti je cilj proizvodnja roba. Otu
se, dakle, kao vlast proizvoda nad
vjelmm (nesloboda od ... ), kao primat individualne
egzistencije pred biti (ovaj primat nije isto-
vetan s primatom egzistencije pred esencijom kojeg nau-
S a rtr e). U je samstvo (Selbst)
trpljenje, rad kao djelatnost usmjerena protiv a
drugi gospodar nad radnikom.
Temeljn o jest pervertiranje
proizvodnj e iz bitka u rad koji stvara /
r ob e. km:il!:.!!-oypg Gdje je podrijetlo pret
varanja proizvodnje li rad, u Na to pitanje se
odgovoriti kad s,e! bune razmatrao p r i n e i p i n d i v i d u a c i-
j e povijesnih epoha.zs M a r x sam samo ukazuje u Ekonom-
sko-filozofijskim rukopisima na ovo >,Kako je otu-
ut emeljeno II biti ljudskog razvitka? (1. e., str. 207)
i kae: Za rjeenje zadatka dobili smo mnogo time,
to smo pitanje o podrijetlu privatnog vlasnitva pretvorili
Usp. odjelj-ak Povij-esno vrijeme svijet a (str.
35. i sIjed.) .
25 Usp. odjeljak Vrijeme i cjelina povijesnog sklopa (str.
34. i sIj'ed.).
32
BIT I SUVREMENOST
u pitanje odnosa rada spram razvitka I
Jer, ako se govori o privatnom vlasnitvu, vjeruje se, da ,
je o nekoj stvari izvan Kad se govori o radu
onda je neposredno o samom (1. c., .J
str. 207-208).
Resumirajmo: 1. proizvod rada je stran radniku (otu-
prirode), 2. rad je stran proizvodnji
svojoj djelatnosti), 3. rad je stran ljudskoj biti 'I
proizvodnje), 4. rad je stran drugom
(
Ova razmatranja o radu u novovjekovnoj po-
vijesti poduzeli smo da bi postala jasnom
p r o i z vod n j e kao biti i r a d a kao
svojoj biti. - Naravno, pretpostavlja zavi-
rad zbiva se n a t e m e l j u proizvodnje, ali
ga prikriva. Kako proizvodnja nikako nije samo tzv. mate-
rijalna proizvodnja, tj. proizvodnja proizvoda za
upotrebu, nego jednako tako i proizvodnja djela
itd., a r a d daje svojim proizvodima, kao
i nebitka, ukoliko je bitak skriven iza ovakvih proiz-
voda, umjesto da kroz njih provijava - to je M a r x s pra-
vom rekao u Teorijama vika vrijednosti" I., da je k,:api-
talizam n e p r i j a t e l j li k i umjetnosti. To je samo primjer
za tezu diferencije proizvodnje i rada. U ovoj je razlici, na-
dalje, sadrana opreka marksizma i pragmatizma,
novovjekovnog aktivizma i M a r x o v e vi-
zije prakse. Ovo razlikovanje pokazuje, neuteme-
MARKSIZAM I FILOZOFIJE
EGZISTENCIJE SPRAM
PRAKSE I POVIJESTI
ljenost prigovora filozofija eg-
zistencije marksizmu kao sli-
prakticizmu, reizmu (S\(C
to jest bivstvuje kao stvar
res), determinizmu itd. kao da se _ sastoji
u tezi da su samo stvari zbiljske, a bavljenje nji-
ma kao da je jedini, iluzija lien posao
, b'
se - od svijeta kao stvari (res) - Ica
nisu kao takova stvari,,26, nego u svom vidu, spe-
Usp. L. Landgrebe, Aporien des Dingbegriffes u Actes
du dJixhulitieme eongres de Bruxelles - VoJume
III, p. 144-149.
COVJEK
33
cijalno novovjekovnom -, filozofije
svoju odvratnost spram principa
(subjekta kao izvora racionalne op.e,racIJe sa. stvanma ah
ne poznaju onaj o d n o s spram blca
se ne nego u blcIma l. slaze
s njima. Tako su filozofije egzistencije protest protiv dehu-
manizacije s a s t a j a l i t a dehumanizacije. kao
egzistencija", mada se negativno odnosi spram
kao radnika" (homo faber), posljednja je - ako
se - verzija novovjekovnog Na-
suprot prigovoru" filozofija egzistencije, treba proiz-
voditi ne izgubiti se stvarima i zaboraviti
sebe. Proizvodnja nije svakodnevna zapalost (al1tagliche
Verfallenheit, M. H e i d e g g e r), nije slijepo u
svijetu, koje ne dozvoljava da se iskae dostojanstvo
jeka. Naprotiv, to je upravo opis rada po M a r x u.
No, silom svoje povijesne pozicije, ne vide filozofije egzi-
stencije razliku rada i proizvodnje i upravo u tome
iskazuju svoje klasno podrijetlo. Zato se suprotstavljaju
proizvodnji je s radom i se. na po-
ziciju ne-radnika, koju produbljuju do odvratnosti spram
bilo kakove veze, i s radom. No, suprotstav-
ljanje principu novog vijeka, ako ne p o z i t i v n i
t e m e l j samo je puka opozicija i time Jzlazak
iz povijesti. Kako je ovaj za to izlaenje
p r i II v a a n j e novovjekovnog principa u modifi-
ciranoj verziji egzistencije iz povijesti,
koja se zbiva iz ulaze filozofije egzistencije u
p u k u s a d a n j o s t, u kojoj tapkaju osta-
tako na tlu dehumanizacije. Sav razmjer
vidljiv je, prema tome, iz odnosa gra-
I VRIJ E.'\'\ E spram v r e m e n a.
G r a a n s k i s v i j e t poznaje samo vrijeme
mjerlj!ve mdIl/e sadanjice, a ne istinsko vrijeme proizvodne
u ekonomskom javlja se I
kao radno vrijeme. Poput svega ostalog u svi-
-jetu, i vrijeme se posjeduje: Imati i nemati vremena (sim-
bol: vrijeme je novac). Nasuprot tome, M a r x je kaQ
3 Bit l suvremenost
34
BIT I SUVREMENOST
uvjet slobode postavio zahtjev smanjenja radnog ,
dana.
VRIJEME I CJELINA
POVIJESNOG SKLOPA
Svaki povijesni s v i j e t bivstvuje
i dozrijeva po vlastitoj vremenskoj
mjeri i svrsi to metron
i mjeru i svrhu, tj. gdje se mjera svrava)27.
Ova ispostavlja sva u njihovoj p r i p a d n o-
s t i svijetu. S vremenom je dana posljednja (horos),
h o r i z o n t, obzorje svijeta, njegov povijesni p r i n c i p i-
u m i n d i v i d u aJ t i o n i s. Kako je vrijeme svagda vrijeme
p r o i z vod n j e, a njena ovisi o od
nosu spram o njegovom k o n k r e t n o m >"po-
loaju njima, to I povijesno (proizvodno) vrijeme u
svojoj nosi ovaj indeks odnosa spram in-
deks onoga to M a r x u njegovoj cjelokupnosti naziva
niveau-om proizvodnih snaga. O povijesnom vremenu ovisi
to povijesno j e s t, a to n i j e, k a k o ' jest i z a-
t o jest.
Povijesno vrijeme je vez a i bitka, sr njihova
odnosa, po kojoj j e s t, a bitak se o b j a v l j u j e,
b i v s t v u j e, t u j e. Povijesno vrijeme, bit I
jeka i bit svega to jest u iskonski sklop28, pronosi o d n o s
O Vl'emenu nije ,ovdje u hi:storijsko-kronolo.g:ijskom
smislu (ta hr.onika}, jo manje u 'biiologij.skom, najmanje u fizikal-
nom. Povijesno vrijeme jest ujedno bivstvovanje (vijek, vita,. bios,
ivoi) poV'ij'esii i rMera (tempus - hronos, odmj>ereno vrij'eme) .ovog
biv:s.tvovanja. vrijeme ispit uje filozofija qua ontol'o,gija,
a ne specij a'lne zna.no!sti, pa ni his'borija, koja u svojim O'rijentacio-
nim znacima 'sa povij'esti. Za razliku od praz-
nog, vanjskog trajanja, izdranja, (duritia) - po-
vijeSil1.o vrijeme izraava bivstvovanje povijesne epohe, koja se
upra.vlja i odmjeruje vrema mjeri bitka u povijesnom svijetu. -
To Je bitno vrijeme, koje pri'pada biti '2)bivanja- povijesti. Koliko
trajati, ovisi !Samo oo Ljudima tek onda kad je ono samo do-
trajalo, kad .se bit 2)bivanja izloila, tj. kad je dovrena. Tad na-
stupa razdobJj e revolucije.
28 Bit bit 'Svega i njihova veza (povijesno vrijeme)
nisu tri izolirane veza nije neto naknadno biti
s jedne strane, i bitka, s druge. troje sklapa se 1.l
cjelinu to je nazivamo .
COVJEK
35
od bitka, po kojem izvjetava o primljenoj
vijesti{{, donosi je, i time se sabire za dodijeljenu povijest
(latinska r e l a t i o u z v r a a n j e onome koji
se obratio na nekoga i utoliko i temelj
i z v j e t a van j a, p r i p o v i j e d a n j a, g o vor e n j a
29
).
Trajanje, doba, razdoblje povijesnog svijeta, e p o-
h a povijesti, ___ Le...r-L u koj.oJ._se .. __ bitak pr.uio
biti tj. o p o s e b no m vremenu, kole je na djelu.
Epohe povijesti jesu ustanovljivanje ili oduzimanje boravi-
ta bitku, bitka -u _ svijeju. Vrijeme osvjet-
ljuje i ujedno bitak. U sjeni vremena nalaze
skrovite ljudi i ivotinje, i oruja, stvari, ideje i
ideali. Tragika je epoha to ne mogu svoju vre-
mensku sjenu.
POVIJESNO VRIJEME Jedan stari svijet u biti dovren i
SVIJETA bez od svog s
pravom nosi ime n o v o g vijeka.
Novost je n a e I o ovog svijeta, jer samo ona p r i-
s u t n o s t. to nije novo, nema bitka: prolost vie nije.
Prolost prolazi, sve je u sadanjosti; no, ova je fragilna:
tren, i nema je. Sva briga je zadrati je od prolaznosti. Vri-
jeme, kao otjecanje sadanjosti u prolost, nezaustavljivo
je. Zato treba p r e s t i i prolost. S a rl a u svojoj sada-
njostt mor.a biti n o v o. to nije je. to je
prolo, nema ga, nije. Doista j e s t samo novo. No, novo
ne pridolazi, ono se privodi i Samo (actus) omo-
novo kao zbiljsko, aktualno. Novi vijek je
aktivnosti, jer mora koja' prijeti
sadanjosti, pa on stalno iznova i u beskraj ponavlja proiz-
vodnju novoga. Za ovaj svijet stati se mada
naprotiv
, (
tapkati u sadanjosti. Novo, za kojim se ide, nije bu- \
jer tada ne bi bilo zbiljno; novo je samo u s t r a j n o
o b n a v I j a n a s a d a n j o s t. Novo n e p r e l a z i sa-
29 O vezi sabiranja, govo'renja i usp. K<;l.ko
veliku knjievnost" - 'ova l\birk;;J"
zalito
36
BIT I SUVREMENOST
danjost, nego u I a z i unju
30
Ono to j o nije (= bu-
podjednako je tako neto kao n i t a kao i ono
to v i e nije (= prolost). '
.vrednovanj.a. momenata temporalne strukture
VIZIJU bItka u OkvIrima povijesnog svijeta: samo za
sentImentalne, Jest prolost no .
. _ . . ' om ne po-
s.adasnJost,. nISU reaIisti; samo za sanjare, ut(:l-
no oni izbjegavaju sadanjost, nisu
Ideologijski aspekat na dimenzije" vremena
Jasno Iskazuje svoje k l a s n o p o d r i j e t I 0 31
klasa odnosi se spram feudalne i proleterske kao sadanjost
spram prolosti i
30 svijet, o kome je ovdje nedavno je, ikao
prvo} . marksista, u njegovoti te mpOTalnoj strukturi pokUIao ra-
zumJeh Ernst Bloch. Das Frinzip Hoffnung,Berlin, 1954. i dalje.
Usp. Exkurs: Po,vijesna vremenitost u ruhu UJtopije - ova zbirka.
No, kako Bloch za vremenitost svijeta odvie
vr:olost, pa mu timeodruzima njegov vremenski prin-
C]P :lastJ tos,tJ, to novost ka,o takovu vidi kao indek!s
nostI. Zato mu oo sadanjost vezano tra,enje
novog u svijetu, novog koje Uispostavlja sada,njost.
RaniJ.e je Fri!z u vidu novo u
skom. sVIJetu - .sto ispustio iz vida - , smatrao da je
buducnos,t vremena !Svijeta. ...
Je za modernog da on stavlja svoje
tezl!Ste u buducnors.t da mu, uslijed toga, iz-
sve 1!'0vo, kOJe JOS mje ovdje hHo, kao opremljeno pos.elhnim
VrIjednosnIm Pravo vrijeme novog vijeka je
Tu se kOrIjeni moderni aktivizam (F. H. Neue Wege der
Phllosophi e , 1929, S. 28).
Ni ni Heinemann ne vide da u smislu nO-
voga prIpada sadanjosti svijeta.
_ punim P?,vijesnim zakonom zastupa jedan od naj-
suvremenIh sociologa Hans Freyer sada-
kao !Sociola:gije (usp. H. F. Uvod u ,sociologiju,
prI}e:r
od
s. Zagreb, 1944. str. 169-175), i to zato to
mu Je socl'Ologl'Ja zn.anorst o realnosti (str. 147. i dalj.e). U tom
. sociolorgijskog predmeta sadrana je kraj-
drutva, mada je izostala svaka pro-
JzvorlJnost. Da se s(];dQ,srn]ost II
COVJEK
37
P r i p i j e n o s t u z s a d a n j o s t jest stimulans tra-
enja novog. Zato to se sadanjosti, ima novi Vijek )
n a p r e d a k kao svagdanje ostvarivanje (realizaciju i
aktualizaciju novoga). vrijeme ovog svijeta jest be-
skrajna sadanjost (aktualnost), koja u sebe i sebi
i prolost. Oboje je u ur e-
i van j e sadanjosti. Sadanjost, da bi doista to bila, trai
svagda- v i e novoga. Novo je _ i n a k rada. Rad stvara
v r i j e d n o s t, tj. u njegovim proizvoaima ocltujuse od;
nosi ljudi u proizvodnji; stvari nemaju vrijednosti (u eko-
nomskom sInislu). Vrijednost je drutveni odnos one ljudske
zajednice koja svoju povezanost ,( ljudsku bit) dovodi na
vidjelo u sukobljavanju ljudskih proizvoda na tritu. Zato
to je u temelju p.roizvod;nja r o b a (Ware), svijet
proizvodI i z o t u e n j a i r a d i n j e g a, on
jeka sebi, bitku i Ekonomski izraz proizvodnje radi
jest p r o i z vod n j a r a d i v i k a v ri j e d n o-
s t i. U svijetu nije o zadovoljenju potre-
ba
32
, nego, naprotiv, o proirenju i produbljenju
Naravno, cilj proizvodnje vika vrijednosti nije u luksuzu
troenja. Samo neznatan dio odlazi na to. Viak vrijednosti (\
treba akumulirati da bi se proirio proizvodni svijet,
svijet rada. Sve, naposljetku, slui ovom radu radi 'I
rada. Mada potresan krizama hiperprodukcije kad
je jednom dozrio do vlastitosti, ne zna svijet u
svojoj biti za sustajanje rada. Rad tu jedva ima granica
33

mora javiti kao bitan problem, proizlazi iz fo-rmirano.g raz-
matranja da drutvena IStva,rnoot nepo.vratno. smjera sadanj osti
(str. 170-171).
32 Zato ovaj svijet, u ne zna za potr,eibe, po koj.ima
jest m onu ,veliku jedno'stavnost ili jedno, to je nun,o
(E. Bboch, 1. c., s. 26). Zadovoljenje potroeba nije nj1egov cilj, nego
sredstvo. Tako d}elatnost postade sredstvo,
a n.eljud'ski momenti svrha (usp. K. Marx, Ekonomsko-filozofij-
ski ruikopisi , Rani dani, Zagreb, 1953, str. 200-201) ..
,wijieit n.e bi/v'stvuje zja ono \ivo jie nUll1o, mego se sve ,viie od njeg
udaljuje, njemu
33 Marx je otkrio granicu proizvodnj.e
u zakonu tendencijrskog padalIlja profitne stope, kojim rebe1ira
proizvodnost rada protiv kapitaazma - viJlka
vrijednosti (usp. KarpitaJ, III, Zagreb, 1948, prvi dio, odj-e-
38 BIT I SUVREMENOST
Tempo ove proizvodnje o s t a rUJ' e s " t34 B
k vIJe. e
s raJ no ura IVanje novoga po svaku cijenu . .
vijeka jedan s t a r i svijet. CInI IZ novog
U tendenciji starenja" se vremenska .
.. mjera gra-
. . og radna pripijenost uz sadanjicu sustaje kad
l: n.a. Jest svrio, ostario, mada
l ra!e. aVlse, trajanje Je p o p r i t e s v r e t-
p:omatrano, izraava ekonomski odnos kon-
' . og l kapitala u zakonu tendencijsko a-
danja profItne stope m j e r u o t u e n j a v k . g p
svijetu. , . covJe a u gra-
Kao to bivstvuje i dozrijeva u s a d a n j o s t i tako
svije! u njoj i ostaruje. Da bi opstao, tj. 'ao
ovaJ. novost. U tendenciji k
u _t? je dostupno postaje
p!..edmeto_:rn .raa a, oCItuje se dotrajalost ovo
a
Tu dostie svoju povijesnu m j e r
Se Iznova Jednako obnavlja, tj. traje, ispunjena je
mJehra do svoga vrha, svijet je postigao svoJ'u
svr u I umire po njoj. '
IDEOLOGIJSKA VERZIJA VRE-
MENA SVlJETA
KAO VREMENA UOPCE
Njegovo trajanje
kroz godine, i
od do ... ,
'an" nije ovdje u pitanju Tra:-
J Je dotrajalog ne moe se predvid' t' N' '.
moe filorofiJ'a, ' d' . ' Je l. aJmanJe to
p r ,e v l a n J e kat egzohen. Filozofija se
ljak, str. 177-197 i 206) N "
miljenja, ovaj zakon i-raa " aravno, Grossmannovog
binu kapitalizma Razl 'ka izva tendencIJu, ne sud-
liIka unutarnje 'i va i je r az-
zato to se radnik man' .t . . . Profltna stopa ne pada
sipram primijenjenog zato se u odnosu
(1. c', str. 210). Dakle o ra. . uopce manje rada
r anje, pTtmjena atom;ke rada (automatizi-
preivjelim ':I svrhe itd.)
s4 oo , . rOlZVO nje.
VrIJeme u sebi sadri svo t ' . .
reno (latinski tempUJS dolaz' d arost, Je vrIjeme odmje-
o l a. gre og temnem - rezat . 't'
l l l znaci odmjereno vrijeme G "k' h h - . l, m}eTI l,
log i starost). .re l o ra.nos osta-
COVJEK
39
biti i po njoj bivstvuje. to je pak u biti
dovreno, filozofiji. Odvie se od filozofije tra-
i ako se nju pita za datum kraja jednog svijeta.
Kao po uvidu u bit, moe' filozofija biti
gotova sa svijetom, a on potrajati preko mjere. I pak treba
da h i s t o r i j s k a z n a n o s t, koja registrira
stanje i i utoliko je na ono to
traje, dobiva svoj tematski horizont, svoj predmet, kronolo-
gijski inventar znakova, svoj instrumentarij -
svoju m o g u n o s t iz m j e r e povijesnog vremena. .vaki{
svoju, mu historiju.
Kao to se iznosi kao prirodni poredak, tako
svijet i svoje vrijeme izdaje za vrijeme
U to ga uvjeravaju, ostalog, i njegove znanosti, ne
samo historija nego i tzv. prirodne znanosti (fizika, biolo-
gija itd.), jer se po svojoj objektivnoj obradbi predmetne
sadrine izdiu iznad historijske relacije. Doista je
relativirati ne samo rezultate nego ni metode
znanosti, jer je za znanost konstitutivna pretenzija
vaenja njenih postupaka. Ipak znanost sama nalazi svoje
podrijetlo, a onda i zadatak, u povijesti kao zbilji znanstve
nog subjekta. I znanost j e s t po povijesti. Njena
tivnost, vaenje itd., sasvim odgovara dominan-
tnom tipu povijesnog vremena. Ne relativiranju
u historizrnu, indicira znanost kao znanost, tj. kao
odnos spram svega to jest, svoje prikriveno ili
otvoreno p,ovijesno obzorje. Svaka, i tzv. prirodna znanost, (
jest u biti povijesna, jer se znanost, po onome to j e s t,
po svom bitku, z b i v a u povijesti.!!
35 Zato je Marx izrekao da Zlapravo opstoji sa.mo jedna zna- f
no'st: povijest (Die Deutsche Ideologie, u zborniku Der histo- I
r i'sche MaterialiiSm!Us, Leipzig, 1932, S. 10; 'Ovo se mjesto ne na-
laZli u hrvatskom, prij'evodu Ranih radova, Zagr e'b, 1953; oni su
preveden'i .po Adorra.ts,kijevo'm r,ecLLgiranju :djela Marxa ri Engelsa,
5. 'sveska 1. ,odj." u izdanju IMEL). Ono to ovdje Marx misli podi
nije iJSltmne1m<o< s hi.sto'riij.slkom n,ego
fHozofijslvu tezu da je povijesno ",bivanje ono Zlbivanje unutar
kojeg tek biv.stvuje oovjek i njegov .svijet, a s njima onda, izme-
ostalog, i predmeti tzv. prirodnih, ocLrlQlsno h1storiljskih zna-
40
BIT I
Povijesno vrijeme sVijeta nije povijesno vri
jeme u o p e, mada je ipak epoha j e d n e i j e d in
s t ven e povijesti. verzija vremena - to u je
dinstven sklop povezuje i u njegovom
svijetu odjelovIjen bitak - noena je t e m e I j n o m t e m
p o r a I n o m s t r u k t u r o m p o v i j e s t i, povijesnom vreo
samom, koja svako posebno povijesno
vrijeme, a u svijetu je uslijed dominacije j ed
n e dimenzije vremena (= sadanjosti) p r i k r i ven a.
I SREDNJOVJEKOVNI
SVIJET I VRIJEME
Da - vrijeme ni
je jedino, pokazuju i
i srednjovjekovni
svijet, koji jasno odaju svoju vlastitu vremensku mje
ru. Filozofijska istraivanja nisu ovdje daleko doprla,
jer se povijesno vrijeme u svojoj
tek nasuprot SVIJU drugih moda vremena.
S druge strane, filozofijska historiografija proji
cira u ova razdoblja vlastitu vremensku mjeru. Zato jo nije
ispitana dominantna vremenska dimeJizija p r o los t i,
antici i srednjem vijeku, vezana tamo uz bivstvo-
vanje u svijetu kao u kosmosu, uz bitak kao fisis i parusia,
uz -kao ta onta, ta fainomena, uz bit kao eidos
36
- a
nosti. Marx, naravno, nije time htio da je priroda kao ta-
kova te k zbiV1anje unutar povijesti. Njegov je cilj bio samo taj
da pokae kako se priroda u svO'joj prirodnosti za nas javlja tek
u povijesti, kaiko predmet prirodne znanosti iz
-mijenjanja onog to je 0 sebi u ono to je za- nas.
Priroda k,aa zna1J,sPvenir rpredmet jest povijesni da
priToaa 'Ka,o predimet j.est pov,ijesti, ,govori Marx o povd-
jesnoj znanosti kao jedinoj znanO'S.ti (wsp. 1. c., S. 17). ,
36 Svakako treba u ispitivanju povijesnog vremena
svij<eta od BZochovog vezanja antike uz prolost, od njego-
vog 'k1j'u:onog taeje ,u: PLatonak.ao onog to je biLo, a
anamneze kao temeljnog odnosa spram bitka. BLoch ka-
e: izraz . .. vezanosti uz prolost i >Stranosti
nosU jest : . . Platohova anamneza ili nauka da je sve znanje sa-
na ideje koje se gledallo prije
na zaolkrueno, neprolazno i P.o
tome bitnost (Wes enheit) , apsolutno koincidira s (Gewesen-
-he it) .. . (usp. Nae teme, 1957, br. 3, str. 337, na prijevod iz
COVJEK
41
ovdje uz hijerarhiju (entia), uz stupnjevanje njihovo,
uz najrealnije (ens realissimum, Deus) l relaciju crea
torcreatura. No, sam. fakat predominacije izvjesne dimen
zije unutar cjeline vremena mora probuditi slutnju pri
m a r n e t e m p o r a I n e s t r u k t u r e svake povijesti,
koja p r o n o s i svaku posebnu vremensku mjeru. Fenome
ne, koji probijaju dominaciju jedne >>f;limenzije
vremena i time ukazuju na primarnu temporalnost, nalazimo
u svakom svijetu. Zasluga je E. B I o c h a to je obuhvat
nom deskripcijom u t o P i j s k o g ukazao na ovakav jedan
fenomen. Naravno, on nije jedini, ali zato nije manje pri
kladan da iskae primarnu temporalnost
37
Po B I o c h u je
utopija noenja bitnom spram
nosti. Tako je otkrio b u d u n o s t tamo gdje se do sada
samo nalazilo odsustvo sadanjosti ili prolosti. Ipak, treba
da nije dovoljno da se ukae na nekako
nUDo zanemarenu, zaboravljenu II izvjesnim svjetovima.
moe, kako smo vidjeli na primjeru
svijeta, u formi novosti biti priznata i ujedno
sadanjosti. Analogno vai za srednjovjekovni i svijet,
gdje nije odstranjena, nego je pro-
losti.
I ISTINSKO VRIJEME Mada i ovdje,
sama sobom nekako
na primarnu temporalnost jer se otima potpunom
pod prolost ili pod sadanjost, ipak je ujedno od nje uda-
ljena, pa je zadatak filozofije da, nasuprot k o n t i n u II m u
p r o los t s a d a n j o s t - b u d u n o s t kao tradicional
nom vremenu, poniklom iz posebne mjere dosadanjih povi-
jesnih svjetova, po.n:ai_ te_m e I j n o v r i j e m e
Da ono to je bilo nije prolo i da ono to biti,
"Prinzip Hoffnung, I). >o bitnoj orijentaciji vremena u
proLosti te:r:min esencij'u<<: to ti en ein-ai: ono
to bijae biti. Tradicionalna, iz srednjeg vijeka (\Skolastike) po-
tekla teza, po kaj-oj esendja prethodi egzistencilji, to isto.
Vremeooka struiktura prolb'1ema univer,zalia nije jo sagledana.
37 Usp. na cit. Exkurs o BLochovoj fenomenologiji uto.pijskog
i primjedbe uz nju.
42
BIT I SUVREMENOST
uvijek prethodi svemu to jest, zna vrlo dobro B I o e h
3s
.l
Ovo znanje trai d e s t r u k e i j u vremena, k o r-
j e n i t o razumijevanje povijesnog vremena. To zapravo zl!.a-
treba od razlikovanja o t u e n o g i i s t i n s k o g I
vremena. Pri tom vrijeme p r i k r i v a istinsko, pa
se kao prethodni zadatak razmatranje p r i k r i v e-
n o s t i same. Prikrivenost onoga to jest nije tek gnoseolo-
gijsko pitanje kvaIifil{acije spoznajnog subjekta,
nego je ukorijenjena u zbivanju povijesnog sklopa, u bitku
samom. O t u e n j e nije samo karakter puke svijesti, i
nego v I a s t i t o s t biti u odnosu spram Ra- }
nije smo rekli da jedino f i l o z o f i j s k o ispitivanje moe
doprijeti do povijesnog vremena, a time i do razlikovanja
i istinskog vremena. Filozofija se i sama u
nom svijetu javlja samo kao oblik puke \Svijesti 0
Zato je potrebno da se prikrivenost bitnog vremena ispita
u vezi s svijesti. Ovu konstelaciju povi-
jesnog bivstvovanja bitka, u odnosu (vremenu) spram biti
i svijesti, otkrio je M a r x svojom naukom o i d e 0-
log i j i kao svijesti na temelju od
bitka. Destrukcija tradicionalnog vremena cilja,
preko ideologijske prikrivenosti, na u temelju
tavog povijesnog sklopa, na bitka samog. Samo
njegovo i s t i n s k o bivstvovanje moe pruiti primarnu
temporalnost povijesti.
PRIMARNA POVIJESNA
VREMENITOST
BITI
Na elementu n o v o g a, ()d ko-
jeg na svoj ivi
ski svijet, htjeli bismo poka-
zati, prvotnu povi-
jesnost vremenitpst ljudske biti, kako iskrsava u krizi
38 Tako otpadaju k rut a bUldlU6nost i i prolo-
st i' nenas ta,la vidlj iva j u prol osti; i n asli-
posredorvana i ispunj ena 'Prolost vidljiva j e u
Izol ir ano i t ako f iiksir an a pr,ol ost Je puka r obna kate-
gorija, tj,. pos tvareni f actum b ez svijesti svog fieri i svog pro-
cesa, k oji I stinsko djel ovanje u sadanjosti zbiva se j e-
dino utotalnosti olvog procesa, koji nije ni spram na-
t rag ni spram naprijed ... filozofija koja se ko-
COVJEK
43
skog svijeta. Sumativni redovi, koji slijede, oslanjaju se o bli-
zinu k biti onoga to se danas blizinu koju l1\Ilvijeta
M a r x o v a povijesna vijest.
M a r x o vo djelo, poneseno '\
u v_i a j, iznosi na vidjelo n o v o o b z o r j e istinskog,
svoj skog zbivanja to se spremilo u starom krugu
o t u e n o g svijeta. N o v o noeno za razliku (
od onog novog sadanjosti, do sada je
jer je sakriveno, mada je bilo i jest u svemu to se zbiva. I
N o v o nije tek sada i iznenada ovdje, ono je p o I e t onog
to je bilo, to nije prolo, jer je snaga onog to I
nadolazi, to mora jer svagda jest, to biti, jer
je bilo, i to prije svake pr olosti. Novo je starije od starog,
ali je vidljivo tek sada kad je ovo p ot p u n o, i to
samo onda ako je vidljivo samo I s p u n j e n o
o t u e n j e i n d i e i r a z a v i a j n u n o vos t. Zato
iz nije pomirenje s jedne
ne sadanjice (H e g e I), napr otiv, ono je sama
po kojoj jest sve to jest. R e vol u e i j a
iz nego nadovezivanje na bitak koji se skriva iza ,
ot!:!4enja. Ona up ra;'o dobiva svoju snagu otkrivanjem bitka
i tako prevladava krizu Za M a r x a vratiti se u
dospjeti u ono, prebivati u onome to kao
nosi sve, to je bilo i to jest, u blizinu onoga po
jest. Vratiti se ne biti za sebe ono to se o
sebi jest (Hegel), bivstvovanje onoga to jest nije
jednakog (N i e t z s e h e), nego upravo o s I o b a- \
a n j e od prolog i pukog sadanjeg za to je u i
njima. Povijest kao zbivanje sklopa biti i bitka nije
k r u e n j e k r u g a o n o g a t o j e s v a g d a p r i s u t-
n o, ona nije razvoj pojma slobode, koja je sama pojmljena
i time gotova, prola i sadanja nunost (H e-
adekvatno odn osi srpram bivanj a i n ado'laenj a, pozn aje
i prol ost u irini, jer ne pozn a nikakvu
pml ost o'sim one kalja jo. ivi i vai. (E. B. F.ilozofij a i nada,
t eme, 1957, br. 3, str. 338).
44
:91'1' I SUVREMENOST
g e lo v pozitivizam )39. Povijest je otvaranje zatvorenog, \
od pukog prolog i pukog sadanjeg za
pokojem ono to je b i l o nije, prolo, a ono to j e s t nije
sadanje i svagdanje, pozitivno, ustaljeno, Iza
to j o nije, iza to
v i e nije, iza to samo s a d a trenutno
jest
40
- skrivena je i s t i n s k a b u d u n o s t, k o j a nosi
i pronosi i s t i n s k u b il o s t i i s t i n s k u s u v r e m e-
n o s t.41 Danas se sve ovo troje ujedno sabire u djelu re-
volucije.
42
"\
KRIZA SVIJETA svijet za M a r x a je svi-
jet r a d a, svijet u kojem su se I
rezultati rada nadvili nad svijet nepokretljive nu- i
nosti i koja prikriva slobode kao biv- I
stvovanje za iskonsku svijet je svijet bez
svijet koji traje, ali se ne zbiva, svijet u kojem'
je napredak porast praznine. /
Krizom ovog svijeta, tj. potpunom biti
od i bitka, d o v r u j e s e i ti m e p o v i-
j e s n o o s u u j e j e d n a e p o h a, koja - u sebi sadr-
i do kraja dotjeravi sviju dosadanjih epoha
- satire i usitnjuje je u prah puke
neprestane prisutnosti i loe sadanjice, da-
39 Marx zamj-era Hegelu to u njega priSlvaj1anje ljudskih'
bitnih sn3Jga jest ISamOl prisvajanje to se odvija -ll svijesti, u
m!iiill.ienju. Zbog tOlga u ,Fenomenologijli' ...
pozitivizam, a isto tako idealizam kasnijih Hegelovih
djela - to filo""ofijlSko razlaganje i ponovno uspostavljanje posto.-
empirije - lei latentno, postoji kao klica, kao potencija,
kao tajna. (Ekonomsko-filozofijSki rukopisi, Rani radolVi, Za-
greb, 1953, str. 264-265, potcrtao V. S.).
40 Kao suprotnost onom to vie nije, onom to lo nije i
onom to samo sada jest, dakle kao suprotnost prolaznosti, zami-
ljala je spekulativna filozofija beskrajnu sadanjost, trajnu prisut-
nost, apsolutni bitak. Teologijsko podrijetlo ove hipostaze
sadanjosti ve(: je jasno upoznao Feuerbach.
41 vano pitanje tzv. kulturnog moe svo-
je .puno dobiti samo iz uvida u istinSku vremenitost.
42 Za bit i aspekte revolucije usp. Dodatak b), o. zbirka.
Co VJEK
45
naSnjiCe, svakidanjice. Namjesto svijeta povijesno osvijet-
ljenih spustio se mrak praznog trajanja dotrajalog.
Kad povijesni svijet, udaljen od svog izvora
i temelja, vie ne sabire sva u veliku jednostavnost ili
jedno to je nuno (B l o c h), kad ne moe vie ponijeti
to ih je osvijetlio, proizveo, doveo do bitka, kad od-
nosi ljudima ljudske snage, a vie ne
nalazi svoje mjesto i boravite -, tada i s k r s a van a
v i d j e loza filozofijski uvid i nihilizam
bitka, tada k r i z a dospijeva pred svoj kriterion, s u d i t e
i o d l u k u. Kriza je potpuna kad je filozofija dospjela u
nju, preuzela je i s posljednjom vijesti jedne povijesti o
njenom vrhu i svretku u j e d n o iznosi i navjetava osvit
novog svijeta. Samo ako filozofija dohvati u svom prodira-
nju k biti u njegovom odnosu spram bitka i
ono to je skriveno u samo ako se sama smjesti
u primarnoj istini povijesti, moe ona u i
nom -8' k o k u u z a v i a j n u b u d u n o s t (u revolu-
ciji) otkriti zatrpan izvor iz kojeg svaki povijesni
ivot. U revolucionarnom vremenu filozofija vri svoj naj- \
dostojniji poziv: otkriva novog povijesnog sklopa,
jer jedina ex professo krhku nit koja vee bit
uz ono po i on i sve j e s t - uz b i t a k. Utoliko je
filozofija prvo djelo nove povijesti. Razmatranja o biti
jeka slue ovog djela.
DODATAK A): NEKE DOPUNE I OBJANJENJA
ONTOLOGlJSKO-
HISTORIJSKO
RAZLIKOVANJ E
RADA I PROIZVODNJE
Razlikovanje rada i proizvodnje
u marksizmu. Razmotrimo neka
mjesta iz Marxovih Ekonomsko-
-filozofijskih rukopisa" (1884) i
. . Marx - Engelsove ideolo-
gIje" (cItIramo Marx - Engels, >JlRani radovi", Kultura,
Zagreb, 1953). NaclOnalna ekonOInija skriva u biti
rada na taj da ne razmatra neposredan o d n o s i z-
radnika (rada) i proizvodnje" (str. 199
S.). IIi u tekstu: ... kad pitamo: kojI
je b l t n l o d n o s r a d a, onda pitamo za o d n o s r a d-
nika spr.am prOizvodnje" (str. 200, potcrtao V. S.).
tekstova je da u Marxa, u navede-
nIm .rukoplsIma, opstoji razlika rada i
.to je r a d? Rad, a k t o t u e n j a prak-
(tj. prOIzvodnJa, V. S.) ljudske djelatnosti ... " (str. )
201, S.). to je tamo za Marxa proizvodnja?
>:. " proIZVodnJa... d j e l a t n i g e n e r i k i i v o t
V. S.) ... " (str. 203, potcrtao V. S.) ... proizvodni
ZIVOt je g e n i k i. ivot" (str. 202, potcrtao V. S.);
: .. SVIjeSna djelatnost (tj. proizvodnja, V. S.) je \
covjekov g e n e r i k i karakter" (str. 202, potcrtao V. S.).
to, prema Marxu, rad? ... rad. .. o t u-
u j e, prvo, g e n e ri k i i v o t i i n d i v i d u a I n i i-
V? t: i posljednjeg i n i u n j e g o voj a p s t rak.
c l j l C l l j e m prvoga, u njegovom apstraktnom i
obliku" (str. 202, potcrtao V. S.). Iz ovih navede-
nih tekstova nedvosInisleno proizlazi rad.,
Hi jednostavno rad, akt ljudske djelatno-
COVJEK
47
sti, sVIJesnu djelatnost, tj. proizvodnju, tj. dje-
latni ivot.
Marx, dakle, u svojim rukopisima razlikuje t e r m i n o- \
log i j s k i ljudsku djelatnost od slo-
bodnog njenog ispoljavanja, i prvu zove rad, a drugo pro-
izvodnjom". Ova tenninologijska razlika nije svagda kon-
sekventno sprovedena - no, sadrajna, pojmovna razlika je
svagda na djelu. Kad bi Marx u istom upotreblja-
vao izraze rad i proizvodnja, ipak bi, kako to pokazuje nje-
gov pojam rada", svagda r a z I i k o v a o
i rada.
Da bi razlika rada i proizvodnje postala jo bli-
om, navest jo neka mjesta iz Marxovih rukopisa.
to je za Marxa nacionalna ekonomija,,? to je ona za
Engelsa? to je njen cilj? Kako ona vidi E n g e l s:
... sistem dozvoljene prevare, kompletna nauka o
(Nacrt za kritiku nacionalne ekonOInije", R. r.
Zgb, 1953, str. 89). I dalje: ,>Nacionalna ekonomija,
javna ekonomija" bi se trebala zvati privatna ekonomija,
jer njeni javni odnosi opstoje ovdje samo radi privatnog
vlasnitva" (1. c., str. 93). A Marx kae: ... da
jedno drutvo, prema Smithu, nije sretno gdje trpi,
a da najbogatije stanje drutva vodi toj patnji ve-
i kako nacionalna ekonomija drutvo privatnog
interesa) vodi tom najbogatijem stanju, to je, dakle, _ n e-
s r e a drutva cilj nacionalne ekonomije (Ekonom. fil.
rukopisi, str. 157); i dalje: Jedini koje
nacionalna ekonomija, jesu lakomost i rat lakomih,
konkurencija (str. 196). Kad je ovako postalo vidljivo to
Marx misli pod nacionalnom ekonomijom, pogledajmo sada
kako za nju izgleda Nacionalni ekonom kae: u zbilji
radniku pripada najmanji i najneophodniji dio proizvoda;
samo toliko koliko je potrebno da time egzistira, n e k a o
o v j e k, nego kao r a d n i k da time ne umnoava
nego robovsku klasu radnika (ibid., potcrtao V. S.).
I dalje nacionalni ekonom nam kae ... da r a d n i k m o
r a p r o d a t i s e b e i svoju o v j e n o s t (ibid., potcr-
tao V. S.). Ovdje Marx vri razliku i radnika,
slobodnog i neslobodnog
48
BIT I SUVREMENOST
i -<:)varazlika se skriva za M a r x o v i m
terminolog!jskim razlikovanjem rada i proizvodnje.
Nastavnno dalje s razlika, onih razlika koje
se nalaze za terminologijskom distinkcijom rada i proizvod-
Marxa je rad ukoliko je njegov cilj po-
vecanje bogatstva (kako to smatra nacionalni ekonom i
kako to proizlazi iz ekonomskih odnosa, V. S.J
- tetan i koban" (str. 158). Prema Marxu nacionalna
ekonomija promatra proletera, tj. onoga koji ivi bez kapi-
tala i zemljine rente, jedino od rada i to j e d n o's t r a-
nog apstraktnog rada, samo kao radnika" (str.
159, V. S.). Ovo razlikovanje a p s t r a k t n o g ra-
da, kOJI stvara prometne vrijednosti ili vrijednosti i slobod-
ne ljudske djelatnosti, - ostat t e m e I j n o m M a r x o-
vom d i s t i n'k c i j o m do kraja njegova ivota. Prema
se proizvodnja itd. raspada u r o b n o j I
proIZvodnji na apstraktni rad, koji tvori prometne vrijed-
nosti, i konkretni .rad, koji tvori upotrebne vrijednosti. Ova \
z b i I j s k a razlika nije svojstvena ljudskoj djelatnosti kao
nego samo onoj kojoj cilj nije zadovoljenje bitnih
roba i profit od njih. Cilj
proIZvodnje, prema Marxu, nije pro-
dukcIJa bIca koja ljudsku bit i bitak, nego pro-
dukcija vika vrijednosti. Zato je za Marxa na-
svijet, svijet otu-
?em SVIjet. Marxovo navjetanje revolucije nastoji oko
I z m J e n e ovog svijeta u ime biti u ime njegove
slobode. Sve se to ne moe razumjeti ako se gornja razlika
ne zna.
Iz gornjih tekstova Marxa i Engelsa vidljivo je da oni
(kao i Lenjin, koji isto tako razlikuje apstraktni rad od slo-
bodne ljudske djelatnosti) distingviraju onog to mi
Marxovom terminologijom nazivamo proizvodnjom i ra-
dom".
Potrebno je jo navoditi mjesta iz Ekonomsko-filozofij-
skih rukopisa". Prema Marxu nacionalna ekonomija pm:-
naje radnika samo kao radnu ivotinju ... " (str. 160), dakle
ne kao slobodno djelatno kao kao proiz-
vodno Prema Marxu, nacionalna ekonomija promatra
CO VJEK
49
. rad apstraktno kao s t v ar" \ (str. 164, potcrtao V. S.). To {
ona ne vidi u ljudskoj djelatnosti neto od
stvari, za nju je ona stvar stvarima. Gornja Marxova
t r a i o n t o log i j s k u e k s p li k a c i j u l j u d-
s k o g o p s t o j a n j a z a r a z li k u o d o n o g s t var i.
Ona trai da se razmotri bitak (bit) za razliku od
bitka stvari (realitas rerum). Pitanje o biti (bitku)
je utoliko neposredan zadatak filozofije.
je, na temelju Marxovog teksta,
razliku rada kao djelatnosti i proizvodnje
kao slobodne djelatnosti Nacionalna ekonomija po-
lazi od rada kao od prave due proizvodnje, pa radu ipak
ne daje nita, a privatnom vlasnitvu sve. Proudhon je iz te
u korist rada, a protiv privatnog
vlastnitva. mi da je ova prividna protivu-
rada sa samim sobom
i da je nacionalna ekonomija izrazila samo zakone
rada (str. 206)? to ova Marxova Rad je iz-
gubljeni (str. 211)? Na stranici 211. Marx
strogo razlikuje i radnika. to kad
Marx kae da ne opstoji kao nego kao rad-
nik ... (str. 211)? to kad Marx kae da je engleska
nacionalna ekonomija rad proglasila jedinim principom
nacionalne ekonomije (str. 212). U Marxa opstoji razlika
proizvodnje kao slobodne ljudske djelatnosti, kao
biti ivota), kao svjesne ivotne djelat-
nosti, i rada kao ljudske djelatnosti, kao apstrak-
tnog rada koji tvori r o b e, kao rada koji je stvar
stvarima. Na str. 212. kae Marx. Proizvodnja ljudske dje-
latnosti kao r a d a, dakle kao djelatnosti sasvim sebi,
i prirodi, te stoga sasvim svijesti i ispoljavanju
ivota, apstraktna egzistencija kao r a d-
n o g . .. to ako je za Marxa >>/nacionalna
ekonomija, i j i j e p r i n c i p r a d, ... konzekventno
poricanja . . (str. 211)? To, prvo,
da je ovdje na djelu r a z I i k a slobodne, svjesne
ljudske djelatnosti, proizvodnje i njenog rada; dru-
go, da nacionalna ekonomija, Marx kasnije
ekonomija, ima za svoj princip r a d, da je ona, dakle, otu-
4 Bit i suvremenost
50
BIT I SU VREMENOST
svijest o djelatnosti dakle, i d e o-
log i j a. Mada Marx nacionalnu ekonomiju smatra ideolo- '
gijom, ipak joj nigdje nije porekao karakter znanosti.
Naprotiv, on smatra da su njene izjave, gledane u okviru
buroaskog horizonta, pa ipak one su ideologijske, i
to zato jer promatraju stvari okrenute na glavu, no to
samo zato jer su same stvari postavljene na glavu. U prin-
cipu, dakle, nije smatrati da je neto znanost
i ujedno da je to ideologija. To i nita vie kaemo u
naem (biljeka 16): ekonomija je ideo-
logijska svijest (ideologija nije suprotna znanosti kako se
to misli, naprotiv, znanost je ideologija, a ne samo
religija, moral, filozofija, pravo itd.) o proizvodnji
kao radu.
Nastavimo dalje s citiranjem tekstova koji pokazuju ra-
zliku proizvodnje i rada u Marxovom smislu. Na
str. 221. svojih rUkopisa Marx kae: Subjektivna bit pri-
vatnog vlasnitva ... jest rad. To isto kae Marx, istim
na stranama 224, 225, 248. i 249. to to To
da, po Marxu, djelatnost bit pri-
vatnog vlasnitva. U ime slobodne djelatnosti, on razlikuje
rada i proizvodnje. Razlikovanje je na djelu kad
Marx kae da je sva dosadanja ljudska djelatnost- bila rad,
dakle, industrija, sama sebi djelatnost (str. 234).
Marx smatra rad ljudske djelatnosti, proizvodnje
kad kae: Pojednostavljenje maine, rada iskoritava se zato,
da koji tek nastaje, sasvim neoformIjenog
- dijete - radnikom, kao to je radnik najzane-
marenije dijete. Maina se slabosti,
da bi od slaba mainu (str. 240). Najja-
snije mjesto koje fiksira razliku rada i biti ... r a d
je samo izraz djelatnosti unutar
o t u e n j a, ispoljavanje ivota i ivota ... (str.
249, potcrtao V. S.).
Tako stoji stvar s Marxovim razlikovanjem proizvodnje i
rada.
*'
Neki smatraju da se kasni Marx razlikuje od ranog
i pri tom odbacuju na (npr.,
CO\' J E K
51
Merleau-Ponty). Drugi smatraju da se rani Marx
r azlikuje od kasnog, no ovi odbacuju ranog na kasnog
( t ako postupa sovjetskih filozofa staljinske ere). Ka-
ko st oji s tom )problematikom razlike ranog i kasnog Mar-
xa? Ovo pitanje je odavno Lenjin p ri n c i p i j e l n o
r i j e i o. Njegovo rjeenje pokazuje ranih radova
Marxa i Engelsa za filozofiju marksizma. Evo to Lenjin
kae: Pri bogatstvu i raznovrsnosti idejnog sadraja mark-
sizma, nema u tome da u Rusiji, kao i u
drugim zemljama istorijski periodi
u prvi plan jednu, drugu stranu marksizma. U N j e-
m a k o j p r i j e l 8 4 8. g o d i n e n a r o i t o s e i s t i-
c a l o f i l o z o f s k o for m i r a n j e m a r k s i z m a, u
1848. godini - ideje marksizma, SO-tih i 60tih go-
dina - ekonomsko Mar xovo. U Rusiji prije revolu- ,
cije (od 1905, V. S.) se istaklo primjenjivanje Mar-
xovog ekonomskog na nau stvarnost, u vrijeme re-
volucije - politika, poslije revolucije - mark-
filozofija. To ne da je bilo kada dozvoljeno
ignorirati jednu od strana marksizma; to da preovla-
danje interesa za jednu ili drugu ne zavisi od subjektivnih
elja, od ukupnosti istorijskih uslova. (V. I. Lenjin,
Nai uprazdnitelji, III. izd., t. XV, str. 88, Moskva
1935. god., citirano po predgovoru V. Lenjinovim
Filozofijskim sveskama , Kultura, Beograd, 1955, str. V,
potcrtao V. S.). Iz ovog slijedi da je, po Lenjinovom milje-
nju, za filozofiju marksizma od vanosti p e r i o d a
p r i j e 1848, u koju spadaju raniji radovi. Iz ovog slijedi
da Lenjin nije stvarao jaz ranog i kasnog Marxa,
>>Dezrelog i zrelog. Kako, dakle, stoji stvar? Evo
kako: Marx nije nikada napustio sadrajni filozofijski niveau
r anih radova, specijalno >,Ekonomsko-filozofijskih rukopisa.
Naprotiv, onaj koji poznaje Marxa zna da on u :lKapitalu
stoji na i s t o m s t a j a 1 i t u kao i u ovim rukopisima,
samo to su mu bogatstvo znanja i produbljenja
da u elementu pro-
blematike do kraja izvede izvjesne teze iz mladosti. F i l o-
z o f i j s k o stajalite ranih radova Marx nije nikada napu-
stio: on je napustio izvjesne teze s p o l i t i k Q-
52
BIT I SUVREMENOST
-e k o n o m s k e problematike (tako, npr., onu da rad ima
vrijednost).
*
Kako stoji s razlikovanjem rada i proizvodnje
u ideologiji? Na strani 334. kae Marx slije-
R a d - jedina veza, u kojoj se oni (individuumi
unutar privatnog vlasnitva, V. S.) jo nalaze s proizvodnim
snagama i sa svojom vlastitom egzistencijom, i z g u b i o j e
k o d n j i h s v a k i p r i v i d s a m o d j e I a t n o s t i i odr-
ava njihov ivot time, to ga krljavi. Dok su u ranijim
epohama samodjelatnost i proizvodnja materijalnog ivota
bili podijeljeni na taj da su pripadali oso-
bama, a proizvodnja materijalnog ivota jo biva uslijed
samih individuuma samodje-
latnosti, sada su se tako raspali, da se materijalni
ivot pojavljuje kao svrha, a p r o i z vod n j a o v o g m a-
t e r i j a l n o g i v o t a, r a d (k o j i j e s a d a j e d i n o
m o g u i o b l i k, a l i k a k o v i d i m o, n e g a t i v n i
o b li k s a m o d j e l a t n o s t i), kao sredstvo (potcrtao V. "
S.). Dakle, i u ideologiji razlikuje Marx I
samodjelatnosti, slobodne djelatnosti, svjesne djelatnosti itd. )
i rada. U smislu ovog razlikovanja Marx od revolu-,
cije p r e t var a n j e r a d a u s a m o d j e I a t n o s t i I
pretvaranje dosadanjih uvjeta
individuuma kao takovih (str. 335, potcrtao V. S.).
Nasuprot rada kao svrsishodne proizvodne djelatnosti
postavlja Marx rad kao troenje radne snage, tzv. ap-
straktni rad, koji razlikuje od lwnkretnog rada. Apstraktni
rad nije priroda nunosti, nego pojava vezana svo-
jim opstankom za robni proizvodnje. Samo ukoliko
ovaj opstoji, opstoji apstraktni rad, tj. puko troenje ljud- "
ske radne snage. U svim ostalim oblicima proizvodnje nema \
razlike konkretnog i apstraktnog rada, rada
koji stvara upotrebne i rada koji stvara prometne vrijed-
nosti.
U svom spisu Prilog kritici ekonomije (1859,
Beograd, Kultura, 1956) kae Marx: Kao celishodna de-
.latnost prirode ovom ili onom obliku, rad je
prirodni uslov ljudske ()q vih
Co VJEK
53
nezavisan uslov izmene materije i prirode.
Nasuprot tome, rad koji stvara je spe-
drutveni oblik rada (str. 24-25). da
Marx ovdje zove >5celishodnu delatnost,< itd. kao
prirodni uslov ljudske egzistencije (NB, ovdje priroda
nije miljena ni u fizikalnom ni u biologijskom smislu -
ivotinja ne radi - nego kao bit, esencija; prirodni uvjet
je bitni uvjet) - dakle ono to U Ekonomsko-filozofijskim
rukopisima naziva proizvodnjom,< ili slobodnom, svje-
snom, itd. i pri tom r a z l i k II j e ovaj rad \
od ekonomski rada (P r i log k r i t i ci .. itd.,
str. 194), tj. rada koji stvara prometnu vrijednost i koji
je kategorija isto toliko moderna koliko i odnosi koji
tu jednostavnu apstrakCiju (ibid). Kao i u Ekonomsko-
-filozofijskim rukopisima tako i u Prilogu kritici ... ap-
strakcija kategorije rad, rad uopte, rad sans phrase je
polazna ekonomije ... (1. c., 195). Za nas
je sasvim jasno, nasuprot vulgarnom, i nemark-
identificiranju i djelatnosti, da
i tu (1859. g. kao i u Kapitalu 1867. i kasnije) Marx s t r o-
g o v r i o vor a z li k o van j e, koje se u ranim rado-
vima nalazi iza terminologijske distinkcije proizvodnje i
rada. Nije teko uvidjeti da Marx ovdje (1859. i 1867), kao
i gdje govori o problematici, a
n e o f i l o z o f i j s k o j, upotrebljava i za djelatnost koja
proizvodi materijalna dobra - e k o n om s k i termin
rad. U Kapitalu 1, (str. 134-142), tamo gdje govori
o procesu rada Marx ne razmatra f i l o z o f i j-
s k o pitanje rada i samodjelatnosti, svrsishodne djelatno-
sti, svjesne djelatnosti, slobodne djelatnosti, proizvodnje,
prakse itd., nego samo opisuje, deskribira Jednostavne mo-
mente procesa rada kao takovog (1. c., str. 135). To mu
slui da bi pribliio ovu kategoriju, ovaj pri-
rodni uvjet za ivot ljudi (1. c;, str. 140), koji je >>De samo ne-
zavisan ma od kojeg oblika toga ivota, nego naprotiv jednako
svojstven svim oblicima ljudskog ivota (ibid.). Na .lednom
mjestu ovog teksta Marx ulazi u pitanje to je ono to ;":!Z-
likuje rad od rada pauka, - ivotinje.
54
BIT I SUVREMENOST
Tu on kae ... to unaprijed odvaja i najgoreg graditelja
od najbolje jest da je on svoju gradnju izradio u
g l a v i prije nego to je izraditi II vosku. Na zavretku
procesa rada izlazi rezultat kakav je na opsto-
jao u r a d n i k o voj z a m i s l i, dakle i d e a l n o ...
(1. c., 135). bismo iz ovog teksta mogli
kako je za Marxa b i e k o j e m i s l i (animal
rationale iIi homo sapiens), da mu je b i t n o da misli, dakle
da Marx smatra da m i l j e n j e (u najirem smislu)
r a z l i k u j e ov j e k a o d i v o t i n j e. Od ovog odre-
ne bi bilo daleko do da ideje odre-
tok povijesti, dakle do tzv. historijskog idealizma.
Nije nam do toga, da obretnika historijskog ma-
terijalizma proglasimo idealistom. Ono to je Marx htio
ovdje neto je sasvim jednostavno: ljudski rad se raz-
likuje od ivotinjskog, ostalog, i time to je
rezultat svoga rada izradio u glavi, to je ovaj na
procesa opstojao uradnikovoj zamisli. Marx na ovom
mjestu i u odjeljku Proces rada nigdje ne govori
o onome p o e m u se razlikuje ljudska svijest od ivo-
tinjske, ljudski rad od ivotinjskog, nego samo navodi ' n e-
ke karakteristike ljudskog rada. Ono po
se razlikuje ljudski rad od rada ivotinjskog ne mbe se
nikada iscrpsti pobrojavanjem karakteristika ljudskog rada,
nego samo ispitivanjem o n o g a t o o v j e k a i n i 0-
vj e k o m, tj. ispitivanjem b i t i da sve
karakteristike kao ljudske karakteristike proizlaze
iz onoga po je Bit naravno
nije nita to bi, poput Platonove ideje, bilo jazom odije-
ljeno od karakteristika nego je ono to k r o z ka-
rakteristike govori o ovima kao ljudskim.
bit nije odijeljena od pojave, ona je u pojavi na djelu,
no zato n e s m i j e m o zaboraviti n a b i t i m a j u i u
v i d u s a m o p o j a v u. O biti nije u spomenu-
tom Marxovom odjeljku. Zato on sam kae: Mi p r e t p 0-
S t a v l j a m o rad u obliku kakav je svojstven samo
ku (1.c.,str.135,potcrtao V.S.). O praksi kao filozof-
COVJEK
55
s k o j temi Marx je govorio u Ekonomsko-filozofijskim ruko-
pisima<{, ,>Tezama o Feuerbachu{< i ostalim ranim radovima. Na
njih treba nadovezati, u skladu s Lenjinovim uputstvima, kad
se eli zadatku razmatranja f i l o z o f i j sk e dimenzije
proizvodnje<{, rada, prakse itd. To, naravno, nikako ne
da se u Kapitalu za ovu problematiku ne moe
vanih mjesta. To su, prije svega, I glava,
odjeljak Fetiizam robe u I. svesku Kapitala
i poznato mjesto o slobodi i radnog dana u
III svesku Kapitala (str. 756). ovo mjesto ostalo
bi nerazumljivo, ako ne bismo imali u vidu rane radove,
kao i neka mjesta iz drugih spisa, npr., iz Najamnine, Ci-
jene i Profita. (1865. g., Marx-Engels, Izabrana dela, I, str.
416). Marxov Kapital govori o ekonomskom
o t u e n j u u proizvodnje.
Prirodno je da svoju terminologiju Marx ovdje
ekonomskoj razini problematike.
U marksizmu i u Marxa posebno, dakle, postoji razli-
kovanje onog to Marx u Ekonomsko-filozofijskim
rukopisima i u ideologiji i 11 Kapitalu i u
Prilogu kritici ekonomije naziva radom,
nim radom, apstraktnim radom i onog to on na-
ziva proizvodnjom, svrsishodnom dje-
slobodnom svjesnom
itd.
DEFINICIJA BITKA
I POVIJESNO MISLJENJE
*
Mi, doista, nigdje ne dajemo u
naem definiciju bitka
iz jednostavnog razloga, to je
ona Ne objanjavamo bitak ni time da kaemo
kako je on ono po sve jest. Na izraz bitak je ono
po sve jest nije nikakva definicija. On nije nikakovo
sadrajno objanjenje, nego samo s r e d s t v o p r i b l i a-
van j a za duhovno oko onog to je u bi-
tak. To nije nikakova definicija i nikakovo sadrajno obja-
njenje, . nego d r u g a r i j e za isto (Ono po sve
jest i bitak isto). Zato mi ne odgovaramo
ni suprotno, tj. mi ne odgovaramo na pitanje: to je ono
56
BIT I SUVREMENOST
po sve jest?, tako da kaemo: bitak. Iza oba izraza
krije se isto. - izraza samo ukazuje na ono to
se misli pod a ne daje odgovor na pitanje
to je bitak. Takav odgovor mogao bi biti samo definicija,
a definicija najviih pojmova i specijalno pojma bitka je
No, time to ne definiramo bitak, ne ni-
kako da ga ostavljamo u Naprotiv, mi sma-
tramo kako je to vidljivo iz naeg a speci-
jalno iz drugog njegovog dijela, da se bitak moe samo
p o v i j e s n o razumijevati, da je i t a v j e d a n p o v i-
j e s n i s v i j e t u svojoj biti odgovor na pitanje o
bitku, da je konkretna vremenitost svijeta ona
koja nas pribliava sadraju bitka. Daleko od svih apstrak-
cija, mi govorimo o bitku n a j k o n k r e t n i j e. A isto tako,
daleko od tog da se zadovoljavamo apstrakcijom ljudske
biti, razumijemo kao to to i Marx, svagda j
iz njegovog p o v i j e s n o g s v i j e t a. je o p o v i-
j e s n o m miljenju, a' ne o Naravno, imati
u vidu puninu p o v i j e s n o g sadraja bitka, biti
vremena itd. - nikako ne naprotiv zahtijeva da se
u njihovoj jednostavnosti l' a z l i k u j e bitka,
biti vremena itd. Bez ovog razlikovanja sve pada
u konfuziju i u brbljadju. Filozofija je u izvjesnom smislu
scientia qualitatum, tj. ona stoji i pada sa svojim distin-
kcijama. Tko ih ne moe izvriti, ne moe filozofirati.
Da bi se moglo pribliiti onome to bitak, po-
trebno je ispitiyati povijesnu vremenitost. Vanost v r e m e-
n a pri objanjavanju ljudskog bitka, Marx je ovako izrazio:
Vrijeme je prostor :ta ljudski razvitak" (Marx-Engels, Iza-
brana djela, Beograd, 1949, str. 416). Radno vrijeme, izra-
eno u duljini radnog dana, jest vremena kao
prostora ljudskog razvitka, pa zato Marx trai smanjenje rad-
nog dana kao uvjet s lob o d e Dakle, Marx, raz-
likuje onog vremena koje izraava
vremena i istinskog vremena, tj. onog
vremena koje je doista prostor za ljudski razvitak.
Odgovor na pitanje: to je bitak, daje i t a v o z b i-
v a n j e j e d n o g p o v i j e s n o g s v i j e t a, pa i samo
pitanje je p o v i j e s n o, kao to je i odgovor na njeg p o-
COVJEK
57
v i j e s t a n. Nae ispitivanje primame temporalne strukture
ljudskog opstojanja i njenog u svijetu
pokuaj je da se bar priblino odgovori na gornje pitanje.
Naravno, ovo pitanje nije teorijsko pitanje, nego uklapa
u povijesni sklop, pa se na moe izvesti samo
pravim bivstvovanjem, a ne definicijom i objanjenjem.
na govori o tome to je bitak i u biti ni o
drugome. Samo, da bi se to razumjelo, treba odbaciti
izvjesne misaone navike i automatizme koji da se
pitanje o bitku sagleda kao sastavni momenat ljudskog biv-
stvovanja samog, onog bivstvovanja koje u suvremenoj krizi
svijeta dolazi na vidjelo u svojoj punoj ugro-
enosti.
PROIZVODI
IZ BITKA
IZVODI BITAK
IZ SADRANOSTI U

DALIJETO

*
o v j e k m o e p r o i z vod i-
ti iz bitka samo na'
t emelju toga to izvodi
b i t a k i z b i a, to ga od njih
odjeljuje, to ga izolira. Samo
zato to se odnosi spram bitka,
odnosi se ujedno spram Oba naa stava
sobno se ne Drugo je neto razlikovati iz-
bitka i a drugo misliti da je bitak po-
svema odijeljen od To potpunu
besmislicu, jer bitak, bivstvovanje, bitisanje, biti
svagda je bitak b i a i, obratno, konkretno neto,
jesu svagda neto to bivstvuje, tj. su b i t k a.
Odijeliti apsolutno bitak od zamiljati koja
n i s II tj. n e bivstvuju, n e m a j u bitak, i, s druge
strane, zamiljati bivstvovanje bez onog t o bivstvuje.
*
DISTINKCIJA historija filozofije od njenog
BITKA l sadri jednostavnu distinkciju bitka i
O d P a r m e n i d a d o d a n a s s v i f i-
l o z o f'i e k s p li e i t e i li im p li e it e m i s l e o v u
58
BIT I SUVREMENOST
r a z l i k u, razliku e i n a i i o n. U svom fragmentu
6 Parmenid kae (citiramo po prijevodu V. i dr
M. Stahuljaka usp. B. Bonjak filozofija, Matica
hrvatska, Zag;eb, 1956, str. 176): govoriti i misliti,
da (samo) p o s t o j e e jest, jer b i t a k postoji, a ne-
bitak ne postoji (za ono to je ovdje prevedeno kao po-
(o n) mi upotrebljavamo termin Herakli-
tov L o g o s i F i s i s kao bit svega jesu: jedno i sve (hen
kaj pan). Heraklit, dakle, jedinstvo i razliku svega (to
opstoji, i jednog (bitka): jedno iz svega i sve iz
jednog'< (fr. 9, fr. 50). Aristotelova razlika u s i a i
e i n a i, s jedne, i (t a o n t a), s druge strane. Sred-
njovjekovna razlika e s s e i e n s? Ova se razlika
nalazi i u Descartesa, Spinoze, Leibniza. Po Descartesu je
U ideji najsavrenijeg nudan i bitak
(R. Descartes, Principia philosophiae, prijevod V.
Gortana, R. D. Rasprava o metodi, MH Zgb, 1951, str. 70).
Ova razlika u Spinoze opstoji kao razlika n a t u r a
n a t u r a n s i n a t u r a n a t u r a t a. Spinoza tzv. mo-
nizam supstancije i pluralizam atributa. Ova je razlika sadr-
ana u Leibniza u oblikU razlike nunog i krea-
tura? Leibniz razlikuje stvorenih monada, kvalitativ-
no i onog to je u svima njima
po j e s u, a to je a p lP e t i t u s - teenje za ...
(u nestvorenoj, iskonskoj monadi je to >lIVolja, volonte).
Leibniz razlikuje e s s e, etre i e n t i a, etres, za
njega najvia, jedinstvena, univerzalna i nuna supstancija
jest jednostavan red bitka i sadri u sebi svu
stvarnost (Monadologija 40, usp. M. Kangrga
filozofija, MH, Zgb, 1957, str. 273). Leibniz
razlikuje r e a l i t a s i r e s, r e a l i t e i
c h o s e s, m o i i onog t o j e po njoj. Kant
razlikuje onog, to spoznaju kao spoznaju o m o g u-
u j e i spoznaje. konkretnih predmeta i
onog to o m o g u u j e predmet kao predmet,
e m p i r i j s k o g i t r a n s c e n d e n t a l n o g. Fichte raz-
COVJEK
59
likuje p o s t a v l j a n j a (setzen, Setzung) i p o-
s t av l j e n o g (das Gesetzte). On razlikuje D a s
I c h i d a s t e i l b a r e I c h, T ii t i g k e i t i
njenog m a t e r i j a l a. U Hegela postoji razlika
s a m o k r e t a n j a pojma od njegovog sich do nje-
govog Fiir sich i o d r e e n j a ovog pojma kao
et apa na tom put u. Hegel razlikuje bitka (Sein)
i bitka (Dasein), Etwas i egzistencije itd. itd.
U materijalizmu opstoji razlika
k onkretnih o b li ka kretanja i materije kao
s a m o k r e t a n j a. mat erije i materija, pri
naravno, za misao n e opstoji materija izvan
materija, nego k r o z njih i u n jima, no to ne smeta da
r a z l i k a ipak opstoji. Engelsovo r azlikovanje
s t var i i njihove m a t e r i j a l n o s t i. Lenjinov i Dietzge-
nov stav o pr irodi pr irodne cjeline, u kojem se razli-
kuje prirodne cjeline i n j e n e pr irode. Primjeri
za razliku bitka i mogli bi se nizati t ako dugo dok se
ne pobroji i posljednji filozof s njegovim miljenjem. Jer
n e m a f i l o z o f i j e b e z o ver a z l i k e.
U Heideggera nalazi se stav ex nihilo omne ens qua ens
fit, u predavanju Was ist Metaphysik? (Bonn 1929), teza
koj a se suprotstavlja poznatoj: Ex nihllo nihil fit ,{ . Ovu
tezu je tradicionalna metafizika (skolastika, i
Descartesa i Leibniza itd.) upotrebljavala kao stav koji trai
p r i z n a n j e e g z i s t e n c i je b o j e. Iz konteksta u ko-
jem se m i s u p r o t s t a v l j a m o ovoj, u biti t e o log i j-
s k o j, tezi vidljivo je da traimo da se na pameti ima razli-
k.a bitka i Uostalom, ova teza nije samo
Heideggerova nego i Hegelova i L e n j i n o v a. Na str. 75.
prijevoda Lenjinovih Filozofskih svezaka (Ku1tura,
Beograd, 1955) nalazimo ovu Lenjinovu misao, proizalu iz
studija i Hegelove Wisenschaft der Lo-
gik,: Ex nihilo nihil fit? - pita se Lenjin i odgovara:
Iz n i e g a proizlazi (postajanje) ... :Ako taj Le-
60
BIT I SUVREMENOST
njinov - a on se slae s Hegelom - odgovor prenesemo na
latinski, on glasi: Ex nihilo omne ens fit. Moda
otkriti da smo mi dodali pridjev >>omne, za koji nema
u Lenjinovom tekstu? Doista, tamo se
ne navodi svako. No, mi smo je stavili, s jedne strane,
zbog problematike o kojoj je bila u odjeljku naeg
a, s druge, da bismo istakli kako termin b i t i e,
koji i Lenjin poblie kao nastajanje, bivanje (Wer-
den), ovdje nije s b i t i e m u smislu bitka
(Sein). Ovdje je o konkretnom, ovom ili onom,
o svakom i svakakvom b i u, a ne o bitku. Zato mi ne
prevodimo u Lenjinovom tekstu b i t i e kao to
bi vodilo u bludnju, nego kao Uostalom, prvi odje
ljak Wissenschaft der Logik, prvi dio Objek-
tivna logika, govori o (kvalitetu),
dakle o o d r e e n o m a ne o bitku.
Pitanje o b i t k u (esse) ne moe se svesti na pitanje o
o p s t o j a n j u Esse i >>existentia nisu Jedno
te isto. Naprotiv, ima esse existentia i esse essentiae,
to pokazuje da esse nadilazi bit i opstojanje, da su
oni n j e g o v i momenti.
BIT (BITAK)
I BITAK SAM NISU
JEDNO TE ISTO
*
Razlika biti
vjeka (bitka i
b i t k a s a m o g. Na tekst jasno
pokazuje da mi upotrebljavamo
termin bitak utoliko kao s terminom bit
vjeka ukoliko imamo u vidu ono p o e m u jest.
Kad govorimo o nigdje ne mislimo na tra-
dicionalnu esenciju, formu, priro-
du nego svagda mislimo na n a i n n a k o j i
s t v u j e. Neto je drugo ako se govori o
bitku o v j e k a i o bitku s a m o m, da bitak na-
dilazi bit (bitak a n i j e sadran u bitku
na usmjeren je p r o ti vant r o-
CO VJEK
61
.
p o e e n t r i z ma, pa bi bilo apsurdno da mi
mo bitak sam s bitkom
JEDNO PITANJE KOJE
BJTAK
FILOZOFIJE - KOJI SE
NE SASTOJI U IVOTU.
FILOZOFA
*
I
Kad bi filozofija b i l a filozofija
samo po tome to filozofi i v e,
onda bi b i o log i j s k i opsta-
nak filozofa indicirao bitak filo-
zofije. To bi f a k t i-
v o t a kvalificira i filozofa k a o
filozofa i filozofiju k a o filozofiju. Stoga se ne smije mije-
ati o n t o log i j s k o p i t a n j e bitka filozofije s faktom
biologijskog opstanka filowfa. je, naime, da ni
filozof nije filozof, ni filozofija nije filozofija po tome to
je netko b i o log i j s k o tj. to i v i.
RAZLIKOVANJE
VREMENSKOG I
PRIJE
*
Razlikovanje izraza pnJe u v r e-
menskom i u smi-
slu izraava samo to da praksa,
proizvodnja u najirem smislu u ko-
jem je ona f i l o z o f i j s k a tema, a ne predmet specijal-
nih znanosti itd., ' 0 m o g u u j e i teoriju i praksu u uem
smislu, tj. materijalnu praksu, a ne da joj vremenski
prethodi. Kad kaemo da se praksa kao b i t zbiva
p r i j e prakse u uem smislu, p r i j e svih specifikacija
prakse, u koje spada i teorija, umjetnost itd., tad to
ovo: zato to je p r a k t i k o i s a m o z a t o, '\
ima on praksu u uem smislu, teoriju, umjetnost itd. J
Praksa kao bit ne prethodi u vremenskom smislu, I
npr., praksi kao umjetnosti, nego se svagda u j e d n o z b i-
v a sa svojim specifikacijama, prema tome kako su ove ,
povijesno je o razlikovanju onog to je lo-
g i k i prije i onog to je v r e m e n s k i prije. Ako se ovo
razlikovanje ne vri, onda su npr.,
sistematska istraivanja historijskih fenomena. Ako se ovo
razlikovanje ne vri, ako se ono ne bi s m j e l o vriti,
bi to da Marx grijei kad se u Kapitalu slui tzv.
62
BIT I SUVREMENOST
deduktivnom metodom izlaganja umjesto da prica histo-
riju proizvodnje_ To bi da
Marx grijei kad kae: Razmiljanje o oblicima ljudskog
ivota, pa dakle i njihovo analiziranje, udara
putem koji je s u p r o t a n stvarnom razvitku ( K a p i-
t a l, I, str_ 40, potcrtao V. S.). U nas prije samo
ovo: svi odnosi spram onog to jest, umjetnost, umi-
teorije itd. su samo po tome to je
p r a k t i k o to jest po tome t o j e p r a k s a b i t
o v j e k a. bio- u - sv:ojol bi ti
ne !ti se, npr., ostalih mogao odnositi kao
spram p r e d m e t a. o sebi ni s u predmeti. -Tek po J
bivstvovanju kao postaju sva
koja stupaju u vidokrug njegovog odnosa, p r e d-
m e t i m a ovog odnosa. ivotinjska i ljudska svijest raZlio)
kuju se upravo po tome to je
EGZISTENCIJA
OPCEG
*
Kad bi bilo samo apstrakci- I
ja, neutemeljena u samoj zbilji, onda I
bi svaka znanost koja smjera na
nitost, na zakone konkretnih pojava bila iluzorna. Onda bi ,
sve nae govorenje, da imena svagda imenuju n i z '
individuuma, bilo besmisleno. Naravno je da ne op-
stoji izvan i posebnog, no to sigurno ne
da se ovi momenti r a z l i k u j u. Zamjerati nama
da govorimo o proizvodnji kao takovoj, zamjerati dija-
(Marxu i Engelsu i Lenjinu) da govori o radu kao
t a k o vom, o robi kao t a k o voj, a ne o ovoj ili onoj
robi, o kapitalu kao t a k o vom, a ne o ovom
ili onom kapitalu itd. itd. U odnosu
posebno i momente j e d n o g procesa,
mada r a z l i i t e njegove momente. Kad govorimo o biti
ne mislimo nigdje - bi bilo s nae strane
inkonsekventno govoriti o p o v i j e s n o s t i itd.
- na neto izvanvremensko i Naprotiv, b i t 0- f
v j e k a j e s t n e t o v r e m e n i t o. Ovo nae miljenje ,
posvema je vidljivo iz one uloge lmju p r i d a j e III Q V r e-
COVJEK 63
ID e n u pri eksplikaciji p o v i j e s n o g svijeta, dakle i
vjeka kao p o v i j e s n o g itd. To, naravno, ne protu-
n e m i n o v n o j p o t r e b i a n a li z e jednostavnih
formalnih momenata proizvodnje k a o proizvodnje. Prigo-
varati nam zbog toga ima isto toliko smisla kao prigovarati
Marxu to u Kapitalu 1 (str. 134 i slij.) govori o radu kao
t a k o vom, a ne o ovim ili onim socijalno-historijski uvje-
tovanim oblicima rada. Marx s pravom govori u spomenutom
odjeljku o r adu kao takovom, i to zato jer se ne bi
moglo smisleno govoriti o oblicima rada ako se
ne bi znalo to se misli pod radom kao t a k o v i m.
POLlTlCKA EKONOMIJA
JEST KAO ZNANOST
IDEOLOGIJA
*
ekonomija jest: l. zna-
nost, 2. ideologija. Ne moe se,
kao postaviti dilema:
i l i znanost i l i ideologija.
to Marx misli o ekonomiji kao znanosti i kao
o ideologiji? Marx kae: Kategorije buroaske ekonomi-
je ... to su oblici miljenja kakvi vladaju u drutvu, dakle,
o b j e k t i v n i oblici miljenja za odnose proizvodnje ovog
historijski drutvenog proizvodnje, robne
proizvodnje. \Kapital, I, Kultura, Zagreb, 1947, str. 41;
potcrtao V. S.). Dakle, Marx priznaje kategorijama
ske ekonomije o b j e k t i v n o s t. U tom se sasvim
slae sa svojim stavovima iz 1844. godine. U Ekonom-
sko-filozofijskim rukopisima kae Marx Ne
raste relativno samo cinizam nacionalne ekonomije od Smitha
preko Saya do Ricarda, Milla itd., ukoliko posljednji
smatraju konzekvencije industrije za razvijenije i punije
nego i s pozitivnog gledita s ve d a l j e
s v i j e s n o produbljuju dalje od njihova
pret hodnika, ali samo zato, j e r s e n j i h o van a u k a
razvija konzekventnije i istinitije (str. 222,
potcrtao V. S.). Dakle, Marx priznaje da je eko-
nomija z n a n o s t, da su njene teze k o n z e k ven t n e i
i s t i n i t e. Utoliko implicite priznaje z n a n s t ven o s t
ekonomije, Qosta.l<nn, njemu ne bi palo na
64
BIT I SUVREMENOST
pamet da tvrdi kako su samo njegove teze znanstvene, a sve
ono to mu je prethodilo u istraivanju
problematike nije znanost. Marx sigurno nije dijelio poli-
ekonomiju i vulgarnog njenog tipa po tome
da li je prva nesvjesno a druga svjesno .apologetska, ?a
je prva spontano apologetska, a druga svJesno<'. Marx Je,
dodue smatrao - kako proizlazi iz predgovora
_ da je vulgarna ekonomija direktno zainteresi-
rana za odranje buroaskog drutvenog poretka, ali je, s
druge strane, ekonome, Smitha
i Ricarda, visoko cijenio kao koji idu za istinom.
Naravno i oni su stajali na tlu svijeta i time
branili svijet, ali to ne da nisu o njemu izrekli
nita istinitog.
No ako Marx priznaje znanstvenost buroaske
ekonod.ije, ne ga to da govori o ekonomiji
kao i d e o log i j i i o ekonomu kao o i d e o l o-
g u. Ovdje navesti neka mjesta iz Kapitala. Iz slije-
citata jasno je kako Marx gleda na ekono-
miju kao ideologiju, jasno je da je za l
njeg o t u e n a s v i j e s t o o t u e n l m z b II J s k l m
o d n o s i m a ljudima u procesu proizvodnje. Evo tog
mjesta: ekonomija je, istina makar i nepotpuno,
analizirala vrijednost i vrijednosti i otkrila sadraj
koji se u ovim oblicima krije. Ali n i k a d n i j e p o s t a-
v i l a p i t a n j e z a t o taj sadraj uzima onaj oblik, od-
nosno zato se rad predstavlja u vrijednosti, a mjerenje rada
njegovim vremenskim trajanjem u vrijednosti proiz-
voda rada? Obrasci na da Pripa- \
daju takovoj drutvenoj formaciji u k o J o J p r o C e s p r o-
i z vod n j e g o s p o d a r i l j u d im a, a jo ne pro- '\-
cesom proizvodnje, vae u njenoj b u r o a s k o j s v i j e- .
s t i kao prirodna nunost isto tako razumljiva kao i sam .J
proizvodni rad. (1. o., str. 44-46). :"arx v!'o- I
ekonomiji da je izvrila analIzu vrijednostI l velIcme
vrijednosti i otkrila sadraj u njima, tj. Marx priznaje z n a n-
s t ven i karakter ekonomije. Ali Marx ujedno zna
za s o c i j a l n i v i d o k r u g ekonomije. On zna
da ona n e m o e pitanje zbog rad javlja
COVJEK
65
kao vrijednost i zbog vrijednosti mjeri vre- .
1p.enskim trajanjem rada. On zna da je za b u r o a s k u ,
s v i j e s t p o li t i k e e k o n o m i j e ovo pitanje n e d o-
s t u p n o, jer bi ona morala prodrijeti do k o r i j e n a ka-
drutvenog a kad bi do njeg prodrla,
prestala bi biti buroaskom prestala bi biti i d e o-
log i j o m, prestala bi biti o t u e n o m Tako
konkretno stoji stvar s obzirom na ekonomiju kao
znanost i kao ideologiju. Navest jo samo ova mjesta
iz K a p i t a l a, iz kojih je e k s p li c i t e vidljivo kako
Marx gleda na ekonoma u njegovom odnosu spram
kapitalista. Marx' kae: ... kapitalist i
ekonomija, koja n e p r e l a z i njegova ... (str.
349). I dalje: ... kapitalist i n j e g o v i d e o l o g,
ekonomist ... (str. 502). Ima li sumnje da je Marx
ekonomiju smatrao i u j e d n o ideologijom?
Ideologija je o t u e a s v i j e s t o o t u e n o m \
b i u Kao takova ona moe odraavati otu-
i u toj maksimalnoj) i P a zadr-
ati sama karakter To je razlog zato
ekonomija moe biti ujedno znanost i ideologija. Ako ideo- !
logija proizlazi iz zbiljskog ivota Ijudi, kako kau Marx
i Engels u ideologiji i Engels u nizu pisama s
kraja svog ivota, onda ona nije p o s l j e d i c a krive, idea-
t e z e o primatu svijesti pred bitkom, nego je, na-
protiv, i ova teza u v j e t o van a ivota (tj. z b i l j-
s k i m .
SVIJEST I
SVJESNI BITAK
NA ONTOLOGlJSKOJ
RAZINI
*
Nae ukazivanje na to da moramo
izostaviti svaku primisao na neto
kad je o svijesti kao
s v j e s n o m b i t k u, i imati u vi-
du samo strukturu 1j1.1dskog
opstojanja - elemenat zbivanja proizvodnje, smjera n a
p o b i j a n j e svakog spiritualizma. Ako se, naime, s v j e-
S? i b i t a k u Marxa shvati kao neto onda je
b l t o v j e k a neto p s i h i k o. je po s P i r l t u-
5 Bit suvremenost
1
J
66
BIT I SUVREMENOST
a l is t i k o m samo p s i h i k o . . Ova spi-
teza suprotstavlja se m e t a f i z i k o m a t e-
r i j a l i s t i k o j tezi po kojoj je neto samo f i-
z i k o. Nasuprot obojem, nae nastoji oko uvida
u ono po se i momenat i momenat
mogu razqmjeti kao l j u d s k i momenat i ljudski
momenat. kao ne kvalificira speci-
jalno jer i ivotinje, npr., imaju psihiku. Jo ma-
nje kvalificira kao jer ne samo ivo-
tinje nego i stvari itd. imaju osobine. Govoriti o I
svjesnom bitku kao b i t i govoriti o p r 0- l
i z vod n j i kao onom zbivanju po kojem je ljudska svijest
doista l j u d s k a. Pr aksa, proizvodnja je ono zbivanje koje j
ivotinjsku svij est m i j e n j a u ljudsku. Utoliko p r a k s a,
je sastavni momenat ne samo odnos bitka samog i
nego ujedno i spram same sebe (a to je
smisao izraza .svjesni bitak ili to je isto: p r i s e b n i bi-_
tak, je bit (bitak) u tome da se odnosi spram samog
se e) - n i j e n i t a p s i h i k o. Drugim
p r a k s a n i j e n i t a p s i h i k o - to, uostalom, ne
tvrdi ni idealizam Fichteova ili Hegelova tipa, nego ovakva
tvrdnja prije spada u i s p i r i-
t u a l i z a m imanentista (Schuppe, Rehmke) i pansenzuali-
zam Macha i drugih. Da bi se razumjela gornja naa teza,
potrebno je imati u vidu: spoznajna i svijest o pred-
metu nije kao takova n i t a p s i h i k o u smislu realnog
procesa. Primjer: kad netko misli da je 2 + 2 = 4,
onda t a n o s t ove misli nema nikakve veze s
da se, kad se ova misao misli, u naem mozgu zbivaju iz-
vjesni procesi. Drugim predmet psiho-
logije kao specijalne znanosti d r u g a i j i j e od predmeta
spoznajne teorije ili logike. Ako se to ne vidi, je
nita smisaono u spoznanoj teoriji ili logici. Ono to
Marx misli pod svjesnim bitkomee moe se razumjeti samo
ako se ima u vidu njegova kritika Hegelovog idealizma, a
to je kritika koja p r e t p o s t a v l j a Hegelov niveau, a ne
silazi ispod njega. Za Hegela svijest u smislu njegove Fe-
nomenologije duhaee nije nita tek nego z n a n j e
duha o samom sebi, Znanjeee (Wisl?en) nije nita
Co VJ EK
67
u procesa kao predmeta psihologije, nego
momenat u kome je apsolut 0 sebi i za sebeee (an und fiir
M.arx Hegelov idealizam, po kojem je bit
covJeka l svega sto Jest d u h, i na njegovo mjesto stavlja
p r a k s u, koja tek duh. Ne svijest
ljudi, za Marxa, njihov bitak, nego obratno, njihov bitak
njihovu svijest. kao p r a k t i k o
Jest, po Marxu, svjesni bitakee, tj. kojeg je bit da se
svog odnosa spram svega to jest odnosi
spram sebe sama. U tom smislu, dakle, niti Hegel
mh Marx, koji ga kritizira, ne svijestee kao psiho-
proces, nego kao m o m e n a t u u s t r o j s t v u 0-
vjeka kao
se. vri filozofijskog, tj. o n t o log i j_
s o g svJesnog bltkaee s p s i h o log i j s k i m i
b. o log I J s k l m problemom psihike kao posebne sfere
hIca. NerazlikQVanje svijestiee u biologijskom i psiho-
smislu.i svijestiee u gnoseologijskom i
ontologljskom smIslu, vodi u konfuziju aspekata.
PREDMETNA SVIJEST
KAO IZRAZ
*
Predmetna svijest o . . ec je ona
svijest koja je o d i j e l j e n a od
bitka. U skladu sa Mar-
zastupamo tezu p o m i r e n j a i d e j e
l z b II Je.
. Kako je ideologija svijest o
to , dOk. opstoji ovo opstoji j a z
SVIJestI l bIca, J a z svijesti i biti
J a z svijesti i bitka Ovaj j a z je sa svoje
strane l z r a z o t u e n j a. Svijest 0 pokuava pre-
?va! jaz, ali, samo svijest, a ne
:>sVljeSm o.va svij est p r o d u b l j u j e prvotni jaz
SVIjesti l bItka. Kad ne bi bilo tako, ne bismo mogli
razumjeti nastanak filozofijskih sistema, ne bi-
smo mogli razumjeti kako je ljudima palo na pamet
da ustvrde kako svijest bitak.
68
BIT I SUVREMENOST
REVOLUCIONARNI
KARAKTER
MISLI I TEORIJA O ... " -
KRITIKA
EKONOMIJE
*
Naa teza: nema
ekonomije, nego sa-
mo kritike poli-
ekonomije nije u protu-
s tvrdnjama Marxa,
Engelsa i Lenjina. Nijedan od
klasika marksizma nije nigdje izrekao nita to bi protu-
ovoj tezi. Naprotiv, iz d u h a marksizma proizlazi
obratno, naime to da ekonomija kao eminentno
ljudskog u odnosima pro-
izvodnje n e s t a j e zajedno s nestankom ovih odnosa. Kako
stoji stvar? Kad kaemo da je Marxov Kapital kritika
ekonomije, onda pod tim ne mislimo samo da Marx
kritizira ovo ili ono ovu ili onu tezu eko-
noma prije njega i u njegovo vrijeme. Mi pod kritikom rao)
zumijemo, prije svega, i t i u, .ne teorije, negQ.. I}jenog J
z b i l j s k o g_ z vor a i utoliko samog
skog s t a va spram zbilje. Marx u Kapitalu kritizira u
prvom redu ekonomske odnose koji sq nadre-
e n i koji ne dozvoljavaju puno ispoljavanje nje-
gove slobode i ujedno i z a z i vaj u svijest o njima, poli-
ekonomiju, koja sa svoje strane do maksimuma p r o-
d u b l j u j e ekonomskih zbiljskih odnosa.
Marx II Kapitalu razvija znanost koja je d i j a l e k t i
k o u k i n u e ekonomije. Ova znanost imati
svoj razlog opstojanja tako dugo d o k o p s t o j e o d n o s i
m e u l j u d i m a u procesu proizvodnje k o j i n a d i-
l a z e l j u d e i p o d r e u j u i h s e b i. A to je
i u tzv. p r e l a z n o j epohi, epohi revolucionarne izmjene
drutva i povijesti. ,
Kao i teorija drave i prava, ekonomij;!
ima svoj predmet kao aktualni, prezentni predmet ta- I
ko dugo d o k o P s t o j e odnosi n e z a v i s n i od V
ukratko - k l a s n i odnosi, e k o n o m.-I
s k i odnosi ljudima. Kako je Marxova misao, kako
je marksizam i d e j n o-p r a k t i n o n a s t o j a n j e o k o
u k i d a n j a (u ljvih ovih Qd
..------
COVJEK
6-9
nosa, - to marksizam iz svoje r e vol u c i o n a r n e b i t i
nije nesvjesno ) opravdanje
o-,?stoJeceg, opstojecIh zbIljskih odnosa, nego j e svagda kr i.
t I tih vodnosa. o eko.
nomIJI moze se samo u v J e t n o, tj. tako da se ima u vidu
kako je u njoj o k r i t i c i ekonomije kao
s v i j e s t i i ujedno o kritici p r e d-
m e t a. Govoriti o teoriji drave i prava moe
v u v j n o, tj. tako da se ima u vidu kako je u
nJoJ rijec o kritIci one s v i j e s t i koja polazi od f a k t a
i i ga i objanjava tako da ga na kraju
u nJegovoJ p o t v j e, tj. u
!eoriji drave i. !'rava je o k r i t i c i teorije drave
l , prava kao. o f a k t u i ujedno k r i t i c i t o g
i a k tva, Je p r e d m e t teorije drave i prava. I to J
zato v
sto
Je u teoriji drave i prava s v e
s r a c u n a t o, s v e u s m j e r e n o na to da se u k i n e
drava i pravo. To je bitna razlika i
drave i prava. Utoliko teo 'I
riJa I lllJe teonJa u strogom smislu kontemplativne svijesti _
o ... predmetu, nego r e vol u c i o n a r n a m i s a o koja
radi na u k i d a n j u ovog predmeta. Dok se to ne vidi .,..J
.
n e h u m z lILa.
netk? mogao primijetiti kako je to, dodue, no da
to ne misli da ujedno bude
0 . -,?redmetu, dravi i pravu kao z b i l j i, eko.
kao zbilji. Npr., g e n e z u
drzave I prava IZ potreba organizacije klasnog drutva od-
dravu kao instrument klasne vladavine itd.
sis ti izvjesne teorijske teze koje imaju, revo.
konzekvencije, no i bez njih
raJu ove teze na u smislu t e o r e t s k e
teorije i prakse, koje bi se nekom moglo
ucmltI kao da Je prividno spojivo s marksizmom u stvari
je t i P i n o z a n a i n m i l j e n j a i z v j e s n 'i h t e 0-
r a r a:< k o j i s e n i s u m o g Ii r i j e it i b u r o.
a s k I h m I s a o n i h n a v i k a, tj. onih forma misli koje
pr,?izlaze iz buroaskog, klasnog ivota. Ovo je od.
lucno: teorija o .. priznaje netaknuto opstojanje pred-
70
BIT I SUVREMENOST
. . za nju je_..J2!edm:t n':.to n e p r e l a d i V o,
njemu moe __ vie ili manje pribliiti, moe ga (samo u ide-
alnom i posvema i ga o s t a v I j a
u. to- j e s t: n e n e g i r njegovu f i k s-n u f a k- V
t l C n o s t. Naprotiv, r e vol u c Ion a r n a m i s a o, koja l
nije ponajprije teorijska misao, a zatim eventualno prak-
primjena, revolucionarna primjena teorijske misli, ne-
go je o d p o e t k a i u s voj o j b i t i kao misao r e-
vol u c i o n a r n a m i s a o - ova misao ne ostavlja netak-
nuto opstoj anje predmeta, za nju n i j e predmet neto ne-
prevladivo, ona se n e pribliava predmetu, nego ga z a-
h v a a u n j e g o voj b i t i i time ga o k r e e oko nje-
gove osi, iz njegove fiksne f I u k t u i r a j u-
i e r i (nastajanje). lteorije o ... i revolucio-
i
narne isl! Iskazuje se razlika b i t n o g s t a j a I i t a a
ti . okruga, mislioca. Svaka misao je ukori.' J
,je9 " na u drutvenom bitku onog koji misli. '
L r. Naravno, i revolucionarna misao jo uvijek ostaje misao
i u izvjesnom smislu teorija, mada j e s t, mada i v i,
mada o p s t o j i samo po r e vol u c i o n i r a n j u zbilje,
koje je d o h v a a n j e m njene biti i o b r a t o m
u njoj. Kao misao, kao teorija, ona svoju punu
dobiva..po-s vem::-- o ib i I j e n j u, tj. Q.dJelov-
misli u zbJlji i time u k'i TI u e m misli k a o J
miSli, misli kao .p u k e misli, misli kao misli o ... . Tad l
misli u i s t i n u kao z b i van j e m i s I i,
a to je u naem revolucionarna- praks.a.
. . ' Kod revolucionarne misli na pomir.enj.e na S
i zbilje, i n u
z b JJ j.u, na l s t l n u kaozo i1 ru:-Rad- Razemo a nema
ekonomije, nego samo
k r i t i k a ekonomije, onda time nikako ne kae-
mo da nema, npr., ekonomije. Ona
opstoji, i to upravo toliko koliko i u socijalizmu odnosi
ljudima, drutveni odnosi u procesu proizvodnje, g o-
s p o d a r e, makar i u daleko manjoj mjeri nego u kapita-
lizmu, no ipak g o s p o d a r e ljudima. Naravno, u socii8-
drutvenim odnosima u procesu proizvodnje,
svijest je p r o e t a
COVJEK
71
revolucionarnom misli ili bar u principu to moe biti. Uto-
liko ona nije puka svijest o ekonomskim od-
nosima, tj., ona n e r e p r o d u C i r a jednostavno u. svijesti )
on.o. to se u z.biva, nego t e n d i r a k m i j e n j a n j u r
zbIlJe, ka kritICI, k obratu (revolucioniranju) :
zbilje. svijest mora jo,'
zbog ostataka stihijnosti, s zbiljom svo
a
predmeta
. d eo ,
s Je ne, a s druge strane, ona zna, anticipacijom besklasnih
odnosa, za o d u m i r a n j e ove zbilje (npr.
it.d.). Nama je bilo stalo samo do toga da se n e
r s l i d e n t i f i k a c i j a po-
ekOnOmIje s kritikom eko-
nomIJe .. Ova posljednja, svijest, napada
preko nje (kao svoj glavni cilj) o t u e n u z b i l j u. Uko-
liko i u socijalizmu, kao p r e I a z n o m periodu, ima otu-
kritika n a p a d a, prije svega, i ovo
o t.u n j e. (mada zna. da je ono s razloga razvitka jo
nuzno ltd.) l P r e k o n J e g a svaku onu teoriju koja bi
ga svjesno ili nesvjesno, To je, npr.,
sluc.aJ kritike Staljinove koncepcije drave,
nekIh nJegovIh teza o ekonomskim !Odnosima u socijaliz-
mu itd. l
to bi bio p r e d m e t ekonomije, koji bi
k o p r e d m e t jo mogao ostati kad se ozbilje besklasni
(tj. neekonomski odnosi ljudima)! T e m e Lj.n a t e-
z a Marxovog Kapitala,{ jest kako s odnosima
ljudima kategorije njihovih odnosa kao to
kapital, viak vrijednosti, konkurencija, tr-
ltd. Naravno, s ovih zbiljskih odnosa,
lscezava.! p o t r e b a svijesti, specijalne svijesti,
. Kakav p r e d m e t ostaje kao p r e d m e t po-
htlcke ekonomije kad sasvim oni zbiljski odnosi me-
ljudima u procesu proizvodnje koje je Marx opisao u
. svom Kapitalu?
POVIJESNI SVIJET
I VRIJEME
me upravo ono to
'"
Mi ne objanjavamo svijet
iz njegovog odnosa spram vremena na-
prosto zato to smatramo da je vrije-
podlijee svijeta.
72
BIT I SUVREMENOST
Mi samo tvrdimo: da se vrijeme u ekonomskom
javlja kao radno vrijeme i smatramo da je Marx
kao uvjet slobode postavio zahtjev smanjenja radnog dana.
Mi samo smatramo da ideologijski aspekat na ,dimenzije'
vremena jasno iskazuje svoje klasno podrijetlo. M i o b j a- 'j
njavamo vremena iz
p r o i z vod n j e, tj. iz o t u e n j a b i t i o v j e k a, a i
ne obrnuto, bit iz vremena. Mi samo razmatramo
ideologijsku verziju vremena svijeta kao vre-
mena Smatramo da je problem vremena v a a n
problem filozofije, i pokuavamo objasniti od-
nos svijeta spram vremena iz b i t k a
g r a a n s k o g s v i j e t a, iz povijesti, koja pro-
nosi svijet. Zato i zavravamo na tezom
da se u krizi svijeta dovruje i time povijesno
jedna epohal.
1 od glavnih m1saonih motiva koje je Marrx oslobo-
dio, nastajili smo u ovim Dopunama i obja:njenjima (usp. o.
zbirka, str. 46. i sL), kao i u studiji Bit ... (str. 9. i sl.)
neposredno uintel1pretirati II njegovo milj.enje -
njegov posltulat prevladavanja d'ilozofije - pro-
blematiku povijesnog miilj<enja koje je prolo kroz katarzu jedne
tj. temporalno utemelj.ene -ontologije. Koliko nas ovaj
postupak predimenzioniranja mi.sli udaljuje od nje i
time sa ;svoje strane, TadikaIni zatdatak povijesnO'g mi-
,ljenj a, da, ugroava njeg,O'vu os-oibitost konfuzij.om gore spomenute
ontologije i tradicionalne ontologije-metafizike u neku
filozofiju koja ne pokriva ni jednu ni drugu, ni'je teko uvi-
d jeti kad se sve stavi na svoje mjesto. U tom smislu USIP sada
0 !biti rada (Kulturni radnik, S-l(}, .Zgb., 1966).
I sto t ako se na rubu interpretativnog promaaja kad
u tekstu Dopuna ... fVl1dimo tda historija fil000.fije (me-
miSlj-enje} na svoj tazHkuje bitak i ne na-
ujedno p6vijesnorhisaoni temelj ovog razlikovanja unu-
tar miljenja ni njeg-ovO' fiksiranje bitka kao
to je poput NismO' naglaavali 'razliku i povi-
jesnog miljenja, nego sm-o oboJe zajedno kao tfilozofijsko mi-
ljenje suprotstavljali afi1ozofijkoj nemisaonosti. (Primjedba uz
0\70 izdanje.)
DODATAK B): ASPEKTI I CJELINA REVOLUCIJE
REVOLUCIONARNO
STAJAUSTE U KRIZI
Zadatak je svakog povijesnog ljud-
stva, po kojem se ono kao povijesno
uspostavlja, da osvijesti i djelom
svoje neponovljivo stajalite u zbilji qa kojem ga
nitko !D...Qe ,zamijeniti. Kaemo a d a t a k, jer puka pri-
sutnost u vremenu jo ne osigurava pripadnost povijesti. Po-
vjesnost nije da.,., ne proizlazi ona iz neke aprior-
ne prirode nego kao svoje podrijetlo pretpostavlja
napor i angaman kao i uvid u bit onoga
to se zpiva. Samo u tom napornom zadatku t.
Stoga jedini istinski i radikalni pristup ovom vremenu krize,
koji osigurava kako dopiranje do njegova korijena tako i
primjereno prilaenje njemu, jest r e vol u c i o n a r n o s t a-
j a 11 t 'e. Da bismo, dakle, doista bili suvremeni, moramo
neminovna pitanja vremena povezati s onih koji su
najdalje doprli u otkrivanju biti suvremene krize i i
djelom ukazali na njeno rjeenje, moramo samom svojom
egzistencijom tu vijest obnoviti i za nju se zaloiti.
vijesti mOe stoga uspjeti samo kao njeno
ozbiljenje u povijesti. Kriza se u svojoj biti moe pojmiti sa-
'mo sa stanovita i z m j e n e svijeta. Nikakva kontemplacija
krize 'ni izdravanje u njoj ne moe biti rjeenje, tavie, ne
pruiti ni oslonac .za razumijevanje krize. :prema tome,
danas doista biti to jest odgovoriti svom povijesnom
zadatku, b i ti r e vol u c i o n a r.
74
ASPEKTI
REVOLUCIJE
BIT l SUVREMENOST
Revolucija pokazuje nekoliko aspekata, koji
svi govore o njenoj biti.
*
P o I i t i k a e m a n c i'P a c i j a j e, s v a k a k o, ve-
I i k i n a p r e d a k, o n a n i j e d o d u e p o s l j e d n j i
o b I i k I j u d s k e e m a n c i p a c i j e u o p e, a l i j e
p o s I j e d n j i o b li k I j u d s k e e m a n c i p a c i j e u n u-
t a r d o s a d a n j e g s v j e t s k o g P o r e t k a.
Marx 1843.
Prvi aspekat revolucije jest p o I i t i k i aspekt .No, re-
volucija se ne moe na akciju kojom se
'vlast buroazije zamjenjuje diktaturom proletarijata kao so-
oblikom drave, premda je vid revolu-
cije neophodan preduvjet sviju snaga revolucije.
prevrat tek otvara poprite revolucije, koja nakon
njega zauzeti puni razmjer. S dolaskom na vlast prole-
tarijata i njegove partije politika proletarijata kao
klase, nastavlja se u okvirima kapita-
lizma posao organiziranja, ujedinjavanja, kolovanja
proletarijata, maksimalno se produbljuju njegove veze sa
irokim maSap1a trudbenika, seljaka, inteligencije i sloja
provodi se uporna borba za njihovo odvajanje
od buroaske st,ihije i preodgajanje u svjesne graditelje soci-
jalizma. Pri tom je da se osigura organiza-
torska uloga proletarijata, koja je njegova glavna
uloga u razdoblju revolucionarnog preobraaja starog svijeta.
Tome slue svi oblici zakonodavne i izvrne vlasti kao or-
gani prisile nad izvlatenom manjinom. Paralelno s
tim ide likvidacija od buroazije oblika vlasti
i ivota i njihova zamjena oblicima sadr-
ajne proleterske demokratizacije, masa u vlasti, s
perspektivom o d u m i'r a n j a d r a v e.
:ni . cilj p o l it i k e klase u uvjetima socijalizma
jest odumiranje politike i drave.
COV.JEK
75
0 b I i j e p r o c e s a d r u t ven o g i v o t a, tj.
p r o c e s a m a t e r i j a I n e p r o i z vod n j e, s k i n u t e
sa sebe magleni veo samo kad kao
proizvod slobodno udruenih ljudi bude
stajao pod njihovom svjesnom. planskom
k o n t r o I o m.
Marx 1867.
Drugi aspekt revolucije je e k o n o m s k i aspekt. Dik-
tatura proletarijata kao izraz revolucije osigurava
izgradnju ekonomske baze socijalizma, koja se stvara s po-
drutvovljenjem sredstava za proizvodnju, ukidanjem eksplo-
to jest prelaskom upravljanja pro-
Izvodnjom u ruke neposrednih Time ekonomski
odnosi, to jest odnosi ljudi u procesu proizvodnje, gube
karakter stihijnosti i dospijevaju pod plansku kontrolu sa.
mih Kao bitni regulator privrede javlja se plani-
ranje nasuprot trinom kaosu ekono-
mije. Tako se mijenja karakter odnosa, a priv-
redni cilj, umjesto produkcije vika vrijednosti, postaje zado-
volJavanje potreba stanovnitva. Time se ekonomski odnosi iz
samosvrhe pretvaraju u sredstvo podizanja standarda radnih
masa, a na taj i u sredstvo razvoja nasu-
prot krljavIjenja ljudskih sposobnosti i ko-
stvaralatva. - radnik, dosadanji privjesak
stroja i kapitala, pretvara se u svjesnog
i gospodara svojih ivotnih uvjeta. Ekonomska izgradnja so-
cijalizma jest proces ukidanja zakona,
koji u kapitalizmu nastupaju prirodnom Prema
-tome je ekonomski cilj socijalizma odstranjenje
ekonomskih sila nad ljudima. To da je socijalizam
proces postepenog odumiranja svih kategorija buroaske
ekonomike, robe, novca, kapitala, a proizvodi rada gube ka-
rakter samostalnih izvan Odnosi ljudi u pro-
cesu proizvodnje postaju time neposredno providni, te se
76
BIT I SUVREMENOST
ropstva materijalnome. Tek tada je u stanju
da se posveti svojim istinskim ciljevima, koji su s onu stranu
carstva nunosti i kao takvi svrha samima sebi.
S odumiranjem ekon(,>ll1ske nunosti nestaje
istovremeno i podjele rada to jest privatnog
vlasnitva, podjele na duhovni i rad, kao i suprotnost
grada i sela. S ukidanjem ovih suprotnosti proizvodnja pre-
staje biti rad kao sredstvo za ivot i postaje prva ivotna
potreba (Marx).
*
}>E.k S P a n z i v n a s n a g a s r e d s t a vaz a p r o i z-
vod n j u k i d a o k o v e k o j e j o j j e s t a v i o k a p i-
t a li s t i k i n a i n p r o i z vod n j e. N j e n o o s lob 0-
iz tih okova jedini je preduvjet za
n e p r e k i d n o i s v e b r e r a z v i j a n j e p r o i z v o d-
nih snaga i prema tome za po-
r a s t s a m e p r o i z vod n j e.
Engels, 1877.
aspekt revolucije je p r o i z vod n o - t e h n i k i
aspekt. prevrat i ekonomska izmjena drutva oslo-
materijalne proizvodne snage, ubrzavaju na-
predak i tako drutveno bogatstvo. Mada socijali-
zam polazi Od . nivoa proizvodnih snaga, koje je
razvio kapitalizam, jedan od njegovih temeljnih zadataka jest
svjesno i usavravanje proizvodnih procesa, po-
dizanje produktivnosti rada, stimuliranje novih pronalazaka,
novih industrijskih postrojenja, koje u kapitalizmu
nailazi na otpor, iroka i slobodna primjena rezultata nauke
i suvremene industrijske revolucije, automatizacije,
elektronike u industriji, atomske energije u mirno-
dopske svrhe itd. Ovakav visok razvitak proizvodnih snaga
tek je uvjet za ukidanje snage nad ljudima u obliku
.drave, kao i ekonomskih odnosa nad
Cilj razvoja nije odnos tehnifici-
ranja svega to jest, ukidanje impersonalnosti,
COVJEK
77
uniformnosti, konstrukcije i njena zamjena
proizvodnjom. odnos nesumnjivo u golemoj mjeri
broj proizvoda kao i njihov utilitarni karakter, 'ali
im prikriva njihovo podrijetlo. Razvoj tehnike na
svim ivota je buroaskog svijeta, u kojem
se proizvodima i sebi samom, bit
postala sredstvo pukog egzistiranja, a izgubila svoju pri-
rodnu puninu postavi objektom, konstrukcijom.
Detehnificiranje proizvodnog odnosa spram
jest, poput deetatizacije i deekonomizacije, jedan od ciljeva
izgradnje novog povijesnog svijeta. No, on se ne sastoji u
ntsoovsko-tolstojevskom neprijateljstvu spram tehnike. Samo
p r e v l a d a van je, a ne likvidacija odnosa uspo-
stavlja istinski odnos spram Prevladavanje se
ovdje moe sastojati samo u tome da se visoki, daleko vii
nego to je danas, nivo iskoristi kao baza za
i prirodi primjeren proizvodni odnos.
*
K a d p r o l e t a r i j a t p o b i j e d i, n l J e t i m e n i-
k a k o p o s t a o a p s o l u t n o m s t r a n o m d r u t v a,
jer on samo ukoliko ukida sebe
i s voj u s u p r o t n o s t.
M a r x - E n g e l s, 1 8 4 5.
aspekt revolucije jest s o c i j a l n i aspekt. S
izmjenom i ekonomskih odnosa i ubrzanjem i po-
razvitka proizvodnih snaga mijenjaju se i socijalni
odnosi. Socijalizam, kao revolucionarno prelazno razdoblje
od kapitalizma ka komunizmu, jest posljednji oblik klasnog
drutva kojega je imanentni ukidanje s v a k o g
klasnog poretka. Proletarijat na vlasti jest ona klasa koja ne
moe ukinuti sebe kao klasu a da ne ukine sve klase. po-
bjeda proletarijata u socijalnim razmjerama nikako n e
z n a i u s P o s t a v l j a n j e proletarijata kao klase. Nje-
gova se pobjeda, naprQtiv, sastoji U ukidanju sebe tako
78
BIT I SUVREMENOST
i u ukidanju buroazije kao svoje suprotnosti. Revolucionar-
ni proces ukidanja klasa je manje iii vie dugotrajan. Poli-
silom i ekonomskim mjerama proletarijat odmah
krupnu buroaziju i podrutvovljuje njenu indu-
striju. No, tim mjerama on ne moe odmah rijeiti pitanje
seljatva, klasno diferenciranje na selu, i likvidirati buro-
aske elemente u gradu (sitna buroazija). Samo upornim
angairanjem i sitnoburoaskih elemenata za iz-
socijalizma pod vodstvom proletarijata i njegove
partIJe, pretvaranjem potencijalnih neprijatelja u saveznike,
postepenom likvidacijom stihije na selu i u
gradu, kao i ekonomske zaostalosti, i stvaranjem
kih drutvenih odnosa moe uspjeti i dovriti se potpuna
izgradnja socijalizma, to jest ukidanje klasa. Paralelno s pro-
cesom ukidanja klasa razrjeuju se suprotnosti i
nosti grada i sela, i interesa, lokalnog i
centralnog, individuuma i kolektiva, privatnog i javnog,
nosti i mase, jer drutveni odnosi prestaju biti
ljudima u posebnim oblicima drave, prava, itd. u vidu pri-
vidne zajednice. cilj socijalne revolucije jest prevlada-
vanje drutvenih odnosa, to
jest neposredno podrutvovljenje koji slobodno
disponira svojim odnosima. Tek ovim podrutvovljenjem pre-
staje biti ovisan o drutvenim odnosima i postaje u
punom sInislu jer svoje drutvene veze za-
mjenjuje ljudskim vezama. postaje jedi-
na veza ljudima.
*
"S t var n o o vj e a n s k i m o r a l, k o j i s t o j i
i z n a d k I a s n i h s u p r o t n o s t i i i z n a d u sp o m e-
n e n a n j i h, b i t e m o g u t e k n a o n o m d r u-
t ven o m s t u p n j u k a d k l a s n a s u p r o t n o s t b u-
de ne samo savladana nego i zaboravljena
II p r a k t i n o ID i v o t u.
E n ge l s, 1877.

