ANATOMIJA DRAVE

Murray Rothbard
1974.
Tree poglavlja knjige "Egalitarizam kao pobuna protiv prirode i drugi ogledi". Ova knjiga
eseja odigrala je moda presudnu ulogu u irenju libertarijanskih ideja i postavila temelj za
intelektualni otpor etatizmu.

to drava nije

Shvaanje drave kao socijalne ustanove vrlo je raireno. Neki teoretiari slave dravu
kao nain uzdizanja drutva do statusa boanstva. Neki misle da je dobronamjerna, mada ne
uvijek i efikasna organizacija za dostizanje drutvenih ciljeva. Ali gotovo svi smatraju da je
drava neophodno sredstvo za ostvarenje ciljeva ovjeanstva, sredstvo koje treba
suprotstaviti "privatnom sektoru" i koje esto odnosi pobjedu u borbi za resurse. S jaanjem
demokracije, izjednaavanje drave i drutva jo je potpunije, pa se danas esto izraavaju
osjeanja protivna zdravom razumu kao na primjer: "dravna vlast - to smo svi mi". Korisna
zamjenica u mnoini, "mi", omoguuje ideoloko prikrivanje realnosti politikog ivota. Ako
kaemo "dravna vlast - to smo svi mi", onda to god da ta vlast uini ovjeku ne samo da je
pravedno, ne samo da nikako ne moe biti govora o tiraniji, ve je to i "dobrovoljno"
prihvaeno od strane dotinog. Ako je vlast napravila ogroman javni dug, koji se mora vratiti
tako to e teret poreza podnijeti samo neki lanovi drutva u korist svih drugih, realnost ovog
optereenja prikrivena je kada se kae "mi to u stvari dugujemo nama samima". Ako vlast
prisilno mobilizira ovjeka ili ga zatvori zbog disidentskih pogleda, tada on to u sutini "radi
sam sebi" i prema tome - sve je u redu. Kada se ovako razmilja, idovi koje je ubila
nacistika vlast nisu bili ubijeni. Oni su u stvari "izvrili samoubojstvo", jer su oni bili
(demokratski izabrana) vlast, pa prema tome to god da im je vlast uinila, oni su to
dobrovoljno prihvatili. ovjek ne bi oekivao da o ovome uope treba raspravljati, pa ipak,
ogroman broj ljudi vjeruje u tu la u manjoj ili veoj mjeri.

Moramo stoga naglasiti da "mi" nismo vlast. Vlast - to nismo mi. Vlast ni u jednom
preciznom smislu ne "predstavlja" veinu ljudi.1 ak i kada bi to bio sluaj, ako bi 70 posto
ljudi odluilo ubiti preostalih 30 posto, to bi i dalje bilo ubojstvo a nikako dobrovoljno
samoubojstvo ubijene manjine.2 Nikakva organicistika metafora, nikakvo nerazumno
trabunjanje kako smo "svi mi dio jedan drugog" ne smije zamagliti tu injenicu.

Ali, ako drava nismo "mi", ako drava nije "obitelj" koja se sastaje da razrijei
meusobne nesuglasice, ako nije sastanak lanova nekakvog kluba - to je onda drava?
Ukratko, drava je jedna od organizacija u drutvu koja pokuava zadrati monopol na
koritenje sile, odnosno nasilja na odreenom teritoriju. Preciznije, drava je jedina
organizacija u drutvu koja svoje prihode ne osigurava iz dobrovoljnih priloga ili
dobrovoljnog plaanja njenih proizvoda ili usluga nego prisilom. Dok druge organizacije i
pojedinci stjeu svoj dohodak proizvodnjom dobara ili usluga, kao i miroljubivom i
dobrovoljnom prodajom ovih dobara ili usluga, drava stjee prihode koritenjem prisile. To

