Politika sloboda oznaava slobodu u onoj mjeri u kojoj se nijedan ovjek ili grupa ljudi ne uplie u moje djelovanje. Isaiah Berlin upozorava da ako ovjek zbog svoje fizike ili mentalne nesposobnosti ivi u siromatvu, tada moe smatrati da je lien slobode, no ako vjeruje da je siromaan zbog neke nekorektnosti ili nepravde, tada govorimo o ekonomskom ropstvu ili potlaivanju. Politika sloboda je dobra jer ograniava onu nau prirodnu slobodu kojom si ovjek doputa da radi sve to eli, a najvea opasnost je potiskivanje slobode slabijih slobodom jaih. Zato je ovjek ograniio svoju slobodu jer ciljevi i elje ljudi e uvijek biti razliiti. Treba biti oprezan kod terminologije, npr. ako ovjek rtvuje svoju slobodu, djelomino ili potpuno, on ju time ne poveava. Ono ega se odrie kako bi poveao ljubav, pravednost ili jednakost jest sloboda jer svaki od navedenih termina ima znaenje za sebe. J. S. Mill je smatrao da se prinuda moe opravdati jer pravednost znai da svi imaju pravo na minimalnu slobodu zbog ega svi drugi nuno moraju biti sprijeeni liavanja tueg minimuma. Odgovor na pitanje: Tko upravlja sa mnom? logiki je razliit od pitanja: Koliko se puno vlast uplie u moje stvari?. Upravo se u toj razlici na koncu sastoji velika suprotnost izmeu pojmova negativne i pozitivne slobode. Pozitivna sloboda znai da pojedinac eli biti svoj gospodar, eli odluivati svojom voljom i misliti svojom glavom. Danas su pozitivna i negativna sloboda u sukobu zbog ovjekova JA koji eli dominirati, te zbog druge strane kojoj mora biti posluan. Sloboda moe biti pozitivna i kada si netko dopusti da mu drugi pomogne vratiti ga na pravi put, ali samo ako to taj drugi ne iskoritava kako ne bi dolo do tiranije. ovjek se esto povlai u svoju tvravu zbog svijeta u kojem ne moe ostvariti svoje elje. Osjea da nije siguran, ali to ne znai da se mora povui u sebe jer si tako tek moe nakoditi. ovjek se mora truditi otvoriti svijetu kako bi se mogao to bolje izgraditi kao osoba. No, treba biti oprezan kod samorealizacije. Znanje je ono koje ovjeka oslobaa i ono ne oznaava poslunost nekom, nego je slobodan izbor. Mnogi poput Rousseaua, Kanta i Fichtea se pitaju: Kako izbjei sudar meusobno razliitih elja?. Prema njima racionalni ljudi su ti koji e najbolje vladati, bez manipulacije, prihvaajui razliitost svakog bia jer nemamo svi jednaki potencijal kao ni mogunosti. Svatko od nas tei za statusom koji e mu donijeti potovanje, priznanje da smo bia koja imaju volju za sebe. ovjek eli vladara, ali onog koji e se poistovjetiti s njim. Slobodu ne treba poistovjetiti s demokracijom ili narodnim suverenitetom jer prijenos suvereniteta iz jedne grupe u drugu ne mora nuno znaiti poveanje slobode. Nije vano pitanje tko ima vlast, nego kolika je ta vlast. Vjerovati da sve pozitivne vrijednosti mogu biti spojive ili pretpostavljati jedna drugu je pogreno. Nema jedinstvene formule kojom bi se svi razliiti ciljevi skladno realizirali. I. B. smatra da je pluralizam istinitiji jer priznaje injenicu da postoje mnogi ljudski ciljevi koji su u stalnom suparnitvu. Smatram da ovjek ne moe znati kako uspostaviti ovaj sklad, ali se uvijek pita kada e netko u tom uspostavljanju uspjeti.