79
. Peti aspekt revolucije jest m o r a l n i aspekt.
ekonomska, i socijalna revolucija proeta je moral-
nim patosom revolucionara, koji predstavlja intimnu snagu
revolucije i otri revolucionarni instinkt. Moralno se ovdje
javlja kao indignacija koje t r e b a izmijeniti.
ponesen je dinamikom nedostatka ljud-
skosti i istinskog bivstvovanja, zato je radikalno
nikad zadovoljan postignutim, sav okrenut spram
sti, u kojoj nalazi oslonac svojih djela. nije neto
to tek jednom u magli nastupiti, revolu-
cionar nije fantast, naprotiv sva je njegova ambicija da. u
onome to jest otkrije koje nosi dananjicu. Dok
buroaski moral fiksira i opravdava ono to jest, revoluci-
onarno-proleterski moral jest odgovornost pred onim to tre-
ba da bude.
Svaki moral izraava raskorak onoga to jest i
onoga to treba da bude. No, dok buroaski moral proglaa-
va ono to jest onim to treba da bude, i tako nuno izlazi
iz povijesti, dotle moral smatra onim
to treba prevladati. Prema tome je revolucionar onaj
koji nije u socijalizmu naprosto prisutan u vidu legalnosti,
je socijalizam svojom stvari, po kojoj jest ili nije. V
Revolucionar se sa socijalizmom, jer socijalizam
nije nita drugo do revolucionarni preobraaj starog svijeta.
smisao moralnog stajalita revolucionara nije u
razlike onoga to jest i onoga to tre-
ba biti, nego u o s t var e n j u onoga to treba da bude.
Moral se prevladava u zbilji, kao to se prevladava
u povratku samome sebi. Kad moralna norma prome Zbilju, l
zbilja se die na nivo morala. Preduvjet za to je ukidanje
drave, ekonomskih i drutvenih odnosa, kao
i prevladavanje impersonalnosti i njegova zamje-
na zamjenjivanje umjenosti
Revolucionarno moralno stajalite onoga to treba da
bude nije utopijsko, nije izlaz iz zbilje. Naprotiv, ono se u
njoj putem kritike orijentira. Iz kritike proizlazi smjer dje-
lovanja. nije konstrukcija, nego se izvodi iz onoga
80
BIT I SUVREMENOST
to je na djelu u krizi, kojoj revolucija primjereno od-
govara.
*
S V i j e s t n e m o e n i k a d a b i t i n e t o d r u-
g o d o s v j e s n i b i t a k.
M a r x - E n g e l s, l 8 4 6.
esti aspekt revolucije jest aspekt s v i j e s t i. U bur-
oaskom se svijetu kao svjesni bitak podvojio na otu-
svijest (ideologija) i (materijalni odnosi).
U tOJ podvojenosti svijest je postala ovisna o materijalnim
. odnosima ljudima i kao takva Stoga uvijek
ostaje svijest i ne transcendira ga. Materijalni po-
loaj proletarijata, koji ga na revoluciju, izvor je
svijesti koja prelazi
s prevratom dolazi do izraaja
uloga svijesti u izgradnji socijalizma. Oblici u kojima se taj
proces odvija jesu organizirano upravljanje, savjeti,
sindikati, masa u vlasti, politizacija masa, ekonomsko
planiranje i kontrola, ovladavanje suvremenom tehnikom i
naukom, podizanje, kolovanje i izobrazba kadrova u priv-
redi i dravnoj administraciji, masa pu-
tem i narodnih kurseva, seminara,
djelatnost, borba protiv predrasuda svake vrste i
zaostalosti itd. Tako se u socijalizmu p o a vau log a
s v i j e s t i, to nuno proizlazi iz samog karaktera s () c i-
j a li z m a k a o e p o h e r e vol u c i j e. U \
svijest prethodi jer upravo otu-
treba svjesno prevladavatI, a ne ostajati u njemu.
revolucija kao negacija jest revolu-
cionarne svijesti. Akt r evolucije je anticipacija svjesnog,
bitka, u elementu podvojenosti svijesti i Uko-
liko se u revoluciji kao revoluciji smjer rjeenja
krize, utoliko je revolucija pomirenje svijesti i bitka;
ukoliko je pak revolucija proces prevladavanja krize, uto-
liko jo uvijek sadri odvojenost svijesti i bitka. lJ se
p r l 1; II il
CO VJEK
81
Revolucionar jest i to jo uvijek \
nije, jer ne bi bio revolucionar, to jest o v j e k k o j i
P r e l a z i, i u prijelazu izlazi iz krize. Prelazna epoha, naime,
jo je uvijek epoha krize, epoha podvojenosti na
svim ivota i ujedno proces prevladavanja te
podvgjenosti. Zato i u socijalizmu svijest ostaje jo ideolo-
gijska; to jest mada je njen cilj biti isto
s bitkom, odstraniti i biti istinski bitak
Svaka svjesna manifestacija mora biti
tim ciljem. Svijest ne moe ostati pri bliskim zadacima, uto-
piti se u njima (prakticizam), nego mora ovu per-
spektivu. To da svaka svijest parcijalnih aspekata revo-
lucije mora biti momenat totalne svijesti revolucije. Utoliko
je ona pr oeta filozofijskim odnosom spram bitnog u svemu
to se zbiva. Filozofija se tako korijeni u biti revolucije i
svijest je bitne revolucije. U toku revolucije kao izmjene
vog povijesnog svijeta u njegovoj sri, u toku izgradnje soci-
j alizma, filozofija sve vie gubi svoj teorijski elemenat,
svoju i sa stalnim osloncem na eko-
nomski, socijalni i moralni preobraaj
postaje filozofijom proet bitak. U tom pogledu socijalizam
nije drugo do izvravanje Marxove misli o realizaciji filozo-
fije, Marxove teze da je svijest svagda svjesni bitak.
CJELINA
REVOLUCIJ E
*
Svi nabrojeni aspekti revolucije
su povezani i nikada ne moe jedan bez dru-
goga, se uzajamno uvjetuju. Apsolutiza-
cije tih pojedinih aspekata su zato to svaki aspekt
sadri u sebi na sve ostale aspekte. Princip
. njihove povezanosti jest povijesna bit to jest prela-
enje iz njegova u istinu, iz rada u slo-
bodnu djelatnost. Time se zavrava socijalizam, epoha krize
i revolucionarnog preobraaja svijeta, i epoha komu-
nizma. 1844. god. Marx je pisao:
K o m u n i z a m kao p o z i t i v n o ukidanje p r i v a t-
nog vlasnitva kao
n j a, te stoga kao stvarno p r i s vaj a n j e o v j e k o v
6 Bi t i suvremenost
82
BIT I SUVREMENOST
b it i od i za jest stoga potpun, svjestan i
unutar cjelokupnog bogatstva dosadanjeg razvitka nastali
povratak sebi, povratak kao d I' U t v e
n o g, tj. Taj je komunizam kao dovreni
naturalizam = humarlh ;i\m, kao dovreni humanizam = natu-
ralizam, on je i s t i n s 'k o rjeenje sukoba
i prirode, i istinsko rjeenje borbe
egzistencije i biti, i samo-
slobode i nunosti, individuuma
i roda. On je . rijeena zagonetka povijesti i zna da je on to
-rjeenje.
K o m u n iz a m j e I' j e e n j e k I' i z e, I' e z u l t a t
I' e v o l u c i j e.
Ako se j edan i t a v povijesni svijet nalazi u krizi, onda '
revolucija zadatak izmjene svijeta. Ovaj za- I
datak ne moe se na zbir, sumu revolu-
cija na nego mora do korijena povi- I
jesnog svijeta, a taj korijen je sam u svojoj biti. Svaki
aspekt revolucije dobiva svoju snagu, smjer i vr-
hovni zakon po vezi s tom biti. Ono to se danas zbiva jest \
izmjena tipa odnoenja spram svega to jest u no-
vi ljudski odnos, iz kojega od sa-
moga sebe. Revolucija je izgradnja primjerenog,
vjeka dostojnog, doista njegova svijeta.
Zato revolucija ne moe uspjeti ako zabo-
ravi bilo koji od navedenih svojih aspekata, ili ako apsolu-
tizira ovaj ili onaj aspekt na svih ostalih. Naravno da
se u uvjetima ekonomski, soci-
jalni itd. nivo razvitka u pojedinim zemljama) pojedini aspe-
kti kao urgentniji i primjereniji, ali to ne da
se ijedan smije zanemariti jer samo svi zajedno vode cilju . .
Regulativ, svih tih par cijalnih vidova revolucije je bitna iz-
mjena u njegovoj biti, bitna revolucija. Jer - apso-
lutizacija dovodi ne do odumiranja drave, nego
do p o l i t i e i z m a, etatizacije, birokratizacije, do
vanja ljudi na poloajima, do diktature prema vlastitoj klasi
itd.; apsolutizacija ekonomskog dovodi ne do ukidanja pre-
vlasti ekonomskih odnosa nad ljudima, nego dQ e k o n 0-
COVJ EK
83
m i z m a, d? kategorij a buroaske ekonomi-
do lokalistIckIh tendencija u privr edi na tetu zajednice
lt d.; apsolutizacija dovodi ne do oslobo-
djelatnosti, nego do posvemanjeg
t e h n I e I z m a, u i. postaje objekt
zahvat a, tehnokratskI cIlJeVI st upalU na mJ' est o humanih ._ -
IJ' e .. t . k - CI
, va, covJc a pretvara se u osiromaeni svijet skela,
rada vrpci, socijalizam se ugleda
u Itd.; apsolutizacija lle'.
do klasa I podvojenosti !lego do
S. OC.I e t a t I z.m to d? razlike
IJud .. ucvrscIvanJa antIlJudskih odnosa i do produblji-
vanJa covJekova apsolutizacija moralnog dovodi ne
,do morala, nego do m o I' a l i z m a, do ustrajanja
na razlIcI onoga to jest i onoga to bi trebalo biti
do koje treba da prikriju
od?osa, do suprotnosti i djela itd.;
sVl!esb dovodi ne do uspostavljanja svjesnog
I d e o log i z m a, do priznavanja
kao. Istme, apologetike, naknadnog ukraavanja,
do uVj erenja da SVIJest, i to sviJ'est rJ'eava sve
itd. itd. "
. N.a svojih aspekata sustaje revolucija.
naJveca bnga revolucionara da ne do ovih mo-
guclh izgradnje. U stalnoj borbi protiv
p r t i c i z a (kao r ezultata apsolutizacije bilo kojeg
VIda r evolucionari moraju imati ne-
o:lma posljednje ciljeve. Ovi ih udaljiti
od vec ee ih, naprotiv, njima pr ibliiti. Samo to
r itam radnih masa, upravo ta veia
cml . revolucijel.
, 1 ovo ipak jo uvi jek, po
',noyoVJeko;lllo razumlJevan}e cjelin e r evol uci je kao pr ocesa
da bismo ilustrirali
I k ako tezl'll u t.ako, i nun;ost r adika'lnog pitanja r evo-
lUtC:Je 1!'?-1oon mogucnosti novog vijeka. Za r adi-
mIsi! ,reyol ucIJe, revolucionarne misli koj a
r ada. samo'g, mno'go dubl j u no 'to joe ,f1ksira razlika
1 . .prolzvodnJe U Birt .. ({ i Dodacima usp s a da 0
bItI rada{Kulturni r adnik 8-10 Zg1b 1966) '([fl ' ' . db
ovo izdanj e.) "., . . " flmJ e I a . u:;>:
FENOMENOLOGIJA IDEOLOGIJSKOG I IDEOLOGIJSKI
KARAKTER FILOZOFIJE
Ono to nazivamo id\!ologijom komplicirano je u sebi
(uslijed podjele rada), na to ukazuje najraznovrsnija
upotreba termina.
l
Nama je ovdje stalo do s p e-
c if i n og i d e o log i j s k o g k a r a k t e raf il o z o f i-
j e. No, on se ne moe ako se prethodno, barem u
linijama, ne ocrta jedna f e n o m e n o log i j a i d e-
o log i j s k o g. Prvi njen zadatak bio bi l u e n j e raz-
o b l i k a ideologijskog, s jedne, od n a a na
koji se ovi oblici odnose spram spram
bitka, s druge strane. Ako se ima u vidu
ideologije kao o t u e n e s v i j e s ti o t u e n o ,g b i a
(ljudskog i neljudskog) na temelju biti
o v j e k a o d b i t k a s a m o g, onda je jasno da su oba
zadatka iako za for m a l n o - d e s k r i p ti v n u
analizu 'ipak neodvojiva u g e n e t i k o j a n a l i z i:
li svijest nastupiti kao ideologijska i u kojem svom
1 Tako Illpr. E. Bloch vidi funkciju ideologije u zavaravanju:<,
pri:kriva:nj:U velom, uljep.avanju, parfimiranj'll;'
ranju, iskrivljivanju, ..
je za njega kriva sivijest u lluZ;IJe; .. on govon o m.algli
jedne zainteresirane ikri!Ve sviJestl. Tu Je ocigledna
cija moralnog ocj.enjivanja ideologije (usp .. E. B. Pn.n:lp Hof-,
fnung, Berlin, 1954, S. 169-170). Ovamo bl se dalo.),oo mnogo
tota pribrojiti, samo predrasude, svJesne pseu-
doidejne faibrikate (npr. mitove). mora-
priJstupu fenomenu ideologije J:e, npr. l
(usp. Th. Geiger Ide,ologie u. 'Yahrhelt,
1953) ili (usp. K. Mannhetm Ideologle u. Ut??le":
Frankfurt a. M, 1952). KQg nas je 9
e/vsplikacij'i fenomena.
CO VJEK
85
obliku, povezano je s n a i n o m na koji se odnosi spram
bitka, i druge svijesti - i da li se odnosi spram
svega troga ili, npr., samo spram ili spram druge svijesti.la
Ovaj odnos svijesti nije korijen ideologije, nego i z d a n a k
bitnog ljudske biti i bitka s kojim je
bit u odnosu).
ONTOLOGIJSKI KORIJEN K o r i j e n ideologijskog nije, ka-
IDEOLOGIJE ko se katkad misli, u o d n o-
s u svijesti (samostalno
ne) s p r a m (samostalno - naprotiv,
takav odnos samo p o t v j e prethodnu
nost svijesti i -, nego je on u z b i-
van j u b i t k a s a m o g (bit kao
p r o i z vod n j a iz bitka, na temelju koje se bitak
odjelovljuje u svijetu i bivstvuje u povijesnom vremenu, po-
staje r a d u kojem se bit sama sebi, a
time bitak biti i To u novo-
vjekoynom, povijesnom . okviru: kad se proiz-
vodnJa zbiva kao. rad, zbiva se ona (svjesni bitak
- njegova bit u iskonskom M a r x o vom smislu
tako ila su o d voj e n i s jedne strane: s v i J e s t,
s druge strane: b i e d Raspadanje svje-
snog bitka - biti zbiva se tako da s v i l e s t , bitka
postaje o t u e n a s v i j e s t, nebitna svijest, puka svijest
o ... , a b i t a k svijesti postaje b i e, tj. proizvod,
puka roba. u svijetu je roba -
radna snaga; otuda je ono to moe e k o n o m s k i
Proizvodnja kao svjesni bitak pretvara se
u o t u e n i r a d, koji se dijeli na d u h o v n i m a t e-
r i j a l n i. Podjela rada je drutveni izraz biti
jeka. Duhovni rad je i d e o log i j a, materijalni rad je e ko-
n o m i j a, tj. odnosi ljudi u procesu drutvenog rada n e o-
la Sv,aka. SIe svijest na,poiSljetlku OOIlJOiSi spram svega
troga no za razlikovanje posebnih ideolo.gijskih karaktera p,oje-
dinih' svijesti od valIlosti je neposredni odnos sVIjesti, primarna
usmjerenost svijesti na ovo ili ono od svega troga;
86 BIT I SUVREMENOST
visni O biti koja je u njima na djelu). Zato' j e
apsurdno govoriti o razlici ideologijske i istinite svijesti kad
lSTlNA KAO TACNOST
JEMOMENAT
IDEOLOGIJSKE SVIJESTI
se svijest pomilja iIi jes t
odvojena od i bitka i nak-
nadno se spram njih odnosi. U
tom svi jest je ideologij-
i onda kad t a n o odgovara bi-
\\ Odnos svijesti spram b i t k a ne moe
se nikad pomiljati u smislu t a n o s t i, ne zato
to bi bitak bio svijesti nedostupan, nego zato to
ga ona, bitno njemu i s njim kao ot u-
se,fnikada ne moe imati kao p r e d me t.
Upravo nepredmetnost bitka za svijest indicira p r i-
p a d n o s t zbivanja svijesti zbivanja bit:
ka samog. i kao svijest jest svijest bitka. Otuda
Je u svijesti n a d j e l u (nepredmetno ) sam otu-
':4eni bitak. Ova okolnost razlogom je dominantno O'
kog tipa filozofiranja svijeta. '"
, . '1- 1::itava zbtka oko razlike ideologijske i istinite svijesti
-. :troju nalazimo u liter aturi i koia neminovno vodi kako
neuoiAvanju ideologije- t ako spe-
istine - ha t obonjoj suprotnosti ideolo-
giJe kao svijest i istine kao
svijest. No, ideologija nije zabluda, privid
- ona je 2,t u e n a svijest. Kao takova, ona moe t a n o
odgovarati i U tom'
istina kao ne samo da nije u suprotnosti s
ideologijom, nego upravo u nju spada. Naravno, ideologija
nije istovetna s istinom u smislu Pojam ideologije
stqJerordinira:n je kako svijesti koja odgovara
nomo. tako sVijesti koja ne odgovara
Razlika i zbiva se u medi-
, jurnu" iaeologije. G n o s e o log i j s k a problematika n e
okvire odnosa ideologijske svijesti spram
.. Upravo ova mnogovrsnost ideologijskog
trai gore spomenutu fenomenologiju ideologijskog:
COVJEK
,87
DVOJAKA KLASIFIKACIJA Pri tom je, u smislu ranij e
IDEOLOGIJ SKOG nog, takove fenomenolo-
gije dvojak, mada u biti povezan.
Treba izraditi (to se ovdje ne u pojedinostima, jer nam
je stalo samo do opisa ideologijskog kar aktera filozofij e ): 1.
klasifikaciju ideologij skih oblika, 2. klasifikaciju odnosa ovih
oblika spram bitka, i
P r vase klasifikacija bavi inventariziranjem i
njem svega to spada u ideologiju, d r u g a opisuje razne
ideologijskih odnosa.
KLASIFIKACIJA IDEOLOGIJSKIH 1. prve klasifikacije
OBLIKA je:(i)llp r i p a d n o s t razli-
oblika svijesti ideolo-
giji (ova pripadnost se moe om: ti na temelju o p e k a-
r a k t e r i s t i k e ideologije), 1) s p e cif i n o s t svo-
jevrsnih oblika ideologijske s jesti, koja zahtijeva uvi-
imanentne zakonitosti tvorbe pojedinih ideologij-
skih oblika, t ematike njihove predmetno-
sti itd. Tek bi ovo grupacije pojedinih
oblika, odnose ranga itd. Pitanja kao to su: to je umjet-
nost, znanost itd. - spadaju ovamo. .
U biti in extenso o ovoj klasifi-
kaciji, jer l. indeks poznajemo, 2. nije
nam stalo do iscrpnog pobrajanja ideologijskih oblika, nego
samo do uvida u s p e cif i a n ideologijski karakter
zofije, 3. ne ulazimo u pitanje k o n s t i t u c i j e pojedinih
ideologijskih oblika, nego samo u njihove odno-
se na temelju njihovog ideologijskog karaktera, tj. od-
nos pojedinih oblika razmatramo samo s obzi-
rom na odnos neke ideologijske svijesti spram bitka,
i drugih ideologijskih svijesti u k o I i k o s e u t o m o
nosu i do izraaja dolazi
i d e o log i j s k i k a r a k t e r s v i j e s t i. S ovim aspek-
tom prelazimo od prve na drugu klasifikaciju. '
Ipak, prethodno, ukaimo na jednu klasifikaciju.
ideologijskih oblika koja se po grupacijama poklapa s
dicijom.
88
BIT I SUVREMENOST
INDEKS a) P r i p a d n o s t: U ideologi-
ju spada svaka od bitka r e-
l a t i v n o o s a m o s t a l j e n a svijest, koja je kao ta-
kova p o d lo n a i m a n e n t n o j z a k o n i t o s t i, usljed
koje djeluje obratno na bitak njegovo
u Ideologija je svijest o otu-
na temelju biti (pro-
izvodnje - svjesnog bitka) od bitka samog. {Korijen
ideologije jest o d n o s biti i bitka, u kojem
se bit dehumanizira u b i e
ka, a bitak prikriva u Ovaj
odnos je t e m e I j n o o t u e n j e, podrijetlo otu-
povijesti. Kako je svijest o
mada osamostaljena od bitka, ipak, i kao jo
uvijek svjesni bitak, - to ona u svojim p 1" o d u b-
I j u j e biti od bitka toliko da i e z a v a
s v a k a s I u t n j a o o t u e n j u, koje se zato pojavljuje
kao Tu je posljednji razlog
svega dometa ideologije, njenog razlikovanja od istinite
svijesti u smislu itd.
2
Zato posao oko
pripadnosti oblika svijesti ideologiji p r e t p o s t a v I j a
uvid u bit unutar cjeline povijesnog sklopa, jedan
f i I o z o f i j s k i napor na koji nadovezuje, na kojeg se osla-
nja empirijsko pobrajanje karakteristika ideologije. Svaka
klasifikacija ideologijskih oblika pretpostavlja filozOfijski
uvid u korijen ideologije, to i z I a z a k iz ideologijske
situacije. Jednostavno karakteriziranje kao ideologij-
skog temelji se na prethodnom dospijevanju u bit povijesnog
sklopa. Indeks uspjeha jest sama f i I o z o f i j a
Tzv. Wiss'enssoz.iologie u Ma;nnheimovoj verzij i)
kao specijalna empirijska znanost zamjerila je Marxu povijesno-
-filozofijsku (eshatolagijsku) spElkulativnu konstrukciju, koja u
besklasnom drutvu vidi teren bitku pripadne svi-
jesti. Ona mu je zamjerila ito je svojim djelom prevlaJci:ao ideolo-
'svijesti, jer sama nastoji oko pereniranja i eterniziranja
ideologije. Utoliko ne vidi da II svom panideologi=u gU!bi kriterij
prepoznavanja ideologijskog i time desavuira vlastito stajalite
kritike ideologijskog. U svojoj biti Wissens:soziologie je contra-
dictio in adjecto.
COVJEK
89
O kakovoj je ovdje filozofiji vidjeti kad budemo
razmatrali M a r x o v odnos spram filozofije.
MOGUCA GRUPACIJA
IDEOLOGIJSKIH OBLIKA
b) Ne u opis imanentne
zakonitosti, mogli bismo anticipi-
rati grupacije ideologij-
skih oblika (iscrpnost ovdje nikako nije cilj): I filozofija,
religija, umjetnost; II moral, pravo, drava; III znanosti: a)
historijske, b) prirodne, c) formalne (logika, matematika);
IV govor kao medijum ideologijskih oblika.
Ova grupacija, koja pokazuje srodnost pojedinih
unutar grupe, ne govori nita o svagda f?,nkcijl
oblika u povijesti, o dominiranju jednih nad drugtma, o
sad ovih sad onih, o zamjeni jednih drugima
itd. Izgleda da jedino govor perenira kao stalni uvjet
jetva mada se svagda bitno-povijesno modificira.
Samo konkretno ispitivanje uloge pojedinih oblika ideolo-
gijske svijesti unutar posebnih povijesnih sklopova moe
iskazati '" u I o g u ovih oblika i njihov o d n o s.
No, to ne jednostavno empirijsko konstatiranje pri-
sutnosti ili odsutnosti oblika, ove ili one njihove funkcije,
nego f i l o z o f i j s k o oblika svijesti
u vezu s biti i podrijetlom povijesnog sklopa.
Upravo ovaj p o v i j e s n i princip grupacije izaziva, i
u onim nazorima koji su eksplicitno historijski orijentirani,
STO SVE SPADA U IDEOLOGIJU
(PRIRODNE ZNANOSTI
KAO IDEOLOGIJA)
zbog stalne tendencije van-
vremenskill klasifikacija,
koja se temelji na relativ-
noj konstantnosti izvjesnih
povijesnih struktura
3
, sporove oko toga treba li
u ideologiju, npr., znanosti, pogotovo prirod-
ne i formalne, ili, npr., govor (spadali govor u
nadgradnju ili ne?) U pogledu prirod-
nih znanosti konstatirajmo samo ovo: kad se ima pred
sav domet ideologijskog, onda ni prirodne znanosti
3 Usp. Marx-Engels manifest, Izabrana dje-
la, I, str. 33.
90
BIT l SUV REMEN OST
ne mogu biti izuzete od pripadnosti ideologiji, i ne
zbog nekih svojih vanznanstvenih, u toku razvoja znanostI
naputenih momenata nego jer su k a o t a k o v e, kao z n .a-
n o s t i, konfiguracije svijesti koje
i spadaju u zbivanje bItka. Da
prirodne znanosti nisu izuzete od ideologizma je
znao E n g e l s u vie Tako, npr., govorecI u AntI-
-Dtihringu o flogistonskoj teoriji, u Dijalektici prirode
oNewtonu, Haeckelu i dr. prirodoznanstvenjacima. U tom
smislu treba smatrati njegovu ocjenu Darwina u
pismu P. L. Lavrovu od 12-17. novembra 1875:
nauka Darwinova o borbi za opstanak jest jednostavno pre-
noenje iz drutva na oblast ive prirode Hobbesove nauke
o ratu svih protiv svih i buroasko-ekonomske nauke o kon-
kurenciji zajedno s Malthusovom teorijom popula.cij.e
prema Perepiska K. Marksa i F. Engel.sa s pobti-
dejateljaIni, OGIZ). No, love ocjene ostajU ipak jo
samo pri neznanstvenim momentima prirodnih znanosti, a
ne njih same u njihovoj Zato treba
prirodne znanosti upravo kao i s t e znanosti polaze
od pretpostavke da je priroda predmet iskorita-
vanja za svrhe industrije, da, dakle, i priroda slui produkciji
vika vrijednosti. Ova pretpostavka se ne sastoji u tome da
bi prirodne znanosti znale svoju k o r i s t za
privredu, nego u tome da su i kao teorijske s r a u n a t e
n a t e h n i k u k o n s t r u k c i j u prirode. Predmet tzv.
prirodne znanosti je i to radno-konstruk-
tivna izmjena u predmete. Samo zato,
tehnika u uem smislu, moe iskoristiti rezultate zna-
nosti. Zato je do kraja, s obzirom na ovaj t e h-
n i k i momenat, razlikovati i priInijenjenih
prirodnih znanosti, kao i i priInijenjene
matike. I tzv. znanosti isto su tako t e h n i k i Ori-
jentirane 'kao i tzv. priInijenjene. One su samo posebno pod-
odnosa spram prirode. Ovakav od-
nos vidi u prirodi samo o b j e k t r a d n e a k c i j e, samo
objekt za subjekt. To u konsekvenciji i prirode II
, Co VJEK
91
jeku, ' to i ivota u itd. kao radnik ujed-
:lio je i kao objekt rada. ' Time se i u vri
radikalna podjela prirode kao objekta i kao su-
bjekta, se prirodi i priroda (u smislu fizis)
naoko vanvremenska struktura znanosti, bur-
6askeznanosti, a to i one prelazne
epohe, jest upravo kao t e h n i k o - z n a n s t ven i odnos
spram svega to jest - o t u e n a s v i j e s t o
o t u e n i m b i i m a na temelju biti
od bitka samog. Nasuprot tome, M a r x je u komunizmu
kao :rezultatu revolucionarnog preobraaja drutva u ljud-
sku zajednicu vidio istinsko rjeenje sukoba prirode
i naturalizma i humanizma (Ekonom-
sko-filozofijski rukopisi, "Rani ' radovi, Zagreb, 1953, str.
228).
,OPCI IDEOLOGIJSKI Kako nam je, rekli smo, ovdje
FILOZOFIJE stalo samo do iskazivanja ideo-
logijskog karaktera filozofije, -
to razmotrimo sada, ispustivi ostalo iz vida, pitanje uko- ,
liko ideologija. Tek na temelju pr i p a d-
n ti "fiiozofijeideologiji kasnije ideologijsku
sp e c if os t filozofije pokazati u ve:d s pitanjem klasi-
.ideologijskih oblika svijesti spram bit-
,ka i
Filozofiju, kako je historijski dana, smatramo ideolo-
gijom jer je nastupila, ma, kakove bile njene meta-
odluke. (u smislu idealizma ili materijalizma), kao
or ija(il<;) o ... cjelini ' svega to jest II njegovoj
kao spoznajne teorije, koja se bavi
samom o .. , ' naravno s obzirom na njenu isti-
nliost, SalUO je nastupa filozofije kao teorije.
t e o r i j a i izvan ove svoje skronme verzije,
npr. cU 11 e g e l a, gdje ponire u b i t svega i sama je s v i-
je s' t ' ove' biti (u ' smislu: genitiws objectivus ,i subjectivus).
1<-,ao /t,eol:ija, miljenje suprotstavlja se filozofija
ti Iij.enom, uskom filistarskom vidu ili
92
BIT I SUVREMENOST
kao tek moralnu itd. praksu.
4
se praksi
(koju ne moe vidjeti u njenoj sveobuhvatnosti 'upra-
vo zbog toga jer je sama tek puka teorija), suprotstavlja
se ona kao miljenje bitku, kao subjekt objektu, pa joj bitak
nastupa samo <kao predmetni izgled (eidos) za njen pogled
(theoria), gledanje, (uvid - eidenai u vid - idea;
bitni idealizam). U tom radikalnom misli i bitka kao
predmetnog bitka, koje je ulo u svakodnevni ivot, pokazuje
se filozofija kao paradigma ideologije. M a r x je filozofiju,
koja, kao teorija i puka interpretacija onoga to jest,
sama iskazuje svoju prevladao, no ne i likvi-
dirao, nadomjestivi je bitkom koji je proet milju, milju
koja bivstvuje. U tom smislu su od M a r-
x o o ozbiljenju filozofije.5
4 .. . uzviena ;praksa (u Fichtea, V. S.) naputa, iz su-
;PEmiOTI1lo;Som s'V'oj -mla'terij:a1 umjesto da' u njega. (E. BZoch,
Subjekt-01:)jekt, Erlautrungen zu Heg,el, Berlin, 1952, S. 398).
5 Kako treba razumjeti Marxov odnos spram filozofije, nje-
govu tezu da je ona iZ@llbila svoj, medijrum egzistencije (Nje-
ideo'lQgl ja, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 294)?
Marx zamjera filozofiji njenu spekulativnost,
od 2Jbilje. sve miljenija, isputa filozofija
zbilju iz vidao. To ne samo tzv. filozofija, I Feuer-
bach, npr., zadovoljava se objanjenjem (dakle misaonim pos-
lom) zbilje, a ne prllitupa k njenom mijenjaju. P.ra,ksa je strana
apstraktnom, tj'. od zbilje odijeljenom miljenju. No, Marxova fi-
lozofij a, ()lIla f ilozofija koja je na djelu u kritici filozofije, ne is-
crpljuje se u suprotstavlj.anjru bitka Cbitka i milje-
nju. Ona nije protiv miljenja za miljenje utemeljeno
i noeno bitkom, milJenje koje pripada bitku, za misacmi bitak.
Marxu je stalo do pomirenja miljenja i bitka, do misaonog bitka.
U filozofij.i , koju kritizira, vidi pak raskorak miljenja i
bitka. Kad Marx g<Jvori o filozofije, ima se to razumjeti
kao filozofije u elementu svtjesti, teorije, ideje. To
je filozofija qua ideologrja, koja odgovara
i uteme-ljena je u bitka samog, s njim se zajedno zbi,va.
No, ni ovakovu filozofiju Marx ne odbacuje, nego je da rea-
lizira tj. srnj,esti u bitku kao to ni kOljem ova fi-
IO(lofi'ja oogovara, ne eli da utopijlSki odba-ci, nego prevede
revoliucionaTnom praksom u istinski bitak. filorrofije kao
puke teorije o ... , roi-va se kao realiziranje filozofije. ... vi ne
moete prevladati filozofiju, a da je ne ostvarite. (Marx, Uz
kritiku HegelO've filozofije prava, "Rani radovi, Zagreb, 1953,
str. 79). Iz teOTije postaje filozofija zbiljom kad se sama zbilja
COVJEK
93
KLASIFIKACIJA IDEOLOGIJSKIH 2. Princip druge klasifikaci-
ODNOSA je ideologijskog jest, pri-
mjereno ideolo-
gije kao svijesti o na temelju
nja biti od bitka, r a z n o v rs n i odnos svijesti
spram bitka i druge svijesti.
svijest o d n o s i s e, i kao svagda
spram bitka kojem pripada kad je sam bitak no
ona se spram njega odnosi i n d i r e k t n o, tj. preko odnosa
spram koja prikrivaju bitak. J..K.lasifikacija ovih odnosa
treba da pokae s p e e if i n i i d e o log i j s k i k a r a k-
t e r filozofije za razliku od ostalih oblika svijesti - upravo
s obzirom na pripadnost filozofije bitku. Ova pripadnost,
zbog ideologijskog karaktera filozofije, tj. zbog
filozofije bitku, moe se iskazati samo indirektno, preko
odnosa filozofije spram i drugih svijesti. Filozofijtt' "kao
svijest dospijeva do bitka u samo preko
i druge svijesti. Zato je potrebno
razmot riti tipove odnosa svijesti spram i dru-
gih svijesti da bi filozofija kao n a r o i t oblik
svijesti dola do izraaja. Apstrahirajmo, dakle, zasad odnos
r-evolucionira iz svoje biti. Komunizam k ao rij eena zagonetka
pDvijesti jest filozofija. Marxov o ukidanje
kao ideo[-ogije ne li!kvidaciju filozofiJe, nego
uspostavljanje istinitog bitka u ojelini pO'vi-
jesnog ''Sklapa, tj. 'USpostav1janj,e neposredne bitka
Utoliko vri Marx kritiku kao.. v
sa
stajalita filmofije koja je postala zavlicaJ nom egzIstencIJom co-
vjeka. NaravnO', ovakDvu fi1ozofijsku -ElgiZistenciju .n.az!:va
Marx vie filozofijskom, - ona je za njega naprosto ZibllJa I lstma,
istinita zbilja, zbiljlSka istina, istina bi1lka.
Nae suvremeno filozof iranje mora iS ove Marxove ra-
zine, mora j.e dohvatiti, a ne ostati u ideologij-
skom tipu filoz-ofiranja, ga Marxu.
.ono to je za Marxa b iJa, tako preutna pretpostavka . s
koje je filozof ij'ski (tj. do biti) vri>o
na svim ta (struktura: -
nje istina - ideologija) bi1lka mora za nas, ako se eli-
mo' smjestiti u naem vremenu, predistavljati oslonac filo:wfijsko,g
posIa kao potrage l>0vije!?nim
94 BIT I SUVREMENOST
svijesti sprambitka
6
i ogledaj mo odnos
svijesti i drugih svijesti. ide9Jogijski
kar akter fIlozofIje pokazat se, mada samo n e g a t i v n o
iz klasifikacije tipova odnosa svijesti spram
i drugih svijesti. Kaemo: samo negativno., To da '
se pokazati kako je filozofiju, kao uostalom --i
i svrstati u jedan od tipova
odnosa sVIJestI spram i drugih svijesti, _
n a d i l a z i relaciju svijesti spram
i dr ugIh SVIJestI. Kakove to reperkusije ima po i s t i n u fi-
lozofije, vidjet kasnije.
. Rekli. smo da i svijest svagda p r i p a d a bitku.
Ova .I? r I p a d o s t. Svijesti nije ovdje Iniljena, npr., u
smIslu, tJ .. sfere ili sloja svi-
IZ. mZlh Ih sloJeva{< _ nego kao istina
?Itka, t!. kao ZbIvanje u kojem je bit p r i s e b i
l tako Iznosi bitak iz vanpovijesnih i unosi ga u
unutar povijesnog svijet a. Istina bitka je p r o i z v o dn j a
iz bitka, p r a k s a u sveobuhvatnom smislu Ova-
kova p.roizvodnja je svjesni bitak, tj . s v i j e s t k o j a b iv-
s t J e, kad. se p o b i t i o v j e k a odjelovljuje bitak
bIcIma, kad Je, dakle, bit p r i s e b n a, II
JU<". S novovjekovnim
prOizvodnje u rad o ct j e 1 j u j e s e svijest od bitka a bi-
tak g.u b i u Tako u }>prvom planu (nepos;ednoj
i u se svijesti spram
a l s t l n a bItka pretvara se II o d g o var a n j e i
p r l p a d n os t svijesti b i m a_ Istiniti bitak se
li koja relacije
temelji se na bitka samog. Ovo
nJe samog bitka, tj. biti od bitka, nazivamo: b i t n a
n e i s t i n a. Ona je temelj _ relacije II smislu
(adaequatio) . iH Filozofija kao
G nije postupak,
bItka, koj i je prikri'Ven
. blClma. Aps.trakc!Ja odnosa svijesti spram bitka t eme'1j i se
na Zato se odnos svi j esti spram hitka moe raz-
mot n t ! t ek razmatranj a odnosa svijesti i i to samo
tamo gdJe to trazi saro Qdnos s'Vijestispram i drugih svijesti.
CO VJEK
95
svijest - anticipirajmo sada ono to treba pokazati - n a-
d i l a z i relaciju i u k o r j e n j u je s e u b i t n o j
rt e i s t i n i. Naravno, ovim kontaktom s
biti filozofija ne prestaje biti
ona tako p r o d u b l j u j e i ga uspostavlja,
tako javno mnjenje se u otu-
b i v s t v u j e ona kao svijest p o n j e m u,
tj. i kao ona p r i p a d a bitku. Filozofija, kad sa-
ma za sebe iskazuje da je teorija, puka slika o ... ,
time bit svega to jest kao l i k slike (eidos), kao
p r e rl m e t misli, kao o b j e k t . .zato je
kovna filozofija bitno i d e a l i s t l C k a.
7
Njen kulmmaClOnI
teorem: istovetnost miljenja i bitka (u
Hegelovom panlogizmu) u ideologijskom, tj.
-svjesnom obliku nihilizam bitka i dehumanizaciju
tj. pretvaranje biti = proizvodnje u r a d, o t u e-
n u d j e l a t n o s t.
8
Tu se bit kao proizvodnja
iz bitka svodi na r a d jednog kao subjekta-
-supstancije sviju
Pokaimo sad na temelju klasifikacije odnosa
svijesti spram i drugih svijesti in concreto
ideologijski karakter filozofije, ovog oblika ideologije koji
n a d i l a z i i druge svijesti.
TIPOVI IDEOLOGIJSKIH ODNOSA Ovdje razlikujemo (bez pre-
tenzija na iscrpnost) u spo-
menutu svrhu t r i t i P a odnosa svijesti spram
i drugih svijesti.
.Tip a) svijest koja odgo-
var a o t u e n o m b i u. (Pod razumi-
jemo povijesni proizvod biti
P r i m j e r: p o li t i k a e k o n o m i j a
odgovara ekonomskoj strukturi produk-
7 Usp. bHjeku 15.
8 Hegel stoji na stajaliitu moderne nacionalne
kae Marx. (Ekono.msko-filozofij ski rukopi si, Ram
Zgb, 1953, str. 266). To za Marxa toliko koliko: Hegel stOJI
na stajalitu rada.
96
BIT I SUVREMENOST
cionih odnosa. Njene kategorije jesu oblici miljenja kakVI
vladaju u drutvu, dakle, o b j e k ti v n i o b li e i m i l j e-
n j a za odnose proizvodnje ovog povijesno dru-
tvenog proizvodnje, robne proizvodnje (K. M a r x
Kapital 1, Zagreb, 1947, str. 41, podvukao V. S.). Ana-
logno vai, npr., i za s o e i o log i j u, koja istrauje odnose
ljudima koji su II e o v i s n i o njihovoj volji (svijesti)
i zbivaju se poput prirodnih zakona. P r i r o d n e z n a n o-
s t i, npr., istrauju prethodno, a onda i njima konstrui-
ranu i prirodu i odgovaraju ovim prirod-
nim,< proizvodima. Temeljna njihova kategorija kauzalnosti
je tek uslijed zahvata
u prirodu. ... na djelatnosti ... temelji se predstava
o ... , ... i najblii temelj ljudskog
miljenja je izmjena prirode ... (E. E n g e l s,
Dijalektika prirode, na ruskom, izd. OGIZ, 1946, str.
184-185).
Naravno, adekvacija odgovaranje) nije svagda na
djelu. Tako, npr., ekonomija svoje
kategorije kao kategorije produkciopjh odnosa u o p e, tj.
kad joj ove ne izgledaju kao promjenljive, nego kao stalne
kategorije drutvene proizvodnje. Odmah je vidljivo da ade-
kvatno izricanje ide zajedno s ovim hipostazama. U
njima se sa strane svijesti vri p r o d u b l j i van j e otu-
Time to buroaske proizvodne od-
nose, ove kategorije bitnu strukturu odnosa lju-
dima u novovjekovnoj povijesti. Kao produbljivanje, ove ka-
tegorije n a d i l a z e i idu do izvora
nja, do biti i njoj bitka. To je
momenat ovih kategorija i ekono-
mije kao znanosti. Razvoj znanosti ide za stalnim
odstranjivanjem ovih momenata, za znan-
stvenom Ova tendencija posvema p r i k r i-
va ideologijski, tj. karakter znanosti, ali ga time
nikako n e s m a n j u j e, nego naprotiv p o a v a. -
Nadalje, adekvacija nije na djelu tamo gdje je, npr., -
Ned,ostatak adekvacije ne ra.ZJlTIatramo ovdje kao morpe!1<l,t
peg,o s QI;J;?:irom np
COVJEK
97
o a p o log e ti e i drutva, o v u l g a r i z a e i j i
znanstvenih teza u interesu nekog sloja klase, indu-
strijskog, bankarskog itd. Ovdje nema nikakvog
n a d il a e n j a, nikakve f il o z o f i n o s ti znanosti, ne-
go je o znanosti vanznanstvenim interesi-
ma. Upravo znanost ekonomije, sociologije
itd. moe vrlo pogodno posluiti takvim interesima, jer izbje-
gava sva kakljiva, pitanja.
T i P b) O t u e n a s v i j e s t (1) k o j a t a n o o d-
govara svijesti (2).
p r i m j e r: sociologijske, prirodo-
znanstvene kategorije kao h i P o s t a z e, kao vanvremen-
ske kategorije (rad kao temeljna kategorija eko-
nomije odgovara radu kao bivstvovanja apsolutnog
duha u H e g e l a). Nadalje: filozofija, religija, umjetnost
odgovaraju moralu, pravu, dravnom ure-
politici itd. tavie, one i svoj posao upravo
kod ovih ideologijskih oblikalo, preko kojih su tek indirektno
vezane uz ekonomsko Pri tom je adekvacija svi-
jesti (1) i svijesti (2) svagda d j e l o m i n a, jer, npr.,
filozofija, osim to odgovara, npr., moralu, jo i p r e l a z i
p r e k o njega i ga shodno svojem zadatku (vidi:
tip e). Filozofija, umjetnost, religija mogu biti opet d j e l o-
m i n o navedene i pod tipom a). Npr. kad novovjekovna
filozofija pomilja kao individuum koji stoji u na-
knadnim vezama (putem drutvenog ugovora itd.) s drugim
individuumima, ili, obratno, kad ga pomilja kao kolektiv
(nacija, drava, drutvo itd.). Time ona, hipostaza,
odgovara koji se u drutvenim
r elacijama javlja i kao individuum i kao individuumu nad-
kolektiv. To vai za s v e teze filozofije, jer se ona
svagda konkretnOj situaciji u kojoj nastaje.
Ovdje treba upozoriti na jedan nesporazum. Kad,
npr., psihologija kao znanost odgovara zbi-
vanju pojedinca, kolektiva itd., onda to moe izgledati kao
10 ... pravni i moralni odrazi ... vre ne-
posredno dj-elovanje na filo-z-ofij u (F. Engels, pismo K. Schmitu
od 27. okt-obra 1890, Marx-Engels, Izabrana Idjela II, 1950, str. 483) .
7 Bit i suvremenost
98
BIT I SUVREMENOST
odnos svijesti (1) spram svijesti (2). No, opisani ne
pripada tipu b), nego tipu a) jer se ovdje
javlja kao oblik b i a, a ne kao s p o z n a j n a SVI-
jest o njemu.lI To isto vai, npr., i za historiju znanosti uko-
liko nije puko nabrajanje znanstvenih teza po kronologij-
skom redu njihova iznoenja. Ako historija ulazi u z a k o
n i t o s t razvoja znanosti (ma kako ovu zakoni-
tost), ona postupa sa kao s a ne kao sa
tj. ne .kao s o d n o s o m spram i treba biti
navedena pod tipom a).
Tip e) svijest koja ne odgovara

P r i m j e r: svakovrsne h i p o s t a z e, >>Ill o p a v a-
n j a, a p S t r a k e i j e itd. u filozofiji, religiji, umjetnosti
_ u pravu, moralu, u znanostima (usp. hipostaze u
ekonomiji, spomenute pod tipom a), >lu) t o p i j e svake
vrste, sve k r i t i k e onoga to postoji (barem utoliko uko-
liko p r e l a z e kritizirano iako su poduzete s nekog
stajalita u
U ovom tipu ideologijskog odnosa nije o zabluda-
ma, jo manje o laima, falsifikatima itd. I
zablude i lai samo su (negativni) tipa a). Ako, npr.,
11 treba r adi. izJbjegavarrja nespo'ra'zuma da mi
ovdje pod adekvatnom ili neadekvatnom ne razumi jemo
posebno 7)bilVanje (koje je predmet !psiholoIgije), nego
bivlsiJveno-'spo'znajni odnolS unutar bitka
ne svijesti i (to ra=atra fiLozofija). NO',
logijska r,elacija ISUlbjekta i objekta (suda i predmeta) lll}e
centralno u pitanju, nego pripadnost svi}esti ,odnos no bitku, .
konkretnO' ovdjoe je o' tipologiji svijelSti s na
nj enu ReZ'Ull.tati'ma ove i ude<;l:nO' ih
ontoloigij.a ;SVl]es,t1, OIIltolO1g1Ja ldeolog'1J
'
skog.
(To to kaemo da se oniJo'rogija njenim r ezu1tatima s1Jui i ujed.no
ih zn da je izvesti jednu f,enomenoQoglJiU
ideO'lo.gijskog, kao klasifikadju OIbUka i tipologiju .odn?s a,
u vezi s Pr,i tom, ova posljednja 10lgl,okl
prethodi ip!'voj). I'pak gOlVorimo o spozna.jnoj Nij'e li to
;:ad konfurzija? Ne akO' 'se ima u vidu da }e spozna'Jm odnos 0gno-
aspekt' pri!padnolsrti svidesti utemel}e.n i
b1v.stvenim odnosom, t jo. zbivanjem svij esti = !s,v}esnog
ili ToO je, pak, ontologijski aspekt pn-
ipadnO'sti .svi jesti
COVJEK
99
netko u okviru ekonomije smatra da
je, primjerice, vrijednost robe onom cijenom koja
se konjunkturno dade da je vrijednost = cijena,
onda je to zabluda koja se dade pobiti u o k v i r u
ske ekonomije i s njenog stajalita. treba
da se napredak spoznaje odvija u dijalektici i
neta no oboje ostaje u n u t a r i d e o log i j e, a ne,
kako se zamilja, kao da je ideologija suprotna
svijesti, kao da je istovetna s
IDEOLOGIJSKI
KARAKTER FILOZOFiJE
KAO TRANSCENDIRANJE
u hipostazama,
utopijama, kritikama postoje-
ukoliko su doista radikal-
D;e
12
, dolazi na vidjelo t r a n s-
c e n d i r a n j e neposredno danog Ako.
npr., filozofija ne odgovara (ne je
ni danoj socijalnoj situaciji u kojoj nastaje i u ko-
JOJ filozof nalazi motive svog pa ni
socijalnoj strukturi razdoblja ako, npr., iz socijalnog
fakta individualnosti ili kolektivnosti odre-
(Individuum, Kolektiv), onda ona k r o z
ideologijsku svijest tipa a) plus ideologijsku svijest tipa b)
plus ideologijsku tipa e) p r e l a z i p r e k o
nog i p r o d i r e kroz njega do biti
i prikrivenog bj.tka - i smjeta se na i z vor II otu-
u b i t n o j n e i s t i n i. Naravno, pri tom se filozofije
razlikuju po rangu. Ne dopiru sve do biti
nja tako da bi je mogle iznijeti (proizvesti) u svojem djelu.
Ako talenta<" onda u s p j e h filozofija
ovisi o njihovom p o v i j e s n o m m j e s t u s kojeg se bit
ili ,sustee i to po mjeri samog mjesta. Z a k o n p o-
v J e s n o g. m j e s t a (toponomija) filozofije, a ne neka
njena relatIvna,< ili apsolutna autonomija, filo-
zofiju k a o filozofiju.
,12 zahvatiti stvar u korijenu. A korijen
za cOYJeka Jest covJek 'sam (K. Marx, Uz kritiku Hegelove fi-
lozoflJe prava, Rani 'r adovi , Zgb., 1953, .str. 8l}. [Ostaje, dakako,
da se za :ovaj .korijen tlo (Dopunjeni;\
pnmJed'b<l UZ oV'O Izdanje)] . . .
100
BIT I SUVREMENOST
HipGstaze, itd. filGzGfije s m j e r a j u k
b i t n G m. FilGzGfija je svijest, ideGIGgijska svijest
b i t i pGvijesti, b i t i svega tO' povijesnO' jest. KaemO': biti,
a ne G biti! TO' zatO' tO' se GVG 0' GpravdanG kad je
G GdnGsu svijesti spram b i a. SamO' takGva
svijest GdnGsi se kaO' svijest G ... I filGzGfija je
svijest 0' ... (vidi tipGve a, b, c), nO' prekO'
k b i t n G j n e i s t i n i, k zbivanju bitka sa-
mGg, filGzGfija dGpire dO' i z v G dO' izvGra
predmetnGsti predmeta i u elementu sVGje
samO' bitnO' kGjem pripada i kGje
ne bi bilO' pGtpunG bez nje. UkratkO' fGrmuliranG mGe se
u elementu GnGg 0', filGzGfija bitnO'
jer mu, (element >'\0), pripada kaO' svjesni
bitak. bitnO' kGje izaziva element
0' mGe se zbivati tek na temelju b i t n e istine,
nGsti, TakO' se PGkazuju mnGgi slGjevi transcen-
diranja filGzGfije: Gna, prvO', p r e l a z i p r e k G i dru-
gih svijesti, drugO', d G P i r e d G bitne neistine i krGz nju,
gGtGVG u neizrecivGst, s m i r u j e s e u u
bitnoj istini. ZatO', tradiciGnalne filGZG-
fije, pO' GnGm SVGm najbGljem Gna JG danas nama gGVGri;
zatO' je, npr., P l a t G n j G d a n a s i v.
se mGe, mjerenO' npr., SGci-
jalne situacije u kGjGj nastaje filGzGfija, shvatiti kaO' apstrak-
cija kGnkretnog. Time tO' se javlja u elementu
kaO' svijest G .. , filGzGfija je pGdlGna sva-
kGj kritici.I3 NO', kakO' je i svijest
svagda ipak svijest bitka (svjesni bitak), tO' UGp-
apstrahiranje, hipGstaziranje itd. P e r f 0-
r i r a (prGdire krGz) je.
14
U tran-
13 ;Kao paradigmu ovakve kritike navedimo Feuerbachov11
kritiku Hegela, (usp. L. Feuerbach Izbor iz djela, Zgb, 1956, str.
13-48, Sitr 26, primjedba 2).
14 Ovo nije svojstveno mi'ljenju bitka, mi-
ljenju koje neposredno pripada bitku ('s vjesnom bitku, Marx), jer
je tu ono pri sebi, a ne treba se preko
COVJEK
101
scendiranju se bitnO' bitna neistina. J e-
d i n G filGzGfija (i mGmenti znanGsti itd.)
b i t n u n e i s t i n u, naravnO' na ideGIGgijski
Specijalna znanGst, npr., fakte GdjelGvljenja bitne ne-
istine, i tO' (barem u principu). prekO'
nGg i dO' biti i bitka,
filGzGfija iznGsi na vidjelO' s a m G z b i van j e (p G V i-
j e s t) G t u e n j a. KaO' svijest filGzGfija je svagda
metafizika = transcendencija. -U transcendenciji se
pripadnGst svijesti bitku, mada, naravnO', na
Transcendencija je biti u nje-
nGm GdnGsu spram bitka (bitna neistina) k r G z
svijest G
DGsad mGgli bismO' GvakG ukratI.:> fGrmulirati:
KaO' t e G r i j a, filGzGfija je svijest kGja transcen-
dira i drugu svijest (meta-fizika), kaO'
dGpire dO' bitne neistine, kGju G t u e n G pa
Je zatO' i d e a I i z a m.IS KaO' idealizam, Gna da je svi-
sebi (Hegelovo k sebi, dostignuti bitak o sebi i za
sebe jest bit filo,zofij e - transoendiranj:e) . Ideologijslki
karakter filoz.ofiranja kao transoendiranja,to1iko je snano' udo-
i kod tako marksista kao to je E. Bloch,
da on miljenje kao (Ueber-
(U1Sp. naI prij evod iz njegave knj Lge Prinzip Hoffnung
T u Nae teme br. 3, 1957, .gltr. 334, 335).
15 Zart:o je novovj,ekovna filozofi ja bitno idealizam? Zato t,o
u elementu svijesti bitno tj. prevodi ga
na govor teorije, ISHke o .. . , da filozo:flilska teorija je-
dina traiIllscendira i dopire do biti. IdeaUzam je tako indeks
filoz;ofije, . njeno vlastito iJme za njenu Vlastitu ideolo-
Novovjekovni materij,aHzam samo je varijanta idealizma
(nesvjesni idealizam) , jer 1. ostaje 2. jer se materija,
prirod,a u smi'S.IIu fisi'S javlja samo kao objekt za subjelIDt, pri
mu ov,aj objekt dobiva one karakteristike koje u idealizmu (u
uem smislu) ima ISUlbdektt. Ove karalkteristike jesu bitne karakte-
ristike samo matel'lijalnosti. Iza pri-
vidnog priJmaJta materije pred .skriva se prisila po kojoj se
materija sama moora ponaati kao Novovjekovni
102
BIT I SUVREMENOST
jest p o s t a v i t e l j i u p r a v i t e l j (supstanci-
ja-subjekt, H e g e l) svega to jest.
materijalizam je et apa u r azvoj u idealizma, ona etapa k,oja je
preduvjet za temel jnu novovjekovnu filozofijsku t ezu o istovet-
nosti milj en.j a i bitka (Hegel). Ako je objekt 'podloan onome to
subj ektnost SUlbjekta, i obratno, ako je subjekt podlo-
an onome to QJbje1ktnms t o,bijekta, - onda ohoj e ukazuju
na primarno n}ihovo jedinstvo, na apsolut, su oni momenti.
Taj apso,lut je ideja, tj. filow,fija sama, [Idakako, u sidrena
u bitnoj ne-,istini uz -ovo izd.)]
HORIZONT I GRANICA FILOZOFIJSKE
ANTROPOLOGIJE
PITANJE ANALIZE
ONTOLOGIJSKE STRUK-
TURE FILOZOFIJ SKE
ANTROPOLOGIJE
Svakodnevne refleksije, mnjenja
i nazori o o njegovom
ivotu i smislu, o njegovim
potrebama i gleditima, kao
i filozofijsko-antropolo-
gijska promiljanja biti (essentiae) ovog posebnog
( ens) se u vrtlogu ustrih sporova i po-
bijanja, za i protiv, a da, pri tome, kao neto
samo sobom razumljivo, prazno, -
sterilno, vai istraivanje o n t o log i j s k e strukturel ovih
kako predznanstvenih tako i znanstvenih i filozofijskih

To je tako jer nam se na temelju povijesno-filozo-
fijskog iskustva, da ontologijska razmatranja vode u sko-
finese, dok stvarna tematika, predmetna koju
prinose ivotna tradicija, posebne znanosti i materijalna filo-
zofijsko-antropologijska uvjerenja pri tome iz vida,
zanemaruju se. Naravno, odavno se zna da se o pra-
vom znanju koje izbjegava konfuziju moe govoriti samo uz
osigurane kriterije, ali da i ovi sami jo
podlijeu strukturno-ontologijskoj analizi, to izgleda ili su-
vino ili se, pak, smatra postulatom koji, s obzi-
1 Istramvanje (ne: stDukture samo so-
bom nadilazi ontol ogij:sku ra'zinu ono je, s obzirom n a
pluralite t -onto,logi jskih solucija, . hitno povijesno i, utoriko, trans-
- ontologijsko. Kao takovo ono je jo udaljenije od svi-
jesti i za nju nerazumljivo kao zadatak. (Primjedba lUZ .ovo
izd.)
104
BIT I SUVREMENOST
rom na svoju vjerodostojnost, i sam mor a biti podvrgnut
spomenutim kriterijima.
Iako se tuimo na nehomogenost stavova o
ma kakvo bilo njihovo podrijetlo, nismo skloni da
vjerujemo kako bi nam insistiranje na pr imatu ontologij-
skih rjeenja pred antropologijskim pomoglo da se spor
Naprotiv, sve od neontologijskog, nespe-
kulativnog (ova identifikacija je od empi-
rijskog istraivanja, naravno - Ipak ne po-
stoji nitko tko ima sluha za misaono ustrojstvo stanovitih
konteksta antropologijskog karaktera tko se ne bi prije ili
poslije sukobio s dominantnom upotrebom stanovitih termi-
na koji, makar to su, kako se sami
imaju e k s p l i k a t i v n u funkciju u ovim kontekstima.
Pri tome svijest o toj funkciji nema za samu funkciju odlu-
Mislimo na termine kao to su: bitak,
esencija, egzistencija, realnost, vrijednost, funkcija, priroda,
svojstvo, relacija, uzajamno djelovanje, supstan-
cija, subjekat, objekat, s t, nunost i tako
dalje, da ne govorimo o takozvanim materijalno-ontologij-
skim pojmovima kao to su: duh, dua, priroda (u uem
smislu), kosmos, drutvo i tako dalje. se da je dovoljno
to smo im odrekli
pa da oni, ontologijski neutralno, kako se kae,
slue u svrhe materijalnog istraivanja. (Ovdje anticipiramo:
umjesto da oni slue, pokazuje se da materijalno istrai-
vanje njima slui.) Vjerujemo, nadalje, da konvencionalizam
moe u tu svrhu posluiti kao najefikasnije oruje
protiv pojmovno-ontologijskih hipostaza. konven-
interpretacija ovih formalnih ontologijsko-me-
pojmova oduzima im, dodue, i i sup-
karakter, ali ih ostavlja da sami sobom n e-
vae za spoznavanje (kakva god,
opet, bila njihova interpretacija, na primjer:

Ukratko, kako opozicija prema analizi ontologijske struk-
ture antropologijskih koncepcija tako i spomenute
-metodologijske refleksije na netematiziranom
u s vaj a n j u eksplikativne vrijednosti navedenih pojmo-
(
COV.JEK
105
va, uz njihovo eventualno reduciranje, modifi-
ciranje, i tako dalje.
Drugim j e d n a o d r e e n a o n t o log i j a,
ili ne, izvedena ili pretpostavljena, ne-
problematski o d r e u j e, p r e d o d r e u j e
o k v i r a n t r o p o log i j s k i h s o l u c i j a i onda kad
su ove radikalno
*
s v a k a filozofijska antropologija razmatra pitanje
vjeka s obzirom na njegove: bit (esenciju), prirodu,
ideju, formu", na njegova "bitna svojstva, i time svoj
vidokrug orijentira prema dominantnoj koncepciji kao
takvog i u cjelini. Sporedno je pri tome gdje se
ova bit situira, da li se javlja kao zakon, kompleks
uvjeta, da li se sve to ili Bitno
je da s v a k a filozofijska antropologija postupa s
kom kao s i kad ga, u vidu svojih
solucija, smjeta u centar, na vrh ili u osnovu
hijerarhije, slojevite strukture, regionalne sistematike
i tako dalje.
S v a k a filozofijska antropologija, ma kako bila izve-
dena, te bez obzira na sliku (ideju) koju prua,
pretpostavlja o n t o l o g i j s k u interpretaciju bitka
ka, to jest redukciju na (to on)
Historijski dominantna verzija bitka kao
kao takvo i u cjelini, ontologijski horizont
danih i princip je artikulacije regionalnih
ontologija. Sa svom svojom ove, kao pripadne
j e d n o j temeljnOj ontologiji, reflektiraju j e d n u temelj-
nu konstelaciju bitka, i biti (povijesni sklop),
pa, otuda, pri svoj aktualno izvedenih ili poduze-
tih regionalno-ontologijskih (u naem antropologij-
skih) nazora, koji konkuriraju i pobijaju se,
ipak dokumentiraju svoj povijesni izvor. je
na regionalno-ontologijskom nivou: konkurencija filozofij-
sko-antropologijskih nazora, ma kako otra bila, ne moe
zatajiti zajednitvo, - istovetnost fundamentalne solu-
106
BIT I SUVREMENOST
cije. Otuda postoji da se ispreparira j e d n a filo
zofij ska antropologija povijesnog razdoblja spo-
menutom ontologijskom odlukom. U biti, toliko je
filozofijskih vizija ili bar njihovih tipova<',
koliko regija doputa povijesni svijet (konste-
lacija biti i bitka samog), a filozofijska vizija
k a o antropologija vezana je samo za jedan
takav svijet ( novovjekovni ). sve t e vizije,
makar nikad s antropologijskog aspekta eksplicitno, reflek-
t iraju se u jednoj filozofijskoj antropologiji koja je predte-
prisutna u samosvijesti razdoblja (u epo-
halnoj svijesti), a eksplicite moe biti samo s
onog stajalita koj e podjednako nadilazi i prevladava kako
fundamentalno-ontologijsku tako i regionalno-ontologijsku (u
naem antropologijsku) razinu u njihovoj povijesnoj
toponorniji. Drugim sa stajalita koje p o v i j e s-
n o p r e v l a d a vakako ontologijsku interpretaciju bitka ta-
ko i svaku regionalnu, a posebno antropologijsku interpret aci-
ju Zadatak koji je potrebno prethodno izraditi moe
da bude samo j e d n o z n a n o o d r e e n o tematsko
filozofijske antropologije, koje se gubi iz vida u
pristajanju uz j ednu antropologijsku verziju i u
sudjelovanju u kontr overzama verzijama.
REFLEKS IJE
UZ JEDNU FENOMENO-
LOGIJU U
ANTROPOLOGIJSKOM
ASPEKTU
*
Prethodni posao:
rijsko izlaganje filozofijske an-
tropologije - sastoji se u siste-
matskom razvijanju onih
nosti biti koje
su poduzete u
literarnim dokumentima mnogobrojnih napisanih antropo-
logija, kao i onih koje se, za sada na-
kao konsekvencije t akovog jednog zadatka kakav je
FILOZOFIJSKA ANTROPOLOGIJA. Nije o pi-
sanju jedne filozofijske antropologije pokraj drugih, nego o
povijesnom sistemu filozofijske antropologije, to jest o
fenomenologiji u antropologijskoj verziji (termin
I
COVJEK
107
fenomenologija - uzet u analogiji sHegelovom Fenome-
nologijom duha).
Jedina metoda, da bi se takova FENOMENOLOGIJA
mogla izvesti, bila bi pro-metoda radikalno apstraktivne ana-
lize, krajnje formalizacije, redukcije od svega parcijalnog -
regulativnom idejom totaliteta. Kaemo:
pro-metoda, jer se njome postie samo to da se ne vre pre-
rane hipostaze parcijalnog, empirijskog, konkretnog,
pa se tako ujedno s njom skidaju s dnevnog reda
empirizam i spekulacija, aposteriorizam i apriori-
zam, i tako dalje.
No, nazivamo je pro-metoda jer ne moe osigurati po-
vratak na ono od je apstrahirala, a samo on
puno razumijevanje stvari. Kad bismo, naime, rezultat te
apstraktivne metode htjeli, opet, zbog apstraktnosti predte-
matizirane (u svojoj c j e lov i t o s t inesagledane) cjeline,
ispuniti prethodno reduciranom sadrinom, samo bismo za-
postignuto i vratili se bez r ezultata na
je potreban drugi put. Pitanje je: u je
' b i t cjeline (njena cjelovit ost) ako ona nije transcendentna
nego imanentna, to jest ako osigurava vezu parcijalnog i to-
taliteta? To moemo sagledati samo ako na ispitivanje cje;
line, dobiveno ' apstrakcijom, primijenimo transcendentalnu
>metodu (pri valja da otpadnu asocijacije skriticizmom
ili skolastikom); no, njena je granica u tome to vodi u du-
alizam fenomenalnog i apriornog, pa nije podobna za rekon-
. strukciju cjeline s njenim dijelovima, mada o c j e lov i-
t o s t i cjeline moe da nam neto kae. Regulativna ideja
totaliteta uz ovu transcendentalnu katarzu nepo-
sredno nas dovodi do metode kao puta samo-
izgradnje cjeline, ali sve ovisio tome koju verziju dijalek-
metode izabiremo. Kao misao cjeline,
. metoda, za razliku od transcendentalne, moe u sebi uklju-
opasnost ne sagledavanja c j e lov i t o s t i cjeline,
kao to je transcendentalna isputala iz vida cjelinu na
cjelovitosti. Stoga dolazi u obzir za prikazivanje imanentnog
kretanja f e n o m e n o log i j e o v j e k a u a n t r o p o-
log i j s k o m a s p e k ,tu ,samo dijalektika u . svojoj de-
108
BIT I SUVREMENOST
struktivnoj verziji koja ne svrava cjelinom nego iz nje te-
matizira njenu cjelovitost.
Umjesto verzije istine: isti-
na je cjelina, destruktivna dijalektika polazi od fundamen-
talnije istine: cjelina je ne-istina to ne
ili, - la, nego b i t n u n e i s t i n u na kojoj se sa svo-
je strane mogu temeljiti sve istine drugog reda:
moralne, i tako dalje. Destruktivna dija-
lektika je cjelovitosti cjeline, te,
prema tome, uz s i s t e m a t s k o izlaganje jedne obuhvatne
filozofijske antropologije, u j e d n o dozvoljava k r i t i k o
p r e v I a d a van j e samog ontologijsko-antropologijskog
pristupa konstelaciji biti i bitka.
Time se za razmatranje filozofijske antropolo-
gije otvara dimenzija t r a n s f i I o z o f i j s k o g, dimenzija
p o v i j e s n e (ne historijsko-hronologijske) g e n e z e sva-
ke filozofijske antropologije.
To to smo ovdje pokazali na razini refleksije
nije u biti nita drugo nego unutarnja povijest novovjekov-
ne filozofije sagledana u >>metodologijskom aspektu.
Ideja f e n o m e n o log i j e o v j e k a u a n t r o p 0-
lo gl j s k o m a s p e k t u moe se smisleno izvesti samo
kao povijest novovjekovne filozofije u cjelini, jer je ova
filozofija, situirana u novovjekovnom povijesnom sklopu,
svojom bitno antropologijskom orijentacijom, prava i cjelo- .
vita F il o z o f i j s k a a n t r o p o log l j a. ;
Kad su dvadesetih godina naeg Scheler l Ples-
sner zahtijevali ideje jedne filozofijske antro-
pologije kao zadatak filozofijskog posla, inaugurira-
rapidni njen razvitak svojim temeljnim djelima, nisu
oni samo obnavljali antropologizam prve posthegelovske etape
suvremenog filozofiranja, jo manje insistirali na jednoj po-
malo zaboravljenoj disciplini filozofije 19. nego su,
ujedno Dilthejev historizam i
njegov paralelni program antropologijsko-pslhologijskog ute-
meljenja nauke o nazoru na svijet i napore
njegovih u tom smjeru, zapravo vrili pozno ali od-
prepoznavanje temeljne tendencije novovjekov-
ne misli, epohe
\
II
FILOZOFIJA PJESNITVO
- SVIJET
PITANJE, STRUKTURA I BIT SUVREMENE FILOZOFIJE
BITNO PITANJE
SUVREMENE FILOZOFIJE
U izlaganjima nije
o filozofijskim proble-
mima, znatnijim ili manje znat-
nim kako ih nazivaju poznavaoci, o problemima . o
kojima se, kao i o svemu danas govori
nije nego ikada, jer izgleda kao da ih je.
rjea;vati samo unutar struke, da se s t r u n o s t
struke i sastoji u tome da sve postaje problemom
time to je ako ne i dost upno rjea-
vanju. Za takvo rjeavanje sve
je, bar u principu, I a g a n o rjeivo - samo ako su svi
uvjeti za to prezentni - jer ono nikada samo sebe ne stavlja
u pitanje i, ba odsustvom te bitne refleksije, dobiva svoju
neodoljivu snagu. Kad je filozofija, s 19.
pola putem struka i disciplina, unu-
tar kojih je svaki problem naao svoje mjesto, - izgu-
bila je ona karakter o d v a n o s t i koji je imala nasuprot
t e k o i iz koje se ne smijemo poisto-
vetiti s Ona je neto krajnje jednostavno
i b a z a t o teko. Tek nekoliko u svakog velikog
filozofa, ma kako bio opiran njegov opus, lagano do-
diruje i to je dovoljno za njegovu K i e r k e-
g a a r d je smatrao, se izvan objektivne
da je H e g e l izaao iz kruga odgovornosti pred bitnim.
Nakon njega ponavljaju to svi filozofi egzistencije, ponosni
zbog svoje nemirne ozbiljnosti pred zbiljom. jedna
stvar je dranje, i ozbiljno i tmurno - iako ne
bitno, a druga stvar je o d v a n o s t p r e d i s k o n s k o m
t e k o o m koju je H e g e l pOkazl;lQ ba ve,
112
BIT I SUVREMENOST
drini posljednjeg izricanja biti svega to .. analog!ja
s H e g e lom vie ne pomae nama danasnjIma, kao st?
0'
7
1
nas ni ne zadovoljava, kao sto nam se nl ee-'
stentno dranje ne dostatnim s obzirom na b i t n o
p i t a n j e suvremene filozofije. Naa l a s t i t t e k 0-
a, ono p o s l j e d n j e pred kao !Ilozofl
nas ono to filozofiju stavlja u pitanje kOJe se f II o z o f l J-
s k i vie ne moe rijeiti - eto, to je ono o je
u izlaganjima.
NEIZBJENO PITANJE Filozofiji je, naime, teko ali
neophodno da se o r i j e n t i-
r a u b it i P o v i j e s n o g v r e m e n a kako bi bi-
la s u - v r e m e n a, a to m o g u a. Ta
je vie od realnosti, jer nas povezuje s onim po
to jesmo, a nismo, naprotiv, stvar (res)
Takva su-vremenost nas kao ljude l mI-
slioce, a nije neto to mi moemo posjedovati
pazimo na svekolike dananjice, ako se .mformIra-
mo o potraivanjima koji donose a c t u a II t a s raz-
doblja. Stoga se su-vremenost i aktualnost prem-
da nismo svagda svjesni njihove razlike, i to, .. ne
iz neznanja. Prenost, urgentnost zadataka svakidasnjiCe
nije svagda ono n e i z b j e n o .. Ljudima,
jedno da li doista jesu ili tek traJu, nema
jeg od zadatka orijentacije u biti vremena, ali ?n
nije onaj najhitniji. Hitnost moe da nas
bjenom nikad iako, doduse, od njega bJe-
imo kad biti tek aktualni, aurni. Neizbjenost
nije nunost poput beziznimnosti zakona. Moda od neiz-
bjenog najdalje bjeimo ako ga shvatimo kao puku nuznost.
Pod zakonom nunosti ne moemo nego to
mOj ne-izbjemost, naprotiv, ba pretpostavlja da smo se
opredijelili za bijeg, da smo mu skloni, da dakle,
bijeg uspjeti, ako zaboravimo da neizbjenost stoji iza nas
kao naa vlastita sjena.
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
113
PITANJE
NE-MOGUCNOSTI
FILOZOFIJE
Ne postoji nita neizbjeriije od
bitnog zadatka filorufije. Pogotovu
ne u vremenu kakvo je nae, ko-
je explicite f il o s o f i j s k i t e m a-
t i z i raf i l o z o f i j u je u pitanje. Ako je
filozofija kad se orijentira u biti vre-
mena, sad je n e - m o g u a ba iz biti vremena. U
njoj ona nalazi svoju g r a n i c u, jer je bit vremena, kakvo
je ovo nae ne-filozofijsko, doista podobna, prvi put
jeka nae povijesti, da sebe iskae bez transcendlranja
(- to je ono filein u filosofia-), u samoj po-
jaynosti i - ako opstane od r e vol u-
c i o n a r n o g o b r a t a u osi svijeta. U ne-filozofijskom,
jer doista bitnom vremenu n e m o e f i l o z o f i j a p r i-
j e i s voj u g r a n i c u ako prestati da bude filo-
zofijom. Stoga ona mora, po svojoj najboljoj intenciji, ba
to htjeti: u k o n a n o m p r e l a e n j u p r e s t a ti b it i
f i l o z o f i j o m. Tako ona u prelaenju svoje granice ispu-
njava vlastitu posljednju u dodiru
s biti vremena, postaje ona b i t n o - n e - m o g u a. Ne-mo.
to ne da je nema, naprotiv, ima je vie nego
ikada, ali je sumnjiva jer o svagda iznova
pokuanim no neuspjelim potragama za orijentacijom u biti
' vremena - kao to ili umjetnosti
ne ovisi o talentima kojih ima svagda, jo ma-
nje o broju reproduktivaca u doslovnom ili irem
nju kojima obiluje nae vrijeme. to
neto mnogo vie nego to to pozitivizam, uostalom
jo uvijek filozofijski, iako u ime znanosti, zamilja pod
metafizike. to r a d i
b it i P o v i j e s n o g v r e m e n a - do koje je filozofiji
kao takovoj stalno - s u v i n a. Radi biti suvina: to upra-
vo nije njen nedostatak, nego njena prednost, suviakj d a
b i t b u d e - filozofija je k tome na putu do onog povi-
jesnog visa na kojem biva su-vina, to ne da je ne-
potrebna, naprotiv: treba je na putu do onog jedinog to
je nUllo (Ernst Bloch).
8 Bit 1 suvremenOBi
114
BIT I SUVREMENOST
Jedino to je nuno - naime: z g o d a
PITANJE biti vremena u misaonom bitku i
OZBILJENJA
FILOZOFIJE time u to ih on ili,
i s k o n novog sVijeta - ne
va likvidaciju filozofije u tzv. realizaciji filoz?fije u
ma, nego trai filozofijske putove n a I V j a
fije, na kojima se filozofija ukida podlzuci se svoJIm nastoJa-
njem (f i l e i n) u ono do joj je svagda stalo: da kao s o-
fia odgovara to sofon: Hen panta (Heraklit). Jer,
filozofiju je ukinuti osim o z b i I j j.e
(M a r x), tj. u svijet onoga sto ona u bItI Jest.
nastojanje oko dospijevanja u iskonsku
z b o r n u s m i r e n o s t s a b r a n o g p o m i r e n j a j e d-
n o g a i s v e g a u z g o d i s v i j e t a. Samo kad otuda i
tako razumijemo M a r x o v nauk, ga time s na-
povijesti i filozofije, a ujedno mu misaono
u njegovom r e vol u e i o n a r n o m . p e v a d a j u:
_ primamo danas od njega uputu kOJU Je taj velIki ucItelJ
su-vremenosti uputio filozofiji naeg vremena 1843: b i t-
na filozofije danas sastoji se u
n j e n o j n e - m o g u n o s t i. Tu je odgovor na pitanje o
dananjoj k r i z i filozofije, u kojoj je ona . s t a v I j e n a
'u p i t a n j e i trai svoj s u d, - naravno, tek onda odgovor
ako ga ne jednostrano, a to ako ga ne
jemo. Kad danas slijedimo M a r x a da se .. kao filo-
zofi orijentirali u biti vremena, onda se JO uVIJek - a
pitanje je: do kada? - nalazimo u onoj
ciji u kojoj je M a r x kao filozof nastojao oko uI?danJa I
ozbiljenja filozofije. To ne da nam
misli da se dalje maknemo, nego da je p o t r e b a n l s t I n-
s k i o b r a t j e d n o g i t a v o g p o v i j e s n o g s v i je t a
da bismo se unekoliko pribliili onome to je M a r x nakon
H e g e l a htio a mi se - u strahu pred spekulacijom ili,
kako jest, na bijegu pred neizbjenim - jedva
iako nam se pokatkad da smo tome blie od njega.
Jer, stvar nije danas nipoto jasnija nego u M a r x o v o
vrijeme, naprotiv, ona je daleko prikrivenija, ostalog
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
115
jednim aspektom suvinosti to nam objanjava
zato u M a r x o v o ime izbjegavamo ono to je htio.
JEDAN ZADATAK U KRI ZI to je smjera na jedan
zadatak filozofije danas. Moda
u tom smjeru neto pridodati ako promislimo
to to k r i z a f il o z of i j e j e k r i z a n j e n e
o r i j e n t a e i j e u b i t i v r e m e n a. Prvi preduvjeti za to,
zaista prvi koraci na tom putu promiljanja krize jesu obrisi
jedne s t r u k t u r e s u v r e m e n e f i l o z o f i j e koja bi,
moda izglednog kaosa, mogla ukazati na b i t
te filozofije.
PITANJE SMISLA
SUVREMENOG ZBIVANJA
FILOZOFIJE
dosta dugo, zapravo od
ponovnog H e g e l a po-
XX u vezi s
produbljenom panjom za
pojava povijesnog svijeta, nastoje ne samo hi-
filozofije nego, iznad sviju, i filozofi sami da sve
to vie u smisao suvremenog zbivanja, ponajprije pri-
kriven arenim kaosom brojnih pravaca, kola i njihovih
nijansi, time historiju filozofije na rang filozofiranja
o filozofiji. O urgentnosti i aktuelnosti tog posla niz
refleksija o lPredmetu historije filozofije, koji nastaje u
to vrijeme i produuje se sve do danas (D i I t h e y, H a r t-
m a n n, R u g e, R i e k e rt, S t e n z e 1, K r o n e r, H e i -
nemann, Leisegang, Rotehacker, Glockner
etc, etc - usp. B. B o n j a k: Povijest filozofije kao nau-
ka, Naprijed, Zgb). U istom razdoblju dobivamo, ne tako
brojne, historije suvremene filozofije, artikulirane,
iscrpnije ili nedostatnije, ali sve podjednako zainteresirane
za otkrivanje s m i s I a zbivanja (da spomenemo autore koji
su, nam se, u tom pogledu najvie dali: F r i t z H e i n e-
1 Suvinost: to ovdje, da je ima suvie - s
viega - kao filozofije pa je zato valja prevladati da bi d{)lo
na vidjelo ono spram je ona d am. as i svaglda na putu - i
t o i smetaj tome. Stog.a se suviak filo'zo.fije
tuje danas i u u poplavi kratkotrajnih filosofema.
116
.BIT I SUVREMENOST
m a n n, K a r l L fi w i t h, G e r h a r d L e h m a n n, H e r-
b e r t M arc u s e, G e o r g L u k a c s, L u d w i g L a n d-
g r e b e). Tako historija filozofije, na to zahtjevom
vlastitog uspjeha filozofije - iako joj
filozofije izgleda kao njena aktualnost -, prestaje biti puka
posebno-znanstvena disciplina pa se, po uzoru na jedinu un.
saonu, tj. filozofijsku povijest filozofije, naime, onu H e g e-
lov u, iako ispod njegovog apsolutnog niveaua -
pokatkad uzdie do eminentno filozofijskog posla. I to ne
samo u historicizmu, koji sve pojave povije.
snog svijeta, pa njima i filozofiju, podvodi pod prom-
jenljivu prolaznost vremenitog proticanja i tako ih rastvara
u samostalnom - nego i svugdje ondje gdje je
suvremenom filozofu doista stalo da opravdano utemelji vla-
stiti pothvat prevladavi historicizam. Ulaenje u sInisao su-
vremenog filozofiranja, to ga - ponajprije Inisleno sasvim
- tek nekako kronologijski povezano ispituju
a filozofi ih u tome slijede - doista je krajnje
vaan zadatak. Ta, samo ako se uspije pokazati da prividni
kaos u sebi skriva neki red i da brojni filozofeIni
(-izIni) ipak svaki sa svog stajalita i na svoj do-
neto to im podaruje sInislenu stabilnost, tek tada
se, umjesto uzaludnog iznalaenja novih pravaca una-
prijed na sustajanje, iz poduzetih 'poku-
aja sInisao i time se. oni nekako opravdati. No,
traganje za tim smislom, koji bi povezivao sve pravce i
podarivao im snagu, jest p r e k o r a i vanj e, da tako ka-
emo, empirijskog akta filozofiranja posredovanjem bitnog,
transcendentalnog, tj. zbivanja filozofije,
pa iz toga proizlazi da filozofija danas sve to vie,
preko svoje historije, postaje f i l o z o f i j o m f i l o z o f i j e.
Ako bude pokazati da je to ona od posthege-
lovskih dana do, evo, npr., H e i d e g g e r a, da je, dakle,
za nju bitno traenje orijentacije a ne izvedba, tada to
da je suvremena filozofija u cjelini kao filozofija filozofije
- filozofija k r i z e svoje upitnosti i svojeg
krize u kojoj se ona nalazi u Miinchausenovoj
situaciji ono da se za vlastiti iz-
iz svoje n e - m o g u n o s t i. Pa ipak, pred njom, ba
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
117
kao takvom, jest njena izvanredna ansa: d a u s p i j e,
o vaj p u t d o i s t a, ti m e t o e s e n a d m a i t i
kao filozofija i su-vinom u ime
s m i s l e n e z b i l j e s a m e. Samosvijest vlastitog bitnog
neuspjeha indicira k r i t i n o s t d a n a n j e f il o z o-
f i j e. Po njoj moe ona, ne izgubivi nita bitno,
ne neizbjeno, da dovede svoje misaone
napore doista u sklad sa svojim vremenitim udesom
koji b u d u n o s t pronosi i usmjeruje. udes
svijeta koji biva danas, a uslijediti tek sutra
ili prekosutra, koji je na djelu s M a r x o vom
- taj trai od filozofije danas da se s njime uskladi,
da doista bude primjereno udeena za primanje' ove vijesti.
St.oga ona u svom nemiru nekako za njega zna, iako
mnno M a r x a, kojem jo uvijek nema smjelosti da sasvim
prizna njegovo radikalno da i ne s obzirom na svaku
filozofiju. Stoga ona s vremenom postaje nekako svjesna ili
bar da joj sve ovisi o s m i s l a
tj. b i t n e o r i j e n t a c i j e po kojoj biva suvremenom
me to puta da je sama zbiljska kao bit vremena
nadmauje.
CENTRALNI MARXOV LIKI
PROBLEMI POSTAVLJENI U
HIS;rORIOGRAfIJJ
Tako sada, u k r i z i f il o z o-
fi j e s n j e n o m a n s o m,
stojimo pred mnotvom fi-
lozofija naoko bez reda i
sInisla, za njihovu b i t i s t r u k t u r u, a
samo jedno sigurno ime suvremene filozofije koje nas po
svojoj vijesti o bitnoj filozofije smjeta u su-vre-
menos t - ime K a r l a M a r x al Kako se, dakle, u
pitanjima kronologijskog situiranja,
suvremene filozofije? Treba li u nju onu uskoda-
nanju, ili, moda, onu poslijeratnu, ili onu dva
rata, ili, moda, filozofiju od ovog Kako
je onda ako njeni korijeni seu duboko u prolost, u 19.
Moda je valja s H e g e lom -
ocjeni B. R u s s e II a - jer se doista, direktno ili indi-
rektno, svi filozofi razdoblja odnose spram njega?
Gdje je granica suvremene filozofije s koje se ona sabire
118
BIT I SUVREMENOST
u ono to jest? Moe li se ta granica kronologijski
odrediti? Nije li takvo kronologijsko neto sa-
svim izvanjsko?2 - Ova pitanja postavljamo u vidu
poduzete historiografske pokuaje. No, od-
govor je dan samom M a r x o vom sredinjom epo-
he. U njoj p r i j e lom s novovjekovnim
filozofiranjem. Svi ostali oko M a r x a i poslije
njega, najdaljim svojim dometom, samo p r e k r e u
novovjekovno filozofiranje. Od M a r x a dolazi obrat u osi
svijeta; drugi bi jo htjeli neizbjeno, kad de-
klarativno naputaju svijet. Tu je koju
nije lako jer nije stvar u pukim nego u
jedva primjetnoj (j e r j e b i t n a) i z m j e n i s m j e r a
filozofijskog pitanja, koja da se izneseno opet inter-
pretira u duhu staroga. Jedini od sviju filozofije
to su naslutili, iako nedovoljno, K a r l L o w i t h i L u d-
wig Landgrebe; marksist Georg Lukacs, na a-
lost, nije, iako je pun o novosti marksizma
(usp. njegovu knjigu Die Zerstorung der Vemunft).
RASCLANJIVANJE ZADATKA Postavljeno je pitanje o
s t r u k t u r i suvremene fi-
lozofije da bi se iz nje sagledala njena b i t. To, kako stvar
stoji, implicira tri pitanja:
l. p i t a n j e d a t u m a, ne u kronologijskom, nego u
b i t n o v r e m e n i t o m smislu. Otuda ono u sebi
a) pitanje vremenitosti novovjekovnog, svijeta
kojemu pripada i suvremena filozofija; b) pitanje modifika-
cije te vremenitosti s obzirom na suvremenost;
kao i e) pitanje nove vremenitosti (iskona
s v i j e t a), koja se u k r i z i starog svijeta.
U j e d n o postavljeno ovo pitanje glasi: kako se
- - ! Bit vremena nij e niJt a krcmologi j\Sko : neto to je doi:sta
bilO', to jem i bit i onda k ad puka novost d.an a ili i
danas jo nenastalo sut r anje. Vrijeme, kao zbivanje
iz d onosi bil ost i prisut nost koje ostaju, a kronologIja
poz...'laje samo prolost i sadain joot, k.oje obje ,prolaze,
zapravo prestaju u prvom -easu, a ovaj u shJedeoem, etc.
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
119
to filozofijski k r i z a da od nje valja d a t i r a t i
suvremenu filozofiju?
2. P i t a n j e a r t i k u l a e i j e suvremene filozofije, nje-
nih etapa i njihovih suprotnosti. Ma kako bilo neophodno
p o e t n o e m p i r i j s k o konstatiranje srodnosti
pravaca kao preduvjeta ikakvog grupiranja, ipak mora artiku-
lacija, ako je filozofija doista nekako u vezi s biti vremena, pro-
izlaziti iz k r i ze starog svijeta koja je ujedno i s k o n novog
- pa su time bitno Orijentiranja u
biti vremena. Drugim a r t i k u l a c i j a m o r a
i s k a z a t i b i t n e m o g u n o s t i. Naravno, to je
pokazati samo u vezi s pitanjem. Zato je drugo pita-
nje, pitanje strukture, tek pre4uvjet postavljanja bitnog
pitanja. .
3. P i t a n j e o p e g k a r a k t e r a sviju filozofija raz-
doblja. Ako bude pokazati da je sviju filo-
zofija razdoblja to to se tako orijentiraju u biti vremena
da naposljetku filozofiraju o filozofiji, onda se tim pitanjem,
filozofiju u pitanje, tematizira bit vremena. Zato
to pitanje nazivamo bitnim pitanjem.
AD 1.
SVIJET - VRIJEME Vrijeme nekog pOVIjeSnog svijeta nije
'- FILOZOFIJA tek o m e e n i r a z m a k u beskraj-
nom proticanju momenata, dodijeljen
tom svijetu, nego samo bi v a n j e tog svijeta, njegovo do-
zrijevanje, dovravanje. Zrelost, svrha, pri tome, na-
stavljene su u samom aktu bivanja. Iskon svijeta i
njegove sabiru se u nenadmaivom sre-
ditu, u apsolutu koji nije drugo nego p o v i j e s n o j e d-
n o k r a t n i o d n o S3: Vrijeme, dakle, nije puki okvir zbiva-
nja, nego unutarnji smjer - zbor svega to se zbiva. Vrl-
3 USP. Povijesni odnos i povijesno miljenje. o. zbirka.
"
120
BIT I SUVREMENOST
jeme nije prazno, sadratelj sadraja, nego punina, inten-
zitet zgoda i nezgoda nekog svijeta. Ako se povijesni svjetovi
razlikuju po onome k a k o i t o proizvodi i t k o proiz-
vodi, onda vrijeme podjednako varira, jer je sama dua
proizvodnje. Ako se novovjekovni odnosi spram svega
to jest kao spram predmeta svojih r a d n i h i n a u
kojima stvari uradcima i tako im uzima
i njihovu svrhu premjeta u nadstvarnu vrijednost radi
koje jesu, onda i vrijeme tih kao r a d n o vrijeme,
nema smirenosti u sebi, nije doputanje i oputenost, ne-
go gonjenje unutar pogona sa svrhom da se radni proces,
jednom dovren, odmah dalje produuje i ne smiri nikada.
Novovjekovni je kojeg proganja njegov vlastiti
odnos spram svega to jest da bi ga on svagda iznova, na
sve irOj i organiziranijoj osnovi obnavljao kako bi dostigao
a k t u a l n o s t, tj. dani mu bitak, koji bivstvuje tako da mu
Biti svagda i: jo-ne-biti,{, vie-ne-biti. Tvo-
tvorbe, pretvara svijet u tvornicu i njenu
okolicu. Slobodno vrijeme sniava se do predaha u radnom
vremenu. Ono nije vrijeme dokolice i vie djelatnosti koja
ima karakter<' (M a r x), nego vrijeme radnog
efekta koncentriranog na a k t u a I n o s t, a u r n o s t. U
radnom je vremenu sve na plodnosno troenje i
ponovno radi troenja to u svom troenju
nadilazi sebe u drugom koje predstoji kao svrha. Jer sve
se troi: radna snaga, vrijeme, sirovine, strojevi, usta-
nove, i opet za troenje obnavlja sa svagda transcendentnom
svrhom profita, vika vrijednosti, novca u kojem se
postvareni proces rada. Novovjekovna filozofija, koja se ori-
jentira u biti tog vremena za rad i u njemu nalazi mjerilo
bitka i nebitka, sva je na i iznoenje
transcendentne svrhe(, svega, na njeno u aktualan
proces rada. U ko-agitaciji D e s car t e s o v o g cogito ergo
sum dan je jedino tj. ideologijski, izraz za
rad kao kriterij zbilje svega to jest. H e g e I je jednom
za svagda, i s te pozicije neopozivo, ' fiksirao stans
toga rada koji svoje uradke sam sebe po-ima u
apsolutnom pojmovnom krugu. U mjeri vremena
svijeta sadrano je da se poslije He g e I a . filozofijski ne
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
121
moe bit vremena odrediti nego kao vra.
jednakog (S c h e II i n g, N i e t z s c h e).
i antihegelovske filozofije jest u tome to
r a b I t i taj. besmisleni, krug rada, no kako nedo-
koji jedino otvara krug, preostaje
bIjeg ZIVOt., etc, bijeg u c e n t a r kruga _ u
noyovJekovru odnos bitka, biti i
kOji se, budUCI da je rad sve prekrio, moe razumjeti samo
od koji radi ili od onoga koji ne-radi, _ od
o v j e k a I n I o c a u aktivnom ili pasivnom smislu. Bi-
jegom u centar jer je periferija neprobojna, o!>navlja
se, konacno, beSmIsleno okretanje u svoj svojoj estini. Post.
hegelovska filozofija, se pretpostavci novovjekov.
nog centru, da bi stekla orijentaciju u nje-
mu, stavlja tIme sebe kao bitnu orijentaciju u pitanje. S
jedne se u centar, abdicira ona od svoje
unutarnje ambICIje da poiniri sa smislom, a, s
druge strane, nedostatkom revolucionarnosti promauje izvr.
snu priliku da ,smisao pomogne unijeti u Tako
do!azi. u svoJu. k r i z u, koja je jer, se
onjentrrab u b I t I vremena, ipak ne nalazi puta da radi
nje svoju upitnost prevlada u Svom ozbiljenju, da svoju krh-
ku sadanjost nadma i u iskonskoj
FAZE NOVOVJEKOVNOG Kao su-vremene, tj. k biti naeg pre.
FILOZOFIRANJA vratnog vremena j ujedno
u z iskon ali ne i u njemu sve
filozofije razdoblja, ma kolika bila razlika nji-
ma, sabiru se u toj posthegelovskoj situaciji I
antihegelovskoj usmjerenosti >>.Silazne faze novovjekovnog,
filozofiranja. Kad razlikujemo uzlazne -
i silazne faze novovjekovnog filozofiranja, slijedimo pro-
m j e n u s m j e r a v r t n j e radnog kruga, koji se obnavlja '
u sadanjici. S tom promjenom vrtnja se ne
svijet ne dolazi do sutona, naprotiv, radni se dan rasprostire,
preko svega to jest. Zato filozofija nema vie to da u
svijetu osvjetljava pa silazi do baze svijeta, u samo svjetlo,
u akt Sada se vrijeme sadanjosti intenzivira u
122
BIT I SUVREMENOST
aktualni trenutak, a time posvema diskontinuira bivstvova-
nje, usitnjava u besmisao pukog i onda ako
su napori smanjeni na minimum. To je korijen stro-
gog podvajanja na izvanje i unutarnje, javno i pri-
vatno etc. Filozofije )'!llZlazne faze nisu zato smislenije
od filozofija silazne faze, nego se d r u g a i j e o d n o s e
s p r a m b it i n o v o v j e k o v n e p o v i j e s t i fz koje fi-
lozofije obiju faza crpu svoju ivotnu snagu. Dok su filozofije
uzlazne faze od B a e o n a i D e s e a r t e s a d o H e g e l a
orijentirane u biti vremena tako da je ekspliciraju i time
otkriju horizonte svijeta iz g r a a n s k o g po-
V i j e s n o g o d n o s a, dotle su filozofije silazne faze
usmjerene na tematiziranje te pozicije, nezadovoljne svi-
jetom, a time ujedno dosadanjom orijentacijom filozofije.
Tematiziranje pretpostavke svijeta i filozofije u potrazi za
istinskom orijentacijom - jedno je isto zbivanje.
je to povijesna konstelacija, da o filozofiji indicira
razdoblje u njegovoj biti. U uzlaznoj fazi novovjekovno fi-
lozofiranje, s vremenito-povijesno odmjerenih pozi-
cija, u z l a z i do m a k s i m a l n o g e k s t e n z i t e t a i
u principijelnoj anticipaciji, sva dostup-
na unutar povijesnog svijeta. U silaznoj fazi, ne
nikada ono to je ranije silazi suvremeno filo-
zofiranje do m a k s i m a l n o g i n t e n z i t e t a s obzirom
na same pozicije i stavlja ih, opet posljednje
u pitanje. Time se povijesni odnos, kao i nasto-
janje da se u njemu navlastito smjesti - temati-
ziraju kao filozofijsko pitanje k a t' e g z o h e n.
FILOZOFIJA KRIZE Stoga su suvremene filozofije
eminentno f il o z o f i je k r i-
z e same filozofije i svijeta kojem ona pripada, iako to
nikako ne da svijet, uslijed kakvog filozofijskog de-
kreta, dalje trajati u razvojnom ponavljanju jednakog.
Samo to, uprkos razvojnom prosperitetu u tzv. materi-
jalnoj sferi, filozofijska epohalna svijest krize sve to vie
raste, i ne samo izvanjski motivirano. Svijet moe potrajati;
FILOZOFIJA - PJESNI STVO - SVIJET
123
ali se filozofija, naporu da i sama potraje s njime
- kao npr. neto ili znanstveno korisno (prag-
matizam, pozitivizam) - time utjeiti
ako da opstane k a o filozofije. Otuda
nemir filozofije danas: npr., posezanje za suvie konkretnim
(S a rtr e i dr.). - Tako filozofija razdoblja ima svoj udes:
kao filozofija krize, iznosi ona krizu na vidjelo i tamo
gdje je jedva vidljiva, no kako nije bitno revolucionarna,
nego upravo pripada krizi kao rastvaranju svijeta i nje sa-
me pa je, zato, ne prevladava, to svi njeni odgovori
na rjeenje krize samo jo vie p o d u b l j u j u razmjer
krize. Tad se zbiva da se filozofija koncentrira do utnje
(J a s p e r s). Filozofijska svijest o krizi, iako svagda ne vidi
izvor krize, ipak indicira svoju pripadnost krizi u toj mjeri
da, krizu, upotpunjuje ovu u njenu samoobjavu.
Svijest krize pokazuje razmjer krize. Utoliko suvremene gra-
filozofije, naravno, ukoliko su doista suvremene, a
ne tek modne i dananje, ukoliko dakle dopiru do biti vre-
mena, i s k a z u j u korijen krize, mada u svojoj pripadno-
sti krizi ujedno p r i k r i vaj u taj korijen. U tome je sadr-
an jedan vaan momenat: f u n k e i j a o t k r i val a k o g
p r i k r i van j a k r i z e k val if i e i r a s u v r e m e n e f i-
lozofije tako da mogu postati primjereno
t e m a t i k o p o d r u j e i s t r a i van j a k r i z e g r a-
a n s k e p o v i j e s t i. Ako te filozofije uspijevaju da u
vlastitOj upitnosti nekako iznesu bit zbivanja na vidjelo, ako
se kao opstojne u svom udesu tek uspostavljaju po nekoj,
makar samo unatrag i u sadanjicu okrenutoj vezi s ovom
biti, tada nema druge za izmjeni u novo
ispitivanje jo ne sasvim vidljivog iskona
nosti, nego putem i posredovanjem njegovim u djelu filo-
zofija, koje su, krizu novovjekovnih pretpo-
stavki, same sebe stavile u pitanje i time na djelu potvrdile
M a r x o v zahtjev nadmaivanja filozof Ue u etabliranju svje-
snog bitka, svijesti. Jer ne moe se nekim pri-
vidno prethodnim pristupiti krizi vremena, a tek
onda ova kriza s filozofijskim refleksom. I s-
konska kriza slobodnog vremena kroz krizu
124
BIT I SUVREMENOST
radnog vremena koje se iscrpljuje u aktualnosti kriza u kojoj
se naziru obrisi onog za filozofija tei - ne se
nigdje drugdje do na filozofiranja koje pripada
krizi. Tome je tako jer je filozofija usmjerena na bit vre-
mena, pa je njena orijentacija u njoj - ako ta orijentacija
filozofiju samu - fenomenologija (u H e g e l o-
v o m smislu) krize. Tematsko fenomenalno poprite krize
jesu filozofije krize, jer k a o f i l o z o f i j e govore o krizi
i ujedno iznose k r i z u na vidjelo kao n j e n e, n j o j p r i-
padne i u njoj samo upitne. Filozofija krize
jest kriza prisutna u filozofiji i kriza filo-
z o f i j e k a o t a k v e. Tako se zatvara krug povijesnog
svijeta. Otuda je primjenjivati na ispitivanje suvre-
menih filozofiJa samo sociologijske razmjere kritike (kako
je to, prije svih, G. L u k .a c s), jer ovi nikada ne
njihovu f i I o z o f i j s k u dimenziju. tih filo-
zofija i M a r x o v e filozofije nadmaivanja filozofije
je razgovor i borba samo na fil o z o f i j s k o j r a-
z i n i. Marksizam kao filozofija je tek tu s njima na ravnoj
nozi, ali ih nadmauje kao n e - f i l o z o f.i j a, u ga
one, kako stanje stvari pokazuje, vie ne mogu slijediti. Uko-
liko nisu pseudofilozofije (npr. tzv.
nazori o svijetu), zahtijevaju filozofije da im se f il o z 0-
f i j s k i pristupi. Nadmaiti se mogu samo ozbiljenjem:
pro-iz-vodnjom smislene zbilje u cjelini po-
v i j e s n o g s k lop a. Ali put nadmaivanja vodi k r o z
filozofiju. Sve ostalo je likvidatorstvo. Filozofijski pristu-
piti, to ne niti samo problematski, niti tek hlstorijski,
hlstoriografijski. Nema problema, koji
bi ostali isti za svako filozofiranje, ali nema ni pukih hlsto-
rijskih postavljanja pitanja i odgovora na njih koji bi se
svodili na izraavanje to je danas prolost
pa nas zato vie ne obavezuje. I vanvremensko tretiranje
filozofijskih problema i hlstoricizam podjednako mimoi-
laze,tavie, n i t e ivo djelo filozofiranja. Stoga je m o-
g u n o s t d i j a log a temeljno pitanje filozofijske hlsto-
riografije filozofije, specijalno on'e suvremene.
'/'
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
125
KORIJEN DIJALOGA SA
SUVREMENIM FILOZOFIJAMA