1
Ne moemo na ovom mjestu detaljno obuhvatiti sve probleme i obmane "demokracije". Rei emo samo da
se neiji pravi "predstavnik" uvijek mora podinjavati naredbama tog nekog, da moe biti otputen u svakom
trenutku i da ne moe djelovati nasuprot interesu ili elja svog gazde. Potpuno je jasno da u demokraciji
"predstavnik" nikada ne moe vriti funkciju predstavljanja na nain koji odgovara libertarijanskom drutvu.
2
Socijaldemokrate obino na ovo odgovaraju da demokracija - veinski izbor vladara - ima za loginu
posljedicu obavezu veine da manjini ostavi odreene slobode, jer ta manjina moe jednog dana postati veina.
Uz druge nedostatke, ovo tvrenje oigledno ne stoji u situaciji kada manjina ne moe nikada postati veina, na
primjer kada se manjina od veine razlikuje rasno ili etniki.

str.2
znai - zatvorom ili bajunetom, ili prijetnjom da e ih upotrijebiti3 nakon to iskoristi silu da
osigura prihode, drava najee ide dalje, regulira i diktira i mnoge druge odluke svojih
podanika. ovjek bi mogao pomisliti da bi i povran pogled na sve drave u povijesti svijeta
trebao biti dovoljan dokaz ove tvrdnje. Meutim, mit je tako dugo prekrivao aktivnosti drave
da je neophodno da ih detaljnije opiemo.

to drava jeste

ovjek na svijet dolazi nezatien i mora koristiti svoj um da naui kako uzeti resurse
koje nalazi u prirodi i kako ih transformirati (na primjer, ulaganjem "kapitala") u oblik koji
moe koristiti za zadovoljenje svojih potreba i poboljanje uvjeta ivota. Jedini nain na koji
to moe postii je da koristi svoj um i energiju da transformira resurse ("proizvodnja") i da
svoje proizvode razmjenjuje za proizvode drugih ljudi. ovjek je pritom otkrio da se, kroz
proces dobrovoljne meusobne razmjene, produktivnost i standard ivota svih uesnika u
razmjeni mogu poveati u ogromnoj mjeri. Jedini "prirodan" nain da ovjek opstane i stekne
bogatstvo je, prema tome, da koristi svoj um i energiju da se ukljui u proces proizvodnje i
razmjene. On ovo ini tako to prvo nalazi prirodne resurse a onda ih transformira (tako to
"pomijea svoj rad" s njima, kako kae John Locke) i time ih pretvara u privatno vlasnitvo
koje zatim razmjenjuje za vlasnitvo drugih steeno na slian nain. Organizacija drutva koju
zahtjeva ovjekova priroda zasnovana je na "pravima vlasnitva" i na "slobodnom tritu" na
kojemu se ta prava poklanjaju ili dobrovoljno razmjenjuju. Ljudi su nauili da u borbi za
oskudne resurse izbjegnu metode "dungle", u kojoj ih jedan ovjek moe imati samo ako ih
uzme od drugog i da, umjesto toga, mnogostruko uveaju koliinu raspoloivih resursa kroz
miroljubivu i harmoninu proizvodnju i razmjenu.

Njemaki sociolog Franz Oppenheimer ukazao je na dva meusobno iskljuiva

naina stjecanja bogatstva. Jedan ukljuuje spomenutu proizvodnju i razmjenu, koje je nazvao
"ekonomska sredstva". Drugi nain je jednostavniji jer ne zahtjeva produktivnost. To je
otimanje neijih dobara i usluga koritenjem sile, odnosno nasilja. To je metoda konfiskacije,
pljake vlasnitva drugih ljudi. Ovu je metodu Oppenheimer nazvao "politikim sredstvima"
stjecanja bogatstva. Trebalo bi biti jasno da je miroljubivo koritenje razuma i energije za
proizvodnju "prirodan" put za ovjeka - sredstvo njegovog opstanka i napretka u ivotu.
Takoer bi trebalo biti jasno da su prisila i otimanje protivni zakonu prirode. To je
parazitizam koji gui proizvodnju (umjesto da je povea). "Politikim sredstvima" prenose se
rezultati proizvodnje na parazitskog i destruktivnog pojedinca ili grupu. Tako se istovremeno
smanjuje broj proizvoaa i umanjuje poticaj za preostale proizvoae da proizvode ita vie
nego to je minimum njihovih potreba. Dugorono gledano, pljaka ugroava i svoj opstanak
jer slabi ili unitava izvor koji ga hrani. Ali ne samo to. ak i kratkorono, kao grabljivac, on
se ponaa suprotno svojoj pravoj prirodi - prirodi ovjeka.

