STOICI

STOICIZAM kao filozofija ivota i kao organizirani pokret trajao je punih pet stoljea. S njim i kroz
njega zapadna filozofija prestala je biti samo grka i postala je internacionalna. To je bio izravan rezultat
osvajanja Aleksandra Velikoga koji je proirio grku kulturu kroz tzv. civilizirani svijet. Primarni cilj
filozofije toga doba bio je doi do jasnih i jednostavnih pravila za ivot.
Rani stoiki filozofi bili su preteno iz Sirije, a kasnije iz Rima. Stoicizam je bio prihvatljiv svim
drutvenim slojevima, od robova (Epiktet) do rimskih careva (Marko Aurelije). Gotovo svi Aleksandrovi
nasljednici otvoreno su se nazivali stoicima.
ZENON (334.-262. pr. Kr.) iz grada Kitiona na Cipru bio je utemeljitelj stoicizma. (Ne smije ga se
zamijeniti s predsokratovskim filozofom Zenonom iz Eleje (danas u Italiji).
Fizika (prouavanje prirode i njenih zakona) je osnova a etika je cilj, smisao filozofije. Stoika je slika
svijeta heraklitovska: svime vlada logos, svjetski um, (stvaralaka vatra, bog, Zeus, sudbina, fatum),
providnost. Sve je dogaanje nuno odreeno sveopom zakonitou: u svakoj stvari prebiva (u obliku
sjemena kao spermatiki logos) dio boanskog uma svijeta. I ljudska je priroda dio prirode svijeta kao
cjeline. Spoznaja je i mogua ba po tome to je ljudski um dio svjetskoga uma: iste je grae kao i logos
svijeta, pa ga moe razumjeti.
Sr stoike filozofije lei u tvrdnji da na svijetu nema vieg autoriteta od razuma (logosa).
Najvanija naela stoike filozofije:

svijet je jedina stvarnost koja postoji, ne postoji nita "vie"

sama priroda upravlja se prema razumu shvatljivim naelima

mi smo dio prirode. Duh racionalnosti koji nas ispunjava (a ispunjava i sve ostalo) smatra se
Bogom

tako koncipiran Bog ne nalazi se izvan svijeta i nije od njega odvojen, on je u svijetu sveprisutan on je, da tako kaemo, um svijeta, samosvijest svijeta

budui da ne postoji neko vie kraljevstvo, nema ni govora o tome da idemo negdje drugdje kad
umremo - nema nieg drugog, raspadamo se i vraamo prirodi.
Spoznaja prirodnih zakona oslobaa ljude i od religije, koja ljude uznemirava unosei u njih strah od
nepoznatog.
Prirodom vlada logos, i jedino ako spozna taj logos i ivi u skladu s njime, ovjek moe nai eljeni mir.
Spoznaja prirode i njenih zakona jedini su nain da se ovlada strastima. Stoik e njegovati vrline kako ne
bi bio rob svoga tijela ve da tijelo bude sluga njegovorm razumu.
Etika
Moralni ivot postie se prouavanjem prirode. Fizika je stoga osnovna nauka. Stoicizam je najvei dio
svoje slave i utjecaja postigao kroz etiku koju je utemeljio na tom shvaanju.
Budui da je priroda vodena naelima razuma, postoji razlog zato je sve kako jest. Mi to ne moemo
promijeniti, niti bismo trebali eljeti to mijenjati. Zato na stav prema vlastitoj smrtnosti, ili prema
neemu to se ini osobnom tragedijom, treba biti staloeno prihvaanje. Sloboda se sastoji u uvianju i
prihvaanju nunosti. Ako se nai osjeaji bune protiv toga, onda su to krivi osjeaji. Sve u emu ovjek
uiva, kao to je bogatstvo, poloaj ili slava, za stoike je stvar sree i sluajnosti ili stvar sudbine. Te
stvari ne zavise od nas, i stoik e njegovati ravnodunost prema njima. Ono to je potpuno u njegovoj
vlasti je briga o vlastitoj vrlini i to e smatrati jedino vanim.