Ako je povijesno
koje se po svojoj biti smjeta
u cjelinu povijesnog sklopa
pa tako tek po njemu, u
njemu i s njime j e s t, onda je preduvjet razgovora
filozofija d o p i r a n j e sugovornika u z b i l j u
onog po oba j e s u, orijentacija u biti (smislu) vre-
mena. Koliko im to dopiranje doista uspjeti, ne ovisi ni-
kada samo o spekulativnoj snazi mislilaca nego, prije sve-
ga, o ansi koju za to prua sama bit vremena. U razdoblju
krize, kakvo je ovo nae, moe prepirka o pravom putu
filozofije samo _ tada donijeti ploda ako miljenje, koje naj-
nastoji oko smjetaja u istini, uzmogne doprijeti do
povijesnog izvora misli tako da se dublje od
nje smjesti u tom izvoru. Dublje to u smjeru iskona
koji, iako prikriven, podaruje snagu i samom
miljenju, po onda, ono i ima karakter
su-vremenosti. Ovo dopiranje u zbilju i jest istinsko djelo
misli u zbiljskom zamahu nadmaivanja filozofije,
nakon to je filozofija starog svijeta iznijela na vidjelo
sav domet svoje povijesne pozicije pa se u svom bitnom
orijentiranju sama stavila u pitanje. i s t i n u svo-
jih pozicija, iz koje biva ne moe filozofija usmje-
rena na s a m e pozicije ni a kamoli iznijeti, jer ne
su-djeluje na njenom odjelovljivanju. Zato svako razjanja-
vanje revolucionarne, obratu povijesti misli, sa filo-
zofijom, koja pripada staroj povijesti, u biti svojoj jest zbilj-
sko t e m a ti z i r a n j e i s ti n e stare povijesti. Zato je
miljenje, koje, sebe kao filozofiju,
izlazi iz krize se na prisutnu istinu u zbivanju
nove povijesti kroz krizu, - nuno p o v i j e s n o, u cjelini
povijesnog oklopa smjeteno m i l j e n j e, koje je strano
svakom historicizmu, jer je i s t i-
n i t o j b u d u n o s t i koja sada i svagda svemu podaruje
stalnost. - No, vano je imati na pameti da u naem vre-
menu krize starog i krize novog - novo miljenje moe
uspjeti . samo kao povijesno i s t i n e kritiziranih
filozofija. Otuda dijalog nije samo o n j e n e i z b j e-
126
BIT I SUVREMENOST
a n. Ako su filozofije doista filozofije, a ne sa-
mo sociologijski interesantni fenomeni, onda se mogu po-
bijati samo zbiljskim nadmaivanjem, a nikako frontalnim
odbijanjem se, uslijed same stvari, svrstava u red filo-
zofija koje su u pitanju. Zato je f i l o z o f i j s k a dilema
danas: ili filozofija starog svijeta, koja ga na kraju vlastitom
ostavlja da traje, i l i miljenje u krizi,
koje filozofijsko nadmaivanje filozofije povezuje s ozbilje-
njem novog svijeta.
AD 2.
ETAPE SUVREMENE fILOZOfIJE Kad u artikulaciji suvreme-
ne filozofije razlikujemo
etape, ne smiju se one shvatiti samo po kronolo-
gijskom redoslijedu, makar od takvog redoslijeda i valjalo
Jednom etablirana, djeluje neka etapa i dalje u
vremenu i Tako se situacija
komplicira. No, to nas ne smije smetati pri prepariranju
tipova orijentacija, kao ni pri konstrukciji ritma u izmjeni
etapa ili unutarnjih suprotnosti etape. Nadalje, redoslijed
etapa ukazuje na obnavljanje preokupacija
p r v e njima, etape u kojoj filozofija nastoji oko usta-
novljavanja krize svijeta, i to kao njegova kritika i kritika
dotadanjih filozofija s H e g e lovom na
u pitanje orijentaciju uzlazne faze novovjekovnog filozo-
firanja, filozofija ove etape ujedno stavljanjem sa-
me sebe u pitanje. Za reprezentanata te etape karak-
je nastojanje oko prevladavanja filozofije (F e u-
e r b a c h: Meine Philosophie ist keine Philosophie). Istu in- .
tenciju, katkad radikaliziranu katkad ublaenu, nalazimo u
t r e o j etapi, kad se filozofija, se ivotu, suprot-
stavlja scijentifizmu i tehnicizmu prijanje
( druge) etape, pa se sama kao ivotni izraz prevladava bi-
lo u doivljavanju ivota bilo u vanteorijskom aktiviz-
mu. I p e t a etapa, na iskustvu ranijih a posebno
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
127
u kojoj se filozofija pokuava konsolidirati i tako
vratiti na vedri univerzalizam uzlazne faze, obnavlja kri-
teme prve, a ujedno i etape. Egzistencija
u njegovoj radikalno situaciji dovodi u pitanje smi-
slenost tzv. izvanjeg svijeta, pa ukoliko se on ne intimi-
zira, sagledava se kao neto po egzistenciju neutralno. Filo-
zofija kao sr zbivanja egzistencije gubi svoju refleksivnu
posebnost pa postaje bitnim momentom strukture egzisten-
cije koja kao takva indicira Upit-
nost filozofije suvremenog razdoblja prisiljava egzistenciju
da govori filozofijski. To, naravno, odgovara posve-
manjoj uzdrmalosti starog svijeta u njegovom sre-
dinjem odnosu spram svega to jest. e s t a eta-
pa, kojoj su sve prethodne posluile u radikaliziranju svijesti
krize i stanja jedne duge povijesti, nastoji oko
prevladavanja te povijesti destrukcijom samih pretpostavki
svega filozofiranja u ime razumljenog povi-
jesnog zbivanja samog, u kome misao vie ne postavlja u
svom radu svijeta, nego, povijesne migove,
otvara obzore oputenog kazivanja Po centralnoj
povijesnoj orijentaciji se sada misao, preko svih
jednostranosti ranijih'etapa, na teme H e g e love i H e g e l
postaje pravi sugovornik u dijalogu oko prevladavanja krize
filozofije. Tako se u estoj etapi, u neposrednoj blizini H e-
g e love tematike, pokuava izvesti obrat u miljenju, i sa-
mo on, kako bi se priredio put izvornijeg miljenja. Ova
etapa je temeljno instruktivna po su-vremenu konstelaciju
filozofije, jer pokazuje l. da se jo uvijek, ba f i l o z o fi j-
s k i, nalazimo u posthegelovskoj situaciji; 2. da sve u filo-
zofiji i s obzirom na nju ovisi o orijentaciji u biti vremena;
3. da, i to je najvanije, temeljni obrat, koji se trai, ne
moe vie biti filozofije, nego, naprotiv, filozofija mora
radi sebe same biti na putu k d j e l u obrata. Ta
bitno nedostaje miljenju este etape, koje uslijed toga
ostaje, volens nolens, u ideologijskom elementu
4
, ili,
jezikom same te etape: ostaje i onda kad nastoji
Usp. Fenomenologija ideologijskog i ideologijski karakter fi-
lozofije. ova zbirka.
128
BIT I SUVREMENOST
doprijeti u bit metafizike. Nadmaivanje metafizike ne mo-
e uslijediti u novom, na blizini izvornom miljenju
utemeljenom, kazivanju, poput onog (koje bi
valjda trebalo da bude garant protiv zapadanja u
predstavljanje) - nego samo putem bitnog vezivanja uz
krizom pripremljenu, revolucionarnu izmjenu starog u novi
svijet.
Tako se, jasnije nego ikada, upravo u estoj etapi, koja
resurnira napore sviju prethodnih, da je nedostatak
revolucionarnosti g r a n i c a rjeenja upitnosti filozofije.
Sto se pak sviju etapa treba jo napomenuti, iako
se to ovdje ne moe izvoditi, da sam H e g e lov
razvoj - anticipira u bitnom, ne u izvedbi, kretanje tih
etapa. Po svom postavku, i filozofije krize, i filozofije ivota,
l filozofije egzistencije, kao i filozofije znanosti i univerzalne
sinteze predstavljaju momente H e g e l o v o g obuhvatnog
sistema apsolutnog po-imanja (Geist), momente koji su
se urotili protiv cjeline, ali je upravo kao ne
mogu razbiti, nego je svaki put samo jednostrano osvjetlja
vaju l tako ostaju sa svom svojom unutar
svijeta kojeg je H e g e lova filozofija i sredinji i totalni
izraz. Novost spram H e g e l a ne le?l ni u novim meto-
dama, ni u novim problemima, ni u iz-
- nego u svijesti novog orijentiranja, koje
se isto tako poduzima koliko se svagda iznova poka-
zuje bezuspjenim, jer ne vodi n a d m a i v a n j u filozo-
fijske situacije, nego pukom i> r e k r e t a n j u s m j e r a fi-
lozofijskog interesa. fundamentalna tema orijenta-
cije filozofije nedvosmisleno indicira bitno pitanje filozofije
danas. Nadmaivanje filozofije u njenom revolucionarnom
ozbiljenju, kao i filozofijski putovi za to potrebni - to je
jo uvijek neizbjeno pitanje filozofije kojim ona da-
tum suvremenosti.
FILOZOFIJA KRIZE I godina XIX-og stoIje-
FILOZOFIJA KAO KRITIKA suvremena filozofija
kao kr i t i k a uzlazne faze no-
filozofiranja. Kritika je filozofijski in-
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
129
spirirana pitanjem: k a k o j e m o g u a f il o z o f i j a n a-
k o n H e g e l a? H e g e l je svega dotadanjeg, jer, svi
to vide, putovi uzlazne faze vode svi k H e g e I u.
Prevladavanje H e g e l a jest preduvjet novog filozofiranja.
No, moe Ii se H e g e l prevladati u njegovom elementu,
u elementu misaonog zahvata i postavljanja zbilje? Nitko
ne moe biti misaoniji od Hegela; zato treba n o v i
e l e m e n a t filozofije. To je ako se propitaju p r e t-
p o s t a v k e H e g e love filozofije i svih prethodnih filo-
zofija novog vremena. Kako je bilo da H e g e I
do jednadbe: stvar miljenja jest apsolutna misao u krugu
svojih momenata? To je bilo samo jer
je predmetno miljenje vailo kao
pristup svemu to jest. od Grka, a onda s no-
vim vijekom, se razumijeva kao animal rationale,
ivo koje ima razum. U svojoj sri svaki
jest racionalnog miljenja. Sto nije racionalno, nadilazi
Racionalan odnos je,
pak, samo onda ako je i ono na to se odnosi primjereno
racionalnom. Subjektivno i objektivno racionalno tako se,
po svojoj temelji na racionalnom, koje je ujed-
no i supstancija i subjekat procesa. je subje-
kat po participaciji na apsolutnOj supstanciji-subjektu koja
u svom samorazvoju aktualizira sve to jest u njegovom
bitku. Biti biti postavljen od apsoluta. Apsolut je
p o s t a v l j a n j e p a r e x c e l l e n c e. Miljenje kao zbilj-
ski proces, tj. upravo odnoenje spram apsoluta, nije drugo
nego samoekspliciranje apsoluta u kao s r e d i t u
procesa. je b e s p o v r a t n o u v u e n u krug apso-
lutnog utemeljivanja svega, u vezu s a p s o l u-
tnim samopoimanjem-samozahvatom. Kao
sredinji momenat tog kruga, n e o g r a n i e n u
m nad svim to jest, pa i sam apsolut postaje njeo.
gov predmet i u toj predmetnosti sam se konstituira, a
time ujedno u svoju dimenziju. Ako
jest po apsolutu, apsolut jest po Ali ujedno kao
postavljanje apsolutnog racionaliziranja svega, jest'
samo m o m e n a t i o b j e k a t u totalnom krugu aktuali-
ziranja. U tom dvojakom poloaju, koji ideologijski slika
9 Bit suvremenost
130
BIT I SUVREMENOST
kretanje nadljudsko-ljudskog cjelokupnog procesa kapitali-
produkcije, utemeljene na radu (M a r
sadrana je i g o, p. o a r e n J a
( slobode) svime to jest, m o CI .. I ujedno mo-
posvemanje n e - m o cIcovJeka u SVIJetu. H e ? l
je dokraja izveo misao slobode; tamnu stranu svega VIdIO
je samo kao popratnu pojavu na putu svjet.skog
povijest. S p r e k r e t a n j e m s m j e r a mte-
resa, s p r e t p o s t a v k a m
svijeta - tematizira se ta tamna strana: po-
nepredvidljivo, emocionalno, vOh!IVno,
zbiljsko, tjelesno, osjetilno, etc.
nije animal rationale i svijet nije racionalan, naprotIv,
svijet je objava tamnog pratemelja i bezdana, pozitivne
neshvatljive slobode (kasni S C h e II i n g),
'supstancijalne volje, dok Clm.
povrinu (S C h o p e n h a u e rl. Je ro-
da tjelesno, osjetilno i sve apsolutne relaCIje kOJe Je H e:
g: l opisao nisu drugo do odnosi ljudskog
roda (F e u e r b a C h), pa i sam taj rod kao l
ljudska svijest (Br. Bauer), kao i
narodna mitska svijest (S t r a u s s), nisu nego apstrakcIJe
i hipostaze H e g e l o v o j i d e j i - zbiljski
samo pojedinac (S t i r n er). No, ni on mje
nita veliko nego tek kreatura postavljena apsolutnom, ne-
nikakav gospodar, nego iz raja,
zdvojna, smrtna, bojaljiva egzistencija (K i e r k e g a a rd).
Tako, pak, izvrgnut svijetu koji se neprestano obnav-
lja u besmislenom troenju snaga, i sam
koja se dionizijski rasipa, pnbhzno bIce iz-
ivotinje i ima jedinu amo:
fati, u tog svijeta volje za k?Ji ce ga SI-
gurno raznijeti da bi ga opet jednom vratIo u Jednak polo-
aj na kojem moe ili zdvajati ili izdrati (N i e t z s.c h e).
To su neke glavne, pozicije te etape. Kao prekretmca u
zbivanju filozofiranja, filozofija
S c h o p e n h a u e r a, kasnog S C h e II i n g a, S t r a u s s a,
B a u e raF e u e r b a C h a, S t i r n e r a, K i e r k e g a-
a r d a, N'i e t z f;! h e a i dr. s u p r o t t a v lj a s e novQ-
FILOZOFIJA - PJESNITVO _ SVIJET
131
vjekovnom filozofiranju na s H e g e lom, novu
jednu orijentaciju u zbilji, i u vremenu, ali o s t a j e ipak
toj kritiCi, u o k v i r i m a n o v o v j e k o v n o g f
l o z o fir a n j a, njegov apsolutni subjektivi-
reduciran na upitni antropocentrizam, kao i njegovo
IZ r a d a kao biti II odnosu spram bitka
proizalo vremena kao indeksa zbiljnosti, tj.
a.k t u a l n o s t ill. Tako ova filozofija krize izvor
knze (R a d), a bori se protiv njenih manifestacija. Iako
se explicite samom novovjekovnom (radni-
M a r x), a ne vie njegovom svijetu,
ne prelazi preko njega
?tknvajucI Izvorne, Iskona dostOjne novog svi-
stari svijet tek iznosi u potpunosti njegovih mo-
Tak? ona k. o m.p I e t i r a kao paslika novovje-
kovno fdoz?!IJsko njegov
prodor k blcima kao ucmClma u a p s o-
I u t n o m r a d n o m p r o C e s u brinim
ali pojedinca na' restringi-
ram trenutak egZlstentne prisebnosti, to tek posvema oslo-
Ubrzanu, svemu ljudskom vrtnju
nog I{ruga novovjekovnog svijeta. novovjekov-
nu . !ilozofiju . time svijet kojemu ova pripada,
stavIja filozofIja kao kntIka u krizi samu sebe u pitanje.
dakle, da nakon H e g e I a uspije kao filozofija? Time
sto Ce okrenuti Svijetu se u novi
miljenja, n a i m e u s t a r e a I i s a d a s a-
s v I } o I e, o ti m i z m a li e n e p r e t p o s t a v k e,
okrecucI SvoJem pozivu Orijentiranja u vremenu i to
u ime u biti vremena, bitno
!? sigurnost u sebe
l -:- p,repustaJu.c1 glavnu cestu filozofiranja onoj orijentaciji
ce se znatI uskladiti s tokom novovjekovnog zbivanja
kOJI. se Sve to vie Ubrzava. Svi filozofi prve etape
ostaju tako bItno o u t s i d e r i zbivanja.
Filozofija krize i filOZOfija kao kritika suprotstavljaju
dakle, H e g e lovom pojmovno-radnom krugu totalne
dostupnosti svega to postoji, da taj krug
razbIJU, no ne a k t u a I n o s tIl, tj. ontologij-
132
BIT I SUVREMENOST
sku i ontohronijsku orijentaciju
Filozofija se suprotstavlja H e g e l u, ah zbIlJ.i
svijeta koji je dotjeran.
kom postvarenog u slijepu Je
krize svijeta i sebe same,! ,.me ne-fIlozo-
fijskog, u ime zbilje. No, ta zbIlja msu nego
pozitivnih predznaka liene pretpostavke
povijesnog sklopa u kojem jest I.
izgubljen u svijetu i na bIjegu I z.
u pitanje filozofiju u ime bitne orijentacIje
u vremenu koje je u krizi (nemati vremena za ... ),
predstavlja ova etapa
ne filozofije, pa se na nju navracatI sv,: fIlozofije
razdoblja. Osobita je L o w i t h o va zasluga sto Je,
oficijelnom zanemarivanju ove etape sa strane histo-
riografije, uspio u svojoj knjizi Von Hegel. zu Nletzsche
(Kohlhammer, Stuttgart, 4. izd. 1958) pokazatI p r e s u d n o
njeno
Sve ostale etape suvremenog filozofiranja reproducirat
pozitivno ili negativno, pozicije,< filozofija ove etape.
FILOZOFIJA ZNANOSTI I Kao r e a k c i j a na filo-
fILOZOFIJA KAO ZNANOST zofiju prekretnice-krize javlja
se druga jedna suvremena
ska verzija filozofije: f i l o z o f i j a k a o z n a n o s t. Sa svoJe
strane ona jo vie produbljuje distanciju spram H e g lov
znanosti apsoluta, koju odbacuje kao pijanu
samo zato da bi etablirala a P s o l u t n u znanost ko oJ
se u njenom poslu ne moe vie nita oteti. S
razvojem prirodnih i historijskih znanosti, a s na
razvitak i gra-
k
drutva filozofija poprima reahstIcko-skroman
ans og , v f . j ' Bu-
oblik z n a n s t ven o - s k o l s k o g fI l o z o I r a n a.
da znanost vai kao primjeren pristup svemu to jest,
da je ona podijelila predmetne
svojih specijalnih struka, filozofiji preostaje da li naknadnoj
refleksiji ispituje gnoseologijske pretpostavke
posla, dakle, da zbilju ostavi po strani i ispituje
znanosti po kojoj, out;ia, i f;loblJe
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
133
karakter. Tom svojom orijentacijom, koja joj se doista
utemeljena u vremenu progresa, filozo-
fija i opet tematizira samu sebe. Mnotvo filozofija te etape,
toliko diferentnih ukazuje na u p i t n o s t s a-
m e o r i j e n t a c i j e, kao i na neuzgrednost filozofijskog
posla u vremenu. Dok filozofije prve etape s o c i o log i j s k i
izraavaju pobunu protiv drutva, poduzetu s raz.
drutvenih pozicija, slojeva etc., filozofije ove, znan-
stvene etape u svom i idealu
izraavaju apologiju drutvenog poretka.
fija znanosti i znanstvena filozofija slui ovom poretku, ona,
tako idejno legalizira taj poredak. I u toj svojoj soci-
jalnoj funkciji i u svojoj metodologijskoj funkciji
znanostima filozofija je na putu abdikacije, na putu svoje
realizacije u znanostima, a nazor o svijetu, na putu svoje
ideologizacije u politici. s jedne strane, idejnu
( spekulativnu) perspektivu filozofija uzlazne faze, a s
druge strane, nezadovoljstvo filozofija prekretnice,
izraava filozofija kao znanost samozadovoljstvo
nad onim to je postigao, nad svijetom koji je b i t n o
zaokruen i pa je tek potrebno da u stalnom raz-
voju, ,napredovanju bude i empirijski upotpunjen. Fi-
lozofija, kako vidjesmo, nema tu zapravo neko svoje speci-
u svijetu Kako je sve to jest postalo
p r e d m e t z n a n s t ven o - t e h n i k o g z a h vat a, osta-
je filozofiji jo samo to da ispituje, s obzirom na njene
efekte, i n s t r u m e n t a l n o s t ovog pobjedonosnog gra-
instrumenta: znanosti i tehnike. Filozofija je po-
stala spoznajnom teorijom, a ukoliko, s osloncem na tradi,
ciju, jo uvijek kakvu takvu cjelovitu
p e r s p e k t i v u, onda samo gnoseologijski osiguranu. Fi-
lozofija se mora svagda znanstveno opravdati, uvijek iznova
opravdavati, jer jo nije zaboravila svoje
scijentifikacije. To je njena zla savjest, koju ona toliko po-
tiskuje da nema izgleda da bi preko nje mogao voditi kakav
put zbiljskom nadmaivanju filozofije. Filozofija kao znanost
zna da nigdje ne moe nadomjestiti znanost, da svojim
p a n s c i j e n t i z m o m nadvisuje, i to
specijalnu znanost, pa ipak se nada da se u obliku, u
134
BIT I SUVREMENOST
liku, pod maskom znanosti smjestiti m e u znanosti.
Terminologija kojom se u tu svrhu slui postaje smijenom,
jer je pseudoznanstvena i pseudofilozofijska.
svojom u velikom znanstvenom
svijetu, filozofija te etape voli se prepustiti historijskim istra-
ivanjima svoje prolosti. historija filozofije, koje
su jo danas u upotrebi kao iz tog vreme-
na. Filozofija ne moe nadomjestiti znanost, ali moe, sa
svoje strane, da se znanost u svojoj apsolutnoj pre-
tenziji etablira, ostalog, i time to filozofija stidljivo
naputa poprite zbiljskih iskaza. S totalnom scijentifika-
cijom i tehniciziranjem svega to jest nastupa tek, sasvim
bjelodano, svijet rada. tom svijetu,
f.ilozofija kao znanost spremna je da radi njega odbaci po-
sljednje znake svoje Time filozofija ne stavlja
vie sebe u pitanje, ne trai orijentaciju, ona je ;rijeila
svoj problem samu sebe. Kamen smutnje, pri
tome, ostaje samo to to je jedino filozofija dostatna da
samu sebe likvidira. Ba to pokazuje da je filozofija k a o
z n a n o s t samo j e d n a orijentacija filozofije u biti vre-
mena, a nipoto n j e n a r e a I i z a c i j a u stranom ele-
mentu.
Na putu ovog filozofiranja druge etape nalazi se i scijen-
n o v o k a n t o v s t v o obiju varijanti, i stariji p 0-
z i v i t i z a m, i tzv. i n d u k t i v n a m e t a ci z i k a, i k r i-
t i k i r e a I i z a m etc. etc. No, najvjernije odgovara toj
etapi tzv. log i k i P o z i t i v i z a m krug etc.)
FI LOZOFIJA IVOTA I ideje prve etape, makar
FILOZOFIJA KAO IVOT nikada u njihovoj radikalnosti, reagi-
na teze druge etape, ali pri-
pokatkad njenu reformatorsku tendenciju konsoli-
diranja svijeta, - i filozofije etape ostaju
na antihegelovskoj poziciji, mada prelomljenoj kroz prizmu
slike H e g e I a ocrtane u kolskoj filozofiji. Ukoliko se ta
slika podvrgava reviziji, vodi to obnovi hegelovstva, tzv.
hegelizmu, kojemu je stalo do jedne
verzije H e g e love filozofije.
-realni motiv tih filozofija ivota kao iracionalnog temelja
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
135
svega i filozofija kao eminentnih manifestacija ivot a jest
katastrofalan mete ratova ili prijetnji r atom, uzdr-
malost svakodnevnog ivota u ekonomskim krizama, zamasi
kolonijalnih pretenzija, zapalost pod rvanj kapita-
produkcije koja se osamostalila u autonomnom
kretanju trita i nastupa poput prirodne nunosti. Ove
filozofije iracionalizma, ivota i suprotstavljaju se
optimizmu vjere u ratio, ali bi krivo
bilo vidjeti u njima samo proces unitenja, raspadanja, ra-
zaranja uma (G. L u k ci cs). One su, bar dijelom, reakcije
na postvarenje u svijetu (T. W.
A d o r n o). Tako kako ivotom (inti-
mom, emocionalno etc.) neposredno reagira na sve
racionalizaciju, organizaciju, kontrolu cjelokupnog procesa
materijalne produkcije, ali i na procesa u
socijalnoj sferi ili u kulturi, - tako i u filozofiji
sve to vie dobiva ivot, biologijski ili du-
hovni vitalitet pred novcem, razumom, teh-
nikom itd. Svakodnevna praksa<{ ivota, inte-
resi i brige pojedinaca i kolektiva svojevrsnu pobunu
protiv novovjekovnog svijeta, ali se ona dijelom smiruje II
novoj podjeli snaga, dijelom sa svoje strane pomae
ekspanzionizmu novovjekovnog svijeta. Filozofije ivota
jentiraju se u biti vremena, poput znanstvenih
filozofija druge etape, na p r a v o v r e m e n o s t i, na aur-
nosti akta, na aktualnosti, na intenziviranju ivota u
punoj sadanjici, koju svagda treba naporom osigurati da
ne izbjegne u prolost. Kao one smatraju
bitak in_dividualnog i aktuelnog ostaje neshvatljiv, da je
ZIvot beZUVjetna obaveza besmislenog a same sebe stav-
ljaju u pitanje pred neumitnom tamnih poriva.
Filozofija ivota, kao ivotna refleksija u to je
intimnijem pribliavanju ivotu, sustaje pred nezadrivom
i svega. ivot se ne moe zadrati
on se ne moe osmisliti, filozofija ne moe uspjeti u
ambiciji smisla ivota, ona postaje jedna
manifestacija pokraj drugih. Tek sada postaje mo-
guce da se strogo povijesni svjetovi u njihovom bezo-
baveznom slijedu. Razumjeti ih iznutra, kad su proli,
136
BIT I SUVREMENOST
uivljavanjem - to je program koji jedino preostaje
kasnom intelektualcu epohe. Historicizam iznutra
mrvi naoko fiksne oblike starog svijeta. - Ponekad se ob-
navljaju pojedine teze prekretniee novovjekovne filozofije,
ali, poput etape filozofije kao znanosti, u cilju konsolidiranja
ivotnog poretka. Tad i v o t n i aktivizam
stupa u prvi plan, jer su se sredstva idejnog
pokazala nedostatna. Temeljna
stvena prethodnoj etapi, ne preostaje, naprotIv, ona se makSI-
malno produbljuje, ali je liena one perspektive
koju naoko jo ima etapa filozofije kao znanosti. Filozofija
kao ivot jest naputanje racionalne instrumentalnosti u ime
temeljne tendencije novovjekovnog filozofiranja:
p r i r e i van j a h o r i z o n a t a g o s p o d a r e n j u o v-
j e k a n a d b i i m a, po svaku cijenu. Utoliko su vita-
lizmi i iracionalizmi samo paslika racionalizma, druga
strana medalje, s istim ciljem i interesom. Kao protest
protiv filozofije kao znanosti i, ujedno, pobuna protiv uzI.a-
zne faze novovjekovnog filozofiranja, filozofije ivota ostaju
sa svojom krilaticom ivotnog filozofiranja u misaonoj
i rastvaraju se kao filo-
zofije. I tu se pokazuje neka realizacija filozofije, no ona
kult slutnje u ivotu koji da je mudriji
od misli. na suprotstavljanje miljenja i
produbljuju filozofije ivotu ovu novovjekovnu razliku do
kraja. kao ivotno suprotstavljaju one ne-ivotnoj misli.
Time, dodue, vre kritiku ideologijske, misli,ali
ne dopiru do a kamoli do njegovog korijena,
do temeljnog bitka povijesti u r a d u. Pobunjene
protiv svijeta koji je >>manifestacija rada, ne mogu one
nita drugo nego da dadu ideologijsku verziju duhovnog
rada kao spontanog stvaralatva s pozicija ne-
-radnika (M a r x). Filozofije ivota zapravo su abdikacija
filozofije u ime trajanja.
Ovu etapu suvremenog filozofiranja karakteriziraju na-
B e r g s o n o v vitalizam, J a m e s o v
pragmatizam i D e w e y e v instrumentalizam.
U skladu s nacionalnim tradicijama filozofiranja modifici-
raju se tendencije filozofije ivota u zemljama.
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET
137
Tako se u povezuje duhovno-vitalis histori-
cizam D i I t h e y a, neoidealizam E u e k e n a
sa obnovom novohegelovstva u K r o n e r a,
L i t t a, G loe k Re r a, H a e r i n g a i dr. je i u
Italiji, gdje se u obliku novohegelovstva u filozofijama e r o-
e e a i G e n t i I e a povezuju ivotne tendencije liberali-
i aktualizma s talijanskom tradicijom he-
gelovstva. Vitalizam ima mnogo verzija pa nosi,
ostalog, i biljeg personalnog filozofiranja. Od vita-
relativizma (K I a g e s, S p e n g I e r, T h. L e s-
s i n g) preko personalizma (S t e r n, M o u n i e r i dr.)
i kole mudrosti (K e y s e r l i n g) do raciovitalizma
(O r t e g a y G a s s e t) i materijalizma
(G e o r g e S a n t a y a n a) proiruje se domena filozofije
ivota.
FILOZOFIJA UNIVERSUMA I Naputanje znanstvenog tipa fi-
FILOZOFIJA KAO SINTEZA lozofiranja u filozofijama ivota
nedvojbeno upozorava na suvre-
menu situaciju totalne krize, koja i filozofiju u nje-
noj fundamentalnoj upitnosti. programi realizira-
nja filozofije prijete filozofiji kao takovoj. I svijet i filozofija
trae konsolidaciju. Moda je izlaz iz krize sadran u novoj
jednoj, dobro osiguranoj s i n t e z i regija univer-
suma Moda bi to nasuprot hegelovskoj speku-
laciji, obnoviti znanstveno filozofiranje kao predmetno kate-
gorijainu analizu, a ujedno, bar donekle, one elemen-
te filozofije ivota koje je, kako se izostaviti
iz univerzumu vjerne slike zbivanja 1 vitalitet, personalitet
kao centar akata, aktivizam, bitak
sfera, slojeva etc. zbilje itd. 'itd.) Time se na-
stoji uska veza s onim to jest, s predmetnim
ma, a, s druge strane, odbaciti prazna konstruktivnost scijen-
Kako se filozofiranje
unutar temeljne relacije subjekta - objekta, nastoji se u
ovoj etapi filozofije napustiti puki subjektivizam, transcen-
ili i obratiti se sa-
138
BIT I SUVREMENOST
mim stvarima, objektima bili oni ili pak re-
zultat konstitucije sa strane jedne izvorne transcendentalne
svijesti. Sad se obnavljaju i tipovi metafizika uzlazne" faze
filozofiranja, naravno kroz etapu
suvremenog filozofiranja kao znanosti (obnova D e s c a r-
t e s a, L e i b n i z a, Wo l f f a). Filozofija kao sinteza izra-
ava tendenciju konsolidiranja svijeta i u njemu prema
njihovim regijama, tendencija osiguranja smislenog poloaja
u kosmosu, uz i g n o r i r a n j e z a m a n o s t i
krize svijeta u temelju - pa zato ne
moe biti dugog vijeka. orijentacija u biti vre-
mena, sklona pomirenju svega uz otupljivanje otrice
svemu, ali i okrenuta svijetu
rada ali uz krhku pretpostavku da on jo uvijek nosi karak-
ter prestabilirane harmonije, s povremenim
sklonostima esejizmu, sistema a ipak univerza
djelotvorna, znanstvena ali ivotu bliska
- ubrzo biva samim empirijskim doga-
razdoblja (ekonomska kriza, faizam, rat na pomolu
etc.) pa je san odsanjan (H u s s e rl).
Ako se ne pretvori u puko
procesa s izvjesnim njegovim korekturama,
vodi ova orijentacija neposredno k etapi filozofi-
ranja, k filozofijama egzistencije. Ma koliko filozofije ove
etape otkrivale nedostatke kako znanstvenog tako i vitali
orijentiranja, one su u svojoj biti s voj e v r s t a n
e k l e k t i c i z a m koji je preostao na
kraju njegove povijesti. Tako ove filozofije, makar to na prvi
pogled izgledalo, imaju i s t u funkciju kao i ranije
spomenuti historicizam: one obnavljaju ono to je ivo
u ranijem filozofiranju, a odbacuju ono to je mrtvo. Ti
me aktualiziraju za dananje potrebe konsolidiranja ono to
im se da je najprikladnije od filozofiranja.
No, njihov veliki posao i otvorenost stvarima ka-
kve one jesu - se nepla sumnje da tu
nalazimo, uprkos temeljnoj dubioznoj orij,entaciji posredni-
tva i harmoniziranja, aktualiziranja i
akademizma - mnogo pozitivnog u detalju i u metodici to
mora biti respektirano ako doista treba da uspije filozofijsko
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET
139
nadmaivan. je filozofije. Upravo sagledavanJem regIJ b'
. ot . h . a Ica II
SVI] ___ u InjU oVIm u vezu s nekim ..
k t
't .. prInclpom
. ons I uCIJe ove filozofije tematiziraJu . k .
. t S . l S o n novog SVI-
centralnom metodologijskom problematikom i
savjesnom Izvedbom sagledanog one ne skidaJu s d
reda neO" . . d nevnog
, .. oO . JO . Je neizbjeno i radikalno zahtijevaju
tematizIranje fIlozofIje kao oriJentacIJe u bt .
O I I vremena.
vu etapu suvremene filozofije karakteriziraju: H u s'
s e r lova transcendentalna fenomenologija i S h I '
r o v a fenomenologijska metafizika duha i poriva c
nongova teoriJa d t M ,I
pre me a, o o r e o v neorealizam,
A x a n d e r o v emergetizam, W h i t e h e a d o v a filo,
H a r t m a n n o v a ontologija
Idi n o v a ontologija,
I r.
FILOZOFIJA EGZISTENCIJE I Ob
FILOZOFIJA I(AO EGZISTENCIJA radikalnu pro-
blematiku filozofija prekre-
tnice u krizi, njihovu at-
mosferu totalne upitnosti svijeta, i filozofije sa-
na iskustva filozofija ivota u njiho-
vOJ svega, ali
l" strukturnu filozofija sinteze
nJIov ontologlzam,{ i metafizicizam _ filozof" t '
etape f " I " . 'IJe pe e
n ' .. o z o f lj e e g z i s t e n c i j e kritiziraju ujed-
o rasplmutost, ontologijsku VI"tall.zm .
taI" ""k .. a I me-
u na stvari (realitas rerum) kao na a-
slucaJ bitka. Bitak od
stvan, teorijskih predmeta, ivota: vrijednosti :tc:
etc.: posebno primjereno mu istraivanje, ali i repro-
u vlastitom egzistentnom zalaganju. Za razliku
,fIlozofIJske antropologije, koja razmatra kao
Ice b" '"
7 u" I C I m a pa cak i onda kad mu pridajIe bilo
o mjesto koja, dakle, ne moe onto-
logiJskI i stvari, nego ih
nakon sto Je bitna odluka o bitku unaprijed i
pala, pod aspektom dvaju tradicionalnih
pOJmova esencije i egzistencije - filozofija egzistencije do-
140
BIT ISUVREMENOS'].'
vodi svagda u vezu s e s. s
et existentiae, s b i t k o m se kao takov Jedmo oCItuJe
na popritu ljudskog egzistiranja. Ma kako raz-
ispali odgovori na pitanje o bitku samom, om
blii sad dalji tradicionalnim definicijama,. kao i. omma
je postavila filozofija sinteze, - jedno ostaje Svojstveno
filozofijama egzistencije: o v ji e k u s voj e m e g z i s t I-
ranju jest primjereno iskustveno
b i t k a s a m o g. Zato egzistirati ne naprosto bItI tu,
jer tako jest, npr., i kamen, nego biti utoliko vie od svakog
drugog k o li k o b i t a k o v j e k a u k l j u u j e
o d n o s s p r a m s a m o g s e b e,
ref l e k s i j u koja otkriva pitanje bitka.
b i t i i ujedno nekako nepredmetno Z n a t 1 day
jest, i to znanje, svijest, razumijevanje
eO'zistenciju podaruje jo} strukturu. Nema spontanostI akata
se ne bi prelamala kroz prizmu egzistentne ryef-
l e k s i j e koja je pravi principium.
>,,smrtnosti, vremenltostI, all u IStI mah.
istinitosti, slobode, zapravosti Jer
prodire svagda u t e m e l j e svega to covjek Clm, u t e-
m e l j e njegovog svijeta pa ga iz svjetovnosti, u
gubi natrag na u biti jezivu situacIjU egzl-
Otuda dobivaju tradicionabIi pojmovi ka.o to su:
istina, sloboda, savjest, odgovornost, za-
jednica etc., etc., dublju fundaciju nego to lID mogu
pruiti gnoseologij\3, etika, etc.
S tih pozicija u njihovoj usmjerenostI, za-
pravo se razbija i prikriva jedin.stvenost i
sabranost ljudskog u njegovoJ sVIjestI o bItku. Pred
da bude ili pak da se izgubi u izvanjem,
je radikalno intinIiziran, na P r e t p o s t a v k e citave
svoje svjetovne avanture. Ako je doista odgovoran samoI?
sebi u svojoj ako ne bjei pred
se time pred njim otvara, ako prihvati ansu egZIs.tiranJa,
moda, da se vrati u svijet, preobraen, izmijenje?,
vlastit. Put do svijeta, do stvari vodi preko pravog
samog sebe u svojem bitku. Filozofirati, dakle, ne
prvenstveno, baviti se stvarima-predmetima, ne obJi-
F ILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
141
cirati ili objektivirati, niti gubiti se u pukom ivljenju
danog ivota;fi1ozofirati baviti se vlastitim bitkom,
ne akademski, nego u situacijama; filozofirati
u fundamentalnoj refleksiji d o h v a t i t i, ili, ako ona
izostane, p r o m a i t i s voj b i t ak. - I filozofije egzi-
stencije odnose se prema H e g e l u, jer im se
da je on oduzeo pojedincu odgovornost pred vla-
prevevi ga spekulativno u momenat kretanja apso-
lutne ideje. U toj kritici dolazi na vidjelo strah pred ekste-
riorizacijom, pred deintimiziranjem vlastitosti: svijet re-
alnog ivota, svijet drutva itd. jest svijet pada,
zaborava, gubitka Tako se onda uspostavlja
dvojstvo javnog i privatnog, nunosti i slobode,
tva i slobodne egzistencije, izvana iznutra
slobodne u svojeg bitka. Filozofije
egzistencije primaju na znanje dehumanizaciju
ga svijeta, ali b j e e u n j e g o v c e n t a r, u \Slobodnog,
istinitog etc. Kad se ovaj, u svijetu,
m o r a se ponaati kao svatko, iako, pri tom, kao utjehu
moe imati svoju egzistentnu svijest. tavie, ona sama i
nije drugo nego predznaka liena, bitna pret-
postaVka novovjekovnog svijeta - kao samopostav-
ka, kao djelo svojeg prikriva g o-
s p o d a r e u n a r a v kad je gospodarenje jasno iskazalo
svoju antihumanost. Filozofije egzistencije ne prelaze preko
kruga novovjekovnog svijeta rada, one se samo
u intimu njegovih pretpostavki, nje-
govim manifestacijama. I v r i J e m e unovovj e
kovnom smislu, mada su protiv >>izvanjeg radnog vremena.
Ono se, za njih, sastoji u maksimalnom intenziviranju egzi-
stentnog trenutka, u aktualizaciji ansa egzistiranja. Ova
orijentacija suvremene filozofije u biti vremena jasnije od
svake druge pokazuje krizu svijeta, reduciranost
u njemu, upitnost filozofije same. I tu je na djelu
svojevrsna realizacija filozofije, koja je i opet njena abdi
kacija za zbilje, reducirane na privatnost. Filozofija
reducirana na fundamentalnu refleksiju u intimitetu po-
jedinca sustaje pred faktom bitka ili pak formalno deskri-
bira strukture a time j ne dopire do
142
BIT I SUVREMENOST
nlega. Kao i u filozofijama ivota, i ovdje filozofija, umjesto
da osmisli egzistenciju t e r m i n i r a u n j o j pa
gubi zamah kojim se doista nadmauje.
Predstavnici filozofije egzistencije: J a s p e r s, M arc e l ,
S a rtr e, M e r l e a u-P o n t y, B u b e r, E b n e r, W u s t, A b-
b a g n a n o, B e j e v, e s t o v, etc. egzisten-
ciju kao efekat fundamentalno slobodnog egzistiranja p o-
j e d i n c a; samo kao takav moe on naknadno u veze
s drugima, sebi Naravno da se pri tom, nasuprot
svakom psihologizmu, insistira na bitnoj, transcendental-
noj strukturi Ali je, ipak,
da je i u tom temeljnom po
realnom modelu to ga prua proizvodnja, koja
poznaje samo i z v a n j e veze ljudima. Apsolutno ja-
stvo (F i c h t e) svrava kao brino, nitavno,
smrtno, vremenito, osamljeno, etc. etc. jastvo, ali ipak
s a m o s o b o m p o s t a v l j e n o, katkad spram boga i u
njegovoj refleksiji, katkad spram samog sebe, katkad spram
katkad spram masivnog bitka stvari. O o v j e-
k u dakle ovisi i tu, kao i u svemu novovjekovnom antro-
da 'li biti ili ne. Akt makar i egzi-
stentno-fundamentalan, i ovdje je kriterij bitka. Utoliko smi-
jemo da, svim prilozima pr evladavanju novovje-
kovne fundamentalne relaciJe subjekta-objekta, filozofije
egzistencije daju samo j e d n u n jenu verziju.
FILOZOFIJA POVIJESTI BITKA I
FILOZOFIJA KAO MJESTO"
OVE POVIJESTI
Ostaje da se razmotri po-
sljednja etapa suvremenog
filozofiranja, svim
prethodnim, etapa u kojoj
biva jasno da se mora, ako se doista eli b i t i, prevladati novo-
vjekovna filozofij:ska orijentacija, tematizirati kriza u njenoj
totalnosti i biti, filozofija nekako usidriti u onome to jest,
vratiti joj b i t n o s t uz cijenu njenog prevladavanja. Novo-
vjekovna filozofija, posebno u svojojsilaznoj fazi,
je centralno mjesto u svemu to jest. Zato valja
orijentaciju "u biti vremena ispitivanjem bitka
vjeka, ali samo zato da bi ono to a
preko njega 1 sva druga dolo na vidjelQ 11 t t k
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
143
sam. Ovako postavljen zadatak, makar preokupacijama
filozofije egzistencije, bitno se od njih razlikuje time to
izbjegava odluke koje proizlaze iz s a m o p o s t a v l j a n j a
to ne smatra da o ovisi da li jest ili nije,
nego, naprotiv, sve ovisi o bitku samom. je samo
ek-sistentno poprite zbivanj,a bitka, njegove povijesti. to
od biti, to podaruje bitak u udesu svoje istine,
svog svijetijenja, svoje vijesti koju alje smrtnima da
je smjeste u svom, njemu otvorenom prebivalitu. Prava te-
ma bitne, tj. bitku misli nije nita predmetno, nisu
ova ili ona u svijetu pa niti kao nego
p o v i j e s t b i t k a u verzijama njegove istine
i po njoj svjetovima. Istina bitka, ne
svjetovnost svijeta, ne univerzum sloboda kao otvore-
nost ek-sistencije nadolasku bitka bili su zatioravljeni u akti-
naletu novovjiekovnog na u svijetu.
se njima, on je izgubio iz vida smisao bitka, vie
i ne razumije o je kad se za taj smisao pita.
Zaborav bitka, nije propust nego i opet
sam udes povijesti bitka. Sve to moe da bi izmi-
jenio ovaj nihilizam na djelu, samo Je to da se spremi, od-
bacivi slijepi aktivizam, za eventualan nadolazak istine bit-
ka. To da je na njemu da podvrgne fundamentalnom,
u temelj miljenju dosadanju povijest metafizil{e
- koliko je ona dola do u ljudskim djelima velikih
mislilaca i pjesnika, ali da pri tome zna kako je to samo
dio, i to neznatan, tih djela jer i u njima je zapravo na
djelu samo bitak. Govor djela nije u ljudskoj niJe
sredstvo komunikacije, nego pripada bitku. Tako
da bi bio, mora paziti na ono to sam bitak kae, ali
i bitku je potrebno da bi se smjestio, da bi bio
zalaganje Bitak i su u nerazdvojnom :Jedin-
stvu, jedan na drugog i u istinu nisu dva momenta,
d v i j e instancije, nego upravo s a m o z b i van j e i s t i n e' :
bitka. Zato se, pak, bitak skriva ne samo u novovjekovnoj
povijesti nego i ranije, u sa prvim svojim obja-
vama - zato sa svoje strane, luta nihi-
lizma na bitak, zato je smjer povijesti
bitka sve skrivanje bitka .. koje! eto! d()!ittie kulminaciju
144
BIT I SUVREMENOST
u suvremenoj bitka, - to vie i nema razloga
se i ne smije zapravo pitati: zato je tome tako? Tome Je
tako jer; je tome tako. da je bitak i
svega, sam nema vie temelja i ,!'ovIJest
je uzvieno bez-razlona, poput igre djeteta
ko H e r a k l i t. - Filozofija kao metaflZlka, nnslJe-
nje promaivala je nuno, na temelju s k r i van j a
bitka samog, sam izvor svega - istinu bitka. Ona je na
njegovo mjesto stavljala najvie filozofijskog boga. Da
bitak sam opet uzmogne da nagovori ek-sistenciju
potrebno je da se prevlada filozofija u svome onto-te?-logIJ-
skom ustrojstvu. Miljenje povijesti bitka treba. da se IZ
novosvjetovnog, predmetn.og .smJera.
izvorno kazivanje povremene prisutnostI bItka. MishtI
zapravo govoriti govorom bitka. Ne samo da u
nalazi svoju nego je govor i prava
U govoru je zabiljeena njegova povijl.est, l u bIt-
nim moe ona jo jednom da Ako
pomognemo, brinim njegovanjem njecI, bItku da
jo jednom svoje mj;esto , tad Ima da
se iz suvremenog nihilizma. Ako
sluh . u buci maina, - ne moe se predVidjetI kraj mhl-
.
H e i d e g g e r j e, dakle, postavio
novovjekovnog svijeta rada,
jesnog sklopa unutar kojeg pOVIjeSnO bIvstvuJe,
kalizirao upitnost filozofije radi njenog bitnog
- ali je svoju orijentaciju u biti vremena, ushJed
ranja povijesnih snaga, povezao s jednom: u bIti
opet jednostranom, mitologiJom bitka, s novom Jednom,
volens nolens, m e t a f i z i k o m govora i tako . . lI
ideologijskoj situaciji koja, .uloge
filozofije, zatvara vidik u vez u sve.,a
, filozofiranja s revolucionarnom misijom Bo-
se pretjeranog s1,lbjektivizma i
prebacio je II e i d e g g e r tezIste pO,?Jesti bl'
tak i time prikratio djelovanje U maksImalnoj otu-
- koju ne manje, nego sve to vie, ispostavlj;a novo-
vjekovna produkcija - postavljen je upravo
FILOZOF IJA - P J ESNITVO - S VIJET
145
radniku povijestan zadatak da posvemanjom revo-
.lucijom svijeta u njegovom iskonu otvori istinske
povijesti.
ORIJENTACIJA SUVREMENE
FI LOZOFIJE I POVIJ ES NI
SKLOP
Orijentacije suvremene filozo-
fije, kako smo ih opisali u
est etapa, dovode u pitanje ne
samo filoZOfiju kao takovu
nego i ' sam novovjekovni p o v i j e s n i s k lop u kojem se
ona temelji. Bit vremena, na koju smjera suvremeno filo-
zofiranje, proizlazi iz konstelacije tog sklopa. U
svojoj orijentacionoj krizi iznose filozofije na vidjelo k r i z u
s a m o g s k lop a. Ova i j est prava tema filozofija koje su
se same stavile u pitanje. Sudbina filozofije, s obzirom' na
'ono za ona svagda ide, ovisi o revolucionarnoj
'i z m j e n i p o v i j e s n o g s k lop a, tj. odnosa biti
ka, proizvodn]e, spram bitka i U tom odnosu, koji je
bit vremena, nalazi svoje podrijetlo svjetovnost novovjeko-
vnog svijeta. Suvremene filozofije pokazale su svo-
jom orijentacijom fundamentalnu ovog svi-
jeta. U svojoj p r voj etapi iznijde su one na vidjelo, kroz
krizu svijet a i vlastitu, da ima neto to je radno-poj-
movno" nedohvatljivo, nego je, naprotiv, p r e t p o s t a v k a
tog procesa(, - a to je sama i z v o r n a z b i I j a koja se
otima svim postavljanj.ima i ih. U drugoj e t a-
p i iznijele su suvremene filozofije sav d o m e t f a k t i
k o g e t a b l i r a n j a r a d a k a o o t u e n e )>v e r z i-
, j e p o v i j e s n o g o d n o s a,. ali i njegove granice, koje
nisu predmetne, nego praizvorne, tj. pokazale su da znan-
. radna fonnacija pretpostavlja neki funda-
mentalniji sloj koji su, opet, brzo prikrile aksio-
logijama, teorijama cjelovitosti etc. U t r e o j etapi po-
kazale su se ove granice kroz konstatirane fenomene o t u-
e n j a k a o postvarenja ivota i time postavila potreba
bitno ontologijske orijentacije. Makar to ne prela-
zilo slutnje, ipak se t e m e I j n a u z d r m a n o s t
sVijeta rada. U e t v r t o j etapi dole su nekako s t var i
do svog prava, a s v i j e t se sagledao kao onaj koji im tQ
10 B i t suvremenost
BIT I SUVREMENOST
Tematika US v: j e : JU
J
. e na dnevnom redu. r ec. v l utar
j
, da igra svoju buntovnicku u ogu un .
j e m e e vec . . l d n j e m u o v 1-
filozofije svijeta. o se 'ja "e To se J.o
s i u s p j e h svake nove ontologijske on aCIJ,' , b . t i
produbIo u P e t o j etapi, kOj.a postaVlla n m
v j k izvan rada a u veZI s Izvornom s o . v
cvroevmenie Pri tom' se ujedno pokazala granica ne-radtmc-
. .. K V
nO
e s t a e apa
kog stava u u njegovoj
tematizirala je c j e II n u sloju, koji
i z v o r n o s t i, otu svojim
ga prikriva. - sve etap zbiljsko i nezbiljskog
dvojstvom pravog 1 >>nepravog , . g . b' anje
etc _ d vos loj n o s t SVIjeta:
'ko'em na P r i m a r n o J, IstIm 1 z .
se u revoluciji otkriva, 1
'j t eru s n a d m a s 1 van J
rano dovodi novu pOVl es u v k .
radi nov:r d:::
'jesnI' sklop postavile su fIlozofije kOJe mu J. d
pOVl , . d t knJ' egova na ma-
. daju u ime vlastitog USPJeha, za a a . k
a: s time povezano, i sa?-nIh
filozofija u ime izvorno smislenog zbIVanja pOVljesnog P
samog.
BEiBITNOST FILOZOFIJE I
PITANJE OZBILJENJA
NJENE BITI
AD 3.
Pitanje o s t r u k t U r i suvre-
mene filozofije nastaje iz te-
nje da se u j e d n o, P o v e-
z a n o c j e lov i t o sagleda
k b' e na temelju pre-
mnotvo filozofema, :a onoga to je
gledne cjeline, moglo misaono. opr J
t
. do njenog o p e g
- . d 'ene c j e lov 1 t o S 1,
cjelmom, o nj .. k . b i t suvremenog filozofiranja.
k a r a k t e r a, kOJI is azuJe . ciliku da se nadamo
Samo ako do nje dopremo, p omaknuti oko svje-
kako P ko rireditl
tovne osi njenog P . -
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
147
nost za njenu izmjenu u plodno, ponijeto, njoj
pripadno, zbiljsko miljenjJe - misaonu zbilju.
Tenja za izmjenom, koja moe uspjeti samo kao o b r a t
k b i t i i i z n j e, izvire iz n e z a d o vol j s t v a sada-
njom filozofijom, za koju, radi njenih vlastitih intencija,
rijetko tematiziranih, - slutimo da se samo tako smjeta u
biti to se od nje i udaljuje. je dugo prisutna,
pa je gotovo ova slutnja da se u svemu bogat-
stvu filozofijskih verzija danas krije siromatvo,
neimatina, gubitak dodira s biti onoga to jest - d a j e
f i I o z o f i j a n a b i j e g u p r e d n e i z b jj e n i m: sa-
danja filozofija kao da je b e z b i t i, svoje i onoga to
jest, na koju se po svom pozivu odnosi. Ona je b e z b i t l,
iako, u nekim svojim verzijama, vie nego ikada tei da
dopre do biti svega pa da se tako ispuni. U b e z b i t n o s t i
je korijen k r i z e suvremene filozofije o kojoj je tako
u nae dane, iako i opet vrlo rijetko b i t :it a
koja p o g a a bit, to to sadanja filo-
zofija je b e z b i t i? To da ona, za razliku od ra-
nije hegelovske i prethegelovske - koja je imala oslonca
u smJleru zbilje povijesnog ivota -, danas trpi od nedo-
statka zbiljnosti, pa je zato spram zbiljnog i u
njemu. Sadanjoj filozofiji n e d o s t a j e z b i I j a; drugim
u njoj se, vie nego ikada prije, raskorak
svijesti i ideje i realiteta, raskorak koji ona uza-
ludno svagda iznova pokuava U ovoj situaciji
k r a j n j e p o d voj e n o s t i duha i aktualnosti korijeni
se j!edna suvremena filozofijska teza koju je u for-
muli izrekao M a x S c h e I e r, filozof koji je, po-
sljednjima, pokuao neku sintezu modernih stremljenja filo-
zofije u cilju dostizanja zbilje same. To je njegova teza
o duha (Ohnmaeht des Geistes) koji je da
prebiva u onostranim ukoliko se za njega ne
zauzmu, ukoliko ga ne realiziraju realni faktori krvi,
privrede. Ovakva je teza bila u prethegelovskoj
filozofiji kao i za samog H e g e I a. Za kontinentalne filozofe
D e s e a r t e s a, S p i n o z u, L e i b n i z a, W o I f a, ali, isto
tako, i za d r u g a i j e iako s p r a m i s t o g usmjerene
engleske filozofe B a e o n a, H o b b e s a, L O e k e a, lJ e r-
148
BIT I SUVREMENOST
li e l e y a, H u m e a, za francuslie prosvjetftelje, pogotovo,
pali, za idealiste K a n t a, Fi c h t e a, S c h l-
l i n g a (rahijih faza), a za H e g e l a - duh, ratIo,
ljudsko iskustvo i misao, um etc. bili su ono u n a j-
z b i l j s k i j e, ono H e g e l u, kOJi Je kao
sinteza svega to mu jje prethodilo bio vrhunac
,-novovjekovnog filozofijskog dometa, bio je duh- ideja upra-
vo ono to je z b i l j n o s t zbilje.
KRIZA FILOZOFIJE Sad nastaje pitanje: to se zbilo
u temelju povijesnog zbivanja da
se tako izmijenila situacija filozofije u svijetu? U
mu je k r i z a sadanje filozofije? Kako se ona
i kako nastaje? Vidjeli smo da se kriza upravo u
mnotvu paralelnih, a onda i po etapama
svagda iznova poduzetih i pokuaja. da
se dohvati bit svega to jest i tako postigne o r l J e n t a c l j a
u b i t k u filozofije, u njenom b i van j u, u njenoj p o-
v i j e s t i. Upravo ovo stalno i svagda iznova, na
nivou poduzeto o r i j e n t i r a n j e da
u ime vlastitog poziva, nije zadovoljna uspjehom, da JOJ m
jedan njen rezultat nijje tako vrijedan da ga se odmah ne
bi rijeila kad bi imala u vidu neku trajniju sigurnost, skro-
vitost u temeljnim svojim pitanjima. K r i z a f i l o z o f i j e,
dakle, se kao k r i z a n j e n e b i t n e o r i j e n t a-
c ij e.
Kriza filozofij,e, pak, n a s t a j e, biva s p r o d u b l j i-
van j e m raskoraka zbilje i svijeta, koji se sa svoje strane
opet temelji na o t u e n o s t i z b i l j e njenoj z b i l j n o-
s t i, tj. onome to je zbiljom, tj. njenom b i t k u, kao
i na o t u e n o s t i f i l o z o f i j s k e s v i j e s t i svojoj
s v i j e s n o s t i tj. onome to je c l n i onome
i j a je i e g a je ona svijest, tj. o t u e n o s t i s a m o j
b i ti (bitku) svega to jest. R a s k o r a k s v i j e s t i i
zbilje indicira povije-
s n o g s k lop a. Ova n i j e n a k n a d n i proces
ili pojava; ona je izvorna novovje-
kovne povijesti; njena po kojoj Ql\i\ biva pret-
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJFT
149
postavkom novoga, temelji se na toj fundamentalnoj
nosti, koja nije tek zalutalost ili zabluda.
Gdje je k o r i j e n ovog i gdje su g r a n i c e
njegovog produbljivanja?
FILOZOFIJA I
PROIZVODNJE U RADU
Njegov korijen lei, naposljetku, u
onome to M a r x naziva
njem slobodne ljudske djelatnosti
u radu. Ljudska djelatnost kao o d j e l o v l j i v a n j e u
svijetu prestala je u novovjekovnoj povijesti biti proizvodnjom
radi samih u njihovoj punini, koju im podaje
bitka, i postala r a d o m, koji sve to
jest nivelira u apstraktne svoje Filozofija je,
prije H e g e l a i s njime, pozdravila radni aktivizam novo-
vjekovnog proglasila ga s a m o m s r i svega
zbiljskog i tako, sa svoje strane ga, usposta-
vila antropocentrizam i subjektivizam svoje povijesti.
Ona je u gnoseologijskoj relaciji subjekta-objekta pro-
nala apstraktni izraz za bit rada. Sve to
jest, vidjela je ona, se r a d o m k a o ta k o-
v i m, kao objekat, predmet za neki subjekat, na kraju
za subjekat koji je supstancija svega. zbiva-
nje svijesti ona je sagledala kao s h v a a n j e, z a h v a a-
n j e, p o - i m a n j e i p o s j e d o van j e p r e d m e t a,
s t var i k a o o r u a i f u n k c i j a. Ona je svijest samU
shvatila kao i n s t r u m e n t radne izmjene svega to
jest u s r e d s t v a, p r i b o r, o r u a. Tako je ona po-
mogla tehnici i znanosti na njihovom pobjedonosnom putu,
na kojem ih vie nita izvanje ne moe zadrati. Pa i sama
je svoju najviu odliku nalazila u tome da bude z n a n o s t
kojom apsolutni subjekat sam sebe z n a u svojoj subJekt-
nosti i tako sve to jest i to moe biti u n a p r i j e d
u paukovu mreu beskrajnog obnavljanja radnog procesa.
rad kao izvor novovjekovnog svijeta uradio
je i uredio Sve to jest u svijet rada, koji ne trpi nita
to mu se izuzima. Tom radu odgovara bez
i bitnih veza s drugim ljudima, apstraktna, gola, '
svega bitnog liena, kad neto posjeduje, jedinka, tj.
ma k s i m u m o t u e n j a o v j e k a. Tako kako je otu- ,
150
BIT I SUVREMENOST
rad uvjet radnika, tako je on ujedno i uvjet ne
-radnika, naime onog koji je, po M a r x o v i m
radu koji se nalazi izvan njega. Zato M a r x
kae: Odnos radnika prema radu pr oizvodi odnos kapita-
lista prema radu ili, kako se jo eli nazvati, gospodara
(Rani radovi, Kultura, Zgb., 1953, str. 206). to to
Da je o t u e n i r a d o n o t e m e l j n o z b i van j e iz
kojeg proizlaze sva ostala, posebna, etc.
onaj p o j a m iz kojeg proizlaze svi ostali pojmovi u
kojima se proizvodnja: privatno vla-
snitvo, nadnica, kapital i najamni rad, viak vrijednosti i
njihovo prisvajanje etc., a time i dvije suprotne drutvene
klase: buroazija i proletarijat.
Ovom r a d u je, kako smo vidjeli, filozofija na svoj na-
pomogla da se uspostavi i rasprostre na sve to jest.
Njemu se ne moe nita oduprijeti, pa ni filozofija sama.
I nju on poto se na svom vrhuncu shvatila sama
kao apsolutna znanost, u toku svog napredovanja kao s l u-
k i n j u s p e c i j a l n e z n a n o s t i, kao logiku znanstve-
nog s faktima, pozitivnim kao
svojevrsnu tehniku znanstvenog posla. Time joj on oduzima
v l a s t i t o s t njenog poziva, oduzima joj njenu b i t, n e
p r e v l a d a vaj e u i m e b i t i, nego je u
l i k v i d ira. Ovaj se proces moe studirati na primjeru
pozitivizrna, nepozitivizma, logistike, koja sve to vie i, iz-
gleda nam, s dananjih pozicija nezaustavljivo, osvaja mjesto
filozofije, koja je pomogla r a d u, ali koju rad vie ne
treba, jer je po svojoj biti k r a j n j e p r i k r i van j e
onog za filozofija kao filozofija svag-
da tei.
OBRAT Proces pretvaranja svega to jest u predmete-funk-
cije svijeta rada nema kraja tako dugo dok se ne
ispuni mjera novovjekovnog svijeta, dok se ne razvije sve sto
ovaj svijet potencijalno u sebi nosi. Pa i tada, jo i nadalje,
ovaj proces, danas jo u trajati kao beskrajno ob-
navljanje, na viem nivou, jednakog - ako filozofijska te-
nja, sasvim odumre, zamre prije no to se
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET
151
o z b i l j i l a. Od ovih posljednjih konsekvencija moe nas
samo napor brinog, paljivog djelovanja u znaku
M a r x o v o g zahtjeva pomirenja ideje i zbilje, o z b '1.-
ljenja filozofije putem revolucionarnog
o b r a t a i t a v o g p o v i j e s n o g s k lop a. R e vol u-
ei j a, razumljena u svojoj cjelini i u svojoj biti, jedina je
garancija uspijevanja filozofije u njenom
n a d m a i van j u. Da bi ona iz postala zbiljom,
potrebno je da sudjeluje na o b r a t u smjera povijesti. U
njemu ona rjeava s voj e t e m e l j n o p i t a n j edanall
i tako postaje b i t n al.
r
1 Za posljednju intenciju u ovom usp. pri-
mjedbu l) na str. 240 ove zbirke.
PITANJE O SMISLU BITKA I ANALIZA EGZISTENCIJE
MARTIN HEIDEGGER
PITANJE O
KAO I
PITANJE O BITKU
predstavnik suvremene
filozofije egzistencije, M a r t i n H e i-
d e g g e r, i nasljednik H u s-
s e r lov, nastoji da iroku tematiku
ljudske egzistencije povee s temeljnim pitanjem svake onto-
logije, s pitanjem o bitku, i tb tako da analiza egzistenci-
jala (kategorija egzistencije) slui samo p r i r e i v a-
n j u i o m o g u a van j u pitanja o bitku. U tu svrhu
on f u n d a m e n t a l n u o n t o l o g i j u<{ kao
egzistencijalnu analizu ljudskog opstojanja, po svo-
joj intenciji od svake filozofijske antropologije, psihologije
i sl. Pri tom je njegova teza, od koje polazi kako u pozi-
tivnim izradbama svoje tematike, tako i u kritici autora
suvremenosti i prolosti, da je, sa zbivanjem novo-
vjekovne metafizike subjektiviteta i antropologizmom, s jedne
strane, a antologizmom, orijentiranim na bitak stvari, s druge
strane, temeljno pitanje o bitku dospjelo u zaborav. Ovaj
zaborav nije neto to su samo neki filozofi uslijed nepa-
nje zaboravili, a to se moe evocirati kad se na njeg upo-
zori, nego je to s a m i m b i t k o m u v j e t o van a s u d-
b a z a p a d n e e v r o p s k e p o v i j e s t i u c j e l i n i, bu-
da je filozofijsko miljenje kao temelj povijesnog ivota,
tamo od prvih mislilaca i progresivno sve do dana
dananjega, mislilo svagda samo kao a ne bitak
sam. Ambicija je H e i d e g g e r o v e filozofije da nanovo
probudi smisao za pitanje o bitku i tako inaugurira funda-
mentalni obrat povijesti. Nae je vrijeme prema njemu ono
koje maksimalno iskuava zaborav bitka i ujedno. vrijeme -
opreznog spremanja za njegov nadolazak (Ankunft).
\
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJ ET
153
SVIJET I NITA -
DESTRUKCIJA
TRADICIONALNE
ONTOLOGIJE
Temeljno pitanje metafizike jest: z a-
t o u o p e b i e (das Seiende ), a
ne naprotiv nita (Nichts)?
Iskustvo nije vezano uz
ki negativni sud, nego je dublje uteme-
ljeno u temeljnoj situaciji - raspoloenju (Befindlichkeit)
straha (Angst). Poput K i e r k e g a a r d a, se analizama
iz dj-ela Pojam straha slui, razlikuje H e i d e g g e r
straha i bojazni (Furcht). U strahu, koji nije
fenomen, nego situacija ljudske egzistencije, dan nam je,
kako kae u svom djelu Bitak i vrijeme, Svijet (Welt)
k a o t a k a v, koji nadilazi univerzum i ih.
Strah se, dakle, odnosi spram onoga to s v e o m o g u u j e
u njegovoj cjelini, a ne spram ovog ili onog u ' svijetu.
gledano iz aspekta strah otvara dimenziju
koja tek kao Nasuprot tome,
bojazan je svagda konkretna, bojimo se ovog ili onog, njom
se odnosimo spram nekog Strah nema takav konkre-
tan korelat, on se s obzirom na odnosi spram onog
to je s a s v i m d r u g o od a to je Nita. Tako
su Svijet kao princip m o g u n o s t i i Nita, kao
ono sasvim drugo od zapravo jedno te isto. C j e lov i-
t o s t cjeline svijeta nije ni suma, ni sinteza to ih
ili svijet, za Heideg-
gera, nije istovetan s kozmosom stvari. Svijet, nadalje,
nije neto to stoji pr ed nama kao subjektima i s
naknadno uspostaVljamo odnos. Svijet nije objekat, ali
nije ni neto subjektivno, puka konstrukcija spoznajnog su-
bjekta. Fenomen svijeta nadilazi subjekat-objekat relaciju,
ne moe se situirati ni na jednom njenom polu. Svijet
se zbiva kad se zbiva ljudska egzistencija u svom odnosu
spram bitka. No, treba imati u vidu da se ne moe nikako
poistovetiti opstojanja njegova egzistencija,
sa Ovako je razum,ieti, oduzeti joj
njenu vlastitost i interpretirati je u smislu novovjekovnog
miljenja; koje ,lipravo prikriva egzistenciju kao to ujedno
zaboravlja' na bitak Subjektivnost kako je dola
do izraaja u novovjekovnoj filozofiji, mada visoko
i odvie - visoko die promatra ga, zapravo, kao
154
BIT I SUVREMENOST
svojevrsnu stvar, no ipak samo kao t var (Descartes:
r e s cogitans). Zato treba, prema H e l d e g v
e
r. u, ime
vlastitosti egzistencije kao p o p r i t a m l s lj e n J a . o
b i t k u, destruirati ovu na s U p S t a n c i j a l n o s t
na bitak stvari orijentiranu ontologiju. Sve fatalno sljepIlo
tradicije lei u .tome, to
stalno prisutnih nastojanja oko ontologije,
sam na kao stvari. Umjesto da na njeg mIslI,
govorila je ona o realnosti stvari. Bitak stvari, za nju,
(Vorhandenheit ), pa novovjekovna ontologIJ-
ska analiza bitka pomilja svijet kao predmet (Gegen-
stand). No, ),svijet je egzistencijalan karakter ljudskog
opstojanja.
OPSTOJANJE,
NJEGOVI EGZISTEN-
CIJALNI KARAKTERI I
NJEGOVA CJELINA
Opstojanje (Dasein), se
svagda spram svojeg bitka - e g-
z i s t e n c i j e i u tom odnosu
r a z u m i j e vaj u i u nji-
/' bovom bitku, svagda je li odnosu
spram onoga to da kao ono to
jesu spram svijeta. Tako je temeljno opsto-
janja da bude bitak-u-svijetu (in-der-Welt-sein). Strah
kao temeljno nalaenje u .. (BefindUchkeit) strai se od
tog bitka-u-svijetu, jer mu se u njem objavljuje, zajedno
sa svijetom, i Nita, koje je temelj nitavnosti (Nicb-
tigkeit) opstojanja. Bitak-u-svijetu jest (Ge,,::or-
fenheit), tj. on je naprosto f a k ti a n, njegovo konacno
podrijetlo pokazuje u tome ne sobom.
tavie nitavnost i konacnost (EndUchkelt) njegova
jesu njegove slobode, njegovih U stra-
hu je dana e j e l i n a (Ganz-sein) opstojanja
nitavnog, u svijet i na posljednju mo-
sviju - na smrt (Tod). Smrt nije
ivota, nije prestajanje njegovo, nego movens
egzistiranja, unutarnja Smrt
je izvor budnosti opstojanja u njegovom brlZnom odnosu
spram svojeg bitka, ona ne prestajanje bitka,
naprotiv, otvorenosti za njega. Samo iz svoJe
znamo mi, prema H e i d e g,g e r u, za svoj bitak i time
FILOZOFI.TA - P.TESNISTVO - SVIJET
155
ujedno za bitak sam. Ljudsko opstoj anje je jedini modus
bitka koji se odnosi spram bitka, zato je ono i jedino smrt-
no. ivotinje se svravaju ili ne umiru.
OPSTOJANJE I
BITAK BitA
Bitak-u-svijetu je jedinstven, nesvodljiv
fenomen ljudskog opstojanja, indeks nje-
gove vlastitosti. ga ponajprije
u subjektivnu i objektivnu stranu, a zatim pokuati neku
sintezu ili konstrukciju odnosa njih,
vlastitost fenomena, vriti ,interpretaciju koja niti .
fenomen. Pitanje spoznaje i opstojanja izvanjeg svijeta,
koje novovjekovnu filozofiju, u biti je pseudopitanje
proizalo iz orijentacije ontologije na stvari. Nije skandal
u filozofiji, kako je K a n t mislio, to se to pitanje jo
nije rijeilo, nego je skandal to se ono jo postavlja. Na-
ravno, postavljanje pitanja o spoznaji i opstoja-
nju izvanjeg svijeta, H e i d e g g e r nika,ko ne misli da su
u svijetu samo i postavka egzistencije za-
miljene kao subjekt. On smatra da neljudska
opstoje nezavisno od no, zbivanje njihovog
b I t k a vezano je uz egzistiranje kao bitak-u-svijetu. Zato
to se opstojanje u odnosu spram svojeg bitka-egzistencije
ujedno odnosi spram bitka samog, jedino je ono u stanju
da u svom razumije bitak svega to Jest.
opstoje nezavisno od opstojanja, no njihov bitak, k o j i n i-
j e n i k a d a t a k o n e t o k a o b i e, vez a n j e u z
o p s t o j a n j e o v j e k a. B i a u s vom b i t k u o m 0-
su zbivanjem (tj. bitkom) opstojanja.
Tu se na svojevrstan suvremen izraz prevodi K a n t o v a
o transcendentalnim uvjetima fenomenalnosti i isku-
stva. Ma odakle dolazila, ona jesu ono to jesu i kako
jesu tek d o s p i j e van j e m u svijet. Uz K a n t o v mo-
tiv snano je ovdje na djelu i H u s s e r lova teza o po-
javnoj prisutnosti biti unutar ,,;transcenden-
taIne svijesti. Upravo po ovom kantovsko-huserlovskom mo-
svog filozofiranja podlijee H e i d e g g e r, ma ko-
lIko se sam od toga i protiv toga borio, novo-
vjekovnom subjektivizmu i idealizmu. Sve kasnije termino-
logijske i problematske korekcije i obrati, sva nadopunja-
156
BIT I SUVREMENOST
vanja i produbljivanja njegove misli preko
ove temeljne neprilike njegova filozofiranja, preko ovog duga
to ga svojoj pripadnosti krugu novovjekovnog filozo-
firanja_
REALIZAM - IDEA-
LIZAM I ONTOLO-
GIJSKA DIFERENCIJA
I realizam i idealizam, kao odgovori
na pitanje o spoznaji i opstojnosti
}>izvanjeg svijeta, podjednako su,
prema H e i d e g g e r u, jednostra-
na rjeenja noena shemom subjekat-objekat relacije. No,
oba, prema njemu, ipak sadre neto istinito. Dok realizam
ima pravo kad tvrdi (An-sich-sein) u svijetu,
idealizam ima pravo kad smatra da bitak tih nadilazi
sve to opstoji. Bitak nije neto to opstoji, on nije
To je temeljna H e i d e g g e r o va misao, koju naziva onto-
logijskom diferencijom. Ipak, mada mu je misao o odnosu
bitka i pokadto lutala, H e i d e g g e r smatra da bi-
tak ne ide,< bez i obratno. To je neko svojevrsno dvoj-
stvo u sporu (Streit) koje nikad ne dovodi do
pomirenja. Realizam, pri zanemaruje bitak,
a idealizam zanemaruje Kad se, pak, ima posla s tzv.
subjektivnim idealizrnom i njegovim stavom svijesti, nje-
govim imanentizrnom, treba, prema H e i d e g g e r u,
da ovaj nije ontologijski manje naivan od tzv. naivnog rea-
lizma. H e i d e g g e r, dakle, eli, u ime temeljne ontologij-
ske problematike, prevladati subjekat-objekat relaciju i one
nepremostive koje iz nje proizlaze.
BITAK OPSTOJANJA - je, dakle, u Heideggera
BRIGA
o tome da se metodom razumije-
vanja fenomena, u svojevrsnoj
kombinaciji Hu s s e r love fenomenologije i D i l t h e y e-
v ? ispita struktura bitka-u-svijetu. Vi-
dJeli smo da Je u strahu dana e j e l o v i t o s t fenomena
No, to je sam b i t a k ljudskog opstoja-
nJa? Ma spram se odnosili i kako se
odnosili, nikada se ne odnosimo kontemplativno, nego
je svagda prisutan interes. Nema bezbrinosti - bitak
vjeka je briga (Sorge). Stvari koje u svijetu
FILOZOF.IJA - PJESNI STVO - SVIJET
157
zbrinjavamo; prvi odnos opstojanja spram je .odnos
m a n i p u l i r a n j a, a ne teoretiziranja. U tom odnosu otkri-
vamo u njihovom bitku koji je (Zuhan-
denheit). Tek kad je on uspostavljen, kao njegov derivat,
je odnos spram u njihovom bitku u smislu puke
(Vorhandenheit). Samo na u smislu
odnosi se teorija, teorijski aspekt zna-
nosti. Stara ontologija je bila, prema H e i d e g g e r u, zbog
svoje teorijske orijentacije usmjerena na u smislu
i na njegova - kategorije.
Samo.u njenom okviru na snazi je pojmovni par esencije,
po kOjem je esencija princip stvari, a egzistencija
princip njihove kao puke prisutnosti u svijetu,
bivstvovanja kao realizacije stvari. No, po H e i d e g g e r o-
vom miljenju, bivstvovanje je u svom bitku
prema tome imamo li posla sa stvarima, ili pak s })oru-
ili sa ivotom ili, s tzv. idealnim predmetima
ili sa itd. Zato bitak ne smijemo
ljati po uzoru bitka stvari. Samo ako ljudskom opstojanju
osiguramo njegovu vlastitost, bit do-
prijeti i do bitka samog. ljudskog opsto-
janja nisu kategorije, nego egzistencijali. Ako se do
sada na i njegova gledalo kao na stvari
stvarima, mora opstojati e g z i s t e n e i j a l n i r a z-
lo g .!ome: On je u fenomenu zapalosti (VerfaIlenheit),
bezlIcnostI (Das Man) svakodnevnog ivota. se u
tom fenomenu-situaciji, ne brinemo se za posljednju mo-
vlastitog bivstvovanja, za smrt i njenu egzistenci-
jalnu funkciju u ivotu, nego bivstvujemo bezbrino i
trudimo se samo oko onog to nas ponajprije u svijetu
a to su stvari.
OBJEKCIJA:
EMPIRIJSKO
PODRIJETLO
EGZI STEN CIJALA
janja. Ovaj bitak
U zapalosti nismo nego
smo nepravi, (uneigen-
tlichkeit). Ova distinkcija
sti i nema, po H e i-
d e g g e r u, moralni karakter, nego je
izraz s t r u k t u r e bitka naeg ops to-
?>briga. je ovdje, prije no to se
158
BIT I SUVREMENOST
nastavi dalje prikazivanje, potrebno i neminovno postaviti
pitanje koje teko H e i d e g g e 'r o v u temeljnu di-
stinkciju bitka i To pitanje glasi: zato je potrebno
H e i d e g g e r u da ontologijsku (tj. na bitak opstojanja
usmjerenu) strukturu egzistencije tj.
na usmjerenim Otkuda svojevrsna konfu-
zija i ontologijskog?H e i d e g g e r se, kako smo
vidjeli, od ili, npr.,
interpretacije svojih egzistencijala, on ne eli da se oni,
kako je to bilo poduzeto, u smislu nekih vrijed-
nosnih stavova koji ocjenu svijeta i ivota. Pa ipak,
termini kao to su strah, briga, bitak k smrti,
nost itd. nesumnjivo nose indeks svog o n t i k o g, empi-
rijskog podrijetla. Ma koliko se H e i d e g g e r od toga ogra-
ne moe otkloniti sumnju da su njegovi egzistenCi-
jali hipostazirane empirijske sadrine, i to preteno s pod-
ljudske, nekako ugroene dutvenosti. Nije zato
to su tolike interpretacije nastojale i pokuavale da njego-
vu filozofiju kao izraz raspoloenja jedne ugro-
ene skupine ljudi, da je shvate kao Weltanschaung jedne
drutvene skupine, ili naprosto ljudi koji su se nali u tra-
situaciji. Po svojim intencijama, H e i d e g g e r o v a
filozofija sigurno ne eli dati >,filozofijski izraz nekim histo.
rijski-socijalno odredljivim raspoloenjima; ukoliko se
o njoj govori kao o f i l o z o f i j i, treba joj priznati njenu
bitnu obuzetost pitanjem o smislu bitka. No,
je da se ovo pitanje postavlja ba u ovoj, da tako kaemo,
odvie empirijski zainteresiranoj formi. Idejni razlog nesum-
njivoj konfuziji i ontologijskog, u prvoj
fazi H e i d e g g e r o va filozofiranja, treba, po naem mi-
ljenju, traiti u nedovoljnom raskrtavanju s novovjekovnom
orijentacijom filozofije, s f a k t i k o m b l i z i n o m n j e-
gova filozofiranja tipu jedne filozofijske
a n t r o p o log i j e. Moda bi se, kao opravdanje
prizvuka njegovih egzistencijala, moglo navesti i to to su
kojima je raspolagao i koje je naao u
filozofiji koja mu je prethodila, bila jo uvijek nedQvoljna
FILOZOFIJA - PJESNI STVO - SVIJET
159
da pitanje o biti postavi u svoj njegovoj formal-
nosti. K i e r k e g a a r d o v e teze o preko prag-
matizma krivo razumljeni marksizam, ivotno-filozofijske
ideje i S c h e I e r o va nastojanja oko jedne filozofijske
antropologije, koja bi pomirila fenomenologijsku filozofiju
duha s ivotno-filozofijskim realizmom, ostavila su nesum-
njiv trag na H e i d e g g e r o v u filozofiranju. Tako je, na-
u prvoj fazi njegova filozofiranja, nolens volens na
djelu hipostaziranja empirijskog. No, bitan razlog njegovog
antropocentrizma u izvedbi temeljnog ontologijskog
pitanja treba traiti u i d e o log i j s k o m p r i s t u P u k
tom pitanju. :Egzistencijali jesu ideologijski, a to u
situaciji svijesti i poduzete
karakteristike biti To da i IH e i d e g g e r,
poput ostalih filozofa egzistencije, o s t a j e u svom poku-
aju prevladavanja u o k v i r u s a m o g z b i v a-
n j a o t u e n j a. On bi nekako htio prisiliti da
progovori jezikom
BITAK OPSTOJANJA
I NJEGOVA
VREMENITOST
Po svojoj sadrajnoj strani, nosi od-
bitka kao brige
nesumnjivo indeks
Bit kasnije vidljivo da i po svojoj
formalnoj strani podjednako nosi ideologijski H e i-
d e g g e r definira brigu kao Sich-vorweg-schon-sein-als-
-sein-bei-innerweltIich-Seienden,
-kao-biti-pri-unutar-svjetskom Briga tako pokazuje tri
momenta: 1. f a k t i n o s t kao Schon-sein, tj. mi smo
svagda tu, smo u svijet; 2. ovako mi
svagda n a b a c u j e m 0 (Entwurf) svoje mi
smo projekat - nabacaj; 3. i projekta
lei poprite bavljenja onim to je u svijetu prisutno u smi-
slu i
Kao mi smo tj. nosimo u sebi
momenat i kao takovi, odnosimo se spram onoga
to nam je krajnje i u tom odnosu tek nalazimo,
stvari. Tri momenta bitka ljudskog opstojanja korijene se
160
BIT I SUVREMENOST
u vremena kao ontologijskog smisla bitka
opstojanja. je bitna prolost, projekat
je bitna prisustvovanje pri unutarsvjetskim
je bitna sadanjost. Ove vremenske ekstaze po-
kazuju jasnu artikulaciju to nedostaje vulgarnom poj-
mu vremena koji, po H e i d e g g e r u, pomilja na vri-
jeme kao kontinuiranu sadanjost, kao niz sada. Vulgarno
je/ vrijeme, dakle, orijentirano na sadanjost, a prolost i
vidi po analogiji s njom. Fenomen zapalosti
nije nita drugo do izraz primata sadanjosti u
vremena.
H e i d e g g e r, pak, daje prednost b u d u
n o s t i, po kojoj i prolost i sadanjost dobivaju svoju
puninu. Razlika i karak-
tera ljudskog opstojanja jest razlika u vremenskoj njegovoj
strukturi. Iz ovog je vidljivo zato H e i d e g g e r o v o glav-
no djelo nosi naslov: ,:!Bitak i vrijeme". O razumijevanju
vremena ovisi svagda razumijevanje bitka. Svaka filozofija
svoju dobiva, po H e i d e g g e r u, na kraju od
svojstvene joj vizije vremena.
egzistencijalni razlog tradicionalne ontologije
orijentirane na stvari lei, po H e i d e g g e r u, u primatu
vremenske ekstaze }}sadanjosti, u fenomenu zapalosti,
Sein-bei-innerwe1tlich-seienden nadvladao je i Schon-sein
i Vorweg-sein({. Zato? Zato to doista prije imamo posla
sa stvarima nego s nama samima. Nova ontologijska orijen-
tacija (H e i d e g g e r je, u fazi Sein und Zeit - a, naziva
>,fundamentalnom ontologijom, jer polazi u temelj ontolo-
gije i jer, kao temeljna, sve regionalne onto-
logije) je samo putem egzistencijalne analitike ljud-
skog opstojanja. Vrijeme, koje je bilo kao implicitni princip
bitka sadrano u staroj ontologiji, treba sada eksplicitno
uzeti u razmatranje.
Po H e i d e g g e r o v u moe samo promilja-
nje temporalnosti bitka opstojanja dovesti temeljno
pitanje ontologije. To temeljno pitanje je p i t a n j e Q S m i-
s l u b i t k - - -
FILOZOFIJA - PJESNISTVO S VIJET
161
JE
OPSTOJANJA DA JE
-ONO ONTOLOGlJSKO
Samo ono koje se razu-
odnosi spram po-
sljednje svoga bit-
ka kvalificirano je da postavi
pitanje o smislu bitka samog. Karakteristika ljudskog opsto-
janja je r a z u m i j e van j e b i t k a: o n t o log i j a - - na-
ravno, ponajprije ne kao teorija ili znanost, nego
nekako predteorijski u iskonskom razumijevanju
bitka, b e z k o j e g n e m a o v j e k a. No, u H e i d e g-
g e r a nije u posljednoj liniji o i njegovim
svagda konkretnim, samim egzistiranjem izvedenim
pitanjima. Njemu je stalo samo do izvedbe egzistencijalne
analitike, tj. do a p r i o r n o g o k v i r a r a z u m i j e v a-
n j a b i t k a iz egzistencije Zato je H e i d e g g e r
u pravu, prigovora koje smo gore spomenuli, kad se
od nastojanja inte17preta da ga nekako pomijeaju
i na istu razinu svedu s obojenom filozofijom ljudske
egzistencije, npr., J a s p e r s a ili egzistencijalizmom S a r-
t r e a. U njega nije o ovom ili onom stavu spram
ivota-, vlastitog i drugih, spram smisla opstojanja, nego
o smislu bitka, kako se otkriva egzistenciji
Da njegova filozofija ipak, ove svoje ontologijske ori-
jentacije, jasno nosi tragove novovjekovnog antropocentrizma
i subjektivizma, vidjet kasnije. Spomenimo zasad samo
to da i H e i d e g g e r sam u kasnijem svom filozofiranju
nastoji prevladati subjektivizam svojeg ranijeg filozofira-
nja, mada njegovu granicu vie nalazi II neprimjerenoi' meta-
terminologiji, kojom se sluio u fazi Sein und
Zeit-a nego u unutarnoj misaonoj granici vlastitog stajalita.
ISTINA OPSTOJANJA
I BITKA
to H e i.d e g g e r razumije pod
smislom (Sinn) bitka? Smisao bit-
ka je ono na to se pitanje o bitku
odnosi, ono to je u pitanju ispitano, ono to sam bitak
od sebe o sebi pokazuje: i s t i n a b i t k a. Ovu istinumQ-
emo razumjeti, tj. primiti i prihvatiti, samo ako smo sami
svagda u istini, ako smo sami kad egzistiramo .-:.... istina.
Istinu H e i d e g g e r ne tradicionalno kao adae-
quatio rei et intelIectus, nego, od etimologije
II Bit l suvremenost
162
BIT I SUVREMENOST
a-Iethaia, ne-skrivenost", !j.
senheit) smisla bitka vlastitog opstojanja I bItka
samog. Upravo to misli i fenomenologIJa, tj. otkri-
vanje, razumijevanje, primanje i se
samo sobom i u svojoj javlja. Je Jedmo
koje se ontologijski konstituira po
s vom r a z u m i j e van j u b i t k a. Kao
i briga svagda razumije svog bItka,
n j e g o b i t a k i j e s t r a z u m i j e van j e. Z.at? nema,
po H e i d e g g e r u, istina, nego samo vre-
menitog opstojanja No, H e i d e g g e r ne
bi htio da se to kao relativizam u Istme.
Za njega to samo da u razU-
otkriva istinu i da se ona njemu pa
zato samo za njega opstoji tako neto kao Bitak. ,u
svom bivstvovanju jest ona koja
da nastupe u njegovoj istini. Zato je razumIjevanje
pretpostavka razumijevanja H e i d e g g e r se
od toga da bi se to razumjelo kao redukcija bitka na
ka, kao imanentizam bitka, bio on S c h u P p e o v o g, o.h e-
n o v o g ili H u s s e r lov o g Teza da za covJeka
}}ima tako neto kao bitak, znaCI, prema H e I d e g g e r u,
da samo moe razumjeti bitak i njegov nje-
govu istinu, i da se u tom razumijevanju konstitUIra kao

OBJEKCIJA:
REDUCIRANA
VERZIJA PRAKSE
Ako se na sloimo s H e i d e g-
g e r o v i m izvodima, bit ipak po-
trebno zapitati se za t e m e l j razu-
odnosa spram bitka. K a-
k o j e m o g u e r a z u m i j e van j e b i t k a, bil? ono
eksplicitno ontologijsko, ili implicitno predonto!ogIJsko:
H e i d e g g e r ne postavlja ovo pitanje, nego polazI, kao SVI
novovjekovni filozofi-ideolozi, od (za njeg i za njih
njivog) }>fakta razumijevanja. U ka? .blca
koje razumije bitak skriva se, htio to H e I d e g g e r Ih ne,
jo uvijek iz drutva pot.ekla
teza o kao animal rationale ili homo. s.aplen.s.
H e i d e g g e r o v o razuInijevanje ?;brmJavanJa
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
163
i bavljenja u svijetu na temelju }>zapalosti,
njegovo odbijanje pristupa zajedno
ima isto ovo i svom klasnom drutvu svojstveno
tzv. manualnog rada. Sigurno se u takvoj
ocjeni nalazi zrno istine, jer manualni rad jest, u okviru
podjele rada, izraz za proizvodnju. No, i tzv. >,inte-
lektualni rad nije manje Ma koliko se H e i d e g-
g e r borio protiv novovjekovnog intelektualizma i raciona-
lizma u ime jedne fundamentalnije forme miljenja, ipak
tako neto kao intelektualni rad ima nesumnjivu prednost
u njega nad manualnim radom, a to je upravo ono samo-
precjenjivanje ideologa o kojem govori E n g e l s. To je
i izvor H e i d e g g e r o v a idealizma, koji bi on
tako rado prevladao svojim egzistentnim, }>bitnim Inilje-
njem. Otuda i njegovo davanje prednosti idealizrnu kad je
o bitku. Otuda je njegova da progovori
o i njihovom bitku izvan svijeta" egzistencije u ko-
jem se Javljaju. to je s izvan svijeta - mora
ostati za H e i d e g g e r a nerijeena tajna. Ma koliko se
borio protiv antropocentrizma, nosit njegova filozofija
ovaj nasljedni grijeh svega novovjekovnog filozofiranja upra-
vo zato to odnos spram bitka nije, zbog svoje
klasne pozicije, mogao sagledati nego kao razu-
mijevanje,(. Pa i njegov svojevrsni povijesni fatalizam, o
kome jo biti i koji na kraju mora njegov
ispravni vidik u ulogu za zbivanje biti
ima svoj korijen u n e r a z u m i j e van j u p r a k s e u
sveobuhvatnom smislu Zato to mu razumijevanje
bitka, bitno Iniljenje, vai kao paradigma odnosa
ka spram bitka, morat tezama, kao to je, npr., ona o
sudbi bitka (Geschick des Seins) izgraditi pasi-
"izam i vijesti bitka, i z d r a n j e u onome
to je bitak dosudio - to tako na N i e t s c h e-
o V amor fati.
ISTINA
BITKA
Sve se H e i d e g g e r o v o filozofiranje sabire u
jednoj jedinoj temi: i smislu bitka, ili
kako on govoriti nakon >>obrata (Kehre)
svoje misli - istini bitka (Wahrheit des Seins).
164
BIT I SUVREMENOST
b i t i? to mislimo kad kaemo da neto jest?
Tako primjerice govorimo: neka j e s t, neki gotski
portal j e s t, drava j e s t, svaki nam dan
pisaljka, pero j e s t, ovaj ovdje, na blinji j e s t;
ali i djelo, neka slika (van Goghove
cipele), neka melodija (zatvorena st:rt.tt,tura Bachove fuge),
neka pjesma (kad Goethe primjerice kae: tamo gore
iznad sviju vrhunaca jest mir ... {() j e s t.
Moglo bi se iz svakodnevnog aspekta smatrati da je pi
tanje: to biti - trivijalno pitanje. Ta, mi nekako
svagda znamo to to i ivimo u obzorju ovog znanja
kad, npr., s to nam se moe zgoditi da
to j e s t. I mi sami, u odnosu spram bilo svagda
nekako znamo da jesmo. Nisu li oblici glagola biti, sein,
etre, esse - uvjeti naeg govora? Bi li bilo govora kad
bi nestalo biti? Ima li nam blieg od naeg
op S t o j a n j a i b it k a svega to jest?
ZABORAV Pa ipak, prema H e i d e g g e r u, ostaje bi
BITKA tak za tradiciju zapadnoevrop
skog filozofiranja - neprovidna tajna. Na
ovom povijesnom putu nastoje veliki mislioci Zapada,
prema H e i d e g g e r u, dohvatiti s m i s a o bitka, a ipak
misle pri tom svagda samo b i e k a o b i e,
k a o t a k o voi u c j e li n i. Veliki su filozofi od A n a k-
s i m a n d r a do danas raznoliko odgovarali na pitanje: ta
je ono to j e s t? ta je b i t njegovu
kao ideju, logos, energiju, duh, ivot, duevnosti analognu
aktivnost, anorgansku materijalnost i sl., pri tome
na i s t o, naime na ono to svako iskustveno i konkretno
i n i
to je ono to to mu podaje a
onda i da jest? Sva tradicionalna filozofija, pre
ma H e i d e g g e r u, upravo kao o n t o log i j a ostajala
je samo pri kao a nije mislila o onome i na ono
to sve to jest kao na ono to je izvor
i temelj svega, na b i t a k. Za H e i d e g g e r o v o
filozofiranje od je razlika koju
bitka (das Sein) i. QV9 j se razlici
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
165
temelji sva problematika b i t k a, za koju H e i d e g g e r
misli da je danas iz vida. Ukoliko je ljudska egzisten
cija kao bitak ljudskog opstojanja vezana u svojoj biti uz
bitak sam, utoliko je i u svojoj biti isputen iz vida
za svoje dominacije kao gospodarenja j ednog
drugim Ako se ne misli razlika bitka
i ne moe se pokuati iz zatvorenog kruga za
padnoevropske metafizike, ne moe se pomiljati na jednu
novu povijest.
BITAK I je ono to iskustveno, milju ili
BICA u svijetu: ova ovaj
ovdje, ovaj mate
matski problem i sl. Sve to jest. Ako samo na njega mislimo,
ne pitamo kako se ono moglo javiti u svijetu, rte mislimo
na bitak. Pa ako, pri mienju ispustimo iz vida
ovu ili onu njegovu ostaje nam ipak kao
takovo, kao Svojstvima ovoga bavila se tradicio
nalna q}.ologija, koju, kako smo vidjeli, eli H e i d e g-
g e r destruirati u ime iskonskog miljenja bitka samog
(Sein selbst). to misli Heidegger pod bitkom? Za ra-
zliku od ovog ovdje, - bitak je ono to
i n i ono p o e m u jest, sve to jest a da
samo nije U tom smislu bitak, po H e i d e g g e r u,
nadilazi sve u cjelini i kao takovo, on je ono drugo
od i ga (bitak je apsolutni transcedens).
Kad se pitamo za smisao (Sinn) ne mislimo na ovo
ili ono ni na sva i svako nego na ono po
j e s t ili nije svako na b i t a k. Naravno, ne
ide bez bitka, no ima razlika njih. Upravo tu
razliku misliti doprijeti do temelja i izvora
Tradicionalna ontologija je kao suprc;>tnost pomi-
ljala Nita (Nichts). Ono to nije, nije bilo dodue
no ostalo je Nita_ Kako stoji s ovim Nita?
METAFIZIKA Kad je polazila od - f i z i k o g
KAO TEOLOGIJA u prvotnom svega
onoga to jest (fizis), ne u modernom
fizikalnom (tj. u neive prirode), - do onog to
166
BIT I SUVREMENOST
je i z a njega kao t r a j n i n o s i l a C i podloak, supstan-
cIJa - tradicionalna meta-fizika, tj. znanost o onome to
je s onu stranu postupala je tako da je
j e d n o podigla na razinu kao takovog, hipostazi-
rala ga. J e d n o je bilo reprezentant, izraz, a
ujedno i akt svega Jedno b o g, bilo
je i najrealnije, najzbiljskije ens realissimum. Jedino
je ono bilo po sebi - ens a se; sve drugo bilo je samo
po njemu, po drugomu - ens ab alio. Jedino je
ovo bilo da podijeli bivstvovanje, da stvari kreira,
pa je zato i bilo kao creator ; sve ostalo bilo je
samo stvorenje, stvor, creatura. Svaka je metafizika, po
H e i d e g g e r u, kao ontologija, tj. znanost o kao
ens qua ens, nuno ujedno t e o log i j a, miljenje o naj-
viem
METAFIZIKA
KAO NIHILIZAM
U okviru metafizil{e kao ontologije
ostaje ova alternativa: i l i teologija,
i l i nihilizam. No, kad se
metafizike s obzirom na bitak doista sagleda, tj. kad se uvidi
da ga ona ne moe mislit i, onda nestaje ove alternative;
metafizika kao teologija j e s t nihilizam.
Prijelaz od k drugome moe biti s po-
zicije onog to jest, sa staj alita samo skok u Ni-
ta. Zato je bit svake metafizike, po H e i d e g g e r u, n i-
hi l i z a m. Nihilizam se ne izbjegava u kad se ovo
Nita proglasi praznom i ostane samo pri Na-
protiv, time se nihilizam produbljuje do maksimuma. N i e t-
z s c h e, koji se suprotstavio svakom onostranom svijetu,
koji je odbacio svaku hipostazu, svako najvie Inislio
je nUDo, prema H e i d e g g e r u, U tome Ni-
ta skriva se, po H e i d e g g e r u, sav sInisao onog to
p o d j e l j u j e, d o s u u j e svem njegovo bivstvova-
nje, njegovo mjesto u onome to nazivamo svijet. Nita
nije prazno, puko nita, jednostavna apstrakcija, ili
moda samo r i j e kako pozitivisti sviju varijanti.
Iza koje nituje (Nichts nichtet) skriva se, kao
iza vela, ona koja svako - skriva se
b i t a k i n j e g o v s m i s a o, njegovo bivstvovanje, nje-
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJ ET 167
govo vrijeme. Naveli smo uz smisao bitka i n j e g o v o v r i-
j e m e. Dok H e i d e g g e r u },Bitak i vrijeme<{ eksplicira
vrijeme kao temporalnost ljudskog opstoj anja, po kojoj se
ovo odnosi spram svojeg bitka, dotle u kasnijim njegovim
djelima vrijeme kao zbivanje (Geschehen) pripada bitku sa-
mome. Kao to je u Bitak i vrijeme vremenitost ontolo-
gijski smisao brige kao bitka ljudskog t ako
u kasnijim djelima vrijeme istina bitka. Uopce, treba reCI
da za H e i d e g g e r a izrazi kao to su: svijetljenje svi-
jeta, bivstvovanje bitka{<, istina bitka, kau jedno te isto.
Bitak koji nije istovetan s nego se od ovoga
naovamo 'pokazuje ili bolje s k r i vakao Nita - taj
bitak, kojeg jedno Nita dijeli pd bio je sa
miljenja, zajedno sa svojim smislom, Istmom,
vremenom i dospio u ;zaborav (Seinsverges-
senheit), za i u korist b i a koje tek po njemu jest.
PITANJE O BITKU
I SUDBINA
ZAPADA
Probuditi razumij e vanje za
s m i s a o b i t k a, n a n o voe k s p l i-
citno postaviti . pitanje o
s m i s l u b i t k a, r a z m o t r i t i m o-
ovog pitanja i s tim u vezi
r j e e n j u s u d b o n o s n o g s u v r e m e n o g z b i v a-
n j a Z a p a d a - to je odsudna ambicija H e i-
d e g g e r o v a miljenja. Kako to da je pitanje suvremene
krize Zapada vezano uz pitanje o bitku? Nije li to pitanje
ipak samo pitanje jedne skupine ljudi,
Nema li, npr.; Fri tz Heinemann, pravo kad mIslI da
danas ima nmogo urgentnijih, nmogo pitanja od ovo-
ga? H e i d e g g e r pak misli da se ovim pitanjem postavlja
u pitanje neto odsudno, naime sudbina Zapada. Nasuprot
N i e t z s c h e u, za kojeg je pojam bitka bio samo anoma-
lija optike filozofa, samo iluzija, H e i d e g g e r postavlja
pitanje: Je li ,bitak' samo - a njegovo zna-
para, ili je on duhovna sudbina Zapada? na
jednom mjestu njegovih eseja Holzwege (umski pu-
tevi) i na ovakav stav: . _ . od prijevoda
e o n i e i n a i ovisi sudbina Zapada. Ako je bitak ono
to svemu to jest podaruje bivstvovanje, pa ako je upravo
168
BIT I SUVREMENOST
ovaj bitak s a k r i ven i z a b o r a v I j e n u naem vre-
menu, onda, misli H e i d e g g e r, u ovog nedo-
statka lei k I j u sudbine povijesti. Mogu li suvremeni
ljudi, koji ne vide granica svoje aktiv-
nosti, koji se spremaju na prodor iz Zemljine atmosfere,
jo jednom uvidjeti ono to je izvor svega smisla, sve istine
i sve povijesti? H e i d e g g e r o voje miljenje da smo sa
silnim i drugim uspjesima zapali pod vlast vlasti-
tih ' tvorbi, da smo, zaboravivi bitak, ujedno zaboravili na
sebe same.
BITNO PITANJE I
EK-SIST.ENCIJA
Kako da se mi II svojoj biti spremimo,
kako da reduciramo -sve nebitno za
bitno i za najbitnije, za bitak sam?
Kako da mislimo na istinu bitka? Kako je pitanje
o smislu bitka? to post avljati bitno pitanje?
Kad pitamo za ovo ili za ono, za neki historijski datum
ili neko matematsko rjeenje, kad pitamo za bilo kakvo
pitanje je svagda usmjereno ispitivanom sadr inom II
modu predmeta. No, bitno pitanje, prema H e i d e g g e r u,
ne pita za ovo ili za ono nego za ono to
da jest ili nije. Bitno pitanje glasi: zato 'je
a ne, naprotiv, Nita? Kad postavljamo ovo pitanje izlazimo,
po H e i d e g g e r u, iz transcendiramo

je koje, se unutar ipak ne-
kako stri izvan njega, iz-stoji, ek-sistera, je. Po-
bitno pitanje, mi stavljamo sami sebe kao
u pitanje. Mi koji bitno pitamo moemo samo bitnim o d-
g o vor o m da postanemo neto to jest i bivstvuje. Kao
povjesna tj. koja bivstvuju, jesmo tek bitnim pita-
njem, tj. po ekstazi. Naravno, kae H e i d e g g e r, bitno
pitanje ne mora biti eksplicitno postavljeno. Ono se javlja
u prazne dosade ili velike sveobuhvatne radosti itd.
Bitno pitanje je tu kad mislimo neto preko naih uskih
interesa, ali isto tako i onda kad, se u poslu sa sitnim
stvarima, slutimo da smo neto bitno ispustili iz vida. Kao
ljudi, ma to mi svagda se kolebamo i
onog drugog - Nita. Iz svega uzdiemo se time
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - S VIJET
169
to nismo naprosto samo ovdje, kao kamen, ili ivotinja
- stvar stvarima, nego ujedno i
stojimo iz svega 'll Nita. je poprite
(Platz-halter des Nichts).
Bit je ek-sistencija, kako kae H e i d e g g e r
II novijim svojim spisima, a ne ako pod njom
mislimo tradicionalnu ontologijsku suprotnost - korelat
esenciji. Po H e i d e g g e r u, razumijevanje kao
eksistencije se ne odvija na planu tradicionalnog
razlikovanja esencije i egzistencije. je ovdje razli
kovanje bitka i u svojoj biti, II ek-si-
stenciji jest oblik bitka, od bivstvovanja
drugih bivstvovanja jest II tome
da se, i u pitanju nekako svoj
bitak, odnosi spram onoga to je njegov bitak,
njegovu bit - a to je sama istina ili sam smisao bitka.
Bitak je samo dan, jer .nekako pripada
u bivstvovanje. bitka. tavie, kao opstojanje u smislu tu-
-bitka (Dasein), prisustvovanja, nije drugo do pri-
sustvovanje bitka samog (das Dasein ist das Da des Seins).
Povijest u svojoj biti je povijest bitka.
Kao povijesno, u svijet vreme
nito, smrtno, na nita - se brine za
sebe i II brizi kao svojoj biti (Sorge) za o n o p o e m u
j e s t, za sam bitak.