3
Joseph A. Schumpeter, Kapitalizam, socijalizam i demokracija (New York: Harper and Bros., 1942) str.
198: "Sukob izmeu privatne i javne sfere pogoravao se od samog poetka, od injenice da je drava ivjela
od prihoda koji je proizveden u privatnoj sferi, za privatne svrhe a potom morao biti preusmjeren silom politike.
Teorija koja tumai poreze po analogiji s plaanjem lanarine u nekakvom klubu ili plaanjem usluga, recimo
lijeniku, samo pokazuje koliko je ovaj dio drutvenih znanosti daleko od znanstvene metode.

str.3
 Sada smo u mogunosti da potpunije odgovorimo na pitanje - to je drava? Drava je,
kae Oppenheimer, "organizacija politikih sredstava". Drava je sistematizacija procesa
otimanja na danom teritoriju.4 Za razliku od drave, zloin je u najboljem sluaju povremen i
nesiguran. Ta vrsta parazitizma je prolazna i taj prisilni i parazitski nain ivota moe u
svakom trenutku biti ugroen otporom rtava. Drava osigurava zakonski, ureen, sistematski
nain otimanja privatnog vlasnitva. Drava je siguran, siguran i relativno 'miran' nain da se
podmire potrebe parazitske kaste u drutvu.5 A poto proizvodnja mora da se odigra pre
otimanja, slobodno trite prethodi dravi. Drava nikada nije stvarana nekakvim "drutvenim
ugovorom". Drava uvijek nastaje osvajanjem i iskoritavanjem. Klasian je obrazac
osvajakog plemena koje u pauzi dugotrajnog pljakanja i ubijanja okupiranog plemena
shvati da bi haranje bilo trajnije i sigurnije a cijela situacija mnogo ugodnija ako bi
okupiranom plemenu bilo doputeno da nastavi ivjeti i proizvoditi, dok bi se osvajai naselili
meu njima kao vladari koji ubiru redovni godinji danak.6

Jedan nain nastajanja drave moe se ilustrirati na sljedei nain. U brdima june
"Ruritanije" grupa bandita uspijeva zaposjesti teritorij i uskoro se glavni bandit proglaava za
"kralja suverene i nezavisne june Ruritanije". Ako on i njegovi ljudi imaju snage vladati
teritorijem izvjesno vrijeme - gle uda! - nova drava pridruuje se "drutvu naroda" i ef
bandita preobraen je u plemenitog vladara svog legitimne domene.

Kako drava opstaje

Kada se drava uspostavi, glavni problem vladajue grupe ili "kaste" postaje kako da
ouva svoju vlast.7 Iako je sila njihov modus operandi, njihov osnovni i dugoroni problem je
ideoloki. Jer, da bi se odrala, svaka vlast (a ne samo "demokratska" vlast) mora imati
podrku veine svojih podanika. Ova podrka, to treba podvui, ne mora biti aktivna.
Dovoljno je da bude pasivno prihvaanje, kao da je to nepromjenjivi zakon prirode. Ali
podrke u smislu nekog oblika prihvaanja mora biti. U suprotnom, manjina dravnih vladara
bit e prije ili kasnije nadjaana aktivnim otporom veine. Budui da je svakodnevno
prakticiranje otimanja ovisno o postojanju vika proizvoda, proizlazi da klasa od koje se