Mudar ovjek prihvaa nuan poredak svijeta i ivi prema njemu. Zahtjev je i ideal stoika: ivjeti u
skladu s prirodom svijeta i s vlastitom razumnom prirodom kao dijelom reda kozmosa. Nepomuenost
duevnoga mira postie se vrlinom autarkije samodostatnosti (biti sam sebi dostatan).
Oni koji su prihvatili stoiku filozofiju esto su bili u stanju izdrati najtee ivotne mijene potpuno smireno i
dostojanstveno. No ak i za njih moe doi vrijeme kad vie nee eljeti ivjeti - primjerice u okolnostima osobne
propasti ili sramote, ili u agoniji smrtne bolesti. U tim okolnostima, vjeruju stoici, razumno je vlastiti ivot prekinuti
bezbolno, a mnogi od njih to su i uinili. Veina dobro poznatih stoika zavrila je svoje ivote samoubojstvom.

Rimski stoicizam
Rimska filozofija
Rimska filozofija, kao uostalom i umjetnost i knjievnost, razvijala se po ugledu na grku. Rimljani su od
filozofije traili moralnu pouku, uputstvo za postizanje sree i teorijsku pripremu za javni ivot.
Rimljani nisu unaprijedili teorijske filozofske discipline: ontologiju, spoznajnu teoriju... Njihova
filozofija imala je strogo praktino, odnosno etiko obiljeje. Filozofije je trebala ponuditi jasna i
jednostavna pravila za ivot.
Stoicizam bio rado prihvaen u Rimu: hrabrost, postojanost, umjerenost su bile veoma cijenjene vrline.
Seneka
Prvi veliki stoiar carske epohe bio je Seneka (Lucius Annaeus Seneca, 4. pr. Kr. 65.). Bio je rimski
patricij i jedan od najbogatijih ljudi svoga doba.
Kod njega filozofija ima praktian etiki znaaj: da odgaja, organizira ivot i pribavlja spokojstvo. Svijet
je vjena dinamina cjelina, potinjena opem krunom toku kretanja. Ljudska je dua besmrtna. Svim
stvarima i pojavama u prirodi upravlja neizmjenjiva nunost ili, u Senekinoj terminologiji, sudbina,
odnosno boanska providnost. Stoga ovjek treba ivjeti u skladu s tom prirodnom nunou i boanskom
providnou, jer samo tako moe postii sreu. ivjeti sretno isto je to i ivjeti u skladu s prirodom,
kae Seneka. Budui da je slab i ne moe mijenjati tok dogaaja, ovjek treba mirno (stoiki) podnositi
sve udarce neumitne sudbine.
Stoik takoer nee odbacivati bogatstvo, poloaje i slavu poput kinika, nego ih nee smatrati najviim
vrijednosti. U uivanjima e biti maksimalno umjeren.
Citati: Filozofija ui djelovanju a ne govorenju i zahtijeva da svako ivi po svome naelu, da ivot ne
proturjei rijeima, da ivot ima jedno lice.
Homo sacra res homini - ovjek je ovjeku svetinja.
Ako eli biti ljubljen, ljubi!
Bojati se smrti gore je nego umrijeti
Bolje je ee upotrijebiti ui nego jezik.
Bolje je nauiti nepotrebno, nego nita.
Cijeli ivot nije nita drugo do li put u smrt.
Koga god vidi da je nesretan, znaj da je ovjek.
Nije siromaan onaj tko ima malo, nego onaj ko eli vie.
Nitko nije sluajno dobar; vrlinu treba nauiti.
Niti jedan ovjek nije slobodan dok je rob tijela.
Onaj ko uini dobro djelo, neka uti; onaj ko ga prima, neka pria.
Oprataj uvijek drugome, ali sebi nikad.
Prijatelje srea stvara a nesrea provjerava.
Tue mane su nam pred oima, nae su nam na leima!
Seneka je propovjednik opeljudske ljubavi i milosra i nade u bolji ivot nakon smrti. Po tome e
utjecati na formiranje ranog kranskog uenja na Zapadu.
2

Car Neron kojem je Seneka bio savjetnik u prvim godinama vlasti, ga je nakon otkrivanja urote za
njegovo svrgavanje, osudio na smrt. Iako se ve prije povukao s dvora, bio je prisiljen poiniti
samoubojstvo 65. godine.