ANTROPOCENTRIZAM
Kako je povijest u svo-
joj biti povijest metafizike, koja ni
kad ne misli bitak, nego samo
to u novovjekovnoj povijesti, s otpadanjem srednjovjeko-
vnog teocentrizma, na mjesto boga stupa kao
koje gospodari svim Tako dobiva atribute
subjektnosti i supstancijaInosti, koje je ranije imao bog.
I novovjekovni ateizam ostaje tako samo to se
izmijeiiilo koje fungira kao najvie. Novovjekovna me
tafizika je metafizika subjektnosti subjekta. U ovom
zbivanjima zapad-
metafizike, prikrivena je bit kao ek-sisten-
cije. Pretjerani aktivizam liava njegove vlastitosti.
170
BIT I SUVREMENOST
Umjesto da zna svoje mjesto on je zapao
njih, izgubio se njima. Novovjekovna metafizika
je kraj duge povijesti Zapada, u kojoj se bitak otkrio kao
prisutnost i ujedno sakrio i povukao iza njih. No, skri-
venost bitka nije nedostatak, zanemarivanje ili misaono
ivotna lijenost ona je vlastita sudbina bitka da u
objavi ujedno bude vlastita utnja, odgo-
vora. Zato ne moe sa svoje strane pqduzeti neto
da izmijeni dosadanju povijest. Sve to mu ostaje jest sa-
mo to da se spremi za nadolazak bitka (Ankunft des Seins),
da se otvori za ono to se samo podariti, dosuditi, udije-
liti a k o se bude podarilo, udijelilo, dosudilo.
COVJEK I Tako je za Heideggera, htio on to lli ne,
SUDBINA b i e k o j e e k a i u izdr-
ava mu sudbu povijesti. se
protiv novovjekovnog aktivizma i subjektivizma, zapada
H e i d e g g e r u svojevrsni pasivizam i objektivizam. Ne
pukog (actus) i pune proizvodnje
(prakse), ne moe nita drugo nego da se u okviru
novovjekovnih suprotnosti aktivizma i pasivizma, i prema
tome mora, ako ne eli da odbjegne unepovijesnu roman-
tiku, ostati u i z d r a n j u sudbe, ufatalizmu.
Odgovor na sudbinu Zapada ne moe se od
Sve to od njega dolazi upravo produbljuje krizu.
Odgovor mora s >>nagovorom bitka. Kada ovaj
i da li ne ovisi o ljudskoj pa preo-
staje da izdri prazninu njegova odsustva, da se slutnjom
spremi za njegov nadolazak u ovoj bitka (HOlderlin).
GOVOR I '---- Kako se u svojoj biti moe spre-
NAGOVOR BITKA miti za ono to nadolazi (das Kom-
mende)? Time to, do kraja
zaborav bitka, ul tom iskustvu ujedno bitno pita za bitak
sam. Ako se u bitnom pitanju ustanovljuje povijesno zbi-
vanje i svega to jest, a to pitanje dospijeva kao
bitno u otvorenost, istinu, svetost bitka, onda pitanja
svagda nadmauje brzopIet odgovor, jer je s a m o s o b o m
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
171
i s t i n s k i n a g o v o r b i t k a. Nagovor bitka u oba
smisla (genitivus subjectivus et objectivus): nagovor kojim
m i nagovaramo bitak i nagovor kojim n a s bitak nagovara.
Ovo govorenje, naglaava H e i d e g g e r, ne smije se uzeti
nego sasvim doslovno. U govoru (Sprache)
objavljuje se bitak i ujedno se u govoru n a n j e g a misli.
Ova govora pokazuje
strukturu svega to jest. Pod govorom H e i d e g g e r ra-
zumije kako ono to se pod njim misli, tako i nje-
govu >'pripadnost (Zugehorigkeit) b i t k u.
Ova izvor je neprilika, koje interpreti H e i-
d e g g e r a na svakom koraku, mada upravo ona
karakterizira H e i d e g g e r o v u misao. Potrebno je ipak
postaviti pitanje: ne skriva li se za ovom ne
toliko struktura, nego, naprotiv, izvje-
sna hipostaza empirijskog, uzdizanje jedne sfere
na rang bitka? Upravo H e i d e g g e r o v o posebno
isticanje govora kao bitka (Haus des Seins) pokazuje
njegovu proizalu iz filozofijskog
njegovog poziva i bavljenja povijesnim fenomenima putem
hermeneutike fiksiranih u tekstovima filozofije ranijih
razdoblja.
Pod govorom ne razumije H e i d e g g e r nita to se
ili znanstveno pod njim misli. Govor nije
fenomen ili filologijsko-morfologijska nije on ni
veza misli i izraza, koju kao predmet istrauju
psihologija i lingvistika . . On, nije za H e i d e g-
g e r a ni tema sociologije Govor je predio
(Ort) u kome se sabire svjetlo bitka i u >>!imenovanju
bitak podjeljuje stvarima - Govor je boravite
i bitka i stan (Wohnung des Menschen).
to da je govor bitka i da po govoru neto
jest t o jest, k a k o jest, k a d jest? Pod govorom misli
Heidegger na imenovanje (Nennen). U imenovanju
i s _t u p a j u iz tame u svjetlo bitka. Kad pjesnici
daJU ime ustanovljuju ga kao No, pje-
snici to ne iz svoje mate. Subjekti
govora nisu pjesnici, nego svjetlost istine bitka. Kroz nau
tj. k bitku otvorenu bit - bitak
172
BIT I SUVREMENOST
i time ih onim to jesu. Okvir osvjetljenja, artiku-
lacija govora s prvotnim i njihovim smislom,
ono to je preduvjet nastupa kao bit njihova te-
melja, tj. otvorenost (Offenheit) u kojoj su otvorena sva
Artikulacija govora, kojim govori svagda bitkom nagovo-
reno povijesno ljudstvo, jest svijet ovog ljudstva.
(Welt) nije sveukupnost onoga to jest, nego pr e-,
d u v j e t, m o g u n o s t svega to jest. Struktura svijeta
ovisi o objavi, istini, prisutnosti bitka u prvotnim
govora. Bitak u govoru ima svoje boravite. Govor je
bitka i, ujedno, mjesto bivstvovanja j e s t
po govoru. Bit kako je H e i d e g g e r jest
govor kojim nagovara bitak a ovaj prenosi ono to
ga je nagovorilo ,na i na druge ljude. U tako
nom govoru to ga pjesnici dano je vrijeme-prostor
odluke o povijesti svega to jest. Prvotno, tj. ono to je
prvotnome i najstarijemu otvoreno, (Dichten)
svejedno da li je o likovnom umjetniku, pje-
sniku, misliocu ili jest eksistentna bit
po kojoj je on govornik bitka. Govor je svjetlo bitka: to
nije izgovoreno ostaje u tami, povijesno nije. (Worte)
i djela (Werke), koja su stavljanje .... istine bitka unutar
ne podlijeu pravilima gramatike, logike i estetike. Ove zna-
nosti poduzimaju, prema H e i d e g g e r u, tek naknadno
koja iz bitka puko
stvar stvarima. Svoju bivstvenu
snagu crpu ove tvorbe iz blizine bitka (Nahe des Seins).
kao govornik bitka jest susjed bitka (Nachbar des
Seins). Blizina bitku podaje nunost Bit
sastoji se u tome da brino ono to mu je bitak dodi-
jelio, da bude pastir bitka (Hirt des Seins), a ne gospo-
dar (Herr des Seienden). H e i d e g g e r, naime, misli
da je u dimenziji govora naao onu djelatnost koja
ne siluje, poput novovjekovne tehnike, sve to jest, nego,
naprotiv, sve u onome to jest i po jest.
je da pri tom ne vidi da je i govor, ako potrai njegovu
filozofijsku razinu, samo j e d a n od bivstvovanja
p r o i z vod n j e (prakse) iz bitka, a n i k a k o s a-
m a proizvodnja. Kako se, negativno.odnosi spram
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
173
novovjekovne djelatnosti kao rada u kojemu je
ovisan o i nije u sebi, a ne poznaje zavi-
djelatnost, istinsku praksu - to trai ono
koje po njemu nadilazi praksu, koju on svu svrstava pod
subjektnost subjekta i time pod biti
To je za njega govor i u govoru ono miljenje
koje pripada bitku. Njegova kritika novovjekovne povi-
jesti, koju je shvatio kao zbivanje metafizike
subjektnosti subjekta, ostaje u ideologijskom, tj.
misaonom protustavu, i ne prelazi, uza sve njegovo nastojanje,
preko okvira novovjekovne povijesti.
IDEOLOGIJA I H e i d e g g e r je, nesumnjivo, u
ISTINSKA PROIZVODNJA suvremenoj filozofiji
najdalje i najdublje dopro u ot-
krivanje krize novovjekovne povijesti. On je nizom svojih
opravdanih teza pokuao destruirati novovjekovnu ontolo-
giju, koju je vidio kao svom dosadanjem povi-
filozofije Zapada. No, precijenio je vlastitu ulogu kad
je kao ideolog, u sferi miljenja, makar onog te-
meljnog i bitnog, proglasio z b i va n j e m e t a f i z i k e,
koja, po njemu, dodue, prelazi okvir jedne znanosti, t e-
m e! j n i m d o g a a j e m Z a p a d a. Povijest Zapada, za
H e l d e g g e r a, jest povijest metafizike i njenog nihilizma
i subjektivizma. Tako se, po njemu, momenti po-
vijesti sabiru u djelima velikih mislilaca i pjesnika, koji
svoje vrijeme. Povijest nije povijest z b i l j s k o g
odnosa biti spram bitka i nego zapravo po-
vijest misaonih djela. Mada da misao pripada bitku,
ipak je ova misao samo hipostazirana misao filozofa i pje-
snika, a ne misaoni (svijesni) bitak Mada zna da
je filozofija dosad bivstvovala kao metafizika, a to za njega
- misao, ipak misao ne nalazi u
svjesnoj praksi (Marx), nego u misli koja kao m i s a o
ipak nekako pokuati dohvatiti bitak sam, a ne samo
Jer on nema oslonca u zbiljskom zbivanju prakse unutar
cjeline povijesnog sklopa, ne moe povezati povijest
sa istinskom prou;vQdnjom i nego
174
BIT I SUVREMENOST
se mora prepustiti onome to sada jest, s utjenom slut-
njom u nadolazak bitka kad jedan pjesnik ili filozof uzmogne
ono to se od bitka njemu dodijelilo. Korijen H e i d e g-
g e r o v a pasivizma jest u tome to ne vidi z b i l j s k e
s n a g e r e vol u c i o n a r n o g o b r a t a u p o v i j e s t i,
to je udaljen od blizine bitku, za kojom

1 Ako. 'bitak sam nije u ako .ga ,ovaj ne
nekom manipul acijom privesti, onda je na da se, sa svoje
strane, spremi kao. za ono to. hitak
Ovu spremnost Heidegger je
prebrzo na iz.nimno ljudskog u mis'lilalvu i pjes-
nitvu. ProJetarijat u svojoj pavij-esVXJij d imel1!Ziji - ne <histo-
r ijski utvrdljivoj ni socioIo.gij:ski - jest ona sprem-
nost. za koju na;:;ivS\,u}q (Pri!TIjedb1llJZ
ovo. l'z'dame,)
NEKE PRETPOSTAVKE ZA PISANJE MISAONE POVIJE-
STI MARXOVE MISLI I MARKSIZMA
HISTORIJA MARKSIZMA" I\ko pisanje povijesti Marxo-
I TRANS-FILOZOFIJA ve misli - i solu-
cija s obzirom na nju
nije samo pozitivno, mnjenjima i dobrim namjerama dopunje-
no referiranje onog to je jednom bilo pa prolo, makar se i
povrno-kompromisno tvrdilo da ta prolost jo za nas vai,
nego ako ono, bar to se samog Marxa mora da milju,
koja je - poput Marxove - n a p u t u, odgovori njegovom
filozofijskom i radi ovoga t r a n s f i l o z o f i j s k o m nago-
voru te da ga, usvojivi ga, radikalizira u milju
gotovo jo netematiziranom elementu p o v i j e s t i i time
Marxovu misao i ono to je slijedi, tako d vos t r u k o
h i s t o r i z i r a i u posljednjoj samorefleksiji okua i pro-
vjeri -, onda je historija marksizma naj smioniji, najtei
i ujedno najadekvatniji misaoni zadatak jednog marksista
danas, jedini misaoni o s u v r e m e n j i van j a M a r-
x o ves t var i, tj. i odgovornog,
neuspjehom svagda ugroenog vezivanja Marxovog djela uz
bit vremena i ocjena dananjice na temelju te veze i, ko-
misaono n o v o g iz obrata sta-
jalita u vremenu. Kao u svakom ozbiljnom filozofijskom '
poslu, i tu je potrebno da ujedno u pitanju bude z b i l j a
filozofa.
PUT U POCETAK Govoriti o Marxu adekvatno ne
tek filozofijski ga poznavati, jo manje,
rekao bih: nikako, sistematiziratl ga po 1nQfY
176
BIT I SUVREME NOST
i pseudofilozofijskih pogleda na svijet XIX rekon-
struirati veze, kao da u Marxu nije misao na djelu,
i sabiti ga u >>:discipline; govoriti p r i m j e r e n o
misliti o n u d i P u t a na kojem je on, u radikalnoj pre
kretnici filozofije, poslije Hegela, traio n o v i P o e t a k,
u stvari nadovezivao - uz otkrivanje novog - na ono to
je filozofijska misao, koju je prevladavao, prikrila iako je
i sama po svojoj istinitosti od Joga ivjela, od toga kao
starijeg od svoje prolosti, sadanjosti i uzetih
kronologijski, bitno noena bila. Historija marksizma je
m i s a o n i p u t u onu dimenziju iskonske misli-zbivanja
(svjesnog bitka) koja se otkrila na rubu totalne filozo
fijske dimenzije koju je Marx dovrio i prevladao. Doista
je teko, pogotovu ako danas jo nismo s njegovim
zahtjevom ozbiljenja filozofije i time njenog ukidanja-pre-
vladavanja, misliti o onome to, nakon tog posljednjeg filo-
zofijskog akta, slijedi, misliti ne-anti nego t r a n sfilozofijski,
a upravo to - ta transtlilozofijska dimenzija iskona - jest
tema misaone povijesti njegove misli i probni kamen po-
vijesti marksizma. Sva sricanja o novosti te misli i mark-
sizma na njenom tragu ne mogu nadomjestiti misaoni pot-
hvat iznoenja novog, a on se ne moe sastojati u sistema-
tizaciji Marxovih i pogleda (uz put iznesenih),
jer je osnovna pogreka spram povijesnog mislioca, prvi i
fatalni promaaj ako se povijest iz njegove misli, ako
se ona vanpovijesno tretira, ako se apstrahira od puta n a
kojem i p o kojem je jedino Bojazan da bi se pri
tom mogla izgubiti iz vida. koherentnost ove misli ne po-
nju samu; to je bojazan zbog vlastite pred
Marxovom milju i milju to je zatvaranje vidika
u novost njegove misli, jo vie, njegove stvari. Svoju po-
vezanost, sabranost, Marxova misao (u neprilici tradicionalno-
.disciplinski rubricirana kao filozofijska,
historijska itd.) n a s v o j e m p u t u s p r a m n o-
y o g, koji je njena prava- povijest, a ovu nikakva historijska
registracija fakata, naknadno ovakvim apstrak-
mterpretativnim derivatiIlla ;,;bl
FILOZOFIJA - P JESNISTVO - SVl.JET
177
vanja kao to su: razvoj, napredak itd. - ne moe ni
a kamoli iz nje primiti stimulans za ono vlastito.
KAKO ODREDITI
MARXOVU MISAO?
Kako se moe sistematizirati misao
koja na svom putu ne vri konstruk-
ciju, poput Hegelove, nego de-
strukciju i njegove svijesti, naravno, u cilju
dimenzije o kojoj tradicionalna filozofija i ne sluti? Ba
zbog p o v i j e s t i ove misli, povijesti navlastiti za-
datak jest i z r a d b a n o v o g kako se ODO bar u obrisima
valja imati na pameti da Marxova misao n i j e, po
svojoj posljednjoj intenciji, filozofija, zamislili mi ovu kao
antropologiju ili kao ontologiju ili kao gnoseologiju, a
jo je manje logika u smislu formalne logike, koja ide sve
do logistike, s eventualnim korekturama. Isto
tako, a to treba uvijek iznova naglaavati radi pribliavanja
s t v a r i Marxove misli, Marxova misao n i j e ni
ekonomija u smislu, kao to nije ni politika kako
se ona u obliku izgradila u parlamentar-
noj histOriji, ni etika ako valja trebanje od bitka,
ni sociologija koje bi predmet perenirao, ni kakva bilo
pozitivna znanost u smislu obradbe specijalnog predmetnog
A, ipak, i tu se pitanje o d v o d i m e n-
z i o n a l n o s t i Marxove misli, ona je sve to i jo sadrajno
VIse od toga. Kad Marx govori o jednoj jedinoj znanosti
- povijesfi1 -, onda ovu ne valja zbog naslova znanost
shvatiti kao pozitivnu, nego se Marxu, u refleksiji spram
Hegelove apsolutne znanosti Apsoluta, u dovravanju apso-
lutnog<' njegovog programa, otkriva dimenzija koju Hegel
nije mogao misaonim sredstvima svoje i tradicionalne meta.
fizike SVladati. Takva znanost ne samo da ne polazi od
datosti, svojeg predmeta, ne samo da,
tavie, otkriva genezu, konstituciju predmeta, nego povi-
jest kao iskonsko zbivanje prvi put lli njenoj vlastitosti tema-
tizira za ljudsku misao. Sva razumijevanja Marxove
misli, a onda i primjerene ocjene solucija, po-
s. K. Mctrx, Fr. Engels, Werke, Bd. 3, Die tz, Berlin, 1959,
12 B i t ! suvremenost
178
BIT I SUVREMENOST
na principijelnoj nedostupnosti ove dimenzije katego-
rijama dobivenim na gotove, postvarene povijesti.
Marxova jedna jedina znanost moe da bude eventua,lno
u svojoj vlastitosti ako se dovoljno promisli kako
je ona, po svojoj vezana uz revoluciju - obrat
u iskonu povijesnog svijeta, a ne uz transformaciju ovog ili
onog to se u regijama svijeta.
HISTORIJA I POVIJESNA
GENEZA MARXOVE
MISLI I MARKSIZMA
Ako smo o kakvoj dimen-
ziji Marxove misli valja govoriti
kao o onom do mu je za-
pravo stalo, onda njegovu filo-
zofiju i filozofijsku misao valja pro-
pitati s obzirom na to s k a k v o m zbiljom imaju
posla, da ne bi faktori v a n biti te zbilje postali - umjesto
njenih paralelnih manifestacija - eksplikativni za
nju. Paralelizam pojava u istom vremenu ne moe sluiti,
s obzirom na intenciju filozofije, kao opravdanje za ekspli-
kativne hipostaze. I taj momenat valja promisliti
kad je o postmarksovskim orijentacijama jer je tu
zavodnitvo realne, konkretne eksplikacije iz datih fak-
tora zbog same razine tih orijentacija. Filozofija,
a onda i Marxova misao ukoliko je filozofijska, a jo vie
ukoliko je transfilozofijska, ima posla s biti vremena, s jed-
nostavnom, ali misli najtee dostupnom, u stanovitim povi-
jesnim situacijama jednokra,tnom konfigu-
racijom povijesnog sklopa iz koje se bitna misao hrani ba
i onda kad za nju ne zna. Filozofija, bitna misao, odraarva,
izraava, iznosi, odjelovljuje itd. b i t n e m o g u n 0-
.s t i v r e m e n a, pa pred historiografijom marksizma iskr
sava sukob historije, u smislu hronologijski ori-
jentirane i unutarnje (iz razloga objanjenja na-
zovimo je: transeendentalne) geneze iz vre-
. mena. je ovdje o bitnim (ne u smislu
esencijalizma, srednjovjekovnog realizma, etc., nego u smi-
slu bitno-povijesnih principa jednokratnog povijesnog sklo-
pa) jednog povijesnog SVijeta, a njih moe isprepa-
rirati samo jedna misaona tipologija Marxove misli.i mark-
solucija. Zadatak takve jedne
FILOZOFIJA - PJESNI$TVO - SVIJET
179
kih filozofijskih orijentacija (tj. onih koje vie ili manje
nastoje misliti s obzirom na Harxovu s t var) jest da, s
obzirom na tipologiju analognih buroaskih temeljnih solu-
cija, prui pouzdan kriterij uspjeha, odnosno neuspjeha u
pribliavanju ili smjetaju u stvari Marxove misli. Ovo
Marxovo u tim orijentacijama :moe da se
samo ako se, nakon radikalne i paralele s
buroaskim stajalitima, uspije odrati kao doista n o v o,
kao ono to ne samo .prelazi buroaski
horizont nego i jasno pozitivno iznosi elemenat
povijesti. Pretpostavka za taj posao jest z a t vor e n o s t
budoaskih filozofijskih a ona se moe dokumen-
tirati principijelnom anticipacijom posthegelovskih
skih rjeenja u obuhvatnom, k a t ' e g z o h e n
sistemu,< Hegelovom. Iako Hegelom anticipirana, ova rje-
enja II temelju nose, s obzirom na Hegelov sistem,
konegativni predznak i time indiciraju posljednju filozofijsku
ansu svijeta. Plodnost tipologije
filozofijskih orijentacija pokazala bi se u tome to bi ona
garantirala ne samo e j e lov i t odnos
spram Hegela i posthegelovskih solucija nego i tematizirala,
na dnevni red filozofijske misli postavljala i s k o n s k u
s t var Marxove misli - n a e I n o n e d o s t u p n u g r a-
a n s k o j f i I o z o f i j i. Naravno, time se nadaje sasvim
posebna, iznimno plodonosna perspektiva na zbiljske klasno-
i zadatke u izgradnji novog
SVIJeta.
SUVREMENOST
MARXOVE MISLI
Zduno nastojanje oko stvari kojoj je
Marx svoj misaoni ivot posvetio trai
odstranjivanje interpretativ-
nog nanosa koji prikriva stvar. tavie, sama ta stvar, oti-
se onom to je samo po sebi razumljivo,
sa svoJe strane zahtijeva razbijanje tradicionalnih predstava.
.Bez negativnog puta kritike nema pristupa stvari Marxovog
miljenja, a najprohodniji je taj put kad se promisle post-
marksovski napori interpr eta, marksista, nemarksista i anti-
marksista. Stoga je historiografi ja filozofijskih
orijentacija od eminentne vanosti za suvremenu soluciju
l
180
BIT I SUVREIv1ENOST
naravno ui pretpostavku da njen posao. nije kronologijsko
nizanje puka registracija prolog, niti da je njen
cilj prethistorija aktualnog. Jer ni fragilnost aktualnog,
Joj urgentnost ne prelazi aurnost, ni dotrajalost onoga sto
se u prolosti dogodilo ali ga druga
da iznova demantira, nijedno od toga dvoga sto
koordinate kronologijske historiografije ne moe su-
vremenost misli. Ni da se marksizam
javlja i u naem vremenu, 60 godina poslije Marxove smrti,
i to: s ekstenzitetom, kao ni da su se
u ' njegovom znaku, s njegovim lozinkama dogodili neki zna-
prolosti, da je on bio .ideologija tih
ne kvalificira marksizam kao dOIsta suvremenu, tj.
biti vremena i primjerenu filoiofijsku
orijentaciju. Dok se njegova su-vremeno st ne izvede na Cl-
stac i primjerno ne osigura, a.rgumenti prolosti kao oni
aktualnosti, aurnosti, sadanjice u svakidanjici ne mogu
odoljeti sumnji puke pseudomorfoze, pukog ideologizrna, pa
mogu s pravom da protiv sebe navode na istraivanje
raskoraka svijesti i bitka, na istraivanje
realnosti koja za sebe svojata
znak i lozinku. Plodnost marksizma je, ostalog, i u
tome to je on primjenljiv i na ispitivanje svijesti i bitka
koji nisu imuni od njegove kritike, mada i sami nastupaju
u njegovo ime.
TRADICIONALNE
KATEGORIJE I SHEME
HISTORIJSKE
EKSPLIKACIJE I
POVIJESNO MISLJENJE
Ove okolnosti trae pa-
ljivost prilikom orijentiranja sa-
me historiografije marksizma.
Tradicionalni, uhodani, ali za
marksizam, kao doista suvreme-
nu misao, neprimjenljivi pojmovi
moraju pri tom biti paljivo odstranjeni kako
i novost njegova ne bi bili promaeni. Kategorije prolog
i aktualnog (sadanjeg, djelatnog) toliko su svakida-
nje da ne izazivaju pitanja, deproblematizirane
su, ipak, jednom primijenjene, zatvaraju uvid u pitanje
historiografije marksizma primjerene Marxovoj misli. Histo-
rija kao povijest i?,: povijesnog
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
181
fenomena, iz ivog zbivanja - preparat refleksije, u biti neo-
bavezne, ma koliko se verbalno, u spomen, obvezivala, ma
koliko se aktualizirala svakodnevnim deklaracijama. Sigurno
je da su ovakve primjedbe, pozitivne i negativne,
na onoga to se u marksizmu dogodilo, no Hegel je
dobro znao da se sa svojim subjektivnim treba ne nala-
zimo u centru zbilje, pa je stoga u svojim P r e d a van j i-'
m a o f i l o z o f i j s k o j s v j e t s k o j P o v i j e s t 1 tra-
io misao vie n u n o s t i2. Koliko god ta nunost, u
njega, izlazila na neto nepovijesno i natpovijesno, ne vre-
mensko nego jer je vremensko kao prola-
zno; ipak zahtjev za bitnim, koji se otima re-
fleksiji i detaljiziranoj akribiji na prolost usmje-
rene historiografije, - jasno pokazuje nedosljednost
historijskog i teorijskog koju nikakva naknadna sinteza
ne moe nadoknaditi. U produbljenoj, radikaliziranoj svojoj
svijesti o povijesti Marx je uvidio povjesnost bit-
nog, onu kategorija koju ne moe iscrpsti ni-
kakva temporalnost koja bi bila orijentirana i pro-
i da je vrijeme
prostor povijesti, Marx nije zastupao historizam i relativi-
zam ljudskih napora, ali, zato, ni apsolutnost
nekih zamiljenih transcendentalnih ili spekulativnih mo-
Formule kao to su: teorijska .historija
i historijska teorija, apsolutno u relativnom i relativno
u apsolutnom, sistematska temporalnost i temporalna
itd., itd. samo slabo i zapravo nedovoljno
opisuju njegovo sagledanje povijesti. Ipak su, bar kao viae
negationis, podobne za problematiziranje, s obzirom na svoj
izvorni positivum, deproblematizirane, misli liene, ;aliza
>7l'edovnu upotrebu automatizirane tradicionalne kategorije
s koje je u pitanju. Isto vai za formulu teorijska
praksa i teorija - koja se nekima, zbog ove
obUhvatnosti, totalnosti toliko primjernom i
kad je o misli i djelatnosti u Marxovom smislu. Lu-
kilcseva je zabluda bila, mada s obzirom na misaone prilike
2 Usp.. G. Wi'th. F. Heget, ,Dte Vernunft in der Geschichte,
5 Auf!., ed. Hofimeister, F. Meiner, Harrni'blurig, 1955, s. 26. vidi i s. 83.
182
BIT I SUVREMENOST
dobro razumljiva, to je hegelovski sistematski totalitet sma-
trao zapravom kategorijom zbilje,
pojmom marksizma.
3
Marxov zahtjev revolucije, obrata u
povijesti, podjednako je nespojiv s funkci-
jom klase kao to ni njegova destrukcija svijesti
i zbilje nije spojiva s Hegelovom spekulativnom konstruk-
cijom svega to jest. Hegelov pozitivizam, koji je Marx
uvidio u smionoj njegovoj spekulaciji4, nije Marxov iskonski
positivum. Da bi se ovaj sagledao, bit jo potrebno vre-
mena i promiljene radikalne kritike tradicionalnih katego-
rija koje je Hegel po njihovoj unutarnjoj siste-
matizirao, deducirao. Hegelovu
ideju koja se realizira u dravi, dija-
leI<tiku a onda i moraliteta i apstrakt nog prava,
ih sve zajedno iz srednjeg >>obi-
- drutva i negaciju tog
drutva kroz funkciju jednog konstitutivnog
momenta - proletarijata -, Marx nikako nije htio da na-
pusti Hegelov zahtjev pomirenja ideje i zbilje, ali nije htio
ni da dade samo povijesnu konkretizaciju tog zahtjeva u
pravoj, istinskoj - totalnoj i funkciji pro-
letarijata. Proletarijat nije imao, kao drava u Hegela, ne-
funkciju, nije uspostavljao, u smislu Hege
love lozinke: istinito je cijelo (das Wahre ist das Ganze),
drutvo minus koje smetaju nje-
govoj smislenoj egzistenciji - nego je prospektivno
po fundamenta1noj kao svrsi i istini zbivanja, u
produktivnu zgodu povijesnog svijeta, na izvore povijesnog
sklopa. Proletarijatova funkcija je
3 Uisp. G. Lwkcics, mGeschkhte Uil1Jdi K!1a,sisle:llihewuGst8;ein -
Malik Ve rlag, Berlin, 1923, s. 22-23, s. 39. i na mnogim mjestima.
Na nj egovom tra,g,u: L. Goldmann, J. P. Sartre. TornJe n alsuprot:
T h. Adorno.
4 Usp. zavrno p oglavlje, zapravo dLo od
Ekonomsko-filozofskih rukopisa (1844) u izd. K. Marx-Fr. En-
gels, Die heilige Familie und andere philo'sophische Fri.ihschriften,
Dietz, Berl in, 1953, s. 89.- Usp. K. Marx, Die Fri.is-chriften, ed. S.
Landshut, Stuttgart, 1953, s. 278.
\
FILOZOFIJA - PJESN!STVO- SVIJET
183
zbivanja ne u smislu spoznate nunosti,( (He
gel) kao zavrne sinteze'pojma u krugu krugova svega to
jest, nego su i nunost i sloboda, i bitak i svijest
u tradicionalnom smislu bili podjednako povijesnom funkci-
jom proletarijata dovedeni u svoju istinu, svoju
nost, svoj iskon i podrijet1o: povijesnu proizvodnju
dominacije gotovih proizvoda u povijesnom svi-
jetu. Kao to realizacija filozofije nije tek izvrenje,
u konkretno-historijskom materijalU, Hegelovog programa,
nego i, bitno, takvu izmjenu povijesnog bitka koja
ma kakvo razdvajanje realnosti i filozofije i, prema to-
me, izvorno potrebu naknadne njihove sinteze i
totalizacije5 -, tako ni praksa kao istina nije prag-
svakodnevne ivotne solucije unutar
danih uvjeta, pa ni sintezu onog to je Aristotel razdvo
jio kao t h e o r i a, p o i e s i s i p r a k s i s - iako zahtjev
5 J. P. Sartre svestrano eksploatira ovaj termin u svojoj
marks f azi (Uisp. Critique de la raison dialectique, Ga-
llima'r d, Par Ls 1960, palSlsim; MarxilsJne et exilstentiaaLsme, Con-
t wverse sur la dialectique, Plon, Paris 1962, pp. 1-26),
on njime zapravo .samo pokuaNa korigirati , nadopuniti, nadokna-
diti - na jednom filozofijski jo nepmmiiTjen om ni-
vou - jednostr.anosti svoje faze. Ono to je ta-
da misaono postigao jo i danas nosi njegovu misao. Kao d ijalek-
tot alizacije ned'ostaj-e Sart r eu Lukcisceva preciznost: ras-
p1inutOlSt nije sveSltranost. Ipalk je glavno to to totalizacija kao
proces vr.i stanovitu korekturu Hegela u pravcu Kanta i Fichtea
(schlechte Unendlichkeit) koj-oj nije izbjegao ni E. Bloch, Su-
bjekt-Obj ekt, AuJlbau, Berilin 1952, npr. s. 422, ne mogaVi do-
V'oljno j aJsno izraditi porziciju otvorenosU, izvan
Hegelove dijalektike. Naj slabi je kod Sartrea i {JnO 'to najvie za-:
j est to da on misli svoj raniji fi<chteanizarn, koji on dijeli
s naprednim Hegela na t zv. ljevici, izvesti bez t rans-
cendentalne razine (nesigurnosti u tom pogledu on je izbj egao.
fenomenologijsko-ontologijs'kom t ermi!1Jologijom faze L'etre et le
Neant-a) pa, umjesto nje, uvodi otvorenu . . koja ko!:-
fuzno na terenu jedne polusocioJogije. S POZICIJe socIoUoglJe
,ovu je odbio G. Gurvitch, Di,alectiqUle et !Soci-ologile selon J. P.
Sartre l,l; Cahiers internatLonaux de s()ciologie, vol .XXXI -
196i, pl>. 113-128.
184
BIT I SUVREMENOST
Marxov za karakterom6 proizvodnje jo uvi-
jek zbunjuje podjednako ekonomiste, tehnologe, teore-
rada kao i itd_, i dobro je to ih zbunjuje
jer time bar pitanje, daleko ozbiljnije nego to se onima
koji bi htjeli prevladati razmrvljeni rad, ostaje otvoreno,
na dnevnom redu misli. Ne manju je zabunu Marx unio
svojim zahtjevom ukidanja rada', pa se potrudie da ga
interpretiraju samo kao ukidanje rada u ekonomskom smi-
slu, jer, boe moj, rad kao takav ne moe se, naravno, uki-
nuti. Drugi su jo dodali: pa ni podjela rada, bar ne u
takvom razdoblju kao to je nae - zamje-
tako s n a i n o m rada. Pa ipak, Marx
je na nizu mjesta dovoljno jasno govorio o ukidanju rada,
o razlici rada i proizvodnje (ova razlika neka bude ovdje,
zbog pedagogijskih razloga, kao ontologijska za ra-
zliku od tehnologijske). - No, da i nije eksplicitno go-
vorio, ovu bi razliku trebalo otkriti u njega, Jer jasnije od
drugih, navedenih momenata njegove misli suzbija toliko
puta poduzeto uvrtavanje Marxa u tradicionalno, posebno:
novovjekovno filozofiranje. konsekvencije
vanja ove razlike rezultiraju prekrivanjem zajednice slobod-
nih proizvoditelj a sa strane planskog drutva radnika u
svijetu rada.
HISTORIOGRAFIJA
I SU-VREMENA
MISAO
Zaista, valja o svemu tome voditi
prilikom razmatranja pro-
blema historiografije marksizma
(ako ta historiografija sama mora
da bude filozofijska u Marxovom smislu) zato to ti
problemi, koji su i problemi o r i j e n t a c i j e historiogra-
fije, makar sa svoje strane opravdavaju histo-
riografski pothvat, ga nunim radi s u -
- v r e m e n e misli. Tllko se na tom jednom
USl'. K. Marrx, Grunoddsse der KJri1tik der .p'OLiti.scbelD. bko-
nOIDle, (Rohentwurf) 1857-1858, etc. Dietz, Berlin 1953, s. 204 -
vidi_ i str. 4!Jl, 505,
j:; .:usp. K. Marx-Fr. ' Engels, ,Werke, Bd. 3, Dietz, Berlin, 1959,
s. 54, 65-70, 77, 186.
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET
185
pitanju (historiografije) razVIja problematika suvremenog
marksizma a u razmatranjima n o v u m a Marxove
misli - u vezi s biti vremena - kriterij ocjene mjesta
(toponomijska valorizacija) poduzetih orijen-
tacija. Posthegelovske i orijentacije
ispituju se s obzirom na duh Marxov i ocjenjuju prema mje-
stu to ga s obzirom na stvar Marxovu zauzimaju.
PROBLEMATIKA JEDNE TIPOLOGIJE MARKSISTICKIH
FILOZOFIJSKIH ORIJENTACIJA
STVAR MARXOVE
MISLI I INDEKS
NOVOG U
MARKSIZMU
Zadatak jedne tipologije
filozofijskih orijentacija (tj. onih koje
vie ili manje nastoje misliti s obzirom
na Marxovu s t var) jest da, s oslon
cem na tipologiju analognih buroaskih
temeljnih solucija, prui pouzdan kriterij uspjeha, odnosno
neuspjeha u pribliavanju ili smjetaju u stvari Marxove
misli. Ono Marxovo u tim orijentacijama moe
se samo ako se, nakon radikalne i para
lele s buroaskim stajalitima, uspije odrati kao zaista n o-
v o, kao ono to ne samo prelazi buroa-
ski horizont nego i jasno pozitivno iznosi elemenat
ne povijesti. Pretpostavka za taj posao jest z a t vor e n o s t
buroaskih filozofijskih a ona se moe dokumen-
tirati anticipacijom posthegelovskih
rjeenja u obuhvatnom, kat'egzohen sistemu
Hegelovom. Iako ih je Hegel anticipirao, ova rjeenja u te-
melju nose, s obzirom na njegov sistem,
predznak i time indiciraju posljednju filozofijsku ansu gra-
svijeta. Plodnost tipologije filozofij-
skih orijentacija pokazala bi se u tome to bi ona ne samo
garantirala cjelovit odnos spram Hegela i
posthegelovskih solucija nego i tematizirala, na dnevni red
filozofijske rasprave postavila i s k o n s k u s t var Marxove
misli - nedostupnu filozofiji. Naravno,
iako izvrenje tog zadatka rezultira tek filozofijskim, dakle
tzv. idejnim kriterijem, ipak se time nadaje sasvim po
sebna i iznimno plodonosna perspektiva za zbiljske klasno-
FILOZOFIJA - PJESNISTVO SVIJET
187
-historijske, zadatke u izgradnji novog svi
jeta.
PARALELA ORIJENTACIONIH
ETAPA I
FILOZOFIJE
est etapa post-
hegelovske filozofije, to ih
moemo s obzirom
na est fundamentalnih ori-
jentacija u realitetu i vremenu, u drutvu i povijesti,
II refleksiji spram nae teme, isto tako i est orijentacija
unutar kojih se kretala filozofija mi-
sliti u duhu Marxovu, ali zbog u kojem se na-
lazila i zbog problematike svijeta koji je valjalo prevladati,
u ono to je u temelju u jedan
od onih aspekata koji je Marx, sa svoje i
vanhegelovske pozicije, mogao svaki napose pozitivno prevla-
dati.
l. ORIJENTACIJA U prvoj od tih est etapa djelovao je
u smislu fundamentalne bifurkacije su-
vremene filozofijske misli i sam Marx, i ta etapa, koju ka-
rakteriziraju imena kasnog Schellinga, Schopenhauera, Feuer-
bacha, Kierkegaarda, Stirnera, Straussa, Bauera i drugih, a
Marx je u njoj izvrio k r i t i k u Hegela otkrivi sasvim
nove, neburoaske pretpostavke filozofiranja, j o i d a n a s
j e m i s a o n o p r e d n a m a, jo uvijek je ona nedvosmi-
sleno problematski 'aktualna, jo uvijek moramo ba od
nje polaziti (kao to je poslije esta etara suvremenog filo-
zofiranja na svoj obnavlja i unutar solu-
cija).
2. ORIJENTACIJA U drugoj etapi, koja se javlja kao hti-
jenje konsolidiranja novovjekovnih fi-
lozofskih temelja, kao kritika ove prve etape, filo-
zofija se gaji po univerzitetima, po institucijama,
drutveno je priznata, ima sve potrebne privilegije i
sku respektabilnost. Ta filozofija, univerzitetska i kolska,
nastupa pod imenom i parolom znanosti: f i l o z o f i j a
z n a n o s t i i f i l o z o f i j a k a o z n a n o s t. Ona se reali-
188
BIT I SUVREMENOST
zira u raznim gnoseologijskim i
pravcima, daje naturfilozofijske nadgradnje i tipove induk-
tivnih metafizika itd. U toj etapi filozofiranja,
koja je na svoj jedna konsekvencija Hegelove preten-
zije da sve bude u znanosti znano, sve to jest reducirano
je na empirijski vidokrug posebnih znanosti i na
principijeInu dostupnost predmetnog totaliteta koji treba da
bude znan. Filozofija znanosti nala je odmah svoje pred-
stavnike neposrednim Marxovim i Engel-
sovim. U samog Engelsa mogu se takove tendencije, no
i principijelno pokazuju se one u Bernsteina, u Hil-
ferdinga, u Kautskog. Za njih je Marx, prije svega,
njak, korifej ekonomije. Filozofija u Marxa je
zapravo prevladan momenat na njegovom razvojnom putu;
bitno je za njega da je pruio jednu znanost, neto
analogno Darwinovom djelu, da je dao bar u osnovi sistem
ekonomije. I u tom pravcu nastojat spomenuti
predstavnici ove etape da kompenziraju neto to u Marxa
ne postoji ili bar nije jasno izvedeno, da prue sa svoje
strane neku filozofijsku bazu ili nadopunu Marxovoj doktrini.
Slijedit ih neto neto filozofijski informiraniji,
ali, u biti, isto tako zarobljeni u te orijen-
tacije: Max Adler, Vorlander i drugi koji ele kombinirati
Marxa kao i ekonoma s jednom eti-
kom i jednom gnoseologijom Kantove ili, novokan-
tovske provenijencije, ili pak Marxa iMacha,
kao to to radi Friedrich Adler i niz drugih filozofa marksista,
i kad su orijentacije, kao, npr.,
boljevik Bogdanov. U tom pravcu slijedi ih lnter-
pretacija Marxa, razumijevanje Masaryka, Troelt-
scha, Stammlera, Maxa Webera i tolikih drugih, pa ti mi-
saoni pokuaji-promaaji sa Schumpeterom traju sve do da-
nas. Tu duhovnu atmosferu reprezentira socijalde-
mokratska orijentacija marksizma, orijentacija Druge inter-
nacionale i oficijelnog parlamentarnog marksizma, masovnih
partija koje su se nale u demokratskim prednostima jed-
nog relativno mirnog razvitka i vjeruju da sve
mirnim putem, partifa revizionizma, ili partija centra,
partija na revolucionarnih a u stvari
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
189
situacija nadalje, sliku Marxa kao gra-
respektabilnog koji je dodue iz svoje
nauke i neke radikalne konsekvencije, dok mu je
ambicija na filozofijskoj razini bila zapravo da iz filozofije
napravi znanost kao metodologijsku orijentaciju posebnih
znanosti. Marxov postulat realizacije filozofije putem proleta-
rijata u drutveno-historijskoj zbilji izgubio se tako Il"adi-
kalno iz vida da sljepilo za njega
jo do danas traje. U biti tu istu orijentaciju u dogmatskoj
varijanti slijedi i ono to nazivamo sovjetskom filozofijom,
a nastalo je iz staljinskih konsekvencija one slike koju je
po Marxu izradila socijaldemokracija. Sovjetska dugogodi-
nja oficijelna verzija filozofije marksizma dodue odbija
gnoseologijsku fundaciju Maxa Adlera I drugih, ali se slae
s njima u tome da marksizam valja principijelno fundirati
jednom spoznajnom teorijom, i ta kolska ma-
nira, koju tako rado imitiraju predstavnici filozofije mark-
sizma ovog pravca, traje sve do danas, kad Adam Schaff
objavljuje svoju teoriju istine i kad Todor Pavlov, jo proiz-
voljnije i vulgarnije, insistira na svojoj verziji teorije od-
raza. Ta orijentacija marksizma kao znanosti koja realizaciju
filozofije ne trai vie u realitetu povijesti, nego u rastva-
ranju u znanosti i znanostima, u pretapanju filozofije u zna-
nost koja imati da rijei u drutveno-meha-
zahvatu sve probleme na bazi totalne racionalizacije
svijeta u kojem vladaju zakoni providni za ljude, smatra
da bilo u konsensusu bilo di-
rektivno sovjetskom drutveni medij u kome
ostvariti taj svoj ideal.
3. ORIJENTACIJA No, paralelno u tom vremenu i s tom
. orijentacijom i u filozofiji
kao filozofiji ivota i u njenim reperkusijama u redovima
filozofa ivi jedna p o b u n a p r o t i v s u a-
vaj e g j e d n o s t r a n o g o b z o r a p o s vern a n j e
r a c i o n a II z a c i j e, jedna solu.
cija koju, npr., reprezentiraju pokuaji da se Marx
kombinira sa Freudom (ponajprije u Jensena, poslije u Wil.
heIma Reicha, a danas u Eric;ha frQmma), Tu su, nadalje,
190
BIT I SUVREMENOST
pokuaji da se aktivizam Ficht eove
filozofije iskoristi nekako za filozofiju prakse
(Kranold), zatim pokuaji da se bergsonovska
metafizika, problemi ivotnog poleta" i mit ideologijsko-po.
iskoriste, umjesto racionalno providne znanosti, kako
je to u radikalnom revizionizmu Georgea Sorela_ To
su varijante i kombinacije marksizma kako ih
naglaeno nalazimo u Jeana Jauresa, ali ih moemo
i u Gramscia, na koga je ba u osnovnoj orijentaciji ostavila
trag filozofija Crocea i Gentilea. To su, nadalje,
kulturno-filozofijski pokuaji Waltera
Benjamina, a bliska je tome i problematika realizacije filo-
zofije kako ju je 1923. god. sagledao Karl Korsch. To je ona
veza koju pokazuju izvjesni spiritualisti s marksi-
problematikom kao, npr., personalist Emanuel Mou-
nier. Takve motive nalazimo i u ranom Borkenauovom djelu
o idejnim pretpostavkama svijeta, a oni su na-
veli kasnije Borkenaua ne samo na reviziju nego i na pot-
puno naputanje marksizma. Iako je ova orijen-
tacija u okviru marksizma vie tendencija nego eksplicitno
zastupanje filozofije ivota, utjecaj je Bergsona, Diltheya,
Euckena, Crocea, GentiIea i dr. nesumnjiv.
4. ORIJENTACIJA Na rasplinutost tih pokua-
ja reagira jedna nova filozofijska or i-
jentacija koja bi htjela da bude s i n t e z a i s a g I e d a v a-
n j e t o t a l i t e t a, bavljenje regijama univerzuma. U mark-
suprotstavljanju pozitivizmu i scijentifizrnu s jed-
ne, a idejnoj filozofi je ivota, s druge
ta je orijentacija istakla u prvi plan neke Hegelove osnovne
tako:. kako je to 1923. u svojoj
POVIjest l klasna SVIjest Gyorgy Lukacs. U
pravcu radi u to vrijeme mislilac koje-
mu je stalo do univerzalne sinteze, koji bi htio da filozofijski
smisao cjelokupnog historijskog i zbi-
vanja, fIlozof Ernst BIoch. Lukacsevu intenciju slijede mi-
slioci kao to je Warynski (Leo Kofler), koji 1944. objavljuje
sociologiju i neke gnoseolo-
te:z:e Maxa Adlera. U istOm pravcu vri svoja dija-
FILOZOFIJ A - PJESNISTVO - SVIJET
191
istraivanja i najvjerniji ranog
Lukacsa Lucien Goldmann, a zatim hegelovska varijanta jed-
ne teorije drutva u smislu koju
reprezentir aju glavni predstavnici tzv. frankfurtskog kruga
Horkheimer i Adorno.
5. ORIJENTACIJA na sve prethodne etape i
da obnovi onu prvu izvornu,
javlja se peta orijentacija u okviru marksizma koja speci-
jalno problematiku a n t r o p o lo k u, problematiku
h u m a n i t e t a. Ovu etapu reprezentiraju takvi predstav-
nici kao to je u svojoj drugoj fazi Henry Lefebvre, kao to
je raniji Herbert Marcuse, a i u samog Blocha moemo
izvjesne elemente ovog pravca. I poljski filozof marksist
Leszek Kolakowski, se i sovjetskom dogma-
tizmu i uvrijeenom pozitivizmu svoje zemlje, nastoji da
obnovi izvornu Marxovu antropologiju. To je pravac koji po
temeljnom nastojanju odgovara filozofiji egzistencije. Bazu
za francusku varijantu ove orijentacije radovi Kojevea
i Hippolytea, koji dodue nemaju one implikacije
to ih taj smjer imati, ali su nastojali da za svoje
potrebe iskoriste neke fundamentalne Marxove teze. Filozo-
fija Mauricea Merleau-Pontya i razvojni put Jana P. Sartrea
najbjelodanije dokumentiraju ovu orijentaciju.
6. ORIJENTACIJA esta etapa, na
Marxovo destruiranje spe-
kulacije, problematizira posthegelovsku orijentaciju,
kao i filozofijske u Hegelovom djelu, a karakte-
rizira je razgovor-rasprava s jednim od da-
nanjih mislilaca svijeta, s Martinom Heideggerom. To je ori-
jentacija koja eli da, novost Marxove misli,
istakne c e n t r a I n o p r o b I e m a t s k o m j e s t o P o v i-
j e s t i u filozofiji i, da od povjesnosti sa-
gleda cjelinu povijesno-prirodnog svijeta. Dosad su svoje pri-
loge u tom pravcu dali spomenuti, Herbert Marcuse, a
onda tzv. parika kola s Kost asom Axelosom
na Prevladavanje posthegelQvske situacije. u cjelini, a
192
BIT I SUVREMENOST
este etape njene, pokazalo se plodno i u nas kako
s obzirom na otvaranje novih horizonata filozofije tako i
konsekventnog iskoritavanja Marxovih postavki. Ba tema-
tiziranje povijesnog odnosa i povijesnog miljenja morat
dati najadekvatniji odgovor kako na pitanja koja je postavio
Marx tako i na zadatke koje postavlja izgradnja novog po-
vijesnog svijeta.
TEMELJNE
ORIJENTACIJE
I BIT NASEG
VREMENA
Pobrojane orijentacije u okviru marksi-
filozofije oslanjaju se na kontakt
s temeljnim tendencijama vremena: ako
nam u nae vrijeme izgleda da je nezadr-
iv napredak prirodnih znanosti i tehnike
ono bitno, ako nam izgleda da su proizvodne snage i njihov
razvoj ono i da se ljudski odnosi mogu podjednako
zahvatima mijenjati kao to se to moe i prirodna
predmetnost, ako mislimo da je jedan panscijentifizam, u
stvari, rjeenje svih ljudskih pitanja, ako elimo odstraniti
svaku smetnju napretku i maksimalnom razvoju proizvodnih
snaga, tada Marxovu misao razumjeti nego
ako imamo u vidu gubitak slobodne izvornosti u
svijetu, njegovu dezintegraciju i disperziju, reifi-
kaciju i alijenaciju i tada u ime jedne aktualne i-
votnosti, reagirati na probleme povijesti nego kad
gledamo u jednoj univerzalnoj viziji
rijsko zbivanje, a pristupati povijesti pa i
njenim zadacima ako od fundamentalne
ugroenosti u svijetu.
Svi ti pristupi, sva ta stajalita, svi ti aspekti nekako su
kao momenti sadrani u samoj Marxovoj filozofiji. Ako ih
interpretativno izoliramo i hipostaziramo, prenaglasimo, do-
bit verzije marksizma, o kojima je bila
No, s a m o e j e I i n a' M a r x o v i h m i s I i i v I a s t i t o
sa stvari samom, uz insisti-
r an j e n a b i t n o r o t.v o r e n o s t i P o v ij e s t;i, k o j u
j e Q n p r v i u p o s t h e g. e lov s k o. j s i t u a ci.j i s a-
g l eod o k a o. t em e l j slQ b o. d e Q vj e k a, l? a JU Q
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJE'I'
193
k r i t i k o r a z r a u n a van j e s a s v i m ti m o r i-
jentacijama izvan i u okviru marksizma
nam da mislimo i djelujemo
p r i m j e r e n o s t var i d o k o j e j e M a r x u s t a l o.
Tipologija orijentacija filozofije utoliko je da-
nas preduvjet eminentno filozofije.
13 Bit I suvremenost
NAA FILOZOFIJSKA SITUACIJA
KULTURA I
BITNA PROIZVODNJA
je, a ipak to nikoga ne za-
brinjava, da nae kulturno" zbiva-
nje, posebno ono filozofijsko, zao-
staje za ekonomskim i
ga, na njega, ga dl
ga, ali ne oko njegova obrata ";. bItno. zbIvanJe.
Mi nekako predrefleksivno uVIJek s tlm zaosta-
janjem kao s >>vrirodnim, a kad se ba insistira na
tome da se ispitaju razlozi, je spreman kako brz
tako i brzopIet i samozadovoljan odgovor da tzv.
rijaIni razvitak sam sobom uroditi i kulturnim
Ovakva orijentacija u pitanjima kulture rezultat Je
kupnog zbivanja na idejnoj razini ne samo u nas nego I u
svijetu. Izgleda da je danas svako pitanje
rij skog ivota i odsudnije od takozvamh
nih problema. Pa ipak upravo a i
vanje naeg vremena imperativno trai, pogotovo u sItuacIJI
kad je ugroena elementarna vitalnost, da se na
pitanja gleda daleko ozbiljnije i s odgovornoscu-
korak u tom pravcu bit taj da se zbivanja u tzv. duhovnoj
sferi lie buroaskog kulturnog pristupa; da
se prevlada tretiranja duhovno-povijesnih pita-
nja kao k u l t u r n i h. Jer, kultura je samo
preformiranost duhovnog nastala u op-
klasnim uvjetima podjele rada na manualni i intelek-
tualni, dakle sama sobom indeks a nae vrijeme
u osnovi neproblematsko i s obzirom na ivotna pi-
tanja neutralno poslovanje na jednom specijalnom sektoru
rada koji trai prist up pa nema, bar
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET
195
neposredno, intiman kontakt sa cjelinom drutveno-historij-
skog zbivanja. Eminentno buroaska koncepcija duhovne
proizvodnje kao kulturnog rada usvaja se katkada nekri-
tj. i u nas, pa se neutralizam i funda-
mentalna neozbiljnost u pitanjima realizacije smisla ivota
prenosi i u nau drutvenu situaciju. Potrebno je naglasiti
da je jedan od ako ne zadatak
cije . u sferi duhovne proizvodnje upravo zadatak
ozbiljnosti toj sferi. Samo ako kulturni, vii duhovni pro-
blemi postanu i v o t n i problemi ljudi u iskonu novog
povijesnog svijeta, moemo se nadati da povrnost i ne-
suvremenost u kulturi biti u nas prevladana. Jedini recept
za to moe i dalje da ostane samo Marxova osnovna filo-
zofijska teza o nunosti realizacije filozofije, teza kojoj su
smisao, izgleda, zaboravili i filozofijskog posla.
NOVOST ZADATKA
I FILOZOFIJSKA
RETARDACIJA
Naa filozofijska situacija, kao dio
kulturne situacije jasno po-
kazuje utjecaj tetne orijentacije koju
smo ukratko Stoga, ako se
ovdje na filozofijska pitanja, to nedo-
statak s obzirom na cjelinu problematike, nego na tom
posebnom dublje sagledati njenu radikalnost.
U smo u posljednjem deceniju prevladali bomi-
rani dogmatizam, lien elementarnog nivoa filo-
zofiranja, ali se njegovi ostaci jo ponekad javljaju s po-
,znatim svojim implikacijama i konsekvencijama. Opasnost
' dogmatizma, koji insinuira, jo dugo prijetiti zdravom
razvoju nae filozofije; tako dugo dok se on, lien drutvene
podrke, ne iscrpe u vlastitom amaterizmu.
No, po naem miljenju, dogmatizam nije glavni problem na
tzv. kulturnom sektoru, posebno na ovom filozofijskom_
Nasuprot dogmatizmu, filozofi u nas morali su istaknuti '
lozinku: p o v r a t a k M a r x u, njegovoj izvornosti i misao-
nom bogatstvu_ A to je filozofijski da se i danas,
u drugoj polovini XX vijeka, nalazimo u osnovi u istoj idej-
noj situaciji u kojoj je Marx i pedesetih godina
prolog vijeka prevladavao, prije svega, Hegelovu filozofiju
i koncipirao filozofijske pretpostavke vlastitog djela. .
196
BIT I SUVREMENOST
uplji a1i agresivni dogmatizam, nali smo
se pred n o v o u Marxovom. Tu novost nismo kao
kovu mogli odmah sagledati. Moda bi se naa filo-
zofijska situacija danas mogla okarakterizirati kao principi-
jelno nastojanje oko misaonog nadovezivanja na tu, tek u
obrisima i slutnjama novost Marxove misaone vijesti.
To, naravno, ne da nai filozofi ne poznaju tekstualno
dovoljno Marxova djela. To samo da uglavnom jo nisu
spremni da m i s l e u duhu Marxa k o n s e-
k ven c i j e koje proizlaze iz njegovih uvida. sve
svoje dobre volje i svih pokuaja svoje misli, ostaju
na jednoj razini koja ne samo da nije Marxova nego se
ne moe ni kao suvremeno-buroaska. Proma-
ono bitno u Marxa, nai filozofi ostaju misaoni
provincijalci.
Dok realne pretpostavke za usvajanje Marxove vizije po-
stoje u naoj novoj drutvenoj strukturi, na idejnoj razini
tek se o samog zadatka pred kojim
stojimo. Uostalom, i na svjetskom planu usvajanje Marxa i
onog novog to je on unio u suvremenu idejno-historijsku
situaciju tek se polagano pr obija iz okotalih tradicionalnih
i modernih shema razumijevanja.. Uzrok te idejne retarda-
cije u svijetu i u nas ne treba traiti u nekoj odsutnosti mi-
saonih kvaliteta; i t a v j e d a n h i s t o r i j s k i s v i j e t
iskrsava u svojoj n o vos t i koja ponekad plai i najpro-
gresivnije, koja ih liava starih misaonih instrumenata, ne
ih odmah novima koje trai situacija. Marx
sam je, naravno, o tom novom svijetu govorio jezikom koji
mu je jedino stajao na dispoziciji, jezikom svog vremena,
a to je bio j ezik onog to je ba htio da prevlada. Tu
je korijen mnogih nesporazuma u okviru marksizma danas.
da postoje toliko suprotne orijenta-
cije, da se marksisti, se na Marxa,
estoko pobijaju, treba pripisat i i opet onoj n o vos t i Mar-
xove misli koja je i u samog SPQ-
sobnost adekvatnog izraavanja,
FILOZOFIJA - PJES NISTVO - SVI JET
197
FILOZOF I
BIT VREMENA
Na nama je da primjeren jezik,
uz cijenu da nas svjetlost novog svi-
jeta u iskonu zabljesne, k nenadi, da su-
stanemo, da eventualno tek zamucamo. Samo kraj nji misaoni
napor, a to koncentracija oko biti vremena, moe da
nas priblii historijskom izvoru novog svijeta. Svako samo-
olakavanje situacije, oslanjanje na postignuto, fatalno
nas odvodi od bitnog, ako se na kunemo na
novost marksizma. Biti filozof-marksist u naem vremenu
krajnja je smjelost ne zato to bi nam ovo ili ono u svijetu
tako prijetilo, nego zato to smo vie od svih
ostalih u opasnosti da promaimo veliki cilj naeg misaonog
puta i da, promaivI ga, objelodanimo uzaludnost naih sit-
nih napora. osigurati se unaprijed ne moemo. Mi-
ljenje, pogotovu miljenje jednog novog svijeta, ostaje
a van t u r a koju sami, sa svim rizikom, moramo na sebe
preuzeti da bismo eventualno uspjeli. Svaka unaprijed osigu-
rana konstrukcija koju bismo onda mogli po elji ispunja-
vati pojedinim problemima i rjeenjima, koliko god je
komotna, toliko je i promaena. Nema potapalica, nema
sigurnosti. Rizik orijentacije u vremenu filozofi moraju preu-
zeti svjesno na sebe. Ako ga ele uspjeti kao
filozofi. Sklonosti osiguravanjima pridruuje se i tromost
misli, koja nije nedostatak talenta, nego je moti-
virana opipljivim posebnim interesom. Sve to moe da
urodi sljepilom za novo, za ono novo koje u osnovi pr onosi
na ivot, njegov smisao i smisao svega to jest, i kad
sami zatvaramo pred njim, eljni one prividne .
koju donose uhodani putovi to zavravaju u krugu starog
svijeta.
Ti uhodani putovi, to jest stare sheme orijentacije u biti
vremena, sagledavanje novosti marksizma, s-agledava-
nje onog to marksizam sobom donosi. Kako se nalazimo
u p osthegelovskoj situaciji, pred sobom zadatak pre-
vladavanja te situacije, padamo pod utjecaj onoga. to
je suvremena filozofija suprotstavljala Hegelu, pa-
i sama, u stvari, u jednostranost koju je Hegel u svo-
joj sveobuhvatnoj viziji jo mogao prevladati. Pri tome ne
vidimo ono da je suvremena filozofija
198
BIT I SUVREMENOST
m i s a o k r i z e, misao koja pripada krizi ne mogavi je
prevladati.
ORIJENTACIONE ETAPE
FILOZOFIJE
je misao, koliko se
danas moe sagledati, poslije
Hegela poduzela fun-
damentalne orijentacione etape, na kojima je bar u osnov-
nom slijedimo sebi da smo je prevladali: .
a) filozofijska misao je, neposredno poslije
Hegela, irinu svijeta, koju je on sagledao, suzila na proble-
matiku pretpostavaka tog svijeta, pretpostavaka koje su se
nale u krizi, pa nikada vie nije tako radikalno kao tada
mogla vlastite granice, vlastitu fundamentalnu proble-
i dodue, da su svojstvene
svakom svijetu.
b) Kako bi abreagirala ovu muku i produila optimi-
liniju svoje uzlazne faze (od Descartesa do Hegela),
kako bi materijalni napredak II nedostatku humano-historij-
skog navela u svoj prilog, je misao pokuala da
se konsolidira u vidu scijentizma i tehnicizrna.
c) Kako se ivotna problematika, koju je institucionalno
otimala svom i postva-
renju, kako je ivotni neki aktivizam, makar i ne bio u skla-
du sa smjerom povijesti, postao zahtjev - tako je
jedna verzija prakse dobila prednost pred
zbiljom i odjelovljivanja, jedna verzija prakse
koja se mogla sagledati s aspekta samo kroz
prizmu tehnicizrna, iIi pak, to, kroz prizmu
blijedog esteticizrna.
d) i misaona i neobaveznost
tog ivotnog aktivizma izazvale su posljednje pokuaje da
se sintezom i zadri svijet u gibanju. Poku-
ali su se, na glinenim nogama, obnoviti perspektivni siste-
mi, pomiriti ivotna blizina i znanstvena strogost i preci-
znost. Kao da ovaj stari svijet nije odavna nosio zna-
kove totalne krize, kao da se akademskim putem moe
odgoditi problematika povijesti.
FILOZOFIJA - P J ESNISTVO - SVI.JET
199
e) Kriza se tematizirala u svojoj radikalnosti kad se
novovjekovni antropocentrizam obnovio u filozofijamaegzi-
stencije. kao slobodna samopostavka postao je
svih rjeenja ba onda kad se zbivanje svijeta prepustilo
automatizmu,< tzv. materijalnog progresa. Odvajanje svijeta,
sagledanog kao priroda u smislu fizikalizma i kao
suprotstavljene mu slobode, uz event ualno reduci-
svijet a na ontologijsku konstituciju potvrdilo
Je, usprkos dominant nog antropocentrizma, krajnju
pred snagama koje su izmakle njegovoj smislenoj
kontrolI.
f) Time se za misao post avio zadatak od fun-
damentalno vitalnog zadatak revizije, da, de-
strukcije njenih misaono-zbiljskih pretpostavki. Da bi se odr-
ala kao misao, morala je filozofija da svoju gra-
stavi u pitanje; Taj je zadatak bilo kako-
-t ako izvriti samo ako se u misaone napore nekako ukalku-
lirala novost Marxove misli. Koliko je da to
uspije s pozicija, neka ostane otvoreno. Za nas
je dovoljno da je sama misao tako neto morala
poduzet i. Mi sami nikako ne smijemo pasti ispod tog nivoa.
PONAVLJANJE
ILI OBRAT?
Naa je filozofija, nesuvreme-
ni, nedotjerani dogmatizam i vra-
se Marxu da bi na osnovu novosti
njegove misli smogla snage za >;aktualne zadatke, lutala,
pa i danas jo uglavnom luta, po post-
hegelovske situacije posebnost svoje osnovne orijen-
tacije. Ona je stvorila, preavi za kratko vrijeme sve
etape moderne misli, jednu verziju emi-
nentno suprotnosti, koncentriravi se, s jedne
strane, na antropocentrizma i historijske imanencije,
a s druge strane na scijentizma, tehnicizma, naturalizma
..:-.. ukratko, samozadovoljnog materijalnog razvitka.
Ona je, ne povijesnost znanosti, hipostazirala znan-
stveni pristup svemu to jest, eminentno-filozo-
fijsku misao kao neto spekulativno, ideologij-
200
BIT I SUVREMENOST
sko. Ona je zanijekala p a r t i j n o s t filozofijskog stava, insi-
stirajuei na objektivnosti istine i znanstvenih rezultata. S
druge strane, ona je ozbiljnost naeg povije-
snog neotklonjivu svi-
jeta, transcendirala u sentimen-
talne vrijednosti. Obje samo su slika ipaslika novo-
vjekovnog fundamentalnog subjektivizma i antropocentrizma.
Marx je htio da prevlada Hegela, koji je bio najvii
domet tog subjektivizma, a njegovi ispod
njegovog nivoa, obnavljaju subjektivizam se bilo
na realnost, razinu znanosti itd. bilo na slobodu
koji jest to jest po sebi samome i svojim vlastitim
Valja spomenuti da ovih u biti buroaskih
krajnosti lutaju u nas poneki o situaciji nedovoljno informi-
rani poklonici posljednjeg htijenja za sintezom i
U tome im se pridruuje i akademski eklek-
ticizam, koji se utaborio iza sistematski pred-
metnih disciplina.
Na alost, instruktivnost posljednje etape misli
nije uglavnom jo ni sagledana, preko nje se olako prelazi,
joj u biti prevladane ranije tipove
ske orijentacije. Velika misao partijnosti filozofije, vezanosti
uz perspektivnu povijesnu klasu, jedini put da se u realitet
drutveno-povijesnog zbivanja unese svjetlo smisla jednog no-
vog svijeta, zanemaruje se u ime nemisaonog insistiranja na
i realnom, ba tamo gdje je sama povijest posta-
vila zadatke revolucionarnog, II okrenutog milje-
nja novog svijeta.
Umjesto da insistiramo na raznovrsnosti i arenilu kul-
turnog rada, treba da se borimo za povijesnu, a to
klasno-partijsku, ozbiljnost II pitanjima duha kako bi smi-
sao koji duh sa sobom nosi naao put u sve pore naeg dru-
tvenog ivota i time ga izmijenio u povijesnu zajednicu
slobodnih bitno-smislenih djela. Izvrenje ovog
zadatka bit ma kako mi jo
patili od preivjelih historijskih orijentacija, ako se zaloi-
mo za pobjedu Marxove osnovne teze pomirenja ideje i
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
201
liteta u s v je s n o m b i t k u, ako elimo filozofijski od-
govoriti onome to ovo vrijeme, puno neprilika,
opasnosti ali i dosad perspektive sa sobom nosi.
l
1 Misao partijnosti filozofije izaziva, nakon vremena u ko-
jem je bila iskrivljena i zlorabljena, - zabunu, n edoumicu. Ipak,
zato nije manje genuino marksiJs.tiaka, vezu milje-
nja i bitka pod prilikama determi nacije svijesti sa strane dru-
tvenog - Nitko tko je ovaj ne moe uz
Injega imati -n:lkakV'e ti
ke asocijacije. Pa ipak, egzistentna ukorijenjenost filozof i je u po-
vijesno-klaisnom proLetarijata i, preko njega, u bi,ti vremena,
kao i obaveznos.t misli spr8Jffi zaikona povijesnog mj esta - iza.ziva,
u nekog, !bojazan 2Jbog ugroenosti filozof ije kao filozofije. Ta'ko-vi
zabrinuti )>ibranili-elji filolZofij,e morali bi jedn{)m shvatiti da
nitko, nakon i Hegela., nij e namijenio fi1ozo.fiji ul{)-
gu od Karla Marxa, koji ju je sudIbinski (s obzirom na njen su-
vremeni uspj eh kaoO filozofi je) vezao uz povijesnu u'1ogu prole-
t arijail:a. Parti jnost filozofij e nije nj ena politici, nego
uvjet po'Litike. Svojom pravom vezom olbje djeluju
na obratu 'Svijeta. - Zaostajanje filozofije za ekonomijom i po-
litikom - koje ne moe bilti kompenzirano dimenzionalno nepri-
mj,erenim, :Stoga oi pi&eudoekollomskim naporima
-. na lkrivo, povl1no, reaktivno razumljenoj partijnosti fi-
lozofije, i na pristajanj'u nepriistajanju uz tako par-
tijnost. - (Primjed'ba uz ovo izdanje.)
KAKO I ZATO VELIKU KNJIEVNOST
_ Pr ilog pitanju smjetanj a suvremenog -
POVIJESNO MJ ESTO
SMJ ETAJ
Dananji teko nalazi svoj e
m j e s t o. Mjesto nije miljeno
geografski, jo manje fizikalno. Ono
je miljeno onako kako ga ka:mjemo u obratu: na
svome mjest u. dananjice nije na svom mjestu, ma
da je svagdje u pr ostoru. U tome je suvremena kriza. Njoj,
kao sudu i odluci, pomaemo ako nastojimo oko smjetaja
j e na svom mjestu kad odgovara svojoj povi-
jesnoj, tj. suvremenoj biti.
Samo rijetko uspij eva primjeren biti onome to j e bitno,
a to biti doist a suvremen. S vremenom smo onda kad
_ nasupr ot modernom i modnom ponaanju, aurnosti u
sadanjosti - odgovar amo biti onoga to se zbiva. To ne
ovisi o naoj proizvoljnosti i nije nam dano na olako r aspo-
laganje. Samo ulaganjem vlastite biti dospij evamo u povi-
jesnu mjeru.
Kad se nae doba omjeri bitnom mu mjerom, kao prin-
cipom njegove individuacije, primjer ena su samo dva prist u-
pa k svemu to je povijesno dostupno. Zato je bitna primje-
renost indeks povj esnosti spram isprazne prisutnost i u sa-
danjem vremenu . Oba se pristupa korijene u biti suvre-
mene povijest i. Jedan, koji svome aktivizmu
izgubljenost i rastresenost u svijetu, i drugi, koji II
sabranosti povr atak iz ove izgubljenosti. Prvi izraava,
mada ni u jednoj svojoj konkretnoj varijant i potpuno, filo-
zofijski smjer poznat idejno-historijski pod imenom p r a g-
m a t i z m a i i n s t r u m e n t a l i z m a. Dr ugi je m a r k s i-
z a m. Sigurno to nisu j edini filozofijski smj erovi u ovom
vremenu, no jedini pot puno odgovar aju zahtjevima suvreme-
nosti, pa svi ostali, od biti vie udaljeni, tendiraju k njima.
I
REVOLUCIJA
FILOZOFIJA - PJESNIi'iTVO - SVIJET
203
Sve Marxove radove, s obzirom na domi-
nantnu njihovu antropologijsku sadri-
nu, proima i nosi jedna temeljna misao.
I to, kako one ranije, nastale godina prolog sto-
tako i one posljednje, s centralnim djelom Kapitalom.
Kao i svaka velika misao, i Marxova je II sebi jedinstvena
i bitno jednostavna mnogostrukosti interesnih pod-
na kojima se Njena sast oji se u
dohvatu bitne situacije suvremene povijesti. Ovom dohvatu
zahvaljuje Marxovo djelo svoje svjetskopovijesno
Ta temeljna, U biti jednostavna i povijesno velika misao
jest s a m o o t u e n j a o v j e k a u suvremenom
svijetu, misao posredovana prethodnom filozofijom, prije
Hegelovom, i vlastitim naporom potraena na izvoru
povijesti.
je rezultat o p r e d ill e e n j a
u svemu to postoji. Ono nije znak - nego indeks
posvemanje koji svemu to op-
stoji podaje predmetap/ 6n jeg. Zato se u punom razmjeru
javlja upravo sada, kad su principijelno otvorene maksimalne
ljudske Za novovjekovnog
sve to opstoji jest p r e d m e t i s r e d s t vo spravljanja,
koritenja, Upravo ovaj nije u
nosti da se uklopi u jednostavan sklop svoje ljudske biti.
Njegove su materijalne pobjede ujedno neizbjeni ljudski
porazi. On, koji sve osigurava za pravilno odvijanje proizvod-
nje, ne moe sebi osigurati ono to kao najblie nadilazi
svako predmetnog savladavanja. Za Marxa je revo-
lucija jedini dostojan odgovor na ovu situaciju otu-
i to prije svega i ekonomska, jer ona omo-
svaku revoluciju. No, bilo bi jednostrano i nedovolj-
no vidjeti u Marxovu razUmijevanju revolucije kao metode
odstranjenja samo- ili ekonomski za
kojim tek slijedi prosvjetna reforma. Smisao revolucije
moe se samo iz zamaitosti u
svijetu. Pozitivni izraz suvremene .. krize je sveobu-
hvatnost i ujedno bitnost revolucije. O r e vol u c i j i o v i s i
s vel j u d s k o. Zato revolucija nije zavrena osvajanjem
vlasti, pa ni stvaranjem novih ekonomskih odnosa, koji su
204
BIT I SUVREMENOST
dostojni ljudske prirode (Marx). Time je tek stvoren ma
terijalni preduvjet za nau izmjenu do nae biti, tj. za bitnu
revoluciju. priroda nije neto to samo po sebi
pada u krilo kad su materijalni uvjeti. Ona nije
rezultat tih uvjeta, nego upravo slobodno djelo
b i t n e revolucije Za ovu se revoluciju treba opre-
zno i polagano spremati, i pod uvjetom da se ponajprije
ostaje u nesigurnosti i neizvjesnosti, jer neopreznost spram
ljudske prirode dovodi do gubljenja pristupa k njoj. pu-
tovi pristupa, tj. samome sebi, jesu razli-
kao to su njegove izgubljenosti, tj.
J e d a n t a k a v p u t v o d i p r e k o n e-
z n a t n o g p o s 1 a p r a v o g it a n j a veli k e k n j i-
e v n o s t i. Za ovo nije bitno da k onome
to je prolo. Povijest se ne moe nadoknaditi.
iz onome to je p r a v i element njegove
biti jest koji, trajanje i prolaenje, ostva-
ruje p o v i j e s t. To je r e vol u ci j a.

DANASNJI

Zbog ovog - danas pitamo: k a k o
i z a t o i t a t i veli k u k n j i e v-
n o s t? To pitanje ima cilj: pokazati p u t
u knjievnosti.
Ako je pitanje doista pitanje, a ne samo retorska forma
unaprijed sigurna svog odgovora, onda se u pitanju n e t o
trai i od n e k o g a trai. Traiti se moe neto to j o
nemamo ili smo izgubili. Svako istinsko pitanje nadi-
lazi sferu onoga to imamo i, s obzirom na ono to trai,
prelazi sadanjost. Kad, pak, od n e k o g a neto trai, obra-
se pitanje sadanjosti, i po tome je aktualno pitanje.
Svako se pitanje u zrakopraznom prostoru, ako nije
nekome kao poziv.
moe samo Nae pitanje poziva
dananjice i sadanjice. Mi smo svi ovim pitanjem.
Da bismo dospjeli do suvremenosti, tj. povijesti, moramo
nekako odgovoriti ovom pitanju.
Kakvo je dananjice i sadanjosti?
Kao ljudi, upleteni smo u gusto vezivo, strukturu svaki-
danjice, to se nitima ivota skriva svu nau vlasti-
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
205
tost. U brizi smo zbog nabave onoga to bi nam moglo ne-
nadoknadivo izmaknuti ako ga ba sada ne dohvatimo, pa
se bavimo onim to je dohvatu najblie i po
jesmo sadanjosti. Bavljenje zadacima sadanjosti nije
propust, nije nedostatak, nego nuda naeg
opstojanja.
Od svih stvari svakidanjice na koje smo ako
ne riskiramo ispadanje iz sadanjosti, moda su pisane stvari
- knjige, novine, plakati, transparenti i grafikoni,
upozorenja i naslovi firmi i reklame - upravo
one bez kojih bi organizacija ivota bila K ovim
se stvarima pridruuju filmovi, radio - i televizijski aparati,
koji svi ne bi mogli funkcionirati bez pisanih stvari. Tehnici
upravljanja ivotom i poslovanjem potrebne su i ona troi
pisane stvari, pismotvore, literaturu u najirem smislu
Literatura nas svuda i svagda. Nae vrijeme i
prostor puni su literature.
Spisatelj stvo opstoji za Ovo povijesno koje
smo mi danas ne moe bez Kad bismo obilju defi-
nicija u naem vremenu, koje ipak tako malo po-
znaje ljudsku bit, htjeli dodati jo jednu, i to sigurno ne
nevanu, a analognu onoj najdulje i najustrajnije ponavlja-
noj u naoj povijesti, o kao animal rationale, mogli
bismo ga nazvati: a n i m a l 1 e g e n t e, ivotinja koja
m - ako nam je stalo da istaknemo ljudskost ovog
- nazovimo ga: homo lector.
Moda ne bismo pogrijeili ako bismo rekli da je ideal
operativne humanosti naeg vremena izraen u vrijednosti
koju poznajemo kao No, kad predstavljamo ovu
vrijednost, moramo se da dovodimo u
vezu s boravljenjem u zatvorenoj radnoj sobici
intelektualca. Naprotiv, inteligencija dananjosti, i to prije
svega ona koju s odlikom nazivamo inteligencijom,
jest operativna elita. Njeno mjesto boravljenja jesu ekspe-
rimentalni labora,toriji i konstrukcioni biroi, hale
i centrale, gradilita, ceste i mostovi, avionska
uzletita i prometna Da bi sve to funkcioniralo,
potrebne su kole i fakulteti, banke i bolnice, organi po-
retka, odmaralita i zabavita. Ako ipak ovaj intelektualac
206
BIT I SUVREMENOST
zatvara u prostore koji nisu svakom onda to
zato da oslobodi energiju dosad operativnih
razmjera. Na svim tim putovima svakidanjice nas
pisane stvari, koje One su preduvjet i n t e I e k t u-
a I n o s t i intelektualca. inteligencija dolazi od latin-
skog verbuma i n t e I l e g o = razumijem. Verbum je slo-
en od prijedloga i n t e r i glagola l e g o. Razumjeti
se pisanog (litera = napisani znak, slovo).
L i t e r a r i u s je isto to i intelektualac. Razumjeti se moe
neto samo Intelligens je
vjetak, poznavalac. Intelektualac, pisanog, tj. onaj
koji umije ono to je napisano, jest za koje je bitan
i n t e I l e e t us = r a z u m.
Izvoditi bit jednog iz etimona koje ga ozna-
jalov je posao. u vremenu kad su kao
i sve drugo, samo konvencionalna sredstva. No, korijen
sam sobom mrtav fakt, moe biti povod za istra-
ivanje misaonog horizonta onog ljudstva koje govori ovu
Zato prijevodi imaju svoje stroge zakonitosti. Prijevodi
s jezika odsudne prolosti jesu i n t e r p r e t a e i j e onoga
to jo govori o proloj Prijevodi su svagda povijesni
Ono to jo za nas dananje govori iz
- umjenost onoga to je napisano za - jest opera-
tivnost, djelotvornost u smislu stvaranja, poslovanja, pro-
dukcije stvari. InteIIectus jest primjeren pristup stvarnosti
stvari, tj. samo on tj. razumije, tj. snalazi se u r e a-
I i t a s rerum.
Operativnost intelektualca moe opstati samo u stalnom
svom intenziviranju. Operacija tei maksimumu
intenzivnosti. Granica, mjera intelektualca je Uzo-
ran tj. kakav treba biti, kakav liku
danas, (etrursko-latinski: personna = obra-
zina), obrazovan jest
Rekli smo da je s izvjesnim pravom nazvati
dananjice animal legente ili homo lector. U ko-
rijenu l e g latinske legente i lector jo uvijek,
mada gotovo na slunom pragu, s pravom prvi naziv
za za ovo koje je u toku duge povijesti izmi-
jenilo tQlikQ imena, naziv . z o o n logo n e h o ll, iivQ
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET
207
koje jest po logosu, jer k (lectio, od legere i l e .g e i n
= pripada logos, prevedeno: govor, spis,
misao. l e k s i k i prevedeno zato to u svakom
stoji naa dananja za staru a ne sama
.kako se ona govori, nit i naa u svom
izvornom
dananjice je ne zato to mnogo a
on to doista nego zato to mora ako da
ispadne iz kruga svega ljudskog. Operativnom naeg
vr emena, koji mora biti o svemu informiran ako da
odgovori svojoj formi, literatura je njegova conditio, pogod-
ba, uvj et, poloaj i udes.
Literatura je sadrana u knjigama. One su reprezenta-
tivna pisana stvar, jer su jo uvijek najpogodnije sredstvo
da se izrazi maksimum spisanog, spisateljstva, knjievnosti,
tj . onoga to opstoji za Nae' vrijeme trai mnogo
pisanog, zato su knjige najbolje sredstvo komu-
nikacije. Knjige su danas sredstvo ivota. tavie, ba danas,
li;.ad sve ovisi o djelot vornosti, o operativnosti, knjige su
najinstrumentalnije od sviju sr edstava bez kojih ne moemo.
One su sredstvo sviju sredstava.
VELIKE KNJIGE
I OPERATlVNO-
-AKTUALNI SVIJET
instrumenata operativnog inte-
lekta nas i knjige koje naziva-
mo vel i k i m a.
S obzirom na svoj karakter sredstva,
velike knjige, koj e nazivati duboldma i teki-
ma , kao da smo im omjerili dubinu i teinu, knjige koje
sadre veliku knjievnost i male knjige, s na svaki-
danjicu sadrajem, podjednako su n i v e l i r a-
n e. Kae se: i jedne i druge s l u e ivotu. Kao sluge
ivota rasprostrte su svagdje i u popularnim su izdanjima
svagda nadohvat.
Zar u toj niveliranosti, rasprostrtosti i popularnosti veli-
ke knjievnosti, u tok svakodnevnog ivota i prire-
za operativni intelekt, jo moe biti neto to trai
pitanje: kako i zato veliku knjievnost? Ima li to
poznatije i u svojoj neophodnosti elementarnije od knjige
koja je po svojoj instrumenta,lnosti svagdje i svagda prisutna?
208
BIT I SUVREMENOST
Pa ipak, iako nivelirane s malima, velike nas knjige, upr-
kos tome to smo ih priznali u njihovoj i tako im
pridali visoko mjesto na kojem ih ostavljamo, pokatkad
uznemiruju, kao da se otimaju karakteristici sredstva i kao
da trae da im m i posluimo.
Svako je sredstvo usmjereno na obavljanje, actus;
je realizacija, ostvarenje sredstva. U i po sred-
stvo opstoji. Realno je ono to je s a d a na djelu, reali
zacija sadanjost. Postoji koja ujedno izraava
i realnost i sadanjost. To je a k t u a l n o s t. Samo
aktualno jest doista. Sve prolo i sve vie nije ili
jo nije. Za operativnog dananjosti, prolost i bu-
nose oznaku nebitka. Kad ih ipak
da dohvati i time im opet oduzme karakter iluzije, vidi on
u njima neto manje realno, neto neaktualno.
Ono to uznemiruje operativnog, na svakidanjicu u da-
nanjici usmjerenog jest n e a k t u a l n o s t velike
knjievnosti.
O njoj znaju najbolje pjesnici sami. U drugoj verziji
Hyperiona Johna Keatsa kae Moneta, sjena u velu, ve-
lika prorokinja, pjesniku:
Whot benefit canst thou do, or all thy tribe, to the
great world?
a nastavlja:
Thou art a dreaming thing. A fever of thyself - think
of the earth!
What bliss even in hop is there for thee?
What haven? every creature hath its home.
U slobodnom prijevodu: Kakvu moe ti i
tvoje pleme dati silnom svijetu?
Moe li pjesnik imati da pomogne svijetu silnijem
od njegovih Moneta odgovara: Ti si neto sanjarsko,
samog sebe - misli na zemlju!
U usporedbi sa zemaljskim, tj. s onim to je real-
nije i aktualnije od pjesnitva, pjesnik je tek sanjar, a nje-
gova opstojnost je prema krutoj zbilji tek v r u i c a s a-
m o g s e b e . Moneta nastavlja: Kakva ti je u
nadi? KakvQ Svaki stvor iIDa svoje
FI LOZOFIJA - PJESNISTVO - SVI J ET
209
Spram izvjesnosti zbilje u zemaljskoj svakidanjici pje-
snik se tek nada. I dok sve to opstoji ima svoje mjesto
u svijetu, samo pjesnik, ta samog sebe, kao da ne-
i bez stalnog boravit a u nita.
U nas znade o fragilnosti, krhkosti pjesnika i
pjesnitva:
Ko li to pjeva? Ah nita, sitnica:
Jedna u letu poludjela pt ica ..
Ko Ii te posla u tminu?
Sleti u niu, u bolju sudbinu.
Iz norme svakidanjice izalom pjesniku, poludjeloj pti-
ci,< , ostaje samo:
... kad je umor jednom bude shrvo,
za odmor ni jedno drvo.
(Poludjela ptica)
U pjesmi elje kae
Sve se elje naglo u duu povuku
Kad vide hladnu, neumitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavi cilju
I ive u muku.
Pjesnik je prema zbilji tek elja - ne dospjevi do cilja
- ivi u muku, u utnji.
S i t u a c i j a pjesnika jest zapravo tema
pjesnitva.
Istu, no ne jednaku situaciju pjesnika kazuje Baudelaire:
Le Poete est semblable au prince des nuees
qui houte la tempete et se vit de l'archer;
Exile sur le sol au milieu des huees
Les ailes de geant l'empechent de
( Albatros )
Zato Holderlin naziva pjesnitvo, omjereno teinom, ovo-
i zbiljom poslova svakidanj ice: Dies unschul-
digste alIer Geschafte (Pismo majci, 1799). On je
u posjedu tmurne mudrosti, koja kao da vlastiti
mu kraj:
... Es muss
Bei Zeiten weg, durch wen der Geist geredet
(Empedokles, III)
14 Bi t suvremenost
210
BIT I SUVREMENOST
Nismo li sad u pjesnika razli-
vremenskih razdoblja i povijesnih poloaja, kad smo
ranije ustvrdili da je i velika knjievnost u tok
svakodnevnog ivota? Ne! Patos je operativnog intelektualca
da se volji njihovih ne moe oteti nita to opstoji
i da joj sve mora sluiti. No, velika kao. da
posluuje zahtjeve Kao da od nas tra.ZI kad,
s vremena na vrijeme iz svakidanjice, poseemo
da je o s t a v i m o u njenom elementu, alI da JyoJ
p o d a m o b i v s t v o van j e zar ovo to ona kaze.
Velika je knjievnost u svojoj i u svojoj fragi!-
nosti opomena dananjice da u oko
taka ivota ne izO"ubi s uma izvore ivota, to jest svoju b I t,
po kojoj jest t.;' jest. Zato je ba danas, kad s.e toliko
potrebno zbog bitnog p i t a t i: kako I zato citati
veliku knjievnost?
INSTRUMENTALNOST
KNJIlEVNOSTI
Naveli smo, o velikoj knji-
evnosti nekolicinu pjesnika. Svako-
me je da knjievnost nije
samo poezija, i to jo lirska. Ona je i drama i roman, no-
vela i esej, itd. itd. Postoje knjievne vrste, i onaj koji treba
da sredi knjievna djela mora ih razlikovati po njihovoj
literarnoj formi. tavie, svatko tko ma kakav posao
s fenomenom knjievnosti poj avno ove
forme.
Pa i mi sada. govorimo o knjievnosti ponaj-
prije po strani vezu knjievnosti i pjesnitva. Pitanje da li
je pjesnitvo biti knjievnosti ili je neto
vetno s njenom biti, mora ostati isprva nerijeeno ako zelI-
mo pravo razumjeti pitanje o kojem nam se danas radi:
kako i zato veliku knjievnost?
Knjievnost je bit onoga knjikog na knjigama. Po knji-
evnosti knjige jesu to jesu; su samo listovi papira,
slova, korice i boje. U naslovu knjievnost govori jo po-
javni, materijalni oblik knjiga. Po ovom obliku dobiva ime
i ono to je u njemu sadrano. ,Knjiga narodski i
praslavenski zapis, pismo. U latinskoj liber govori se
o materijalu na kojem :pie: U1?er je liko :pod korom dr-
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
211
veta. Latini su pisali na Jednako govore francuske,
talijanske i panjolske livre i libro. Isto je i
Buch i engleske book, od Buche = bukva
(drvo) i beech = bukva (drvo). Obje se korijene u staro-
germanskim gotski boka = slovo, plural bokos =
Buch knjiga, althochduetsch Bouk = Buch, staronordijs'ki
bok, plural Bokr = knjiga. Ovim su germanskim
srodne slavenske. Tako naa bukva (drvo), kao i buk
(slovo i spis), koja jo danas govori kroz bukvar.
Sve te odaju ponajprije materijal na kome se pi-
salo ono to je za
Taj materijalni oblik, koji svako
nje, prvi je, iako ne jedini i bitni, zna;k instrumentalnosti
knjievnosti. To to izvjesna ljudska djela nazivamo knji-
i time potcrtavamo materijalnu pojavnost knjiga,
o svekolikom dananjem karakteru ovih djela kao
sredstva u poslovanju i obrtu svakidanjice.
Instrumentalnost knjievnosti u knjigama je danas do-
minant na. Samo zato to su knjige po svojoj materijalnosti
i formi i preko nje, po svojoj sadrini (mislima,
vol jnim koji smjeraju na predmete, vri-
jednosti i svrhe), sve opstoj ne kao s r e d s t v a
nja, zato je danas ponajprije potrebno pitati za knjievnost
kao bit knjiga, a ne za pjesnitvo, ne za ono to knjievnost
koja zbori. Tek iz knjievnosti, i to velike,
kako je nazivamo, je vidjeti, to jest znati to
je bit knjievnosti. Zato je pitanje o biti i
knjievnosti: kako i zato i t a t i veliku knjievnost?
Kad se spremamo da odgovorimo na ovo pitanje, po-
trebno je odstraniti neke primisli, koje mogu za-
svjetlo za koje da. pasti na pitanje.
Takve primisli su, na primjer, one po kojima izgleda da je
danas najurgentnije govoriti o pr avilima i o koristi
od Kad se pita: kako i zato velike knjievnosti,
se, prvo, da se govoriti o pravilima koja treba
primjenjivati pri lektiri knjige koja je teka, o pravilima
koja svi priznaju kao potrebna. Zatim se smatra svagda ko-
risnim ako se ponove poznate prednosti velike
knjievnosti: ona prua veliki uitak, naQbra-
212
BIT I SUVREMENOST
enim, dobro odgojenim, imponira" itd., ukrat-
ko - prua neku korist. korist, koja je sigurno
nekako u vezi s velikom knjievnosti, moe tek iz
lijenog pravog ne obratno. Za korist velike knjiev-
nosti znamo kad joj sluimo tako da ona moe nama govoriti,
a ne kad je za svrhe naeg ivota, u koje
smo sigurni i bez poznavanja velike knjievnosti.
Nadalje je potrebno imati, u vremenu kad se sve speci-
jalizira, u vidu da u naem pitanju nije samo o knji-
evnosti koju bezazleno nazivamo beletristikom. Djela ve-
like knjievnosti nisu samo Hamlet, Don Quijote, Faust,
Hyperion, Idiot, nego i Symposion, Rasprava o metodi,
Kritika uma, Fenomenologija duha, Kapital. Ve-
liki knjievnici nisu samo Shakespeare, Cervantes, Goethe,
Holderlin, Dostojevski nego i Platon, Descartes, Kant, Hegel,
Marx. Velika knjievnost je ona koja je, ne ivotu,
nekako odsudna za nj, jer nam otkriva v i d i k e u n u t a r
k o j i h s e k r e e m o k a o p o v i j e s n o l j u d s t v o.
. Zato nam se ovdje ne radi o pozivu na lektiru velike
knjievnosti u vremenu kad se umnoavaju primjerci pseudo-
knjievnosti. Ne smatramo da je ili po
proces kultiviranja" opasno to se ponegdje li izda-
politici iz merkantilnih razloga daje prednost lite-
rarnoj industriji pred knjievnom Naprotiv,
polazimo od pretpostavke da je rairenost velike knjievnosti
u drutvu postigla, svagdje u svijetu, dosad nepoznate raz-
mjere uslijed nesumnjivog ivotnog standarda,
intenzivnosti prosvjetne politike i brinog oko sva-
kodnevnih zadataka kulture. U jedno su tehnika zgotovlja-
nja knjiga i funkcija financijske onih
koji su nekako zainteresirani za veliku knjievnost, kao i
uspjene gospodarske kalkulacije, prikladnom propa-
gandom, tampanje uzornih djela u brojnim na-
kladama uz dostojnu opremu i publici. Nadalje
se sigurno ne smije gubiti iz vida onaj napor to ga instituti
i seminari knjievnosti po fakultetima i akademijama ulau
u rasprostranjenje velike knjievnosti. Jedva da postoji neko
tko bi sumnjao u djela onih knjievnika koje je
priznala literarna kritika, a uvrstila nji-
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
213
hova imena u riznicu svjetske knjievnosti. Tko ne zna
danas za presudno kulturno epa i drame
jli novovjekovnog romana? su i djela najvie lirike go-
tovo poznata. Tamo gdje se jo ne zna za kulturno
velike lmjievnosti ili se ona nedovoljno uvauje
postoje drutveno-prosvjetna sredstva da se nezna-
nje likvidira. Nitko ne moe biti ozbiljno zabrinut za uspjeh
posla poduprtog ovakvim sredstvima. Nitko ne moe ozbiljno
stavljati u pitanje da se i u
dijelu drutva zna za veliku literaturu i da se ona
Pa ipak rasprostranjenost i znanja za veliku knji-
evnost jo ne da su njena djela primjereno otrgnuta
od povrnih sudova kad su oni i pohvalni, su-
dova kojima svatko r aspolae i prije samog i tako
smjeta u svakidanjost. a
je svagda stupanj usvojena znanja,
ma kako visok bio, ne osiguravaju jo spremljenost
za onoga to se prua u velikoj knjievnosti,
akamo Ii za s njom.
Zato je potrebno pitati : to zapravo
STO

Ne znamo li mi to svagda i bolje od svega
drugoga ako je tako odsudno za i-
votne poslove svakidanjice? se da ne
znamo kad se radi o velikoj knjievnosti. Ne li svaku
knjievnost na jednak
Pogledajmo proces U knjizi su napi-
sana ili odtampana slova. Za je potrebno poznavati
slova, koja su znaci za glasove. Kad spajamo slova,
koja zajedno spadaju u nizove, vidljivo odijeljene i inter-
punkcijama Izvjesni pisani niz slova je znak za
govorenu koja se sastoji od glasova. Po interpunkcija-
ma znamo kako treba drati glas, podizati ga ili sputati.
To je prvi akt ako analiziramo s dvije
neophodne strane: iz aspekta k n j i g e koja je pred nama
kao predmet i od strane n a s samih kojima je predmet.
Tako moemo uz dodatna, i posebna pravila na sva-
kom jeziku kojeg slova - znako.ve poznajemo. No, tako
u sebi ili glasno, jo ne u pravom smislu.
214
BIT I SUVREME NOST
Za je potrebno neto vie. Da bismo se snali u pisa-
nim i govorenim treba poznavati jezik fiksiran
u njima. To zna grammaticus, vjet i pisanju,
knjigama i njihovim slovima, koji se bavi slovni-
com, gramatikom. se njome, poznajemo vri
jednosti glasova (fonetika), oblike (morfologija), tvor-
bu njihove glasovne lwrijene i etimologiju i
semantiku, sintaksu, red u vrste re-
funkciju padea i glagola.
Gramatika istrauje forme i funkcije jezika (lingua).
jezika je predmet posebne znanosti, lingvistike.
Onaj koji poznaje jezik, onaj koji se s jezikom sprijateljio
jest filolog.
No, poznavanje jezika jo ne ako
razumjeti Najdalje na pod-
dopire u razumijevanju onaj koji se bavi
u smislu su znakovi
za misli, volj ne procese. Koja nam je misao sad
blia od ove da znati to je trai poznavanje
procesa Time se bavi psihologija, koja osim toga
poznaje, na temelju iskustva i eksperimenta, sredstva za
osiguranje uspjenog Tako, na primjer, znamo da
je pri a kad se radi o velikoj knjievnosti,
potrebna koncentracija panje. Znamo, nadalje, da je ova u
vezi s interesom za a ovaj s nekom od
'nog, koja varira prema uzrastu, spolu, staleu, klasi, nacio-
nalnosti itd., itd. to, moemo pru-
iti ili mu nametnuti pravu knjigu, se bavi psihologija
reklame. Nadalje moemo odstraniti faktore koji
koncentraciju panje, kao, na primjer, tjeskobu uslijed kakva
nie vrijednosti, potitt!llost, melankoliju itd. itd.,
koji ne dozvoljavaju aktivno
Pri nekog teksta potrebno je, kad se
radi o tekstu velike knjievnosti, donekle poznavati
,historiju, sociologiju, etnologiju, historiju literature u naj-
srrem smislu, to sve tek pristup knjievnom
,tekstu, kad se radi o onom iz prolosti.
F ILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET 215
No, samo poznavanje geneze, zakonitosti i uvjet a psi-
procesa jo nam ne otkriva sklop pravog kao
razumijevanja
Da bismo razumjeli ono to nije dovoljno da
smo koja imaju procese (misli, volju),
nego da pravilno, mislimo, pravilno estetski
jemo i pravilno Samo iz ove do-
bivaju procesi svoju smisaonu sadrzmu.
Moe li se jo nakon ovoga to smo pobrojali neto
o pravom Je li samo razumijevanje
fiksiranog teksta, i u njihovom smislu, to
jest razumljivosti? Odvija li se pravo u ele-
mentu predstavljanja predmeta dakle u elementu
reprodukcije onoga to smo jednom u ivotu perceptivno
iskusili? Odvija Ii se u hladnom elementu predstav-
ljanja kao operacije Utoliko bi bilo usva-
janje posredovanog i smisla na nivou
i primjerena znanja (na primjer znanja o
literarnom pravcu ili filozofij skoj koli kojoj djelo autora
pripada, kao i o njegovom kulturno-historijskom
S ovakvim raspolae manje ili vie svaki
dananjice. To je upravo ono koje, kao i svi
odnosi dananjeg nosi karakter i n s t r u m e n t a l n e
o p e r a t i v n o s t i. Upravo na takvo i zbog njega
postavlja se pitanje: kako i zato veliku knjievnost?
to U nazivu kao z o o n
log o n e h o n, ivog koje j e s t po logosu, sadrano
je neto to jo danas mjerodavno govori o pravom
U svem opstoji neto kao log o s. je kao
samo po log o s u. Mi logos prevo-
dimo- kao smisao, jer unaprijed, kao ljudi dananje po-
vijesti, razumijemo govor kao predmetnu usmjere-
nost na smisao govorenog i Operativnom predstav-
ljanju sve je sredstvo Smisao je ono po
neto jest. Ono to jest nazivamo stvarnim, zbiljskim, real-
nim; realno je ono to je aktualno. Po za koji i po
kojem dananji ivi, sve je s r e d s t v o. Logika kao
moderna logistika jest instrumentalna logika, misao kao
sredstvo za etabliranje sviju , sredstava. Estetika istrauje
216
BIT I SUVREMENOST
djelo kao sredstvo doivljavanja
Etika istrauje vrijednosti ivota kakav po
treba opstojati. Ona otkriva pravila koja reguliraju ivotnu
organizaciju. T a k o log i k a, e s t e t i k a i e t i k a n a
svoj produbljuju vezanost za
o p e r a t i v n u s a d a n j i c u. Kako je u niveliranoj svaki-
danjici jo koje razumije vel i i n u ve-
like knjievnosti? ta
Naa stara za jest b r a t i u skup-
ljati, sabrati. Svi -slavenski jezici ,posjeduju to Ru-
ski beri, brat - uzimati, beru, brati, poljski U
izvornom latinska lego 3 kupiti, skup-
ljati, sabirati. l e g o isto.
lesen. Staro tog glagola govori jo, na primjer, u
Weinlese = berba. U naem i ruskom jeziku ukazuje
brati na prvotno staroindijsko ove preko ri-
breme. Indijska je bharati, bibharti, bibharti - no-
siti, donositi. Ono to je sabrano jest b r e m e, koje treba
nositi. Nama dananjima izgleda brati, u
skupljati, za akt primitivnijom od kao
to jest razumjeti se u pismo. Slova ne treba brati
kao drvlje u umi s mukom, nego lagano prozrijeti njihovo
i smisao No, pravo nije lagano,
i zato se tek rijetko poduzima. U mnogom naeg
vremena najmanje se pravo
l e g e i n i govoriti. Ono to se go-
vori sabrano je u govoru - log o s. Takav govor ne
fenomen, morfoloko-fizioloki proces, ni glasnu
voks, ili pisanu lit era. Prije nam se
ove prua ako je prevedemo starom naom z b o r i t i,
tj. sabrati. Govor je zbor, sabranost. Ovdje logos upotreblja-
vamo u Heraklitovom smislu, ne u smislu Ivanova
jo manje u smislu Hegelova panlogizma (Erdmann), naj-
manje u smislu formalne logike. Bit govora nije nita ling-
nego neto u prvotnom smislu Bit jezika
je z b o r e n j e, s a b i r a n j e, z b o r. Ovako lo-
g o s, z b o r nije suma slova, nije slovkanje, nego
je logos d j e lo sabranosti onog to se u prua.
Za pravo trai se sabranost. U p i t a n j u: k a k o
FILOZOFIJA - P.JESNIS TVO - SVIJET
217
i z a t o i t a ti veli k u k n j i e v n o s t? t r a i s e
o d o n o g a k o g a p i t a n j e p o z i v a, o d o v j e k
d a n a n j i c e, d a s e s a b e r e z a o n o t o j e u k n j i-
e v n o s t i s a b r a n o. On se sabire kad se iz izgublje-
nosti v r a a s a m o m s e b i, to jest povijesti. Ova sabra-
nost je neto sasvim drugo od koncentracije panje. Opera-
tivni dananjice usmjeren je na sr edstva svojih
Koncentr acija panje podrava ovaj smjer. se sred-
stvima kao onim 'to jest i sam kao sredstvo,
je rastresen stvari. Samo ovako rastresen, on
se doist a sveobuhvatno odnosi prema stvarima. Rastresenost
prima sve olako.
I u smislu sabiranja nas za breme onoga
BIT to je sabrano u velikoj knjievnosti jest bitno
Ono to je u zboru sabrano jest bit.
U pravom dolazi na vidjelo II svakidanjici ivota
naa prava ljudskost, naa bit i Velika je knjievnost
teka, jer trai od nas da napustimo povjerenja vrijedne
predstave svakodnevnosti, na koji smo na-
vikli i da skokom u nepoznato, ali naoj ljudskoj biti po-
trebno, do onoga to se u djelu skriva.
Ovaj skok je tei od ma kako razgranatog studija lite-
rarne historije kao djela kulturne historije. On je tei zato
to ga nitko ne moe poduzeti umjesto nas, ali je potrebno
da m i s a m i n e t o P o d u z m e m o s a s o b o m. po-
trebno je da uspostavimo odnos s onim to kao t l o naeg
ivota hrani nau bit podjednako kao i bit velike knjiev-
-nosti.
Da bismo odgovorili onome to govori kroz velika djela,
moramo se za njih izmijeniti. Zato su velika djela knjiev-
nosti r e vol u c i o n a r n a u ,pravom smislu I z m j e-
n a u n a m a j e i z m j e n a n a s d o n a e b i t i, d o
p o s ti z a n j a i s a b i r a n j a s e b e s a m i h. Tko ne
-polae samom sebi o onome to kao j e s t
ne moe sa svom svojom literarnom spremom tj. ra-
zumjeti govor velikih djela. Bitna izmjena nas samih, a to
izmjena 'iz rastresenosti svakodnevnog ivota u sabra-
nost nae biti, povratak k sebi iz uspijeva preko
velike ' knjievnosti samo onda kad mislimo na o n o t o
218
BIT I SUVREMENOST
i po jesu velika djela. Moda bitna izmjena
i ne moe uspjeti bez velikih djela knjievnosti. Mo-
da su ona orijentaciono kamenje svega ljudskog putovanja.
Ako u svojoj biti ne dohvati polaganim, sustaja-
njem ali upornim naporom ono o govore
'velika djela i to kroz njih govori, nije u stanju velika
djela. Velika djela govore o svom dodiru s onim to p r e-
s u d n o, i k o r j e n i t o, radikalno bit ljud-
skosti, ona govore o ulaenju u sr ljudskog o
p o v i j e s t i, po kojoj jest Iz svega to
opstoji, to kao ivotinja ivi ili kao stvar realno je, to
tek traje, i z d i e se ljudsko opstojanje u povijesnom na-
poru kad u odnosu s bitkom mijenja svekoliko
dostupno u s v i j e t jezikom
govore velika djela, o istom, ne jednakom d j e l u
s a b i r a n j a l j u d s k e b i ti z a o n o t o j e s t. Ovo
povijesno stvaralatvo nije kao instrumentalna operacija ne-
to svakidanje, ono je rijetko - tek djela ga iznose
na vidjelo - a ipak je mada nikada tako aktualno
kao to su svakidanjeg ivotnog Ono je
no, jer tek po njemu sve ljudsko je doista ljudsko.
U pitanju: kako veliku knjievnost? ne pitamo za
recept ili tehniku koji se mogu i
nego za ono to i samo veliko u nama
velike knjievnosti. To veliko je naa neponovljiva,
nezamjenljiva, iz vremenskog trajanja izdignuta, od prola-
znosti izborena i u povijesti d j e lot vor n a
l j u d s k o s t. U velikoj knjievnosti ne slo-
va i ne povezujemo ih u a ove u nego u d j e-
lom vlastitog bivstvovanja sabiremo po-
s l j e d n j e m o g u n o s t i s v e g a l j u d s k o g. Samo
ako uspijemo preko lektire, tampane ili pisane, na opera-
tivno raspolaganje predane knjige u pravo koje
dobiva s m j e r, d o m e t i z a k o n razumijevanja od na-
eg vlastitog dodira b i t i povijesti, govorit nam velika
djela knjievnosti, jer im mi odgovarati.
Primanje na znanje i usvajanje velikih dje-
la je Njegova je korist u eventualnom
obilju citata kojim se i argume}ltira, u
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
219
okretnosti govora, u eleganciji i duhovitosti fraza, u prepo-
znavanju izvora malene knjievnosti, u pouci za svakodnevni
ivot. Takovo buku konverzi-
ranja.
Nakon pravog nam je kao da ne znamo
to bismo rekli. I to je dobro, jer ne prekidamo
utnju koju izaziva sve Veliko, i ne nastojimo govoriti mi
sa svojim tendencijama, nego u nama, u naim mislima i
djelima, i zato za druge i blinje govori ono to je sabrano
u velikoj knjievnosti. Ako je pravo, tj. bitno jedino
primjeren, dostojan pristup velikoj knjievnosti, onda se u
njemu, kad uspijeva, ona priznaje kao velika. Jedino takovo
moe t o je velika knjievnost. Tu ne po-
mau definicije, i ma kako okretna pedagoka uvo-
u knjievnost. Samo u log o m n a e v l a s t i t o s t i
moemo dobiti odgovor od tih djela.
Kad doista usvojimo pitanje: zato veliku knji-
evnost?, prelazimo okvir uzorne naobrazbe i, pravo
uzdiemo nau ljudskost do njenog elementa. Kad nas tako
velika knjievnost je p r i z n a t a u svojoj
Jednostavno bismo mogli sumirati odgovor na pitanje:
kako i zato veliku knjievnost?, odgovor koji je samo
p o e t a k i t a n j a, a n e z a v r n a r i j e
ovako: pravo sabrano, to jest sabrati se,
v r a t i t i s e s a m s e b i. To je odgovor na pitanje k a k o

z a t o da bismo ponijeli teret poslu-
ivi kao nosioci onoga to govori u velikim djelima, a ne
zato da bi nam posluilo u svagdanjem ivotu. Tako
moda moemo s vremena na vrijeme svaki za sebe, ali
radi drugih, dohvatiti bit velike knjievnosti. Tek onda smo
u stanju da nae misli i djela zadrimo u sklopu ljudskog,
kojemu je velika knjievnost izrekla dostojanstvo.
PJESNISTVO -
BIT KNJIZEVNOSTI
Dosad smo stalno govorili o knjievno-
sti pojavnu formu u ko-
joj nam se njena bit prua. No, pravo
nema vie posla s ovim sredstvom, medijumom biti
velikih djela. U pravom otkrivamo pjesnitvo u naj-
220
BIT I SUVREMENOST
.irem smislu, kojem ljudski ivot zahvaljuje i tij tuje
sabranu puninu, tj. svoju bit.
Stara za pjesnitvo je Da bi se neto
moglo (poiein), treba ga sabrati (legein). Pjesnitvo
kao p o i e s i s, djelo kao je sabranost (logos).
Sabirati, sabrati nau bit, koja je d j e I o (p r a k s a - u
sveobuhvatnom Marxovom smislu), pravo Pje-
snitvo opstoji o ovom i u njemu, nigdje drugdje.
Ono nema mjesto boravljenja jednom iz ivota i
iz njeg uzdignuto, u empireumu, nebu fiksnih zvijezda. Na-
protiv, ono je u svom opstanku krhko. Samo ako s vremena
na vrijeme netko poduzme pravo ivi pjesnitvo.
Pjesnitvo je ivot koji se u govoru sabrao u svojoj biti.
U pjesnitvu kao bilo da se radi o poeziji ili
filozofiji, progovara na bit naeg ivota. Pravi
jesu faktori naeg ivota. Pjesnici su, shva-
ovako iroko, svjetlo koje osvjetljava svako poprite
naih ,dnevnih i tako ih kao nae, to jest
ljudske.
. kao logos u ovom smislu pjesnitva nije prazna
koju s Goetheom suprotstavljamo
Geschrieben steht: Im Anfang war das Wort!
Hier stock' ich schon! hilf mir weiter fort!
Ich kann das Wort so hoch unmoglich schatzen,
Ich muss es anders tibersetzen . ...
Sad se Goethe pita - treba Ii staviti na umjesto
smisao iIi silu (Sinn iIi Kraft). odgovara:
Mir hiIf der Geist! Auf einmal sehe ich Rat,
Und schrieb getrost: Im Anfang war die Tat!
Logos; koja zbori o biti i do nje, koja je otkriva,
jezik kao takva sabranost dola je do u pjesmi: Sprac
he Hermana Hessea:
. .. Es lebt im HeiIigtume
der Welt ein unstiIlbarer Drang
Der Dinge Stummheit zu durchbrechen,
Im Wort, Gebarde, Farbe, Klang,
Des Seins Geheimnis auszusprechen.
Was uns Verworenes begegnet
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET 221
Wird klar und einfach in Gedicht:
Die Blume lacht, die Wolke regnet,
Die Welt hat Sinn, das Stumme spricht.
Jezik kao zborenje, kao sabranost, logos, tajnu
bitka, tj. onoga to da sve opstoji.
Pa ipak je pjesnitvo krhko. Zato HOlderlin
svoju pjesmu H e i m k u n f t, koja govori o k
onome to smo svi, iz iz - srodnicima,
an die Verwandten. Zato to je krhko, pjesnitvo se
srodnima da ga nose kako bi bili ono to pje-
snitvo u svojoj biti iznosi. Zato je pjesnitvo bitna k o m u-
n i k a c i j a, a da bi uspjela, potrebno je da budemo
vari i pastiri logosa.
Jean Paul Friedrich Richter kae u svojoj pjesmi D i e
S t i II e u ,n d d i e S t e r n e:
Warum verwundert Ihr Euch
dass einst die Hirten
aus langen heIIen Nachten
die Sterne auf die Erde zogen
und ihre Bahnen und ihr Leben
uns beschrieben?
Hirten und Sterne suchen sich immer.
Nur der Hirtenseele
erscheinen die oberen Sonnen ,
nur dem inneren Frieden
erscheint der Himmel,
nur der reinen Seele
ziehen die hohen Sonnen langsam weiter,
und sie blickt ihnen nach
und' sieht das All .
U lei poziv na bratstvo, da
bi se sabrano i oprezno nosilo i breme onoga to
otkriva od biti ljudske za sebe i za svoju
Kao ljudi smo svagda u svega ljudskog, jer
smo u vezi s biti onoga to jest, s i z vor o m svega. No,
ivimo tako kaQ da m.1Jtimo rijeke ne im
222
BIT .I SUVREMENOST
izvore. Mi mutimo rijeke kad ih li izvori
isprati mulj svojih rijeka? ..
Zato je potrebno da s vremena na vrijeme netko potrai
izvore. Zato je potrebno da Se ponajprije, ali odsudno pita-
mo; kako i zato veliku knjievnost?l
1 u ovom na sabranu bit kao
praksu u 'smislu nismo go,vorili o cjeL>ini povij.esno'g
skLopa u kojem je ono, na kraju, nasel jeno. od Ma.rxovih
poj1ffiova (postvarenja) _i mnogi po-
sebnost ljudskog odnosom onih stvari na koj,e ciJjaju t i
pojmovi.
Tri solucije s-e najprije 'Pruaju:
1. i su isto, stoga nema prevla-
davanja (J. HyppoHte, u stanovitom smislu SOJTtre) .
2. Ona su s uprotna, stoga se mo'e uki-
nuti otud-enje aostavilti kao ostvarenje, sa-
etc. (Kasniji Lukacs vis a vis svoje faze koja
Geschichte und K'lassenbewusstseiTI,g<dje je smatrao:)
3. Ona su isto, stoga se ukidanj em (postvarenja)
prevladava i Ostaje subjekt- objekt ka o
supsti tut Hegelova apsoluta.
No, pravo 'rj eenje 'pitanja moe us.Ji jediti samo ako se tre-
solucija prihvati i povijesno misLi, tj. ako se ne
povi jest qua h istorija zbivanju ,identiteta subjekta-o-bjekta, nego
se, naprotiv, ovaj identitet sam pov rijesno individuira, definira i
time iz povijesti kao j edma njena epoha 'prevlada. Tek to i samo
to je prev:ladavanje Hegelovog apsoluta u povijesnom mi-
ljenju; sve ostalo padanje na pr-edheg.elovske postavke pro-
blema, Put k tom mi'ljenju vodi preko sagledavanja kval,itativne
epohalnih verzija pmizvodnih ,snaga. (Usp.
Povijesnost pr.oizvoldnih snaga .. . i Covjek u suvremenom svi-
jetu, 'str. 2-63. i sL) (primjedbI! U;?;oV'Q izqanje.)
FILOZOFIJA I PJESNITVO
- Odnos obojega kao bitno pitanje -
BIT UMJETNOSTI O P j e s n i t v u je ovdje kao
o b i t i onoga to nazivamo umjetno-
a ne kao o jednoj formi umjetnosti ili o njenoj
"podvrsti (kao, npr., lirskoj poeziji). Pokuaj da se umje-
tnost shvati kao neto bitno (npr. B. Croce)
- i to lirsko u smislu subjektivne impresije i ekspresije
- odgovara vremenu u kojem je umjetnost, kao - uosta-
lom - i drugi momenti duha, liena svoje obuhvatnosti i
svedena na p u k i a k t i m a n e n c i j e kao su-
bjekta-supstancije svega to jest.l Kao subjektivni doivljaj
i emociJa" umjletnost - poezij,a gubi svoju lO t vor e n lO s t
spram onog to nadilazi i po tek jest
U n o v o v j e k o v n o m a n t r o p o c e n t r i z m u
sniena je bit umjetnosti do o p e r a t i v n o - i n s t r u m e n-
t a l n o g a k t a ostalim aktima Epitet stva-
ralatva, koji se pridaje ovako umjetnosti-aktu
ne pripisuje umjetnosti, u analogiji s bo-
anskim stvaralatvom, nita previe, nego p r e m a l o.
Kao oblik rada (Arbeit) , koji je na koji sve opstoji
(Hegel), um aktivnost jest o s i r o m a-
e n j e lo t u e n j e u m j e t n o s t i s voj o j b i t i.
se i osiromaenje umjetnosti vie to
se novovjekovnom umjetnost i sa-
mosvojnijom. Ovaj proces zavrava u tzv. ap-
straktnoj, bespredmetnoj umjetnosti, u kojoj ne samo da
nema predmeta-objekta nego u produbljenoj subjektivnosti
subjekta i subjekt sam kao drugi pol subjekt-objekt
relacije. b i a, svijetQm p r e d m e t a, u
224
BIT I SUVREMENOST
sebi nosi posljednju konsekvenciju: b e s 1? r e d e t n ?
m n o t v o f u n k c i j a, z n a k o v a, u k a z l van J a.
sta, apstrakt na itd. umjetnost sa strane. 1?0-
.. Ijednje tragove svjetovne punine da bl se
kovni svijet ispostavio u svom praznom k o n s t r u k t l V I-
Z m u i n i h i li z m u.
O P j e s n i t v u se ovdje, nasuprot v
vizmu govoriti u smislu onoga to odgovara IZ grcke riJeCI
p o i e's i s i to su nai pjesnici jo jasno su
nazivali s a i n j a t e I j i ID a. rPjesnitvo kao p o l e s l s
ni subjektivna proizvoljnost ni
nego u djelo i u njem odjelovljivanje onoga po
j e s u i i sva nij.e c r a t o r.
Kad bi bog opsiojao, on bi to bio; pJesmk Je p o e t e s,
zgotovitelj, odjelovitelj, sabiratelj,
ga to jest. Pjesnitvo, daleko od svake puke poeZIJe, Jest
s p j e v i g o vor (logos) u smislu sabiranja nas za
i glas onoga to u sabranom govori i utoliko mu podaje
n u n o s t i s t r o g o s t, koju nikakva egzaktnost ne
moe
je o pjesnitvu i filozofiji. Veznik
ODNOS KAO d..
VEZA I PITANJE "i blisku vezu VIJU ri-
koje imenuju d v a t e-
m e I j n a o d n o s a - p r i s t u p a biti svega to
jest (bitku) i ujedno o d j e I j u j u i ove
p i t a n j e u kojem za sve nas koji .voko
biti svega - stoji ova veza. Naslov FIlozofIja l
treba, dakle, i, ga, zadrati do kraja kao p l t a-
n j e u kojem stoji veza najbliega.
pjesnik Holderlin, prijatelj mislilaca Schelin-
ga i Hegela, isto, iako ne jednako: ono
to oba mislioca misle, za filozofiju i pjesmtvo:
sie wohnen nahe, aber auf getrenntesten Bergen, oni pre-
bivaju blizu, no na . .. v
Da bismo razumjeli o kakvom je ovdje pItanjU riJec,
dobro je ako promislimo n a r o i t o s t ovog pitanja. Ono
nije p r o b I e m tolikog drugih
l. .p r o b l e ID o d n o s a f il o z o fi J e l s pe c!Ja hu h
FILOZOFI.TA - P.TESNISTVO - SVI.TET
225
z n a n o s t i (filozofije i prirodne znanosti, fizike, biologije
itd.; filozofije i histOrijske znanosti, i specijalne socio-
logije, historije, historije prava, umjetnosti, morala i
ekonomije itd.); 2. P r o b l e m o d n o s a
filozofije i prava i teorije drave i mora-
l a; 3.p r o b I e m o d n o s a f il o z o f i j e i r e li g i je.
Ma kolika i bila razlika znanstvenog istra-
ivanja, moralnog i pravnog religioznog pri-
znavanja i vjerovanja - ipak se znanosti, moral, pravo i
religija barem u j e d n o m slau: naime u tome da imaju
svagda posla s o v i m i li o n i m o d r e e n i m b i e m
i l i b i i m a u s v i j e t u, i to tako da ga ili ih p r e t-
p o s t a v l j a j u kao m o g u o k v i r svojeg istraiva-
nja, i priznavanja. Prirodne znanosti p r e t-
p o s t a v l j a j u o sebi nepredmetnu zbilju prirode, a histo-
rijske znanosti p r e t p o s t a v I j a j u o sebi nepredmetnu
zbilju povijesti. Svako moralno ili pravno
p r e t p o s ta v I j a zbivanje u njegovoj biti, a sva-
'ka religija je na boansko s kojim
ne ga u pitanje.
V znanosti i moral i pravo i religija bave se b i i m a
(religija najviim ili a ne onim to
i n i to o m o g u u j e kao ( o n h e
o n), to je izvor o p s t o j n o s t i Filozofija i pjesni-
tvo, b i t a k (esse entium), odnose se spram
onoga to i znanosti i moral i pravo i religija pretpo-
stavljaju. Filozofijom i pjesnitvom otkriven je b i t n i h o-
r i z o n t unutar kojeg znanosti i moral i pravo i reli-
gija nalaze svoje predmete i predmetne okruge, pod-
i sveta mjesta. 't
BITNO PITANJE Pitanje sadrano u naslovu: F il o z o {j_
j a i p j e s n i t voje n a r o i t o pi-
tanje koje se po svojem rangu ne smije zamijeniti nikakvim
p r o b I e m o m, jer je ovaj na t e m a t s k i
o k v i r unutar kojeg jedino ima svoje opravdanje i razlo-
itost, po kojoj svagda vodi osiguranom rjeenju _ dok
n a r o i t o pitanje filozofije i pjesnitva u njihovoj u p i t-
15 Bit i suvremena.'
226
BIT I SUVREMENOST
n o j vez i smjera na o t k r i van j e o b z o r a za s v e
tematske okvire i pripadne im probleme.
Nazovimo nae pitanje, sadrano u naslo
vu Filozofija i pjesnitvo, b i t n i m pi-
tanjem, jer o n o s t a v l j a u p i t a n j i t s v e g t
j e s t za razliku od p r o b l e m a, na pnmJer, znanostI, kOJI
su samo tematsko i formulacija po-
sla u o t k r i ven o m, dakle n e - u p i t n o m pred-
metnom i okrugu. S a z n a n s t ven i m p r o b 1 e-
m o m k r e e m o s e u s fer i p o z n a t o g, a k o
i n e s p o z n a t o g, d o k s b i t n i m p i t a n j e m p 0-
d u z i m a m o o t k r i van j e n e p o z n a t o g. U svakoj
znanosti, pred kakvim se njenim problemom .nalazili,
smo na inventar sredstava I metoda, crnJe-
nica i teorija, pa i u radikalno novog
vanja i kritike raspolaemo ipak orijentacionim
Moda ovo, sad biti dovoljno da nam iskaze
r a n g naeg pitanja i, ako njegovu t e i n u, u
usporedbi s problemima znanosti i svakodnevnog .
RANG PITANJA
Naslov F i l o z o f i j a i p j e s n i t v o sadrzI pItanJe.
Njegov smo r a n g upoznali. Promislirno sada k a r a k t e r
ovog pitanja kao b i t n o g.
KARAKTER PITANJA Pri postavljanju nekog pitanja na-
vikli smo, jer se da je
i neizbjeno, da vrimo r e k o g n o s t i c i r a n j e,
prepoznavanje pitanja s obzirom na pripadnost nekom te
matsko-sustavnom okrugu ili Kad neko
pitanje, odmah reagiramo tako da se pitamo: k a m o p a-
d a ovo pitanje? S lokalizacijom pitanja nastupa olaksanje
nakon ili manje tjeskobe, koju izaziva svako pitanje
u svojoj novosti. T e k i m nalazimo ona pitanja koja ne
moemo odmah ili zadugo lokalizirati, kod kojih nam je
_ da upotrijebimo jedan Hegelov izraz - tako kao da smo
izgubili tlo pod nogama. B i t n o pitanje svagda je ono koje
se otima na poznato i svakodnevno, jer nije teko
po svojoj formulaciji - naprotiv, lagano ga je formulirati
_, . nego je tekQ po koji na nas stavlja
FILOZOFIJA - PJESNI STVO - SVIJET
227
da u s t r a j e m o u u P i t n o s t i pitanja, da otklonimo
svako prebrzo i brzopleto rjeenje, da nam pitanje postane
n a i n o m n a k o j i j e s m o. Bitno pitanje trai od nas
s k o k iz poznatog u nepoznato. S njim smo svagda u neiz
vjesnom, u nesigurnom, u dalekom a,ko ga mjerimo
mjerilom svakodnevne bliskosti. B i t n o p i t a n j e t r a i
od nas obrat u naem odnosu spram svega
t o j e s t. :B i t n o p i t a n j e p o g a a n a s s a m e,
s t a v l j a n a s u p i t a n j e. Zato se ono ne moe pitati
neutralno kao problem znanosti, no ne moe se ono ni su-
bjektivno doivljavati kao pitanje koje se nas samo privatno
Subjektivnost, kao i objektivnost pripadaju s fer i
p o z n a t o g. U bitnom pitanju, naprotiv, ne vie
ni s objektivno osiguranim ni sa subjektivno zainteresiranim,
nego s onim to izvorno, u biti, u sri p r u a i sve objek-
tivno i sve subjektivno, i predmetne stvari i nas same kao
s dnevnim brigama i interesima, poslovima i poslova
njima. K a k o P i t a t i b i t n o p i t a n j e i u n a e m
s l u a j u: u p i t n u vez u f i l o z o f i j e i p j e s n i t v a?
I TOPOLOGIJA D v a su, sumativno i u grubim
PITANJA crtama n a i n a kako
se pita jedno pitanje. Prvi
smo spomenUli: k a m o s p a d a neko pitanje? Ako je
pitanje znanstven problem, ono u koji ga tematski
sustav treba lokalizirati da bi mogao posao istra
ivanja?
Pitajmo nae pitanje: filozofija i pjesnitvo. K a m o
s p a d a ovo pitanje? Zamislimo da je filozofija sustav znan-
stvenih disciplina s p r e d m e t i m a, koji ih
razlikuju od specijalno znanstvenih disciplina. U koju disci-
plinu filozofije spada nae pitanje? pitanju je
o filozofiji s obzirom na pjesnitvo . . U tradicionalno-kolskom
sustavu filozofije o pjesnitvu je o disciplini koja
zove e s t e t i k.1'.: Moda mi kad pomiljamo pitanje veze
filozofije i pjesnitva, da biti o jednom
estetskom problemu, i to u v o d n o - e s t e t s k o m
jer naslov Filozofija i pjesnitvo
na uvodna razmatranja estetike. Ako, npr., uzmemo II r\lkc
228
BIT I SUVREMENOST
kodnas objavljena Hegelova predavanja iz estetike, vidje-
da je nae pitanje tamo razmatrano u uvodu,
ne kao pitanje veze filozofije i pjesnitva, nego kao pItanje
odnosa filozofije i umjetnosti Pjesnitvo, po Hegelu,
{poezija, samo je jedna forma umjetno.sti, iako naj,?a, po.
kraj drugih: arhitekture, skulpture, slIkarstva, mUZIke etc.
Je li, dakle, nae pitanje - e S t e t s k 0 pitanje?
se ono, ako imamo u vidu n a r o i t r a n o kojem Je
prije bilo svodi na trostruki problem: na
pjesnitva kao oblika du}ta, 2 na probleD?- specI-
filozofije kao oblika na problem njihovog
odnosa?
Ma kako odgovorili na ove probleme, odredili mi, npr.,
pa onda i navod-:? mu
poput, npr., Hegela ili Crocea III III
Rozentala ili Todora Pavlova - svagda smo problemom od-
i odnosa samo n a vel i j e d n u t e-
m u u poznat om, naime u vod n o - e s t e t s k o m
istraivanja. Moda to nekome ,(protIv
no pri ovakvom poslu vec u n a-
p r i j e d znamo istraivanja. Ma kolIko se
sobno razlikovali Hegel, Croce, T. Pavlov,
kolika razlika ranga bila njima, u j e d n se
svi oni znaju pripadnost naeg pitanja estetIcI kao dISCI-
plini filozofije. Svi oni ne u kao
f il o z o f i j u i pjesnitvo kao p J e s, n l s !
njihovu upitnu vezu, nego vec znaju .Je za, nJIh
filozofija, a to pjesnitvo. Tematsko Je vec tu,
ono nije u pitanju. Lokalizacija tematike je u toku.
Prvi pitanja pokazuje da se u filozofiji i o njoj
i o pjesnitvu moe pitati tako da se n. e p i t a. b i t n o
p i t a n j e, koje smjera na o t k r i van J e h o r z o n t
obzora svake tematike, nego da se samo postavlja p o-
b l e m m e u p r o b l e m i m a, neto poznato, na to cIlja
spoznavanje i njegov odgovor - spoznaja. Za problem je
da je njegovo rjeenje implicirano u njego-
vom postavljanju, tj. smjetavanju okvir lli!'traii.