4
Franz Oppenheimer, The State (New York: Vanguard Press, 1926.), str. 2427:

"Postoje dva naelno suprotstavljena naina na koje ovjek moe osigurati sredstva neophodna za zadovoljenje
osnovnih potreba. Ta dva naina su rad ili pljaka, odnosno njegov vlastiti trud ili nasilno otimanje plodova
tueg rada. U diskusiji koja slijedi, rad jednog ovjeka i razmjenu vlastitog rada za ekvivalentnu koliinu rada
drugih ljudi nazvat u 'ekonomska sredstva' za zadovoljenje potreba, dok e neplaeno prisvajanje rada drugih
ljudi biti nazvano 'politika sredstva'. Drava je organizacija koja koristi politika sredstva. Prema tome,
drava ne moe postojati prije nego to ekonomska sredstva proizvedu odreenu koliinu objekata za
zadovoljenje potreba, koji se onda mogu oteti ili prisvojiti ratobornom pljakom."
5
Albert Jay Nock objanjava kako drava prisvaja i provodi monopol na zloin. Drava zabranjuje privatno
ubijanje a sama organizira ubijanje kolosalnih razmjera. Drava kanjava privatnu krau a sama beskrupulozno
pljaka sve to poeli, bila to imovina njezinog graanina ili stranca. Nock, Uraditi pravu stvar i drugi ogledi
(Nock, On Doing the Right Thing, and Other Essays, New York: Harper and Bros., 1929.) str. 143; citirano
u Jack Schwartzman, Albert Jay Nock-A Superfluous Man, Faith and Freedom, Prosinac 1953.) str. 11.
6
Oppenheimer, The State, str. 15: "to je onda drava kao socioloki pojam? Drava je, po samom svom
nastanku drutvena institucija, koju pobjednika grupa ljudi namee pobijeenoj grupi, s jedinom svrhom da
regulira dominaciju pobjednika nad pobijeenima i da se osigura od pobune iznutra i od napada izvana.
Teleoloki, dominacija nema drugi smisao do ekonomskog iskoritavanja poraenih od strane pobjednika."
A de Jouvenel je napisao: "Drava je u sutini rezultat uspjeha koji banda nitkova postigne u nametanju svoje
volje drutvu." Bertrand de Jouvenel, O Moi (New York: Viking Press, 1949.) str. 10001.
7
O kljunoj razlici izmeu "kaste", grupe koja ima privilegije ili obveze nasilno dodijeljene ili nametnute od
drave, i marksistikog pojma "klase" u drutvu, vidjeti Ludwig von Mises, Teorija i povijest (New Haven,
Conn.: Yale University Press, 1957.) str. 112ff.

str.4
drava sastoji - birokracija (i plemstvo) - mora biti prilino malobrojna manjina u zemlji. Oni
naravno mogu kupiti saveznike meu utjecajnim grupama stanovnitva. Stoga je glavni
zadatak vladara osigurati da ih veina graana aktivno ili pasivno prihvaa.8 9

Jedan od naina da se osigura podrka je stvaranje steenog ekonomskog interesa.

Kralj ne moe vladati sam. On mora imati poprilino brojnu grupu lojalnih sljedbenika koji
uivaju udobnosti vladanja, kao to su pripadnici dravnog aparata, dravna birokracija ili
plemstvo.10 Ali ovo jo uvijek osigurava samo manjinu vjernih sljedbenika. ak i neizbjeno
kupovanje podrke subvencijama i drugim privilegijama jo uvijek ne osigurava podrku
veine. Za ovu kljunu podrku, veina se ideologijom mora pridobiti i uvjeriti da je njihova
vlast dobra, mudra i u najmanju ruku neizbjena, a svakako bolja od bilo koje zamislive
alternative. irenje ove ideologije meu ljudima najvaniji je drutveni zadatak
"intelektualaca". Mase (ljudi) ne stvaraju svoje vlastite ideje, niti ih promiljaju samostalno.
Ljudi pasivno prihvaaju ideje koje usvoje i propagiraju intelektualci. Prema tome,
intelektualci "oblikuju javno mnijenje" u drutvu. A budui da je upravo oblikovanje javnog
mnijenja ono to dravi oajniki treba, razlozi vjekovnog saveznitva izmeu drave i
intelektualaca postaju sasvim jasni.