Epiktet
Epiktet (50. 138.) je kao rob iz rodne Trakije bio doveden u Rim. Kasnije je osloboen, pa je osnovao
nadaleko poznatu filozofsku kolu. Epiktet nije nita pisao, ve je svoja uenja irio samo usmeno, i to
jednostavnim narodnim jezikom.
Usvojio je Senekina shvaanja, naglaavajui etiko-religijska obiljeja. ovjek treba teiti duhovnoj
slobodi da bi i na nesreu mogao gledati kao na sreu. Epiktetova etika, dakle, propovijeda pasivan
otpor neprotivljenje zlu.
Marko Aurelije
Trei veliki rimski stoik bio je car Marko Aurelije (Marcus Aurelius, 121. 180.), koji je napisao, u
obliku aforizama 12 knjiga (na grkom jeziku), djelo pod naslovom: Razmiljanja sa samim sobom, u
kojemu iznosi misao o pokoravanju sudbini, odricanju od svijeta i okretanju k osobnom usavravanju.
U upravljanju carstvo bio je suzdran. Dravne trokove sveo je na najniu mjeru. Sa Senatom je
odravao dobre odnose. Poznato je da je rasprodao vlastita imanja kako bi namirio dravnu blagajnu
optereenu obrambenim ratovima i iscrpljenu zarazom kuge. Stoiki duh mu je nalagao vrenje dunosti
prije svega a koja je bila rad za zajedniko dobro.
Citati:

Ne uznemiruj se, jer se sve odvija u skladu s Prirodom.

ovjeku se ne moe dogoditi nita to ne bi bilo dio ljudskog usuda.
Svatko se rodio zbog neega.
Ne smatraj bitnim da li e umrijeti za nekoliko godina ili sutra.
Ne budi ovjek velikih rijei i ne radi mnogo stvari odjednom.
Nigdje ne moe ovjek pronai takvoga sklonita kao u vlastitoj dui.
Tko tei nasladama nee se suspregnuti od injenja nepravdi.
Zlo esto ini, ne samo onaj tko neto ini, ve i onaj tko ne ini nita.
Hipokrat, koji je izlijeio mnogo bolesnih ljudi, na kraju je i sam obolio i umro.
Uspeo si se na brod, zaplovio, zavrio put. Izai.
Smrt nije nita drugo doli svrsishodno djelo prirode.
to moe posluiti kao oslonac? Samo jedno - filozofija.

Ciceron
Marko Tulije Ciceron (Marcus Tullius Cicero, 106. pr. Kr. 43. pr. Kr.) ubraja se meu najpoznatije
rimske filozofe i pisce. Stekao je visoko filozofsko obrazovanje u kolama Helade. Kao advokat i
dravnik Ciceron je postigao velik uspjeh u Rimskoj republici. I pored obimne javne i dravnike
djelatnosti, on je napisao i vei broj knjiga politike i filozofske tematike.
Kao eklektik Ciceron je povezao uenja akademiara, stoika i skeptika. Bio sjajan govornik i nadahnut
pisac, ali ne i originalan mislilac. Njegova je zasluga prije svega u tome to je sistematizirao i razradio
mnoge ideje svojih prethodnika, izloio ih snanim i otmjenim stilom i tako uinio popularnim, te to je
izgradio filozofsku terminologiju na latinskom jeziku, koja e biti u upotrebi do duboko u novi vijek.
Zakljuak
Cjelokupna stoika filozofska misao jest materijalistiko-monistika i strogo individualistika.
Stoika filozofija je etika - pouka o tome kako ivjeti. Naglaene su ideje pomirenja i bespomonosti,
fatalizma i pasivnosti. Ali to je ujedno etika snane linosti koja vlada sobom, jer se oslobodila
sitniavosti i afekata i stekla ravnodunost i nepokolebljivost. Stoikoga mudraca odlikuju etiri
kardinalne vrline: razboritost, hrabrost, pravednost i umjerenost.
U obinom se govoru stoikom i danas naziva onaj koji smireno prima iskuenja ivota jer udarce sudbine
smatra neotklonjivima.
4