FILOZOFIJ A - PJESNISTVO - SVIJET
229
PROBLEM I BITNO
PITANJE
Neki problem se moe postavlj ati dvo-
jako:
1) log i k o - s i s t e m a t s k i , o
mu se govori u vezi s postavljanjem naeg pitanja kao estet-
skog,;
2) h i s t o r i j s k i, naime tako da historija, a to
tok postavljanja problema u prolosti i njegova
veza sa bude tematski okvir istraivanja.
U tom istrauje se nae pitanje upitne veze filo-
zofije i pjesnitva kao historijski problem postav-
ljanja ovog problema, pa se navode miljenja i teze kako
su se nekada javili i u kakvom odnosu stoje prema dana-
njim, tj. razvijenim problemima. Idealno
je, pri tome, ako se historijski slijed slae s
skom misaonom vezom problema.
Historijsko je, nadalje, i ono postavljanje pitanja kao
problema koji istrauje ne vie t e o r i j s k i problem od-
nosa filozofije i pjesnitva u prolosti i s obzirom na sada-
njost, nego ono koje istrauje problem odnosa filozofije
kao f a k t i k o g d o g a a n j a spram pjesnitva kao
f a k t i k o g d o g a a n j a. Tada je to, npr., problem od-
nOSa Aristotela spram velikih Euripida, Sofokla
i Eshila, odnos Tome Aquinskog spram kasne gotike, odnos
Vasarija spram velikih slikara i skulptora renesanse, odnos
kontrareformatorske teologije i baroka, veze Schil-
lera i Kanta, Goethea i Hegela, odnos impresionizma,
ekspresionizma, nadrealizma, astratizma i
subjektivizama dananje filozofije, odnos Sartra i egzistenci-
literature, Camusa i Kafke, Bergsona i Prousta,
Nietzschea i S. Georgea, Heideggera i Rilkea, Hemingwaya,
Faulknera i filozofije ivota, pragmatizma i pozitivizma.
Ovakva historijska, se kae k u l t u r n o - h i s t o-
r i j s k a, istraivanja f a k t i k i h o d n o s a filozofije i
umjetnosti navode utjecaje i sredine, zakanjavanja
(retardiranja) teorije za praksom ili obratno, ku1turnu
atmosferu (npr. fin de siecle, romantika itd.), neprilike
i prilike filozofije i umjetnosti. se neprimjetno ovakvo
istraivanje prodUUje do s o c i o log i j s k o g i f il o z o-
f i j s k o - h i s t o r i j s k o g razmatranja pa se odnos filozofije
230
BIT I SUVREMENOST
i pjesnitva sagleda u vezi s kretanjem historijskih epoha,
ratova i svakovrsnih kriza itd., s jedne, a s druge strane,
ovaj se odnos dovodi u vezu s "planom, shemom,
idejom kretanja historije. Takva je, npr., Soroki-
nova sociologijska i Spenglerova i Toynbeeova filozofijsko-
-historijska orijentacija.
I i gore navedeno dvojako historijsko
postavljanje problema s filozofijom kao s
f a k t o m, s pjesnitvom kao s f a k t o m, s njihovim od-
nosom kao s f a k t o m.
Naprotiv, b i t n o p i t a n j e otkriva onaj f i e r i, na-
stajanje, bivanje, zbivanje, bitak filozofije i pjesnitva, onaj
i z vor, po kojem j e s t i filozofija i pjesnitvo. B i t a k
filozofije i pjesnitva, z b i van j e, p o v i j e s t filozofije
i pjesnitva jest c i l j bitnog pitanja. Utoliko moemo ovo
pitanje, za razliku od i historijskog problema, na-
zvati povij esnim pitanjem.
POVIJESNO
PITANJE
Povijesno (bitno) pitanje ne pita za hrono-
logijski red nastajanja filozofije i pjesnitva
i njihovog odnosa, nego , za ono po
svagda j e s t ili n i j e, z b i vase ili n e filozofija i pje-
snitvo. Ako nema posla s kronologijom i njenim znacima,
ima bitno pitanje (povijesnu) vezu s v r e m e n o m k a o
m j e r o m b i t k a filozofije i pjesnitva. I filozofija i pje-
snitvo z b i vaj u se, tj. v r e m e n i t i su. O m j e r i nji-
hovog vremena ovisi i ti P i t n a vez a njima. Zato
to nas bitno pitanje, kako vidjesmo, same stavlja u p, i t a-
n j e, to se istinskim pitanjem upitne veze filozofije i pje:-
snitva uklapamo u z b i van j a b i t i v r e m e n a, p o s t a
j e m o s u v r e m e n i. ,Ako se nekome u da
je pitanje filozofije i pjesnitva a p s t r a k t n o p i t a n j e,
koje se moda samo nekolicine filozofa i
profesionalnih pjesnika, - sad nam, barem unekoliko, mo-
ra biti jasno da se n j i m e p r i b l i u j e m o o n o m e
t o s e d a n a s s n a m a z b i v a. Teko pitanje filozofije
i pjesnitva jest jedan od putova do nas samih u
naoj biti. Umjesto da nas vodi u apstrakcije, uvodi nas
ovo pitanje u sr naega ivota.
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET
231
Za sada znamo toliko:
l. Filozofija i pjesnitvo jesu dva pristupa
vjeka b i t i svega to jest i utoliko izvanredna s obzirom
na ostale pristupe k i U svojoj filo-
iofija i pjesnitvo bliski su do istovetnosti ako se usporede
sa moralom, pr:avom i religijom.
2. Pitati o filozofiji i pjesnitvu moe se dvojako: u smi-
slu problema i u smislu bitnog pitanja. Samo ovo posljednje
pokazuje njihovu vez u, jer i filozofija i pjesnitvo ciljaju
na bit, i ujedno na u p i t n o s t te veze, jer, iako blizu,
filozofija i pjesnitvo su, kako Holderlin, najodjeljeniji.
U njihovoj odijeljenosti sadrana je u p i t n o s t naeg
pitanja danas.
BIT
I BITNO PITANJE
to je filozofija? "to je pjesnitvo?,
ako ovo pitanje pitamo kao b i t n o,
tj. p o v i j e s n o, tj. s u v r e m e n o
pitanje, a ne kao ili historijsko?
Kao bitno, ovo pitanje nau bit u odnosu spram
biti svega to jest - spram b i t k a.
to smo m i da je pitanje o filozofiji i pjesnitvu tako
odsudno za nas?
Sjetimo se da na ovo pitanje ne moemo odgovoriti tako
da ga lokaliziramo nekamo - npr. u filozofijsku ili kakvu
drugu antropologiju, koja s kao
Kad pitamo: t o s m o m i? i pitamo u smislu b i t n o g
pitanja, - tad i s k o n s k i o t var a m o s v i j e t, obzor
i , krug unutar kojeg tek bivamo i bivstvujemo kao
Zato moemo u vidu da se s bitnim pita-
njem zbiva o b r a t u nama od svakodnevne u
rijetku i z vor n o s t: je kojeg se bit sastoji
u tome da se odnosi spram biti svega (bitka) i o d-
j e lov l j u j e (u smislu poiein) bitak u
koje je s a m i koja su d r u g a
se to je ako mu je filozofija nekako
odsudna za njega, o b r a a m o (revolucionirama) n a u
b i t s obzirom na cilj za kojim ide filozofija.
232
BIT I SUVREMENOST
STA JE FILOZOFIJA? Pribliimo misaono sebi ono
to nas nagovara kad izgovaramo
fiIozofija. Najprikladniji put pribliavanja j e p o v i-
j e s t filozofije, naravno ako smo spremni da ono
to je gotovo postalo u mnotvu definicija filo-
zofije. Jednostavan, iako ne primitivan, odgovor
na pitanje o termina filozofije glasi:
Izraz f il o s o f i a dolazi od f il o s o f o s: onaj
koji ljubi t o s o fon. A n e r f il o s o f o s jest h o s f i-
l e i t o s o fon. Z a Heraklita, f il e i n h o m o l o-
g e i n, ono to kae log o s, slagati se s njim, biti
s njim u h a r m o n i a. Sada sve ovisi o tome to t o
s o fon. Ova je za nas gotovo neprevodljiva.
mudro, to je nalazimo u samo je slab odsjaj
onoga to kae t o s o fon. No, Heraklit sam kae u frag-
mentu 50 za to s o f o n da jeh e n pan ta. P a n t a
p a n t a t a o n t a, sve, sva cjelina, a h e Il
jedno to sve sjedinjuje. H e n p a n t a = jedno-sve,
s v e b i e s j e d i n j e n o u onome po jest a
ne - u b i t k u. Da t o s o f o n ne smijemo pre-
voditi s mudro, a ovo shvatiti kao svojstvo nego
da je ono svojstveno h e n - u i l o g o s - u, kau Heraklitovi
fragmenti 32, 41, 108, 114. Kao j e d n o i s v e imenuje
Heraklit i log o s i f i z i s. Jedno-sve je i sabiranje, sabor,
zbor svega i nastajanje, bivanje, rast svega II onome to
jest. T o s o f o n je iskonska, izvorna i
sabranost svega u svojoj biti za onog koji je u skladu
(harmonia) s ovom biti, koji odgovara logosu (ho-
rn o log i a), a taj je s o f o s. Bivstvovati primjereno svojoj
biti i time ujedno primjereno biti svega to jest, iznositi
ovu bit na vidjelo i proizvoditi je u djelo, b i t i u punom
razmjeru sviju povijesnog svijeta, tj. svijeta koji j e s t
po susretu biti i bitka - to biti s o f o s.
F il o z o fi j a se rodila kad se i z g u b il o suglasje
sa s o fon. Tada f i l i a, tenja, nastojanje, ljubav nado- ,
mjeta h o m o log i j u i h a r m o n i j u, a t o s o f o n
kao h e n p a n t a postaje status - h e
s o f i a. Sad je sve na a nita na - bitku,
pa mudrost prijevod za s o f i a) biva idealom
FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJ]!T
233
tenje Ipak u toj tenji jo je svagda nekako pri-
kao cilj kao (o n h e o n), pa Aristotel na
krajU procesa obrata od h o m o log i j e i h a r m o n i j e
s to so fon u filosofia kae o ovoj posljednjoj: Ono
je (filozofija) na putu, dugo vremena, sada
I svagda, a da ga nikada ne jest: to je to (o n)? _ ..
(M e t. Z. 1., 1028b2)
U svakoj kasnijoj definiciji filozofije govori jo uvijek
ova odsudna t o s o fon. ona govori
u Hegelovu nastojanju oko apsolutnog znanja kao z n a n j a
a p s o l u t a o s e b i s a m o m i u Marxovu htijenju po-
mirenja svijesti i bitka u s v j e s n o m b i t k u (bewusstes
sein), i d e j e i z b i l j e, u njihovom istove-
i istinitom suglasju, koje je bilo narueno u i d e o l o-
g I j s k o m svijesti od bitka i e k o n o m i j s k o m
od bitka.
U je t o s o fon. No, tamo nije
o fdozofIJI, Jer za njega JO nisu o d voj e n i t o s o f o n
i a n e r s o f o s, i
. . Samo je. podvojenje
I njegove bItI, a tIme l dVOjstvo i tamo
je t e n j a, l j u b a v (filia) ona koja moda moe pre-
mostiti razliku i dvojstvo, no samo tako da se ovo ujedno
svagda Filozofija je tenja da p r e-
v l a d a svoje sebi, i bitku (da postane
sofos), a ujedno, jer ostaje tehija, tako neu-
sliana ljubav, indicira ona i u najviem smislu legalizira
ovo Samo ako se to vidi, moe se razumjeti Mar.
xovo nastojanje oko ukidanja (nota bene: ne likvidiranja)
filozofije.
Filozofija svagda c i I j a na bit svega to jest, kako se
ova prua biti i po njoj odjelovljuje u povi-
jesnog svijeta.
Filozofija je l j u b a v, e n j a z a b i t i svega to
jest i ujedno za p r e v I a d a van j e m sa-
mom sebi, i bitku.
234
BITNO PITANJE -
KRIZA - OBRAT
BIT I SUVREMENOST
Kad danas mislimo o upitnoj vezi filo-
zofije i pjesnitva, a mislimo tako da
b i t n o p i t a m o, tad provodimo o b-
r a t s nama samima u ime onog Heraklitovog t o s o f o n
ili Marxove z a v i a j n o s t i, tad nastojimo oko ukidanja
u nama samima. No, i to je v a n o, vrimo to jo
uvijek u e l e m e n t u o t u e n j a, u elementu podvojeno-
sti svakodneVnog i izvornog, svijesti i i bitka. K a k o
j e prevlada ti ovo ot nj e? Duga po-
vijest filozofije jest sustajanje na putu ovog pitanja.
Kako stoji s nama suvremenima, s obzirom na u s p j e h
ovog puta-pitanja?
Kad pitamo b i t n o pitanje, stavljeni smo sami u pita-
nje. Pitanje upitne veze filozofije i pjesnitva je jedno bitno
pitanje. Ovakvo pitanje se ne postavlja kad to nekome padne
na pamet. Nikada se ovo pitanje razumjeti, ako se sma-
tra da ga je postaviti, tono se kae, u svako vri-
jeme. To je, naprotiv, pitanje koje indicira n a p o v i j e-
s n i p o lo a j. Njime dospijevamo u b i t naeg vreo
mena - u u P i t n o s t svega to jest. Amo smo suvremeni,
tj. s v r e m e n o m po kojem jesmo to jesmo, iskuujemo,
pri posljednjem naponu naeg opstojanja, t e m e l j n u kr i
z u p o v i j e s t i. Nije ovo ili ono u pitanju, nego s v i j e t
koji sve u sebi sabire i nosi. I s k u s t v o k r i z e p o d a j e
b i t n o s t P i t a n j u. Upitnost svega, za razliku od puke
o t k r i v a o b r i s e n o v o g p o v i j e
s n o g s v i j e t a. Svaki, pak, prebrz odgovor p r i k r i v a
novost je na poznato i time proiruje razmjere krize,
ali je ne produbljuje do njenog temelja. Sve sada ovisi o
rl o h vat a n j -ll temelja krize, o d o s P i j e van j u u nju i o
s m j e t a j u II njoj.
Posao na zavrne krize starog svijeta u izvornu
krizu novoga ne moe uspjeti ako je zaslijepljen prebrzim
odgovorima. Samo bitno pitanje kao p i t a n j e o b i t i
moe nas usmjeriti spram p o v i j e s n e i z vor n o s t i.
[ Pitati o filozofiji i pjesnitvu promiljati kako je
za nas dananje krizi povijesti uspjeti
na putu filozofijske iz u S ovim
pitanjem dospijevamo u revolucionarno nae vrijeme.
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
235
pitanjem pitamo, s e b e u pitanje, za b i t fi-
l o o j e. to.Je b.it (bitak) filozofije? Bit filozofije je
nesto sto n a d II a z l sve puko filozofijs o i p r o n o s i
vel j s.k o i .. s njime. ujedno sva povijesnog svi-
Jeta.!} p najbolje ako govorimo o fi-
lo z 0'1 I J l b I t l svega to Jest Filozofija j e s t (bivstvuje )
po s biti svega. Ona p r e t p o s t a v l j a
ovaj dotIcaj l susret, ovaj o d n o , ona indicira s v e pri.
s u t n o s t n j e g o v u, iako se kao da se upravo filo-
zofijom kao e n j o m - t r a n s e e n d e n e i j o m ovaj
.t.ek .. 1 to ga pretpostavlja, moe
fIlozo!IJa, .od nJ eg..unalJ ena.!., nastojati da II njega aospiJe.:r
PItanje o filozofiji i pjesnitvu je povijesno pitanje. To
.pitanje, po kojem smo na izvoru povi.
ov:o inauguriramo na kraju jedne stao
re pOVIJestI, kOJU Je Marx zbogJijene i bitne
novu istinsku povijest.
. P r ovo pitanje, se u svojoj
l k nJOJ I tIme u osovini povijesnog svijeta. Tad po-
r-e vol u i o n a r i kojih je istinsko bivstvovanje
l z m J n a svega sto opstoji. Saino ako revolucionarno pi-
tamo, Imamo ansu da zavrnu krizu starog svijeta obrati.
mo u osvit novog svijeta., "
Svim? l:1a dananji-
zar je da je upravo upitna veza
fd?zoflJe I pJesmstva podobna da nas izvede iz suvremene
krIze, da nas obrati, revolucionira u naoj biti?
STA JE PJESNISTVO? Zar nije pjesnitvo neto neduno,
. . . krhko i privatno, su-
bJektIvno, gotovo Igra? Nije li apsurdno moda
od poetiziranja zbilje neki obrat u njoj? Zar moda
tako uljepati krutu zbilju to, umjesto kao dosad u prozi,
svagdje, na svakom mjestu govoriti stihom itd.?
t o j e p j e s n i t v o? Navikli smo kao o
to po razumljivo, govoriti o pjesnitvu kao q
formI umJetnostI, eak kao podvrsti jedne njene forme. No
? b i t i, pjesnitvo nije nita m a d
J e b l t u m j e t n o s t i, ono nije nita ako pod
236
BIT I SUVREMENOST
ovim razumijemo posao skulptora, slikara,
Ovi, dodue, samo po vezi s pjesnitvom u smislu p o i e s i s,
jesu to jesu, no kao s a m o kipari, s a m o slikari, s a m o
s a m o poete ujedno su u d a I j e n i od pjesni-
tva-odjelovljivanja, tj. od svoje biti. forme i
discipline indeks su umjetnika pjesnitvu, mada
kroz njih provijava ono p o e t i k o u i s k o n s k o m s m i-
s I u. S a s p e c i j a l i z a c i j o m - koja je beskrajan pro-
ces o b r a i van j a djela kao stvari
stvarima, predmeta predmetima, funkcija funkci-
jama - zamire u umjetnosti na
S pretpostavaka starog svijeta nita vie ne moe zadrati
proces pretvaranja umjetnosti u tehniku. odnos
operativne instrumentalnosti, koji trai maksimum specijali-
zacije, smjestio se u sri odnosa spram
svega to jest. No, nije o tome da pobijemo poguban
pantehnicizam. Jo manje treba da, poput R. Wagnera, na-
stojimo oko djela kao protutee
specijalizaciji. Nikakva sinteza umjetnosti ne daje kao re-
zultat - pjesnitvo u smislu poiesis. Nikakva borba protiv
tehnike, iIi bar za njeno u ime naoko osigu-
ranih vrijednosti, zadrati totalno njeno rasprostiranje
na sve to jest.
I umjetnik, kao i filozof, dospijeva u svoju bit tek o b r a-
tom (revolucijom) iz u
Ako, dakle, pjesnitvo nadilazi umjetnost,
ako je ono njena oit, tj. bitak po kojem umjetnost j e s t
- to je 'pjesnitvo p o i e s i s, ne kao poezija?
ovo pitanje, sjetimo se da ono nije ni lo-
- van vremenski problem ni historijsko
kronologijski odredljive geneze i fakta umjetno-
sti. .
Ako ovo pitanje: t o j e p j e s n i t v o? pitamo kao
b i t n o, tj. spram biti svega usmjereno, a ujedno kao p 0-
V i j e s n o, tj. za nas u naem vremenu krize o d I u n o,
k r i t i k o pitanje, tada nam ono govori o onome to smo
mi u naoj biti i ujedno o onom to njome tj.
o bitku i o
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
237
Dok discipline imaju posla s bi-
u svijetu, s ovim iIi onim to n a l a z i m o, i s a b i-
r u ga i i z r i u II tvorbama, - pjesnitvo
(p o i e s i s) otkriva ono po j e s u koja umje.
discipline pretpostavljaju. Pjesnitvo otvara h o-
r i z o n t, o b z o r, s v i j e t (svijetlo) pod-
jednako kao i znanstvenih, moralnih, pravnih i religioznih.
Pjesnitvo je odjelovljivanje biti svega to jest
u povijesnom svijetu. Pjesnitvo je izvor
p o v i j e s n o g s v i j e t a. Kad se ovaj osvijetlio, dana je
da nastupe umjetnosti i znanosti, morala i
prava, religije i svakodnevnog poslovanja, tehnike i nauke.
FILOZOFIJA Filozofija je u svojoj t e n j i k bitnome
I PJESNiTVO dosad svagda ostala pri p rl b i-
kao takovom (on he on), od-
ga kao Duh, volju za ivot itd. - pa je
i ona v e p r e t p o s t a v I j a l a pjesnitvo kao
biti svega to jest u povijesnom svijetu. Kao transcendencija
k bitnom, mada nuno neuspjela, pretpostavljala je filozofija
o d n o s biti i bitka. Zbivanje ovog odnosa
jest pjesnitvo u iskonskom smislu. ga, ona
je ujedno i sama kao tenja k b i t i bila sudionik
na njoj, tj. ona je bila u svojoj biti p j e s n i k a, p o e-
t i k a - i utoliko otkrivala bit svega, mada, kako vidje-
smo, samo u ideologijskom elementu, tj. u elementu
nja. Kao t e n j a, l j u b a v, n a p o n k b i t i s v e g a
t o j e s t i b i t i o v j e k a, k onom Heraklitovom t o
s o f o n - na s n a z i j e o n a j o i o n d a kad umje-
tnost gubi svoju vezu s pjesnitvom i pretvara se u
t e h n e, i tehniku (apstraktna umjetnost - bes-
predmetna umjetnost naeg vremena). F i I o z o f i j a, uko-
liko ne izgubi poput tzv. pozitivizma svaku vezu
sa svojom biti, u v a k a o f i l o z o f i j a k r h k u n i t
k o j a v e o t u e n o b i e o v j e k u s a z a v i a j-
n o m i s t i n o m n j e g o v e b i t i. Utoliko je u vremenu
temeljne krize, kakvo je ovo nae, u vremenu krajnje pra-
znine i pustinje, filozofijSka tenja i ljubav - 1
zalog nade. .
238
BIT I SUVREMENOST
Pjesnitvo kao odjelovljivanje biti svega to
jest (bitka) u povijesnom svijetu - istovetno je s onim to
Marx naziva praksom kao biti Ova p r a k s a nije
jednostrana suprotnost teoriji, u njoj je ujedno sabrano i
prevladano troje koje Aristotel kao p o i e s i s, p r a k s i s
i t h e o r i a odjeljuje. Marxova misao p r a k s e
sjedinjuje bit (bitak) umjetnosti, i misli-gledanja.
P r a k s i s kao p r o . d u c t i o, p r o i z vod n j a iz
bitka i o d j e lov I j i van j e bitka u povijesnog svi-
jeta jest p o i e s i s u iskonskom smislu. Zato Marxova mi-
sao o praksi i s t o, no ne na jednak to i
HOlderlinova misao - da bivstvuje
vjek na ovoj zemlji, dichterisch wohnet der Mensch auf
dieser Erde.
Sve to jest po pjesnitvu kao p o e s i s -
- p r a k s i s po kojoj se izdiemo iz kojima je-
smo, i uzdiemo se do onoga to Heraklit naziva t o s o-
f o n = h e n p a n t a, to svi veliki filozofi imenuju tako
da ga ostavljaju a svi veliki umjetnici tako da
ga pokazuju kroz veo
Filozofi i umjetnici mogu ukazivati na t o s o f o n samo
na ovaj To je tragedija filozofije i umjetnosti, temelj
njihovog stalnog sustajanja. Oboje mora sustajati tako dugo
dok se pjesnitvo (p o i e s i s - p r a k s i s) iz skrivenog iz-
vora naih ne o b r a t i u zbi-
vanje biti Kriza koju danas proivljavamo jest po-
sljednji kamen kunje i ujedno kamen o b r a t a
(revolucije) povijesti.
Pitanje to ga pitamo u naslovu izvodi nas iz posvema-
njeg u i s k o n s k u z a v i a j n u b u d u n o s t,
po kojoj jesmo s vremenom, tj. s u v r e m e n i.
U naem nije bila o odnosu filozofije kao
specijalnog oblika ideologije i umjetnosti kao specijalnog
oblika ideologije, nego o u p i t n o j vez i filozofije kao
tenje i ljubavi k biti i biti svega to jest i pje-
snitva kao odjelovljenja biti to jest II povijesnQm
svijetu.
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
239
Filozofija je u svojoj biti misleno-paljiva ljubav spram
p o i e s i s, i p r a k s i s, spram djela i onog to se u njemu
odjelovilo.
Po ovoj svojoj ljubavi, koja doputa da ljubljeno ostaje
ono to jest i kako jest, filozofija je od svega to
poduzima n a j b I i a pjesnitvu, toliko bliska da je gotovo
s njime istovetna ako se mjeri po njenom odnosu spram
znanosti, prava i morala, religije i tehnike. Ona je pjesni-
tvu blia i od umjetnosti, jer kao mislena ostaje na
snazi, raste i onda kad se umjetnost, zauzeta
njem u umjetne tvorbe, ne brine vie za p o i e t i k i
s voj i z vor. U umjetnosti je dugo prisutna i sve se
vie proiruje tendencija k o n for m n o s t i, tj. d o vol j-
n o g p r o i v I j a van j a o n o g a t o j e s t. Sadanjost,
svagda nova, aktualnost kao sjena izvornosti dominira u
umjetnpsti. Zato se umjetnost danas nuno odvija u znaku
modernizma (sve mnotvo izama svodi se na ovaj). Filo-
zofija je pak svagda, a danas k r i t i k a s obzi-
rom na ono to jest, ona p i t a o b i t i onoga to jest i,
tako zabrinuta je za o n o t o e b i t i. Umje-
tnost prua ivot, filozofija ga stavlja u pitanje u
ime iskuenog nedostatka svoje blizine pjesnitvu.
No, zato to filozofija ostaje kao f i I o z o f i j a samo
ljubav i mislena za onim to joj i to ba onda
kad uspijeva kao puka filozofija, gledanje (t h e
o r i a), zato to ostaje sama sobom indeks
svojoj biti, zato to za nas suvremene do kraja iskazuje
razmjer krize, zato to, - do biti dolazi samo u
elementu - ona je od pjesnitva (poiesis-praksis)
n a j o d j e l j e n i j a. To je povijesna razlika filozofije i pje-
snitva, ljubavni njihov spor.
Bitno pitanje upitne veze filozofije i pjesnitva razrje-
ava se u o b r a t u u njegov raz-
rjeava se u o b r a t u ljubavi (f i I i a) spram biti u su
glasje (h o m o log i j u), u harmoniju i sklop - sklad
(k o s m o s) s njom, razrjeava se u o b r a t u filozofije kao
svijesti o bitku u s v j e $ n l b i t a k koji je ujedno
svijest bitka.
240
BIT I SUVREMENOST
s ovim se o b r a t o m zbiva izmjena vol j e za d j e
lom u d j e los a ID o - u pjesn1tvo, po kojem jesmo
to jesmo.
Na to Marxova 11. teza o Feuerbachu: Die
Philosophen haben dio Welt nur verschieden i n t e r p r e-
t i e r tj es kommt darauf an, sie zu verandern. Filozofi su
svijet samo interpretirali; je o tome da se on
i z mi j enil.
1 Praxis ikao izmj,ena svijeta, a ne u svi-
jetu put je do iskonskog odjelovljivanja bitka u
ma 'samo onda ako se realitter, tj. li samom zbivanju i=jene,
razl'hk.a rada i proizvodnje. razlike suponira povi -
jesThO miJljenje koje i historijsko i
-sistematsko prablematizi,ranje jedne relacije. Pokrije li, me-
izmijenjeni rad (prevladavanjem svoje diobe) pjesnitvo
tako da s,e .ovo reducira na karakter rada, onda ne-
ma o!pa.snosti za novi svij.et od uspjele sintez'e koja supstiltuira
iskon. Pa ipak ,samo .sinteza (- radnik u svij.etu rad,a -) u
svojoj nasuprot paralelizmu
va" i moe pod arti dovoljan razlog", pn-
mjerenu odvanu teinu za vanontolo-
gijsko, pitanje biti ,rada, tj .
nje. Pomirenje ideje i zbilje" nije rjeenje" :pitanja 'povIjesnog
sklopa, aH j,e, sigurno, neophodna, tj. pretposta,vkQ.
za samoov,o bitno pitanj,e. (primjedba uz ovo iZld'<lnje.)
SVJETOVNOPOVIJESNE PRETPOSTAVKE
UMJETNOSTI
CISTA DESUPSTANCIJA-
LIZIRANA UMJETNOST
Od svojih pristalica nazvana r e
vol u c i j o m u umjetnosti, po
kojoj umjetnost
svoju v l a s t i t o s t i i s t o u, tzv. apstraktna umjetnost:
slikarstvo lieno predmeta" , skulptura koja ne prikazuje,
arhitektura bez gravitacije, slobodna igra prostornih oblika,
atonalna muzika, pjesnitvo koje se na go-
vornu formu dok ono to se njom izgovara odnekud
drugud, npr. iz znanosti, i na jednom produhljenom nivou:
parodija-refleksija o formi samoj kao o tematskom
-:- ta apstraktna umjetnost, naravno ukoliko nije puka moda,
SImulacija i ukoliko nije pseudoumjetnost, k o n s e-
kventno je dovravanje stare umjetnosti.
kao apsolutno umjetnosti.
U apstraktnoj umjetnosti{, sabiru se razvojne
nosti novovjekovne umjetnosti umjetnosti kao pro-
dukta u smislu n a p r a v e, s p r a v e, s t r o j a i p o s t a
va. Slavljeni proces autorizacije djela, koji
u novom vijeku dobiva kao emfaza stvaralatva
razmjere, samo je izraz za krajnje s u b j e k t i-
v i r a n j e, tj. s a m o p o s t a v l j a n j e, za t e h n i z a e i j u
umjetnosti u okviru svijeta
u koj em, naposljetku, a n o n i m n o s t opet, mada na sa-
svim drugim, organske,{ zajednice lienim pretpostavkama,
dominirati.
Stoga nju ne nikakva ahistorijska negodovanja ili
priznanjaj sa subjektivnim,{ ocjenama ona se ne moe .ski-
nuti s dnevnog reda. Osim to ima svoju historijsku
16 Bit i suvremenost
242
BIT I SUVREMENOST
I{venciju, ona je umjetnost vremena, epohve i ove. pri

J
. onim to J' oJ' J' e prethodilo - cak, tavIse, hlsto-
re ena e 't
rijska geneza samo dokumentira u n u t a r n J u mogucnos
same umjetnosti kad je ova izgubila onu supstancijalnost
i svjetovnu puninu koju je imala u velikim svojim epohama.
APSTRAKCIJA
U UMJETNOSTI
,
Prije nego razmotrimo
sni s m i s a o tog procesa
nja umjetnosti do nje same, potrebno
biti (tj. fenomenoloki) ono
naziva apstraktna umjetnost.
vole da tu umjetnost, na razini slikarstva i
vaju bez-predmetnom (gegenstandslos). No, to mje
karakteristika ove umjetnosti jer apstraktna umjetnost:
umjetnost k a o umjetnost, nije to to Z])og
predmeta. Nadalje, matematicku (geometnJsku
itd.) i organsku apstrakciju, mi smo. .u stanju da
neke oblike apstraktne umjetnosti .alI bl!
umjetnosti time ne kad bIsmo Ima!I temat-
ski, predmetno sasvim jasne (za
mente, na primjer dvije plohe koje su u tIme sto
prikazuju dva lista nekog cvijeta, s daleko veCIm bogatstvom
veza i odnosa nego u tzv. bespredmetnoj umjetnosti, ipak
b' i ova slika bila apstraktna kad bi ono u
njoj sluilo samo tome da, samo sobom
uspostavlja odnose elemenata . S a d r z J
s a s v i m s t o j i u s l u b i for m e. I u lIteraturi Je
analogno. Moda nekoga tvrdnja da su
Mann Aldous Huxley Gottfried Benn, Jean-Paul Sartre ltd.
bez rangi:anja) apstraktni Uz. manje
iIi majstorstvo forme nalazimo u nJIh I razno-
vrsna znanja s
logijskog, historijskog, muzikologIJskog, bIOlOgIJskog,
fijskog itd. itd. To je ono. bitno: p s r a k t n a u m] e-
tnost svoje sadraje dobIva neke druge
d i m e n z i j e n e g o to j e o n a k o J o j o. n a m a
p r i p a d a. Nekad je umjetnost sama svo-
je sadraje; . danas ih dobiva od ovoJ analogne
refleksije, itd.
FILOZOFI.JA - PJESNIST VO _ SVI.JET
243
Umjetnost k;ao umjetnQst oblika _ to je ono to
se ponajprije kao njena karakteristika i
t? se ponavlja u svim tvorevinama tzv. apstraktne ";mjetno-
sh. I to da je Ova umjetnost -f o r m a l n a i samo tQ ..,...
apstraktnu umjetnost i s t o m -
KANT I APSTRAKCIJA je Kantova
anticipacija ove umjetnosti, pre-
ma kojoj ljepota onog to nazivamo lijepim (bilo to pri-
rod110 iIi od napraVljeno lijepo) na djelo-
vanju tak;ove tvorbe na ljudsku spoznajnu sposobnost, naime
na igre ljudskih spoznajnih
pn pogledu na neto lijepo: u igri osjetila, fantazije
.. Kad su Ove u igri, pri odnosu spram
lIjepog, msu na spoznajnom poslu, nego same sebe u slo-
igri uivaju. to je bogatija i
Ova Igra, to je objekat ljepi. Sadraj, dakle, dQ
mozemo spoznajnim putem, - nije vaan. On je neto
sporedno, za ljepotu nebitno. Ljepota neke slike na
igri boja i oblika koju je oslobodila
igra naih spoznajnih To to slika osim toga predsta-
vlja portret nekakvog sveca, generala, radnika itd.
jest neto povezano s lijepim, za.
pravo nije u estetske svrhe potrebno. Jer sliku
ne doivlJavamo religiozno, i, obratno, slika sveca u crkvi
ne mora biti djelo. Prema Kantu dakle forma
.. To je estetika /s t e
sh. KonCIpIrana II Jednoj fazi razvoja umjetnosti u kojoj je
tek u detalju iIi po nekim tra(iicionalnim efemernim oblici.
ma (dekorativnim, npr, ) postojal() tako neto je
QmjetJ?ost, Kantova anticipacija prava je povi.
estetIke apstraktne umjetnosti koju ne mogy
programi, jo manje nakna4ne
I povrsne estetIcke refleksije dvadesetog
v. Ak() prije umjetnost nije bila apstraktna, nije bila ni
cIsta umjetnost. Majst ori apstraktivne anali;!:e XlX j n
mogli su, iz kolski sk;u<:eno disciplinskih l'u!Qga,
velikoj umjetI-lOsti >?prolostj da sadri, npr.,
ili itd. motive (iuboke povt.
244
BIT I SUVREMENOST
jesne individuacije, sami su zastupali kO.j.a
svoju primjenu na kraju u oblikovanju
proizvoda i dekoriranju prostora frekventno od
ahistorijskih masa. Nakon to je Kant kao filozof,
u bitno, predvidio apstraktnu umjetnost, ne Je In
concreto, ova je umjetnost postala za nas od
indkesa nae suvremene temeljno
povijesti ponajprije ispranjene, desupstancIJahzIrane sItua-
cije.
RASTVARANJE
SVIJETA I
UMJETNOST
Povijesni proces umjet-
nosti koji je doveo do njene
verzije jest u biti proces rastvaranja
jeta kao s m i s l e n e
skih regija i nivoa - redukcIja na
horizont providne transformacIJe,
operativno
Produkcija roba s ciljem -produkcije vika vrijednostI eko-
nomski aspekat), serijsko industrijska naceIno
anonimna, desupstancija1izirana i aktualno (teh-
aspekat),znanstvena produkcija .kao
apriorni horizont
produkcija s ciljem subjektivne kompenzacIje .kon-
sivila, i sama podlona
lima i normama, produkcija normalnih .vrIJedn?stI S
ciljem integriranja i osiguranog funkcioniranja su-
bjekata u totalnom procesu produkcije itd. (ideolo1?,.
kat) produkcija u znaku efikasnosti, stvarne pragmatIcnostI,
ope;ativnosti sabire se u filozofijski-totalnom aspektu u sa-
gledavanje bitka svega to jest kao p o s t a v k e, n a p r a.v e,
s p r a v e s U p S t a n c i j e - s u b j e k t a. v je.
sviju regija ovog svijeta samo P o s t a v k a Ih, sto
zofijski izraz za to, v o l j a z a v o l j o m .'? razhcltun
verzijama, tada se i javlja kao
. (u novovjekovnom humanizmu, antropologIzmu ) I Ujedno kao
o b j e k a t - f e n o m e n - f u n k ci j a. Pa ;;
elementima povijesnog sklopa, onda Ispraz
njavanje, .umjetn?stI njeno r a-
d i k a l n o s u b j e k t tV ! ql n J e: 1,lIllJetngst Je t;;t,da
.FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
245
p o s t a v k a subjekta koji je ujedno supstancija svega (bi--
tak sam) i ujedno samopostavka koji se identificira
s bitkom. Rezultat ove identifikacije jest b l i z i n a u m j e t-
n o s t i, koja ide do i s t o vet n o s t i, s t e h n i k o m, sa
spravljanjem, ma kako izgledale solucije
od pankalizma do doivljavanja, ui-
vljavanja itd.
Primarna cjelina svijeta rastvara se, zbog kon-
stelacije kao sklopa sektorske produkcije, na
tri posebna svijeta: na z b i l j s k i (znanstveno-opera
tivni); na n a d z b i l j s k i (religiozno-moralni), na p r i v i d-
ni i subjektivno-doivljajni
Egzistencija oba posljednja svijeta je sporna; samo svijet
znanosti i tehnike vai van diskusije kao pravi svijet.
u intimno, u podsvjesnu, u nesvjesnu itd. pro-
dukciju, umjetnost postaje, u svojoj subjektivnoj doivljaj-
nosti ' i, s obzirom na realitet, prividnosti, svijet za sebe,
s a m o svijet, koji je druga strana medalje koje
prvu prazni, deintimizirani znanstveno-operativni svijet
zbilje. Paralelno s procesom specifikacije svjetova kao sekto-
ra produkcije zbiva se i proces-historija-
unutar-svjetskih iz fiksnih s t var i supstanci-
jalnog karaktera postaju ponajprije p r ed m e t i za neki
subjekat ili predmeti SUbjektnosti to je sa-
mo druga dopunska strana njihove predmetnosti, da bi se
na kraju rastvorila u vrijednostima, funkcijama i
znakovima. Paralelno s filozofijsko-ontologijskim odlukama
u smjeru radikalne desupstancijalizacije od Descartesa do
moderne aksiologije i analize odvija se proces for-
maIizacije i umjetnosti od reali-
preko svih varijanti: od
do impresionizma, ekspresionizma, nadrealizma
itd., itd. - i do apstraktne umjetnosti same.
BIT APSTRAKTNE Dakle, put do apstraktne umjetnosti
UMJETNOSTI kao put do i s t e umjetnosti, put na
kojem umjetnost naputa sve to joj
je strano, ispranjavanje smislene sadrine u svi-
jetu. N i h i l i z a m, ne kao teorija-svijest, nego k a o p r a-
246
BIT i SUVI'tEMENOST
zAo aktualiziranje sve na viim razinama
j e'd fi e t e is t e p r e t p O s t a v k e, a n t r o p O c e n-
t r i lt e p r o tl U k c i j e koja U svemU vidi samo svoju p o-
s ta v k u i n a p r a v u - to b i t apstraktne umjetno-
sti. HladnO, racionalno proziranjeoperativne prirode sa-
mih stvari, njihova unutarnja da postanu funkcio-
nalni dio jednog svijeta apsolutnog aktivizma, korijen je
kako ii' e a I i z il i j e unijetnosti tako i njene s u b j e k t i-
v rza c i j e, tako i njene i s t o t e, s a m o s v j e s n o s t i
i apstraktnosti.
U svojOj kao forma subjektom postavljena
i njegova, strogo od realiteta s njegovomznanstve-
dohvatljivom sadrinom, apstraktna umjetnost
odgovara dehuinanizaciji denaturiranju prirode, irea-
lizacijistvari, koji se procesi danas otvoreno i jasno zbivaju
kao posljednje, bitne konsekvencije il0vovjekovnog svijeta.
Put do umjetnosti je put do prazne, besmislene, desup-
stancijalizirane umjetnosti, put u pravcu gubitka kojim
dobitak njene Umjetnost liena li-
ena svetog (tradicionalna njena baza) i svjetovnog,
umjetnost prirodnu spontanost nadomjetava planirano
stvaralatvo jest UIil.jetnost isto tako nehumana, mada hp-
i kao to i ovaj svijet anU'o-
pocentriZl11a, sa 'ansom maksimalne ekstenzivnosti i raspr6-
sUtosti nad sadri i maksimum objektivI- '
ranja, funkdonaliziranja i disponiranja njime. "
HEGEL A.1to je Kantova estetika bila instruktivna za ra-
zumijevanje apstraktne umjetnosti u njenoj afir-
macIJI, Hegelova filozofija umjetnosti moe nam pribliiti
n e g a t i lT n i smiSao procesa umjetnosti. Za He-
gela Je unijetnost neto daleko vie nego za Kanta. Ona
nije igra formi, nego prisutnost apsoluta u osjetilnosti; jedan
objave apsoluta pokraj religije i filozofije. Kako samo
filozofija moe pruiti jstinu apsoluta u njegovom vlastitom
elementu, u pojmu, to su i umjetnost i vjera samo pred-
stupnjevi prave, adekvatne, subjektivno-objektivno-apsolutne
objave. Za Hegela je religija bila religija,
i to ne zbog svojih tema, to je isto tako bio is
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - S VIJET
247
nego zato to bez djela pje-
snika, ;-;kulptora i slikara ne bi bogovi postojali.
Umjetnost objavljuje Grcima njihove bogove; Po toj svojoj
ulozi ostvaruje umjetnost svoju ova
umjetnost je p r a va umjetnost, a sva ostala je samo
njen derivat i rudiment.
MARX
Isti misaoni tok nalazimo i u Karla Marxa. U
svojim Osnovnim obrisima za kritiku
ekonomije (Dietz, Berlin, 1953) i Marx smatra da su Grci-
ma prava zbilja i pravi svijet bili m i t o lo k i
tj. priroda i oblici zajednice bili su prije eminentno umjet-
na nesvjesno
fantazijom naroda (str. 31). umjetnost pret-
postavlja initologiju. Ova je tIo, umjetnosti.
Svaka mitologija prevladava i ovladava i oblikuje prirodne
sile u mati i matom; dakle, nestaje sa zbiljskim vlada-
njem nad njima (str. 30). Pa sad nalazimo u Marxa stav
koji je za razumijevanje procesa umjetnosti,
a paralelan po svom s Hegelovom koncepcijom nje-
ne sudbine. Priznato je za stanovite oblike umjetnosti, npr.
za ep, da u svojem svjetsko-epohaInom liku ne
mogu nikad biti producirani nastupa pro-
dukcija kao takova; dakle da su unutar okruja same umjet-
nosti stanovita njena oblikovanja samo na
jednom nerazvijenom stupnju razvoja. Ako je
to u odnosu vrsta unutar pod-
same umjetnosti, je manje upadno da je to
u odnosu umjetnosti spram razvoja
drutva (str. 30).
Dakle, Marx zapravo misli da moderno racionalnoovla-
davanje prirodnim snagama, moderna tehnika ne samo da
nisu spojivi s koja zahtijeva mitologijsku bazu
nego ni sa kakvom koja svijet prethodno
oblikuje u mati i matom. Ako je zbiljski svijet dan
u zahvatu, ' onda je umjetnost, govo-
Hegelovim po svom najviem za
nas prolost. Nema sumnje da su Marxove refleksije iz
Obrisa ... odjek HegelovilI Predavanja iz estetike. No,
248
BIT I SUVREMENOST
njegovom se radikalnom formulacijom neodlono postavlja
pitanje: li razvoj drutva proces u kojem umjet-
nost odumire ili su moderna znanost i tehnika, kao uostalom
i drutvo, neprijateljski umjetnosti, dok
novi svijet ljudskih odnosa (komunizam) pretpostavlja drugi
odnos spram umjetnosti? Na svaki u socijalizmu kao
epohi izgradnje tog novog svijeta ostaje pitanje: kako je
umjetnost u uvjetima svijeta?
Pitanje koje je analogno drugom jednom Marxovom: kako
je etos (prava zajednica) u tim uvjetima? Naravno,
Marx je prevladao ono to je iz ekonomskih
odnosa proizvodnje izrastalo kao neprijateljstvo
protiv svake umjetnosti (usp. Theorien liber dem Mehr
wert. Ed. I, S. , 248, Dietz, 1956) - no, pitanje je funda-
mentalnije od promjene ekonomskih odnosa: ovdje nisu orl-
nosi u proizvodnji, nego produktivne snage same u
pitanju, pa se pokazuje da one nisu nita neutralno nego
da i njima postoji k val i t a t i v n a razlika prema
drutveno-svjetovnim epohama. Ako su moderne
ke pa i proizvodne snage s dosadanjim tipom
tehnike i znanosti u suprotnosti sa svijetom koji je u svojoj
svjetovnosti u mati i matom, onda je razumljiv'
Marxov postulat za produkciju njegov zahtjev
da proizvodnja dobije u m j e t n i k i k a r a k t e r i time
k val i t a t i v n o izmijeni svoj lik spram proizvodnje pro-
losti. Ako ta proizvodnja s karal{te-
rom i na mitolokoj bazi, jer je njeno
vrijeme nepovratno prolo - to da prava umjetnost
za sebe trai neto f u n d a m e n t a l n i j e nego to je mito-
logija - onda bazu nove umjetnosti morati sasvim
drugi odnos spram prirode i oblika zajednice: o d n o s
prirodnijeg, tj. iskonu povijesnog ivota
b l i e g r a z u m i j e van j a s v e g a nego to je bila novo-
vjekovna tradicionalna znanost i tehnika.
HEGEL I UMJETNOST
KAO PROLOST
nost. No, umjetnost
No, vratimo se Hegelovim refleksija-
ma. umjetnosti,
prema njemu, bila je umjet-
poslije Grka nije bila rudiment zato
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
249
to bi bila pala sa svoje visine, nego zato to se svijest o
bogu i bogovima, prema Hegelu, uzdigla na visinu na koju
umjetnost vie ne dopire. Zbog toga je umjetnost za njega
predstupanj za pravu religiju, za apsolutnu :religiju, za
stvo. I zato Hegei kae da je umjetnost danas s obzirom
na svoje najvie neto prolo, to da ona
u svojim oblicima moe beskrajno trajati a da u
njima ne iznosi nita bitno ni supstancijalno novo po
bi opravdala svoj najvii poziv.
Isto to vai za umjetnost vai, po Hegelu, i za religiju:
i ona je po svom najviem za nas (tj. za one koji
stoje na posljednjem nivou duha) prolost - na-
lwn to je nastupila apsolutna filozofija apsoluta. Kad je
ispunjeno vrijeme da opravdanje svega to jest poj-
ma postaje potreba, onda u vjeri i vjerom nita nije oprav-
dano.
je Goethe govorio u razgovorima s Eckermannom
o nestanku dostojnih predmeta umjetnosti u njegovo vrijeme,
za razliku od postojanja takovih predmeta kod starih. Ne-
stanak takovih predmeta prethodi nestanku predmeta
koji se rastvara u funkcijama i znakovima unutar operativne
cjeline. Ako je za idealizam, a dijelom i za Marxa
s obzirom na prolost, dostojan predmet umjetnosti zapravo
bio mitski svijet, kad ovaj nestane, ponajvie u
i apstrakciji boga od svijeta - monoteizam),
a onda se prevladava u pojmu, umjetnost i religija po-
staju u biti suvine. Hegelova filozofija u svojoj konstrukti-
dijalektici apsolutne providnosti svega u pojmu koji
je sam apsolutan, filozofija apsolutne znanosti kao spravlja-
nja svega za zahvat jest daleko
dokaz bitnog novovjekovnog neprijateljstva spram
umjetnosti nego to je to bijeg umjetnosti II intimu i u
apstrakciju pred naletom plitkog posthegelovskog pozitivizma
i scijentifizma.
Svijet apsolutne samopostavke je svijet apsolutnog zna-
nja. Kad je poslije Hegelove smrti bila podvrgnuta kritici,
nije njegova filozofija s obzirom na njenu bitnu funkciju
u vremenu (horizont totalne transparentnosti i, na temelju
toga, operativnosti svega) prestala vaiti: svijet koji je u
250
BIT I SUVREMENOST
njoj doao do jest apstraktni svijet. Takova pak apso-
lutno-znanstvena apstrakcija je analogon
apstrakciji. Umjetnost, zbog svoje ipak ne zna to
bi s apstraktnim svijetom znanosti, pa, da ovaj vai .
kao pravi svijet, umjetnost postaje bez-svjetska-nesvjetovna
umjetnost i s t e for m e i, dalje, njenog rastvaranja.
NOVI SVIJET
I UMJETNOST
je stav i socijali-
drutva spram umjetnosti. Dok
je drutvo neprijateljsko
spram umjetnosti jer je ona kvalitativno posebna u svojim
djelima, jednokratna i neponovljiva, a ono priznaje samo
produkciju koja je kvantitativno odredljiva i usporedijiva
- pa se umjetnici u bohemu, u outsiderstvo, u izo-
laciju - dotle drutvo, kao revolucionarna
izmjena starog i izgradnja novog svijeta, umjetnost
ivotu i ujedno ivot umjetnosti. Ovaj posao se ne moe
izvriti insistiranjem na sadrajima i tematici, nego samo
p r i r e i van j e m u v j e t a z a o s lob a a n j e u
ku, u stvarima i prirodi onoga to je reifika-
cija, denaturiranje, itd., prikrila i iskrivila - s l 0-
b o d e i p r i r o d n o s t i, naravno ne slobode u formalnom
ni prirode u biologijsko-psihologijskom vidu, koje su e I e-
m e n t a r n i j e, l s k o n s k i j e od svakog
zahvata - i to II z a j e d n i c i (analognoj
p o I i s u; usp. ranog Hegela i trajne Marxove drutvene
ideale), gdje spontanost posla na stvari, koja osigu-
rava izvornost djela, opet biva ono bitno, na-
suprot autoritativne, zajednici forsiranosti, a do-
kolica, slobodno vrijeme, vrijeme za vii razvitak
i viu djelatnost, a ne puki odmor od radnog vremena,
postaje temeljnim prostorom proizvodnje. Samo ako soci-
jalizam uspije da stvori zajednicu, koja dodue vie
biti staro, spontano, organsko, krvlju vezano zajednitvo
(Gemeinwesen), ali bivstvovanje
i komunikaciju ljudima, samo ako socijalizmu uspije
da odnos obrati u neto to imati
samo crtu kvantitativne nego, nadasve, autorsko-
karakter, samo onda umjetnost biti apstrakt-
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
251
na, nego u d j e l u s a d r a n o s m i s l e n o b i v s t v o-
van j e o v j e k a, d r u g i h b i a i p r i r o d e u p o v i-
jesnom svijetu.
Ovu veliku, posljednju ambiciju suvremenog
Marx je svojim znamenitim stavom da u carstvu
slobode djelatnost koja je sama sebi svrha a nije
nekim ciljevima van sebe koji je u njenoj vlasti-
tosti rastvarajul.
1 Za poslj'ednju intenciju u oVom usp. prim-
jedba l) na str. 240 ove zhirke.
BILJESKA
MUZIKA - IIVLJAVANJE naoko neproblema-
ILI SMISAO simplifikacije u razliko-
vanju muzike kao zabavne
i kao ozbiljne, kao lake, tee i teke, imaju svo-
je podrijetlo u povijesno za nas relevantnim zbivanji-
ma desupstancijalizacije, dematerijalizacije, irealizacije umje-
tnosti Nije o vrstama muzike nego o nje-
nom mjestu u cjelini povijesnog ivota. Svojim vlastitim na-
ona je s drugim umjetnostima, povijesno konkretno
rangirana, uspostavljala u zajednici i zajednicu u
svijetu (kozmosu). S njom i s njima svijet, daleko od toga
da bude svijet golih, pukih stvari-relacija-funkcija, s jedne
strane, i doivljaj no intimiziranih, subjektivnih vrednova-
nja i spontanih reakcija, s druge strane, bio je po tenden-
ciji i z v o r n a p u n i n a. Iako muzika nije bila ovdje ili
ondje (u smislu lokacije), bila je ona svugdje (u
smislu svjetovne obuhvatnosti).
S redukcijom svjetovnosti na i spon-
tane zajednice (bar po tendenciji) na ekonomsko-drutveno
zbiva se u razumijevanju muzike subjektiviranje, emociona-
liziranje (i korelativno: formaliziranje i ispranjavanje), koje
svrava u bioloko-psiholoko-fiziolokim kategorijama pristu-
pa muzici kao sredstvu smirenja , iivlja-
vanja - individualizacije ili utapanja u kolektivnim raspo-
loenjima, namjesto: personalizacije i komuniciranja.
Tada distinkcije o kojima je U tom
smislu i zabavna i ozbiljna muzika podjednako su neo-
zbiljne. Kompenzatorno unoenje etosa u situaciju, moral-
ne refleksije, koliko i bile doista stanoviti lijek, ne dopiru
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
253
do korijena pitanja. Nae nezadovoljstvo s !ivlja-
vanjem trebalo bi da bude nepovjerenjem
spram elegantnog snobizma zrelijih ili spram serioznijeg
usvajanja muzike kao elementa standarda. I fenomeni diri-
giranja odozgo ili sa strane, etatiziranja ozbiljne mu-
zike uz povremeno, dozirano putanje ventila zabavnoj mu-
zici od lagera, ansona ili kancone do plesnog deza ili
ekskluzivnijeg, koneserskog i klubakog, se samo po
povrini, a mjera se ovdje uspostavlja samo kao tolerirano
i tolerantno, makar katkad iforsirano
Danas je za pitanje novog svijeta u izvornoj
njegovoj punini prije svega pitanje duhovnog opstanka.
Opstojati u smisleno artikuliranom svijetu, ne naprosto funk-
cionalno podeenom, onaj je cilj za kojim kao
tei, usprkos svemu.
Svjesni parcijalnog karaktera svakog ad hoc-saniranja,
koliko god bilo ono aktualno neizbjeno, moramo svi, uz
cijenu trajnije prelazne askeze, nastojati oko izgradnje svi-
jeta koji muziku sniavati na profinjenu privatnost
ili, obratno, na masovnu obuzetost i narkotiziranje. Samo u
svijetu koji podjele rada, dehumanizacije sve-
kolike proizvodnje, opet biti sam sobom nenapisana, zbiljska
muzika, a ne samo na jednom svom sektoru ili
umiti, i zreliji i v j e t e p o t P u n o, izvan
ili brige, ne sebe i oko-
linu u zabavi, ne tegobe u ozbilj-
nosti, nego lako i odvano u taktu svoje punine.
SVIJET
NUZNOSTI
I NITA
U SUVREMENOM SVIJETU
Tko nastoji - u cilju bitno-strukturnog sa-
gledavanja i naeg
razdoblja radi zbiljske orijentacije u njego-
voj krizi a ne radi refleksivnog nje-
govog toka, koje ga samo funkcionalizira i integrira, - shva-
titi prolo zbivanje, koje ga je privelo, priredilo i time mu
dalo okvire njegove posebnosti, se s predstavom-
-idejom nunosti, koja, daleko od toga da bude
ljudski kategorijalno-aperceptivan minulog,
i sama ima svoje p o v i j e s n o podrijetlo u zbivanju svijeta
koji se uspostavlja i ustanovljuje kao n u a n. Iz prolosti
dolazi nunost sadanjice u tom svijetu samo zato to
njegova geneza, koja je minula, historijski dokumentira
za i za aktera unutarnju jednoobraznost, da,
ponavljanja i obnavljanj'a na razina-
. ma jednog te istog. Utoliko sagledavati svijet nunosti pod
vidom nunosti se tako o s v r s i, otelosu
zbivanja da se u toj svijesti o svijetu, koja je ujedno
samosvijest svijeta samog, d o v r a vataj svijet. I
je pitanje sada: da li n i t a (nihil), koje II
svestranom iskustvu krize svojstvenom suvremenom
na rubu ovog dovrenog svijeta, lei onu njegovu stranu
kao pozadina njegove 'unutarnje, u sebi zatvorene punine, ili
pak, obratno, kriza o. nihilizmu ovog svijeta samog?
Na svaki gotovost, dovrenost, uspostavlje-
nost, prolost kao dijelom odsutna i dijelom u sadanjosti
prisutna nunost i neminovnost kojih samo obnavljanje i
aktualiziranje nikada ne staje - na (i mislimo da
je dQbrQ $tQ je takQ da je i Ill,\
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
255
sukobljuje nas s nita, kojem se svagda otima, a ga
svagda privodi svijet nunosti. Van kruga ovog SVIjeta -
kruga koji su mislioci novog ne
sasvim providno, ne uvijek od prvoga razumlJIvo,
simbolom svega u zbivanju - lei nita, i to ovaj svijet
pri povratku u krug tako familijamim, skrovitim. i
pouzdanim makar koliko bio kompliciran. Ali nije ono
samo van toga kruga: nita je i u s r i ovog svijeta
jer se on odrava samo dinamikom stalnog o?navljanja i
od prijeti da rastvori strukturu ovog SVIJeta. Odatle
misao napredovanja -i napretka, novog, aktualnog,
aurnog, pa sve tamo do njihovog derivata modnog kao
indeks bitka, indeks onoga biti (esse) svojstvenog svemu
to jest, a ipak svagda viem od pukog jest.
Makar da je ovaj svijet u n a e l u s v a g d a d o v r-
e n odravanje njegovog totaliteta i integriteta goni ga da
se nuan svagda iznova manifestira u realnosti, ali da
nijedna njegova manifestacija ne apsolvira proces .i sebe
njemu, nego da se oni obnavljaj? na >:,?OVIm ra.zl-
nama. Stalno iz moda 0 sebl SVOJIh potencIja
i latencija u razvojnu eksplikaciju svojih momenata, lo-
i onih materijalno-sadrajniII, obistinjuje
se ovaj svijet u njima i kroz njih kao o sebi i za sebe do:-
vren - a traje i trajat dok se izvana ne UgrOZI
i razbije .
-
SUBJEKT
Unutarnja njegova nunost, dijalektika kao
misao i proces njegovog kompletiranja, ce-
zurom jednog nita odvojena od konkret-
nih koja mehanizmom (nunim razvijanjem i odvija-
njem) svojih kategorija usisava i apsorbira, ta
njegova nunost ovu nau planetu premalenom za njega,
ekspanzivna je univerzalno i u s e b i
stancija svega to jest, ovaj svijet u nalazI u v J .e-
k u - f u n k c i o n a r u, usidrenom u mnostvu komplICIranih
funkcija koje tkivo svijeta, svoju s a m o s v i-
j e s t i s u b j e k a t, makar to se pri tom ljudske
skupine nalaze u poloaju objekta, tj. tzv. mate-
rijala. S l o b o d a, misao koja svagda nekakQ rebebra .prQ-
256
BIT I SUVREMENOST
tiv ovog sistema U kretanju, reducirana je na samosvijest
nunog zbivanja koje iz prolosti u sadanjost i tu, s
obzirom na sebe, osvjetljava prolost, koja nije nita drugo
do niz proteklih dezaktualizir anih sada, prethistorija sa-
danjice po tragu svojih napora koji jo ive u aktualnosti
kao opomena, kao memento odravanja cjeline ovog krunog
pogona.
1
1 De:ilinici ja sl obode kao spoznate, OS'Vl}8SCene itd.. nunost i,
definici ja j e koju nalazimo gotovo u novovjekovnoj filo-
zofi ji. Ona' nije s vojstvena samo Hegelu i Engel su nego isto tako
i Spi nozi i Ni etzscheu. Svaki sistem koji pr et endira da moe u
nekol ilko principa objasniti sve t o jest i svijet t otalno pro-
vid nim za podam mora ovako definir ati slobodu. Spinoza je, npr.,
go'vor ioo amor int electualis dei. U toj t eolo.koj formulaciji sk ri-
val o se priznavanj e onoga to jest t akvo kak vo jest. Nie1msche je
govorio o amor fati; nj.eglOv }e bio onaj koji moe ,ivotu
takav kakav jest puta da i niikada se ne tuit i na nj .
Ta d ef inici ja slobode j est misao koj.a n a' fi:l o'llofskoj razL.ii UlSpO-
stavl ja ova j' "Svi jet krunolg pOigon a o k ojem je svijet nUDo'sti.
Sasvim net o d!'ugo je ona sloboda /koj a se llb iva van suprotnosti
determini=a i t j. l ica i ist e meda1je,
kojoj jednu s tranu imenom nunost , a d!'ugu I';lu-
Pri s e ba oznak om U stvari, skida
s dJnevnoig r eda j edna vel ika problematika dis/co1'tti nuiteta povi-
jesnog zJbi/v,anja, naime, da sam pa i
Jjudi stoje pred svojim zadat kom, na kraj u krajeva, bez tmdi'cije
i da situacij a k oliko god je st vorena tolik o je i zadatalk ba za to
lj udstvo koj e st oji u situacij i i koji ne moe nit k>o drugi primiti
za njih. Talkav [poj am slobode nije ist ovetan s onim pojmom slo-
bode, on je sadrajan, za r azliku od onog formalnog; on vidi slo-
bodu tamo gdje joe novovjekovnog svijeta n ismo skJ o:1i
vidjeti , u sp ontanois ti pr irodnog r alS"ta, 'li pravog vre-
mena, II spon'tanosti g'8st a. FiloZlofije ivota t e d:ubimske
psihologi je iltd. s amo ISU neto malo od t oga otkril e i onda o:pet
pr,ekri1e jezillmm, shemama i terminol ogij om ovog star og sv ijeta.
Taj !pojam sl obode trai j Oi svoju t ematsku analizu . Ali vanije od
njegovog pojma (kol iko j e nj egov sadraj, podesan da se
sabije u jedan poj am, to je piianje} stoji ovo: da mi, i nitko
drugi nego mi, moramo za sebe staj ati pred situacij om pred ko-
Jom s e nal azimo i da, bez obzira kakav poj am imali o svo>j o'j s1o-
bod i, n ala sl'obad,a nas sili da budemo odgovo!'n[ pred onim to
se zbiva. Sloboda je realitet a ne svijest na!l:nadno doneSenl;l o
nekom realitetu.
FILOZOFIJA - P JESNI STVO - SVIJET
257
riHSTA -
PRAVI SUBJEKAT
SVIJETA NUNOSTI
kako sebe u
voli slikati, uniforman, kako nam
danas izgleda, uz sve arenilo zna-
kova-ukazivanja koji ga ujedno sa-
biru i orijentiraju, ovaj svijet samopoimanja,
samoodravanja i samoposjedovanja u svojoj totalnoj, bar
providnosti, transparentnosti, sa svojim nametlji-
vim a ekskluzivnim ,realizmom" i prakticizmom, s tim
svojim oprezno lukavim preciznim anticipacijama
kvarova u cjelini svojeg mehanizma i spasa-
instrumentima kojima se moe intervenirati kad
se neto pokvari, u svojoj sebi dovoljnoj s a m o s t a l n o s t i,
obilno podmazanoj ideologijama, koje
eventualno budnu savjest i samog
ovog svijeta, ovaj svijet-mnogostruko doivljen kao krizom
obuzet, koje doivljaje, to treba imati na pameti, taj svijet
j e vrlo dobro znao i vrlo brzo znao, jer nisu njegovu
bit, pretvoriti u korisne i funkcionalne zagovornike i kom-
penzat ore svoga pr ocesa - stoji pred svojim apsolutnim pita-
njem: nije li nita, koje on iz sebe progoni, a ipak od
njega u svojoj dinamici ivi, p r a v i s u b j e k a t svega i
nije li nihilizam pravo ime njegovo?
Na rasponu bitka i nita, kruga i njegovih
fizura koje uzalud krpa, usidreno je pitanje: biti ili ne biti
ovog svijeta, pitanje o s m j e r u njegove dijalektike. Iz
sveprisutnog nita kao onog definitivnog ruba, onog ruba
koji nas u jednoj realnoj definiciji(, u okvir kruga,
iz toga sveprisutnog nita kao principa dinamike u svijetu
nunosti izvire ujedno i s u d o tom svijetu. To >>nita ne
izaziva samo novo U tom svijetu nego ' izaziva i n o vos t
jednog novog svijeta. U skoku i z svijeta van svijeta,
skoku koji izgleda, s pozicija ovog svijeta nunosti, kao skok
u prazno nita, u nebitak, otkriva se nihilizam svijeta nu-
nosti, zajedno sa njegovom reduciranom slobodom, i ujedno
najavljuje slobodan, svemu to jest otvoren, a ne za sve
unaprijed zatvoren jer sa svim unaprijed
no upoznat - u suvremenom Svijetu. .
17 Bit suvremenost
258'
KONSTRUKTIVNA
DIJALEKTIKA
NUZNOSTI
BIT I SUVREMENOST
U misli i u zbilji nunog, ne samo. kau-
zalno determiniranog esencijalno
unaprijed svijeta nunost
je prevladati vertikalnim ne-
kim skokom u drugu neku dimenziju,
ili koordinirfanu dimenziji nunosti, zvala se ,ona noumen.aIni
svijet ideja ill bog ili privatni svijet ivota i egzi-
stencije. nunost izgradnje tofaliteta ovog svi-
jeta, koja u sebi individualne napore, a nipoto
Jie puku noenost indiv,idualnog sa strane nune cjeline,
sama u s vom s m j e r ti i s v r s i iskazuje svoj s m i s a o.
Sagledana i ivljena s a s t a j a 1 i t a tog svijeta. -- kao
njegova p oz i c i j a, i njegov, u ideolokoj transformaciji,
apologetski p o z i t i v i z a m - dijalektika esencijalne DU-
nosti jest konstrukcija ovog svijeta kojoj odgovara kon-
struktiVni, bolje: stav spram svega
to jest. Kao takova, ona je u s p o s t a v lj' a n j- e postavlje-
nog apriofi: u aposteriornoID, empirijsKom materijaln razli-
regija svijeta (prirode, drutva itd.). Kako se ovim,
t-erminima, katkad odioznim- za one koji u marksizmu rea-
giraju po zakonn uvjetnih ref1eksa ; ne bi izazvao nespo-
razum, potrebno je ukratko objasniti to se misli pod aprior-
nim u odnosu na njegovu aposteriornu eksplikaciju. Kao
u Hegela, u njegovoj Logici, koja je ujedno i njegova
()rtt01ogija i kao takova u sebi sabite ono bithO za
sistem, sttije kategorije van svoje materijalne
da bi svaku materijalnu, prirodnu, drutvenu' i du-
hovnu sabrale i . sabirale u jedno i dale jo-j smi-
sao' unutar jedne sistematske cjeline, tako i ekonomske kate-
gorije u Manta izloene, npr., u Kapitalu nisu tek- >>apstrak-
cije realnog ekonomskog procesa, nego su r e a l n i j e od
tako da, npr., produkcija vika vri-
jedIiosti ili shema reprodukcije, u svojoj
apstraktnosti za onoga tko studirati Kapital ili
se tek uputa u zbilju kojoj Kapital odgovara, jesu ipak
neto daleko konl{retnije nego produkcija r()ba u
tvornici itd. To je stanje stvari koje je mnoge
strukture Kapitala (npr. Meusela) na-
vodilo na to da govote o svojevrsnom pojmovIlQm real4mu
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
259,
u Marxa, analognom U
njem U:nij.ela J5"p,t
tal, Ro.ba, Nov:ac, yil9l
vrijednosti, Relativnog! l\psolutnog l[ika vrije.d:po,sti"
nina u svojoj
Cirkulacija kapitala, cjelokupni P,Foces kapHala u s,\'oiiIn
kategorijalnim s obzirqm
i n t e n i n i j i i j a i . primjel(i :yovca,
kapitala kole u empirijskom ivotu Nekima,. s,e
. je to. samo n a i n p r i k a i v jea .
talu, stilski no, nteto je tOII.l,e
sadranQ, p;;t Lenjin govorio da u Kapitalu
lo,giku koju Marx kao logiku nij,e posebno
o\lQa, blo te.k zahJiev jednog nedo-
U olwtru nego je to bilo prepoznavanje
zaista jest 1'0 g 'i k a e k o-
n o llJ. s k. e s fer e, l to J;l.e Iqgika formalna, sa tendencijom
qa. pretvQri u logiku simbola, logistiku i da tako slui
eyentuaino II neke metodoloke sVl'he, nego logika koja
s a m n e rv z b i I' j e ekonomske, sam,og realiteta. Roba, po
MaF'XU, II srii sadri sudbinu
O sferi nunosti Mar,,-, gQyo:ri l\ag o u
vlada neto po.put J;lunosti, u kojoj,
st roga z.a..kon.i:J Q.st nezavisna od nosilaca procesa pa II tO)11
a ne uemenski, p:redstavlj?apriornu s,trqts.-
za. &-ve . empirij-sk.e Se
Cjebpe u tQ:p1e ga powirl Q!l.o
pa qa, na k.raj\!, bude jed,no
Ali
na struktura, struktura 'kapitalizm-a
c
izr-a-
e:p.a u Ka1?italu, mora imati tematski-refleksivno na pa-
meti kad se ' analizirati struktura procesa zbiljskog
Kapitala. -
DESTRUKTIVNA Tu kOD:s t r uktivnu i Qjen i4e.o.lo-
I)IJALEKTIKA gijski pa1l43\1 j,
.. :;ptt1ve$li OD.!! !jll,di"
II iHe
kao kapltal, bIlo kao aparat, 900 apsQl1;lt,
260
BIT I SUVREMENOST
,;industrijski svijet, bilo kao imperij, bilo kao apsolutnu
vladavinu maine ili jednostavno proces. Po tome odr-
avanju kretanja dobiva ona svoje ime kao, npr.,
klasa koje avangardu, poletnu snagu
vaju ne toliko u smislu
te koliko raznovrsni menederi i funkcioneri (pa ako
se pravo gleda, i su svojevrsni menederi toga kru-
ga). Sagledana, pak, i ivljena u negaciji ovog svijeta nu-
nosti, - s pozicija koje su dodue nastale unutar toga
svijeta i radi njega, ali elan svoje samosvijesti i svog smisao-
nog ivota, kao i svoje b i t n o podrijetlo dobivaju i z van
njega, pa su ne samo njegova kritika nego i, bar, slutnja i
apel novog svijeta - t ako dijalektika nunosti i nije
vie samo dijalektika konstrukcije, uspostavljanje svijeta tak-
vog kakav jest i osiguravanja njegovog nesmetanog funkcioni-
ranja u krugu na sve viim i viim razinama, nego i inaugu-
racija jednog novog svijeta dijalektikom kompletne d e s t r u-
k c i j e starog svijeta dovrenog u prethodnoj konstrukciji.
Dovravanje svijeta nije vie obnavljanje jednakog u bi-
ti, nego objavljivanja j e d n o k r a t n o g i s k o n a
novog svijeta. Tu dijalektiku sprovesti sposobna je samo ona
klasa koja, ma kako izgledao njen ivotni standard, tj. kakvi
i koji oblici produkcije vika vrijednosti bili domi-
nantni, svoju ljudskost, a time ljudsko obitavanje u
svijetu (i prisutnost stvari koje se ne rastvaraju u funkcija-
ma i indikacijama), moe samo razbijanjem kruga
nunosti u njegovoj dominaciji. To je klasa koja je u po-
vijesriojperspektivi i van e g a c i j a kapitala, a isto
tako svakog aparata, svakog procesa u onom sInislu ko-
jem mu valja dodati . ton Kafkinog romana, negacija jedne
apsolutno postavljene organizacije , negacija totaliteta
koji, kao Moloh, guta svoju individualnu djecu. Njenu po-
letnu snagu, njenu avangardu oni koji su svje-
sni ne samo svog nehumanog i postvarenog unutarkapita-
i drugog bitisanja nego nekako i saIni stoje
u novome, ne ga za sutra, ga iz isko.
na svega i svojega .
FILOZOFIJA - PJESNI STVO - SVIJET
261
tov J EK Tim ljudima eli se obratiti nae razIni-
I VRIJEDNOST ljanje i na t akvu u svakom
valja nam apelirati kao na ansu
u suvremenom svijetu. Jer ovdje nije o poda-
cima, o onome to se zbiva unutar svijeta, o svim
zgodama i nezgodama ljudskim koje, naravno, mogu biti
interesantne i instruktivne ali nas mogu od bitnog i odvoditi,
na neki dekoncentrirati, nego bismo htjeli z a-
d a t a k koji danas stoji pred kao takvim. Samo
kad to imamo na umu, nam tema o v j e k u s u v r e-
m e n o.m s v i j e t u izgledat i apstraktnom. Naravno, kad bi-
smo direktno i u aspektu naslov ovog
ka, morali bismo priznati da govoriti o u suvreme-
nom svijetu jest apstraktno ako ne vodimo o k o j e m
i k a k vom u k o j e m i k a k vom vremenu, ka-
kvoj ver z i j i vremena, u k o j e m i k a k vom svijetu.
Stoga ovdje posebno akcentuirati fenomene koji
sl! o m o g u e n i ovom st ruktur om kretanja-bitka svijeta
nunosti to smo j e ukratko skicir ali. Dovolj no je podsjetiti
da se u tom svijetu zbiva, ovom st rukturom, pro-
ces i n s t r u m e n t a l i z a c i j e svega, pr oces
f u n k c i o n a l i z a c i j e, da je svugdje pr isutna tendencija
r a s p o l a g a n j a u svijetu, njihovog k o r i e n j a
II svrhe koje cjelina kretanja t og svijeta, tendencija
njihove pune u p o t r e b l j i vos t i i val j a n o s t i z a
n e t o u sklopu organizaciono-radnog procesa, da se r i-
t le r i j i b i t k a sviju stvari, svih svih i svih
ljudi nalaze u njihovoj u t i l i t a r i z a c i j i, u
s ta n d a r d i z i r a n j u, u n o r m i r a n j u ljudskih mo-
e k p l o a t a c i j e kako tako i prirode (fe-
nomen eksploatacije ne bismo smjeli rezervirati samo za
relacije; takav jedan proces zbiva ,se i u od-
nosu spram prirode), da je taj svijet postao polje
raspoloivih stvari-funkcija-vrijednosti. Odnos spram
svega postao je odnos ovla-
davanja, gospodarenja, posjedovanja i troenja onog to se
posjeduje, a sInisao je pojmovno raCionalnog miljenja da-
nas kontrola i indikacija sklopova veza i po-
redaka, stvari i funkcija, pa ne samo u interpre-
BIT I :SUVREMENOST
poduzete u sklopu logika
nego i 'u samoj zbilji, npr., p ojam n e 'govori nita o pred-
inetu jo u logikama XIX nego je sveukupnost
'Cfii(jga to netko moe '5 njime napraviti iU u njegovom znaku
'na sebi pretrpjeti, niisdo je 'na neki Rmkcija
(A. 'Geh'len), ftiil'kcija n rspolaganja, 'kempenza-
'tornog 'domiI'l}ranja Hicima 'il svijetu, la :pojnio'vi 'Se javljaju
kao :indeI<sl 'kao 'aparat, kao
'orui1e. je 6dav:b.o zapaen o da je u tom ' svijetu nunosti'
koji, ' kako siriO vidjEm, Valja ]5tevladati u ime
'novog sViJeta, 'a ne u 'ime ' novog' u svije'tu '-. izvrena
svega, dltmito'logiiacija, <dedivini-
zaciJapriiode, lJildi, djela i da su 'nestali ili 'se samo
kao Wgijensld -iIi 'motD:enat javljaju smisao i ljubav
'Za "j Korik'retno, da 'je svijet 'poplavlJen 'apstraMnim
pojmoVima '(mfIacija lapsirak1tnih :pojmova<{, \Ph. i:er.sch) a
'lien' 'slika, 'da l e svugdje n a 'djelu dehatu-
manje, 'deanilnizaCija, dehumanizacija, -r eifikacija:; da ' se
'vjek a ne samo tzv. prit-odne stvari i
'pod Vidom sredstava, fun:kdj'e, raCionalnog
'nidi#]a; da 'se jednokioatnost i ,ilezanijenljivost kao
iiicisioca dostojanstva 'shemomnadc,knocd-
!fjiVih s retfstava .zasvthe, kori-
. ."ljudskog ihatcl'ijala({ .j ' i judsRe mase; da "sl! 'olle-
ma ' stvarfiria koje se, 'eto, ' zovU Odavno se -zna 'da
'se :u tom 'procesuizgiibilo "dusevno snllsleno jedinstvo "da
'se -fiivt!liNin"je ,i "pori1a'sovljiva:ti'je, da .je
nizaCija ::progutala ts'e10 iS fpejzaeiil 'iUl. ttd. -Ukratko,
o s' vT j e-t it 'il u< n,o s n, v;all 'ja ti m"aiti
's Via-gd'a 1Jt II :u in it :d' a lU 'il Ire m iI il e t O i '>;Htn:a
b1 t:a'k p iO ' t;()cID' e !' tb 'j.'m' a svo j u 'U'1> '01 reb' n 'u
s -vio TiI 's ' vr
1
h \u ' uhtt't"a 'r cj'e'lNHl to
U ii, :
1
t
1
o In1o.z e k.()!rT'S t>i t i, o t rij le 'b:i ti,
ifu]\crFt'i, ' U'5 p'o ' re:d:n :i, li's,f'o-r sTr a' t i, 'n'a d
>Z"a>itl 'i lj e; il-i"f,i, ' uik l j
1
u M<H, Jp' o s j edo v' a n, vo d' i-
!n a,p1u1s !t n (i i, v 'i d,iYa' t 'i. To je olio
i . ivlJenje -mellu ' v' rij e n o 'sTi1n'ia koje 'je :pO-
:hasmpilo kao ' briga ; oko kUltu'rnill
'Vrijetbibsti s ' vazetijei11, a i (jnda Jpostalo [realno-ra-
FILOZOFIJA - - SVIJET
,263
cionaino wednovanje s obzirem na mjesto upegonu .totali-
Naravno, pokatk,ad se ona prva ver.zija,
.nazovimo je javlja kao kompen-
zaci-ja i na ove druge, zhiljske i realne.
SVJETOVNI
OBRAT
Doista, Pl'otiv svijeta t ehnike i protiv svijeta
ekonomiziranja mnogo je toga u ime
neposrednog iivota, u ime integriteta
sti, u ime odgovornosti egzistiranja. No, pitanje je: kako
stv.ar 40ista s;toji - ne u aspektu parcijalnih ,pobuna, nego
:u svJetlu t o t 'a l n o g o ,b r a t a totaliteta starog svijeta, u
svjetlu onoga to nakon Marxa ima svoj dublji smisao ,kao
svjetska revolucija.
Valja imati na pameti d.a je tehnika zbivanja u
-svijetu nunosti i da nitko ne moe svojim zaklinjanjem ili
protestom, svojim pristajanjem ili nepristajanjem, svojim
sitnim invektivama izmijeniti proces toga svijeta, da ga ne
moe abreagirati. Ekonomika je odnos spram
vjeka u procesu proizvodnje, odnos po kojem se odrava
to ',zbivanje i se, sve na novim i viim razinama.
Ovdje je mjesto da nauku ogradimo od prigovora
:koji (su mu uputili kao da je zastario. Marxu se prigovaralo
.da 'je mislio da ekonomike, tj.
ljudskih odnosa u procesu proizvodnje koji bivstvuju neza-
'visnoo liiti svijet svih neprilika. Jer je, kako mu
-pripisuju, za njegovo miljenje tehnil{a sama sobom bila
neto ljud'ski neutralno; samo u ekonomskim
strukturama 'ona je mogla dobiti ovo ili ono Po-
.stoji Mam:ov ' stav koji se u tom smislu navodi: maina je
,maina, samo .u ekonomskim relacijama maina
je kapital. ,Marxu ' sad suprotstavljaju tezu da je ekonomika,
je on vidio kao centralnu problematiku ljudskog ivota,
samo neJ;adrivograzvoja teluPke, koji ,se ,po-
sebno u .naem samo obliJ..: ma-
inskogkolektiva (Friedrich ,Georg Jiinger). I ba zato to
je tehniku u problelJlatici previdio, to
.je nije vidio, vai on u optimizmu svojeg proiz-
vodnih snaga, za mnoge kao mislilac tehnike koja
.je .i misao i zbilja dananjice (Kostas .AxelQs). la
264
BIT I SUVREMENOST.
Marxu ne vodi o mjestima u njega, od ranih do
kasnih radova, koja govore o k val i t a t i v n o j razlici, tzv.
proizvodnih snaga i produktivnosti u svjetsko-hi-
storijskim epohama. Poznato je bilo da se te epohe s obzi-
rom na ekonomsku struktllru kvalitativno sobom ra-
zlikuju, ali se u vulgarnom ekonomizrnu, koji nastupa
pod vidom marksizma, zamiljalo da su proizvodne snage u
rasponu od do danas dodue, kvantita-
tivnim razlikama, ali kvalitativno od jednake i iste.
proizvodne snage imaju isto tako svoju k val j-
t a t i v n u te je jedan odnos, recimo,
svijeta spram prirode, a drugi odnos buroaskog svijeta. U
drutvu koje eksploatira se i eksploatacija,
iskoritavanje, nepotedno nitenje onog-a to se zove priroda,
i to ne samo prirode oko naS nego i prirode u nama. Neki
mislioci, a rijetki su oni koji su o tome mislili,
kao, npr., Ernst Bloch upozorili su na odnose spram
prirode onaj eksploatatorski odnos, prema jednoj
Schillerovoj pjesmi, ilerovskim, a onaj pun povjerenja i
razumijevanja prirode geteovskim. Na slike
prirode upozorio je rano u socijalnom relativiranju pri-
rodno.znanstvenog i odnosa spram svega to jest
Gyorgy Lukacs. U svojim ranim ali i kasnijim radovima Marx
obrt, cehovsku strukturu drutva s i
autorstvom obrtnika na proizvodu, i ta mu reminiscencija
slui kao ogledalo koje on svagda pred dri kapita-
impersonalnom proizvodnje. Naravno, ne
zato da bi produkciju vratio natrag, u situaciju cehovsku i
nego zato da bi sagledao, nekako po analogiji
s karaktere proizvodnje U tom smislu,
u vrlo kontekstu u kojem je o funkciji slo-
bodnog vremena(, kao prostora za ljudski razvoj, za viu
djelatnost, Marx pripisuje toj produkciji umjet-
karakter. A u istom smislu govori i poznato mjesto
iz Kapitala, III, gdje se za carstvo slobode dje-
latnost . koja je sama sebi svrha. je tu o djelatnosti
koju bismo mogli odrediti kao produkciju djela po modelu
u m j e t n i k o g djela, aristotelovskog jezika, koji
na kategorije koje dominiraju u svijetu nunosti.
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
265
Dakle, Marx -nipoto nije bio slijep za fenomene koje je i
sam tako jasno opisao o kao privjesku
stroja. No, drugo je pitanje moemo li mi negodovanjem
skinuti sa dnevnog reda taj svijet tehnike, koji nije
samo svijet odnosa spram prirode nego i
spram U tom smislu, u citiranom tekstu, u jednom
od svojih najzrelijih, u Kapitalu, III, ne govori on o ukidanju
carstva nunosti, nego, Q.aprotiv, o o g r a n i e n j u va-
enja toga carstva u ime jednog carstva slobode, a mi
bismo mogli, u vidu cjelovitu tendenciju njegovoga
djela, to mjesto interpretirati kao pokuaj jed-
nog prijelaza i mosta u novi svijet koji stoji pred nama
kao zbilja i kao zadatak. No, od tih mjesta vanije
je imati u vidu intenciju njegove dijalektike, koja je to-
t a l n a d e s t r u k c i j a svijeta prirodne nunosti. Nije
to destrukcija u smislu likvidacije i skidanja s dnevnog
reda, nego p a r a l e l n o s uspostaVljanjem kapitalizma
i proces njegove negacije. Tek na rubu tog procesa
moe se postaviti pitanje izlaska iz starog svijeta, ali to
je i gdje je taj rub? kapitalizma i komunizma faza
je socijalizma, faza prelaza i prevrata i kroz nju negdje
ide ovaj rub. Gdje i kada? Bez kronologijskih datuma,
prelaza-obrata jest u samom procesu - i u tome
je opasnost svojstvena samo epohi socijalizma,
neuspjeha kao i uspjeha. Ne samo ekonomske kategorije
nego i kategorije dravnog ivota, prava, morala, religije,
filozofije pa onda i dosadanjeg tipa t e h n i k e i njene
organizacije, kao to to mnoga mjesta u Kapitalu pokazuju,
prevladavaju se u onome to Marx naziva, ponajprije vrlo
jednostavno, zajednicom neposrednih (terminom
koji je jo dobiven negativnom kritikom starog svijeta). Ali
s tog aspekta radikalne kritike i samo:.
destrukcije starog svijeta novost novog svijeta nije neto to
s u t r a dolazi nakon ove nae dananjice, nego neto to
o d r a vau gibanju svaki gotov institucionirani svijet i
u njemu.
Drugim u fundamentu svijeta nunosti, reifi-
ciranog i dehumaniziranog svijeta, kako je Marx
nazivao ovaj stari svijet, u korijenu toga svijeta postoji
26:6
IskonSkta s!o:ho'da, iskonsko koje pro-
nasi dovriem 'sVijet i ,tla 'SUit-ra oXi, >sutra u jed-
nom 'kronologiJsKom aspektu, oibilJen jedan 'novi
C&WEK -
NiltllflE'M!E .-
S;VUET
.Da bismo .to ,razumjeli, xalja naJJl ,pl\omisliti
smisao elemeuata u )naslovu teme.: e ,o v j e lc
u S.u Y r e..m.e...n.o m sv i Je t .u. Ne bismo
pri .tom htJeli ,-govoriti <o ;podacima .m o teo-
rijama ,o ,njima, ,ne.go o .zadatku jer ,ni .f.o v j e k ni
.v.rl :(!U 'lsvojj.nj .ni .'8 viJe t
ms:u :nita fsamo p0 csebi ,r.ammljivo 'i tako
da :bismo ')JDOgIi . kao ,\I 'osigurane okVil'e<t1'pati
zgode :1 nezgode Iako danas 'znamo o.
'Zl1anosti l '):lo 1islrustvu, "Vie nego ijedna 'prethodna
(dja, bit njegova, i samo pitanje o njoj, sasvim supro-
(Odatle toliko 'filozof!jskih to'liko
'orijentacija o biii umjesto u biti Raz-
biolQgijsko, psiholqgi.jsko, ,historijsko ,,ltd.
wij.eme, u,pozrulli smo ioliko temp.oralnih nijansi .koj,e ..nikad
,prije ,nisu Jbile ..poznate, ,no, :nam Je .bit
,VI'emena postala iole ,blia - :tavie, .da smo ..
time :to le rto 'zapll'avo"Nlijeme. iIoehDikom';pnmneta
i informacija suzili smOml 'planetarni . prostor ( la :l 'inter-
'ise ' st.iavatl); lstovremeno
moemo 'ltHt!komunikiacfjama ' biti -na lj
Ikontrolirati 'Prostore '- 'a ipak, zar 'smo ' se "time pribliili
'ikako onome to-naiivamo sVitet? 'NiJe Ji, naprc;tiv, OSVO-
:}etil ;pro-stor usvojaj ;kompliciranosti . prikrio Jeanostavnost
sVijeta? :Tako ;problematicnost triju . elemenata u _.naSlovu .'na-
eg onome .'tko. eli promisliti .lul.k,o :si,ojci
ov J.e k.o.m .u !S.u.v.r.:e m,en o m s,vU -e t u da se .qgra-
' na ' weFat -o ,-1 (foltleka ,qa;nas, ,Ji
zahtijeva, postulira zadatak misaonog
,se
Ima ;vmtU!. hOi!obzor 1iVUko'g
:k.onkretnog ilvota .
FILOZOFT.JA Pl1ESmSTVO - SVIJET
267

COViEKA U
SVIJE:rU
NUN0ST4
Ba bismo mogli raZ1imjeti destruktivnu
totaliteta i doista stajati ,unu-
' tar svijeta 11 fgil>anju :na mjestu gdje on
u svom nihilizmu puca i mi 'Se ispod kru-
'te <povrine nunog procesa 'ukorjenjuje-
mo lU 'iSKonskom pOvijesnom ,zbivanju kako -bismo mogli, ;sa
svoje st1fane, novom 'svijetu lu -:nastajanju -, 'po-
ttebho tl'eimt<Kn povijesne luCidnosti napastimotzv.
n o t Jm a l 11 i, s 'va'k!o 'dnevni sta'v ivo-
t a, ttputenost u tok procesa, ;koji i mi )sa svoje 'strane
i. ,aa :9. 3ednoj <,.da <Upotrijebim jedan stari \filo-
zofijski -temninr) mtentio obliiJ:ua, :u jednoj intenciji koja 'se
sebi nezamislivoj ' u unutarsVjetSki usmjerenoj 'perspek-
tivi, umjesto naknadne, jman:je ili vie 'obavezne l'efleksije o
-to -je-'oa .nas '11ezavisno i u to'ku, bez obzira ila ,nae
miljenje"<' i -na bae ' intenreniranje -- 'do'r.azifie
-ivotno ozbiljne, ' iskonu :Jiaeg Ipovijesnog w.cvota ipA-
v lOTtD o s ,ti.za se1;e,;za 'svojti 'ljudskost .1 ,za
<sve t.o ,se !zbiva.
T..ai iSe'11bliazuje bedovo'1jnOSl :za istin-ski Svijet, ali pri-
IDJlfi'en'tlst 'Vijefu 'sVih ohih ikoJa
'su Jtlbbiv.@Ii3 1ilegidliallii1h lhipostazama .'sVijetahUi1'osfi ln:a
<ga tu "Hiikrb1tl>Zmosu (d1:)liBvl jaju.1.Nema -mogucnosti,
ljft.e<t ::slobode ,ila:Se on
i ,kategorijalno .okuje, lpa itla 1ie
'
unda
lbakinadno metafizicira - ,nego je ' on ' uvijek Ikao
'isloboUa tl ,odnosu ' spram sViih sfera i'l slajev.a
regija mjeri i ',mo-
,guooostl 'cjelovitOsti illjiho.ve cjeline 'nazivamo !-sV'ljet.
Jer, ni <!;vjjet l.nije '''Ilaprosto ;univerzum .u ' smislu: ' 'Sve
'tb :,postoji "--- lto .1e ali mje '.:ni sveukupnost !kategb-
rl:falnih ' ili 'p1:aktiikih . 'bi S' ga
>vjek 'mlpIfaVio. NiJe Im ' neto "dbjektivno .(i ,u ttome je tproble-
ni ' neto 'fsuhjelQtivno - mego moa-
Yna koji!jest, sV'e"to.ijest, ' u poVijesno jj'ednokl'atnoj :zgodi
,1 -veruji, , kad :moe kontakt ' s :iskonolll, lS
fpiittJdom, swma .. to :jest,
gotovosti
268
SLOBODA
I ISKON
BIT I SUV:REMENOST
Drugim u slobodi, u otvorenosti za
sve najavljuje se tako neto kao to je svijet.
U tom iznimnom trenutku i i svijet po-
staju s u v r e m e n i, to da doista jesu, izvornije nego
to to moe pokazati prazna siva svakidanjica
aktualnosti i aurnosti. U i s k o n u, koji je u fundamentu
ovog svijeta nunosti, k o j i je p r i j e onoga to je po
njemu nastalo i to je po njemu prisutno - gdje, dakle
ima navlastito sadrana je i za slobod-
nog s u v r e m e n o s t njegovog opstanka.
U k r i z i starog svijeta nunosti dan je datum suvreme-
nosti u svijetu. U r e vol u c i o n a r n o m r a d i-
k a I n o m o b r a t u i z i s k o n a, iz s a m e p o v i j e s t i
(iz onoga to bi se jednostavno moda moglo okrstiti ivo-
tom mada je taj pojam toliko od
biologijskog do svih ostalih smislova i u tom revo-
lucionarnom radikalnom obratu iz iskona i same povijesti
(a ne iz onoga to se historiziralo i to je svreno)
r a a j u s e r i j e i, d j e I a - u o p e o d n o s i p o
kojima s iskonom suvre-
m e n i s v i j e t. Gledano kronologijski, pred nama je epoha
u kojoj sebe, prvi put nakon nitavnog ali eksten-
zivnog i ekspanzivnog kretanja u _krugu neminovnosti,
nazvati ne vie ovim ili onim parcijalnim imenom prema
svom poloaju, npr., u drutvenoj strukturi, nego imenom
o v j e k a u s u v r e m e n o m s v i j e t u. A on to
zato t o j e u v i j e k, usprkos n a m e t I j i vos t i
sistema, aparata, ekonomike, tehnicizma, totalne organizacije,
centralizacije itd. - iskonski, to prirodno-temporalno
povijesno slobodan. No, za njegovu ovakvu slobodu ima mje-
sta samo na r u b u dovrenog svijeta, svijeta koji se' zbiva
u smjeru destruktivne negativne dijalektike. Ovu ansu on
mora primiti, iako moe izgubiti, a mora je primiti ako
da svijet nunosti i nadalje bude u svom trajanju ekskluzivni
svijet njegova postojanja. O a z e slobode on mora
da bi jednom svjetlo novog svijeta prekrilo povijesno
Marx i drugi, ima ih mnogo, ne samo on,
su u tom i na tom putu u jednostavnost punog ivota.
FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET
269
Destruktivna dijalektika one komplicirane konstrukcije
svijeta nunosti vodi nas pred najtei zadatak, za nae da-
nanje, jo na stare norme orijentirane, pred z a d a-
t a k j e d n o s t a v n o g, s p o n t a n o g, l S k o n s k o g i-
v o t a b e z k o n s t r u k t i v n i h n a d o m j e s t a k a. Mi- .
saono djelovanje u tom pravcu moramo nastojati da svagda
pa makar ponajprije u oazama pustog svijeta
nunosti.
Poziv mislioca danas jest da brinom analizom
nosti slobode unutar svijeta nunosti na ovom njegovom rubu
i preko njega budnim apelom pomae kojemu doista
nije svejedno da li kao jest ili nije, oko smjetaja
u jednostavnost suvremenog svijeta, tj. onoga svijeta koji je
uz pravo vrijeme, a ne uz ono koje je derivat radnog procesa.
III
PUT U OBRAT
PRETPOSTAVKA: NOVOVJEKOVNI RADIKALIZAM-
TRANSCENDENTALNI,
SUBJEKTIVIZAM (FICHTE, FEUERBACH, STIRNER)
a) FICHTE - MISLILAC SUBJEKTNOSTI
POVIJESNO