Oigledno je da su dravi potrebni intelektualci. Nije ba toliko oigledno zato je

intelektualcima potrebna drava. Jednostavno reeno, prihodi intelektualca na slobodnom
tritu nikad nisu previe sigurni. To je stoga to intelektualac tada ovisi o ukusu i izboru
njegovih sugraana, a upravo je karakteristino da su ljudi uglavnom malo zainteresirani za
intelektualno. Drava je, za razliku od trita, voljna intelektualcima ponuditi sigurno i stalno
mjesto u dravnom aparatu s kojim ide i siguran prihod, beneficije i prestini status.
Intelektualci e biti izdano nagraeni za vrlo vanu funkciju koju obavljaju za dravne
vladare. I oni sami (intelektualci) sada postaju dio te grupe.11

Savez izmeu drave i intelektualaca bio je svojevremeno otvoreno demonstriran

arkom eljom profesora Berlinskog sveuilita da budu "intelektualna tjelesna straa kue
Hohenzollern". A u nae vrijeme, zapazimo interesantan komentar eminentnog marksiste u
vezi s kritikom studijom orijentalnog despotizma profesora Wittfogela: "Civilizacija koju
profesor Wittfogel tako otro napada bila je kadra na dravne funkcije postavljati pjesnike i

8
Takvo prihvaanje naravno ne znai da je prihvaanje vladavine drave postalo "dobrovoljno"; ak i kada je
podrka veine aktivna, ova podrka nije jednoglasna, odnosno ne daje je svaki pojedinac.
9
Da svaka vlast nad pojedincem, bez obzira na to koliko je "diktatorska", mora osigurati ovu vrstu podrke,
pokazali su veliki politiki teoretiari Etienne de la Boetie, David Hume i Ludwig von Mises. Vidjeti David
Hume, O osnovama dravne vlasti u Ogledi, knjievni, moralni i politiki (London: Ward, Locke, and
Taylor, n.d.) str. 23; Etienne de la Boetie, Rasprava o dobrovoljnom ropstvu (New York: Columbia
University Press, 1942.) str. 89; Ludwig von Mises, Ljudsko djelovanje (Auburn, Ala.: Mises Institute,
1998.) str. 188ff. Za daljnje priloge la Boetiea analizi drave vidjeti Oscar Jaszi i John D. Lewis, Protiv
tiranina (Glencoe, Ill.: The Free Press, 1957.) str. 5557.
10
La Boetie, Rasprava o dobrovoljnom ropstvu str. 43-44. Uvijek kada vladar postane diktator svi oni
iskvareni prevelikom ambicijom ili izuzetnom smjelou, svi oni okupe se oko njega i podravaju ga da bi
uestvovali u podjeli plijena i da bi postali sitni efovi u slubi velikog tiranina.
11
Ovo nikako ne znai da se svi intelektualci stavljaju u slubu drave. O oblicima saveznitva intelektualaca i
drave vidjeti Bertrand de Jouvenel, Stav intelektualaca prema trinom drutvu (The Owl, Sijeanj
1951.) str. 1927; takoer, Kako intelektualci s Kontinenta tretiraju kapitalizam u F.A. Hayek,
Kapitalizam i povjesniari (Chicago: University of Chicago Press, 1954.) str. 93123; reprintano u
Intelektualci George B. de Huszar, (Glencoe, Ill.: The Free Press, 1960.) str. 38599; i Schumpeter
Imperijalizam i drutvene klase (New York: Meridian Books, 1975.) str. 14355.

str.5
znanstvene".12 Od bezbrojnih primjera, spomenimo skoranji razvoj "znanosti" o strategiji, u
slubi glavne mainerije sile vlasti - vojske.13 Jo jedan primjer je visoko cijenjena institucija
slubenog ili "dvorskog" povjesniara, iji je zadatak dokumentirati gledita vladara na ono
to on radi ili ono to su njegovi preci uradili.14

