Kako nastaju moralne kreposti

Aristotel (384-322 pr. Kr.)

Krepost je dakle dvostruka: razumska i moralna. Razumska krepost ima

uglavnom i nastanak i porast na temelju pouke, pa joj stoga treba iskustva i
vremena. No moralna krepost nastaje navikavanjem, od ega joj potjee i
samo ime moralni karakter [thos], nastalo malom izmjenom rijei navika
[ethos]. Prema tome je bjelodano kako ni jedna od moralnih kreposti ne
nastaje u nama po naravi, jer se ni jedna od stvari koje su po naravi ne
moe preinaiti navikavanjem. Tako, na primjer, kamen, koji se po naravi
giba prema dolje, ne moe se naviknuti da se giba prema gore, pa makar ga
tkogod na to privikavao bacajui ga prema gore i bezbroj puta. Niti se
oganj moe naviknuti da gori prema dolje, niti se bilo koja od stvari to po
naravi imaju jedan nain mogu priuiti na neki drugi. Dakle kreposti ne
nastaju u nama ni po naravi ni protiv naravi, nego smo mi po naravi
nainjeni tako da ih primamo, dok se one usavravaju navikavanjem.
Od svih stvari koje imamo po naravi prvo stjeemo njihove
mogunosti, a poslije pokazujemo djelatnosti (kao to je bjelodano u sluaju
osjetila, jer osjetila ne stjeemo time to esto gledamo ili esto sluamo,
nego smo ih dapae imali prije nego smo ih upotrijebili, a nismo ih zadobili
uporabom). Doim kreposti (vrline) stjeemo prije svega kada ih
provodimo u djelo, upravo kao i u ostalim umijeima. Jer togod treba
uei initi to inei uimo, kao to gradei postajemo graditelji a citarai
svirajui citare; isto tako, inei pravedna djela postajemo pravedni, inei
umjerena djela postajemo umjereni te inei hrabra djela hrabri.
O tome svjedoi ono to se dogaa u dravama. Zakonodavci
navikavajui ih ine graane dobrima, i to je elja svakomu zakonodavcu,
te oni koji toga ne polue promae, i u tome se razlikuje dobar politiki
poredak od loega.
I dalje, po istim uzrocima i po istim sredstvima svaka krepost i
nastaje i propada, ali slino i svako umijee. Naime iz citaranja postaju i
dobri i loi citarai. A primjereno tome i graditelji i svi ostali. Po dobroj
gradnji postat e dobri graditelji, a po looj loi. Ako ne bi bilo tako, nitko
ne bi trebao uitelja, nego bi se svi raali ili dobri ili loi. Tako je i s
krepostima. Svojim djelovanjem u ophoenju s drugim ljudima postajemo

Izvornik: Aristotel, Nikomahova etika. Tekst hrvatskog prijevoda Tomislava Ladana preuzet je iz

Josip Talanga (ur.), Klasini tekstovi iz etike, Hrvatski studiji, Zagreb 2001, str. 25-26.

pravedni ili nepravedni, a svojim djelovanjem u pogibelji, navikavajui se

na strah ili samopouzdanje, bivamo hrabri ili straljivi. Isto je tako i sa
eljama i srdbama: jedni ljudi postaju umjereni i blagoudni, drugi
neobuzdani i rasrdljivi, ponaajui se na jedan ili na drugi nain u tim
okolnostima. Jednom rijeju: iz jednakih okolnosti nastaju jednaka stanja
(karaktera). Stoga djelatnosti moraju imati odreena svojstva. Jer razlike u
stanjima proizlaze iz razlika tih svojstava. Nije naime mala razlika da li je
tkogod od mladosti naviknuo na ovakva ili onakva stanja, nego je ta razlika
vrlo velika, tovie ona je sve to je vano.