Kad se u historiografiji hegelovske
provenijencije, smjeta na razvojnu liniju
od Kanta do Hegela kao jedan u biti nesa-
mostalan u nizu (Kroner) - u kojem samo
i kraj neto posebno -, tad se Fichte u svojem veli-
kom za razumijevanje novovjekovne filozofije gubi
iz vida. Ne samo njegov enormni uticaj u
posthegelovskoj filozofiji, - prije svega u filozofiji
(Czieszkowski, Bauer, Hess, itd.), u novokantovstvu, posebno
marburke varijante (Cohen, Natorp, Cassirer), u fenomeno-
logiji Husserlovoj i u varijantama filozofije egzi-
stencije, posebno u Sartra - nego, prije svega, dosad jo
nedovoljno, historiografski i sistematski, sagledan centralni
poloaj nenadmaivih formula njegove Wissenschaftslehre
u okviru novovjekovne misli, osiguravaju Fichteu povijesno
koje moda, u suvremenoj situaciji radikalnog raz-
s novim vijekom, nema nijedan od klasika gra-
misli. Ako je Hegel izvrio program koji je Fichte
postavio i na ekstenzivnom polju svekolikih regija de-
monstrirao duh njegove misli ga primjereno
svojem zadatku, Fichte je i tom poslu dao inicija-
tivu. Ne samo paralele pojedinih
djela Fichteovih i Hegelovih nego, prije svega, povijesno-filo-
zofijska intencija Fichteove misli o tome: jer Fichte
je u svojim n a e l i m a izloenim u nauci o manosti
dao s a m u for m u l u f il o z o f i j e n o v o g vi j e k al
18 Bit i suvremenost
274
BIT I SUVREMENOST
filozofije koja u transcendentalnom smislu, daje
rang t vor c a bitka, s u b j e k t a sviju Gubjekata, rang
s u b j e k t i v n o s t i subjekta.
FILOZOF U Fichteu se doista sabire sve ono to je novo-
vjekovna filozofija htjela s prvim svojim osvje-
u Descartesovom e o g i t o - u, sve do, inclusive,
Kantovog transcendentalnog fundiranja svake filo-
zofije koja bi nastupila s pretenzijom znanosti, a to
s pretenzijom da utvrdi principe po kojima se zbiva, sve
to jest. - Kad se, dakle, ima u vidu raspon i svjetsko-
-horizontalna tendencija Fichteove misli, biva jasno da su
promaeni svi oni pokuaji koji, da budu marksi-
Fichteovu nauku moti-
vima njegova vremena, kao to to dolazi do
izraaja u najnovijim publikacijama o Fichteu, na primjer
II da su konkretne relacije
u njegovim takozvanim popularnijim spisima instruktivnije
za razumijevanje njegove filozofije nego takozvani teorij-
ski" spisi. Kao i svaki mislilac, i svaki i
Fichte je dijete vremena, ali kao f i I o z o f on ne samo
da anticipira idejnu koja ima da na-
stupi nego i ulazi u b i t svojeg vremena, koje je istovetno
s temporaInim karakterom novovjekovnog razdoblja
sadanjost).
DJELOVANJE I
TRANSCENDENTAL-
NA STRUKTURA
POVIJESTI
Kantu da, sa svim svojim
radil{alizmom uma, nije uspio da dade
dedukciju filozofije kao nauke
o znanju (svakodnevnog ivota) i zna-
nosti, Fichte svojom filozofijom
da iz iskona novovjekovnog stava
spram svega to jest izvede, bez sadrajnih rezervi i even-
tualnih prigovora, svijet u onome to ga princi-
pijelno nosi i odrava. Temeljnu Kantovu problematiku sa-
modjelatnosti uma, prikrivenu restrikcijama jedne kritike
uma, Fichte radikalizira do teze da se sve to jest moe
razumjeti samo od duha u 1.\
'."
PUT U OBRAT
275
njegovoj volitivnosti, u njegovoj djelatnosti. Sve to jest,
jest produkt ovog producenta koji se, naposljetku,
nava sa samim sobom da bi na tom putu naao svoje ispu-
njenje. Fichteova filozofija ne nekim temeljnim
stavom, aksiomom ili pojmom, nego apelira na
vanje u njegovoj i o njegovoj misaonosti, ona po-
zahtjevom za d j e I o v a n j e m kao pravom prirodom
i i onoga po i i jesu. Ovaj
desupstancijalizirani svijet jastva, naravno tran"
scendentalnog, ne' psihologijsko-empirijskog, Fichte je svojim
djelom nastojao da upozna i preda obrazovanoj publici
kako bi je uzdigao na visinu povijesnog zadatka. Dijagnosti-
svoje vrijeme kao razdoblje potpune grenosti koje
slijedi nakon prvih razdoblja instinktivne umske naivnosti
i, kasnije, vanjskog autoriteta institucija, Fichte sebe samog
sagledava kao umne znanosti u znaku stoji
razdoblje kojeg je svrha da se u potpunosti ozbilji
u posljednjem razdoblju svjetske povijesti, u razdoblju pune
svetosti uma, koji je postao Ova
svjetsko-historijska perspektiva, iako ju je Fichte izgradio
tek poslije niza verzija svoje nauke o znanosti (mada ni sam
Fichte nije mislio da njome otkriva fakticitete povijesti,
naprotiv, samo njenu transcendentalnu strukturu), otkriva
nam Fichteovo posljednje htijenje za konstitucijom jednog
svijeta potpune providne umnosti (principijelne saznat1jivosti
i, stoga, obradivosti), koju unutar svog sistema", onda
sprovesti Hegel - filozof apsolutne ideje za koju ne postoji
nita iracionalno.
fenomen naivnog relizrna u
spoznavanju i svakodnevnom ali
da ga utemelji u jednom primarnijem, iskonskijem
stavu, Fichte svoj strogi, znanstveni sistem temelji na tri
koja posljednje djelatne korijene triju prin-
cipa miljenja: principa identiteta, principa kontradikcije i
principa dovoljnog razloga. Prvi princip nauke o znanosti,
koja se u njemu i konstituira i u intelektualnom zoru biva
sebe svjesna ne samo kao subjektivna znanost i kao
bit svega to jest, taj prvi princip glasi: j a s t v o i s k o n-
276
BIT I SUVREMENOST
ski apsolutno postavlja svoj vlastiU bitak . .
To je radikalna formula kojoj su tendirali i Kantova tran-
scendentalna apercepcija i Descartesova misao koja sebe
misli u stavu: cogito ergo sum.
Fenomen svakodnevnog spoznavanja i pokazuje
da ova radikalna, apsolutno prva formula; mada u svojoj
istinitosti mora biti nadopunjena samodjelo-
vanjem jastva kojim ovo radi sebe postavlja jedno Ne-ja:
j a s t vos e b i s u p r o t s t a v I j a N e - j a.
Ovo suprotstavljanje unutar jastva na temelju njegove
prirode postavljanja (Setzung) trai, opet, da bi bilo vjerno
fenomenu spoznavanja i jednu sintezu
prethodne teze i antiteze. No, ovu sintezu Fichte ne zamilja
hegelovski kao prevladavanje (Aufheben), nego kao kvan-
tificiranje, limitaciju prethodna dva j a s t v o s u-
protstavlja u sebi Ja jednom
Ne-ja.
TEORIJA _ Ukoliko zamiljamo jastvo kao
PRAKSA ovim Ne-ja, koje se spoznajno kontempla-
tivno spram njega odnosi, imamo posla s
prvim dijelom, prvom tematikom nauke o znanosti, s t e o-
r i j s k i m jastvom. Ukoliko, pak, zamiljamo ovo jastvo kao
spram Ne-ja, imamo posla s p r a k t i k i m
jastvom. Teorijsko jastvo konstituira se u nizu etapa (osjet,
zor, slika, razum, rasudna snaga, um) da bi u posljednjoj
steklo svoju samosvijest, ali ne i posljednju fundaciju. Tek
na terenu jastva postaje jasno zbog i radi
apsolutno jastvo suprotstavlja sebi Ne-ja. ,'Ne moe ni-
kakva teorija, nego samo djelatnost
objasniti iskonsku bifurkaciju apsolutne djelatnosti. Ne-ja,
na koje se odnosi .nae spoznavanje, i teorija nije
zapravo nita drugo nego osjetilni materijal nae dunosti.
Svijet je produkt djelatnosti i svrha mu je da
umu, koji je u biti da se u
procesu svojim. ispuni, da
PUT U OBRAT
'277
do slobode, do svog I tu lei, isto tako, posljednji
razlog mnotva individuuma, ja,jer Fichte jaco-
bij evski, u stvari zamilja da je aktivnost
samo u zajednici ovakvih izoliranja prirodno-pravno osamo-
staljenih, autonomnih individuuma.
SUBJEKTNOST
SUBJEKTA I
MATERIJAL
RADA
Koliko Fichteova filozofija i bila ideali-
izvedena u tradiciji kantovskoj, ko-
liko joj teologijske formulacije, kao i ka- '
snije Hegelu, sagledavanje
povijesne perspektive i toli-
ko je ipak u ovoj svojoj posebnoj sistematskoj verziji (a
sistem ne moe a da ne bude na poseban a to
- jednostrano, izveden) izraz novovjekovnog
vjeka, koji prirodu van sebe i u sebi samo kao m a-
t e r i j a l r a d a, joj samostalnost, i bitak vidi u
s u b j e k t n o s t i subjekta, apsolutno pomiljenog jer apso-
lutno a k t i v n o g novog vijeka.
FICHTEANSKA
INTERPRETACIJA
MARXA
Pokuaji da se Marx interpretativno
razumije, od Fichtea, aktuali-
ziraju Fichteovu centralnu problemati-
ku do ranga adekvatnog partnera u di-
jalogu misli s novovjekovnom filozofijom. Dok
se primjereno, a to iz same biti povijesnog zbivanja,
ne izvri konfrontacija Fichteovog utemeljenja
samosvijesti s Marxovom otvo-
rene, spram okrenute 'povijesti, po kojoj,
ostalog i jest, dotle Fichteova filozofija biti m e-
m e n t o m o g u g p r o m a a j a o s n o v n e o rt j e n-
t a c i j e marksizma, ma kako interpretacija filologij-
ski bila poduzeta. Ne samo inter-
pretacije Marxove misli nego, podjednako, i one
ke naposljetku su fichteanstvo. Stoga nije naodmet promi-
sliti kako stoji s novovjekovnim aktivizm9m, koji se tako
i Marxovoj misli.
BIT I SUVREMENOST
b) FEUERBACHOVA ANTROPOLO-
GIJA KAO BICE RODA)
HISTORIJE FILOZOFIJE
I POVIJESNO
FEUERBACHOVE FILOZOFIJE
Standardne historije filozo-
fije zauzimaju prema Feuer-
bachu stanovite potcjenji-
vanja ga u sjenu
Hegelove misli. Za njih je on izgubljeni sin idea-
lizma, pa onoliko koliko Hegelu zamjeraju preuzetnu spe-
kulaciju, one ovog antispekulativnog mislioca samo
kao produkt unutarnjeg raspadanja metafizike.
da ne posjeduju smisao za Hegelovu, ne ra-
zumiju ni kritike Hegelove filozofije. Kako se povi-
jest filozofije za odvija do Kanta i od
Kanta, kako ovog ne smatraju jednog kretanja
na kraju stoji Hegel, nego sreditem svega filozofi-
ranja, tako gube smisao za povijesnost filozofije, pa, pri-
rodno, ne znaju kamo s Feuerbachom. Dok im Hegel barem
jo 'imponira strogom izgradnjom sistema, Feuerbach je za
njih tek i zato drugorazredan mislilac. Kao da
je, npr., sveobuhvatni sistem Herbarta, Lotzea, E. von Hart-
manna, Wundta i dr. filozofijski neusporedivo vie i
nije djelo od puke psihologije religije i spo-
znaje teorije ovog pozitiviste. Ovakvim smje-
tajem Feuerbacha pokazuju historije filozofije svoj filozo-
fijski lik. One su samo izraz jednog katedar-
skog filozofiranja sredinom i krajem XIX Tradicija
takvog ,>filozofiranja produuje se sve do danas. Svojim
obiljem sitnih podataka i krupnih, pokadto zluradnih invek-
tiva prikrivaju ove povijesti ivu povijest filozofiranja. Hi-
storije filozofije ovog tipa impresionira tradicionalna, tj. od
drugih filozofa, jer same nemaju kriterij
da prepoznaju pravo filozofije. da su same
izgubile kontakt sa filozofiranjem, opredjeljuju
se one za filozofiju samo zato to doista bez nekog'
pogleda ne mogu ni povijesnim tvorbama. Ali filo-'
zofija koju one zastupaju ruje aktualna, tj. suvremena i po-
vijesna filozofija. Kako same nemaju dodira sa zbiljskom
povijesti, ne mogu vidjeti ni povijesno filozofije.
PUT U' OBRAT 279
Pa ako filozofije ne imponiraju vanjskom
ralnom stranom, onda su, kad postoje, smzene do po-
pratnih primjedaba velikim misliocima.
Tu je korijen sudbine u
i XX u slubenim{< krugOVIma filozofiJe. Kao Kier-
kegaard religiozni kuriozum Danske, i naravno Marx, sru:n
0
'
radikaiac i eventualno
filozofijski treba nadopuniti", i mnogi drug ... tek.
filozofi, tako i Feuerbach nema
rijama filozofije, koje se odlikuju tIme to un Je ZIva fIlo-
zofija strana. Pa ipak se s ,?tva-.
raju ljudima koji da znaju gdje smo l na cemu
smo, pa od to su potkraj XIX i
dominirale filozofijom jedva ima danas traga. PraVI
filozofi ovog vremena kao da tek danas dolaze do
prava. Treba uvidjeti, kao signum naeg vremeI?a,
danas u filozofiji slstetm-
ma sa svim disciplinama, o pisanju para-
grafski podijeljenih knjiga, ni o mnogom znanJu. to pre:'
plavIjuje bitno znanje. I nacrtm
karakter pisanog o stalnom ponavlJanJU,
voljnom poduzetim, m i s a o n o g p r o d o r u b 1. t
o n o g a t o s e d a n a s ,s a o vj. e k z b I V a. De-
talji filozofskog posla imat ce,. vec svoJe vrIjeme budu
njihove pretpostavke jednosmisleno SVI ml danas
jo stojimo filozofijsk! u dovra
vanja starog i novog. SVI tm, kao mladI Marx u
svojoj disertaciji, nastojimo osvjetavati svoj. e zadatke, samo
to nam je, upravo s Marxom, providan smIsao naeg p.o!o-
aja, pa provodimo filozofiju koju je on, s osloncem na zbilJU,
izborio. .
Ludwig Feuerbach stoji na nae.
situacije i od njega vodi put kako k
misli tako i k onoj Marxa. Kako je nasa pOVIjeSna zbilja
tokom 150 godina sve to vie otkrivala svoju
tako su ista pitanja iva jo i danas kao I
samo produbljena do posljednjih Poneto IZ
onog vremena moe nam ponajprije izgledati kao bezazleno,.
280
BIT I SUVREMENOST
ali njegove k o n z e k ven c i j e to nipoto VIse nisu. S
Feuerbachom i njegovim odnosom spram Hegela, koji je
analogan odnosu niza mislilaca, stupamo u suvre-
menu povijest filozofije.
Imena Straussa, Bauera, Feuerbacha, Rugea, Stirnera,
kasnog Schellinga, Kierkegaarda, s centralnom figurom samog
Feuerbacha, s jedne strane, prijelom u razvoju novo-
vjekovne filozofije i inauguriranje suvremene filo-
zofije ivota i egzistencije, a, s druge, urgiraju ba linijom
Feuerbacha - Rugea konzekventan, a ujedno revolucionaran
prijelaz s na nove idejno-povijesne pozicije mla-
dog Marxa.
Samo ako se Feuerbach tako sagleda, je filozo-
fijskoj historiografiji, osigurati karakter prave egzaktnosti,
koji ona neminovno gubi kad postaje puko nizanje autora,
sistema, pojmova i problema. Samo ako se doista izloi p o-
v i j e s n o mjesto nekog autora u povijesti filozofije, moe
se ocijeniti njegovo filozofijsko on ostaje
1.1 svojoj povijesnoj djelotvornosti tajna, pa ako ne raspolae
dobro sistemom u tradicionalnim disciplinama po
ukusu, onda ga svrstavaju tamo negdje u sjenu
kakva poznata i priznata filozofa.
*
ZIVOT I RAD Ludwig Feuerbach rodio se 28. jula
L. FEUERBACHA 1804. u Landshutu, u Bavarskoj, u po-
rodici nadarenoj i senzitiv-
noj, moda preosjetljivoj. Otac mu je znameniti
prava i kriminalist Anselm von Feuerbach. Eduard,
Anselm i Karl pokazala su ali dubok
-interes za pravne i prirodne nauke, matematiku, filozofiju
i povijest umjetnosti, a brat Friedrich, filolog, po-
svetio se popularizaciji nauke svoga brata. mu je po-
znati slikar - klasicist Anselm Feuerbach. Mladi Ludwig je
zarana u sebi otkrio smisao za religiju i ovo vlastito isku-
stvo nesumnjivo mu je poslije pomoglo da duboko upozna
subjektivnu stranu religijske iluzije. Pun ivotna poleta, nije
se ni u godinama zadovoljavao kolskom vjerskom
I
PUT U OBRAT
281
nastavom, nego je teio za to nlU ni okolina ni
gimnazijaIna nastava nisu mogle pruiti (pismo Noacku,
1846). Ponajprije je mislio da poziv u teologiji, pa
se u gimnazijalnim godinama bavio Biblijom, temeljem
teologije (ibd.), studirao Gibbonov Pad Rimskog
Carstva", Mosheimovu Povijest crkve(" Herderova Pisma
o teologijskom studiju,(, Eichornov Uvod u Stari i Novi za-
vjet. Luther i Hamann su mu bili poznati ovih
godina. Kao i drugi mladohegelovci, temeljito se upoznao
s historijom religije, protestantizrnom, i smatrao
poslije, u zrelim godinama, svoje nazore konzekvencijom i
protestantskih teza. Ipak protestantizam i teo-
logija, kad se ima u vidu bitna sadrina Feuerbachova djela,
nisu nita drugo do oblik obrazovanja,
kojim su i on i drugi mladohegelovci, a pl1ethodno i
tiibingenki studenti teologije Hoderlin, Schelling i Hegel;
izraavali, na tada jedino religiji strane, ovo-
strane, zemaljske teme svog filozofiranja.
Feuerbach je studije u Heidelbergu kod Dauba
i Paulusa. Prvi je u to vrijeme, pod utjecajem
idealizma, Hegela, spekulativnu
teologiju, a drugi zastupao prosvjetiteljski racionalizam, koji
nastoji zasade dovesti u sklad s razuma.
se nadao u Karla Dauba zadovoljenje svojih
unutranjih potreba, ali se, uza sav moralni ovog teo-
loga, ubrzo u samoj teologiji, pa 1824. odlazi u
Berlin da slua Hegela. U Berlinu tada i Mar-
heinecke, Schleiermacher, Strauss i Neander, najpoznatiji
teolozi i Biblije onog vremena. Pod utjecajem He-
gela, svog drugog, duhovnog oca, kako sam kae, postaje
od religiozno zainteresiranog, ali nezadovoljnog teologa -
filozofom. Pie disertaciju i s popratnim je pismom alje
Hegelu u znak odanosti spekulativnoj misli, ali
i potrebu, tako za njegovo vrijeme, realizacije
i konkretizacije filozofije. Godine 1828. promoviran je u
Erlangenu i privatnu docenturu. Profesuru nije mogao
nikada dobiti, uza sve svoje i svojih prijatelja nastojanje,
iako je mislio na univerzitetski ivot u Francuskoj, vicar-
282
BIT I SUVREMENOST
skoj, i u jer se svjetovnim i crkvenim vlastima
zamjerio svojim spisom Misli o smrti i besmrtnosti, izda-
nim s prilogom ksenija 1830, ubrzo kon-
fisciranim. Anonimnost spisa nije se i pruska reak-
cija, kojoj je stalo do odranja religioznih predodbi, prije-
mu je otada svakako da zauzme neko
Do 1836. ipak je odravao u Erlangenu predavanja IZ hIsto-
rije novije filozofije, metafizike i logike. Jo gotovo 10 go-
dina pisao je Feuerbach povijesno-filozofske radove u speku-
lativnom duhu, koji bi mu sigurno mogli, svaki posebno,
donijeti katedru, a tek 1839. radikalno prekinuo s hegelijan-
stvom. U narednih est godina izradio je onda svojim naj-
boljim radovima vlastito stanovite. Sredinom 30-tih godina
pomirio se Feuerbach, s akademskim
i od 1836. ivi u Bruckbergu, prije markgrofovskom lovackom
dvoru na selu kod Anbacha, gdje mu ena sudjeluje s imet-
kom u tvornice porculana. Tu se sada, osiguran
eninom rentom i vlastitom literarnom zaradom,
mirno i zadovoljno svojoj filozofiji. Boravak na selu moda
je, barem u bio prednost njegova ivota, ali
je njegovo djelo, kako je Engels jasno od toga stra-
dalo. Zadravanje u Bruckbergu postalo je sudbonosno za
njegovu misao, jer je time prekinuo kontakt sa ivotnim
zbivanjima svoga vremena. Mada je svagda bio napredno
orijentiran, pa potkraj ivota stupio u socijalnu demokraciju,
nikada nije razumio svjetsko-povijesnu misiju
svijeta, industrije i klase, kao to nije shvatio ni
revolucije 1848. godine. Temelji su njegove filozo-
fije ostali prazni, jer je napredak
prirodnih znanosti proao mimo njega, a u svojoj
povijesnoj konkretnosti izmakao mu iz vida kad se on svim
svojim udaljio od povijesti.
Filozofijski nazori zrelog Feuerbacha, izraeni u Kritici
Hegelove filozofije (1839), Biti (1841), Pret-
hodnim tezama za reformu filozofije (1842), filo-
zofije (1843) i, u Biti religije (1845),
nastaju u stalnoj opoziciji i s He- ,
PUT U OBRAT
283
gelovim spekulativnim sistem6m apsolutne ideje. Dok je za
Hegela Sve to postoji apsolutan duh, za Feuerbacha je duh
svojim kategorijama, kao i bog sa svojim sve-
cima, samo djelo Atributi boanstva, kao i oni jdeje,
zapravo su atributi ali nerazmjerno Pri-
roda, u Hegela i drugobivstvo duha, postaje
u Feuerbacha nosiocem svega U Hegelovoj filo-
zofiji vidi Feuerbach samo spekulativnu teologiju, racio-
nalnu inistiku, pa kad Hegel smatra da je ideja postavila
iz sebe prirodu, ne on, po Feuerbachu, nita drugo do
ono to teologija izraava kao boansko stvaranje prirode.
Apsolutni je duh Hegelov samo apstraktno zamiljen subjek-
tivni, relativni i duh Nema svijesti izvan
svjesnog Ono to je djelo ljudsko, umjetnost, filozofija,
religija, su u Hegela kao oblici objavljivanja apso-
lutnog duha. Feuerbach ih .eli povratiti i tako dvoj-
stvo biti i osiromaene egzistencije ispuniti u ivom,
osjetilnom, r o d n o m postojanju Kritikom He-
gelove filozofije Feuerbach je dobio i svoje kritike reli-
gije, izvedene uglavnom u djelu Bit
Kasnija Feuerbachova djela, uz pokuaje, djelo-
nastale kao odjek bijede potkraj ivota, a prije svega
predavanja o Biti religije (1848-49), odrana u heidelber-
koj na studentski poziv - jedini Feuerbachov udio
u revoluciji 1848 -, i Teogonija (1857), 0 spiritualizmu i
materijalizmu (1866) samo su pokuaji produbljivanja lli
sistematizacije i nadopune misli iz prije navedenih njegovih
djela. 1860. god. morao se Feuerbach preseliti u Rechnberg,
kraj Ntirnberga, jer je tvornica, u koju je uloio sav svoj
imetak, bila propala. Morao se otada brinuti i za svako- ,
dnevnu prehranu i ogrev, a prijatelji su akcijama skupljanja
novca nastojali da mu osiguraju kakav-takav ivot. Ponosna
njegove naravi mu je da uzme vie od
najnunijeg, ' pa je nastavio da ivi u najuem
krugu obitelji, dok ga bolest i nezadovoljstvo nisu
shrvali 13. septembra 1872.
284
BIT I SUVREMENOST
*
SITUACIJA Glavna Feuerbachova djela nastaju 40-tih go-
NJEMACKE dina prolog u vremenu kad se Nje-
idejno i a na bazi
privredna razvoja, spremala za revoluciju_ Kao to
su ranije reforme Steina i Hardenberga u Pruskoj bile iza-
zvane internacionalnim zbivanjima poslije francuske revolu-
cije, tako je i borbe pred 1848_ u izazvala parika
julska revolucija_ No, ako i polovicom
XIX ekonomski i hramlje za velikim zem-
ljama Zapada, ona ih na filozofije i literature sve
prestie. Kako, idejne tvorbe imaju ipak posljednji
korijen svog poleta u ekonomskom zbivanju, u njima se uz
svu njihovu nuno izraava i
prilika. Feuerbachovo djelo nosi, kao uostalom i
djela njegovih velikih prethodnika, karakter ove
nosti. Iako p o l i t i k a funkcija Feuerbachovog djela lei
u revolucije 1848, ona svojim f i l o-
z o f i j s k i m sadrajem nadilazi ono pred revo-
luciju, i u je odnosu prema svoj dotadanjoj gra-
filozofijskoj misli, a njeno djelovanje ne prestaje
ni do danas. Jedini je, neposredni Feuerbachov
literarni uspjeh samo Bit (1841), no taj je
uspjeh kod napredne inteligencije.
KRITIKA U isto vrijeme spadaju i Feuerbachova razra-
HEGELA s filozofijom G. F. W. Hegela,
vrhuncem filozofijske misli svi-
jeta. D. Fr . . Strauss je okarakterizirao Hegelovu filozofiju
kao filozofiju restauracije i podijelio direktne i indirektne
potomke Hegelova sistema na lijeve, desne i centrum, pa su
ovu analogiju s teologijskom sadrinom usvojili go-
tovo svi filozofije. liberalni
(Jodl, VorHinder, Kronenberg i dr.) ponavljaju
Straussovu karakteristiku Hegelove filozofije. Ima zato sigur-
no vie razloga. Hegel je svoju filozofiju domislio kao kraj
svega svjetskog filozofiranja, a pruska drava, karakte-
ristike se probijaju kroz spekulativnu verziju idealne drave,
PUT U OBRAT
trebalo je da bude posljednja principijelna dr-
avnog razvoja.
Samog Hegela, ne bi bilo opravdano nazvati
konzervativnim misliocem, prije filozofom realnosti u
obliku ideje. Tradicionalna odjeljiva-
nja i suprotstavljanja bitka i trebanja, znanja i vjerovanja,
subjektivnog i objektivnog, vremenskog i nunosti
i slobode, zbilje i ideje, kako su ona dola do izraaja naro-
u prosvjetiteljskoj filozofiji razuma, a traju sve do da-
nas, Hegel je nastojao ukinuti (aufheben) u totalitetu
samorazvoja apsolutnog duha. Napredni, revolucionarno-gra-
Hegelovi pogledi iz mladih dana uli su i u kasnija
njegova o povijesti. Svijest o slobodi u njenom
razvoju bila je za Hegela smisao povijesna a fran-
cuska revolucija ima u ovome mjesto. Iako je Hegel
apsolutizirao dravu i individuum posve podloio njenim za-
konima, ipak ju je shvatio i kao izraz realiteta svjetskog
duha, kao zbilju ideje. Sama njegova slika gra-
drutva nesumnjivo je imala svoj uzor u radovima
Smitha i Rikarda. Naravno, pri svemu tome ne mogu se
nijekati Hegelove simpatije za staleko feudalno
Maksimum njegove revolucionarnosti iao je do ustavne mo-
narhije, koju je Friedrich Wilhelm III svojim poda-
nicima poslije ratova, ali to nije
nikad odrao.
RELIGIJA U
HEGELA
Hegel, dodue, pomiruje filozofiju i religiju
tako da obje imaju isti predmet, ali ne stav-
lja religiju pod autoritet objave i crkve,
njenu sadrinu opravdava na jezik i misaoni
sklop svog spekulativnog sistema. Ovakvim
proet, Hegelov sistem nosi karakteristike posebnog, za Nje.
naprednog miljenja. Traiti od Hegela
za ono vrijeme neto drugo, bi htjeti od ovog mi-
slioca, koji se svagda odlikovao nesumnjivim realizmom, da
putem suprQt!itavljanja duha i svijeta.
286
BIT I SUVREMENOST
POVIJEST U Za Hegela, posljednji kriterij svega miije-
HEGELA nja nije prosvjetiteljski izvanvremenski ra-
zum, nego sam konkretni proces duha, koji
se u zbilji i kroz zbilju razvija. Mada je . ljudska
egzistencija za Hegela neto to je esencijalno bilo predodre-
u vanvremenskom opstojanju ideje, ipak je ujedno
rezultat povijesna razvoja, koji, dodue, u bitnome tei zavr-
etku. Duh, u kojem Hegel vidi bit sveg povijesnog zbivanja,
je u svojem postojanju na i njegovo djelo,
iako se, po Hegelovoj konstrukciji, da je samo
Apsoluta. Povijest u svojoj, za zbi-
lji zapravo je najprogresivnija Hegelova teza, kojom se on
razlikuje od svih mislilaca prije i poslije njega,
pa On njome nove idejno-povijesne pozicije.
jek je u povijesti i po povijesti slobodan, povijest je nje-
govo djelo ili, jo kao jest
vlastito povijesno djelo. je povijest.
No, ne smije se pr ogresivni karakter He-
gelove filozofije, njegova dij alektika povijesti, na nje-
gova sistema, kao to se ne smije izgubiti iz
vida ni njegovo i priznavanje boanstvenosti
drave. Progresivne str ane njegove filozofije objanjavaju
zato su revolucionarni prekid s dotadanjom filozofijskom
tradicijom i kritiku izvrili upravo nje-
govi Progresivno djelo odvija se u obliku
kritike regresivnih elemenata.
POLITICKI
SMISAO KRITIKE
HEGELA
se da najbolniju
Hegelov sistem pokazuje upravo
svojim pomir enjem religije i filozofije,
jer su poslije napoleonskih ratova i ja-
reakcije upravo r eligija, crkva i drava
bile usko povezane. Zato je k r i t i k a Hegelove filozofije
religije, kao i religije imala odmah s veliko
posebno u je prijestolje
poqlQPIQ SVQJim
FEUERBACH

HEGELA
PUT U OBRAT
287-
U s ' teologijom i re-
ligijom tog vremena zauzima Ludwig
Feuerbach n a r o i t o mjesto, jer je
od sviju mladohegelovaca (Strauss,
Bauer, Ruge i dr.) najradikalnije prekinuo s Hegelom. Iako
je za to dobio upravo od samog Hegela,
gube to iz vida slijepi njegovi oboavaoci, pa bi ht jeli une-
koliko omalovaiti njegovo hegelovsko podrijetlo. Makar
Feuerbach u doslovnom, ortodoksnom smislu nikako nije
bio hegelovac, ipak se sve do 1839. u okvint Hegelove
filozofije. Prije toga kod njega se moe samo ograni-
pretenzija teologije kad ova filozofiji smanjiti
djelokrug. Jo u svoje suradnje u Rugeovim Hai-
lskim godinjacima Feuerbach se angaira jednim
u borbi m1adohegelovaca protiv crkvene ortodoksij e, a da
pri tome ne insistira ni na vie do na uspostavi po-
sebna prava filozofijskog razmiljanja prema t eologijskim
zahtjevima. 1835. god. Feuerbach je, kako to hegelovac Rosen-
kranz pohvalno navodi, odbio empirizam lien
kakav je doao do izraaja u Bachmanovom Anti-
1838. Feuerbach jo bra,ni idealizam kao zna-
nost koja duh u njegovim imanentnim i
u njegovu odnosu prema samom sebi.
Tek od 1839. Feuerbach vlastitim radikalnim mislima
utjecati na lijevo hegelovsko kretanje. Nje-
govo je stanovite pri tome toliko radikalno da on zapravo
p r e k i d a s Hegelovim sistemom, a ne eli, poput drugih
mladohegelovaca, samo posljednju konzekvenciju
teljeva sistema isticanjem ove ili one kategorije kao
FEUERBACH
MARXOVU I ENGELSOVU
KRITIKUMLADOHEGELOVACA
Marx i Engels su mladohe-
gelovce 1844, 1845. i
1846. podvrgnuli najotrijoj
kritici, jer je postalo jasno
da se ono to su svi nazivali konzekventnim nastaVljanjem
Hegela ne moe vie provesti s njegovih sistematsko-ideali-
pozicija.
U tom prijelomu m1adohegelovstva je mjesto
pripalo filozofiji Ludwiga Feuerbacha, koja je,
288
BIT I SUVREMENOST
ne, priredila radikalan prekid mladog Marxa i Engelsa s lije-
vim hegelovcima 1839. god. objavljuje Feuerbach svoju
raspravu o razlici filozofije i teologije,
tako u cijepanju Hegelove kole. Pri tom se Feuerbach ne
trudi vie u Hegelovih principa, nego razbija
i odbacuje Hegelovo jedinstvo vjere i znanja. Unekoliko mu
je u tome prethodio Strauss konkretnim
tekstualno-povijesnim analizama tradicionalne, u
ukorijenjene slike o Kristu kao produkte supstancijalnog
mita idovskog naroda. Sam Strauss je tada jo nastojao
ostati u okviru Hegelova
HEGELOVAISTOVETNOST
FILOZOFIJE I RELIGIJE
Hegel smatra da religija i filo-
zofija imaju za svoj predmet
istinu u njenoj objek-
tivnosti, ali kako se razlikuju svojim oblikom, moglo se
da su U Hegela je ipak njihov sadraj isto-
vetan, pa on nastoji pozitivnu stranu religije prevesti u ob-
lik pojma. Sve to je u religiji umno, zapravo je predmet
filozofije, i dva momenta Hegelove filozofije, koja
na kraju izlaze na isto, pokazuju svu stranost njegovu prema
tradicionalnoj religiji. To su njegov i m a n e n t i-
z a m duha i s a m o r a z voj apsolutne ideje. Zbog toga
je crkvena protestantska ortodoksija vidjela u Hegelu ' uni-
tenje posebna pozitivna sadraja vjere. Mladohegelovci su,
naprotiv, zamjerali Hegelu to i u filozofiranju
jo uvijek ostaje na dogmatskim pozicijama
FEUERBACHOVO RAZDVAJANJ[
RELIGIJE I FILOZOFIJE I NJE-
GOVO POZITIVNO
RELIGIJE
Feuerbach, a to je nesum-
njivo jedna od njegovih
zasluga, prekida
sa svim pokuajima pomi-
renja religije i filozofije i
obnavlja, ovaj put na vIsem teorijskom nivou, pro-
I
svjetiteljsku odvojenost njihovu, kakovu je jo zastupao i
Kant. religiju, uvodi Feuerbach novu ori-
jentaciju u kritiku religije. Religija je za njega proizvod
flUJ,tazije, dok filQzofija"
PUT U OBRAT
289
tualria djelatnost, prikazuje stvari onakove kakove jesu liene
svih fantazijskih dopuna. Feuerbachov
emocionalizam, po kojem je sr religije, objanjava
se ponajprije da je Feuerbach jedini lijevo-
hegelijanskim misliocima imao istinski, naravno, novovje-
kovno obojeni kontakt s fenomenom religije, to mu je npr.
priznao Kierkegaard, pa je u ime njene biti nastupio prema
Hegelovoj spekulaciji. Nadalje, Feuerbachu je stalo da
apstraktni idealizam zamijeni konkretnim, zbilji pri-
mjerenim stanovitern, a i doivljaj izgledaju mu za
to prikladniji od predodbe i pojma. Tjelesnost" (Leiblich-
keit), koju on suprotstavlja Hegelovom intelektua-
lizmu, ga bliskim ne samo Schleiermacheru nego i nje-
misticima, tako, npr., Oetingeru. Upravo to novo
religije kao stvari konkretna, ivota
ga toliko radikalnim Hegelova panJogizma (Erd-
mann), inauguratorom antihegelovstva svojstvenog svoj ka-
snijoj filozofiji, predstavnikom iracionalizma, anti-
cipatorom filozofije ivota i egzistencije. Dok su Strauss i
Bauer ex professo teolozi, tj. racionalni interpreti
pozitivno religijskog, Feuerbach ne eli teologiju, nego uspo-
stavu prave" religije. Zato je i pogreno u njemu vidjeti
psihologa religije, on je prije fenomenolog religije.
HEGELOVA KRITIKA
EMOCIONALIZMA U
FILOZOFIJI RELIGIJE
Sva razlika i jaz Feuerbacha
i Hegela u ovom pitanju jasno se
pokazuju iz stalne polemike ovog po-
sljednjeg sa Schleiermacherom. He-
gel smatra da teologija, koja u vidi temelj vjerskog
znanja, zastupa najgori oblik religije". nije izvor
iz kojeg struji religiozna sadrina, nego samo
kako se u toj sadrini nalazi; je ono to je
vjeku sa ivotinjom. i pristae Straussa misle
da je Feuerbachovo isticanje emocionalnog karaktera religije
odricanje uma ljudskom rodu, uzetom u cjelini.
19 Bi t suvremenost
290
BIT I SUVREMENOST
RELIGIJSKA SPEKULACIJA I 1839. mladohegelovci
PRAVA BIT RELIGIJE su Feuerbacha shvatili kao op-
ravdanje i vlasti-
tih' misli. Pa ni stanovite Biti nije odmah shva-
u svem njegovom dometu. Feuerbachovo be-
na ideje na konkretnog vie je
/ mladohegelovcima . odgovaralo no Hegelovo nastojanje oko
u Ako je Hegel smatrao
da u svijesti o bogu dolazi bog do samosvijesti,
Feuerbach je, naprotiv, smisao ove teze tako da je
bog produkt svijesti Boansko nije nita drugo
do apsolutizirano ljudsko svijest o vlastitoj
biti, ali iskrivljena svijest koja bit osamostaljuje
i suprotstavlja konkretno Zato je reli-
ljudskog i hipostaza
ljudskih svojstava kao atributa boanskog Sr religije
jest sam. Iz ovog je vidljivo da Feuerbach u Biti
zapravo ne kritizira posljednji izvor religije,
nego samo religioznu spekulaciju koja iskrivljava pravu nje-
nu bit. Nije zato to su religiozno orijentirani mi-
slioci od Kierkegaarda do Karla Bartha mogli tako pozitivno
ocjenjivati Feuerbacha. Maks Stirner je predbacio Feuer-
bachu s pravom poboni ateIzam, za to je naao oslonac
u samim Feuerbachovim stavovima iz Biti
U Feuerbacha nalazimo nekoliko _ pokuaja objanjenja
deintimizacije ljudskog u religijskoj spekulaciji. Jednom
je ona samo nesvjesni produkt, drugi put produkt ljudskih
elja: ono to je bog, to bi zapravo htio i trebao biti, ali
nije. Tako Feuerbach u rasponu ljudskog i boi-
jeg vidi silu ljudskog napretka. Nadalje nalazi-
mo u Feuerbacha i stanovite, daleko po kojem
se bog korijeni u bijedi, nedostacima i
pa je samo nadomjesta,k, kompenzacija ovosvjetskih ljudskih
nedostataka. Granice svog nastoji
tvorborn idealnog Prirodno se iz ovakvog
Feuerbachova zahtjev, koji, je kasnije s
toliko postavio Marx, da se sama ljudska zbilja
kao izvor religioznosti izmijeni, pa se tako odstrani tlo reli-
gije. Feuerbach je t llvidiq mqra preuzeti
PUT U OBRAT
291
u humanitet, a' kritika religije mora dovesti do
izmjene svijeta, kome je potrebna religija. Negiranje ono-
stranosti trai kritiku ovostranosti: Politika mora postati
naa religija. Na ove su Feuerbachove momente nadovezali
elementi (npr. M. Hess) u bo-
se protiv za uspostavu njegova pra-
va opstojanja. je za razumijevanje tadanje situa-
. cije u a i za podrijetlo Feuerbachovih misli, da
on jasno lmko je negirano suvremenim
duhom, da i tamo gdje se do njega jo dri nisu ni
Biblija, ni knjige prava njegova mjera.
stvo se laiciziralo i nastoji se prilagoditi suvremenom ivotu,
pri prirodno, gubi svoju bit. vie ne pro-
ima ivot i, kako kae Feuerbach, povuklo se iz svakodnev-
nosti samo na nedjelju, postalo je fiksna ideja i nalazi se
u prema eljeznicama, ivotnom osi-
guranju i drugim rezultatima civilizacije. Zato Feuerbach
zahtijeva da se ukine II kojem se nalazi inte-
res religije s drugim interesima smatra ga
stanjem i vidi u religijskoj spekulaciji bazu
ropstva. U nastojanju da princip ivota i doivlja-
vanja, konkretnu ljudskost pomiri sa zbivanjem svog vreme-
na, Feuerbach prelazi definitivno s pozicija Hegelova sveo-
buhvatnog idealizma na jednostran antropologijsko-naturaU-
materijalizam.
HEGEL I ANTINOMIJE
FILOZOFIJE
Nerjeive suprotnosti
skog miljenja, uvjetovane pro-
ekonomskom struk-
turom, Hegel je nastojao pomiriti svojim apsolutnim idea-
lizmom. No, kako ovaj nikako nije, kao idealizam, pozi-
tivno stanovite, nego i opet samo jednostrana hipostaza
jednog (idejnog) momenta zbilje, to miljenje po-
slije Hegela, sveobuhvatnost njegovu i
da do pozitivnog, zapada natrag u stare antinomije. He-
gelovom panlogizmu suprotstavlja se sada bilo jednostrani
subjektivni idealizam, bilo podjednako materija-
lizam. Engels je, kao i Marx, istakao jednostranost Feuer-
bachova stanovita upravo u odnosu prema Hegelu. Ono tQ
/
/
292
BIT I SUVREMENOST
se i s Feuerbacnom, a onda i sa svom kasnijom
filozofijom; zbiva ima svoj korijen u karak-
teru Hegelove koncepcije. Lijevi hegelovci, bo-
se protiv transcendentnog boga i spekulativnog sistema
Hegelovog, naputaju okvir na ovostrano-
sti, ljudske samosvijesti, Dok su
Strauss, Bauer, Stirner, Kierkegaard i drugi poli putem su-
bjektivna idealizma i pridavali pretjeranu ulogu svijesti u
povijesti, Feuerbach je, mada je i sam idealist na tom pod-
poao putem naturalizma, na koji nastavlja
prirodoznanstveni mater ijalizam. Kritika Hegelova sistema
s g r a a n s k e pozicije mogla se odvijati samo s ta dva
i u biti nadvladana stanovita filozofije. U
ime onog to je samo sobom izvjesno, od-
bacio je Feuerbach, zajedno sa sistemom, i sadr-
inu Hegelove filozofije. Osjetilnost mu je postala izlazitern
filozofije, je, naravno, oduzeo sebi idejna
ovladavanja cjelinom zbilje.
FEUERBACHOVA
MATERIJALI STI
ANTROPOLOGIJA
Svoju novu POZICIJU Feuerbach po-
katkada kao
ko, ali kao
ili filozofiranje. Sigur-
no je, nasuprot F. A. Langeu, materijalizma,
da je Feuerbachovo stanovite jer izlazite
filozofije vidi Feuerbach u zbilji prirode i neovisnoj
o miljenju. Podjednako je i njegovo neprijateljstvo
prema svakom obliku metafizike. Feuerbach je
u svojoj kritici i svake religije, u zastupanju
ateizma i materijalizma, polazio s pozicija razvijenijeg nje-
drutva no to je bilo ono u Hegelovo
vrijeme. Ali se da je paradoks povijesti, da su nera-
zvijene ekonomske prilike mogle roditi razvijeniji, iako idea-
oblik filozofiranja od onih razvijenijh. Feuerbach je
svakako nudan i neizbjean korak naprijed u razvoju
filozofije kad je u Hegelovoj apsolutnoj ideji prepoznao
ostatke teologijskih Punu kritiku Hegelove filo-
zofije, a ujedno i punQ kod
PUT U OBRAT
293
njega nije vie Feuerbach, nego Marx, kojem je Feuer-
bach bio nuna pretpostavka.
Feuerbach, nezadovoljan konstrukcijama idealizma koje
stoje u neposrednoj suprotnosti prema prirode
i gospodarskog ivota, orijentira filozofiju na vezu s priro-
dnim znanostima. Na mjesto duha stupa kod njega o v j e k,
koji u empirijskom prirodoznanstvenom miljenju savladava
svijet.
FEUERBACH -
IDEOLOG
KOG
kojem Feuer-
bachova filozofija predstavlja kla-
sno osvjetavanje, bilo je
jedva revolucionarno zbog po-
vijesna toka To sve nalazi svoj izraz i u grani-
cama Feuerbachove filozofije. Ma kako i radikalno gledao
na religiju i teologiju, ne zna Feuerbach to bi s He-
gelovom dijalektikom upravo zato to izbjegava ui kontakt
s borbom i nada se svim promjenama samo od
sazrijevanja svijesti. Do 1848. imao je Feuerbach
neposrednog utjecaja na opoziciju u Kasnije je
i dospio u zaborav, kao to je i njegova filozofija
bila nadomjetena Schopenhauerovim pesimizmom i prirodo-
znanstvenim materijalizrnom. Najradikalniji njegovi sljedbe-
nici preli su jo prije 1848, na pozicije. Marx
i Engels su revolucionarno razvili ono to je u Feuerbacha
bilo najnaprednije, dok se pokazalo i
u filozofiji nesposobnim za onaj nivo koji je na tom pod-
nekad zauzimala Inisao.
fNTERPRETATIVNA
POMUTNJA OKO
FEUERBACHA
Mladohegelovci su se sve do 1842,
1843. drali svog
programa, konzekvetnog domiljava-
nja Hegelovih principa, a da nisu
uvijek vidjeli da je Feuerbach radikalno prekinuo s ovim
pozicijama. Tako Arnold Ruge, 1841, smatra Feuerbacha onim
koji je pravo izloio H;egelove Inisli, a u kritici
i religije jednostavnu konzekvenciju Hegelovih nazora o
prezenciji i imanenciji Apsoluta. I Engels je jo 1842. pri-
294
BIT I SUVREMENOST
kazao Feuerbacha kao posljednjeg sljedbenika Hegela i na-
dopunitelja spekulativne nauke o religiji, koju je Hegel
vao. Sam Feuerbach morao je zauzeti stanovite prema vla-
djelu i odbiti interpretaciju, po kojoj je njegovo shva-
canje religije eksplikacija Hegelovog, da je nastalo
upravo u opoziciji prema Hegelu. 1841. Feuerbach se
od identificiranja s autorom Pozaune posljednjeg
suda o Hegelu ateistu i antikristu, anonimnim Bauerovim
spisom. On zamjera recenzentu u Augsburkim no-
to previdio da Feuerbach polazi putem suprot-
mm kako POZItIvnOj tako i Hegelovoj filozofiji i da se osla-
nja na jednostavnu istinu prirode.
ima uzroke. U pr-
Izda"nJu BIb krscanstva (1841) ima jo mnogo mjesta
kOJa ZVUce hegelovski. Bruno Bauer je u isto vrijeme doao
do i nastojao ga je prikazati kao posljednji
SIstema .. Bauer smatra da je religija produkt samo-
SVIJestI na stupnju pa je to sve dovoljno da se
pravi poloaj Feuerbachova djela u to vrijeme previdi. Baue-
rovo o religiji Feuerbach je 1842. u >,Prethodnim
za re!ormu filozofije kritizirao da se nova
fIlozofIJa, kOJU on zastupa, izlae u smislu stare ako se naziv
prevede sa samosvijest. Tek poto je Feuerbach
u tO?I svom djelu izgradio filozofijsku poziciju u
protustavu spram Hegelove filozofije, koju je i
sam? pnkazao kao rezultat odvajanja i sa
sanum sobom, tek tada je postalo jasno njegovo novo sta-
novite.
FEUERBACH I
ISTINSKI
SOCIJALISTI
Kad su 1843. napredni edicije i
novine bili podvrgnuti cenzuri, odnosno
zabranjeni, mladohegelovci su
prekinuli s Hegelom. koje je
pokaza!? prema pretenzijama pruskog apsoluti-
zma, mje VIse bilo smatrano saveznikom u borbi za eman-
Feuerbachova filozofija postala je sigur-
mJIm saveZlllkom, a tendencije, ne samo
Engelsa nego i Mosesa Hessa i radikala, nadovezale su se
na Feuerbachovu misao. Zbog nedostatka razvijenih socijal-
PUT U OBRAT
295
nih sila, ideje Feuerbacha su se zbiljskim saveznikom.
No, za istinske socijaliste nije Feuerbachov materijalizam
bio najinteresantniji. Vie ih je impresionirao mehanizam
ljudskog i njegova ponienja vlastitim otu-
produktima. Tako su istinski socijalisti svoje impulse
primali vie od Feuerbachove filozofije religije i etike nego
od momenata njegove filozofije. Sam Lud-
wig Feuerbach je svoj glavni zadatak vidio u preobraaju
apsolutne, teologijskim ostacima proete filozofije duha u
ljudsku filozofiju se konsekventnim na-
protestantizma, koji je boga
uvevi ga u religijsku antropologiju.

BICE
Feuerbach smatra da je nuni ko-
rak naprijed: izlazite ljudske filozofije
nije bog, a ni Hegelov Apsolut, nego ko-
smrtan Univerzalna znanost - a n"t r o p o l o-
g i j a treba da stupi na mjesto religije, teologije i spekula-
tivne filozofije. Kao i religiju, smatra Feuerbach i umjetnost
i znanost i filozofiju pojavama pravog ljudskog pa
time daje povod za razvijanje onog to Marx i Engels na-
zivaju ideologijom. No, ma kako i korjenita bila njegova
kritika onostranosti i nastojanje oko uspostave ovostranosti,
Feuerbach nije mogao poblie odrediti sadrinu emancipi-
ranog, na sama sebe postavljenog to on o tome
kae, ostaje samo fraza, iako se ovdje-ondje nalaze u njega
to je mogao i sam konzekventnije izvesti.
Feuerbach, dodue, zamjera Hegelu to je shvatio
kao sudionika na nadsvjetskom duhu, to je vidio njegovu
bit u poklapanju s Apsolutom, ali on sam nije, osim emocio-
nalizma i simpatije prema vitalnim momentima mo-
gao dovoljno konkretno provesti svoje stanovite'l{ Ne -polazi
on, dodue, od Descartovskih kogitacija, nego od zbiljskog
osjetilnog ali ga u njegovoj biti samo kao
>>ll"odno (Gattungswessen). Marx je ukazivao na
nepovijesni karakter toga koje u povijesti ostaje
isto. Osim koje u Feuerbacha dominira, o
kao rodnom nalazimo u njega povremeno i samo
fragmentarno misli o kao drutvenom
296
ETIKA
LJUBAVI
BIT I SUVREMENOST
Feuerbach je pokuao lwnkretizirati svog
apstraktnog momentima
koji su amorfnog, zbilji stranog i sentimen-
talnog karaktera: temeljni je motiv njegove etike ljubav
vjeka prema sa sadrajem uspostavljanja jedinstva
s realiziranje roda ljudskog. Feuer-
bachova etika zamiljena je u porivu za
blaenstvom i vidi on svu sadrinu etosa. Ovaj eudaj
monizam tematizira on potkraj svog ivota u nizu fragme
nata, a preuzimaju ga i njegove pristae. Engels je siro-
matvu nazora Feuerbachovih suprotstavio bogatstvo
Hegelove filozofije prava i pokazao da za -ovom antropolo-
gijom i etikom stoji povijesti. Feuer-
bachova je prosvjetiteljska zabluda to se nada uspostaviti
jedinstvo s putem zamjene svi-
jesti pravom svijesti
U Feuerbachovoj filozofiji religije i etici sa
dran je teorijski element koji preuzeti
i mladi Marx: pojam 0 t u e n j a, ga ' ideali.
ostataka i ga u drutvenom
Sam pojam nije stvorio Feuerbach, nego ga je preu-
zeo od Hegela, kod kojeg, u Fenomenologiji duha,
igra ulogu, a isto tako i u Enciklopediji, u dru-
gom misaonom sklopu. je u Hegela stupanj
u razvoju duha do apsolutnog znanja. Feuerbach je preu
zeo ovu Hegelovu misao u svoju tematiku, pa nije
vie stupanj procesa svijesti i samosvijesti, ne
go forma svijesti Feuerbach ovim
pojmom odnos prema njegovim vlastitim
tvorbama, koje su se pretvorile u strane samostalne bitno-
sti. Tako mu bog izgleda izvan postavljeno
a Hegelova Logika<, miljenje postavljeno
izvan s oblicima kretanja, koji treba da su neovisni
o Pojam ima vanu ulogu kako
u istinskih socijalista, pod duhovitim vodstvom M. Hessa,
tako i u Maxa Stirnera, ali i u mladog Marxa i Engelsa
kao oruje kritike svijeta. Dok Feuerbach samo
oblike svijesti smatra produktima istinsko-socijali
\
PUT U OBRAT 297
njegove pristae primjenjuju ga na sve pojave suvre-
menog drutva. je, Pri. tom:
kojim treba opet uspostaviti
i njegove zbilje. U ideologijskom oblIku se He-
gelovim mislima, Feuerbach je zahvatio problematIku
drutva, njegovu unutarnju klasnu podvojenost, kOJa
je 40-tih godina postala Temeljna je drutve-
na situacija povijesti, s jedne strane, u
staljenju individuuma, a, s u
procesa drutvena i duhovna ZIvota. Sa
konkretnosti za kojim je Feuerbach teio,
su se ovi procesi stranim silama, koje
njegovu samodjelatnost, je iluzornom, a samog covJeka
pretvaraju u objekat povijesti.
U
HESSA -
U s svijetom
svi predstavnici radikalne inte-
ligencije tog vremena slue se ovim
instrumentom. je stupanj u procesu kOJI
treba ukinuti, pa se uspostaviti izgubljeno jedinstvo biti
i egzistencije M. Hess, npr., kritizira sve ideje, od-
nosno idejama noene institucije poretka kao
od ljudskog ivota odijeljene i suprotstavljene mu
apstrakcije opremljene autoritetom. Sile su
za njega, npr., religija, crkva, drava, drustvo,
novac itd. One se javljaju kao momenat povijesnog procesa,
koji Hess, jo uvijek otu-
je koja pun razvoj ljudskog blca l mora
biti nadvladano -drutvom koje
se privesti izmjenom svijesti.
U
STIRNERA
Max Stirner se slui pojmom
nja, da bi kritizirao samog Feuerbacha,
na njegove ostatke teologijskih
On se s Feuerbachom slae u neprijateljstvu pre-
ma teologiji, filozofiji, koja kon-
kretnog stavlja u sredite miljenja, ali mu pred-
bacuje to nije konzekventan: Feuerbachov princip ljubavi
298
BIT I SUVREMENOST
i ideal roda zahtijeva nijekanje konkretnog na ra-
ideala roda i zajednice, koji nije drugo do varijanta
pojma boga. Tako Stirner s pozicije konzekventno
radikalizira Feuerbacha, a centar mu filozofiranja nije vie
nego pojedinac, jedini. Sve kulturne, filozofijske,
i socijalne momente svog vremena Stirner je vidio
kao I poredak svijeta se odijelio
od ivota pojedinca, pa mu kao neto strano, samostalno,
heteronomno nalae podlonost svojim zapovijedima. Psiho-
logijsko ustrojstvo individuuma, koje producira
Stirner u skladu s mladohegelovskim izraavanja
kao religiozno. Za Stirnera su Hegelov idealizam,
a onda i moderni liberalizam, humanizam, komunizam samo
posljednji produkti
U nunom s poretkom svr-
ava Stirner, kako su Marx i Engels pokazali, u malogra-
negiranju, koje ne moe nadvladati nego
mu postaje rtvom. Nakon to je sile svog vremena obezvri-
jedio kao religiozne, ostavlja ih njihovoj sudbini da bi u
ovom svijetu, a ipak u forsiranOj neovisnosti o njemu, izgra-
dio nekakav ivot jedinog, koji rezignira nad sva-
kim drutvenim preobraaj em, te ivi samo za sebe i u sa-
vezu sebi
U
MAR.XA I
ENGELSA
Kritika kao biti dru-
tva zavrava u pristaa Feuer-
bacha u praznim
idejama, koje ne predstavljaju nikakvu
konkretnu polugu prevladavanja ili ih pak do-
vode do anarhizma. Tek u Marxa i Engelsa kritika
nja polazi sa stanovita koje je slobodno od
miljenja. Radikaliziranje pojma u
Marxa u vezi je s njegovim konzekventnim domiljavanjem
Feuerbachova ateizma. Oba vide u postojanju religije posto-
janje jednog nedostatka. dok Feuerbach
produkciju maglenog vela religije uglavnom kao
samo na ljudske svijesti i unutranjosti, Marx trai
uvjet religije u samoj drutvenoj strukturi. Sam poredak
PUT U OBRAT
299
u drutvu i dravi vodi do podvajanja svijeta u ovostrani
i onostrani. Novi oblik ateizma nastaje ondje gdje kritika
prava i drave zamjenjuje
kritiku religije. Kritika religije mora postati kritikom svi-
jeta, kome je religija potrebna kao sredstvo utjehe, kao
opijum ili kao sredstvo opravdanja. Mladi Marx se ipak,
ovako konkretno misao pojma bori za
emancipaciju na stanovitu bliskom Feuerbac-
hovoj teoriji koja proglaava za najvie
vjeka. .
U borbi protiv svijeta koji trai religijsku iluziju, upo-
znaje mladi Marx nedovoljnost stanovita mladohegelovaca
svih varijanti. Zajedno s Engelsom predbacuje im to zane-
maruju upoznavanje konkretnih drutvenih odnosa i poka-
zuje jednostranost njihova povjerenja u napredak svijesti.
Postaje mu sve jasnije da je stvar zbiljskog i-
vota, a ne samo misli i predodba o tom ivotu. 1844.
spoznaju Marx i Engels ekonomsko kao bazu svih
drugih kao bitno Ono je rezultat suprotno-
sti kapitala i rada i s njima dane podjele rada. Ekonomsko-
proces iz sebe takove tvorbe koje mogu
razVIti neovisno vlastito opstojanje. Podjela rada uvjetuje
konstruiranje nadindividualnog interesa. Tako
nastaju sile klasa i drave, koje sebi podvrgavaju
i u ga iz subjekta povijesti u njen objekt. Prvotni
odnos u kojem se produkcija ivota, opred-
mecenje tjelesnog i duevnog rada i reprodukcija ivota od-
vijaju sa zadovoljstvom i uitkom, prekinut je pojavama
S privrednim procesom podjele rada nastaje, u
interesa pojedinih individuuma i zajed-
interesa svih individuuma, privatno vlasnitvo, raspo-
laganje radnom snagom, podjela duhovnog i tjelesnog
rada, razdvajanje rada i uitka, produkcije i konzumacije
na ljudske grupe. Pri tome je posebna sudbina rad-
nika da mu se vlastiti rad sve vie suprotstavlja kao strano
vlasnitvo, a sredstva njegove egzistencije i njegove djelatno-
sti sve se vie koncentriraju u ruci kapitalista. Dok se po-
klasa u ovom jo dobro
I
300
BIT I SUVREMENOST
i posjeduje privid ljudske egzistencije, moe proletarijat
u njemu iskusiti samo i zbilju neljudske egzisten-
cije. da osamostaljenje struje roba, produciranih
od radnika i stavljenih u gibanje ponudom i potranjom, vodi
do duhovna i duevna osiromaenja radnika, mu se
njegovo rodno proeta djelatnost. Degradi-
rana je ona do pukog sredstva zadovoljenja ivotnih potreba, -
pa unitava i odnose ljudima i prema
prirodi.
U ideologiji Marx izbjegava pojam
uja, jer eli prevladati filozofijsku dimenziju i njene
kategorije. Ipak p r a v u sadrinu njegovu nalazimo na
glavnim mjestima knjige. Tako se tamo kae: Ovo
vanje socijalne djelatnosti, ovo konsolidiranje naeg vlastitog
produkta od stvarne sile nad nama, koje se otima naoj
kontroli, kosi s naim niti nae jedan je
od glavnih momenata II dosadanjem historijskom razvitku.
Taj vlastiti produkt su odnosi, koji sebi podre-
ljudski ivot, iako su njegov produkt. Marx uki-
ovog putem revolucionarnog preokreta, koji
kontrolu i svjesno vladanje koje su pro-
dukt a ipak su dosad vladale njime kao strane sile.
Ne puka izmjena svijesti, kao u Feuerbacha i istinskih
socijalista, nego revolucionarna akcija klase proletarijata
ukinut gubitak i dovesti do ponovnog njegova
samopostizavanja. Revolucija ukida drutvo privatnog vla-
snitva i odnose razrjeava u komunizma.
Marxovi izvodi o fetikom karakteru robe u Kapitalu po-
sve jasno pokazuju vezu s pojmom iz ranih nje-
govih radova. U razvijanju Feuerbachove kritike religije i
filozofije sazrijevaju u Marxa i glavni prigovori, formu
lirani kasnije u Tezama o Feuerbachu. Iako Marx s oslon-
cem na Feuerbacha kritizira Hegelov idealizam, upoznaje on
ubrzo i granice Feuerbachova materijalizma, pa ne
vjeka kao apstraktno roda, nego kao konkretnu cjelo-
kupnY .V.nlh odno . Marx zamjera Feu ....
. /
PUT U OBRAT
301
bachu to mu' nedostaje odnos prema revolucionarnoj praksi,
zamjera mu to on, poput ranijih filozofija, na puka
interpretiranja odstupa od volje za izmjenom
1843. Marxu je veza filozofijske kritike i politike jedini
savez po kojem sadanja filozofija moe postati istina, a u
Tezama o Feuerbachu je stanovite revolu-
cionarne prakse koja implicira realizaciju filozofije.
c) STIRNER - FILOZOF APSOLUTNOG EGOIZMA
ZNACENJE I
UTJECAJ
Stirner je mislilac kojem nitko za ivota
nije odao priznanje, pa ga ni dravna
cenzura nije uzela ozbiljno, a historije fi-
lozofije, o svem i jedva mu spominju ime.
A ipak je, jasnije od ma kojeg filozofa, upoznao
mentalitet i odnose postao, uz
Proudhona, klasikom anarhizma i predvidio bitne teze o
vjeku suvremenog egzistencijalizma.
Max Stirner je pseudonim licej skog Johanna
Kaspara Schmidta, 25. X 1806. u Bayreuthu. Studirao
je Stirner 1826. do 1828. u Berlinu, gdje je sluao Schleier-
machera i Hegela, zatim u Erlangenu i Konigsbergu. Umro
je 26. VI 1856. u Berlinu.
PREKRETNICA
- NOVOVJEKOVNE
FILOZOFIJE
U standardnim historijama filozofije
Stirnera smjetaju neprimjereno negdje
u sjenu Hegelovu, kao produkt raspa-
danja njegove kole. Stirne-
rova reakcija protiv Hegela i njegovih lijevih
Bauera i Feuerbacha moe se u potpunosti ocijeniti
samo ako se respektira njegov poloaj u povijesnoj pre-
kretnici filozofije 30-tih godina prolog
Kao i sa Schopenhauerovim voluntariz.
mom, Schellingovom pozitivnom filozofijom mitologije i
objave, Kierkegaardovom paradoksalnom dijalektikom zdvoj-
ne egzistencije i Feuerbachovim antropologizrnom - zbiva
se i sa Stirnerovim apsolutnim egoizmom promjena smjera
filozofiranja. Dok je ono ranije temeljnih po
302
BIT I SUVREMENOST
zicija novovjekovne s u b re k t n o s t i subjekta
antropocentrizam) uzlazio k osvajanju svijeta, sad se
samome subjektu, do temelja i se u svo-
jim posljednjim prije no to se posvema
zatvori njegov ivotni krug. Silazna faza filozofije,
suvremena filozofija s nazorima spomenutih mi-
slilaca, koji se jednoduno suprotstavljaju vrhuncu
ske misli - sveobuhvatnom Hegelovom apsolutnom idealiz-
rnu. Taj presudan za sve dalje zbivanje novovje-
kovne filozofije sve do naih dana, treba razdobljem
prekretnice. Stirner je jedan od njenih eminentnih predstav-
nika i utoliko obretnik suvremene filozofijske situacije.
TEOLOGIJA I U svojim polazi Stirner od
EGOIZAM Feuerbachova apstraktnog kojeg
procjenjuje poput Bauerove sa-
mosvijesti i Straussove supstancije, kao prikrivenu teolo-
giju, je glavni predstavnik sam Hegel. Apstraktna
nitost, kojoj jo robuju spomenuti autori, samo je residuum
orijentacije novovjekovne filozofije. Protiv njega
usmjerava Stirner svoju radikalnu kritiku s
egzistencijalnim rezultatom: p o j e d i n a n o j a s t voj e
j e d i n a z b i l j a. Sve ostalo samo je iluzorna maglovita
apstrakcija, Jedini (der Einzige) nema drugog korijena do
sebe sama: Ja sam svoju stvar postavio na nita.
COV J EK I JA Stirnerovo glavno djelo Der Einzige und
. sein Eigentum (1845) je ute-
meljenju egoizma. U prvom dijelu podvrgava kri-
tici Hegela i dotadanji humanizam. Drugi dio (Ja)
iznosi temeljne zapreke egoizmu, a ujedno sredstva njihova
prevladavanja. Tematika je Ljudi ive u znaku
apstrakcija (bog, narod itd.),
od vlastitog intimnog htijenja, ono jedino zbilj-
sko, a to je vlastito jastvo. No, Stirner se toliko ne brine
za ljude koliko mu je stalo do njega samog, pa
svagda pie u svojoj knjizi Jl:\ velikim slOVom: Nita
mi nije vie od Mene.
PUT U OBRAT 303
Kao kod pojedinca, i u svjetskoj povijesti
HISTORIJSKA al' k .
. SLIKA smjer razvoja ide od egolZ?I?'
smo pod utjecajem nadmocmh
stvari (stupanj realizma). Zatim im suprotstavljamo prkos. i
odvanost te unutranji svijet duha (stupanJe
realizma). Zreo pak, ne ivi vie u bije-
gu pred stvarima, nego iin se kao po-
tronje, upotrebe, uitka (posljednji stupanj -
U svjetskoj povijesti na su
pod utjecajem stvari. Sofisti i Sokrat
svijet unutranjosti temelje idealIzma, kOJI
se nastavlja u onostranosti i duhovnom prevla-
davanju izvanjeg svijeta stvari. s .renesans.om, hu-
manizmom i prosvjetiteljstvom se stvarIma.
njihov gospodar. To je princip novog vremena. JO I
ovdje preostaju tragovi utvara kao sto bog,
apsolut, svetost, drutvo, narod, domOVina, dr-
ava itd. Novovjekovni filozofi, ne samo Hegela
nego i Bauera i Feuerbacha, zastali su na
i ostali robovi apstrakcije. Svoj vlastiti pOVIJesm pOZIV VIdi
Stirner u razrjeenju svih ovih i utemeljenju
razdoblja ivog, zbiljskog - egoista. .
Tako se za Stirnera svjetska povijest reducira na POVI-
jest teorije odnosa i stvari. je da on
vlastitu idejnu situaciju s Hegelom
i lijevim hegelovcima projicira na
ziju. Tako ostaje, kako je Marx jasno pokazao, na IdeolOgIJ-
skom planu, zadovoljava se kritikom, a ne prelazi na
Poput Bauerove kritike i antropologijskog razoblI-
teologije u Feuerbacha, i Stimer jo uvijek ne do-
pire do zbiljskog povijesnog
RELIGIJA Koji su putovi
ste r uspostavljanja njegova prirodnog
prava? Jedini naputa boga i religiju radikalnije od Feuer-
bacha, koji ih sadrajno svodi na ljudski rod. Feuerbach je,
dodue, upoznao i boanstvo i svetost kao djelo ali
apstraktnog dok je O tome
304
BIT I SUVREMENOST
da je u biti samo pojedinac, ne neka vrsta ili rod.
Religija je ekstenzivna koja se iri od oltara preko crkve-
nih zidina na svijet. Kako prevladati ovu stranu silu?
Ako potroi sveto, si ga svojim! Probavi hostiju,
i nje si se rijeio. Tako se ideologijski moment opet javlja:
Stirneru je stalo do unutarnjeg prevladavanja, ne do
zbiljske religije. Zato nikakav radikalan izraz ne moe
nadomjestiti
CUDOREDNOST Kao boga i svetost, treba odstraniti i
grijeh ne ni-
ta za Jedinog, koji se ne boji kazne. neka budu
konzervativci, kojima je stalo do opravdanja njihovih polo-
aja i boje se novog kao smrti. Za Jedinog, za novog'<
sve je, pa i ovisno o njemu, njegovo
je djelo.
DRZAV A Tako je i dravni zakon, uzet samostalno,
tek utvara, na svaki poli-
cijom podravana. Jak pojedinac razbija zakon kao barutom
stijenu. Jer pravo je Dravni zakoni su izraz pa je
jedina koja ih je u stanju razbiti i zakon je samu ne
obavezuje: Imam pravo na sve to je u mojoj Zato
Stirner hvali smjelost razbojnika: Vi niste tako veliki kao
razbojnik, vi nita ne razbijate. Razbojnik je nad
pravednima. Ovi ne rade nita drugo, nego udruenom
koju nazivaju zakonom, suzbijaju razbojnika. Tako su u
istom poloaju. Pravednost je izmiljotina i tiranija slabih.
ZAJEDNICA Jednako misli Stirner i o zajednici. U obi-
telji, na primjer, ivi Jedini tako dugo
dok mu to donosi neku korist, a ne brine se za roditelje,
srodnike i blinje ako negdje drugdje ima izgleda na uspjeh.
Jedini zna samo za savez egoista, sebi Tek taj
savez slobodu egoista.
Ova Stirnerova teza podjednako je nekonsekventna, kao
to kasnije biti nekonsekventna Sartreova tvrdnja da indi-
, vid\J,alffi akt egzistencije
PUT U OBRAT
305
VLASNISTVOJedini nema respekta pred vlasnitvom.
Dok ima on njim i raspolae; Ko-
munizam u svojoj borbi protiv privatnog vlasnitva
sekventan je, po Stirneru, jer uspostavlja primat drutva
- kolektivno vlasnitvo. U kolektivnom vlasnitvu, pak,
umjesto da bude subjektom vlasnitva, postaje pojedinac
njegovim objektom. Bogati opstoje samo zato to su siro-
mani glupi, pa ih trpe i priznaju im pravo vlasnitva. Za
pojedinca nema ni privatnog ni kolektivnog vlasnitva, nego
samo moje vlasnitvo.
IDEAL I za Jedinog ne opstoji nika-
OPSTOJANJE kav smisao ivota, nikakav plan, cilj i
ideal koji bi nadiIazio njegovu egzistenciju. Je-
dini je naprosto ovdje. Sartre bi rekao da egzistencija pret-
hodi esenciji.
APSURD Zato Stirner ovu u biti pri-
KAO KRITIKA vatnu filozofiju? Zato pie knjigu? Zato
trai komunikaciju? Odgovor: Potrebni ste mi jer su mi
potrebne ui, tj. i ovo publici jest neki uitak
Jedinog. bi to moda nazvali kompenzator-
nim verbalizmom, koji pokazuje Jedinog za huma-
nom zajednicom. Povijesno je opravdanije govoriti o radikalno
negativnoj kritici s pozicije
VERZIJA
NOVOVJEKOVNOG
ANTROPOCENTRIZMA
Stirnerova filozofija je zapra-
vo protest protiv drutva u ko-
jemu prikriveno, ali ne manje
intenzivno, vladaju ko-
ja propovijeda Jedini. No, ovaj protest ostaje jalov, jer
mu je dovoljno da se ne prepusti iluzijama.
Stirnerovo sagledavanje situacije kao osamljena po-
jedinca ne ga revolucionarom, nego outsiderom, stran-
cem u svijetu koji zapanjuje i skandalizira u
ime svoje humanosti. Ma kakvi bili humani motivi
Stirnerova djela, jasno je da on j e d n u k o ns e k-
venciju temeljnog stava novovjekovnog
20 Bit I suvremenost
306
BIT I SUVREMENOST
Sve to opstoji, op-
stoji zbog dovoljnog
s a m o m se b i. To je konsekvencija koju je Stirner povu-
kao iz Feuerbachovog apstraktnog a
Feuerbach joj nije u svom odgovoru uspio suprotstaviti nita
drugo do sentimentalizam svojih kasnijih nazora lju-
bavi. Tako se kritika Hegelovog idealizma, koju
je Feuerbach zavrava u Stirnera u apsolutnom ego-
centrizrnu. Stirneru je svagda stalo da kao
subjekat, da njegovo postajanje objektom. To je i
Sartreova problematika Meduzina pogleda, kojim nas drugi
definira, pretvara u predmet. No, ni Stirnerni Sar-
tre ne vide da postavljanje
u centar svega koje je predmet
ne izuzima konkretnog iz procesa objektivi-
ranja. Naprotiv, m a k s i m a I n o m e a n t I' o P o c e n t r i z-
rnu odgovara maksimalna dehumanizacija.
Od vanosti je za bitno orijentiranje u naem
vremenu misliti na ovaj egocentrizam, svagda drugom
totalitarizma. Oboje se nadopunjava,
jer odgovara biti novovjekovnog Na nju misliti, tj.
otkrivati je, navjetati novu povijest.
INTERPRETACIJA: NEKI INDIREKTNI DOKAZI
FILOZOFIJSKOG PODRIJETLA MARXOVE MISLI
SPORNI
RUKOPISI
Kad se sporimo o karakteru i opusnom zna-
filozofije u djelima mladog Marxa,
valja svagda imati na pameti da
ocjene ne izazivaju (ni u redovima marksista
ni u redovima nemarksista ili antimarksista ) spisi mladog
Marxa kao to su Sveta obitelj 1845) ili Nje-
ideologija (1846), pogotovu ne spisi kao to su
Bijeda filozofije (1847) ili manifest (1848)
ili Teze o Feuerbachu (iako su napisane u Bruxellesu u
1845, dakle, neposredno nakon Marxova boravka u
Parizu).
Teze ne izazivaju sporove iz vie razloga: l. Engels
ih je u neto izmijenjenom obliku objavio kao dodatak svo-
jem L. Feuerbach i kraj fiIozofije (1888)
i ocijenio kao genijalnu klicu novog nazora o svijetu; 2.
Lenjin ih je cijenio i se njima koristio pri
interpretaciji onog to je u marksizmu bitno; 3. oficijelni
marksizam navodi ih u svojim tekstovima kao naprosto mark-
tekstove iako su, kako smo rekli, napisane
1845.
Izgleda, nadalje, da pomutnju ne izazivaju ni najraniji
Marxovi tekstovi i napisi kao to su Kritika Hegelovog drav-
nog prava (1842-43) ili Prilog kritici Hegelove filozofije
prava. Uvod (1844) - iz kojeg se citira pokoje
mjesto oficijelnog marksizma -, nego jedan jedini
misaono-tematski strogo povezan, iako tekstualno
njen, fragmentaran i stilski zbir od tri rukopisa iz
1844, tzv. parikih manuskripata, koje je napisao 26-godinji
308
BIT I SUVREMENOST
Marx. Njihova literarno-duhovno-biografijska situacija pro-
stire se, dakle, "Priloga idovskom pitanju (valjda
napisanog jo u Priloga kritici Hegelove filo-
zofije prava. Uvoda publiciranog u martu 1844. u
-francuskim godinjacima, s jedne, i Svete obitelji (zapo-
negdje u septembru 1844) i Teza o Feuerbachu, s dru-
ge strane. Njihovu neposrednu idejnu pretpostavku kako
Marxovi raniji napisi tako i Engelsova genijalna skica kritike
ekonomskih kategorija (1844), kako Marx 1859. godine.
Od tih triju rukopisa, koje smo nastojali precizno krono-
logijski situirati kako bi njihova diskvalifikacija upala u
u strogom smislu sporna mjesta nisu ona u kojima je ekspli-
citno o filozofijskoj problematici, kao to je, na primjer,
veliki tekst rukopisa pod naslovom Kritika Hegelove
fenomenologije i filozofije. Sporni su oni tekstovi za koje
je jedan od oficijelnih interpreta marksizma, Galvano della
Volpe, rekao da predstavljaju zbrku. Takav je, na primjer,
tekst pod naslovom redakcije rad, koji se u
medijumu kategorija, ali u stvari
fundamentalnu filozofijsku (ontologijsko-antropologijsku)
eksplikaciju i njegove proizvodnje. Upravo takve
tekstove zaobilaze slubeni interpreti jer ih neposredna
problematika sadrana u tim tekstovima, prisiljava
na reviziju one oficijelne slike Marxa koja, stvorena u socijal-
demokraciji, prelazi iz nje i u sovjetski marksizam. Treba
Sa svom da - nasuprot lijevim
i desnim interpretima - ne postoji razlika u problematskom
nivou tih tekstova i kasnijeg Kapitala, koji sa svim
bogatim iskustvom, proirenim znanjem i produbljenom re-
fleksijom izvrava program postavljen u Ekonomsko-filozo-
fijskim manuskriptima. Dakle, ne postoji razlika u n i v o u
osnovnih djela mladog i starog Marxa, nego po-
vi jesno produbljena terminologijsko-tematska usmjerenost,
orijentacija koja prividno izaziva dojam duboke idejne dife-
rentnosti, to se nekima da doputa konstrukciju ne-
premostivog jaza ranih i kasnih radova. Za nas je
val'.(l spomenuta terminologijsko-tematska razlika, jer ona,
s obzirom na ranih radova o temeljnoj huma-
""
PUT U OBRAT
309
- jedna jedina znanost-povijest u ideolo-
giji) , usmjerenosti MaJ!Xova opusa na koju se
bilo zaboravilo iza ogromnog
skih kategorija u Kapitalu. ( Kapital je
bitnoj povijesti koja se nikako ne iscrpljuje u tzv.
historijskim poglavljima.) Tako je bilo da
Marx za socijaldemokratsku, pa uglavnom i
za sovjetsku literaturu vai do dana da'nanjeg prije svega
kao ekonom i implicitni sociolog, dok je filozofijska
strana marksizma bila traena II radovima Engelsa i Lenjina
(i to njegove prve periode, Materijalizam i empiriokritici-
zam). Zbivalo se to usprkos jasnim, Lenjinovim ukazivanji-
ma u njegovim Filozofijskim biljenicama, gdje je Lenjin,
ne Ekonomsko-filozofijske rukopise, ipak jasno
upravo filozofijsko Kapitala. ovako
bi se dao rezimirati poloaj Ekonomsko-filozofijskih ruko-
pisa u interpretaciji Marxa: oni su nedvosmisleno pokazali
da je Marxovo djelo od prvih do posljednjih objav-
ljenih radova usmjereno na i do-
stojanstvo na perspektivu nove povijesti to
se otvara u okviru starog, drutveno-ekonomskog poretka,
i to na temelju kritike tog poretka, poduzete s jasnih, nedvo-
smislenih filozofijsko-antropologijsko-povijesnih pozicija
1
).
Sami rukopisi imaju svoju sudbinu. Do 1927. sasvim ne-
poznati, u stvari arhivski materijal socijaldemo-
kracije, pojavljuju se tada kao predradnje za
Svetu obitelj", na ruskom, u Arhivu Marxa i Engelsa.
Dvije godine kasnije pretampani su u istom obliku u
svesku Marx-Engelsovih djela na ruskom u redakciji Rjaza-
nova - i nemaju nikakvog literarno-idejnog odjeka, 1932.
godipe objavljuju S. Landshut i J. P. Mayer u Kroner-VerIag-u
svoju verziju (koju, tek neznatno promijenjenu, Landshut
ponovo tampa 1953. godine). Iste (1932) godine u Marx-
" 1 OV,dje ni je mjesto da se poblie odr.edi novum ove porzi -
ClJe kOJa se ne da na
pOlZna'te i prirznate, bar kao sol11cije. Ovdje joe samo
o tome da se ne previdi i ne potcij-eni genuino Marxov a, za nas
obavezna razina Ekonomsko.-filozofijskih rukopisa. (Primjedba
uz ovo izd.)
310
BIT I SUVREMENOST
-Engels Gesamtausgabe (tzv. MIGA) u svesku izlaze
oni s naslovima redakcije. kao verzija ruko-
pisa postoji i originalna lektura Ericha Thiera (Kiepenheuer,
KOln, 1950. godine), koja prua samo dio teksta. Popravljeno
izdanje MEGA-e imamo u Dietz-Verlag.u u Berlinu. Tu su,
razdvojeni rukopisi, pa se Kritika Hegelove filo-
zofije.. . odnosi kao dodatak novom izdanju Svete obi-
telji, dok se ostali dio rukopisa uvrtava u zbornik pod
naslovom Mali ekonomski spisi. Tu redakciju teksta, koja
se danas mada ne sasvim provjereno, smatra naj-
boljom, karakterizira tendencija rukopisa,
koja dolazi do izraaja u spomenutom odvajanju i zasebnom
tampanju pojedinih dijelova. je da ruko-
pisi nisu uli u I svezak Marx-Engels Werke, Dietz, Berlin.
Ako se izuzmu vie literarno-hi-
ANTICIPACIJE KAO storijski podaci redakcije u tre-
POTVRDA PRAVE ' k M G
SADRi N E MARXOV A cem sves u E A-e i uvodna
KAPITALA I OPUSA studija Landshuta i Mayera (kao
UOPCE i nova Landshutova studija iz
1953), koje obje ukazuju na cen-
tralnu problematiku Rada (Arbeit), ali filozoftjsko-ontolo-
gijski nedovoljno, - onda je u vrijeme prvog upoznavanja
s rukopisima samo jedan jedini filozof od formata ocijenio
tih rukopisa - Herbert Marcuse, u svojim
cima: Neue Quellen ZUr Grundlegung des historichen Mate-
( Gesellschaft, Internationale Revue fiir Sozia-
lismus und Politik, hrsg. v. R. Hilferding, Bd. 2, Berlin, 1932)
i Vber die philosophischen Grundlagen des wirtschaftswissen
schaftlichen Arbeitsbegriffs (Archiv fiir Sozialwissenschaft
Sozialpolitik, 69. Bd., 1933). Autor je 1928. godine
jasno uvidio, od Heideggerova ontologijskog (onto-
hronijskog) razumijevanja povijesti i ga kao
prekretnicu, gdje se filozofija iznutra rastvara i
put za novu jednu konkretnu znanost (Beitrage zu
einer Phanomenologie des Historischen Materialismus u
Philosophische Hefte, I, 1928, S. 52.) - da je bitna tema
ranih radova u stvari filozofijski pristup povijesti. Naravno
PUT U OBRAT ' -
311
da su mu novootkriveni rukopisi mogli posluiti kao potvrda
za njegovu tezu o povijesti kao pravoj Marxovoj temi. Koliko
je on, pri tom, mogao doista da sagleda dimenziju
pitanja, tim vie to je Marxu pristupao od Heideg-
gera iz njegove faze Bitak i vrijeme (1927), ostavljamo
ovdje po strani. Ipak je Marcuseov primjer (1928) karakte-
prvo, jer imamo pred sobom jo jedan anti-
cipacije Marxovih nepoznatih misli (uz Lukacsove na
problematskom nivou Kapitala anticipacije ovih
Marxovih rukopisa - iz 1923. godine u djelu Povijest i
klasna svijest)Z - to moe samo sretnu
potvrdu smjera historijsko-filozofijskog istraivanja; drugo,
to taj najraniji pokazuje da interes za
Marxa a specijalno mladog, u
filozofiji onda kad ova, problemima to ih je po-
stavio sam njen razvoj, mora, nolens volens, ako biti
doista suvremena filozofija u strogom smislu te dau
Marxu sagleda bar jedan od odgovora na svoja pita-
nja, ako ne eli da u njemu vidi jedini odgovor._

INTERPRETACIJA
Bila je, naravno, odmah prezentnamo-
da se Marx buroarlra, tj.
interpretira kao jedan od predstavnika
posthegelovske filozofske situacije pokraj niza drugih (kako
je to, npr., K. Lowith u L'achevement de la philosophie
classique par Hegel et sa dissolution chez Marx et Kier-
kegaard. (Recherches , philosophiques 1934135, (4), p.
Lukcics j e danas spreman da svoj u lektiru netom ,obj av-
l jenih ,rukopisa t endenciozno islko.risti ka'O nav<?dni razlog r evi-
zije s\''Ojih stt.avova ilZnes,en ih u Povi jesti i klasnoj svij esti. (Usp.
Rina,sdta N. '9, 27. II 1965, Il Contemp oraneo ij) . l(}) - Navodno
Hegelov o i (o tom u sp.
J. Hy ppolite, Etudes sur Marx e t Hegel , M. Rivier e, Par is, 195,5),
k'OjeLukcics - pripis:Uj,e i sebi u :,P ovdjeStil, i kil.asnoj
svi jesti bi, 'Ostalog, upravo 'Ona j Helgelov
na ilrojem jie Lukcics d'rug'Om jednom p r ilik,om ins.Lsti - ,
rao (M. Hes'S und d ie P robleme der ide alistisehen Dialektik 1926):
Distinkcija postaje , kad se umij ea t eori ja. od-: -
raza .s njenim dualizmom b itka i svijesti. (cPrirnjldha uz ,ovo IZd.) .
312
BIT I SUVREMENOST
23Z-267) i kasnije, u dosad najboljem prikazu posthegelov-
ske situacije: Von Hegel zu Nietzsche. Der
Bruch im Denken des 19. Jahrhunderts. Marx und Kier-
kegaard, (I. izdanje, 1939 - posljednje: 1958).
TENDENCIJE NOVOG No, je i neto drugo, nai-
UNUTAR me da filozofija, nena-
FILOZOFIJE pustivi nikada svoju povijesnu po-
ipak po najboljim svojim rezultatima tendira preko
nje. To je sa samim Marcuseom u njegovoj sjajnoj '
knjizi: Reason and Revolution. Hegel and the Rise of
social Theory", Oxford University Press, 1941 - 2. izdanje
1954). U dubokoj je idejnoj vezi pokuaj u n u t a r n j e g
p r e v I a d a vanj a filozofije u autora
s obnavljanjem Hegelove filozofije kao kristala
misli, ponajprije u
duhu, kasnije u smislu filologijske vjernosti, a stvarne ne-
vjernosti, u interpretacijama Glocknera, Haringa, Kroner a
itd. - naposljetku, najvaniji u T. W. Adorna ili Joachima
Rittera. Na tom putu neizbjeno filozofe
Marx. Pa dok se ponajprije pitanje postavlja kao, poslije
Lenjinovih savjeta, u stvari zakanjela revizija
demokratske i od nje preuzete sovjetsko-ideologijske slike
odnosa Marx-Hegel, dakle u okviru jedne specijalne historio-
grafijske teme marksizma (Bloch, Lukacs) -, kasnije biva
jasno da se ne samo Marx moe shvatiti jedino od
Hegela p.ego da llegel sam dobiva svoje osvjetlje-
nje prema tome kako se shvate Marxove intencije. To
pokazuje primjer najutjecajnije francuske interpretacije He-
gelove filozofije i specijalno njegove Fenomenologije
koju je poduzeo Alexandre (Koevnikov). Pod utje-o
cajem njegovih predavanja od 1933. do 1939, u kojima Hegela
Marxa, jesu, ostalih, i pater Fessard, .
M. Merleau-Ponty, J. P. Sartre, J. Hyppolite. No, suvie ve".
likoj blizini u koju on stavlja Hegela i Marxa uzrok je . u
tome to su i on i onima koji su pod
njegovim utjecajem Marxa shvatili u okviru misli
i, to je jo vanije, u okviru, katkad i izokrenute, kao u
Sirtrea, sheme-odnosa ontologijskog
I
PUT U OBRAT
313
pojmovnog para esencije i egzistencije. Time su upravo svi
oni predvidjeli ono to je Marcuse jasno kao p o-
v i j e s n u tematiku Marxovu, koja razbija bur-
oaske misli i trai novu ontologijsku orijentaciju.
Iz gore proizlazi: 1. da postoje
nesumnjive anticipacije tematike Marxo-
vih Rukopisa", koje indirektno dokazuju filozofijsko-
antropologijsko-povijesnu orijentaciju Marxove misli; 2. da
su filozofi nastojali da s manje ili vie
prilikom interpretacije iskoriste, u vlastite svrhe, tematiku
Marxove misli ti Rukopisima", koju su sovjetski ideolozi
sasvim ispustili iz vida.
Zadatak misli danas jest da se u punoj
mjeri iskoriste teme u Rukopisima" radi boljeg, dubljeg,
svestranijeg saO'ledavanja Marxove misli u .Kapitalu". Sva-
ko omalovaav:nje Rukopisa" kao tek idejno-biografijske,
U ' kasnijem razvoju prevladane etape Marxove misli - ima
fatalne reperkusije po filozofijski nivo marksizma. Stalji-
degradiranje marksizma na pseudoznanstvenu i pse-
udoteologijskil apologetiku nastavit da duhove
snagom svoje plitke, ali u svojoj osrednjosti plauzibilne
koja jednom za svagda odstranjuje plodo-
nosno problematiziranje naoko sasvim osiguranog fonda
znanja - ako mu se otvoreno i snano ne suprotstavi izvor-
na povijesna Marxova misao. Upravo Rukopisi i hl-
storiografijska situacija 0,,"0 njih garancija su te
izvornosti i instrumenat kritike svakog tuma-
zrele" Marxove misli.
TRANSFILOZOFIJA: MARX I FILOZOFIJA
Filozofi su samo i n t e r p r e t i r a I i
svijet,sve je u tome da se on i z m i j e n i.
IL teza' (, (Werke, Bd. 3. Dietz,
Berlin, 1959, s. 7).
t. SMISAO GODINJICE
JEST U PREUZIMANJU
ZADATKA
Kada se u povodu 145. godinjice
i 80. godinjice smrti
Karla Marxa (5. V 1818. + 14.
III 1883) temi
m a rk s i z a m i f i l o z o f i j a, ne bismo htjeli tek refe-
rirati idejno-biografijske fakte njegovog ivota ni, manje iH
vie poznate, zgode njegove nauke u historiji
nego bismo, preko teme njegovog djela vezanog za pItanje
filozofije danas, pokuali p o zvat i n a p r o m i I j anj e
jednog z a d a t k a koji je, kao i najosnovniji za nas
kao ljude ovog vremena, on pred nas postavio. - Samo tako
se oduujemo njegovoj Veliki se slavi kada
se m i s l i o njegovom djelu po kome je i u kome je on l
za nas svagda prisutan, u kome je odjelovljena njegova veli-,
i navijeten zadatak za sve nas ....; jer i s t in i t o s t
s t var i ovog djela daje nama datum svjesne s u-vremeno-
sti, za razliku od pukog trajanja u vremenu. djelo
svojih - kao i djelo svakog velIkog mi-
slioca koje dopire u bit onoga to jest - uspostavlja i sre-
horizont naeg bivstvovanja, na su-vremeni svijet. Da-
leko od toga da bude samo niz spisa i knjiga, daleko,
od toga da bude samo sVijest (tzv. subjektivna) o
kao ,realnom predmetu, djelo mislioca je o t k r i ven i
s v i j e t u n j e g o voj b i t i, pa se tu, i nigdje drugdje,
PUT U OBRAT
315
ona u svojoj o s e b i n o s t i. Djelo mislioca za nas
otvara skrivenu jednokratnu konstelaciju naeg povijesnog
opstanka pa iznad svake ' autonomije, koja se djelu
pridaje i obzirom na tzv. realno zbivanje - po-
stavlja t o p o n o m i j u - zakon mjesta za sebe i
za nas. Po djelu smo' svjesni svoga povijesnog mje-
sta, a po takvoj svijesti ' d o i s t a na njemu bivstvu-
jemo. ' No, za to je potrebno da na odnos prema dje-
lu ne bude puko primanje (ma kako ortodoksna
citatologija), prosta recepcija gotovih, fiksnih recepata za
ivljenje u kojima zamire ivot, nego da bude svjesni mi-
saoni z a d a t a k koji od nas zahtijeva da se kroz djelo mi-
slioca odnosimo prema onome to je u djelu dolo do
ali se u njemu nije iscrpIo, nego ostaje tema-prilika za nae
svjesno orijentiranje i opstojanje. Ta velika tema-prilika to
je iznosi Marxovo djelo i u koju nam se valja milju i
ako da budemo ljudi svoga vremena jest:
p r e lom n a k r i z a p o v i j e s n o g s v i j e t a. Marx nam
svojim misaonim djelom, svojom pomae da ishod
ove krize bude uspjeno novog svijeta kao pre-
bivalita ' ( e t o s a) _ nae neponovljive, jednokratne vlasti-
tosti. On nas do nas samih - jer radikalno, iz ko-
rijena naeg opstanka, iz iskonske povijesti, dovodi u pitanje
sve ono. to siluje, okiva nau spontano-slobodnu,
punu,ali jednostavnu vlastitost. Kao u i t e l j r e vol u c j-
j e i njenih p u t o v a, Marx nas svojim djelom, svakom svo-
jom stvarnom budi iz drijemea
i pozitivne svakidanjosti na posao istinskog,
slobodnog dostojnog ivota koji, u ovo
vrijeme povijesnog preloma, nije neto neposredno dano, ne-
go se do njega s mukom dopire, pa je iz krize po-
nikli, krizu z a d a-
t a k. - svojim poprite naeg
povijesno-suvremenog zbivanja, Marx nas o d sve-
ga gotovog, institucionalnog, postvarenog i
z a iskonsku, povijesnost po kojoj jesmo t o
jesmo i j e s m o kao ljudi.
316
2. INTERPRETACIJA
MARXOVE MISLI
BIT I SUVREMENOST
Dabi ova os lob o d il a k a funkci-
ja Marxove misli doista uspjela i n o-
vos t njena za n o v i svijet, kao zbilj-
do dola, potrebno je, i bit
potrebno sve do etabliranja slobodnog svijeta, odstranjivati
onaj svagda iznova poduzimani interpretativni nanos na iz-
vornu Marxovu misao koji u protivnika, ali i u pristalica
kad nisu sasvim s razmjerama naeg vremena ni s ulo-
gom Marxove misli u njemu, dovodi do redukcije Marxovog
djela na staru misaono-kategorijalnu strukturu i time na stari
svijet koji ona predstavlja, izraava i time odrava - a
protiv k(}jih je Marx usmjerio svu svoju
strast.
Tema: M a r x i f i l o z o f i j a, kao evokacija povije-
snog Marxovog djela u naem zadatku, nije tek jed-
na od mnogih tema ideologijskog, filologijskog,
historijskog etc. kamktera, kao to bi mogle da budu ako
ostanu pri pukoj a zanemare bit i ovakve ana-
logne teme: Marx i ekonomija, >>Marx i sociolo-
gija, Marx i prirodne znanosti, Marx i religija, Marx
i. teorija prava, etc. etc. - teme koje neutraliziraju Marxovo'
djelo, institucionaliziraju ga i oduzimaju mu i
ivotnost na akademskih ili
aplikacija u okviru filozofijsko-znanstvenih disciplina ili
pseudofilozofijske dogmatike. - Naa tema, pokuat
to pokazati, i vac, j e z g r u samog djela, iako se,
uzeto t e m a t s k i - P r e d m e t n o - s t var n o, tako
po indeksu stvari, u tom djelu govori vie o drugome,
manje o filozofiji.
Da bi se odnos Marxovog djela prema filozofiji
mogao sagledati kao j e z g r a samog djela i njegove funkci-
je u suvremenom svijetu na prelomu, potrebno je meto-
z a gr a d i t i, milju, usmjerenom na bit djela, o d-
s t ra ni t i interpretacije tzv. Marxove filozo-
fije - koje, sve redom, uza sve razlike trae
u Marxa tako neto kao f il O z o f i j u p o t i p u t r a d ic i-
o n a l n i h f il o z o f i j s k i h t vor e v i n a, sistematski, po
disciplinama i jasno od po-
PUT U OBRAT
317
znanosti; morala, prava, religije, politike, umjetnosti
etc.
kao mislilac na prelomu svjetova u trans-svjetov-
noj dok mu je misao izvorno usidrena u podrijetlu
svakog svijeta, Marx je n e r a z u m l j i v onima
kojima problematika luta unutarsvjetskim regijama, zadra-
se sad ovdje -sad ondje, no kojima je sam svjetovni
horizont bilo bilo tematski dohvatljiv i
shvatljiv unutar temeljnih Weltanschaung-a koji pripada-
ju starom svijetu i ga. Marx je sav u onom. trans-u,
preko, koje nije granice fi-
(to ovdje svega unutarsvjetskog ), kako to jo
uvijek misli E. Bloch, nego revolucionarno ulaenje u omo-
povijesno podrijetlo svijeta samog i iznoenje
n o v o g bar kao zadatka - o b r a t o m u smjeru povije-
sti, u djelu na vidjelo.
Bilo da se u Marxa trai neki, dodue poseban, svojevr-
'stan nazor na svijet bilo da se ba on odbija u ime kriti
s p o z n a jn o - t e o r i j s k e i lo g i k o - m e t o-
d o log i j s k e funkcije navodnih Marxovih posebno znan-
stvenih i istraivanja, . bilo da se zahtijeva sistema-
izgradnja jedne znanostima (prirodnim i drutveno-
-historijskim) poduprte o n t o log i j e (bolje: metafizike),
bilo da se, pak, ova, kao i gnoseologijska fundacija, kao i na-
zor na svijet i ivot (po tipu ili
i aksiolokom) odbacuju u ime a n t r 0-
pologijsko-egzistencijalne ili filozofijsko-
- h i s t o r i j s k o - e sh a t o lo k e fundamentalne koncep-
cije koja da, toboe, nosi Marxovu posebno znanstvenu i po-
misao, makar vie implicitno nego eksplicitno- u
svakom takovom, i drugom jo filozofijskom ute-
meljivanju Marxove misli sadrana je l. n a i v n a s u p o z i-
c i j a da valjda i Marx ima nekakvu filozofiju ili bar nije u
suprotnosti s nekom, po jednom od savremenih
tipova filozofiranja, i 2. P r e P o t e n t n o, i kad je do-
bronamjerno, n e .ali zato ne manje
duboko u v j e r e n j e da Marxa treba nekako d o g r a d i t i
ili d o p u n i t i ili p r o d u P s t i nekom filozofijom za koju
on sam ili nije imao vremena od drugih poslova ili je,
318
BIT I SUVREMENOST
PQmalQ nebrino. stajao. spram -pitanja filQzofi je, Pri
tQm drugQm gQVQri se o. PQdjeli rada Marxa i Engelsa,
pa se OVQm pripisuje da se vie bavio. prQblemima-filQzQfije,
dQk je sam Marx, izuzev neto. u mladQsti, bio. vie Qkupiran
prQblematikQm. U svim tim
njima dQlazi na vidjelo. temeljno. uvjerenje, Qd
sQcijaldemQkracije, specijalno. Qd Bernsteina, Hil-
ferdinga, KautskQg, Adlera etc., po. kQme je Marx bio. veliki
ekQnQm, veliki veliki strateg
etc., ali je, u filQZQfiji, u najmanju ruku, bar bio.
pa se Qn mQe, prema i sklQnQsti pojedinih
interpreta, kQmbinirati s a d s K a n t o. m, s na
s p o. z n a j n 0., - t e o. r i j s k o. utemeljenje (Bernstein, Marx,
Adler, Siegfrid Marck, i dr.) ili s QbzirQm na e t i k o. (Karl
VQrIander i dr.), sad s MachQm i Avena'riusQm, ta-
s QbzirQm na sPQznajnQ-teQrijskQ utemeljenje (Fri-
edrich Adler, BQgdanQv, A. MalinQvski, BazarQv i dr.), sad
s prirQdQznanstvenim materijalizmQm Dar-
winQve prQvenijencije i HaeckelQvQg tipa (Kautsky i dr.),
sad s s p e k u l a ti v n o. - k o. n s t r u k t i v n o. (bilo. vie
bilo. vie
nim HegelQm ili, bQlje, hegelQvskQm manirQm (DebQrin i nje-
gQva kQla nakQn revQlucije; TQdQr PavIQv), sad s T o. m o. m
A k v i n s k i m i B r e n t a n o. m (u to. je kao. u
jedva PlehanQv vjerQvaQ) (kao. kQd Adama Schaffa, Baum-
gartena i drugih filQzQfa sad s ID e h a-
materijalizmQm francuskQ-prQsvje-
t i t e l j s k o. g i n j e m a k o. - p u t u j u p r o. p o. v j e d-
n k o. g t i p a (elementi u PlehanQva, Buharina, u
na, StepanQva, TimirjazQva, AkseljrQd (OrtQdQks) etc) , s a d
u d u h u in d uk ti vn e m e t a fiz i ke: Fechnera, Wundta,
E. v. Hartmana bez njihQva PQznavanja PQsebnih znanQsti
(KedrQv i drugi sQvjetski naturfilQzQfi), sad _ u o. f i c i j e l-
nQj pseudofilQzQfijskQj i pseudQznanst v e-
n o. j d o. g m a t i c i crkvenQ-hijerarhijskQg tipa kQjQj ipak
nedQstaje niVo., npr. neQtQmizma (u Staljina, Mitina,
RQzentala, Judina etc.).
Pa i Qni kQji su, sami _ Qd, legende o. zrelQm
M.u-xu kao o p o. ll. t i k o ID e k o n se
PUT U OBRAT
319
na sitnicu -da je on k r i t i a r ekQnQmije
likQm njenQg sistematskQg izlaganja, QVQ zrelo. , dQba nasto.-
jali izigrati na tzv, mladQg Marxa, i o. n i su davali
interpretaciju ranQg Marxa ga radikalno.
kasnQm) kao. a n t r o. p o. l o. g i j s k i o. rij e n t i r a n o. g fi-
lo. z o. fa , ili t r a i l i o. d g o. var a j u II filQzQfijskQ-antrQ-
PQIQgijsku fundaciju je primjer Maurice Merleau-
-pQnty-a i J. P. Sartrea).
Umjesto. s neQPQzitivizmQm u smislu
devijacije, kQja se nadQvezuje na krivo.
Engelsa, kQmbinirali su sad Marxa s egzistencija-
HeideggerQm (KQjeve, Marcuse u mlado.-
sti, AxelQs), s p e r s o. n a li z m o. m (E. MQunier), s v i t a-
l i z m o. m (G. SQrel), s
CrQceQm i GentileQm (A. Gramsci).
Ukratko., nije bilo. imena suvremenefilQzQfije
se kQncepcija ne bi interpretativnQ-kQmpenzatQrnQ do-
vQdila u vezu s MarxQvim djelQm. Pa iu mnQgQ isti-
nita PQvezivanja Hegela i Marxa, kQja su bar dQnekle bila
vjerna stvarnQj genezi MarxQve misli, misaQnQ-razvQjnQm nje-
gQvQm putu, terminirala su na kraju u
fijskQj interpretaciji MarxQvQg histQrije
(kao. u Lukacsa, K. KQrscha, BIQcha). Ovaj PQsljednji
je PQkuaQ Qnda, u analQgiji s HegelQvim
sistemQm, da dade, nasuprQt dQgmatsko-naturfilQ-
devijacijama i vulgarizacijama, jedan
s i s t e m dijamata s QntQIQgijQm, kQsmQIQgijQm, antro-
PQIQgijQm etc.
Kako. gQd ispale te sQlucije s QbzirQm na Qrijentaciju
MarxQve misli, svima im je
1. da PQkuavaju interpretaciju s g r a _a n s k e fi-
l o. z o. fi j s k e p o. z i c i j e - ma kQlikQ bili
radikalni, npr., u PQlitici - s PQzicije:
prethegelQvske, PQsthegelQvske - da, dakle, ne vide
n o. v o. s t MarxQve misli;
2. da Qstaju u t r a d i c i o. n a l n o. m e l e-
m e n t u filQzQfije.
Interpretativni QdnQS prema Marxovim mQtivima, na-
vlastito prema .dvije teme: Realizacija ,filozQfije i FUQ1;Q-
320
BIT I SUVREMENOST
fija i revolueija moe da u tom smislu bude ilustrativan i
instruktivan.
a) prema svome temeljnom stajalitu filozofijski
interpreti smatraju da se filozofija za Marxa reali
zira bilo u znanostima, bilo u ivotu"
kao izvor u uviranje duhovnih tvorevina, bilo u
nosti bilo u egzistenciji, b.rinom
nju o Pa i , kad
realizaciju vide u filozofijske reflek-
sije s konstitucijom svega od strane transcenden-
talnog, apsolutnog a ne mundano usmjerenog, i-
vota-svijesti, ili u konsolidaciji svijeta, i
historijskog, u svim tim - vri se reali-
zacija filozofije bilo ureduciranim unutarsvjetskim
regijama, bilo u njihovim apsolutizacijama i bipo-
stazama - na svaki ovdje vai ono -to je
Marx rekao u tzv. t e o r i j s k o j partiji,
partiji koja datira od filozofije naovamo (o mladohe-
gelovcima i Mosesu Hessu): 0 n a j e ' v j e r o v a-
la da moe filozofiju ozbiljiti a da je
n e p r e v l a d a (M a r x, Prilog Kritici Hegelove
filozofije prava, u zborniku Rani radovi, Kultura,
Zagreb, 1953, str. 79).
Pri tom valja paziti na ovo prevladavanje
(Aufheben) koje nije puko ukidanje kakovo je na
djelu, npr., u realizaciji filozofije u znanostima
u duhu. Kao
da je ovakvu verziju realizacije-ukida-
nja, Marx je na istom mjestu rekao: Vi ne moete
filozofiju prevladati a da je ne ozbiljite.
b) Velika Marxova tema-motiv Filozofija i revolucija
bila je benignije, i pri insisti-
ranju na revoluciJi, nego to, joj to odgo-
vara: ako je su-vremeni 'zadatak ljudskog misaonog
bitka da su-djeluje na svijeta kad. stari svi-
jet niti njegovo dostojanstvo, onda je po-
fUQzofije dil $e tu JP. a. j i t e Q r jj ,e
PUT U OBRAT
321
prevrati, ne u neposrednu praksu unutar institucija
starog svijeta, nego u prekofilozofijsko, a ne mimo-
filozofijsko, r e vol u e i o n a r n o d j e lova n j e.
Nasuprot tome, interpreti su u pitanju Filozofija i revo-
lucija shvatili filozofiju uglavnom kao:
l. f i l o z o f i j s k u b a z u, n a z o r n a s v i j e t,
koji p r e t h o d i revoluciji ili je p r a t i i poslije
nje U v r u-
j e neposredne dunosti izgradnje. Za kla-
su i njene saveznike ona bi, prema tome, imala pro-
svjetiteljsko-pedagoku funkciju;
2. t e o r i j u n e p o s r e d n o - e m p i r i j s k e r e v o-
I u e i j e (uz redukciju na o dravi, o partiji,
o problemima strategije i taktike, o ideoloko-agita-
cionim pitanjima etc. ). Za klasu i njene
saveznike ona bi, prema tome, imala organizaciono-
ulogu.
Da filozofija radikalno stoji u pitanju s obzirom na pro-
ces r e vol u e i j e, koja nije samo fenomen nego
ujedno i ekonomski, drutveni, ideologijski etc. etc., i uz to,
preko svake sumacije i sinteze aspekata - f u n d a m e n-
t a l n o p o v i j e s n o z b i van j e n o v o g s v i j e t a - to,
pri tom, nisu ni slutili.
K a k vaj e, dakle, vez a i o d n o s i z m e u
M a r x o v o g d j e l a k o j e n a s p o v i j e s n o i n d i v i-
duira i filozofije ako taj odnos jest jezgra
ovog djela?
3. MARXOV PUT PREVLADAVANJA
FILOZOFIJE U ISKONSKO- PO-
VIJESNO-SVJESNOM BITKU
Kao to je poznato, Marx je
s kritikom Hegelove
filozofije jo prije no to je
upomao ekonom-
ske zbilje. Drugo je bila proirena legenda da je Marx u svojoj
ranoj. mladosti, tamo do 1842/43, bio, prvo, hegelovac, pa
onda tzv. lijevi hegelovac pod Feuerbaehovim utjecajem. Te-
matiku njegove disertacije vezali su mnogi uz hegelovstvo,
, a tematiku njegove Kritike Hegelovog dravnog prava uz
feuerbachovstvo. -:- Ovoj legendi doprinijeli su ne samo ne-
Zi Bi t i suvremenost
322
BIT I SUVREMENOST
brini biografijski radovi pa i
Mayera) nego i neke, pogreno IZjave
(u L. Feuerbach i kraj klaslcne fIlozofiJe), a
nadasve i z g u b l j e n i s m i s a o za p:avi odnos
djela i filozofije. Iako je bilo poznato (stampano uz Izdanje
Mehringove biografije od 1933. kao prilog) da je Engels
decidiranu izjavu da Marx nikada nije bio (Jos
manje je bio feuerbachovac), ipak se legenda zadrzala u
oblicima sve do danas - ba zato,
to nije na dotjeran odnos fIlo-
zofiji. Nasuprot tim .. : P?
s voj o j b i t i prvi Marxovi radovI (dIsertacIJa .. Ko-
tika Hegelovog dravnog prava), a onda. .. I?ogo-
tovo oni objavljeni u
1844. (pisma ArnoIdu Rugeu iz 1843, Uz
Uz Kritiku Hegelove filozofije prava), msu VIse bIh fI I o-
z o f i j s k o g karaktera, nego fra-
zeologiji (kako to Marx u NjemackoJ IdeologIJI, 1845,
Werke Bd. III, Dietz Berlin, 1959, S. 217) njegovo t r an s-
-f i I o o f i j s k o, ne anti ili a-filozofijsko stajalite.
u disertaciji od, tematski postari-
stotelovske problematike (Epikur i dr.), rjeava on
pitanje koje i njega i sve druge posthegelovce, pItanje
kako je izvorno He:
g e l a, tada ono to drugi I
nisu znali naime ' da se ne moe smatratI korakom napoJed
ako se ili strana Hegelovog sistema, ili pak neko
stajalite Hegelovih cjeline
gove filozofije. Ne, Hegel Je za njega b:? fIlozof k a t e. g
z o h e n, filozof koji se ne moe na filozofIjskom prm-
cipijelno pr emaiti (moda se ovo ili ono moe u
u detalju, primijetiti, t o pak nije vano). Totalna
Hegelova filozofija, koja u elementu pojma
zbilje, moe se prevladati i neto novo llllsaono
s a m o a k o s e n a p u s t i m e d i j f i l o z o f i j e u o p c e,
ako se potrai ' elemenat u kome je prevladati one
nedostatke Hegelove filozofije koji proizlaze iz nje k a o
f i l o z o f i j e. ovak() u slici;
PUT U OBRAT
323
Temistoklo, kad je Ateni prijetilo opustoenje, po-
krenuo je Atenjane da je potpuno napuste i da na
moru, n a d r u g o m n e k om e l e m e n t u, ute-
melje . novu Atenu. (Karl , Marx, Friihschriften, ed.
Landshut, Kroner, Stuttgart, 1953, S. 14.)
to je taj drugi element?
Psihologijski je zakon da teorijski duh koji je u
sebi postao slobodan postaje energijom,
istupa kao v o l j a iz Amentejeva carstva sjena,
se protiv svjetovne, bez njega zbilje. (L. c.
S.16.)
Kad se teorijski duh obrati protiv zbilje i postaje prak-
energija, volja, - prestaje filozofija k a o f i l o z o f i j a
i realizira se, ozbiljuje se u svijetu. Tad svijet postaje filo-
zofijski, tj. s m i s l e n a filozofija svjetovna _ no >>njeno
ozbiljenje jest ujedno njen gubitak (Verlust) (1. c., S. 17).
Nakon Hegelove apsolutne filozofije slijedi, dakle, p r a k-
s a, ali ne slijepa, za razliku od vidovite filozofije, nego
praksa koja je u sebe upila filozofiju, realizirala njen poziv,
njenu funkciju pa ne ostavlja svijet kao svijet v a n filo-
zofije, nego ga smislenim, _ mijenja ga
i njegovu egzistenciju, svaku egzistenciju, mjeri
sutinom, posebnu zbilju idejom (1. c., S. 16).
Svojom milju p r a k s e Marx, kao 22-godinjak,
1840/ 1841, daje odgovor na pitanje koje ga, kao posthegelo-
. vca, kako je misao poslije Hegelove apsolutne
filozofije? Tako da bude, bar tako izgleda ponajprije Mar-
xovim kolegama, mladohegelovcima: f i l o z o f i j a filo-
zofije koju Hegel nije dao i nije mogao dati jer bi time
razbio svoj filozofijski sistem svijeta jednu trans-filo-
zofijsku instanciju-refleksiju. Ova filozofija filozofije po-
sljednji je akt, transfilozofijski akt filozofije koja prelazi
. u n o v i e l e m e n a t, u samu zbilju.
U Marxovoj disertaciji nema o Feuerbachu, pa je
on u bitnom Hegela prevladao bez kritike koju je dao Feuer-
bach (tu je mjesto da se ogradimo od jedne legende koja
jo uvijek dominira u interpretacijama). Tek kasnije
(1842/ 43) Feuerbach svojim kritikama i svojom pozicijom
nasuprot Hegelu posluiti Marxu za razvijanje njegovog vla-
324
BIT I SUVREMENOST
stitog stava, ali je misao p r a k s e na djelu i tu, bez
bachove a ta misao je, uz ostalo, jedan od centralmh
pojmova Marxove misli.
Ako s jedne strane stoji totalna a s
strane svijet, onda smisleno djelovanje u s,?-Jetu trazl
s t r u k c i j u filozofijskog sistema u ime njegove r e a ll-
z a c i j e, koja je u Hegela prividna jer u zbilji ostaje sve
po starom tako kako jest, samo to je uzdignuta spe-
kulativnom hipostazorn do apsolutnog pOJma. S. druge s:ra-
ne Marx se ne zadovoljava da pokae raskorak fIlo-
zofije i svijeta i da prvu, kao puku iluziju, u odbaci
_ nego ba u filozofiji, u njenoj. ambiciji oko nalazi
k' r i t e r i j k r i t i k e same zbilje, real-
nosti. Ako filozofija ne odgovara realnosti: onda m
ni filozofija nisu u redu - onda ih valja obje krItIZIrati,
jednu u ime druge. Hegel se zadovoljio time da dade. apso-
lutno objanjenje svega to jest u
pojmu. No, realnost je time ostala u svoJoJ posebnostI, u
neposredno lienoj smisla - ..
Marx, ako realnost ne odgovara
ciji osmiljavanja, ako je ona besmislena, tad je fIlozofIja
samo kompenzacija, transcendentno-teologijska (momenat
Feuerbachovog utjecaja) ove realnosti; drugim
kulativna filozofija, ostvariti humano-smislem.
sustaje i odgovara svijetu .. samom,
ona "ga svojom transcendentnom kompenzacIjom u stvarI PrI-
ma takvog kakav jest, petrificira ga pa je u biti apologetska.
Iza spekulativne metode koja zamiljenom a ne zbiljskom
subjektu-ideji daje sve dok se zbilja srozava na
rang pukog pasivnog predikata, skriva se konzervativna ten-
dencija s obzirom na realnost.
Ako je tako u Hegela, jo je to vie u mladohegelo-
vaca, koji vode svoje bitke na ideologijskom terenu i misle
da se time neto izmijeniti u zbilji.
U ovom misaonom toku k o r i j e n je Marxove kritike
Straussa, Bauera, Feuerbacha, Stirnera i, kasnije, tzv.
istinskih socijalista (Mosesa Hessa i Karla GrUnna). Tu je
korijen misli o i d e o l o g i j i kaQ ISkrivljenoj svijesti koja
PUT U OBRAT
325
na ontologijsko-gnoseologijskoj razini odgovara neumnoj, be-
smislenoj, protusmislenoj, zbilji samoj.
Sam realitet zbilje Marx ponajprije humano-
se, nasuprot Hegelovoj filozofiji
ustavne monarhije i slobode u njenom okviru, za
humanu zajednicu, za istinsku demokraciju koja je pre-
vladala momenat p o l i t i k o g, u kojoj je odumrla pou:-
drava kao izvanjski, p 0-
r e d a k. Ne zalae se, dakle, ni za republiku ni za monarhiju
ni za koji dravni oblik), nego za ono to naziva
Gemeinwesen, za to imamo presedan samo u ideji a n t i
k o g p o l i s a. Humana a ne sadr-
ina lebdi Marxu pred u spisima Uz idovsko pitanje
i Uz kritiku Hegelove filozofije dravnog prava (ovdje je,
opet, mjesto da se ogradimo od druge jedne fame da je
Marx ikada bio radikalni demokrat tipa).
No, kriterij humano-smislenog u kritici zbilje i svijesti
koja joj odgovara trai a n a li z u s a m e z b il j e i o n i h
n j e n i"h k o n z e r vat i v n ih e l e m en a t a k o j i j e
odravaju i iz kojih apologetske
i d e o log i j e. Praksa koja trai i z m j e n u
stanja u ime humano-smislenog nije stvar svakog
mada je u drutvenim uvjetima svatko
Jer, netko se, kako kae Marx u Svetoj familiji,
dobro u Praksa kao revolucionaran obrat moe se
realno osloniti samo na one koji predstavljaju maksimum
minimum ljudskog, ali mogu, jer im nije do toga
da jednu klasnu vladavinu zamijene drugom, m a k s i-
m u m h u m a n o g a. Smisla liena, ne-filozofijska zbilja
otjelovljena je u p r o l e t a r i j a t u, koji je motor prak-
energije, motor realiziranja filozofije, motor duha koji
je postao volja. Nakon totalnog dolazi totalno oslo-
kao samodjelatne, proizvodne
Iako Marx u Svetoj familiji svoje mate-
historije, je temelje dobio anali-
zom engleskih klasika, kao i
kritikom Hegelove filozofije a posebno dijalektike,
ipak je osnovni ton kritike jo uvijek analogan
profetizmu Mosesa Hessa, pa Marx svoje stajalite naziva
326
BIT I SUVREMENOST
realnim humanizmom. No, i pri takovom osnovnom tonu
ipak je vidljivo da se u termi-
nologiji, koja svoje podrijetlo iz filozofije, skriva
t r a n s f il o z o f i j s k a o s n o v n a M a r x o v a i n t e n-
c i j a koja vodi k tezama ideologije.
je Hegel vidio u sferi drutva
ekonomske prirode i opisao bezizlaznu dijalektiku tog dnI-
tva:
( 246), drutvenog bogatstva i
bijede i tendenciju pauperizacije puka i koncentracije
bogatstva ( 244), krizu koja nastaje usljed izobilja
( 245), zakon populacije i industrijalizacije ( 243),
unutarnju nunost kolonizacije ( 247) - (G. W. F.
Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts, ed.
Hoffmeister, Meiner, Hamburg 1955, S. 190-202).
No, on je mislio da se drutva
rjeavaju vertikalno u dravi kao zbilji ideje. To mu
da postavi pitanje r e al n o g u k i d a n j a pro-

Marx je, sagledavi dravu kao o t u e n i izraz zbilje
ovu zbilju, ponajprije -
doao sam do klasne strukture ove drutveno-povijesne zbilje
i dalje, ekonomskom lektirom a, prije svega, genijalne
Engelsove skice Nacrt za kritiku nacionalne ekonomije{{,
do ekonomskih odnosa u procesu proizvodnje kao temelja
svih realnih i ideologijskih. Studij zbiljskog svi-
jeta (prije svega fatalnih posljedica podjele rada na ma-
- nualni i intelektualni, grad i selo, problema specijalizacije
rada i proizvodne tehnike etc.) postaje nje-
gova preokupacija. S ideologijskim pitanjima je s v r i o;
naputa filozofijsku frazeologiju, naputa zbilje
u ime pravednosti i morala, humanizma etc. jer su za njega
sve to ostaci svijesti koja odgovara dosadanjem
proizvodnje i razmjene, njihov izraz i simptom
ideologija ).
Sad on polazi od z b il j s k i h i n d i v i d u u m a u
njihovoj povijesnoj situaciji, od razine razvitka njihovih
proizvodnih snaga i od odnosa u proizvodnji koji im odgo-
varaju, dakle od pretpostavki, zbiljskih i materijalnih, koje
\
PUT U OBRAT
327
valja empirijski i spoznati, i to je, a ne neka filozofija,
ma kakova ona bila, nazor na svijet koji
empirijski promatra pa je stoga zaista
ideologija, Werke, Bd. III, Dietz, Berlin, 1959, S. 217). Ma-
nazor: to ne opet neto filozofijsko, nego
isto to i studij zbiljskog svijeta za razliku od apstraktne,
ideologijske spekulacije. Koliko jasno i, mogli bismo
brutalno, masivno Marx kritizira filozofiju, pokazuje ovo
mjesto:
Filozofija i studij zbiljskog svijeta odnose se me-
kao onanija i spolna ljubav (1. c., S. 218).
Moe li se radikalnije napustiti svako puko t u m a e-
n j e svijeta u ime stUdija zbiljskog svijeta, koji vodi r e v o-
I u c i o n a r n o j i z m j e n i svijeta?
U svom razvoju od doktorske disertacije do
ideologije Marx je programatski zacrtao svoj odnos
spram starog svijeta, njegove filozofije i njegovih institucija.
Na tom putu on nije jednostavno odbacio rezultate filozofije,
nego ih je modificirao prema kretanju samog empirijskog
materijala, ali, i tu je n o v o s t Marxove misli, s
ciljem da taj empirijski materijal, tu drutveno-povijesnu
realnost prevlada, revolucionarno preobrati u kontaktu sa
ivim povijesnim snagama. To, dakle, da
Marx nije humano-smislenu i filozofijsku sadrinu bacio pre-
ko palube. Naprotiv, ta radikalna kritika filozofije bila je
za njega pretpostavka ozbiljenja njene bitne ambicije.
Ne samo tretman zbilje, povijesne
realnosti, nego i radikalizam kritike te realnosti, kako ih je
on dokumentirao svojim kasnijim i glavnim djelima, poka-
zuju da Marx filozofiju prevladava, ne u smislu likvidacije
i puke negacije, nego u smislu njene realizacije.
Nasuprot filozofijskoj, konstruktivnoj dijalektici izloenoj II
Hegelovom sistemu, koja je sva i samu realnost
na kraju harmonizirala ikonzervirala, - -zastupa Marx
d e s t r u k t i v n u d i j a l e k t i k u ekonomske sfere (i svih
koje se na njoj grade) da bi pokazao kako s t var a l a k a
p o v i j e s n a s lob o d a (koju ponajprije ne vidimo, jer
se ne reflektira i ne tematizira u prikazima neu-
tralno doivljenog i misaono nediferenciranog pojma-proble-
328
BIT I SUVREMENOST
ma proizvodne snage u Marxa) biva, doista, u direktnosti
i spontanosti m o g u a tek sadanjim i dananjim razvit-
kom ovih snaga, uz pretpostavku da na
totalnoj revolucionarnoj izmjeni dosadanjeg svijeta koji se
u r e i f i c i r a n o m i do ljudske iskonske slobode u cjelini
povijesnog sklopa o t u e n o m obliku nadvio nad svoj
izvor i prijeti da ga zatrpa. P o v i j e s n o z b i van j e,
o s lob <> e n o s v i h o t u e n j a i p o s t var e n j a,
nadmauje dosadanju p r e t p o v i j e s t i ljudskom . o
n o s u spram svega to jest i onoga po sve jest omo-
direktan, ne zaobilazan (ne ideologijski i ne alienirani,
ne put u njegovo d o s t o j a n s t v o.
Filozofija, moral, posebna umjetnost, dosadanji tip proiz-
vodnih snaga, pravo, drava, ekonomska sfera etc. ne mogu
se u totalnoj revoluciji ukinuti nego realizacijom,
to svojim s a d r a j n i m, b i t n i m p o v r a t k o m
u izvor svega zbivanja i svega to se zbilo - u p o v i-
j e s n u z b i l j u, u p o v i j e s n i s k lop u k o m e s u-
d j e l u j e i o v j e k u s voj o j p r a k t i k o - p r o i z-
vodnoj biti_
S realizacijom, bar principijelnom, ideologijske sfere u
cjelini - je filozofija kao svijest totaliteta u njegovoj
biti, ali s a m o svijest, - s realizaci-
jom smisla, uma, plana, u realnoj
sferi, s ozbiljenjem zajednice neposrednih proizvo-
- postaVlja se kao vlastita tema misli koja je sudionik
u povijesnoj zbilji, zbiljske misli i zbilje, s a m a
p o v i j e s II o s t zbilje koju nijedna filozofija historije,
i Hegelovu, nije mogla misliti, kao to ni pri-
roda u svojoj spontanosti nije mogla biti miljena u filozo-
fijama prirode. Povijest kao i z v o r epoha, proizvodnih
snaga i odnosa u proizvodnji, daleko od toga da
se misli u temporainoj p r o l a z n o s t i (kako to histo-
ricizam) i daleko od toga da odigra bitno nehistorijsku ulogu
a p s o l u t a (kako to radi svaka nadvre-
inenska, solucija) - jest sama sobom odgovor
na pitanje koje na kraju svaku filozofiju: z a t o
u o p e n e t o j e s t, a n e n a p r o t i v n i t a? U toj
povijesti kao svjesnoj zbilji, kao svijesti bitka (u smi-
I
I
PUT U OBRAT
329
slu: genit. subjectivus i genit objectivus) j e d i n e s e
i p r e v l a d a vaj u humanizam i naturalizam, pa
vjek i priroda dobivaju svoje vlastito, koje nisu u
dosadanjoj pretpovijesti mogli imati. ' Sloboda nije stvar
iznimna kao u dosadanjem svijetu nunosti, nego je medij
vieg ivota i djelatnosti, a vrijeme dobiva svoju puninu
koju je izgubilo u kvantitativno-formalnim relacijama - de-
rivatima radnog vremena,.
U ime takove perspektive Marx trai prevladavanje i
ozbiljenje filozofije koja je, sa svoje strane, neto mo-
gla dosad pruiti samo u mediju apstraktne ideolo-
gijske svijesti.
Razvojno-idejni put Marxov, koji se sabire u njegovom
djelu, staVlja pred nas zadatak t o t a l n o g r e vol u c i o-
n a r ll' o g o b r a t a, zadatak prevladavanja starog svijeta i
ujedno suradnje na novom.
. Marxova je u tome to je u trenutku preloma
svjetova htio da nas u i o n e e m v i e m od filozofije,
mada, razumljivo, vidljivom samo k r o z filozofiju i njenu
ambiciju: da na transfilozofijskom misaonom putu sudjelu-
jemo na revolucionarnom iskonu novog, povijesnog svijeta.
Prve, jo uvijek filozofijske anticipacije u tom pravcu
mogu samo iz promiljanja p o v i j e s n o s t i naeg
povijesnog zadatka, iz jednokratne, nezamjenijive odgovorno-
sti koja je na nama ako kao ljudi elimo odgovoriti bitnom
zahtjevu vremena.
EXKURS: POVIJESNA VREMENITOST U RUHU
jUTOPIJE (ERNST BLOCH)
MARKSIZAM I REVIZIONIZAM Mnogo se i da-
nas, stotmJak godma nakon
Marxovog o b r a t a u filozofiji, miljenja
koje nastoji dospjeti u b i t suvremenog zbIvanja sastoji u
opr;eznom osiguI1anju primjel1enog p r i t u p a .k biti, i, po
njemu u uspjenom i z v o e n j u iz nje temeljne Marx?ve
vizije mrakom neprimjerenih revizija.
vanje Marxove misli izvrgnuto je opasnosti ako mje
usmjereno s m j e r o m b i t i s a ako I z
suvremenog zbivanja. Garancija uspjeha ne U
v
fiIologij-
skoj reprodukcije tekstova, naravno nego
u b I i z i n i o n o m e po je Marxova dobila zna-
zakona za sve nas.
se kao najupadnije navode interesirane
revizije, no t e m e I j n i r a z log koji
nadivljuje prolazna iskrivljenja, govon IZ samog b i t k a
svijeta, koji je u njegovoj o t u e n o s.t i. povijesno
otkrio Marx. Revizije i iskazuju svijeta
kojem pripadaju i tako, sa svoje strane, smisao
za Marxovu koja ih suvereno nadilazi. Stalna opasnost
revizije odaje zamanost vizije.
Marxovo djelo, poneseno b u d n.o u. k a o v r a-
a n j e m o v j e k u u z a v i a j, n o v i
v i d o k r u g istinskog, svoj skog zbIvanja covJeka to se
spremilo u starom krugu svijeta. N o voje dosad
jer je skriveno, mada je bilo i jest u to
se zbiva: N o v o nije tek sada i iznenada ovdje, ono je
polllt onog to je bilo, to nije prolo, jer je Ono
PUT U OBRAT
331
je starije od starog, ali je vidljivo tek sada, kad je
potpuno, i to samo onda ako je vidljivo samo
Zato iz nije pomirenje s jedne
sadanjice (Hegel), naprotiv, ono je sama
po kojoj jest sve to jest. Za Marxa vratiti se u
dospjeti u ono, prebivati u onome to kao nosi
Sve to je bilo i to jest, u blizini onoga po jest. Vra-
titi se ne biti za sebe ono to se o sebi jest
(Hegel), bivstvovanje onoga to jest nije
istog (Nietzsche), nego upravo o s I o b a a n j e od prolog
i pukog sadanjeg za to je u njima. Povijest kao
zbivanje sklopa i bitka nije kruenje kruga onoga
to uvijek jest, ona nije razvijanje pojma slobode , koja
je sama tek gotova, prola i sadanja nunost
(Hegelov pozitivitizam). Povijest je otvaranje zatvorenog,
od prolog i sadanjeg z a o n o t o j e s v a g_
d a b i l o, ali kao - prolo, z a o n o t o d o i s t a
j e s t, ali kao - sadanje i svagdanje, pozitivno,
ustaljeno, ustajalo. svijet za Marxa je svijet proiz-
veden, svijet proizvoda, koji su se nadvili nad svijet
nepokretIjive nunosti i koja prikriva
slobode, iskonsku svijet je svijet bez
svijet koji traje ali se ne zbiva, svijet u kome
je napredak porast praznine.
Kroz k r i z u ovog svijeta mraka, tj. kroz p o t P u n u
r a z d voj e n o s t i bitka, tj. one velike jedno-
stavnosti iIi jednog, to je nuno (Bloch), d o v r u j e s e
i time sudbinski jedna epoha koja
- u sebi i do kraja dotjeravi sviju dosa-
danjih epoha - satire i usitnjuje je u prah puke
neprestane prisutnosti i praznog trajanja, loe
sadanjice, dananjice, svakidanjice.
No, k r i z a kao bitni sud povijesti jest ujedno o d l u-
a n s k o k iz podvojene sadanjosti u
k o r j e n i t o z a p o i n j a n j e i p o d r i j e-
t Ion o v e p o v i j e s t i kao istinske povijesti
pretpovijesti to se dovrila.
Marx . je zamijetio ovo Svitanje i izrekao ga u
svojoj revolucionarnoj vijesti. Od njegove vijesti
332
BIT I SUVREMENOST
nova povijest. Zato je danas briga ona oko n o v o:
s t i smjera koji iskazuje njegovo djelo, rijetko sasluano
iako
Novost iskazanog svagda podlijee redukciji na staro i
poznato ako nije preuzeta zbog svrhe to je u sebi nosi,
nego se e za svagdanje ciljeve i njima
Tako sudbina revizija Marxa, u prijatelja i neprijatelja, indi
cira s i t u a c i j u o t u e n o s t i kao pripijenosti za staro
i nastalo, za poznato i povjerljivo, za i aktualno.
Poznate su filozofijske revizije Marxa u empiriokriticizmu,
novokantovstvu, novopozitivizmu, pragmatizmu. Revizije ne
nastupaju svagda kao takove; tek pouka ivota otvara
za najdublje revizije, poduzete tamo gdje se da je
briga o Marxovom djelu Ako sutra, a moda jo
i danas netko kombinirati Marxa s egzaktnom logikom
miljenja kao ukorijenjenom u svijetu
kalkulacije, ili s humanizrnom i antropo-
logizrnom, kao pobunom protiv svijeta sa stajalita
ovog svijeta, - ne smije to onoga ko vidi da se
tako dugi niz godina i danas jo gotovo propovijeda,
kao Marxu najblia, implicitna kombinacija Marxa i indik-
tivne metafizike, prirodoznanstvenog materijalizma, odnosno
neoskolastike. Plehanov, tadanje revizije, izre-
kao je jednom da se moe kombinacija Marxa i
Tome Aquinskog. Ako se primi na znanje odstranjeni zavrni
teologijski momenat (koji je, uostalom, naao sekularizirani
nadomjestak), ako se prozre formalizam
primjera i crta, ako se ima u vidu tendencija potcjenjiv;;tnja
i ne samo tzv. ranih Marxovih radova, koja je
doista najinstruktivnija, i s njom u vezi poznato antihege-
lovstvo, nego i poduzeto sistematsko odstranjivanje
tzv. tematike Kapitala i pomno
filozofijskih tekstova od Marxove misli o ideologiji,
nju itd., a, s druge strane, porast interesa za naturfilo-
zofiju, formalnu logiku, spoznajnu teoriju
itd., itd. - onda je ova kombinacija bila dosad - sociolog
moe potraiti uzroke - dominantan tip marksizma 20-tog
Nije neotoniist J. M. Bochenski smatrao
da, ukoliko se neki doista nebitni , oko termi-
PUT U OBRAT
333
nologije i strane filozofiranja, sasvim se
lijepo mogu sloiti u nizu pitanja neotomizam i gore spo-
menuti tip marksizma. (Miljenja smo da ma-
terijalizam sadri grupu tvrdnja koje su iz temelja
i koje mi s njim dijelimo, Der sowiet-russische dia-
lektische Materialismus, Francke Verlag, Bern, 1950, S.147.)
U svakoj je filozofiji pitanje istine. O neznatnoj
razlici :opisanog tipa marksizma i neotomizrna, u
tradiciji srednjovjekovnog aristotelizma, moe se svatko uvje-
riti ako uzme u ruke dosad najopirniji pri-
kaz teorije istine u knjizi A. Schafa Zur einigen Fragen
der marxistichen Theorie' der Wahrheit, Dietz Verlag, Berlin,
1954 (prijevod s poljskog).
U svi pokuaji, implicitne, ili eksplicitne, svjesne
ili nesvjesne revizije Marxa i utemeljivanja njegove misli
izvan nje, u tradiciji ili u modi (kao da ona nije uteme-
ljena u temelju svih temelja - u biti suvremenog zbivanja),
samo naravno i samu dobro fundiranu
interesom, da se dospije u novost njihove vijesti. Zaintere-
sirana razumijevanja i sklonost reviziji imaju
jedinu granicu u mnotvu prolog i ustrajno po-
navljanog jer ,sasvim opipljivog, iako od biti najudaljenijeg.
*
BLOCHOVA MISAO je o tome da se na-
dati
Ernest Blocbi jedan je od suvremenih marksista, koji se
trudi da otkrije i pronese primarnu Marxovu vijest da se
1 E. B. j,e objavljivati ,1913. u Di.e ,Neue. Ru?d-
scha'll (Berllin) i otada se, osim :knjigama, ]avl]a ibroJ'l1lm pnlozlma
u Berlina, TUlbil1!g'ena, Zuricha, Miinchena,
P,raga Ba'sela, Amsterdama, i Mexika. Tako postaje
pOGIlat. Za vrijeme nadonalsocij a1izma :prognan
Je domovine kao borac protiv i i
ea se tek 1948. Postaje !profesor u Lel\pZJgu l red. clan AkademIje
znanosti Demokratske Rejpubllike. Javlj a se u
ma': Sinn <UIld F1o,rm, Neue We/lt , A:UJfbau, Deutsche Z'e:tschnf't
fUr Philosophie, WLssens:cha:llt1i'che Annalen i dr. Glavl1l
radovi Geist der Utopie (Duh utopije), 1. izd. Miinchen-Lelprng
1918, 2. izd:. Berlin 1923, Thomas Miinzer als Theologe der Revo'-
BIT I SUVREMENOST
vlastitim putem do izvorne Marxove VIzIJe. Koliko
mu je to uspjelo, a koliko i on danak prilikama _
vremenu itd., neka ostane otvoreno. Jedno je sigurno:
dananjim filozofima marksistima on je jedan od najbliih
Marxu, jer je blizak onome to se doista zbiva.
Mi ovdje iznijeti temeljne njegove teze, prije svega,
one iZ glavnog mu djela Princip Hoffnung, i ujedno
neke primjedbe uz njih.
U nizu svojih knjiga, napisa, tako
svoj ivot, Bloch se bavio jednim fenomenom, koji mu je,
bogatstvom onoga to sobom nosi, da se priblii
primamo] Marxovoj viziji - fenomenom u t o P i j e. Njemu
su ostalog, spisi: Duh utopije, Thomas
Miinzer kao teolog revolucije, Sloboda i poredak, a u
djelu Princip nada dao je analogon Hegelovoj Fenomeno.
logiji duha - jednu fenomenologiju utopijskog
!
Utopija je za njega snivanje unaprijed. Pri tom se
oslanja na izreku mladog Marxa: ... svijet odavno po-
sjeduje san o stvari, o kojoj treba posjedovati samo svijest
da bi ga doista posjedovao (Marx-Engels, Rani radovi, Izbor,
Kultura, Zagreb, 1953, str. 40). Utopija nije samo izgublje-
nost u iluzijama prividnog svijeta nego, prije svega, inten-
lution (Thomas Munzer kao teolog revolu-cije), Munchen, 1922,
Freiheit und Ordnung. Abriss der Sozial-Vtopien (Sloboda i po-
redak, Obrisi socij'alnih utopija), New York, 1946, Subjekt-Objekt.
Er lauterungen zu Hegel (Subj-ekt-Objekt. 'Objanjenja uz Hegela),
Berlin, 1951, Avicenna 'Und die Aristotel1ische Link-e (Avicenna i
Ari,siortelova ljev1ca), Berli n, 1952, Christian Thomasius. Ein deu-
tscher Geist ohne Misere (Christian Thomasius. Nj em a1ck i duh
bez mizeri je), Berlin, 1953, Das Prinzip Hoffnung. Funf Teile in
dr,ei Bandn (Princip nada. Pet dijelova u tri sves!ka), Be-plin od
1954-59. ISicl"pIlJa bti.hliografijao Bl'o'cihovih -ra,dova llIaLazi li Fest-
schrift El'nest Bloch zum 70. GebuJ:Ttstag., herausgegeben von Ru-
gart Otto Gropp, VEB Deutsoher Verlag der Wissenschaften, Berlin,
1955, S. 13-15. Usp. i E. Blo'ch zu ehren - Suhrkamp 1965, str.
395-403, sek. lit. 1. c. str. 404-413. - Nakon prijelaza u Zapadnu
djeluje k!ao profesor u Tubingenu, Qbjavlj.uje velikom
nove tekstove. Sabrana djela mu izlaze u Suhr-
ll:<lmp-Verla.g-u , FrankfurtlM<lin (dopunjena priI;Iljecl'bal.lz QVO
PUT U OBRAT
335
cija ljudskog opstanka spram ono
sno, jo-ne-nasta1o, to se kao Iskonska mogucnost hoce
aohvatiti, i tako nosi sve to Utopija prven-
stveno nije, za Blocha, ono to joj se pridaje u loem
smislu ona nije apstraktna slikarija i igrarija,
u zraku, nego anticipacija i tako SVIJetu,
konkretna utopija, koja djeluje u temelju kao
povijesnog Zato se ona ne na
najupadljiviji svoj oblik: na tzv. drzavne
o boljem ivotu proima svaku vrstu antIcIpacIJa.
Utopija je univerzalna i ivot u svim nje-
govim oblicima,
svakodnevnim. Utopijski momenat je sadran u sva-
kom rjeenju koje nadolazi iz a ne iz prolosti
i samo jo govori o na nju nagovara, k njoj
poziva. Naravno, Bloch pri tome ne gubi iz vida negativni
momenat utopijskog, ono i halucinantno, to za-
varava i opija, tupi svijest i odgovornost, to je senti-
mentalno bez teine i teita, tamno, apstraktno, lieno za-
, ..
'datka. Kriterij razlikovanja apstraktne i konkretne utopIJe
nalazi Bloch u njihovoj povijesnoj funkciji, dakle, napo-
sljetku, u odnosu spram Puka varka i nebitnost
samo je ono to je strano i neprijateljsko to
je zakleto prolosti i sadanjosti, i tako ispalo iz samog
bitka pokrenutog spram naprijed. Indeks konkretnosti i bitka
dobiva sve to jest ukoliko jebremenito uko-
liko razbija puko (Noch-Seiendes) i tako je
proeto poletom koji se izdie iznad svakog, npr., II klasnom
drutvu statuiranog napretka.
kao konkretno utopijsko jest je
bitak povijest.
Fenomen utopijskog noen je iskonskom n a d o m
(Hoffnung), o e k i van j e m onoga to nadolazi, to mora
jer svagda jest to biti, jer je bilo, i to prije
svake prolosti. Ova nada nije nita iracionalno, nije puka
elja bez temelja. Utopijsko nije neto to
granice misli i vjere. Misao nije suprotna utopiji, pogotovo
ne misao koja odgovara bitku. Takova misao je sama uto-
pijska, tj. utemeljena u utopija je
336
BIT I SUVREMENOST
misao mislena nada, docta spes, koja
onome to nadolazi. To je misao kao d j e l o buducnostI;
je nadi suprotstavljeno s j e a n j e
koje se orijentira i p r o m a t ran' J e, kOJe VIdi
samo sadanjost. Dok i promatranje trae kontem-
placiju i teoriju, n a d a prelazi preko nastalog, ?reko pred-
metnog k onome to je, samo nepredmetno, Izvor svake
predmetnosti. Mislena nada, istinsko miljenje jest
(transcendencija) ne u onostrano, nego u buduce.
Od Marxova vremena prevladan je apstraktni karakter uto-
pije, puke transcendencije, pukog izlaenja. ?
nita i inaugurirano vrijeme konkretne utopIJe. U tom smI-
slu Blocha je marksizam konkretna utopija kao filo-
zofija b u d u n o s t i, filozofija. n o v o g a: te-
ma filozofije, koja ostaje i jest tIme to bIVa, Jest JOs ne-
nastao, jo neuspio kako se u
borbi novoga sa stanm.
(Bloch).
Kako se utopija ne svodi na tzv. dravni roman, ta je
cjelina filozofije potrebna da obuhvati sadrinu onoga to
se naziva utopijom. Stara filozofija bila je preteno orijenti-
rana Platonova anamneza ideja bio je njen ge-
nuini pristup onome to jest. Pa ipak, povijest je filozofije
puna utopijskog. Tradicionalna suprotnost pojave i biti
o tome. Sve traenje istinskog bitka zato smisleno
zavrava u Marxovoj filozofiji. Sve to na slikama nade
nije iluzorno, to je realno vodi k Man-u, vodi ...
k izmjeni svijeta. P r a k s a, taj temeljni Mar-
xov pojam, kojim se djelatha suprotstavlja pro-
sadanjosti, ne samo ivot ispunjenog,
od eksploatacije rada nego i ivota S onu stranu
rada, ivota u dokolici (Musse) u kojoj se,
lienoj svakodnevnih briga, odjelovljuje, tj. u djelu sabire
bitak Marx je iskazao uvjete-mjerila realne
nosti po kojima ono to j e s t u realnoj
jeva do pozitivnog bitka. Marx je ocrtao put kojim se
dolazi u (Heimat), u onu veliku jednostavnost ili
jedno to je nuno. (Bloch).
PUT U OBRAT
337
U svom glavnom djelu provodi nas Bloch
putevima da bismo stigli do onoga to on naziva istovet-
nost (tematika III sveska), do ispunjenog trenutka .( do
Jetz und Hier), do prave suvremenosti, s iza
sebe, sa pred sobom. Jer utopijska volja" nije
. beskraj no teenje, ona puno nalaenje sebe u (Sich-Be-
i puni tubitak (Dass-Sein). Taj pozitivni bitak, to
jedno to je nUDo ne misli Bloch, na Marxovom tragu, po
modelu sadanjosti, prazne prisutnosti, nego kao
ispunjenu
To je, ukratko, misao Blochovog glavnog djela.
PRINCIP-NADA Sad bismo ukratko htjeli iznijeti iroku,
bogatu, tematiku ove fenomeno-
logije nade i utopijskog.
U Prinzip-Hoffnung je o snovima o boljem ivotu.
Bloch ih ispituje i ocjenjuje od onih malih, svakodnev-
nih, budnih snova do velikog posljednjeg snivanja 0 jed-
nom to izostaje a nuno je. To je onaj isti put Hegelov u
. Fenomenologiji duha od najneposrednijeg i ujedno najap-
straktnijeg do posredovane neposrednosti, do naj konkretni-
jeg, u kojem duh sebe zna (Hegel) i koji se nada
nalazi u ispunjenoj nadi sam sebe (Bloch).
P r v i s vez a k sadri tri dijela. P r v i dio, pod naslo-
vom Obavijest, uvodno iznosi dnevne snove
vrste od mladosti do starosti, snove s ulice i nesre-
elje.
D r II g i dio, najopseniji odjeljak I-og sveska, utemeljuje
djelo. Tu se istrauje svijest, katego-
rijaina struktura nade. je vano poglavlje
i nezamjenljivo 110tiranje "jo-nesvjesnog" etc., gdje Bloch
ispituje odnos utopijske funkcije spram ideologije, arhetipa,
idealnog, simbola, i izlae kategorije fronta (onog to pred-
stoji), novum-a, nita, i centralni problem
onog sada i ovdje, koje je najblia blizina, najneposred
nija neposrednost, u kojem je sadran tajne svi
jeta. To nije tajna samo za nedovoljni razum, nasuprot ko-
jem bi sama stvar bila posvema jasna, nego je to realna taj.
22 Bit i suvremenost
338
BIT I SUVREMENOST
na samog svijeta, koji se u procesu -nalazi na putu njenog
rjeenja. Jonesvjesno u subjektu pripada jo-nenastalom u
objektu. Od poglavlja drugog dijela treba spomenuti
ono pod naslovom Klica i temeljna linija, koje sadri dosad
najbolji komentar jedanaest Marxovih teza o Feuerbachu.
T r e i dio (Prijelaz) govori o slikama elja u ogle-
dalu. Tu iskrsavaju osvijetljeni izlozi, svijet bajki, uljepane
daljine na putovanju, ples, film - tvornica sanja, kazalite.
Funkcija se elja mijenja prema klasnom podrijetlu zrcala.
Drugo je ako je o zrcalu koje odaje ka-
ko klasa ono to eli, a drugo je
ako zrcalo od naroda, kakav je
bajki.
Kad slikanje boljeg ivota prelazi u promiljeni i slo-
bodni nacrt, nalazimo se u pravom elementu nade, u plan-
skim i temeljnim utopijama. O njima je u I I s v e s k u,
e t v r t o m dijelu (Konstrukcija, temeljne crte boljeg
svijeta), koji iznosi povijesno bogat sadraj, no ovaj ipak ne
ostaje samo historijski nego je sastavni dio kulturnog na-
Bloch opisuje utopije zdravlja, fundamen-
talne utopije drutvll' bez nude i prisile, tehnike i
kule arhitekture; on govori o Eldoradu i Edenu u
geografskim put ovanjima, o eljkovanim krajo-
licima kao adekvatnijem nam svijetu u slikarstvu i pjesni-
tvu, o utopiji jednog (uberhaupt) u mu-
drosti.
I I I s vez a k, p e t i dio (Istovetnost) pri-
kazuje eljkovane slike ispunjenog trenutka u do-
miIiantnim slikama morala, u tako tabli-
cama pravog ivota, u muzici, toj umjetnosti inten-
zivnosti ivota dovedene do pjevanja i tonova, u
figurama ljudskog granica (Don Juan, Odi-
sej, Faust, koji su na putu k ispunjenom trenutku). Pred
nama, nadalje, iskrsava vitez tunog lika, koji opominje u
monomaniji sna i forsira u dubini sna. Pobrajaju se slike
smrti, ove suprotnosti utopijskom ivotu i pokazuje
se humana sr religija u odnosu k od zla, s obzi-
rom na slobodu za carstvo. slika
prirode slui pro!)tQra. pri-
PUT U OBRAT
339
rode, a djelo Blochovo zavrava u centralnom pitanju
onoga to je apsolutno vrijedno elje, u problemu najvieg
dobra. U utopiji sviju utopija, u volji za jednim to je nu-
no" se smiruje nada.
Tako Bloch utopiju nalazi svugdje, ona proima ivot
jer izvire iz n a d e, iz biti usmjerenog bu-

PRIMJEDBE Fenomen utopijskog je
Blochu uvid u p r i m a r n u te m p o-
r a l n u s t r u k t u r u l j u d sk o g o p s t o j a n j a - u bit-
nu usmjerenost koja pronosi istinsku bi-
lost i istinsku suvremenost, za razliku od tradicionalne vreme-
nitosti noene tom robnom kategorijom (Waren
Kategorie). Zato nalazimo u njega nove plodne kategorije:
fronta, novum-a, jo-ne-svjesnog (Noch-Nicht-Bewus-
stes; za razliku od u prolost ne;
svjesnosti), jo-nenastalog, (Noch-Nicht-Gewordenes), nl-
(Nichts; direktne suprotnosti konkretno utopijskom,
no ujedno i kao koja razlabavljuje krutu
zbilju), ;svega (Alles) ili (Heimat) ili bitka
(Sein) - nadalje: - najcentralniju kategoriju - sada
i ovdje (Jetzt und Hier, das Urproblem) kao blizinu
(die Niihe; ono to svagda iznova u blizini) itd.
Sve ove kategorije direktno iskazuju I j u d s k u vremeni-
tost.
S tim u vezi filozofija kao ontologija ovog Noch -
Nicht (Usporedi Das Prinzip Hofnung I, S. 23), filozofija
svem bogatstvu utopijskog, nalazi svoj princip ori-
jentacije u v r e m e n u, to je filozofija novoga,
Time je Blochu, gotovo jedinom od marksista, uspjelo poka-
zati u se korijeni b i t n a n o vos t Marxove filozofije
za razliku od sviju starih i modernih.
Po Blochu marksizam kao filozofija novog jest docta
spes, tj. nada. Sto je nada? Bloch govori o
nadi kao o afektu no pri lektiri njegove knjige
odmah je vidljivo da on pod nadom ne razumije afekt me-
afektima, pa, na kraju, ni nita, afektivno nikakav
psihologijski preparat, nego temeljnu strukturu ljudskog
340
BIT I SUVREMENOST
bitka: usmjerenost spram prelaenje preko fak-
prisutnosti, dospijevanje u Za Blocha je
koje se nada i zato nedefinirano, nikakva
stvar, predmet, nita to iza sebe ima
esenciju, naprotiv, njegova esencija predstoji mu, on se
spram nje odnosi kao spram svog djela: ona je na frontu.
Ova Blochova teza se suprotstavlja svemu esen-
cijalizrnu, no jer, kako jo vidjeti, Bloch ne ispituje
p o v i j e s n o s t pa i ne neprimjerenost ka-
tegorija esencije - egzistencije povjesnosti, to mu se najed-
nom misao sasvim blizu egzistencijalizma, pa izgleda
da on, poput Startrea, esenciju izigrava na egzistencije
Naravno, sve ono za Bloch ide govori protiv
egzistencijalizma. No, neprecizni terminologijski momenat, o
, kojem jo biti poniknuo iz nedomiljenosti p o v i-
j e s n o g zbivanja, navodi na vezu s egzistencijalizrnom.
Sretno izabravi fenomen nade, koji doista indicira povijest,
ne prelazi on k ovoj samoj, nego hipostazira fenomen i tako
zastupa - ne - bezesencijalnost, od-
nosno sekundarnost esencije u
No, kao Blochovu zaslugu treba svakako istaknuti da je
on prvi marksistima liio nadu", sje-
itd. afektivno-psihologijskog sadraja i pokazao da su
one intencionalni akti kognitivne vrste. raspolo-
enja kao indikatora ljudskog opstojanja doista se ne moe
zanemariti.
Nadalje, Bloch je razumio da revolucionarni obrat u filo-
zofiranju trai revolucioniranje filozofijskog govora, da ter-
minologija nije nita konvencionalno i neutralno, nego da
determinira vidokrug bitka. Ipak (sad moramo
spomenuti neke zamjerke, bolje neizvedene konsekven-
cije) sam je zastao na pola puta - mislima
koje staro neposredno pridati novu misao. Bloch kao
da ne vidi da s takovim temeljnim pojmovima kao to su
subjekt-objekt, svijest-predmet, miljenje-zbilja, esencija-egzi-
stencija itd., itd., ne moe primjereno izraziti ono to
je primjer u tom pogledu: >,teorija.
Kad se Blochovo djelo, je da on pod teori-
jom ne razumije -- C?vaj pozitivnQ upo-
PUT U OBRAT
341
trebljava - ono to tradicija pod njim i to sama ri-
sobom nosi - naime gledanje, kontemplaciju kao
oblik misli koji odgovara bitku u horizontu prolosti i sada-
njosti, bitku kao prisutnosti i predmetnosti. Zato povezuje,
kad o njoj pozitivno misli, teoriju u sloenicu s pmksom, pa
govori, npr., o konkretnoj teoriji-praksi. Ova sloenica si-
gurno daje naslutiti novu funkciju misli i svijesti u Blocha,
ali podjednako sigurno izraz zavodi ne samo nego i
samog Blocha u konfuziju, koja se jo kad povre-
meno teorija ipak unekoliko zadrava prvotno
nje, mada bi Bloch htio da se od njega sasvim ogradi.
To isto tako vai i za sam pojam utopije koji Bloch pro-
iruje do temeljne ljudskog. Nazvati ono to Bloch
zapravo naime p o v j e s n o s t njegovim uto-
pijskim elementom, jednostavno krivo ga nazvati. Do-
od bogatog iskustva utopijskog, apsolutizira ga Bloch
i hipostazira ne da tako temelj temelja - povijest
samu - prikriva a ne otkriva. Upravo njegovo razlikovanje
apstraktne i konkretne utopije i traenje kriterija ovog razli-
kovanja pokazuje da se s utopijskim jo ne nalazimo u te-
melju nego da i ono, pokraj svega ostalog, sa svoje
strane o tom temelju. Mi ne mislimo da je utopij-
sko specijalno podobno da iskae bit ljudskog zbivanja. Na
svaki ne vie nego neto drugo, npr. strah. nije
u svojoj biti utopijsko Ovako ga okarakterizirati zna-
bi proklamirati v j e n u u d a l j e n o s t od
njegova mjesta. Tu ne pomae razlikovanje konkretne od
apstraktne utopije, jer i konkretna utopija kao realno mo-
ipak i z r a z o m, ako ne sadrinom, iskazuje n i-
k a d d o s t i g n u t u trajno, beskrajno teenje.
Sam Bloch ovoj looj suprotstavlja svoju ka-
tegoriju sada i ovdje. Zato, naprotiv, treba je
utopijsko n a t e m e l j u k o n k r e t n o g b u d u
noenog stalnog boravljenja pri se-
b i, utopija je indeI{s z a v i a j a, koji prethodi
nije koje nema mjesto (t o p o s) nigdje (u),
nego mjesto jest u p o v i j e s t i i zato uvijek
prebiva uz ono po jest. Utopija iskazuje ispalost iz
ovog mjesta, ona je privatni izraz prisebnosti. Konkretna
342
BIT I SUVREMENOST
utopija je drveno eljezo. To to povijesno zbivanje
iz vremenskog toka od ne smije nas
zavarati ni zavesti da u utopiji, kao projektu nade koji na-
dilazi prolost i sadanjost i tako i n d i c i r a bu-
vidimo bit
Utopijski projekt je na temelju povijesti, a ne
povijest na temelju utopijskog projekta kao u Blocha. Da-
ni istaknuta temporalnost ne moe jo iscrpsti
bit ljudskog, da se sama kao ljudska zbiva po ovoj
biti.
POVIJEST I VREMENITOST Samo ontologijsko ispitiva-
nje biti moe uop-
odati temelj temporalnosti za
razliku od ne-Ijudskog, itd. vremena. Nada-
lje,. zbivanje v r e m e n i t o s t i koja, mada ima-
ju svoju ipak pripadaju tj. nje-
govom svijetu ( ekonomici, drutvu, nadgradnji itd.),
mora se dovesti u vezu s p o v i j e s n i m izvorom onih
(tako, npr., bivstvovanje robnih proizvoda s
im vremenom ukazuje, kad je sagledan fetiki karakter ro-
be, na povijesnu konstelaciju ljudskog svijeta). Zato se pri
ispitivanju vremena i raznih njegovih moda kao prethodni
zadatak postavlja i s p i t i v a n j e t e m e l j a l j u d s k o g

Iz svega toga proizlazi da bi Blochovo djelo trailo kao
posljednje svoje utemeljenje i s p i t i van j e p o v i j e s t i
s a m e s njenim temeljnim momentima i istine.
Tek bi tada moglo postati jasno da orijentacija filozofije pro-
nastalim, itd., odnosno tradicionalna interpretacija
vremena, nisu posljedica krive svijesti, nego zakon
bitka da razlika stare i nove filozofije, izme-
i istinskog vremena odgovara razlici otu-
i istinskog bitka. Tek ova ispitivanja bi ra-
zumijevanje Marxovog pojma ideologije i takvu
apsurdnost, koju tvrdi Bloch, kakova je istinita ideologija
(I. S. 171). Tek bi ga to razlikovanju istine
. kao karaktera suda, koji se slae s predmetom, tj. razliko-
PUT U OBRAT 343
vanju istine kao od istine kao z b i van j a b i t k a
razlikovanju zablude i itd.
ovih zamjerki, koje ne samo nedomi
ljenosti, nego i time priznaju bogatstvo koje je Bloch otkrio,
treba istaknuti da se u ovoj knjizi pokuava, na ne-
za filozofijsku raspravu, raznovrsne,
naoko sasvim nefilozofijske tematike dnevnih snova, velikih
utopija i utopijskih elemenata ivota, izgraditi
m a r k s i s t i k a d im e n z i j a p o v i j e s t i k a o z b i-
vanja novog - kao izvora vre-
m e n a. Mnotvo raznovrsne tematike, nesigurnost izraza,
jo o mislenim neprilikama .autora, no i
koncesije prilikama, vremenu ltd., ne moze sprI]ecIti
pozitivni sud o Blochovoj pojavi u filozofiji mark-
sizma.
se dugi niz godina fenomenom utopije, Blochu se
ne samo otkrila pozitivna strana ovog i samo
negativno ocjenjivanog fenomena nego mu se otvorio uvid u
bit u p o v i j e s t, to je, nakon temeljnih Marxo-
vih vizija u tzv. ranim radovima, no implicite i u svemu nje-
govom djelu, gotovo iz vida, tzv. teore-
A ipak je povijest ono zbivanje koje marksi-
zam iskazuje svoj istinski niveau. Blochova je zasluga
to je otkrio, i sam ponio i nastavio bogatstvo duha to ga
marksizam sa sobom nosi.
Ako ono to Bloch govori ne postane samo po sebi ra-
zumljivo za sve marksiste, ne moe se nadati da
filozofija iskazati sve to moe, dap ace, da ce
ikada dati rezultate. Nakon Blochovog djela, a specijal-
no njegove knjige Princip-nada, dan je n i v e a umark-
filozofije, ispod kojeg ona moe samo na svoju
tetu. Bloch je doista, ne samo verbalno, pokazao da je
marksizam nad nizom suvremenih filozofija.
Zato je Blochova knjiga utjena da se danas
ne filozofira samo u duhu skolastike, induktivne
metafizike, scijentifizma ili vulgarnog materijalizma nego i li
duhu Marxa.
U svijetu praznine i pustinje, u svijetu koji
sav sastoji od skela, konstrukcija, u kojem su elektronski
344
BIT I SUVREMENOST
mozgovi uzor ljudske misli, a korist i profit vrhovna i jedina
vrijednost, u svijetu koji je izgubio neposredni bitak i postao
vrijednost s kojim se - u takvom svijetu zastupa
Bloch i z vor n o p r a v o o v j e k a n a s a n, na doko-
licu, na slobodu s onu stranu materijalne nunosti.
U svijetu u kojem je postao broj, stvor, roba,
objekt proizvodnog subjekta, u svijetu u kojem kraj.
nje ujedno je i krajnje gdje proizvodi ljudi
dirigiraju sudbinu u tom svijetu potpune
nosti i dovrenog nihilizma bitka Bloch je istakao
misao i s p u n j e n o g t r e n u t k a, onog to je najblie,
od brzina, koja savladava prostore, kao sa-
mosvrha beskrajno udaljuje.
To je smisao Blochova pledoajea za ono j e d n o t o
j e nuno.
Otkrivi niz filozofije, Bloch ni-
je, na alost, svagda u cijelosti iscrpao otkriveno. No, dimen-
zija utopijskog i nade, koju je tako nairoko pregledao,
nila ga je vidovitim, svestranim, ivim za-
stupnikom Marxove vijesti. U tom smislu Blochovo je djelo
protutea svemu slijepom prakticizmu i pragmatizmu,
svemu samozadovoljnom organizatorskom tehnicizmu. Bloch
je pokazao da m a r k s i z a m ne ni realizam spit-
tan snagom ni scijentifizam pozitivnog, ni ekono-
mizam, ni tehnicizam - nego da kao h i s t o r i j s k i i d i-
j a I e k t i k i m a t e r i j a li z a m i z r i e i v o b u d u
n o u, n o v o u i s I ob o d o m n o e n o z b i van j e
svega to jest. .
Po mom miljenju, Bloch je filozof mark-
sizma
2
).
II Prije osam godina, misao Ernsta BlQcha na,im
ustvrdiili smo, ISIUv]ie .aLi moda stvarno-sa-
drajno opravdano, da je on ivi jilo20f marksizma.
opra vdalIlio , jer nitlr.o drugi, iJnclius<iV1e G'.
u svcxm djelu pru..io utemeilj ene pretpostav-
ke fllozofl'jSk,Og posLa, .1eg.itiJmira'll'1.l! svijest ontologijsik:ih ti >Sipiecija1-
olk:vim f,iilJO:wfij.skog dsotr.aiv,anj;a. U poo.tmarksov-
skom fi<iozodli,ran(ju samo Bloch more lSve !Svoje ,tematski posebne
PUT U OBRAT
345
a<llialize, koje 'j'edva da to unutarsvjetovno inter,esantno ostaViljaju
p,o .strani, dovesti u di;J:1ektini odnos i vezu s
1iemei1jnim odlukama u snnislu materija-
lizma IDa,o slUiProtl1lolsti i pandan,a dijaOlektiOkom idealiZlIT1u Hegela.
Kod d:nugih, d.1relktno-:intiel1lciona1na pTledmetna tilStraivanja do-
putaj u tek posJ.'edl1lo .initerpnetati!vno domi'ljanje
fi1ozofij-sk,o-sistemats,k,j,h kOrllS.ekvencija - naravno to tek u naj-
bolj im !pTi imp1Jidtnom hieg,elovstv;u L'U;kacsa, Kor-
scha, Marcusea, FraJnMur;tsi1mg kruga [ dcr-., i pri sama naoko
'0 r i j ent a.don o llencij,aU.iJs t i lU .stvari
dvozna.anom, ako Ille i Sart-
reovom reflektiranju. Ranije naturfilozofijske a sada en vo,gue
antrOtpologijlSke r<efleksilje [ ,1lee.e - ikoj'e p{retUlJdiraju na genuino
z<ll'ti.tni znak - 'o-staju u
tj. filozofijskom ,pogledu, najb1ale neutralne: domiljanja,
v8.il1fiJ,orwfijlske m()ltivadj'e, i nteJ:1esa
i pro.veni jenJoije. - Blochova filooofijiska prednoot lPil"ed SIVima tim
pokuadima iiii ll1apiJ:1os1Jo naporima nij'e ;samo u dubinli misLi i .ori-
gi!1Jailnooti tee.a ll1ego, ,prij e sV1e1ga, lU fi:1ozoftiji primti;erenoj
sti, tradicijom noenih,. modernom miIju so.!ucija
fonmalno .ontollogijskJo,g te teologijslk:og, al!ltropolog.i,jskog
i kosmologtijlSkog kara.ktera..
nae tadain.je pcr-,ezIlJtacije oest u tome
to smo, y;eliki udiio i prilnos Blocha filozofijsko; fundaciji
markiS.iZlma, !Itropu.s1lili diomis[iti ikoliko je malo time za
dalje Jlrimjereno tPromi.1jlalIl,je stvari Marxovog rnd.Sljenja. Kons!elk:-
ventIlio QV,akvog ti,pa, Lilo""of.ijsloog 'razu-
mij.evanja MaTxavih intencij.a .ostaje 'bitnolg pro-
ma.aj a. I Blach sam, sa svim p1'edlIlostima .pred ostalliima
k,oji ,se u imaIlJentno fiJozofij:slk:om duhu <trude oko Marxova mi-
saonog ima povijesno miljenje (i milSaOIlJU !povijest)
samo instnrlttivfno T,adikalno ii podrobno spro-
vedenog sustajanj<ll pred iskODiSkim.
POVJESNOST PROIZVODNIH SNAGA: MJERA OBRATA I
OBRAZOVANJE
VERZIJE SOCIJALISTICKOG
SVIJETA I HUMANIS-
TICKO OBRAZOVANJE
Kad se postavlja pitanje
obrazovanja koje je pri-
mjereno u njego-
vom onda, danas
i za nas, odgovor zavisi od dominantne verzije temelj-
nog projekta svijeta u izgradnji, o
izboru sredstava pri realizaciji njegovih zadataka. Teh-
jezik koji upotrebljavamo, kao derivat tradicionalnog
ontologijskog miljenja, je implicite odluka s obzirom na
takav projekat - ali, bez njega, ne bismo znali gdje smo,
ne bismo bili ono to smo, ne bismo stajali pred pitanjem:
da Ii nam je do ulaska u bitno ili do unutar-
-s v j e t o v n i h P r o m j e n a, u stvari: prolongiranja situaci-
je. Ispitivanje temeljnih projekata nije tek snalaenje u
tzv. nego je, kad je o socija-
lizmu (bar postulatomo spram starog ivovanja
jednom t o t a l n o m revolucijom), fa c t u-
m a - u smjeru njegovog f i eri. I tu tek pada odluka, jer
je tu obrat. Insistiranje na obrazo-
vanju, jo nije nikakva solucija s obzirom na
bit - dok se ne ispita njegova funkcija unutar
svjetovnih verzija socijalizma.
HUMANISTICKO OBRAZOVANJE
NE MOE NADOMJESTITI
TEMELJNO PITANJE POVIJESNO-
-SVJETOVNE ORIJENTACIJE
Jer, uzeti sami sobom,
zadaci 0-
brazovanja na fakulte-
tima drutvenih znanosti
i nauka, a, ne manje,
i na svim drugim fakultetima i visokim kolama, na
348
BIT I SUVREMENOST
kolskim ustanovama stupnjeva - zadaci i
potrebe iznijansiranih, obujmom po-
sebno usmjerenih tematskih kompleksa drutvene misli
u obliku ;politicuma i sociologicuma - su,
ne samo kod nas nego svugdje u svijetu, temeljnim zahtje-
vima ivota u znaku tehnoloko-organizacionog oblika privre-
de u kojoj je dominantna ne samo mainska tehnika nego
tehnika koja sve vie stoji u znaku automatizacije s jasnom
perspektivom automacije_ Ovakova privreda - kao ne-
zaobilazni uvjet opstanka danas - ima svoje zahtjeve ne sa-
mo na privredno obrazovanje, na obrazovanje, nego
na totalno obrazovanje I ,drutveni momenat,
drutveni odnosi, drutvena komunikacija, vie sfere:
filozofije, umjetnosti, morala itd. - sve je to profilirano
ovim temeljnim zadacima vremena u kojem ivimo_ U cilju
da svakom razviju duh, usmjerenje, snagu za ispu-
njenje aktualnih zadataka - privreda i tehnika, odgoj i obra-
zovanje pridonose onome to svaki put od njih
zahtijeva konkretna situacija.
Moramo biti na s tim dominantnim povijesnim
projektom vremena u kojem ivimo. Sve kritike, koje bi
ukazivale na nedostatke ovakvog projekta s obzirom na
njegovo funkcioniranje i na reperkusije po ivot u
biti su parcijalne i samo doprinose njegovom uspjenom odr-
avanju. Ako pak polaze od nezadovoljstva s temeljnim pro-
jektom, sadre one uvijek opasnost da se jednim korakom
van da budu sentimentalna reakcija, sentimen-
talna kritika vremena, koja se unaprijed sama tj.
diskvalificira kao ne-aktualna, ne-realna, ne-egzistentna. To
nikako ne da nekakav primitivni uzor, s
gledanjima tridesetih godina devetnaestog mora da-
nas i za nas vaiti kao ideal; naprotiv, mi moemo uspjeno
funkcionalizirati i najvie sadraje obrazovanja, nastave i
odgoja. Mi moemo i najvie vrijednosti i obli-
ke kulturnog rada u kojima se gaje te vrijednosti efikasno
mobilizirati za aktuaInezadatke vremena i integrirati ih u
projekt.
PUT U OBRAT
349
Kada ,bismo htjen dobiti cjeloviti profil aktualnog
ka i u tom cilju dozirati stanoviti procenat eticizma i este-
ticizma u kompletnom obrazovanju kakva je danas
potrebna, prava, zaista realna, onda bismo morali jo dosta
daleko u tom pravcu, uz nepriliku da na nerazu-
mijevanje kod onih koji misle da su vrlo realni, koji se,
iako imaju u biti isti ideal, jo spram tog eti-
cizma i esteticizma odnose kao spram to je za nae
pojmove luksuzno.
U svijetu se danas mnogo troi, pri obrazovanju kadrova
za pozicije u privredi i tehnici, na tzv. superstruktu-
.ralne momente duha. Smatra se, na primjer, da je jedan
svestran. filozofijski i sociologijski obrazovan dale-
ko bolji direktor stanovitog privrednog nego je to
uski ekonomski specijalist. Pravnici su, na primjer, u ruko-
funkcijama privrednih organizacija poeljniji nego
privredni To ide tako daleko da su
. i pogonski inenjeri funkcionalno za
nje privrede u cjelini kad imaju ire poglede,
nego kad su samo usko vezani uz svoju profesiju. irina h.u-
obrazovanja je zahtjev funkcionalnog odgOJa,
obrazovanja i nastave s obzirom na temeljne zadatke vreme-
na, pa samo tromi primitivizam, koji nije svjestan vlastitog
zadatka u ovom vremenu a ipak ga moe olako gledati
na probleme kompenzacije znanja i obrazovanja, njihove vi-
e operacionalizacije, naspram eventualno suvie usko zami-
ljenih planova i programa vezanih za obrazovanje.
U Americi se, na primjer, velika sredstva odvajaju za dalju
izgradnju menedera, rukovodilaca u privredi, na
pozicijama realnog drutvenog ivota, pa i za takvo
obrazovanje kakvo prua - historija umjetnosti. To nisu
.mo stvari mentalne higijene, iako je menederska bolest SI-
gurno ozbiljna stvar. To su stvari boljeg, adekvatnijeg funkci-
oniranja na radnom mjestu. Stoga se ne bismo suvie
osvrtali na neke nae i strane pri tretiranju pitanja
obrazovanja. One jednog dana morati ne-
stati u pravilnom profiliranju radnog
je o drugom. Pitanje nije ovo: da li se
ili ne mjera obrazovanja za
350 BIT. I SUVREMENOST
Pitanje je: k a k o z a p r a "Ii o s t o. j i s
t I . o s n o ': n i m h u m a n i s t i k i m k o n c e p t o m
kOJI Je, s obZIrom na probleme privrede i s obzirom na pro-
bleme obrazovanja i odgoja, pred naim na
djelu. ' ,
PRIVREDA I ODGOJ i srednjovjekovni svijet ne po-
znaju autonomiju privrede i priv-
Privreda je neprestano podlona zakonima koji do-
laze iz dravnog, religioznog, moralnog itd. ivota.
Autonomija privrede je stvar novog vijeka. Tu se odbacuje
vanjska determinacija i tu iskrsava tenja za
njem privredne sfere (privredni liberalizam s lozinkom: Lais-
sez faire laissez passer). U ovakvoj koncepciji odgoj nema
neko mjesto. Dominantna je teza da ne bi trebalo
intervenirati u prirodnu harmoniju privrednog ivota, da
bi odgojna intervencija naruavanje spontanog samo-
reguliranja u kojem stoji privredni kruni tok. I dalje: teza
da su pojedini oblici i ivota izolirani,
u sebe zatvoreni i podloni vlastitim neumitnim zakonima.
Socijalizam, kao odgovor na ovo gledanje na
privredu i ivot, mijenja odnos spram privrede,
odgoja i ostalih oblika ivota. U Marxovoj ocjeni svjetovne
situacije Sve se ekonomskoj sferi kao fundamen-
talnoj, ali se ova sfera, baza svih ostalih oblika ivota koji po
njoj imaju svoj realitet, sama podvrgava imanentnoj i tran-
zeuntnoj kritici. Izlaskom iz autonomije prirodnog, kvazi-
u stvari: drutvenog ekonomskog kretanja,
stavljaju se opet problemi heteronomije u
ali na sasvim nego to ih je postavljala anti-
ka i srednji vijek.
POVU ESNI KARAKTER
PROIZVODNIH SNAGA
rOdnog
Prema Marxu, iinanentna i auto-
nomna tendenCija sfere
vanja, s njenim karakterom pri-
o }jJldi,
PUT U OBRAT
351
cionamo se ukida. postaje u perspektivi
j e d n o s ostalim ivota, odUzima mu se
prirodna nunost i autonomija pa se reducira, s obzi-
rom na ljudsku intervenciju, na transparentnu operaci-
ju, na kontrolu i plan. Spram privredne sfere postoji
t o t a l a n odnos, to zapravo o s l o b a a-
"n j e proizvodnih snaga o d onih povijesnih okova -
drutvenih okvira kakvi su odnosi u proizvodnji. A s tim do-
, lazi u sredite povijesnog miljenja i djelovanja pitanje slo-
bode z a to, pitanje k a r a k t e r a proizvodnih snaga,
ostalog: pitanje p o v i j e s n o s t i tehnike (mate-
rijalne, mainske ali i drutveno-organizacione, ukratko:
tehnike kao totalnog hori-
zonta sveg to jest). Drugim pitanje: t o se za-
pravo k a k o duboko ide ovo
DVOSTRUK ODNOS
SPRAM PROIZVOD-
NIH SNAGA
Realne vremena
(to prisutna predomina-
cIJa starog kao neizbjene
z b i I j e za svako danas i sva-
ko sutra) i, ujedno, totalno revolucionarno
njih odnosno njihova i z vor a (mo-
svih - okvirno-konkretno
izborno i ujedno neumitno d vos t r u k i odnos spram pro-
izvodnih snaga, odnos p r i s t a j a n j a - p r o d u i van j a
rasta u smislu realnih i odnos b i t n e i z m j e-
n e koja sa starim ali r a d i n j e g o v o g p r e-
r a s t a n j a. Izbor (odsudna zgoda) odnosa, koji nije pre-
puten samovolji sabire lik (ideju-uzor-pro-
jekt) socijalizma i unaprijed oblikuje na odnos spram ka-
pitalizma, ali i nau unutranju vlastitu situaciju, one suprot-
nosti koje se, kao dosad nepoznate, nove, u koncep-
cijama, planovima i solucijama koje sama iz-
gradnja sobom nosi. Drugim m j e r a k r i t i k e
k a p i t a Ii z m a m j e r a j e g r a d n j e s o c i j a Ii z-
m a. U prirodi je dvostrukosti odnosa spram proizvodnih
snaga da je proces poprite borbe ovih liko-
w: stalno prisutnu QpaSDQst
352
BIT I SUVREMENOST
cije u staro, koja je jedan od odgovora na pitanje
slobode , Z a to. ' "
JEDAN OD Takav (i; s obzirom na
ODNOSA, ODGOVORA-IZBORA: realitet, plauzibilniji) odgo-
PROLONGIRANJE STAROG ,vor-izbor jest: nesmetan razvoj
s t a r o g tipa manosti, s t a-
r o g tipa tehnike, tehnologije itd. kao cilj revo-
lucije. Odnosi u proizvodnji, koji smetaju razvoju tako shva
proizvodnih snaga, moraju se izmijeniti da bi se oslo-
bodilo ono to je, kao realna v e d a n o u
okviru starih odnosa.
Dalja je konzekvencija ovog izbora da drutvene znano-
sti i nauke, strogo predmetno ako je
revolucija uspjela, nuno moraju imati manje na
spram prirodnih manosti koje toliko doprinose razvoju ova
ko kvalificiranih produktivnih snaga da postavljaju uzor"
znanosti te - kako se to podrazumi
jeva - same vae kao oblik proizvodnih
snaga.
Drutvene znanosti, (iIi bolje: poznavanje drutva i umio
regUliranja) bave se u ovoj situaciji onim to je postalo
neposredno i se, bar u moe
nesmetano manipulirati, dok prirodne znanosti za
datke i uvjete sveg napredovanja i rasta proizvodnih snaga,
uvjete koji su u svojoj tj. ne mogU se
ukinuti, iako se mogU transformirati.
Ono to u ovoj perspektivi ostati od drutvenih ma
nosti i njihovih zadataka kroz due vrijeme - uz pretpostav-
ku da je revolucija u svojoj krio
tici ekonomske postvarenosti, materiJalnosti", materijalne
stabilizacije i fiksacije produkcionih odnosa u kapitalizmu,
zaista ostvarena" - sve dok ne postane suvian svaki eko-
nomski i svaka kalkulacija, jest nunost mjerenja po-
treba zamjene toka,' maina, najprije u rada,
zatim u materijalnim Nunost kalkuliranja koris-
nosti odnosno nekorisnosti ritll!-a nadomjeta-
vanja ne iuaava se vie u temWUma je
PUT U OBRAT
353
to svojstveno ekonomskoj sferi u njenoj samostalnosti, nego
prema svjesnom ljudi koji daju prioritet onomu
to shvate kao aktualno-optimalno. to preostati od kla-
znanosti autonomne privredne sfere: od eko-
nomije, bit jedna pozitivna prirodna znanost" koja
integrirati zakone organizacije i teoriju komunikacija sa za-
konima individualne i socijalne psihologije, mentalne i
ke higijene itd. Ovo je teza jednog od i original-
nijih, konzekventnijih
radova, knjige Ernesta Mandela Traite d'economie marxiste
(Julliard, Paris 1962, t. II, p. 432).
Prevladavanje ekonomije, o kojem s toliko pa-
tosa govori Mandel: ekonomisti svojataju sebi
da budu prva kategorija ljudi znanosti koja svjesno radi
na prevladavanju svoje vlastite profesije (ibid. ) - nam
se ,ona totalnog od-
nosa spram ekonomske sfere, proiz-
vodnih snaga i njegove produktivnosti, nje-
govog odnosa spram prirode i drutva
itd.) u njihovoj novovjekovnoj verziji apsolutnog rada
i pod uvjetom pune automacijel, jer se rad ne svodi na svoju
manualnu verziju, nego je odnos spram
svega to jest pa i spram sebe kao spram predmeta, svrho-
vita djelatnost u kojoj se predmeti, ali isto tako, i subjekt
djelatnosti, neprestano mijenjaju pod vrhovnim zakonom
zadataka jednog projekta prirode (i svega to jest).
I ta novovjekovna verzija povijesnog bitka kao Rada
etabilarno, apsolutno postavljeno postvarenje i, konsekvent-
no funkcionaliziranje uz supoziciju stvarne, za sve
jednake prirode kao historijske supstancije-su-
bjekta, kao stvaraoca svega to jest, dakle, program po-
bjede antropocentrizma i subjektivizma i, ujedno, objekti-
vizma i disperzije u univerzumu. To je verzija
vjeka kao predmeta, materijala i, ujedno, autora i
kreatora rada u svim sferama ivota, s intenzivnim i eksten-
zivnim razmjerima (planetarnim i dalje o koji-
1 Ne tr eba zaiboravi ti da j e drutvena ,organizaci j a rad'a tl
manufakturi mainsku t ehniklJ.
23 Bit i suvremenost
354
BIT I SUVREMENOST
ma tzv. ekonomska faza novovjekovne povijesti- kapita-
lizam sa svojom idejommotorom profita i vika vrijednosti
- nije mogla ni slutiti. Naravno, ovakav pantehnicizam,
apsolutno postavljeni rad" kao temeljna koncepciJa ka-
raktera proizvodnih snaga, ne ukida ekonomizam nego samo
samostalnost i odupiranje ekonomskih odnosa kao smetnji
razvoju proizvodnih snaga. ReIikvat ekonomije, o
kojem govori Mandel, jest ekonomske znano-
sti zahtjevima totalne, ne vie ogra-
produkcije tl rastu iz koje, bar u principu,
sve vie spontani, makar kvazi-prirodni itd. momenat.
To je pravi sadraj humanizma - misao i zbilja
vjeka koji, s jedne strane, samo sebe svugdje i zato
je slobodan, koji nije determiniran vanjskim jer
je sam svoja vlastita determinacija, autodeterminacija, koji
je ujedno i subjekat i objekat svega, korijen
samog sebe i svog predmeta, koji za prirodu zna kao za
otpor akcije, golu suprotnost, nita koje valja
prevladati- ali koji, s druge strane, nema svoje posebnosti
spram tako prevladljive: svagda iznova prevladavane prirode,
koji nije drugo do samoprevladavanje ovakve prirode (huma-
nizam,,; naturalizam) - jedno nitavno nita u krugu prak-
nitenja.
Bez obzira li ovakvom projektu apsolutnog rad-
nog koji jest po apsolutnom radu, projektu
koji se doista realno ocrtava pred nama, pripisati slo-
bodu, stvaralatvo, praksu, li tu praksu sa
gledati samo znanstveno ili je olakavati stanovi-
tom dozom eticizrna i esteticizrna u radnog
procesa (problemi oblikovanja slobodnog vremena),
mo li tog liiti njegovog historijskog porijekla ili
napretiv, njegovo porijeklo aktivirati
i mobilizirati za zadatke koji stoje pred rastom proizvod-
nih snaga, bez obzira na spretne ili nespretne solucije u
svemu tome, - u ovakvom humanizmu imamo posla s
onim i s k o n s k i m I u t a n j i m a, n e - i s t i n a m a iz
kojih nas je Marx htio izvesti u istinsku povijest, i to ne
zato to bi . u svemu bilo. premalo humanizma, nego to
je sam. taj fundamentalni, odvie Q(lgovor-
PUT U OBRAT
355
-projekt II temelju neistinit (to ne da je s
obzirom na realne to je neljudski (iako je
Reduciran na jednostavnu formulu on
htjeli bismo socijalizam koji bi imao sve prednosti kapi-
taJizma minus odnose u proizvodnji, socijali-
zam' s istim proizvodnim snagama kakve su i
ali u porastu, socijalizam koji za sobom, aktivira i
maksimalno razvija tzv. materijalno i kulturno
Ovakva solucija nije tek filozofijsko.utopijska konstrukcija
nego svakidanji, put kojim kao jednom stranom
re;volucionarnog odnosa, kao jednom prolaze
zemlje. Pa, kad se i kod nas u ime humanizma
Vre kritike stanovitih pojava nesklada i posrtanja s obzirom
na takav projekt, nisu one nita drugo nego svjesna ili
nesvjesna zainteresiranost za njegovo bolje funkcioniranje.
DRUGO RJEENJE: No, u Marxovom djelu i u samom
NOVI POVIJESNI SKLOP ivotu koji se ne moe sabiti u ovak-
vu askezu apsolutne
samodovoljnosti - apsolutne nedovoljnosti u ivotu
koji se odupire reduciranju na svoju antropo.
. novovjekovnu verziju, nazire se Jedna druga povi-
jesna solucija, druga jedna konsekvencija Marxove
ocjene starog ekonomskog sistema, starog drutva, starog
svijeta u cjelini.
Sa t o t a I n i m r e vol u c i o n a r n i m
s t a vom spram ekonomske sfere kao poprita autonomnih,
imanentnih zakona privrednog krunog toka, s manipulativ-
nom distancijom neposrednih spram nje, sa an-
som samoupravljanja na homogenoj (demokratski
njenoj) razini drutvenosti (zbog centralni plan ne
perifernom samoupravljanju) tj. s
neposrednog odnosa spram
ekonomskih procesa koji stihijski rastu u tzv. prelaznom
periodu - dana je i druga Sredinje pitanje
socijalizma nije vie, aktualno neizbjeno, razvijanje
s t a r i h proizvodnih snaga, uniformno, monokvalitetno po-
miljenih od prvih ljudskih napora do danas i po uzoru na
356
BIT I SUVREMENOST
proizvodne snage kapitalizma: ili razvi-
jenijih
2
- nego izrastanje n o v I h produktIvnIh snaga,
na temelju uvida u njihovu povijesnost, u njihovu epohal-
nost, u njihovu individuiranost i, prema tome, u povijesnu
genezu (a ne ljudsku genezu povijesti), uvida u po-
vijesno-svjetovni revolucije koja sve staro u njegovom
iskonu u n o v u proizvodnju, n o v i odnos
vjeka i stvari na temelju n o v e verzije,< bitka po kojem
jesu i i stvari.
SOCIJALIZAM I Nasuprot verziji socijalizma kao razvoja
BITNA SLOBODA pr oizvodnih snaga u njihovom
kom kovu (Bloch, Lukacs) minus kapitalis-
odnosi u proizvodnji i raspodjeli plus neposredno dru-
tveni odnosi i raspodjela po njiho-
2 O"novna teza histor ijskog materijalizma j e
kOI!1,k l'etil1a a ,proizvodl1ih sl1ag,a i IProduJkcionih . o?lll,Qsa
koj i odgovaraju njihovom razvojnom .stUIpnj u. U vulgarn.oJ
1P1'eta'Ciji ,proizvodne 'Sl1aJgJe: od
perspektivi, imaju kvantitativni rast i kvan htahvnu
su makar ranije prhnitivne a danas razvijene, s u t r a JOIS razvIJem-
joe ' tj. na vi,e m nivou, bitno kvalitativno (UIZ sve
modif ikacije) 'od do kraja .povijesti, d ok su k Orj emto kva-
litativno samoodnolsi u pro izv'odnji \koj i se skokom
mijenjaj u, jiedanput kao az:ij.s:ki pwizvodnje, k ao
robovlas'ni,tvo, pa feudalizam, p a kapItalIzam, pa
socijaUza,m it d.
Ova teza, !buroaska reinterpretacija m arkJs,izm a, domi-
nira u udlbenidma historij,skolg malt eri j alizma, p r omasu]e 'kla-
mjesta kod M arxa koji joe jasno
na primj-er, pToizvodnih .snaga fe.udahrz:ma l prolzvodm.h
snaga 'kapitalizma, salSvi,m 'dobro znao da Je u s.rru-
s l u primjer enog pri'stUlpa procesima !pIrodukcIJ,e n apred-
nija od industrij e, iako je industrija vrlo dol?ro
da Iproizvodne snage doista odgovaraJu odnOSI ma u pr OIzvodnJ I.
E. B loch je ovu razliku u tipu proizvodnih: snaga opisao, po-
mal o nepovij esno, kao ileTovski i '"get eovskl r:nomenat.
nasitoji ,oko toga da s,e ne preno.n .na
prirodu odnose epohe nego. Je s u
renju. Kvalitativna raz.li ka snaga
ep oha mora biti misao za
stojimo: za nas .se, na k r aju. kr ajeva, Tad:1 vIse . o r az:'IJann t
st<lrih nego Q nOVIh
P UT U OBRA'l;'
L" 357
vom funkcionalnom u totalnom procesu
proizvodnje, stoji jedna verzija socijalizma, ne kao
nja od smetnji za neposrednu aktualnost onoga to je na-
stalo i po svojoj biti j est svagda tako kako jest, to jest
kako vazda bijae - iako se ekstenzivno i intenzivno besko-
razvija, nego verzija socijalizma kao i z a z i van j a
i u n o e n j a n o v o g u s v i j e t i tako odgovaranja
onom to nikada ne bijae a ipak uvijek biti i to bivstvuje
kao u svemu prolom, sadanjem i pukom sutra-
njem iako se u njima ne ustaljuje, verzija socijalizma koji
nije sloboda od ... ni }>sloboda za ... , nego je s a m a
s l o b o d a: sloboda kao elemenat u kojem ivi i s
njim sve povijesno, elemenat povijesti a ne pretpovijesti,
kako se Marx izrazio u predgovoru Prilogu eko-
nomiji, verzija socijalizma u kojoj, kako na jednom od naj-
genijalnijih mjesta svojeg opusa kae Marx u Osnovnim
obrisima uz kritiku ekonomije, proizvodnja ima
karakter, to ne nikakav kompenzatorni
esteticizam uz osnovni tehnicizam, nikakav estetski humani-
zam kao varijantu jedne socijalno-psihohigij enske solucije,
nikakav fIidmanizam, nikakav fromizam ili fr ojdizam, kako
ga razumiju bilo nadrealisti bilo Marcuse, itd. Ali, to ne
ni pankreativizam u smislu ocrtane antropo-
doktrine, nikakvu aristotelovsku teleologi-
korekciju prethodno heteronomnog produkcionog me-
hanizma - nego odjelovljivanje-
-ustanovljivanje jer samoniklog, kao po-
prite stabiliteta ljudi i stvari u njihovoj vlastitosti, kao
krajolik prirode ne u njenoj fizikalnosti i geolokoj itd.
iskoristivosti, nego prirode u njenoj nadpredmet-
noj i vanpredmetnoj spontanosti.
DVOJSTVO:
REALNOST I
REVOLUCIJA
Da bi to zaista bilo da bi se to
moglo zgoditi, nisu dovoljni parcijalni ko-
rektivni }) aspekti
intervencije u tok. Ba temelj-
nost i odsudnost bitno revolucionarnog, jo od-
nosa spram proizvodnih snaga trai da vodimo o tome
gdje smo, gdje ivimo. Tako dugo dok je temeljno pitanje
vremena jo uvijek determinirano razvoj em
zemalja, tako dugo dok se zemlje u svom rastu
i u svojoj izgradnji moraju orijentirati na dranje koraka
s zemljama, tako dugo dok jo postoji pokraj
socijalizma i kapitalizam, moe ovakva utopijska perspek-
tiva kao d n e v n i zada I ak ugroziti i samu klicu
novoga. Stoga moramo ivjeti u d" o j s t v u: pod zakonom
realnosti mjesta na kojem smo se zatekli valja nam razvi-
jati proizvodne snage u njihovom dosadanjem obliku, pod-
na bitni odnos i ljudske odnose zako-
nima privrednog rasta. Ne moemo ukinuti ekonomske ka-
tegorije, ma koliko, nakon Marxa, bili svjesni njihove pro-
laznosti, nego moramo uspostaviti vrlo vrlo po-
kretljive ekonomske zakone (na primjer, formiranja cijena
u No - istovremeno - ni na
jednom sektoru rada, od kolstva i oblikovanja slobodnog
vremena do svakodnevnih privrednih zadataka, ne smijemo,
ako nam je do novog svijeta, ni za trenutak ivjeti u
realizmu-fetiizmu starog, povijesno prolog iako krono-
loki: stanja. stanje je zakon koji ne
padamo iz realne situacije. Ali, samo u n j e n o j
izmjeni prebiva novo.
Moramo tako raditi, ne samo zbog eksternih razloga
i stanja u socijalizmu nego, uz to, jo i radi za-
dovoljenja osnovnih potreba, ne o viim, bez
kojih se ne moemo pribliiti smislu Ali, uvijek
i na svakom mjestu moramo to, radi bitnog, poduzimati s
istinskom d i s t a n c i j o m, koja nije udaljavanje nego
r e vol u c i o n a r n o p r i b l i a van j e biti tehnike i
proizvodnih snaga, bez ikakve starim i naslije-
koje se, i kod nas, kao novo. Upravo
slobodno vrijeme s onu stranu radnog vremena moe, u
teini dvojstva ispunjeno bitnim, izmijeniti karakter radnog
procesa u smislenu pro-iz-vodnj", konsistentnih
sHUMANIZAM Sto smo do sada pokrivl:i.If
SVIJtt ko obrazovanje, --- pod: tiin vidom'
.-..,.:' postati neto' mnogo' po patosu)
:Retti mnogol vie pO' sadrini: p r'i seu' t nf i r
f s k o fi fi fi d v o g s v i j e t a. U njegovo ime ne smijemo
dekorirati korekcijama tzv. realne
nosti razvoja; konkurencija s realnim ne
dovodi do bitnog, ona, naprotiv, deproblematizira i
zbilju. A, isto tako, ne smijemo ono jedino bitno projici-
rati u daleku, nedostinu, irealnu samo ako je
ono u nama i nama, ako se bitna zbiva
kao vrhovni zakon nae sadanjosti, mi novo-svjetovno
su-vremeno bivstvujemo svoju povijesno jednokratnu speci-
razliku spram onog to je realni, stari svijet, kapi-
talizam napravio iz nas.
I
IV
POVIJEST
POVIJESNI ODNOS I POVIJESNO MILJENJE
TEMA:, Temeljni zadatak suvremene filozofije
POVIJESNI SKLOP jest m i s a o n o dospijevanje u neto
j e d n o s t a v n o, toliko jedno-
stavno da svakodnevnoj, na predmete u svijetu
usmjerenoj svijesti - mada i njih i svijest. To
jednostavno i najjednostavnije jest p o v i j e s n i s k l o P u
koji se uklapaju: bit i bitak sam. P o v i j e s t
nije drugo do zbivanje o d n o s a biti i bitka.
U strogom smislu, povijest je o d n o s, naravno, ako se pod
njim ne razumije formalizirana relacija relata, u koju moe
bilo to, nego i z v O r n a p u n i n a po kojoj sve povi-
jesno j e s t. Ovaj o d n o s nije neto naknadno to pred-
postavlja samostalno bivstvovanje s jedne, a i
bitka, s druge strane. Povijest kao o d n o s tek u s p o-
s t a v l j a bit u njenom posredovanju izmedu bitka
koji se o d j e lov l j u j e u svijetu i koja po njem
j e s u, tj. nastupaju u svijetu.!
Zadatak je, dakle, suvremene misli kako bi doista bila
s izvornim vremenom svoje povijesti, da razmotri putove
kojima filozofija danas nastoji d o s P j e t i u b i t povije-
snog, svijeta, u o d n o s u kojem svagda jesmo kao
ljudi, mada u naem vremenu i preteno tako da
smo od njega udaljeni, njemu I s k u s t v o
o t u d e n j a (sabrano u filozofiji) j e s t i z vor t e n j e
z a d o s P i j e van j e m u le d n o s t a v n u, s k I a d n u
p u n i n u p o v i j e s n o g b i v s t v O van j a. Putovi dospi-
1 Prema tome, povijesni .odnos
relaciju, a nije, kako, ostalih, misli i E. Bloch, ova rela-
cija izvor
364
BIT I SUVREMENOST
jevanja U bit izabiru se prema iskuenom razmjeru
Svako prerano suavanje obzora krize vremena, koja nam
imperativom maksimalnog rada i poslovanja da sa-
brano njenu bit, odvodi nas s puta u povijesni
odnos. Za pravo putovanje potrebni su orijentacioni znaci.
Kr iza vremena se u filozofiji kao kriza orijentacije.
Sve, dakle, ovisi o tome da se tako orijentiramo kako bismo
uzmogli promiljati ono to je temeljni zadatak. M a r x o v o
djelo - jer se sa stajalita izvorne zavi-
nosti, prisebnosti i istinitosti jer mu pridaje ono
to mu pristoji, a ne smanjuje i ne ljudsku bit
- podobno je da nas orijentaciji, da nam mi-
saoni put.
PRAKSA I ODNOS Svaka filozofija, ma kakova njena orijen-
tacija bila, kao filozofija sprovodi,
makar samo implicite, neka b i t k a (biti, bivstvo-
vanja) svega to jest i b i t i o v j e k a bivstvo-
vanja Ova konstitutivna dvojna struktura filozofije
sama sobom ukazuje kako na odliku ljudskog
pred svim ostalim tako i na prisutnost bitka
posredstvom biti To za nas ljude mo-
je govoriti o biti samo s obzirom na bitak sam,
i obratno. Ili, drugim da bitak bivstvuje, dokaz
je to to j e s t. I Marxova misao, podrijetlom filo-
zofijska, pokazuje istu konstitutivnu strukturu:
bit kao pro-iz-vodnju (Praxis), iznosi Marx ujedno
i sliku bitka kao proizvodne prirode, materije u samokre-
tanju, materije kao samodjelatnosti. Ako, U skladu s
Marxovom milju, nastojimo opisati jednostavne elemente
prakse u njenoj filozofijskoj, tj. ontologijskoj (b i v s t v e-
n o j) dimenziji2, a ne tek u ekonomskoj, tehnologijskoj,
industrijskoj, (u uem smislu) materijalnoj, tad, dodue, biva
i m p l i e i t e izloen povijesni odnos - i to iz gore
navedenog razloga dvojne strukture filozofije, koja indicira
puninu zbiljskog odnosa - ali time jo nije e x p l i e i t e
IZ Ka,o t o ,smo to pokuali u na,oj studiji Bit i nje-
nu u svi jetu (.u ov'oj Zlbirci).
POVIJEST
365
temom misli postala e j e l i n a njegova, pa ostaje opasnost
da se jedan njen momenat izolativno i izigra
na drugog. Puno bIh eovJeka kao
p r o - i z - v o e n j a: (pro-duetio) vidljivo je. tek .kada se p!.o-
misli u k lop l j e n o s t biti u e J e II n u pOVIJe-
snog sklopa. e j e lov i t o s t ove cjeline je tema
povijesnog miljenja. Povijesni odnos, J?o kO.J.em to
jesmo, je pitanje suvremene .ona
prethodno bar donekle, na s bIh eovJeka
kao s p r o - i z - v o e n j e m.
3
ODNOS
Bit kao p r a k s a ili jest
o d n o s, i to kako o d n o s spram (stvari-
-vjeti, oruja, ivotinja itd.) tako i o d n o s spram
o n o g u to da su a ne Kad se ne bi
odnosio spram ovog u ne bi se mogao
odnositi. M a rx, kao prakse, kae u Deutsehe Ideo-
logie (u zborniku Der I!. !ld.
Leipzig" 1932, s. 21) Wo ein Verhaltms eXlshert, da eXlstIert
es fur mich das Tier verhalt sich zu nichts und uberhaupt
nicht. Fur Tier existier t sein Verhaltnis zu anderen nicht
als Verhaltnis. Gdje opstoji odnos tamo on opstoji za mene,
ivotinja se ne odnosi ni spram i se ne
odnosi. Za ivotinju ne opstoji njen odnos spram drugih kao
odnos (usp. Marx-Engels, Rani radovi, izbor, Zgb., 1953,
str. 297).
Iz ovog Marxovog stava proizlazi
proizvodnje (biti kao djelatnosti koja izvodi
iz bitka i u j e d n o, samim tim, izvodi b i t a k iz u
kojima je prethodno sadran, naravno ne kao svojstvo
svojstvima (ili: kao nego kao I
b i t b i van j e bivstvovanje tj.
d a j e s u a ne da n i s u. Kad kaem?:
proizvodi iz bitka i u j e d n o ona izvodI bItak IZ bica,
_ je u svakom neto drugo, no to ne protu-
3 Da Ibri doista uspjelli u povi jesni i tak? postali
pravo suvremeni, uvjet je da .. NJem.u za:
dovolj iti mm,emo danas ,samo na. pru,tu iflla;z,oflJe. ce od TIJe sa
me na t om put u !postat i, Je na put u,
366
BIT I SUVREMENOST
sebi tako da bi se naprotiv, p r o i Z v o d-
n j a k a o o d n o s s p r a m b i a z b i vas e n a te m e-
l j u o d n o s a s p r a m b i t k a, tj. proiZvodnja je o b o j e.
U gornjem je bilo o o d n o s u spram bitka,
kao i o biti to je to o d n o s, u njegovoj iivornoj,
tj. povijesnoj punini? Da bismo to razumjeli, potrebno 'je
sada promisliti koja jednostavna ali u sebi
sadri odnos kao odnos.
ODNOS KAO ODNOS od citiranog Marxovog
SPRAM BITKA I t eksta. to to da se i-
i! votinja n e odnosi? Zar ne bismo
mogU da ivotinja ima odnose spram
svoje okoline (npr., kad se brani, kad se zaklanja,
kad bjei, kad napada itd.)? Mi to svako-
dnevno kaemo, pa ipak misli Marx da se ivotinja ne-odnosi!
I doista, u strogom smislu ona se n e odnosi, jer
je sa svim svojim postupcima tako u zbivanje
okoline da nema s koje bi okolinu . k a o okolinu
sagledala, tj. da nema, da se stavi n a s u p r o t
okolini kao takovoj. ivotinja se ne odnosi, to ona
ne moe istupiti iZ sadranosti u okolini (tj.
ona ostaje a nema istup do k a o
do onog po jesu b i a. Kad Marx kae da
se ivotinja ne odnosi spram drugih, spram onda
to da ivotinja nema odnos spram b i t k a.
U punom i pravom smislu s a m o s e o v j e k o d-
n o s i, tj. on moe neto (aliquid, ens) uzeti k a o neto,
<on moe primiti k a o Kad se promisli to u naj-
.1ednostavnijem smislu odnos, onda je vidljivo da
je on odnos spram k a o Dakle, ne puka relacija
r( sasvim formaliziran odnos) relata, nego odnos iZme-
dvoje, pri kojem se jedno 'odnosi spram drugog tako da
drugo uzhna ' k a o drugo i time ujedno sebe razlikuje od
drugog k a o drugog4. U izrazu kao sadrano je ovo: neto
4 Tako je odnosom spram drugog kao drugog dana
nos t da se kao u odnosu odnclsi spram svoje biti: (Isto,
samo u konkretnom pogledu odnos a, izraava Mar-
xova primjedba: "U stanQvitom je pogledu i s kao s ro-
PovIJEST 367
kao neto J)ije suprotnost nego (nihil). Kad
pitamo za neto kao neto, za kao pitamo za ono
to je, poput nita, d r u ga i j e od svih i ih,
pitamo za bitak tj. za ono u to ga Clm blcem,
a ne
KAO
PO ODNOSU, A NE ODNOS
PO KAO
Iz analiZe odnosa kao pravog
'ldnosa proizlazi da je on od-
nos o v j e k a kao spram
drugih i bitka. No, o
cjelovitom odnosu kao odnosu je samo
uvjetno govoriti kao o l j u d s k o m odnosu. O d n o s
j e s v a g d a o d n o s t r o g a : bitka i dru-
gih Tek na temelju c j e l i n e odnosa odnosi
se _ u strogom smislu - o v j e k s p r a m b i t k a
i b i a. _Covjek kao p o s e b n o konstituira se o d n 0-
som.
RAZLIKA BITKA I To j e s t po odnosu.
I BIT Covjek je ukoliko se o d n o s i.
B i t o v j e ka j e s t o d n o _s. No,
bit nije nita s a m o ili t e k l j u d s k o; u njoj
je dvoje: odnos spram b i t a i .spram
b i a, kao l ono i ono sto omogucuJe kao
s a m o d n o s ovaj dvojaki odnos. U odnosu spram
bitka l sve ovisi o o d n o s u samom bitka i
Bit kao odnos jest bivstvovanje r a z l i k e
bitka i
U .odnosu k ao odno.su sadrano je troje: bit
bitak i (ljudska i ne-ljudska). U tome je punina pravog
odnosa za razliku od praznine formalizirane relacije relata.
born. Kako na svijet ne dolazi ni s niti kao filozof
Fichteove kole: Ja sam ja, - se prvo ogleda u drugom
Covjek Petar, tek kad sebe u odnos prema
vjeku Pavlu, kao svom l sebe u odnos. 'pren::
sebi kao Ali mu na taJ sam Pavao s meson: l k?stl
U svom P
avlovskom tijelu vai kao obUk u kome se u;:polJava
ma, '. . 18)
rood Kapital, I, Zgb., 1947, str.
368
ODNOS I SVIJEST
KAO SVJESNI BITAK
(BEWUSSTSEIN KAn
BEWUSSTES SEIN)
siti spram i
odnositi ni spram
BIT I SUVREMJ;:NOST
to, nadalje, Marxov stav: Za
ivotinju ne postoji njen odnos 'spram
drugih kao odnos? To, da se i-
votinja, da se ne moe odno-
pram bitka, samim tlm, ne moe
sebe same, da ona ne moe biti
pri-sebna, ili to je isto, svjesni bitak, slobodni bitak itd.
Naravno, to ne da ivotinji nedostaju pro-
cesi.
Iz navedenog Marxovog stava, koji sa s'rom dubinom
bitnu razliku i ivotinjt., proizlaze sva
ona j e d n o s t a v n a i za b i t n a to
smo ih pobrojali u odjeljcima spomenutog naeg Od-
nos i Odnos i bitka", Bit
kao svjesni bitak: kao r a z - s t o j a n j a
cije) i P r i s t u p a kao koje iz sadra-
nosti i z - s t u p a k bitku, kao
mo g u n o s t i, kao b Ii z i n e, kao p r i - s e b n o,
s a m o - d j e I a t n o etc. - jednom kao
je bit - pro-iz-vodnja.
ODNOS KAO PROIZVODNJA Promislimo sada kako iz
navedenog Marxovog stava
proizlazi to da je odnos p r o i z vod n j a (pro-
-ductio ). U bitnom smis<lu odnos je (duc-
tio), jer kao inter-pret, bitka
i u odnosu p r o - n o s i iz bitka i ujedno
bitak odjeljuje od pred-povijesne sadranosti "
Ovo noenje ima smjer, ono nije puko noenje, -ne-
go vo e n je dukcija. Kad kaemo da
bivstvuje razliku bitka i ne to samo da je on
njen nosilac nego da je i njen VQ4itelj (ducens.) .. u svijet.
.1 {
POVIJEST
369
O'oNOS KAO MIJENJANJE
IZVAN ODNOSA U
ZA ODNOS I TIME
O SEBI U ZA NAS
Rekli smo da se
odnosi spram na te-
melju odnosa spram bitka.
Odnos kao l j u d s k i od-
nos (samo se od-
nosi) jest odnos spram k a o spram onog
to i n i Utoliko ovaj odnos n e o s t a v-
l j a kao u onom to ona jesu kad n is u u od-
nosu, kad su, kako se kae, 0 sebi, kad su t e k n a s u-
p r o t (strogo izraz o sebi i izraz
nasuprot pretpostavljaju o d n o s; izvan
njega nema o sebi ni nasuprot, nego samo i
jednostavno koja jesu i bivstvuju neovisno o odnosu)
- nego ih m i j e n j a u ono to su ona z a kad
se on odnosi spram njih k a o tj. kad se on odnosi
spram b i t k a Odnositi se spram bitka
m i j e n j a t i 0 sebi u za nas (za
Kako je, pak, odnos spram tek na temelju od-
nosa spram bitka, to odnos spram
u najstroem smislu, nije vie mijenjanje o sebi u
za nas (za nego mijenjanje izvan
o d n o s a u b i a z a e j e l o k u p n i o d n o s (u kojem
su bitak, bit i
bivaju za nas (za po tome to
dospijevaju u odnos kojeg je posljednja r a z l i k a
bitka i (ili, opet odnos daje bitku
njegovo a njihovo kad ih povezuje.)
Rekli smo da je u odnosu kao l j u d s k o m odnosu
sadrano to da on mijenja to mlJe-
n j a t i, ako se 'ima u vidu, da je mijenjanje o d n o s, a
ne puka (formalizirana) relacija u smislu npr. izmjene
tvari? -
ODNOS KAO
TRANSDUKCIJA
Mijenjati u smislu mijenjanja kao p r a v o g
o d n o s a p re- vod i ti, t r a lt s -
- d u e i r a t i, a ne samo preoblikovati, tran-
!>formirati. Naravno, odnos je - ostalog - i t r a n s -
for m a e i j a, tj. promjena forme, esencije Tako,
npr., kad se nekoj materiji (npr. daje fQrma (npr.
24 Bit 1 suvremenost
370
BIT I SUVREMENOST
odijela), kad se, npr., dijete koluje .itd. Ovakvo
kovanje pretpostavlja odnos u smIslu p r e v o e n J a,
tj. m i j e n j a n j a b i t k a. Mi moemo preoblikovati stvari
jer se, p o o d n o s u, mijenja njihov bitak.
M i j e n j a n j e j e p r e V o e n j e ( trans-duetio)
iz izvan odnosa u za. odnos i time iz
o sebi u za nas (za to t r a n s-
- d k e i j a? Doslovno prevedena transduetio
U prefiksu trans - preko
sadrano je to da odnos prelazi p r e k o i ide k onom
to je b i t a k Odnos kao trans-dukcija ne ostaje pri
i njima, nego ih n a d i l a z i. U ovom preko
(trans) je m o g u n o s t mijenjanja k a o
Kad ne bi imao o d n o s s p r a m b i t k a,
koji n a d i l a z i mada bivstvuje samo S njima, U
njima i k r o z njih - kad ne bi imao odnos koji
p r e l a z i preko ne bi imao da se o d n o s i
spram tako da ih mijenja u njihovom bitku, ne bi
imao s koje moe pregledati okolinu k a o oko-
linu. U trans izraava se to da se jedino od
svih odnosi spram na temelju odnosa spraJl1 bitka.
Razlika izvan odnosa i za odnos
(na kojoj se temelji razlika o sebi i
za nas) jest razli;ka u n u t a r bitka ovih [Kad ka-
emo razlika unutar bitka, a ne kaemo: bitaka,
kaemo to zato to, dodue, opstoji pluralizam no
ne i pluralizam bitka. Bitak je j e d a n, tzv. monizam
bitka, no u sebi promjenljiv.6 H e r a k l i t kae: sve iz
jednog i jedno iz svega]. U odnosJl se mijeJ;lja b i t a k
kamen kao vjet, stvar, res postaje npr. sjekira kao
sprava, instrumentum (razlika realnosti<f i in-
strumentalnosti). Mijenjanje je samo na te-
melju mijenjanja b i t k a Pri svemu tome je najva-
nije ovo: inijenjanje bitka nije puki a k t o v j e k a, kako
to zamilja sav novovjekovni aktivizam,
Ibitka, dakle, onaj momenat. n:lta.
hil) ou njemu, u.kazuje na to da. i l;Jitak jest 011 .'1<J.
m
ou cJehm
sklopa..
POVIJEST
371
nije onaj koji, sam bitkom, disponira
nije creator nego je mijenjanje bitka o d n o s'
spram bitka, o d n o s po kojem donosi iz
bitka ono' t o j e u n j e m u o m o g u e n o a n a-
s t a j e kad se zbiva odnos. Po Marxovim On
V. S.) razvija potencije, koje u njoj (prirodi, V. S.)
drijemaju .. (Kapital, I., Zgb., 1947, str. 134). (U tom
smislu mi smo u naem spomenutom pokazali da
produkcija, proizvodnja nije kreacija, nego, kako Marx
r e p r o d u k ci j a prirode).
Konkretno da kamen moe biti sjekirom, ne
proizlazi samo ni iz neke apsolutne invencije ni iz
kamena kao ove ovdje s t v a r i, nego u r e a l i t a s ka-
mena drijema (Marx) i n s t r u m e n t a l n o s' t i
sjekire. Naravno, to od tog dvoga ili kao neto
itd. p-o v i j e s n o b i t i, kao t o neto nastupiti' u po-
vijesnom svijetu - ovisi samo o s p e e i f i n o s t i odnosa
spram bitka, ili, to je samo drugi vid istog, o
poloaju tj. o
onome to Marx naziva niveau-om i kvalitetom proizvodnih
snaga. Ovaj se niveau i kvalitet ne moe, naravno,
iz biti odnosa,7 nego samo' svaki put iskustveno ntvrditi
(iako je u samom odnosu sadrano to da je promjenljiv,
to p o v i j e s t a n). Za nas je ovdje vano imati u
vidu da su proizvodne snage svagda p o v i j e s na
tj. da su rezultat zbivanja e i j e l o g P ov i j e s n o g
s k l o p a (odnosa bitka i
7 ako taj odnos uzmemo u
"prosjeku.
8 Nema .spekulativne deduk'cije povijesne 'posebnosti pro-
jzvodnih snaga, 'to ne puko njihovo primanje na znanje
sa strane onog koji ih sebi historijski predstavlja, to ne znacI
llJihovu golu puiku dano,st, kojuva!J!ja napros,to
utvrd.:,ti . - Povijesni odnos (,sklop) nije sam,o u svojoj io,rmal-
naj , s t rukturi tako neto kao tek s'Ulbj ektivni ili
objektivni }> transcendentalni uvj et nastupa proizvodnih
sna-ga i odnosa kojl im odgovaraju. On nije samo ni spekulativno
]edins'tvo formalnog i materijalno,g nego, preko njega, iznad
i ispred nj-ega, takova izvorna punina da su apstrakcije (kao
372
BIT I SUVREMENOST
ODNOS KAO Odnos kao i z v an odnosa u
PRODUKCIJA za odnos (i time iz o sebi u
za nas , za jest d o v o e n j e
p r e rl . (lat. prefiks pro u za i pred)
odnos i time p r e d nas, p r e d Odnos kao pre-
jest proizvodnja (pro-duetio). Po odnosu
su p r o i z vod i. U tome to su. za odnos proiz-
vodi, temelji se da budu predmeti (objekti)
ljudskih teorijskih i odnosa.
ODNOS KAOEDUKCIJA U odnosu kao ljudskom odnosu sa-
drano je to da je on odnos spram
i ujedno odnos spram bitka. Proizvodnja (produkcija)
p r o i z vod i iz bitka i ujedno i z vod i bitak iz nje-
gove sadranosti u izvan odnosa.
Tako je odnos kao ljudski odnos d voj a k odnos: 1. u
njemu se p r o -duciraju, tj. dovode pred neto, daje
im se da su t u, i to kao ona koja su p r e d (pro)
z a (pro) neto; 2. u njemu se bitak E-ducira, tj. dovodi
i z i u produkciji ujedno njima Bitak je svagda
bitak su svagda bitka. Odnos E-duciranje
zbiva se u j e d n o s odnosom kao produciranjem. Odnos je
eduktivna produkcija ili produktivna edukeija.
ODNOS, TEMELJ
DISTINKCIJE
BITKA IBICA
Izvoditi bitak iz sadranosti u
bitak od-nositi od koja on pro-nosi, tj.
da jesu, od-djeljivati, raz-djelji-
vati bitak od Na odnosu kao E - d u e-
t i o
(t o
temelji se f il o z o f i j s k a d i s t i n k e i j a bitka
einai, esse) i (ta onta, entia).
bit bit ak, etc.) zapravo samo pri-
mjel'ene, ne pri'bHaV1ajuci ISe stvar i n!ik,ada d o kraja . Povijesn O'
milj enje, mora iako mu je do zbivan ja jed-
nog povi jesnog svij.eta - vriti disti nkcije k oje pri -
stup stvari .. Ono se samo u dimenzi ji koj a prethodi r az-
lici for mal nog i materijalnog, transcendent alnog .i empi-
r ijskog i j e. - U literat uri t emat izir ao
je proizvodne snage kao takove - koliko znamo. - samo E. Le-
walter, Wissenssoziologie und Marxismus, ArclJ,iv
schaftu. SoZiQ'lpoli t ik, Bd. 64, . '
POVIJEST
373
Tako smo analizom jednog bitnog Marxovog
stava pokazali zato je za njega bit
p r a k s a (Praxis) - koju on ostavlja ponajprije
neekspliciranu, ali ka koj oj je njegov opus na putu.
Sudbina je bitnih mislilaca da im ost aj u svag-
da pri nastanku u sebi neosvijetljene iako, sa svoje strane,
bacaju svjetlo na sve drugo to je mislilac rekao .. Zadatak
je o n i h koji se, radi same st vari, nalaze na
tragu da, ' neosvijetljeno, korake od kojih
je mislilac, u izvornom svom naletu na novo, bio
ZADATAK SUVREMENE
FILOZOFIJE -
POVIJESNO MI LJENJE
Poduzeto strukturalno analizi-
ranje odnosa kao odnosa ne-
biti potpuno tako ' dugo
dok se ne ispita i primjere-
no ne promisli sam ivot odnosa, tj. dok se
odnos ne sagleda p o v i j e s n o. Tek kad se svi st rukturalni
momenti promisle p o v i j e s n o, je do kraja razu-
mjeti to da se odnos o d n o s i, tj. j e s t. Zadatak je
suvremene filozofije, tj. one koja udaljena od odno-
sa nastoji u njeg doprijeti, da ispita kako odnos j e s t, da
promisli p o v i j e s n i odnos. Ona to moe samo onda kad
prevladati s i s t e m a t s k o -log i k e okvire unutar kojih
se dosada kretala, no zato postati h i s t o r i j s k o, tj.
prolosti okrenuto pobrojavanje fakata, nego doista biti
p o v i j e s n o, spram usmjereno i njoj
miljenje.
FILOZOFIJA I
ISTOVETNOST
DVOJ AKE POVIJESTI
Filozofija, dospjeti u
bit svega to jest kako bi se
u njoj smjestila, vezana je
kao neto (aliquid ), kao
(ens) u svom bitku ( esse) za d voj a k u m a d a u
s e b i i s t o vet n u p o v i j e s t : povijest onoga koji
filozofira (povijest o v j e k a) i povijest onog to se
u filozofiji pokazuje (povijest same b i t i svega). Filozofije
n e m a, ona ne opstoji ukoliko n e m a kao to
je n e m a ako n e m a onoga na to smjera u svojoj inten-
ciji. P o v i j e s t, prebivalite filozofije, jest uzajaman o d-
374
BIT I SUVREMENOST
n o s biti i biti svega to jest, odnos po kojem
j e s t, a bit b i v s t v u j e. Izvan ovog odnosa nema
koji, ostalog, filozofira, i nema biti na koju
smjera filozofija. Biti p o v i j e s n o biti, z b i vat i
s e. Povijesni odnos svijet u kojem se p o k a-
z u j u sva svoju Utoliko filo-
__ !!.- svom bitku p r e t p o s t a v l j a zbivanje biti
vjeka u o d n o s u s b i t i svega to jest, ona p r e t p o-
s t a v l j a i s t o vet n o s t P o v i j e s t i k a o o d n o s a,
mada', jer je bitno n a s t o j a n j e a ne indicira
sama sobom n e s k l a d u odnosu; a time d voj s t v o
vjeka i biti, o t u e n o s t svojoj povijesnoj biti.
F il o z o f i j a j e i n d e k s o t u e n j a. Filozofija je mo-
samo tamo gdje je o t u e n svojoj biti, biti
svega i u svijetu. Jer se filozofija, s jedne strane,
temelji na odnosu biti i biti svega to jest (i utoliko
njena intencija ima smisla), a, s druge, jer se ona temelji
na o t u e n j u biti svega to jest (i utoliko njena
intencija jest i n t e n e i j a) - n i j e f il o z o f i l a s p 0-
sobna iskazati povijest nego u
n j e n o m d voj s t v u + bit svega) - ili, to je
isto, sposobna je iskazati samo o t u e n u povijest.. Tako
je filozofija sama sobom zapreka ispunje-
n j a v l a s t i t e k o n s ti t u t i v n e i n t e n e i j e - zapre-
ka dospijevanja u ono na to smjera i smjetavanja u njemu.
svagda p r e k o r a i van j e (transcendiranje)
u elementu od podvojenosti povi-
jesti, mora filozofija qua f i l o z o f i j a napraviti iz
nja prirodno stanje povijesti i time eternizirati svoj status
neuspjeha, sustajanja, uzaludnosti. U tome je njena bitna
iskrivljenost koja doputa da se bit svega
u filozofiji pokazuje samo tako to se s k r i v a i p o v l a i,
pa u dijelu filozofije ostaje samo njena sjena, koja jo
i sama moe (Apsolut filozofija je iskrivljen ideo-
logijski izraz-nadomjestak za povijesnu bit. Tamo gdje, kao
u suvremenom pozitivizmu, i apsolut, i
sjenka biti, a time filozofija biva s a m o izrazom
koji je lien transcendiranja, pa se kao filozofija, kao na-
stojanje oko dospijevanja u bit - u sebi
POVIJEST 375
II tome je njena bitna ko n z e r vat i v n o s t,
svagda iznova reproducira i mada ga
nekako prevladati. Zbog svoje . i
sti ne moe sama filozofija (kao takva) mkada dOIsta do-
prijeti u vlastiti izvor, u povijesti. Ne mi-
sliti korijen jer je njen vlastItI kOrijen,
nuno ne vlastito
moe ona ujedno ni misliti istovetnost dvojake pOVlJestI co-
vjeka i biti. to vie, upravo
ostavlja u tami p o v j e s n i p o loa J filozofiJe, ili, sto
je isto, b i t a k filozofije.
ZNANSTVENO-PREDMETNO
I POVIJESNO MISLJENJE
Da bi se razumjelo to ma
povijesno misliti, potreb-
no je prethodno sagledati
razliku od miljenja. Sa-
gledavanje razlike odvijat se u elementu Jednog predmet-
no-metodologijskog razmatranja.
Predmet je posebnih znanosti o po-
sebnim koja zajedno
o v j e j e g sVijeta. se ovoj - iz razloga u kOJI sada
ne moemo ulaziti _ suprotstavlja cjelina p r i r o d n o g
svijeta, <kojeg predmete o
prirodi. se klasifikacije znanosti podUZImaJU
ovim s a d r a j n i m principima. Ako se katkad znanostI i
dijele prema posebnim m e t o d i k i m int.eresima,
dirigiraju oblikovanje pojmova, ostaje ipak I tu. na snaZI
sadrajna podjela kao temeljna. Tako, npr:,v
-Rickertovo razlikovanje znanosti na nomotetIcke I
ske ne ukida sadrajnu podjelu prirodnih i tzv. historijskih
ili duhovnih znanosti, neg') je pretpostavlja.
Strogo razlikovanje predmetnih i
manosti na
u kojem zajedno ili u sukcesiji susrecemo I stvari I ZIVot
. i duevnost i i drutvene odnose i duhovne
itd. Sam P o v i j e s n i s v i j e t kao jedinstven
okvir prirodnih i ljudskih nije u ovom uzet
u obzir. Razlog je tome to obje grupe manostI u svom Istra-
376
BIT I SUVREMENOST
poslu pretpostavljaju b i t a k svojih predmetnih
One polaze, s Hegelom, od d a t o s t i
svojih predmeta. Predmet u $Vojoj p r e d m e t n o s t i, tj.
u onome to ga k a o predmet o m o g u u j e, nije tema
konkretnog istraivanja posebnih znanosti. Predmetnost (bi-
tak) predmeta jest stvar filozofije. Utoliko je filozofija -
o n t o log i j a predmeta, koja ispituje njegovu k o n s t i t u-
c i o n a I n u g e n e z u. Ova geneza predmeta u s p o s t a v-
I j e n o g k a o predmet nikako nije istovetna s prirodnom
genezorn koju kao svoj predmet ispituje
posebna znanost (npr. teoriju evolucije ivih
psihologija i histOrija zemlje itd.) (tj.
ontologijsko) ispitivanje predmeta cilja na p o v i j e s t pred-
meta k a o predmeta, a ne na vremensko (u smislu tra-
janja) zbivanje koje je predmet. S pitanjem o konsti-
tucionalnoJ genezi predmeta, koje p o s l j e d n j i
t e m e l j svega to opstoji, prevladava se suprot-
stavljanje znanosti o i onih o prirodi, kao to se
ujedno otkriva temeljni o,dnos prirode i
. Mi poznajemo samo j e d n u j e d i n u znanost, zna-
nost povijesti. Povijest, promatrana s dvije strane, moe se
.podijeliti u povijest prirode i povijest Obje ,se stra-
ne, ne mogu odijeliti od vremena; t a k o d u g o
d o k l j u d i e g z i s t i r a j p, uvjetuju se uzajan:mo povi-
jest prirode i povijest (K a r l M a r x, Der histo-
rische Materialismus die Friihschriften herausg. von S. Land ...
shut u. I. P. Mayer. A. Kroner Verlag, Leipzig, 1932, II Band,
Die deutsche Ideologie, s. 10; potcrtao V. S.).
p o v i j e s t je, dakle, mjesto gdje se jedine priroda i
a prema tome i i z vor g e n e z e p r e d m e t a zna-
nosti o prirodi i Jedina znanost - povijest, o ko-
joj govori M a r x, s o t k r i ven o u prirode
k a o' predmeta i k a o predmeta, tj. sa z b' i v a-
n j e m k o j e j e o m o g u il o kako prirodni tako i
predmet i, ujedno, ispituje g e n e z u predmeta,
njegovu predmetnost, njegov b i t a k.
Zbog ove dvojakosti nije to znanost poput specijalnih
znanosti, nego odgovara, to je ovdje
vano' uvidjeti, Hegelovoj Fenomenologiji duha koja je
.POVIJEST
377
1807. god. pri objavljivanju nosila i naslov Wissenschaft der
Erfahrung des Bewusstseins. Hegelov a p s o I u t, koji je u
toj apsolutnOj znanosti doao do svijesti, analogan je Marxo-
voj p r a k s i (Praxis) koja u jednoj jedinoj znanosti - u
povijesti biva svjesna sebe same, i kao svjesna praksa ili,
to je isto, svjesni bitak prevladava stadij u kojem je vla-
stite proizvode smatrala t u i m, tj. stadij svojeg o t u e-
nj a.
ostaje pitanje koliko i takova apsolutna zna-
nost jo uvijek k a o z n a n o s t mora s d a-
n o u svog predmeta, sada kao a p s o l u t n i
predmet? Ovakova filozofija kao apsolutna znanost s u s t a je
pred zadatkom miljenja p o v i j e s n o s t i povijesti jer ona
povijest kao povijest a p s o l u t a i time je u njenoj
biti sniava, Marxova intencija ozbiljenja filo-
zofije nije, kako neki (Landgrebe, npr.) misle,
programa Hegelove filozofije u doglednu i time
samo proirivanje, ali ne i n a eIn o razbijanje
.zatvorenosti Hegelovog vanpovijesnog sistema. Ona je pro-
gra1p. prevladavanja pred-povijesti u ime izvorne povijesti
same. , Eshaton, koji interpreti (Lowith, npr.) pri-
pisuju .Marxu, stran je posljednjim intencijama njegove mi-
' sli.Komunizam, kao rijeena zagonetka pred-povijesti, po-
sljednji je cilj samo ako gledamo od pred-povijesti na ovamo;
.0 sebi je on p o p r i t e i s k o n a spram otvo-
, rene, njom noene, i s t i n s k e p o v i je s t i.
9
Ova se povi-
Jest ne moe misliti u okviru i sa stajalita apsolutne znano-
sti koja s svog, makar apsolutnog pred-
meta koji joj, u njenom totalnom nizu definicija o njemu,
". sam smisao i domet. Ova se povijest moe misliti
samo :tako da se bivstvuje u svijesnoj tj. pri-
- s e b n o j p r o - i z - vod n j i b i a iz bit k a u p o v i-
. j e sn i s v i j e t. Pomirenje filozofije i zbilje, ozbiljenje fi-
' lozofije i, ujedno, obistinjavanje zbilje, nije vie u
I Marx kae u s vojim :parikim manuskri.ptima: "Komunizam
, je nudan oblik i !princip najiblie ali k om;u-
mzam n ije kao takav cilj ijudskO'g razvoja . ,. (usp. Rani :-a:io-
vi, ,', Kultura; Zg;b, 1953, str. 237).
378
BIT I SUVREMENOST
ideologijskom elementu svijesti o ... , nego samo n a d j e-
l u p r a k s etO i ,
Po svojoj g e n e z i sve su znanosti povijesne. To ne
da su sve nastale u vremenu, nego da je povijesno
zbivanje konstituiranje njihovih predmeta, a time
i njihovog pristupa k predmetu.
Zato je po v a JI. o s t i prvi zadatak filozofije danas da
ispita vlastite okvirne miljenja - da nastoji
p r o vod i t i povijesno miljenje. Ona to moe samo tako
da u ime povijesne mislI, k o j a p ri P a d a u o d n o s b i-
t i o v j e k a, b i a i b i t lt a, napusti svoju dosadanju
teorijsku izoliranost i i tako prestane biti
za t o s o f on, smjestivi se u njemu.
epohalna je svijest u suvremenoj filozofiji da je za
nju, zbog posljednje njene intencije, nuno da se
nava s je misliti.
ll
PUTOVI MISLJENJA Svoju povjesnost mora filozofija, noe-
POVIJESTI na povijesti same, misliti
1. samo kao vremenitost u smislu p r o-
I a z n o s t i ako se orijentira na o v j e k u kao na izolira-
nom momentu povijesnog odnosa - ili 2. kao vremehitost u
smislu se orijenti-
ra na b i t i svega to jest, je od cjeline povijesti, 3.
kad nastoji oboje zajedno povezati, joj to samo tako
da povjesnost ltao p r o l a zn o s t pripie a prisut-
nost ;;apsoluta u toj povjesnosti shvati kao
lG Nij,e" mis:li<m, potrebno i'sticalti nedovoljnost tek
jalno,g ,prakse, koje je prevladao '
!izam uj edno pomirivi ono to -je Aristotel ,'Odijelio kao. ,pOteSlS,
praksis i theoria. Je nedo-
voljno i pretpostavlja razumijevanje povijesti -
nje 'koje u praksi nal azi sabiraLite, st j eci! e iskonsk?g, bltnog zbt-
zadatak je jasno postavio G. Kruger ti svojoj knj!zi
Gr undfragen der Philosqphie - Ges'chichte - Wahrheit - W1S-
senschaft - V. Klostermann, FrarikfUl1t/Main, 1958. - smatra-
d a i'e povj esnost i povij,est danas najhitnJiji pro-
blem (s. 10).
POVIJEST
379
Nijedna od triju nije podobna- da filozofiju
smjesti u njenoj povijesti.
Ogle,dajmo ove da bi postalo jasno ne samo
to u sustaju pojedini predstavnici misli (Dilthey,
Hegel-Heidegger, filozofija povijesti) nego da bi po-
stalo jasno kako filozofija sama sobom ne moe rijeiti pita-
nje svoje geneze i povijesti.
od filozofije: filozofija je nastojanje
da dospije u bit svega to jest i u njoj se kao u svom
smjesti, jer prethodno nije u njoj, jer joj je
Ad 1. Kad se filozofija shvati kao nastojanje o v j e k a,
a kao neto u sebi z a t vor e n o (imanentno),-
onda, se povjesnost mora reducirati na vremenitost
u smislu p r o l a z n o s t i, jer kao o v j e k nije
nego k o na a n, s m r t a n, il i t a van. Zatvara-
nje u imanenciju odbacuje sve nad-
vremensko; apsolutno. No, da sjenka-antiteza, ne
bi i dalje ostala, potrebno je pripisati ono to
ima apsolut. Tada je stvoritelj s a m o g s e b e
(l'homme se fait, Sartre; je svoja l?ozicija, Set-
zung, Jaspers; svoj izbor, samo-
itd.). samog sebe u prolaznosti,
vjek je bitno , ili s u s t a j a n j e, ako ostaje misao apsoluta
kao pozadina (Kierkegaard-Jaspers), ili mu je osiguran sa-
mo r e l a t i van uspjeh, ako misao na apsolut, a
,ostaje prolaznost ' (Gehlen, Plessner) ,ili je a p s o l u t n i
uspjeh, ako misao na apsolut, a ne ostaje vremenitost
u smislu prolaznosti, nego se shvati kao kontinuirani
, niz prolaznosti s transcendentalnom strukturom (Dilthey,
Heidegger u svojoj I fazi). Tu se ne misli povjesnost
nego njegova prolaznost, >>nitavnost, relativ-
nost, izlaenje iz povijesti, nedostatnost,
nost, nezavrenost, otvorenost itd. Za ovu orijentaciju
filOZOfija se konstitutivno zatvara u svom nastojanju kao na-
38-0
BIT I SUVREMENOST
stojanju, ona jest imanentan postavljanje samim
sobom
u
.
Ad 2. Ako se, pak, shvati da se filozofija konstitutivno ne
zatvara u nekom ljudskom nego da po svojoj inten
ciji puku ljudskost i dopire do biti svega, ostav-
lja ona u svojoj ljudskoj relativnosti mjesto za neto to je
a p s o I u t n o obavezuje. Povijest filozofije tad postaje po-
vijest o b j a v e a p S o I u t a, u kojoj nita nije do
ka nego sve do apsoluta samog. Sam apsolut se objavljuje
u filozofiji i povijesti (Hegel). No, sve
ostaje ovdje ipak d v o j s t v o povijesti i apsoluta, pa se
postavIla pitanje: zato je apsolutu potrebno da se javlja?
Zbog svoje formulacije povijesti nije
Hegel mogao do kraja misliti konsekvencije misli o objavi
apsoluta, naime nudu da, ukoliko apsolut potrebuje ne-
kog kome se javlja da bi bio, utoliko mu bitak ne pro
izlazi iz njega samog po sebi, nego iz povijesne objave, pa
.a p S o I U t n i j e d r u g o n e g o p o v i j e s n a o b j a-
v a. Ne da je apsolut povijestan, nego je p o v i j e s t a p-
s o I u t n a - eto to je konsekvencija misli o objavi apso-
luta kojU Hegel nije povukao, jer povijest nije ipak mogao
misliti nego kao neto relativno i vremenito u smi-
slu prolaznosti, kojem i trajnost daje samo prisu-
stvo apsoluta. Ove je konsekvencije, izvukao
Martin Heidegger u II fazi svog filozofiranja, kad je
(Dasein) shvatio kao prisutnost bitka (Das Dasein ist das
Da des Seins)13. U ovoj njegovoj fazi nita nije na
sve na bitku, a bitak sam jest p o v i j e s t, naravno ne
u smislu prolaznosti, nego u smislu bezrazlonog odailjanja
112 Primjeran je za .ovu .orijentaciju Heideggerov stav iz I
faze: Metafizika pripada ,lPr il'odi . .. ona je temeljno
vanje u opstanku (Dasein) ikao opstanak sam. Uikoliko
egzistira, $lva ;se filO!Zofiranje, Was ist Meta!P'h'.%ik? Bonn,
1929, s. 28.
13 Usp. Uvod u spomenuti spis, pridodan 5. nj .egovom iz-
danju, 1949, s. 13-14, kao i Ober Iden Humanismus, 1949, str. 15:
... bivstvu}e tako da jest ono tu (das Da), to
svijeUjenj e bitka.
.; POVIJEST 381
(Schickung, otuda: Geschick
14
i Geschichte, Ereignis
daj i izopa-ruka) istine bitka. Povijest filozofije postala
tu bitka, koji se objavljuje u filozofiji i sam o sebI
ujedn() skriva, jer nije istovetan ni s kojom svojom .kon-
kretnom objavom. I Heidegger, mada mu je stalo do nnlje-
nja povijesti II n j e n o j biti, ipak iz povijesti samo
povijest b i t k a, dakle j e d n o g momenta cjeline povije-
snog sklopa, pa akt povijesti inkludira p a s i v n o
p r i m a n j e povijesnog sa strane biti kad se bitak,
ovu bit, jest uvijek u isti-
ni bitka to - je po bitku ono to jest, a ne po
odnosu 'svoje biti i biti svega to jest. Apsolutna povijest
(Heidegger) sa svojim bitnim f a t a I i z m o m i b e z r a z-
lo n o U16 jest n i j e k a n j e povijesti kao povijest!
(kao povijesnog odnosa), jer kao elemenat cjeline
ispada Tu u biti nema mjesta za
ka, jer vlada apsolutna nunost bitka. Sloboda je tu samo
otvorenost za ono to bitak govori. Osim toga, kako se usli-
jed ove i podvojenosti povijesti (uz primat bitka)
mora filozofija kao objava, to sve Heideggerovo na-
stojanje oko prevladavanja filozofije
17
u interesu bitnog, po
vijesnog miljenja, - iz ovog samo podvojeno miljenje,
podvojenu filozofiju, koja ivi od toga da se destruira, no
destruira se samo tako to kao f i l o z o f i j a i dalje ivi.
Ni Heidegger ni Hegel nisu, dakle, mogli misliti povijest, i
to misliti tako d a s e m i l j e n j e, s m j e s t i v i s e u
povijesti i poistovetivi se s praksom (Marx),
samo na izvoru povijesti i povijesno
djeluje.
Ad 3. Ostaje da se ukratko ukae na pokuaj onih koji
bi htjeli tako pomiriti relativno i apsolutno da se oboje
negdje a da pri tom svako ostane to jest. Tako je
Scheler nastojao misliti i jedno i drugo u svojem
koincidencije postajanja boga i postajanja
14 Das Sein als Geschick, das Wahrheit schickt - }>Ober
den Humanismus 1949, s. 26.
15 Bit pripada istini bitka - 1. c. s. 12,
16 Usp. M. H.Der Satz. VQm Grund, 195\1,
BIT I SUVREMENOST
u PQsljednjoj fazi svoga filozofiranja
l 8
; no je
ostalo to je mjesto susreta, to je p ov i j e s t. Dok je taj
pokuaj sjedinjenja jo najblii Hegelu, pa je zato Heidegger
i mogao nastaviti na Schelerovu misao -, dotle se u
kom filozofiranju o povijesti gubi misao sinteze i ostaje dvoj-
stvo - pa je prisustvo apsoluta puko Tako u persona-
lista (E. Mounier, Lacroix i dr.), tako u katolika (H. de Lu-
bac), tako u protestanata (Niebuhr), mada su ovi, u skladu
s Feuerbachovom tezom da je njihova kristologija u stvari
antropologija, blii prvoj Ovaj pokuaj sinteze
vie je etabliranje .dvojstva i paralelizam prolaznog i
nog nego njihovo sjedinjavanje. Kao takav, ovaj smjer, je,
vie nego prije spomenuti, nesposoban da misli povijest.
ZAKLJUCAK (POVIJESNA KR-IZA Zadatak je, dakle, suvre-
I OZBILJENJE FILOZOFIJE) mene filozofije, tj. one
koja se u Marxovu tra-
gu nastoji realizirati i koja Marxa slijedi kao i-
t e l j a p r a k s e, da, oko prevladavanja su-
protnosti i svijesti u s v j e s n o m b i t-
k u, tako iznosi bit vremena i povijesti da s j e-
d in i m i s a o i p o v i j e s t u P o v i j e s n u m i s a o i
m i s a o n u p o v i j e s t. Z a v i a j n i o v j e k u h a r-
m o n i n o j e j e li n i p o v i j e s n o g s k lop a, k o j e g
s v a k o d j e loj e s t d j e lop o v i j e s t i, P o s l j e d n j a
j e r i j e o z b il j e n e f il o z o f i j e. Suvremena filozofija
je filozofija povijesne krize, tj. nastojanje da se smje-
sti u biti vremena kako bi mogao sudjelovati na njenom
o b r a t u. Kriza povijesti, kao ono to se danas s
zbiva, nije samo svravanje starog ujedno i i z vor n o
n a s t a j a n j e n o v o g. Otuda je kriza e m i n e Il t n o po-
v i j e s t a n e l e m e .n a t, nikako prestanak povijesti. Zato
filozofija nastoji doprijeti u krizu, a ne je. Samo ako
doista dopre u bit krize, iz nje u svojem djelu izni-
jeti novost povijesti i time okvir zbivanja svega to nadolazi.
17 Usp. npr . Ober d en Humanismus, 1949, s. 47.
J ij Us p'. 'Di'e Ste11ung d es Menschen in Kosmos, 1928, s.
llI : Od 'Su, pr ema naem n azor u, post a}an je
post ajanj e boga uzajamno je dno na
POVIJEST
S83
N o, f iI O z o f i j a m o e d o s P e t i u r z u t. e
j t ta
ko korJ'enlto u krIZI da JOJ
ako sama es bi' u
je radi nje same stalo da prestan.e tl p
ka filozofija i postane jedno s proIzvodno
krizom novoga.
l
DIJALEKTIKA ZAJEDNICE KAO EPOHALNI HORIZONT
POVIJESTI
(Uz odnos filozofije i politike)
POVIJESNO PITANJE I U vezi filozofije i politike, u
PROBLEMI ovom gotovo i, sadr-
ano je pitanje njihovog povijesnog
odnosa, koje b i t n o osvjetljava ono to je u odnosu i
po njemu, a ne svodi se na eventualni ili historijski
problem njihove neobavezne, naknadne relacije. P o v i j e s-
n o se filozofija i politika odnose tako da jesu t a j e s u
samim ovim odnosom.
POVIJEST I HISTORIJA To biti vidljivo ako po-
vijesno s historio-
grafijski Tad bit (to, t o t i, q u-
i d i t a s) filozofije i politike ba nije nita historij-
sko, vremenito (u smis'Iu prolaznosti), nego, naprotiv,
neto nad-historijsko, van-vremenito, koje, sa svoje stra-
ne, tek neto vremenski dano kao filo-
zofijski ili odredljivo. je i Hegel, koji
je u vremenski aposteriornom vidio r e a l i z a e i j u onto-
logijski apriornog, dakle, vremenitost nekako b i t n o p o-
vez a o s (ewige Gegenwart), smatrao da je
povijest (za njega = historija) kao vremenitost samo
v a n j s k a strana unutranjeg, bitnog zbivanja. Dakle, ni
on nije od povijesti traio bitnog, nego,
obratno, od bitnog, [od apsolutnog pojma kao zbiljskog,
samosvojnog (slobodnog) duha] traio :po-
vijesti.
ll'it i $UVXemenost
386
BIT I SUVREMENOST
STAV Kad se povijest i historija promiscue
I POVIJEST tretiraju, ispada p o v i j e s n o s t povijesti
prekratko, pa se time zatvara pogled u bitnu
dimen;4ju nae teme. Stvar nikako nije puko terminologij-
sko (ta, naa povijest je doslovan pri-
jevod historija), nego implicira r a d i k a l n u
i z m j e n u prirodnog, na svakida-
njicu orijentiranog stava s njegovim distinkcijama.
Ovaj stav dovoditi u pitanje> ne traiti za sebe iz-
nimnu spekulativnu snagu, nedostupnu zdravom razumu koji
s tim stavom gubi tlo pod nogama (Hegel), ne time
braniti filozofiju, nego u ime povijesti kao z b i v a n j a,
po, kojemu, izmedu ostalog, i filozofija j e s t, relativirati,
olabaviti 0110 to se z b i l o, to se fiksiralo, to se, tako
ukopalo, pa prua otpor o s l o b o d e ll.j u n o v o g a.
Povijesno niJe, nita historijsko u smislu onog: to' se do-
godilo ni o:nog to historiografija kao svoj dani predmet
naknadno, Ni prolazno sada ni prolazno'
nisu korektivne dopune koje bi nas mogle' pribliiti povije-
snosti povijesti: naprotiv, njena vremenitost trai, kako
bismo je uvidjeli, i z m j e n u temporalne sheme.
Prolazna promjenljivost prolog, sadanjeg i
nita ne objanjava, jer u sebi ne sadrava bitno, nego od
njeg apstrahira: ne samo bitna pitanja nego i proble-
mi gube II historicizrnu otricu, niveliraju se;
historicizam je nihilizam. Naprotiv, povijesno je
no s iskonskom, jednokratnom, nenadomjestlivom puninom
zbivanja, s podrijetlom kako esencije tako egzistencije
filozofije i politike, pa pitati o njihovom p o v i j e s n o m
odnosu ujedno pitati: kako su obje u onom
t o jesu i d a jesu i kako njihova o d r e d e n o s t
ovisi o njihovoj b i t n o j vezi?
POVIJESNO PITANJE KAO
EPOHALNO-REVOLUCIONARNO
PITANJE
nog to je u pitanju, dQk
Ako je, dakle, u povi-
jesnom na koji
smjera bITno pitanje, sa-
drana kons,titucija 0-

POVIJEST
387
naknadne relacije filozofije i politike
r a u n a j u s d a t o u problema, bitno pi-
tanj.e nije nita subjektivno (u transcendentalnom, jo ma-
nje, naravno, u psihologijsko-empirijskom smislu), ni puka
inspiracija ili samovolja visoko pretendira, nego je
naseljeno na tlu povijesti i ima svoj horizont u njenom
epohalnom zbivanju. E p o h a p o v i j e s t i j e s t r e a l-
n o s t s k o j o m i m a p o s l a b i t n o p i t a n j e, ona
je njegov, gnoseologijski predmet. No, epoha, povi-
jesti jest, i za pitanje koje se na nju odnosi, samo da-
tost, makar vieg reda nego to su dato i podaci npr.
posebne znanosti, ako u pitanje, sad tako doista povijesno,
nije dospjela sama e p o h a l n o s t epohe. To je
jedva zamiljivi zadatak misli: d a m i s l i P o v i j e s n u
individuaciju u njenom iskonuj ne po
onome kako se U intermezzu epoha, povijesnih
svjetova, misli je kao da nema to da misli: je i cjelina
prethodno koje je naknadno povezano u osvrtu na
iskon, ostala za njom. 1;a ipak ni-
kad nije tako slobodna i vlastita kao u tom hiatus irrationa-
lis: tu ona nije odijeljena od bitka - kako bi tek nak-
nadno, preko stvari, do njega dola;
tu je ona j e d n o s i zato povijesno-tvorna. Ho-
rizont bitnog pitanja nije samo epohalan, on je r e vol u-
cionaran. Samo revolucionarna misao nio-
e, - p r e k o unutarepohalnih fenomena, p r e k o unutar-
svjetovnih tvorevina kao to su filozofija i politika, pa i pr e-
k o (trans') cjeline epohe (svijeta), koja fenomene, tvore-
vine konstitutivno - m i s II t i c j e lov i t o s t
c j e li n e, e p o h a l n o s t e p o h e i ti m e s u d j e l 0-
vat i n a n j e n o m o b r a t u u n o v i s v i j e t, u n o v u
e p o h u. Revolucionarno, bitno (jer u povijesnosti povijesti
ukorijenjeno) pitanje ne dakle, samo obrat od nor-
malne, }>prirodne svakidanjice epohe u njenu izvornost
nego i i z n j e n e izvornosti u pred-individuirano, j o -
- n e - n. a s t a l o - u s a m u p o v i j e s t, u s a m o n a-
stajanje.
To je horizont unutar kojeg se pitanje o odnosu
i politike. Da bi se on discipli-
388 BIT I SUVREMENOST
nirao, potrebno je razmotriti u kojem odnosu stoje dva epo-
halna odgovora na pitanje nae povijesne epohe, dva odgo-
vora i dvije - da se s na kraj ili
da se jedna njena epoha (pred-povijest) u ime
zbivanja novoga: Hegelove
Ih Marxove dijalektike.
Prije nego u razlici sagledamo njihovu blizinu i vlastitost
svake, horizont naeg pitanja nasuprot
pitanju koje se u svakidanjem horizontu epohe kojoj
filozofija i politika u svojoj posebnosti pripadaju, a da ga
samog kao takvog nikako ne tematiziraju.
TRADICIONALNA PO-
STAVKA PROBLEMA
Tema filozofija i politika,
uzeta kao probleml, moe se - u
vidu svakidanjeg mnjenja s njego-
vim manje-vie stabilnim, tj. za ivot adaptivno osigura-
nim predstavama - istraivati u dva smjera, sa-
mom prirodom istraivanja beskrajno fleksibilna i sistemat-
ski, klasifikatorno uglavnom (naravno, podlona
revizijama uslijed zahtjeva materijala ili potreba precizi-
ranja metoda), u smjeru f i l o z o f i j s k o m i u smjeru p o-
I i t i k o m. Jednom moe unutar filozofije (kakva bila
njena temeljna orijentacija) poduzeta tenja za bitnim (i
sama sluiti kao interpretativni,
predmetno-konstitutivni obzor i svrha rada2;
.1. Cit ava hist ?:r i ja, u smislu empirijske ikaumIne ,g.eneze, i
pOV"ljesno omQgUClvanje, u smislu translcendenta1ne geneze sto-
je iza tak vog neproblematskog :kao to je pr obl em.' Raz-
proble ma i taj ne (G. Mar cel , npr.) jedva d a do-
p r molsi ne'to v i.e r azmilj anj u 0 povijesnoj genezi problema od
t?ga d a f akt f ormalizacij e, ispranjenj a pi t anj a u proble me,
clmedmSlta val ja u prethodno'j t eme: pr oblem po-
- kol iko 'god ovo razlik ovanje pompezno i ;pret enciozno na-
stupHo.
'2 je za pCJlVij e
1
sni karak>t er svakidanj eg mnje-
nJa u svijetu ivota, mnjenj a relat ivno st ab ilnog
kad je o f enomen ima :koje Isusr e6e, d a svoju novo-
vjekovnu pTipadnois,t dolrumentira, i na svoj em filozofijs kom de-
rl'vatu, koju ov-
POVIJEST
389
drugi put, znanstveni ili interes baca
svjetlo na jedan od svojih predmeta istraivanja
ili manipuliranja. Tako predmetno preparirana t ema moe
od nametljivih historijskih refleksija, koje rastvaraju sve
fiksirano, biti osigurana, pribliena i tvarno
anticipirana i samim hist orijskim reminiscencijama: do-
ista se mogu do mile volje navoditi primjeri, - iz dalje ili
blie prolosti, iz sadanjosti, - filozofijskog bavljenja po-
litikom kao djelovanjem proetim realnom cilja, i
obratno, bavljenja filozofijom [npr. njenom even-
tualnom funkcijom u partijskom, labilnijem ili or-
ganiziranju drutvenih grupa zainteresiranih za ili npr.
ideologijskim (u uem smislu) reperkusijama neke filozofije
itd.]. U oba aspekta ili problematska akcentuir anja pred-
met biti materijalom bogat, a ipak metodsko-tematski
pa rezultate koji se mogu kako filozofijski
tako iskoristiti.
to bi bilo prirodnije i za misao koja trai tlo pod no-
O'ama nego se sada opredijeliti za jedan od aspe-
kata i prepustiti se konkretnom predstavnom, iskustvenom,
primjenljivom obilju tvari, uz mirnu savjest, po-
duprtu: jo razmatranjima, da smo na
putu da obavimo posao? Zar ne bi bilo zgodno da se, u
okviru filozofijskog aspekta, za gnoseologijsko-Io-
discipline pa, na primjer unutar kontroverze
metoda i tradicionalnog filozofira-
nja o politici, istraujemo i ocjenjujemo (me-
aning) pojmova se od toga
nekih pitanja zbiljskog ivota?3
dje ne moemo poblie opLsati, a koja, iTJaik, i u
ske antiznanS'tvene temel jne odluke ostaJ e na
snazi. . l .
3 USPOT" npr. , ono zadovol jst vo koje ti t akvom poslu n a aZI
T. D. Weldon, The Vocabulary o.f P olitics,
Middlesex, 1953. Umjesto da cs au toTom u o
teorija, 'koju je ispreparir ao
filozofije j ezika kako bi polk azao m,etaflzl'ckl
zam tradicionaJnih teorija, se. sam,o . na t l? da
kako u njegovom >>:s vi !problemI flllozof lJe) ffi U
konfuz ne f o.r mwa ci j e empirijskih !potek oca. To ne zna'CI da
390
BIT I SUVREMENOST
NEPRILIKE U OKVIRU Umjesto ovakvog, nazovimo ga:
TRADICIONALNE POSTAVKE lakeg puta, ostaju ipak uzbud-
ljivije, u tradicionalnom ho-
rizontu donekle
svakidanjeg mnjenja i svih datosti, svih
predmeta, pojmova, pristupa,
samih znanosti i same prakse, same filozofije i same politike.
Stoga se ne moemo zadovoljiti kakvim biJo, problema
iIi tvrdnjama o filozofiji iIi politici, bile one
poduzete u filozofijskom iIi aspektu, kad ove
tvrdnje, i propitane iIi pak dogmatski postav-
ljene, svejedno, u samima sebi, i ujedno u onom na to se
odnose sadre fundamentalnu
nost kao pitanja svoje p o v i j e s n o s t i. U
tom smislu i pOZitivizam, i filozofija, i histori-
cizam mogu izvriti stanovitu funkciju, narav-
. no ako se i oni uzmu dovoljno ozbiljno, to nije kad
. se samozadovoljno u intentio recta, prakticiraju (paralela:
Wittgenstein I faze i, npr., Carnap, Wittgenstein II faze , i
Spengler i akademski historicizam itd.).
Uhodan filozofijski posao, kao i trud znanosti
uznemiruje ovdje-ondje iznenadna provala p o v i j e s n o g
-elementa, sad u vidu benignih otpora empirijskog materi-
- -
se oni mogu zato jednostavno rijeiti, nego da 'Su za njihovo
. rje'enje pozvani znanosti i dravnici, a n e fi-
lozofi. Kako se radi o empirijSlkim pitanj ima, po'stoje na njih i od-
. govori - vidimo ne ,samo samozadovoljstvo zbog rezultata
jedne p litke koja nespretno barata i poigrava se
metafizikama demokracije, hegelovstva i marksizma,
nego prije \Svega ideologiju odbacivanja svake, makar i metafi-
perspektive dI'U1tveno-povijesnQg zbivanja u ime toboe
tolerantnog, quasi-demokratskog status quo-a. Kakva r azlika kad
se ovo kasno prosvjetiteljstvo usporedi s veli -
kim demokratskim patosom koji nosi misao jednog Lo-
ckea, pa i jednog J. St. Milla! U istom duhu usp. C. K.
Ogden - J. A. Richards, The Meaning of Meaning, 10. izd. Lon-
don, 1949, l!1Jap!iJs Macdonaldove The Lanquage of Politios and
Theory lU 2lborniku ElS1Says on Logic and Lanquage, Oxford,
1951, ili od ilSte autorice Natural Rights u zJborni'ku Philosophy,
Politics and Society, Oxford, 1956, ili E. Topitscha Sozial-philo_
sophie zwischen Ideologie und Wissenschaft, Neuwied, 1961, itd.
POVIJEST
391
. b ro-
'ala teorijama i metodama, sad mnogo envlgm p
ivota, koji u svom radikahzmu ugrozava sam
njihov predmet.
Kad tradicionalna postavka pitanja
FILOZOFIJA I POLJ- ma biva problematizirana u ime
TIKA U HEGELA nih, povijesnih
h unutar kOJ' e J' e ovakva tradicija uopce bda mo-
raJu e p o u . . . v u t r a l n a
' fil f'" politike n I J e v I s e n e ,
.guca vez a ozo Ije I . f" iIi utar
' d problema unutar fdozo Ije un
kao Jik'edanMo
i
l kritikom -tradicije
polit e. secI .. d . e Hegel
j I' n u novovjekovnog povijesnog sVIJeta, J
c e I Vt se u svakidanjem hOrizontu
u b i t n u vezu ono s o , l v. edno po-
nosti filozo'fije i prakse, da je samo s .! kspli-
' .' v t . uostalom manje-VISe e

nijih HegeloVIh teza - ao ... l ta o
'd d deJ'e o povijesti kao teodlceJI apso u :
cu ore ne I, .. . .. esnim
svjetskom duhu koji se objavljuje u POVIJ l 4 Ali
itd itd - s francuskom revolucijom i s Napo,
-tko trlje ovu vez u Hegelove filozofije uopce l po
m .. k .. dik Ino nastupa s francuskom re-
modernog sVIJeta, OJI ra a M 5 k ko bi ih obje
d bl' agledao od Karla arxa, a
VOlucIJom, u Je s . . d .. 'h na unutar-
i uzajamno i svaku posebno kritIZirao svo .ecI I . Tv_
'ihovu genezu iz povijesne epohe kOJa sVOJU specI IC
nJu nj k d Vtva moder-
nost dobiva od .nove strukture og rus l t'
- vOJ' fundamenta nos l no Svijeta, koje on samo, u njego . .
za epohu, poslije revolucio",,;,?,o
tanje pod vidom kritike ekonomIJe. . a _
sve to jest II njegovoj bi t i doveo u vezu s p o j m o m
. . . . temi J. Ritter , Hegel und die
4 Usp. najbolje .. td l den: 1957 J . HyppoIite, Etu-
Franzosi's'che RevolutIon. n- p a 45-81, 'A. Koj eve, Introdu-,
des sur .Marx et Hegel, Pan pS, J Habermas 'theorie und
ction a la lecture de Hegel, ans, ,. ,
Praxis, Neuwierd, 196.3. . .. ,. He elschen Staatsrechts
5 Usp. posebno nJeg,ovu Kntlk tdeSReC;'bSPhilOsoPhie. Einle-
(1843) i Zur Kriti.k der Manuskripte (1844)
.itung (1844),a1i i 1 oso . ,
-odjeljak o , .
392 BIT I SUVREMENOST
kol! sebe sama pojmi u drugom i tako se sebi prela-
zecI na .sv0m. putu poprita ideje o sebi
Ideje u svom drugobitku (priroda), ideje o sebi
I za sebe (duh) i ih kompletira u z n a n o s t i
logike, f il o z o f i j i prirode, f il o z o f i j i duha, koje nisu
, zapravo, ljudske discipline" nego apsolutno znanje
o sebi u samokonstrukciji-kru-
-, osta. VIO Je on svako i njegovu
I .n a k I m a: ih je da n a p r o s t o b u d u legi-
tImlravsl Ih (Marxova zamjerka Hegelu zbog
njegova pozItIVlZma,,). U p r i n C i p u se ova spekulativna
metoda konstruiranja zbilje nije f i I o z of i j s k i mogla
nadmaiti, kao to se ni saniranje
modernog drutva" koje je Hegel
vidio u Filozofiji prava" (npr. 185, 186, 196, 198, 199, 200,
229, 243, 244, 245 i dr.) nije u lP r i n c i p u moglo nadmaiti
p o I i t i k i m putem. Za Marxa je Hegel ba u svo-
joj filozofiji i politike stajao na razini moderne, gra-
pOViJestI, ma koliko da je platio tribut
prilikama vremena.
. F.i1ozofija u kojoj je Hegel izloio filozofiju
objektIvnog duha, DIJe samo dedukcija sistematskih i
postavki na jedno posebno po-
druCJe kOJe Hegel zove pravo, moralitet i (1. obitelj,
2. drutvo, 3. drava). Ovo je, .kako to
razvoJ mladog Hegela pokazuje, p a r a d i g m a t i n o pod-
?Jeg?ve dijalekt!ke,model za kasniju sistematsku kon-
strukcIJu l za unut,rasnji ivot" sfere.
!za prava, moraliteta i skriva se d i j a I e k t i k a
povijesti, kojoj kasnija predavanja o filozofiji
pOVIJestI", kao i odsjek Svjetska povijest" na kraju Filozofije
p;.ava,,; slue kao konkretna", materijalna eksplikacija-i1ustra-
Ovo ima dvojak korijen: 1. ono lei u biti filo-
Pristupa povijesti, 2. ono lei u
sfere. politike za povijesnu epohu koju He-
gel filozofijski -; filozofija kao filozofija moe, u
svega to jest (to povijesno jest!),
uspJetI sfera uspijeva obu-
hvatno rJesavati proturjecnosti, unutarnju dijalektiku siste-
!
I
\
POVIJEST
393
ma potreba", drutva. Obje imaju epohaInu
funkciju k o m p l e ti r a n j a u t r a n s c e n d i r a n j u
onog to se vri: povijesnog procesa. Jedna, f i I o z o f i j a,
vertikalno nadilazi u njegovoj supstanciji", poj-
mu" koji se apsolutno realizira u njoj; druga, p o I i t i k a,
vertikalno drutvo je >}supstanci-
ja" - pojam" koji se objektivno realizira u njoj (u
dravi). ta vie, transcendencija je zbiljska pret-
postavka filozofijske, filozofijska transcendencija je smisle-
pretpostavka
MARXOVA KRITIKA FILOZOFtJE,
POLITIKE S OBZIROM NA
TEMELJNO
Marxova je bitna zasluga to
je u dijalektici transcenden-
cije povijesnog procesa kao
njegovog kompletiranja, to-
taliziranja", konstruiranja" sagledao metodu eterniziranja
stanja po kojoj ostaju na snazi gra-
drutva", e k o n o m s k e sfere, te to je ovu samu, u
njenoj, od Hegela sagledanoj, d e s t r u k t i v n o j dija-
lektici, razvio u totalitetu. to je Hegel smatrao r j e e n j e m
Marx je k a o 0 t u e n j e" sveo na njegov i z vor,
ali je u njemu samom vidio t e m e I j n o o t u e n j e koje je
Hegel samo i1uzorno,' prevladao, tj. svojom dijalektikom po-
vijesne zbilje ostavio na snazi. Termin strogo
gledano, ima opravdanje samo u Hegelovom pojmovnom
apriorizrnu i esencijalizmu; kod Marxa on vai samo dok He-
gelovu dijalektiku kritizira kao kad ona misli
da je prevladala u jednoj za Marxa i samoj
noj ) sferi, i ujedno je r elativno usvaja ukoliko
je sama izraz unutranje strukture temeljnog, ekonomskog
Ekonomsko kapital, jest stigma epohe,
njena supstancija-subjekt, njen apsolut, njen }>sistem.
Ono radi nastaju filozofijske i transcendencije
jest, umjesto njih, s i n t e t i k o rjeenje: filozofija u svo-
joj ambiciji oko apsoluta i drava u svojoj ambiciji oko
nosti sustaju - p r a v i apsolut i p r a v i epohe jest
e k o no m s k a sfera. Samo to ta redukcija nije
miljena tako da bismo .se, poput ideologije,
u d o m a i l i u ekonomskom, istinu" i do-
394
BIT t SUVREMENOST
bro na korisnost, a .dravu i politiku na instrumenat i osi-
guranje zarada, profita etc. P r a v o podrijetlo filozofije i
politike (tj. ekonomsku sferu) ne vidi Marx pozitivno, u
tome je razlika njegove od Feuerbachove pozitivne
redukcije, nego ba nju kritizira, d e s t r u i ra
u ime onoga za idu, transcendentno i iluzorno, filozofija
i politika: u ime s m i s I a, i s t i n e, z a j e d n i c e, s 1 ob o-
d e. U tom pogledu moglo bi se temeljno pitanje ' njegovog
djela ovako formulirati: kako su p o v i j e s n o - d i j a I e k-
t i k i smisao, istina, zajednica, sloboda - lieni
svoje deriviranosti iz ekonom-
ske sfere?
'kao eksplikativni p()jam Hegelove dijalek-
konstrukcije apsoluta iz svega to 'povijesno doista biv-
stvuje, a to konstrukcijom biva svedeno na materijal ap-
'solutnog rada .apsoluta, s I u i Marxu samo tako dugo dok
ekonomske kategorije reducira na njihovo drutveno podri-
jetlo, na n a i n p r od u k c i j .e kao fundamen-
talno epohe; je vezano za povijesnu epo-
hu, povijest sama ostavIla sobom, nije hegelovski
tako strukturirana da bi se iz s v a g d a sebi dija-
povijest n i j e p o o lu e-
n j u, nego p o p o v i j e s t i. Drugim
apsolut kao subjekt ' ono dakle to Hegel smatra
da samo sobom vie nije nego se sebi vratilo, ....:. a
rani Marx unutar te sheme jo vidi o v j e k a u ekonom-
skim kategorijama (u tzv. Parikim rukopisima, .1844. i na
raziniD i e H e i Ii g e F a m i lie, 1845) - i sam je za
zrelog, " svojeg Marxa (G r u n d r i s s e . , 1857-59,
Zur Kritik der politischen Okonomi'e, 1859,
D a s K a p it a 1, I, 1867, itd.) tako da se ne moe
vratiti sebi nekom revolucijom, nego, naprotiv, revoluci-
onarno ukida sebe r a d i n e e g to se epohalnom shemom
ne da vie sagledati . . Stoga ova di-
shema ne moe sluiti kao za
razumijevanje Marxove misli. Dok je
Hegelova dijalektika k o n s tr u k c i j e povijesne epohe
jednodimenzionaIna, - Marxova je povijesna dijalektika
d vod i m e n z i o n a l n a: se na epohu, ona je kon-
!
POVIJEST
3'95
stnikcija ekonomske sfere kao one koja tvori cjelinu svih
regija i njihovu relativnu samostalnost; je,
ona je njena d e S t r u k c i j a. na prijelomu povi-
jesnih' svjelova, Marx j e s t i n i j e hegelovac. Tu je tajna
njegovog odnosa spram Hegela, tu se korijeni
razumijevanja i izlaganja Marxa bez Hegela, ali i
nost razumijevanja i izlaganja Marxa Hegelom.
HEGELOVA I MARX 0- dijalektika je d.i j a I
VA DIJALEKTIKA k a ostalog) I pOVIJestI,
Marxova je p o v i je s n a dijalektika.
Ali to ne da je povijesno regija, za Hegelovu
dijalektiku jedno pokraj drugih i njima - to je n a-
v I a s t i t o s posebnim rangom. Marcuse (u: H e-
gels Ontologie und die Grundziige einer The-
o r i e d e r G e s c h i c h t I i c h k e i t, Frankfurt a M.,
1932) je to vidio i zato je, s pravom, karakter p o v i j e s n o-
s t i povijesti interpretativno doveo u vezu s b i t k o m, tj.
za njega, b i e m kao takvim i u cjelini, pa mu se povijesni
ivot javlja kao modelontologijskog razumijevanja. To je
bilo ukoliko Hegelova onto-Iogika ima u n u t r a n j u
povijest koja daje p o k r e t i P o vez u j e kategorije (mo-
menti prelaza). Samo, to kretanje jest tek kretanje apso-
luta u sebi, u smjeru od svog bitka o sebi do svog bitka za
sebe. Time je povijest od svoje povijesnosti, pa
preostaje puka vremenitost, a povijesnost samo se logicizira i
eternizira kao dijalektika apsoluta (ideje, organizma,
apsolutnog duba) i postaje sadanjost,
koja slui za interpretaciju svega svih regija na
. koje se i povijest (pojam U vremenu, Kojeve) reducira.
. Marcuseov pokuaj da interpretativno kod Hegela obu-
hvati povijesnost povijesti i ontologiju (onto-theo-Iogiku)
tako !1ustaje, .pa sam Marcuse poslije u ime povijesnosti na-
pUta ontologijsku razinu (Reason and Revolution, 2. izd.,
New York, 1954). Istovrsni su, uostalom, i prigovori T. W.
Adorna (Aspekte der Hegelschen Philosophie, Fmnkfurt, Ma-
in, 1957, i dr.) protiv ontologije kao p r o t e p h i los o p-
h i a. Kad Adorno da m i s li povijest a da pri tom ne
u Hegelovu zatvorenu dijalektiku (das Ganze ist das Un-
396
BIT I SUVREMENOST
wahre, Minima Moralia, Frankfurt 1951) d ..
r.ati dij,alektiku u bez defini' 't'UT1/ a mora revldl-
k
' . smteze .... ""
ao uostalom i Bloch k .. . , && .. or .. UCI,
. , OJI Je, u tom pogledu svj n,O Kan
to,::oJ poziciji Berlin, 1951) u n:e
nac?ost<:, beskrajno ponavljanje istog iIi, to isto
ranje smteze u beskrajnost. '
Marcuseova odluka je radikalniJ' a' on h i s t o . .
fil f" k . rIZlra
v
o
Z I J s u razinu - na Marxa ali na
pusta (aufgehobenes) ontologijski :
prelaZI u teoriju drutv . vo - l
da bude sociolo " . . a, kOJa ne bl ba htjela
k' 'v .. neki bastard nje i filozofije
oja VIse DIJe fIlozofIja (ova neprilika ima ko ..
stveno u n t rIJen prven-
nju Ove filozofije i nadomjeta-
rus va, ostal ' . v
povijesnost teorije i prakse ne vide p:g l sto s.e
sao krsti teori ' . ' .. se arxova ml-
rija itd.)5
a
Jom kOja opet DIJe teo-
MARKSISTI I POVI-
JESNO MILJENJE
se moe sastojati samo usli-
jedecem: u t r a n s f il o z o f i j s k o j
interpreta . "
terpreta" k' d" c l J l P o v lj e s t i ( in-
v i . e ,CIja oJa . l J a I e k t i k i prevladava filozofiju p o.
k J
k
c u a ne. teoriju drugom teorijom, i to jo
s o u empIrIJsko, dakle: ispod nivoa).
NItko od marksista, nije tome bio br v , d
.N i Lukacs, koji hegelijanizira, 1'.
latIvno . dIjalektlzlra povijest prividno je ar
mora, .totaliteta, sam suponirat:
kak . quasI-apsolut (makar fiktivni
d o je dobro VIdIO J. Revai u svojoj recenziji
un Klassenbewusstsein). Lukacs sustaj' e pred po .. v,
a ne mo j . . vIJescu -
e e razumjetI zbog u njega dOlninantne tem 0-
ralne strukture s He elovi ". p
qua sadanjosti, aktualnosti (usprr:
za i protiv H I' nje IZ-
p ege a, u SpISU Moses Hess und die
der idealistischen Dialektik Leipzig 1926) J
m a n j e Bloch ko'" h" . o
, JI Je, s vatlVi distinkciju materijalizam-
5a ovi motivi, prisutni osobito H kh . .
1wnsekventnij,e su ' izvedenI 'u M kU or ,eImera I samog Adorna,
ar u.sea.
POVIJEST
397
-idealizam fundamentalnom, mislio da, spekulativno produ-
bljuj Engelsovu dijalektiku prirode, moe prevladati He-
gelov idealizam u ime jednog schellingovski obojenog sistema
materijalizma, time priro-
du i s antropomorfizmom dijalektiku Humanu-
ma, a time opet bez
taIne pozicije prisutne u Hegela, dijalektiku dobivenu na
egzemplamom modelu povijesti. . N i Korsch, koji je jasno
vidio zadatak prevladavanja filozofije (ontologije), ali je,
pred abdicirao, jo radikalnije od Marcusea, u
korist empirijskog, ne transfilozofijsko (Mar-
xismus und Philosophie, II izd., Leipzig, 1930). Sartreovo
vezivanje dijalektike uz ljudsku povijest (na antropocen-
liniji njegONa egzistencijalizma) samo je
(makar ne i transcendentalna) redukcija dijalektike na po-
S e b n o p o d r u j e povijesti, koje za njega ostaje
j e d i n o d o s t u p n o. P o v i j e s n a dijalekt ika se ne sa-
stoji u tome da se ona reducira na posebnu historijsku,
materijalnu, regiju, za razliku od prirodne, npr., ne-
go u tome da se s ve t o j e s t u s vom b i t k u, e p o-
h a I n o o d r e e n o m, r a z u m i j e k a o p o v i j e s n o,
p o p o v i j e s n o m z b i van j u.
RAZMJERI MARXOVOG Ostaje zadatak da se ispita koliko
MILJENJA POVIJESTI je sam Marx vidio od p o v i j e s n 0-
s t i povijesti.
1. On je ponajprije dijalektiku vezao uz povijest kao
posebno j e d n e regije (poput Sartrea i
Lukacsa), ali je tu regiju ostavio o t vor e n u unatrag
spram predljudske prirode i aktualno za ostale regije ne-
-ljudske, prirode etc., je samo potcrtao nje-
nu - fundamentalnost. On je, nadalje, povijest
(jo uvijek u ali i o t v o-
r e n o m aspektu, s rezervama, naglaenim nego
II Lukacsa, s obzirom na prirodu) shvatio kao nad-dija-
instanciju, dijalektika je za njega p o p o v i j e s t i,
a n e povijest p o d i j a l e k t i c i, tj. on je vidio vezanost
d i j a l e k t i k e u z e p o h u (poput Marcusea). Ovu povi-
jesnost, ponajprije samo u vidu (prolaznosti)
epoha, on je otkrio llutem revQluciQniranja tzv.
398:
BIT I SUVREMENOST
drutva prelazom p r e k o ekonomskog{{, revolucionarnom
ulogom proletarijata, koji ne kompletira povijest
(kao u Lukacsa), nego d e s t r u i r a kapitalizam destrui-
samog sebe.
2. On je dijalektiku ove epohe povijesti vidio zgusnutu
u dijalektici drutva({ (u ekonomici{<), dakle
dijalektiku nije shvatio kao formalizaciju povi-
jesti. Naprotiv, ovakva formalizacija-apstrakcija za njega je
bila hipostaza ukorijenjena u prirodnoj za-
konomjernosti ekonomske sfere, kapitala, kojeg dijalektika
ima strukturu i bitnu artikulaciju (bitak-bit-pojam) analog-
nu Hegelovoj (to je dobro vidio Hyppolite, Etudes sur
Marx et Hegel, Paris, 1955). Time ipak nije Marx ukinuo
filozofiju (kao ontologiju) II ekonomiji, mada
mnoga mjesta u njegovom djelu kao da u tom pravcu uka-
zuju, pa se, sa stanovitom moe tvrditi da on
tako neto ima, bar u ideologiji ' (1845-46),
pred (na to, onda, u nekoliko nastavljaju I<orsch,
Horkheimer, Marcuse i dr.), nego je ekonomsku sferu di-
gao na f i I o z o f i j s k i rang joj da neposredno -
u elementu problematike jedne posebne znanosti,_
ekonomije - progovori p o v i j e s n o b i t n o, a ne samo
o tradicionalnim temama filozofije, kakve su, npr., um,
sloboda, subjekt, pravo etc. [Tako nije samo
u filozofijskijim{< Grundrisse der Kritik der politischen Oko-
nomie (1857-59) nego i u Kapitalu (1867).] Tako je u
njoj ukinuo filozofiju, ali i, obratno, ekonomiju u tradicio-
nalnom smislu ukinuo U filozofiji (zbog njegova
ekonomija nije posebna znanost, pokraj drugih,
npr. drutvenih znanosti, to je dobro vidio Sombart,
npr.) - pa se smije govoriti o transcendentalnom karakte-
ru
6
lmtegorija, tendencija, zakona u Kapitalu, mje-
6 'o transcendentalnom karakteru ne g ov-orimo. o.vdje u smi-
slu histolrijsko-filozofij.ske, k antovske i novokantovske (gnoseo-
logijske) tradicije kakovu je unutar histori je marksizma zastu-
pao I1ipr. Max Adler. vezanost ,transcendentalnog uz
novovjekovni subjektivizam nipot o ne ill1\Plicira d efiniti vnu od-
luku o n jemu. Transcendentalna misao j o je manje sulibinski
vezana samo uz srednjovj ekovnu problematiku jednog, : st ini -
tog, dobrog i - Ovdje upotrijeb11enitE;!r miI!.. indie; \ s<: -
pciVIJEST
399
. . . o-em irijskom njihovom
i o spekulatn:ll l) . realnosti].
[
identitet ideJe (KapIta .1. t m s1Jll'slu drugo nego
k' ma ruje u o ,
tava povijest ma:. SIZ silom :>realne situacije i, naravno,
revizija silom prIlIka, l {< kod Marxa, pogreno
nerazumijevanja, }>transcendenta nogMarxa .-.: (u tom smislu
- d gmatizma u samog' li
shvacenog o liti m i drugom planu tzv. po -
empirijU zastupa na Pdn c pokretu,)
centrizam u om
3, No, da bi Marx tu P o j e-
TEMELJNA ONTOLOGIJA I s n o s t povijesti tematiZIraO,
POVIJESNO MISLJENJE j da mu povIjesnost opet
morao e, , I
uka (ovdje: u smIS u
ne izmakne iz ruku kao p . 'tati koje su filozofijske (on-
ap
solutnog historicizma) , sam ISpl t zna-
,. 'gove ma erIJ ' .'
tologijske) n(Je filozofijsko-antropologijski, JO
nosti, kakvi su .ne ali ni filozofijsko-historijski -
manje: t I o g i J' s k i kao po-
f
d mentalno on o
nego upravo u n . , fundiranja svega u funda-
zitivna strana n j u) historijskog materi-
mentalnom ekonomskom i.est shvatio kao o t v 0-
jalizma. Nije bilo to P:vs;bnu regiju (za razlikU
r e n o posebno onticko zbIVanJe:. P a ne histo-
d ) oo (za pOVIjesno mIS ,
od prirode, lt . , ruje ., d . fundamentalno zbi-
j
'e VIdIO a Je
rijsko) bilo dovol no s o J . je iznad svega,
vanje ove regije s ako epohe, Kako
s p o v i j e s n o s di]ale t e ov
. i im ap-
mo jednostaynih ibitmh ,kva-
strakcija stanja stvari.
l'fikaci}om stanovltlh em-pln } d .empirijsk im ne dovo l
primat transcendenta'lnot
vie - nakon -: ;ID. o nove terniziranj a jer je - u
dualizma. biti i l njegDva .e sve t o Jest
_ samo (ono povijesnosti koj a ;pret hodi
O
nom to jest i da jest) Ut' s l?k 'kapital a samog kao
. , Mada ClS 1 , ' k nstl -
ovim . dnj e t ek ormogucuJe o '
nosa l:judima u kao takovih, da-
tuiranje npr. _ ipa'k je sam povIJ est;o
Ij e. njihovo l na svoju r ealnu moguc
. . ednom olgJ:amcen s (JI
nastao l, J . .' bU' ski nestaje.
nost i deflmran, z; l
400
BIT I SUVREMENOST
bi doista transcendentalnu razinu inter-
pretiranih ekonomskih kategorija i time da se
ekonomsko shvati kao indeks dostojnosti epohe da
bude prevladana, ukinuta, jer u njoj, za njega kao i za He-
gela u drutvu, nema mjesta zbiljskoj slobodi
- Marx se morao dovoljno osigurati od svake eventualnosti
da njegova historijska znanost bude opet
i kao dedukcija neke
metafizike na posebno po-
vijesti qua historije (kako su to Kautsky, Mehring, j
sovjetski filozofi, pa i Bloch, iako spram njih na neuspo-
redivo viem nivou). Marx je morao
pruiti ne samo negativno prevladavanje filozofije ukoliko
je vezana uz zbivanje fundamentalnog (ekonom-
ske sfere u aspektu postvarenja itd.) nego i
pozitivno, t r a n s - f i l o z o f i j s k o pre-
vladavanje filozofije, koje bi jedino moglo dati sustavno
izvornost i samog Drugim
morao je, iako je dao p o v i j e s n i s m j e r pro-
cesa ozbiljenja filozofije putem njenog prevladavanja, jo
izraditi e t a p e tog smjer a, prije svega; prvu, o d l u n u
etapu: da Hegela ne kritizira samo ga na noge
ni samo tako da njegovu univerzalnu dija-
lektiku historizira, nego ujedno tako da destruira
kategorijalno-terminologijski hOlizont Hegelove misli
i dade p o z i t i v n i korelat, ekvivalent ekonomskom otu-
- b i t n u i s t i n u epohe koju tek prole-
tarijat svojom epohalnom ulogom prevlada-
vanja temeljne strukture. .
Nije, pri tom, o pozitivnoj materijalnoj slici bu-
- o utopiji - nego o svagda prezentnoj temelj-
noj, od povijesti djelatnoj m o i i s t i n i t o-
- s v j e s n o g b i t k a. Drugim morao je pruiti bar
formalnu -strukturu povijesnog miljenja koje je prolo
k r o z f i l o z o f i j u, a nije je ostavilo po strani - zapavi
u historicizam, ekonomizam i sociologizam.
Nakon te etape mogao bi bio na drugu, b i t n u
etapu: da i ovu temeljnu, do tada prikrivenu,
biti 1.1 odnosu. s:pram bHka i povije-
t
I
f
I
POVIJEST
401
sno dovede II gibanje, povee s e povijesnom perspektivom i
da za fundamentalnu ontologiju u e i j e los t i (dakle, u
prevladanom i negativnom i pozitivnom aspektu, i otu-
i bitnoj istini s prvog u dru-
gom) povijesni korelat u otvorenoj, od ekonomskog
i time od vanjskosti drutva i drave
z a j e d n i e i kao l j u d s k o m su-uvjetu za iskonsko zbi-
vanje svega. - Marx nije ovim, ili
(prije svega, upotrijebljena terminologija nije vana; vjeru-
jemo da moe biti daleko bolja) putem sam izradio p o z i-
t i v n e temeljnog z b i v a n j a, i s ti n s t v o v a-
n j a epohe, ali je u svom dj elu pruio zato sta-
vove, genijalne uvide, nedvojbeno ukazao da historijski ma-
terijalizam ima epohalno-funkcionalni tranzitivni karakter,
da bitno vrijeme , bitna sloboda , bitna istina, bitna
zajednica itd. itd. stoje s onu stranu tzv. mate-
rijalnog rada, a, prije svega, tako nam ga prua misaona,
njegova supstancija koj a nosi djelo. No, i to valja
ovu svoju s t v a r, tu p o v i j e s n u dimenziju u ko-
joj njegovo djelo j e s t, sam je jo formulirao jezikom Ari-
stotela i Hegela, jezikom filozofijske (ontologijske ) tradicije
_ i tamo gdje je mislio da nit a filozofijski ne go-
vori, ne se, dakle, da li i mplicitno misli i
govori ipak filozofijski.
Namjest o filozofije i tradicionalne ekonomij e
Marx je stavio, dakle, n o v u, m a t e r i j a l i s t i k u z n a-
n o s t, je historijski materijalizam bio
do kojeg j e doao i , doavi do nj ega, sluio mu kao putokaz
u studijama (predgovor }>Kritici ekonomije, 1859),
na je promjenu funkcije s pravom upozorio
Lukac5 II Geschichte und Klassenbewusstsein. Ova znanost
je, poput Hegelove filozofije, u p r i n c i p u gotova, a ne
beskrajna, poput posebnih znanosti, otvorena, razvojna etc,
jer 1. njen se p r e d m e t s revolucijom ukida (odumira-
nje robe, vrijednosti, zakona vrijednosti, novca, vika vri-
jednosti, kapitala, distinkcija kao to je ona kon-
stantnog i varijabilnog kapitala, upotrebne, prometne vrijed-
nosti itd. itd.), to je, naravno, proces i zove Se socijalizam;
.S Bit i suvremenost
402
BIT I SUVREMENOST
- jer 2. o tome ukidljivom predmetu ima totalno, apso-
lutno znanje Hegela, moglo bi se poli-
ekonomija je po svom najviem za nas pro-,
lost, to je analogno s drugim ideologijskim oblicima: pra-
vom, politikom, moralom, itd.), hegelovski p o j a m koji
se empirijski moe obogatiti (razvoj
ekonomije s obzirom na nove pojave) - tako se npr. Lenji
nov doprinos na preteno empirijskom nivou, ne na
transcendentalnom, - no, s elementima transcendental-
nog nivoa (paralela Lenjinovog studija imperija-
lizma i Hegela - Biljenica o imperijalizmu i Filozofij-
).
Time je, ujedno, ovu znanost samu implicite doveo pred
p o v i j e s t - u k i d a n j e i epohe i, implicite,
znanosti koja joj odgovara. Tako se njegovo djelo rezimira
u formuli: to ostaje, t o j e p o v i j e s t!
Sumativno: u znanosti, za koju je
Marx znao da je povijesna, trebalo je vidjeti t e m e I j n u
i u t e m e I j u j u u ontologiju (i to ne samo s na
njenu stranu >,bitne neistine, stranu koju je Marx razvio
u Kapitalu, koji nije drugo do fenomenologija i Iogika
ekonomskog kao fundamentalnog) i eksplicitno
izraditi 1. pozitivnu stranu, bitnu istinu, i 2.
na povijesnost postvarenja, ekonomike uop-
trebalo je bitne, jo uvijek nekako u filo-
zofijsko.antropolokom horizontu pozitivne ka-
raktere d e s t r u i r a t i kao jo filozofijske (kao ontologij-
ske ) u p o v i j e s n o s t i povijesti, tj. shvatiti, kao to
t o Heidegger, koji u suvremenosti stoji pred za-
datkom, povijesnost ni kao egzistencijal, a ni kao neku
quasi-hegelovsku fenomenologiju (Heidegger II. faze:
Geschick, Erreignis des Seins, ni kao Sprache des Seins),
to ipak ostaje tako neto kao ontologija kad se zove
bitno miljenje, a nikad nije trans-filozofijsko, doista po-
l'i jesno p r e v I a d a van j e filozofije, ontol9g'ije. Umjesto
t oga prevladavanja lwq povije!;t filozofije
POVIJEST
403
kao filozofiju povijesti' na temelju jedne, historijski analogi-
zirane mitologije, tj. imamo p r e d filozofijsko a ne p o s t
filozofijsko, bolje: t r a n s filozofijsko miljenje.
3. Da se p o v i j e s n o s t povijesti ne bi shvatila ni
kao egzistencijal, a niti u smislu samokorektura iz druge
faze, potrebno je poduzeti d i j a I e k t i k o ozbiljenje i
ukidanje (Aufhebung) filozofije u povijesti, po-
vijesti kao iskona svega - za to Heideggeru nedostaju unu-
tar-epohalne i preko-epohalne o n t i k e pretpostavke (tzv.
realne snage7a povijesti).
4. Danas misliti povijest moemo samo tako da, na para-
doksalan filozofiramo transfilozofijski (to ne
parafilozofijski), da ul smislu kao i u zbilji prelazimo II neto
novo, na osnovi prelazne epohe koja nas starog.
Tako misliti, Marxovu destruktivnu dijalektiku na kraju
shvatiti kao o s I o b a a n j e e j e I i n e p o v l J e s n o g
s k lop a (bit bitak i proizvodnju
kao reziduum revolucionarne povijesne redukcije.
7 je H egel filowf ije v idio u p nvijesti fHozod'ije
koja >li vremenu eksplicira :ka1t e,gori j alni redoslijed nj egov e Ilolgike.
Ako j,e f i1ozofi j a (i nj eni derivati ili preci -mit o:lolgije npr .) genuin i
pristup i ujedno p Oipr il'te svega to jest u n jegovoj
biti, onda je nj;ena p ovijest bit povi jest i s pram k oj e fi[ozof ija po-
vijesti i dr.) predstavlj a, i za Hegela, samO' nie, ma-
sovno itd. poprLte zibivanja iz ko}eg s e veliki ljudi Ufl-
di u, i tn samo onda ako imaju, k'ao N(J;poleon, svojeg Hegela.
Kad povij est kao Ojpsrtanak fi.l orlOfije b iva a!ps olutno, pnst avlj ena
seku larizacij om onto-theo-lOigi1cke sfer e, a rEJIativizam hi'storiciz-
ma ne m'o,e, k ao u Dilheya, hiti prevlladan nelk!im, fnrnnalno-a n-
t r opol ogi j'Skim surogatom za (onto-theo . . . )
,st rU:kt uDU, onda je povijest filozof i je jedina u stanju da oda neki
!pravac !povijesnog Zlbivanj a koje spram p ovij esnih dj e-
l a milslilaca pnstaje !puka deriviTana his torija. Tad je u
Platon-Arist otel O17om sagledavanju bitka kao prisutnos ti an-usi'a
i par- usia) vid jeti p odrijetlo dananje zapal o,sti dana-
njeg aktualizma, nihilizma, zabnr ava bitka, on da je u Ari -
stotel ovoj onto-logij i zacrtana mogutnost dananje tehno- logij e,
onda od p rijevoda eon i etnai nvi,si \Sudbina Zapada it<l.
7a Usp. bilj,eku 1) sa strane 174.
404
BIT I SUVREMENOST
APORIJE HEIDEGGEROVOG Heidegger je, naprotiv, 11 s-JOjoj
RAZUMIJEVANJ A POVIJESTI I fazi hipostazirao Entfrem-
dung (kao Verfal1enheit, das
Man) i P o v i j e s t shvatio samo kao transcendentalnu razinu
Daseina s n jegovim }>Jemeinigkeits-karakterom
(u tome je sadr ana nakon ispranjavanja povi-
jesti od Kierkegaardove egzistentne subjel{tivnosti, Heideg-
gerovog radikalnog decizionizma, koji ga je vodio II poznate
konkretno solucije). Sama Weltgeschichte javlja
se na toj razini samo kao unutarsvjetovno jedne
k u svij etu zapale povijesti.
Heidegger j e u II fazi, u fazi obrata odnosa bitIm i
v r e m e n a u odnos vremena i b i t k a, ovu uz Dasein ve-
zanu Geschichtlichkeit preokrenuo (Kehre) II Geschichte
des Seins selbst, tako da je sada Da-sein bio das Da des
Seins, ali je iznimnost , stanoviti aristokratizam Daseina
ostao, pa je njegova Verfal1enheit<{ postala epohom
zaborava bitka i nihilizma. S time je Heidegger iz
sfere, koju je obezvrijedio ( to je vidio Lowith, kome
je Max Muller samo povr no mogao odgovoriti)8, iizbacio
bivstvovanja masa i pr elaz na
zajednicu koja u sebi, pokraj ost alog, sadri pre-
vladane momente i ujedno j est analogon
kom Polisu.Za Heideggera pak ostaju samo veliki ljudi i
njihova pratnja, narodi u horizontu govora velikih pjesnika
itd., veliki mislioci koji uspostavljaju epohu za-
povijesti itd.; iz t oga, naravno, proizlazi b e s p o-
m o n o s t s obzir om na konkretno, na sferu,
uslijed se do bitka eventualno samo
njem na njegov dolazak ( Ankunft ), otuda proizlazi spen-
gierijanski antitehnicizam uz obrat u istini samo u djelu veli-
kog pjesnika, koji ipak zanava, za vrijeme spremnog
u kompromisu po shemi i-i (jer ipak mogu
posluiti, bar ne smetati, ako smo spram njih o p II t e n i
to od svi govore, specijalno profesori
II Usp. Max Muller: Existenz'Phi'losophie im gisti:?en Lehe.n
der Geg.enwart, 2 Auf L, 1958, S. 46 i sl.; K. Lowtth: Hel-
degger-Denker Z.eit
1
Frqnkf \J,rt <.l. Main 1953. s. 40--42.
POVIJEST
405
aksiologije, rangirajUCl VIse i mze vrij ednosti sredstava i
dIjeva - i to, nostalom, sadri dualizam istina
bitka, s kojim Heidegger teko, za epohu koja jest to
jest tehnikom kao od povijesti jednosmisleno udijeljenom
verzijom istine bitka, na kraj (usp.
misaonog puta II Die Frage nach der Technik i onog u
"Gelassenheit8a ).
Ne izvrivi kritiku filozofije, kao to je to Marx na-
pravio II svojoj znanosti, Heideg-
ger >'prevladava filozofiju kvazi-filozofijom - mitologijom
(stvar je nazvao pravim imenom manje skr upulozni, manje
misaoni W. Brocker) itd.
Ostaje nam da na Mar xovom tragu filozofiju jednom
dovedenu u vezu s ekonomskim epohe dalje pre-
vladavamo transfi1ozofijski i transekonomijski i
ki u povijesnom m:i.ljenju-bivstvovanju, da
tako mislimo-djelujemo revolucionarno, da po-
vijest iz onog to je nastalo, ali ne aristo-
kratski elemenat konkretnog, empirijskog, realnog, tj.
u n j e m u korak perspektivu


TEORIJA-PRAKSA I
MJERA POVIJESNE
DIJALEKTIKE
Sfera polit ike, za razliku od
ostalih sfera, regIJa, slojeva
itd., povijesno-svjeto-
vne cj eline, unutar koje ba u
svojoj p o s e b n o s t i i i-
t o i ne samo da djeluje na ostale sfere nego ima
i reperkusije po cjelinu, u povijesnom tre-
nutl.m i je u raznim svojim aspek-
tima historijski odredlj ivim situacijama svoje ge-
neze. Stoga se njena teorijska definicija ne moe temeljiti
na vanhistorijskoj apstrakciji od posebnih uvjeta
i njegovih funkcija u njima te na doimadnom sabiranju-pre-
paratu historijski neutraliziranih, poj-
8a Usp. 1\,1. H. Vortra"e und Auisatze, p f ul1ing.en 1964, s .
13-44; i M. H. Gelassenhelt, P fulli n g,en 1959, s. 24. i sl.
406
BIT I SUVREMENOST
ma,9 nego mora sadravati k a k o u konkretno pOVIjeSnoj
situaciji ukorijenjene, konkretno-povijesno funkcionalne aspe-
kte sfere, pa, 'dakle i povijesno-svjetovne
epohe koja iz sebe, iz svoje temeljne strukture omo-
n a s t a j a n j e, n a s t a n a k (postojanje, persisten-
eiju) i d o V r a van j e ove sfere, t a k o i vlastitu unu-
tranju p o V i j e s t, p o V i j e s n o s t t e o r i j e politike
kao takove. Drugim teorijski odgovor na pitanje o
posebnosti i biti historijski i artiku-
lirane sfere (o biti i pojavama o
njegovom kategorijskom" sustavu itd.) moe se dati samo
u okviru p o V i j e s n e d i j a l e k t i k e prakse i
teorije. A to da se povijesnom dijalektikom u prin-
cipu prevladava stajalite teorije, ali i stajalite
prakse (kao korelata ovoj teoriji): definicija politike
i time predmeta i zadatka teorije o politici do-
lazi n a k r a j u povijesnog procesa koji se ujed-
no s tom definicijom kao zbiljske politike
dovrava i ukida, naravno, u smislu nadmai-
vanja u viem od politike (negativni aspekt uki-
danja), u stvari u e tendencije
posebne politike, tendencije u re e n e z a j e d n i e e (po-
zitivni aspekt ukidanja), tendencije koja nije vie nita
tradicionalno, posebno, formalno itd. - K r a j po-
procesa ne smije se shvatiti kronologijski prost or-
n?, kao da nastupa tek n a k o n dovravanja, s dovre-
nJem : dovravanje j e s t ukidanje, dokraj e, pa stoga
p o zi t i v n i a s p e k t o s lob o e n j a m o r a b i t i p r i-
s u t a n d o k t r a j e n e g a t i v n i a s p e k t n a d m a i-
van j a. Da bi se ukidanje moglo zbivati i
9 n e pred.st avlj a ni s.veobuhvatna, spekulativna me-
toda s aJgiledavanj a ,>!bitnolg, a!priorna kOl1!sir.ukcija
samorazvoja i !pojma p oU,tike na njegove
elemente, o e od historijski aposterior nog - bar ne do tada
dok se ne s a,gJ.eda povijesni karalkter takve s;pekulacije (odnos
-!I1arx-!legel). J o se moe pris tati na pri jedlog r jeenj a ko-
p ruza neh1storlJlske, ali hLst orijskom materijalu namije-
nJ'ene, :s u!pstancIJ aiJ.ne ili samo shva-
t ipologij e - koja je u stvari \Sekul arizirana verzija spe-
kulativne metode. ' ,
POVIJEST
407
u svom t e l o s u (f i n i s) ozbiljiti, definirati i time bit
(koja nije nita puko osloboditi, po-
trebni su realno historijski, ali b f t n o r e vol u e i o n a r-
n o osigurani uvjeti koji persistenciju
fenomena i snagom svoje povijesne korjenito-
sti, radikalnosti, postupno, teorijski i njegovo
ukidanje, - potrebno je ono to nazivamo prelaznom epo-
hom, socijalizmom.
Iako sama povijesna dijalektika p r i n e i p i j e l n o pre-
vladava razlikovanje i razliku teorijskog i
subjektivnog i objektivnog, idealnog i realnog itd.
itd. i sama nije nita drugo do to prevladavanje, ipak se
ona moe v r it i (i dovriti) samo kao k o n k r e t n o;
ukidanje teorije i prakse itd., dakle
tl svojim, onim to valja prevladavati uvjetovanim, modi-
ma (teorijskog i itd.). Za empirijskog, ovog
ovdje koji gradi socijalizam povijesna dijalektika se
qua d i j a l e k t i k a (prevladavanje p o d j e l e, r a-
z l i k e) tematski p o j a v l j u j e jo i u teorijskom i
u aspektu. Ukoliko pak jo teorijsko-
sebe u ono to b i t n o jest samom
m j e r o m p o v i j e s n e d i j a l e k t i k e i tako biva povi-
jesno o m o g u e n kao iskonski svjesni bitak, ostavlja on
u svom punom ivotu za sobom razliku puke svijesti o ... i
golog za ... Razlika, dakle, ostaje, ali
je bitan s m j e r n j e n o g p r e v l a d a van j a.
Posebna je funkcija teorije i prakse u raznim empi-
rijskim momentima dovravanja politike u smislu povijesne
dijalektike: proces politike u l a z i u fazu dovr-
avanja s revolucionarnom znanstvenom (u Marxovom bit-
nom smislu p o v i j e s n e znanosti, koja principijelno i s e r-
p l j u j e ' svoj predmet) kritikom persistencije posebnog
fenomena, a i z l a z i iz nje s izgradnjom uvjeta
za komunizam kao povijesni svijet kojeg temeljna struktura
nije prikrivena prethistorijskim Na
tom putu, u epohi socijalizma, potrebno je ba s obzirom na
povijesnu dijalektiku (povijesno ocjelovljivanje, dovravanje
procesa politike) vriti i i bitna znanstvena
detaljna istraivanja zbiljskih i ideologijskih feno-
408
BIT I SUVREMENOST
mena, kako onih nastalih u okviru kapitalizma taIm i onih
koji su rezultat primjene ovih istr a-
ivanja, potrebno je vriti nove eksper i-
mente, koji opet tnie osvjetljavanje itd.
ukratko: teorija i praksa, koliko god kao
tendirale svojim pre,vladavanjem k s v j e-
s n o j p o v i j e s n o s t i, ostaju u svojoj p o d i j e l j e n o-
s t i i naknadnoj u z a j a m II o s t i n a n a z i
kroz epohu socijalizma. Vano je samo imati na umu
da se kroz njih vri ne samo konkretno nadmaivanje po-
jave na primjer, II govora, u ob-
rat u: odumiranje, koji nije mnogo nego i
konkretno b i t i z a j e d n i e a, za
koju opstoji moda jedini historijski presedan-model u
kom, posebno atenskom p o I i s u .
I
I
BIT I SUVREMENOST
U bit o biti i suvremenosti. Ve-
znik i - koji povezuje ove dvije, nam se, ri-
ne samo filozofije i njenog poziva nego i i nje-
gove sudbine danas, - nema nivelirano neke
disciplinarno-institucionalizirane problematske
veze u smislu ili zanijekane sumacije ili pak
sinteze. On k o n s t i t u t i v n u u z a j a m n o s t
ovih pojmova, ili bolje stvari (p r a g m a t a) filozofije
po kojoj se ona II sebi i za nas individuira, specificira kao
naa i dananja. A takva veza jest ba ono i strano,
kad se ima pred i dugo, tako
oduvijek, misaona upotreba ovih pojmova.
SUPROTNOST BITI Su-vremenost kao jedna verzija i kov
I SUVREMENOSTI? vremenitosti vremena se da je u kor-
jenitoj suprotnosti, da,
spram b i t i kao o n t o s o n i a e i o n, kao i d e a i
e i d o s, kao o 'll) s i a i m orf e, kao t o t i e n e i n a i,
kao esse e s s e n t i a e, kao s u b s t a n ti a, kao n a t u-
r a - kao spram kao isto spram ra-
kao postojano spram krhlmg, kao trajno spram
promj enlj ivog, kao jedno spram mnotvenog, kao
spram prolaznog, kao spram noenog, kao ono to
doista jest spram onog to se ili ne bi trebalo da
bude, kao zakon spram pojave i kao n o e t o n, in-
teligibilno, spoznat1jivo spram nespoznat1jivog, kao sabrano
(log o s) spram rasprenog, kao jedinstvo -
kao red spram nereda.
NISTA Uprkos sve one razlike na
stvari same u njihovoj vlastitosti i od njih k
usmjerenog, razumijevanja svega to jest - i mo-
410
BIT I SUVREMENOST
dernog na misao i postavljenog predstavljanja svega
kao predmeta i funkcije za neto drugo - tradicija
filozofije od Platona - Aristotela do Hegela se dri
ove suprotnosti kao to je ujedno neprestano uznemiruje
onaj h i a t u s, ona h o r a, ono n i h i l, ono o u k o n u
pojavi kao m e o n, koji prolaze, provijaju kroz suprotnost
kao suprotnost, kroz razliku kao razliku. Ovo nita - koje
bismo htjeli prevladati i u sve funkcionalno uklju-
tako institucionalizirati i domestificirati u totali-
tetu radno-predmetne oblasti na koju je reduciran povijesni
svijet danas - ili koje bismo htjeli kao
vola izgnati iz svakodnevne, znanstvene i pred-
znanstvene upotrebe naeg instrumentaliziranog govora,
abreagirati kao izvor neuroze koja se zove filozofija (meta-
fizika) - ovo nita pokazuje u jedva vidljivom tra-
gu - koji zato nije manje prisutan pri svakom
pri svemu konsistentnom, pri svakom ma kakvom ne-
kao granica, kao otpor, kao kontura lika, kao sjena,
kao prizvuk i podtekst - fundamentalnu n e - osiguranost,
n e - stabilnost, n e - jedinstvenost, n e - bitnost, n e - sabra-
nost, n e - n e - n e - oformljenost,
n e - postojanost etc. naeg svijeta, nas u svijetu, a koje smo
tako brzopleto spremni benignima, r a z v o j n 0
osIniljenima kroz nae institucije i nae Iniljenje, nau zna-
nost i nau tehniku, nau praksu i nau borbu, nau kritiku
i nau konstruktivnost. Kao da bismo p r o m j e n a m a -
- t r a n s for m a c i j a m a htjeli zadovoljiti zahtjev onog
n e u stvarima i mislima i ujedno podcijeniti ga uklopivi
ga u svijet kao integralni njegov dio ili momenat.
Nita kao granica, mjera i posebnost stvari u svijetu
nema samo svoju benignu unutarsvjetsku funkciju,ne
tuje se samo u unutar- i ekscesima ili pobuna-
ma koje imaju vlastitu ivotnu filozofiju - i mogu biti brzo
i efikasno regulirane. Za ovako neto uvijek nam stoje sprem-
ne, na raspolaganju, znanosti i nauke, tehnike i mjere: psiho-
logija, psihijatrija, socijalna i mentalna higijena, briga i slu-
be, preventive, oblikovanje slobodnog vremena, sisteIni insti-
tucionalnog iivljavanja, radno-odgojne akcije etc. se
da nas, uglavnom s uspjehom, razorna nae tehnike ubla-
POVIJEST
411
zUJe, smiruje, CIDl za konstruktivnu surad-
nju, gdje bi sukobi i ratovi. Nesumnjiva je
karakteristika razdoblja da se nita i njegovi derivati u n u-
ta r svijeta etabliraju, uklapaju u njegovo optimalno funkci-
oniranje, da se, tavie, - kako to sva visokorazvi-
jena industrijska drutva - mobiliziraju za o d r a n j e po-
reda, za njegovo obnavljanje, za njegov razvoj.
Adaptiranje klase - kao izvorno i konstitutivno
destruktivnog elementa u cjelini pro-
izvodnje - na uvjete njegovog opstanka, i uz
stopu vika vrijednosti, samo je jedan primjer za to.
SVIJET No, nita i sam svijet, usidreno je u nje-
govoj s v j e t o v n o s t i - a tu nedostaju mjere
i pothvati, sankcije i prospektivna osiguranja. Ako pod svi-
jetom ne razumijemo goli i puki zbir stvari, oruja,
maina, vrijednosti, idealnih predmeta ili fantazijskih pro-
dukata etc. i primjerenih im regija, oblasti, etc., pa
niti njihov poredak i odnos, zgradu i izgradnju, njihovu po-
vezanost i cjeline dijelovima u smislu sinteze,
ako nas je historijska mijena bar o prolaznosti tih
univerzuma, ako smo prisiljeni da razlikujemo epohe i pe-
riode u njima, ako, ukratko, svijet nije samo prostorno arti-
kuliran nego i vremenski individuiran - onda je nita pri-
sutno i u njegovom zbivanju, onda je ono navlastita crta svje-
tovnosti svijeta. Spram manje ili vie prisutnosti
u svijetu s v j e t o v n o s t svijeta se kao nita. Pa
ipak, ako ita na ta ne ono samo po svom liku
nego i po krajoliku s kojim se stapa ili od njega odvaja. BI-
j e s u po svom po-Ioaju koji nij e samo prostorno plasi-
ranje - smjetaj nego prije svega vanost, zadatak, posao,
djelo, napor, ushit, omalovaenje, prednost, odmor, blizina,
udaljenost, obaveza, prijetnja, ne-volja, itd., itd. - ukratko:
prisutnost ili ne-prisutnost, i sInisao. Mi smo
dugo navikli apsolvirati to kao neto samo subjektivno, sa-
mo ljudsko - da ne kaemo privatno. - i naa umjet-
nost naselila se samo u dojmovima, predstavama - do-
ivljajima ili u jo privatnijem. Ako nam ovi subjek-
tivni doivljaji artikUliraju svijet - zar on, onda, nije i
412
BIT I SUVREMENOST
sam neto privatno - neto antropomorfno - od bismo
se zapr avo mor ali osloboditi kad da govorimo o svje-
tovnost i svijet a kao objektivnom - - to
d o i s t a jest? No, zar ovi doivlj aji n i s -li doista? Ka-
rakteristika je svij eta II kojem ivimo da te privatne stvari
nisu uzete ozbiljno, kao zbiljske. Ne bismo Ii morali, kon-
sekventno, da ne t reba u svijetu kao t akvom t r aiti
nita, nego, naprotiv, u naoj svijesti? Pretenciozna pobje-
da tot alnosti nad se u nitavnosti pr ivatnog i
njegovoj pobuni, u nevanosti mnjenja (d o x a)
I{ao samo naeg. Ako ovo samo moje, to se po-
mnaa do privacije svih, a ipak j e, se, efemerno, treba
da nekako prui svj etovnost svijeta, onda kao da to
samo o nitavnosti naeg - mojeg svij eta - a ne onog pra-
vog, zbiljskog - koji se osiguran od ne-zgode
No, ako svjetovnost svijeta nije ni u zbiru ni u sint ezi
u njemu, nego se da je pripala subjektivnosti subjekta
- nije Ii bolje, radi spoznaje i akcije u zbilji, ti realnosti,
u onom to doista Jest, iz naeg odnosa spram
sve subjektivno, nit avno - subjektnost subjekt a
od subj ektivnosti i time osigurat i bitnu istovetnost s u b j e k-
t n o s t i subjekta i o b j e k t n o s t i objekt a u apsolutnom
progresivnom (u intenzivnom i ekstenzivnom smislu) kr ue-
nju u biti jednog te istog t otaliteta prirode i Ist o-
vetnost kruenja ne promjenu nego je
aproksimacija u identificiranju subj ekta i objekta, r elativ-
nost subjektivnog i objektivnog, prolongiranje koinciden-
cije u lou su samo na temelju p r e t -
h o d n o s t i tot aliteta pred dijelovima, ive od njegove nad-
u njima nad nj ima - bilo na kr uen ja ili
na njegovom kraju ili za njegovo vrijeme. Ovakvo kruenje
svega ne prevladava samo nitavni, subjektivni svijet, ne
tire samo trag u svakoj nego uj edno,
funkcionaliziranjem svega do indicij e z a n e t o d r u g o
i z a s vez a j e d n o, raspruje stvari do kojih mu je u
njihovoj stvarnosti bilo jedino st alo, nasupr ot ne-stvarno-
sti privatnog svijeta. Tot alno krUenj e jednog t e istog, uz
nj egovo aktualno obnavljanje sve na vioj razini totalnosti,
tj. ist ovetnosti i odstranjenja kao principa indivi-
P OVIJEST
413
duacije, uspostavlja t ako, na mjest o i konzistencij e
n i t a v i l o, b e z n a a j n o s t i b e s m i s a o. Pr o-
tjeran zbog u sebi u privat nost, svijet i u njemu
- sve to jest, postaju nit avni. No, nitavnost njihova, pr a-
zno ali ustrajno kruenje nit a oko - izgledaju
i jesu indeks i kriterij r ealnost i kao tot aliteta.
Tako se na povijesnom primjer u naeg svijet a
jo j ednom m o n l e e g a u svjet ovnosti svijeta
o g r a n i e n o s t ne samo stvari nego samog svijeta.
PLATONOVA ONTO-
LOGIJA I NI TA
Za Platona je ono to doist a j est i d e a
kao o n t o s o n bila izgled i lik po
koj em stvari izgledaju kao one to jesu
- na svoj u-zor ( p a r a d e i g m a). O sebi promjen-
ljive, prolazne, mnotvene, ne-realne - dobivale su
stvari svoju lmnzistenciju od ideja i zato same sobom bile
kao m e o n - kao ono to ne bi t r ebalo da bude,
aH to ipak nekako jest - situirane pr avog i
nita, odvojene od ideja, pa ipak na njima ne-
kako (m e t 11 e k s i s). za Platona nita
je ono je nitavno i besmisleno - ne moe se
jer ga svaka izreka kao n e t o i time
- pa ostaj e samo da se privacijom svih
izjavljivanja o onome t o j est , nekako ipak dohvati stavlja-
njem pr ed jednog alpha privat ivum: a - d i a n o e t o n,
a r - r e t o n, a - f t h e g k t o n, a - lo g o n (Sofist , 283 e
10). - nita posj eduje jer moe
razbiti zatvorenost ideja i izazvati njihovo opoj edna-
u mnotvu, uzgibanost vr emena, promj enljivost stvar i.
Tako nita - kaos, h o r a - utemeljuje izgle-
danje izgleda i stvari koje su po njemu, jer pravi bitak . (e i-
nai) ideja jest njihovo p o j a v lji v anje i s j aj, njihovo
svjetlo (f o s) u pojavi (f a i n o m e n o m), u stvari. - Uspo-
razliku ideje i st vari, nita i i deju i
stvar. U stvarima kao odrazu (e i k o n,
IC id o I o n), u njihovom nasljedovanju, m i lli e s i s - imita-
ciji bivstvuje ideja kao sjaj, kao pojavljivanje uzora, kao to
i njena st alnost, j edinstvo, ist ovetnost moe zasjati $aIJlO ne-
414
BIT I SUVREMENOST
prestanim ponovljenjem istog i z promjene i prolaznosti. po-
navljanje, pak, jest nekako u vremenu, u bivanju i prolaenju
- u nita kao u suprotnosti ideje. Samo iz nita i po
njemu ideja je sjaj uvijek istog i, prema tome, ona sama.
Odraz (e i k o n) je tako jedinstvo nje same - onaj
spoj (s i m p I o k e) na kojem se upaljuje Platonova
tenja k t o s o f o n, koje on da u Sofistu i Parme-
nidu pojmi svojim d i a I e g e s t h a i - svojom dijalekti-
kom -pri je nuno uzdrmana stabilnost, fiksnost,
istovetnost ideje.
Nita, tako, bitno pripada i s t i n i ideje, njenom
o b j a v I j i v a n j u - pa ako ovo objavljivanje, ovu istinu
shvatimo kao o n o p o e m u ideja j e s t ideja - kao
ono b i t i (e i n a i) ideje, tad ona jest s am o. u pojav-
ljivanju i mora da II pojavi bude jedno s nita.
I sa svoje strane, idejama (vidovi-
ma) u (eidenai), moe to (tj. sagledati ih, spo-
znati) samo zato to je ba kao prolazan u Kao
materijalan, osjetilan, tjelesan, nitavan (kao za.
tvor due u tijelu) je izloen varkama, zabludi, skri.
venosti (I e t h e) sjaja, pojavljivanja ideja. Tijelo je nepri-
jatelj istinske spoznaje i samo u postojanoj borbi protiv nje-
ga i protiv osjetila moe ideja biti ugrabljena, otrgnuta od
prikrivanja - istina kao a - I e t h e i a. Pa ipak - ili: ba
zato, treba tijelo i osjetila da bi se izazvalo
(a n a m n e s i s) na pra-lik, uzor s kojim je dua jed-
nom (u umnom, nebeskom prostoru) zajedno boravila. Isti-
na se javlja samo posredno: ono to je bilo ranije, to je
jednom bilo, to je b i t n o u smislu t o t i e n e i n a i _
tj. biti ono to uvijek bijae - bit kao b i los t prije egzi-
stencije - se i bivstvuje samo i z p r o I a z II o S t il
jedinstvo i istovetnost jesu samo u d voj s t v u,
POVIJEST
415
STABILNOST Tolika je dakle nlcega ka-
U PROMJENI ko je Platon vidi - a ipak je ne moe
podnijeti, ba zbog istog onog patosa, one stra-
sti, one volje za s t a b i I n o u u p r (j m j e n i, koju smo
upoznali u naem svijetu i koja paradoksalno izaziva sve
kruenje totaliteta i nitenje svjetovnosti svijeta i stvari
u njemu. S t a b i I n o s t u p r o m j e n i, zagonetka onog
nita, nije samo - uvijek ista, tema
ke filozofije - koju je Leibniz tako izrekao pita-
njem: zato neto a ne nita? Nije to samo obzor, ho-
rizont u kojem se dosad kretala misao
bitka i bivanja, bitka i privida, bitka i treba-
nja, bitka i miljenja. Ne samo da sve kategorije
filozofije i znanosti, ivota i na
grabeu stabilnosti od promjene, na zadravanju neumitnog
toka - svjetovi kao artikulirane konstelacije postoja-
nog i promjeoIjivog - sa svojim govorima i logikama, insti-
tucijama i djelovanjima - kao p o v i j e s n i svjetovi jesu
odgovori na bezglasni nagovor u zbivanju.
PREDMETNO MISLJENJE No, kao to Platon, ideje i
I MISLJENJE stvari i spram njih, nije
navlastito mislio ovo >>Di-
ta, - kojemu je tek Hegel dao mjesto u zbivanju da bi ga
ipak, kao filozof, a to kao onaj koji u vremenitosti
dohvatiti bitno, sistematski nivelirao i neutralizirao - (dok,
kao to vidjesmo, ne postane sam apsolut sistema u kretanju
ba ono nita koje je Hegel svojim vlastitim apsolutom htio
prevladati i zadrati) - tako I!a nije mislila ni kasnija filozofi-
ja ni znanost Jer, misliti je odnositi se na ne-
to, nita je nemiljivo, njega nema, prazna je ...
A ipak . zar misliti doista samo misliti ovo ili ono, ne
li ono prije svega misliti m o g u n o s t ovog ili onog?
Filozofija je tom pitanju
genetski-kauzalno, transcendentalno, spekulativno ili
- kao uzrok - uvjet, kao temelj i razlog, kao
izvornu apercepciju koja apriorno prije svake empi-
rijske zamjedbe, spontano izraava promjenu time
to sebe samu i ujedno mnotvenost podatak;a kategorijalnQ
416
BIT I SUVREMENOST
ureduje - prirodi propisuje zakone, Imo miljenje koj e po
svojoj strukturi sve to j est u
onome t o jest - tj. kao misao. - Tako je da
neto jest svedena samo na tako neto kao ovo to jest, ali
vieg i najvieg ranga, kao prvo i najvie kao naj real-
nije kao stvoritelj, kao dodue ali zbilju uspo-
intelekt - kao apsolut. raspo-
je stabilne biti i promjenljivosti i tim je sama
ostala nemiljena.
M o n o, o m o g u a vaj u e n i t a - koje je
uznemiravalo Platona i velike tragedije i nakon njega
sve velike mislioce i pjesnike - i ne samo njih - nalo je
svoje rjeenje u ovak-
vih na ili izgradnju jezika i na meta-
fiziku. Russell, Wittgenstein prve faze, Carnap, Wittgen-
stein druge faze vrlo su lako, suvie lako apsolvirali ono to
se krije iza nita ili biti i time sa svoje strane pri-
donijeli etabliranju totalnog nihilizma.
PLATON I POVIJEST Platon, a za njim svi filozofi, i ne
mogu da misle nita, iako se s njim su-
kad filozofijski misliti i kad misle da bi ga
prevladali. Razdoblje svijeta, koje Platon u svom mitu iz di-
jaloga Politikos lmo razdoblje o t p a d a n j a od
ideja, razdoblje kad kosrnos prijeti da se pretvori u Kaos a
demiurg isputa kormilo kojim upravlja kretanjem kosmosa
i ivota polisa - ljudi u blizini bogova - jest ujedno
r a z d o b l j e u m i j e a, z a k o n a i f i l o z o f i j e - ra-
zdoblje njihova u s p o n a. Oblici i tvari razdvajaju se - i
samo uvid u likove i vidove moe jo zadrati tok, ako
sve ne svri u kaosu i demiurg opet ne preuzme kormilo i
prvo razdoblje svijeta u njegovom t ra-
janju. P o v i j e s n o je, samo drugo razdoblje - r a-
zdoblje razvoja kao padanja i ujedno uspona. Iako je danas
premda s novovjekovnih pozicija razumljiva predra-
o Grka i njihovog miljenja, - Platon
je z n a o za povijesnost svojeg svjetskog razdoblja - ujed-
no ontologijskog, kozmologijskog i polisno-Ijudskog - kao
i za povijesnost svoje filozofije II tom razdoblju (koja 5e ni-
POVIJEST
417
poto ne svodi samo na suprotnost spram perioda Temistokla
i Perikla).
HEGELOVA LOG!- A ipak je radi trajnog i trebalo
KA I POVIJEST da nestane prolazno i nitavno. - Na
kraju filozofije Hegel je znao
za povijesnost svega to jest a ipak ju je ukinuo u
kretanju pojma, u dijalektici apsoluta.
negativnost povijesti kao izvora filozofije ostala
je za filozofiju nepromiljena se s jedne strane
na stabilne biti, strukture etc., a s druge strane na
prolaznost, puku Sinteza je za Hegela
bila u sadanjosti kao spekulativnoj verziji vreme-
nitosti; samo vremenito bilo je puko trajanje i obnavljanje
jednog te istog - neto nebitno. Logika je usisala ivot i gi-
banje - povijesti je ostala spoljanja ljuska prolaznosti.
HEGELOV TESTAMENT: Tako okovana povijest rebelirala je
NIHILIZAM SVIJETA ti posthegelovskoj idejno-realnoj si-
tuaciji s sistema, totali-
teta - onog stalnog, bitnog, - logos se pretvorio u
organizirani besmisao. Filozofija tu nije bila, hegelovski govo-
ukinuta i - ona je bila svrgnuta -
ostalog i zato to je svagda krila u sebi ono nita koje niti
sistem, koje destruira konstrukciju totaliteta. Ili se pak povu-
kla u privatnost - cjelinu samoj sebi. Scientizam,
historizam, tehnicizam brinuli su se, sa svoje strane, da Hege-
lov testament: istina je cjelina - bude, dodue sasvim
putevima od njegovih intencija, izvren. Filozofija
se ostvarila - ne u Marxovom smislu koji
iskonsko pomirenje ideje i zbilje, biti i vremena u po-
vijesti i time prevladavanje filozofije - nego kao totalna mo-
bilizacija za odranje stabilnog u promjenljivom. Rezultat je,
progresivna nitavnost cjeline i dijelova - svijeta
i stvari u njemu - preskakanje u aktualnom sada
koje se odmah pretvara u nita da bi bilo nadmaeno no-
vim i novom zbiljom aktualnog) na
27 Bit i suvremenost
418
BIT I SUVREMENOST
rubu izvire iz iskustva Kad ovo
postaje sama istina i zbilja svakidanjice bez iznm1ke i r ef-
leksivne distancije, filozofija je suvina: nitenje stvari, prije
svakog eksplozivnog i nuklearnog r azaranja, jedini j e zakon
demundaniziranogtotaliteta u kruenju. Ovo kruenje, koj e
je filozofija stabilnu bit u promjeni i pro-
laznosti, ne moe se vie zaustaviti nikakvim unutarSvjetov-
nim mjerama niti filozofijom nesposobnom da misll nita,
svjetovnost svijeta, iako za njih nekako zna
ili ih
DVO-SMISLENOST
FILOZOFIJE U ODNOSU
SPRAM NISTA
Sama svagda u sh.ibi totaliteta sta-
bilnosti i promjene, biti i prolazno-
sti, spremna je filozofija danas radi-
je na nego
da ugrozi totalitet. A ipak samo ona u svojoj s l u t .n ji
nog povijesnog >,nit a moe smisao za prevla-
davanje ovog tot aliteta. Ako ita to je u njemu i po njemu,
samo ona moe, moda uz suradnju pjesnitva i zakonodavno-
brige za pravu ljudsku zajednicu, na
tendenciju nitenja u svjetovnosti svijeta i snage de-
strukcije na zadatku svjetovnog obrata - ne: unutarsvjetovne
promjene - misaono se probiti, na putu, biti, kroz
totaliteta u kruenju, do novog svitanja svijet a. Ona to moe
kad preuzme najtei svoj zadatak: da m i s Ii povijest i p o-
v i j e s n o misli ono nita i onu koji djeluju u
zbivanj'u i zgodi svijeta.
MARX I POVIJESNO NISTA Marx je filozofiju vezao uz bitno
negativnu snagu koja i odrava
drutvo i ujedno ga moe prevladati: uz proletari-
jat. Ali je to za njega dvoje: i filozofija se sama kao
filozofija u ime onoga za je na putu - u ime iskona -
prevladava i proletarijat se kao proletarij at prevladava i biva
iz snage destrukcije totaliteta snagom i no-
vog svijeta. Oboje stoji pod zakonom revolucije, obrata - 'i,--, '
hovnim i j edinim p r a v i lom miljenja i ivota, misaonog
ivota, ivotnog Filozofija iz u.smjerena
POVIJEST
419
na bit unosi ' bit u zbilju i time je otima iz prolaznosti, pro-
letarijat iz trajanja poretka - iva negacija poretka, - unosi
vremenitost u bit i t ime je otima od stalnosti. Vri-
jeme postaje bitno a bit vremenita: povijest nije Icao za He-
kompozitum i prolaznosti nego bi t n o zbi-
vanje - z b i v an j e biti. To da je bit prestala da bu-
de apriornom formom, esencijom, prirodom, zakonom, na-
crtom, planom, promiiju etc. - ne odstupivi za egzi-
stencije, golo.g tu i ovdje ili njegovog apriorizma, nego.
da oboje: i e s s e e s s e n t i a e i e s s e e x i s t e n t i a e
j esu po onom p o v i j e s n o m
nita - ili jednostavnije: p o p o v i j e s t i. - To, ujed-
no, da je vremenitost prestala da bude prolaznost, niz
nitavnih sada u sadanjo.sti i nestalih u prolosti, jo. nena-
stalih u ne odstupivi za sadanji-
ce, nego da oboje, i prolaznost i jesu po ono.m
nom, povijesnom nita - nf jednostav-
nije: p o p o v i j e s t i. Bit nije ono to je bHc, to negda
i svagda bijae, nego iz kojeg izvire i u
koje uvire gotovo. i prolo, sadanje i bive. To. da stvari
i njima, po.kraj njih, izvan njih i za njih mogu
opet dobiti z b i l j u i s m i s a o koje je rasprio. totalitet
u kruenju, ali i to, da prvenstveno o koji iskuava
nita zavisi .li ih dobiti ili se izgubiti tl
Na smo rekli da veznik i u naslovu bit i su-
-vremenost njihovu konstitutivnu uzajamnost.
Ako filozof i ja radi iskona novog svijet a
bude preko sebe (trans) prelazila u Po.vije-
s n o. m i l j e n j e, i s k o n s k o m i l j e II j e m i-
l j e n j e i s k o n a (tl smislu genitivus subject. i object.)
'onda d u b o k o i s k u e n i t r e n u t a k s a d a n j i c e
u obra t u jo je dnom i to r o diti bit
d o ko j e n a m j e s t a l o i P o. k o j o j s t o ji lli o d o-
s t o j n i s voj e l j u d s k o s t i. Tek tada ,>biti su-vremen ,
tr' s povijesnim vremenom moe biH bitqn! tj.
tovno epohalan.
420
BIT I SUVREMENOST
APSOLUTIZACIJA l -OBRAT Nasuprot totalnom kruenju apso-
luta, aparata, postolja, rada, odno-
sa, organizacije, pojma, cjeline - kruga, drutva, kapitala, dr-
ave itd. itd., svih tih imena za bit onoga to se danas zbiva-
nalazi se izvanredno t eka j e d n o s t a v n o s t smislenog i-
vota, koju je - i to je - doma,
iti osim revolucionarnom destrukcijom koja je ujedno opre:
zna gradnja. Iz nitenja j e - njemu se
valja suprotstaviti na njegovu tlu. Ovo tlo je svjetovnost svi-
jeta kao ljudi i Za novu epohu nema recepta,
nema pravila - ni onih jednostavnih kojima se dosad
sluilo u miljenju i djelovanju. Epoha radikalne stabilnosti
u promjeni ukazuje po svojim totalnim i totalitarnim ten-
dencijama svakog svojeg nekad i brino razlu-
su-dijela, po tendencijama: panekonomizma, panpoli-
ticizrna, panideologizma, panscientizma, pantehnicizrna, pan-
sociizma, panetatizrna, panvitalizma, panhistorizma, panantro-
pizma, panesteticizma, panmoralizma, panlogizma, pansimbo-
lizma, panfunkcionaIizma, panindicionizma i, ne na kraju,
pankriticizma - samo nezadrivu, uniformnu apsolutizaciju
regija, djelatnosti, i osim onog to moemo isku-
siti na negativnom put u njene samodestrukcije, jo jedva to
drugo za perspektivu gradnje. Ovo jedva ,to drugo jest ni-
hilizam u tim pan . . . izmirna - ono nita
koje se najavljuje kroz nitavno nit a. Ako svoj smjer des-
strukcija dobiva iz konstrukcije svega, iskuene u negativ-
nom modu totaliteta, onda ono to se revolucijom, obratom
nema pozitivnog pravila i zakona od doma-
aja iskona, svagda vezanog uz promaaj.
NOVO IZ KRIZE
(ISTINSTVOVANJE
I LUTANJE)
Lutanje spada u ustanovljiva-
n j e s v i j e t a. revoluci-
onarno p r e k o (trans) t o t a li t e t a
u k r u e n j u nije samo izvrgnuto opa-
snostima obnavljanja starog nego - to je jo i zna-
- promaajima spram novog, koje nikakva kritika i
mudr o upozoravanje post festum ili unaprijed ne moe od-
straniti, da, ni No, samo onaj koji bi doista da ivi,
POVIJ EST
421
moe u pravom smislu promaiti siloi ivot. Za druge je sve
osigurano; su i motivi i obI:i.ci propadanja u
totalnoj organiziranosti.
Ono to se doima tako to je strahovito i strano
na koji je usvojio iskonsko povijesno nita - to
da se nikad ne moemo kod biti njegove i to
vie i manje govori o njemu od svakog humanizma{< - jest
njegova r a d i k a l n a mo g u n o s t d a p r o m a s 1
S voj p o z i v da on i preko njega bivstvuju i s t i II i-
t o. Koliko god velik, sveobuhvatan bio obrat k iskonskom,
primjeren totalnosti starog, tolika je II njemu i s njim mo-
II e - i s t i II a ivota lmjoj nilmda nikakve greke ni za-
blude ne mogu biti ravne.
No to moramo svagda misliti kad bismo voljeli graditi
novo, kad u bitnom smislu nastojimo biti suvremeni. Tko
nije na sebi iskusio :rastvaranje i sud krize ne moe iz nje
iznijeti novo, spasonosno, ono jedno jedino to je nuno.
,
PODACI O RANIJEM IZLA2ENJU U OVOJ ZBIRCI
I.
1. Bit i njeno u svijetu - (Nae
teme, Zg]b., 6, 1957)
1. la) Neke IdIopune i obja<njenja iz Jedna
instrukcija - (Naie. ,teme, Zgb., 1, 1958)
1. b) Aspekti i cjelina revolucije - Jz Humanieam revo-
lucije (Nae 'teme, Zgb., 4-5, 1957)
2. Fenomenologijaideo,logijskog i ideologijski karakter filoeofi(je
(Nae teme, ZgJb .. , 4-5, 1958)
3. horizont i granica fi'Lozojiijske o/fIJtropo:logiie
(Odjek 12, Sarajevo, 15. juna 1963)
II. FILOZOFiJA - PJESNITVO - SVIJET
A. 1. Pitanje, strukt!Ura i bit s!Uvremene filozofije - (Nae teme,
Zgb., 4, 1960),
2. Pitanje o sm-islu bitka i anCLliza egzistencije - Martin Hei-
degger - (PrisuVnooti, Zgb., 7-8, 1958)
3. Neke pretpostavke ZCL misCLono pisanje povijesti Marrxove
misli i marksizma - (Nae .teme, Zg!b., 7-8, 1962)
4. Problematika jedne tipologije filozofiljskih
orijentacija - (Riep'llIblika, Zgb., 6-7, 1962)
5. Naa filozofijskCL situCLcijCL - (Nae .teme, Zg!b., 10, 1961)
B. 6. Kako i zato veliJku knjievnost - (Repwbil.ika, Zgb.,
4, 1957)
7. Filozofida i pjesnitvo - (Repub1lika, Zgb., 6, 1958)
8. Svjetovno-povijesne pretpostavke umjetnosti - (Nae
teme, Zgb., 6, 1963)
a) Biljeka: Muzika - iivl javanje ili smisao - (LPwet, Zgb.,
4, 1964)
9. Covjek u suvremenom svijetu - (Nae teme, Zgb., 3, 1963)
III. LPUT U OBRAT
1. (Odjeljlak) - Pretpostavka: Novovjekovni r adikalizam - trans-
cendentalni, subjektivizam
(Fichte, Stirner, Feuerhach) sastoji se iz Nanaka -
Fichte - mislilac subjektivnosti (Odjek, Saraj,e-
vo, 6, 1962), Filozof apsoLutnog egoizma (Narodni
J.Lst, Zglb., 5. augusta 1956) te pregnan-
tnij,e formlulkano.g pogovora za I,z:bio1rLz dj'eila L.
F,e.uerbacha, MI-I, Zg;b., 1956, pod na'slovom Povi -
jesno Feuerbachove filozofije.
2. (Odjeija.k) - I nterpretacija: neki indJirektni dokazi filozofijskog
podrijetla Marxove misli - pre,5'namt-
nij.e formuliran tekst jedne intervencije na simpo-
Zliju Hrv. filioz. d rutv.a, temi: Mladi
i stari Marx, 1959 - objavljena u ., Naim te-
mama, 1, 1960 pod nCllSlovom o-ri-
jentadj.a Marxove filo2lofije.
3. (Od.j,elj.ak) - Trans- filozofij a: Ma,rx i fiJoz'ofija (PregJed,
Sarajevo, 3, 1963)
E.xkuI1s: Povijesna vremenitost
tekst aanka E. B1010h
Zgb. , 3, 1957)
u ruhu utopij e
4. (Odjeljak) - Povijesnost proizvodnih snaga: Mjlera ,ohrata i
-obr.azO'vanj,e - telmt
(.PoI1et, 18, 1965)
IV. P OVIJEST
1. Povijesni odnos i povijesno miljenje - materija[om jednog
predavanja i>z 1958. na,dopunjen (Nae terme, Zgb.,
6, 1958)
2. Dijalektika zajednice i epohaLni horizont povijesti (Nae tleme",
Zgb., 1-2, 1964)
3. Bit i suvremenost (Nae teme, Z'gb., 6, 1965)
I
f
SADR AJ
BIT I SUVREMENOST
S Marxom na putu u povi jesno miljenje
r. Strana
1. Bit oo,vjeka i njieno 'll slV'ije,tu
Dodatak ,a) Neke dopune J objalnjenja
Dodatak b) Aspekti i cj.elina r evolucije
2. F,enomenolog,ija ideolog.ijs'lm.g i ideologijski karakter
fil.o,zofij e
3. horizont ,j fi1o.:.wf.ij I9ke antropologije
II. FILOZOFIJA - LPJESNITVO - SVIJET
A. 1. LPitanj,e, i 'bit suvrem2,ne fi'lozo.fije
2. LPitanje 'o. Ismis1iu hitka d a naliz.a egzi.&tencije
tin Hei degger
Ivlar-
3. Nek<e pretpostavke za p,:;;an.je misa'one !povijesti Marx-
ove misU i marks.izma
4. LProblematika jedne tipologije filozofij-
skih orijentacija
5. Naa filozofijska situacija
B. 6. Kako i zato. V1ffiiku knji2\"Dost
7. Filozofij.a i pjesIl!itV1o
8. Svjietovno-povijeSTIJe pret,po,stavke umjetlIlOisti
a) Bilje'ka: lVIuzik,a - iivlj avanje .il:ismLsa'O
9. 'li suvremenom svijetu
III. PUT U OBRAT
1. Pretpo'stavka; nOV1ovjekCJIVni raditkaIizam - ,transcen-
dentalni, subjektivizam (Fich-
9
46
73
84
103
111
175
186
194
202
@)
241
252
254
te, Feuerbach, Stirner) 273
2. Interpretacija: neki iOOirektnJ dokazi filozofijskog
podlf'ije111a MarxoVte m1sl.i
3. Trams-jilozofija.: Marx i
Exku.rs: Povijesna :vremenitost u ruhu utopije (Bloch)
4. Povjesnost proizvodnih snaga: Mjera .obrata d hurna-
.obrazovanje
IV. POVIJEST
307-
314
330
343
1. Povijesni .odnos i povijesno miljenje 361
2. Dijalektika zaj,ednice kao epohalni hOirizont .povijesti. 383
3. Bit i suvremenost 407
Podaci o ranijem izlaenju u ovoj zbirci . 421
Vanja
BIT J SUVREMENOST

.. Veselin Ma s le aJ, Sarajevo
Za
Ahmet
oprema:
Cedomir Jaro
Korektor:
Divna Lubura
tampa: 'l'1,lZla