Drava i njezini intelektualci na mnogo razliitih naina navode svoje podanike da

podre dravnu vlast. Ipak, razliite tvrdnje koje pritom iznose mogle bi se saeto iznijeti na
sljedei nain: (a) vladari drave su veliki i mudri ljudi (oni "vladaju po boanskom pravu",
oni su "plemeniti ljudi", oni su "veliki znanstvenici"), mnogo vei i mudriji nego dobri ali ipak
prosti podanici, i (b) vladavina sadanje vlasti je neizbjena, apsolutno neophodna i puno,
puno bolja nego neopisivo zlo koje bi moglo nastupiti po njihovom uklanjanju. Savez izmeu
crkve i drave jedan je od najstarijih i najdjelotvornijih ideolokih metoda. Vladar je ili bio
poslan od Boga ili je, kao u sluaju mnogih orijentalnih despocija, bio sam Bog. Stoga bi
svaki otpor njegovoj vladavini bio svetogre. Dravno sveenstvo obavljalo je osnovnu
funkciju intelektualaca, osiguranje iroke podrke, pa ak i oboavanje vladara.15

Jo jedna uspjena metoda bila je utjerivanje straha od drugaijih sustava vladanja ili
od odsustva vladanja. Sadanji vladari, kae pria, osiguravaju graanima neto to je
izuzetno vano, uslugu za koju bi trebalo da su bezgranino zahvalni - zatitu od razbojnitva
i pljake. Naravno, da bi osigurala vlastiti monopol na otimanje, drava se zaista trudi da
privatni (ne-dravni) kriminal svede na minimum. Drava uvijek ljubomorno brani svoj
zabran. Drava je, posebno u posljednjih nekoliko stoljea, posebno uspjeno izazivala strah
od vladara drugih drava. Kako je povrina Zemlje parcelizirana izmeu pojedinih drava,
jedna od osnovnih doktrina drave je da se identificira teritorijem na kojem vlada. A budui
da ljudi uglavnom vole svoju domovinu, izjednaavanje zemlje i stanovnika s dravom nain
je da drava iskoristi prirodni patriotizam ljudi. Ako je Valdavija napala Ruritaniju, prvi
zadatak drave i njezinih intelektualaca je da uvjere narod Ruritanije da su zapravo oni
napadnuti a ne samo vladajua kasta. Na ovaj nain rat izmeu vladara postao je rat izmeu
naroda, gdje i jedan i drugi narod brani svoje vladare u pogrenom uvjerenju da se vladari
bore da zatite njih. Ova metoda, "nacionalizam", vrlo je uspjena u zapadnoj civilizaciji u
posljednjih nekoliko stoljea. Ne tako davno mase podanika smatrale su ratove izmeu
razliitih aristokratskih grupa potpuno irelevantnim.

12
Joseph Needham, Pregled knjige Orijentalni despotizam Karla A. Wittfogela (Science and Society,
1958.) str. 65. Needham takoer pie kako su "(kineske) careve u svim epohama sluili brojni duboko humani
i nepristrani znanstvenici", str 61. Wittfogel biljei konfucijsko uenje da je slava vladajue klase ovisila o
gospodi zvaninicima, kolovanim birokratima, predodreenima da kao profesionalni vladari upravljaju masama
stanovnitva. Karl Wittfogel, Orijentalni despotizam (New Haven, Conn.: Yale University Press, 1957.) str.
32021. Za gledite suprotno Needhamovom, vidjeti John Lukacs, Klasa intelektualaca ili profesija
intelektualac?, u de Huszar, Intelektualci, str. 52122.
13
Jeanne Ribs, Ratni planeri (Liberation, Kolovoz, 1961. str. 13): Stratezi insistiraju da njihova profesija
zasluuje 'dostojanstvo akademskog pandana vojne profesije'. Vidjeti i Marcus Raskin Intelektualci
nuklearnog holokausta (New York Review of Books, Studeni 14, 1963.) str. 67.
14
Tako je povjesniar Read, u svom predsjednikom govoru, zagovarao potiskivanje povijesnih injenica u
slubi "demokratskih" i nacionalnih vrijednosti. Read objavljuje da "totalni rat, bilo da je vreo ili hladan,
mobilizira svakoga i svakoga poziva da izvri svoju dunost. Povjesniar nije nita manje obavezan nego
fiziar, Read, Drutvena odgovornost istoriara (American Historical Review, 1951.) str. 283ff. Za kritiku
Reada i druge aspekte dvorske povijesti, vidjeti Howard K. Beale, Profesionalni povjesniar: njegova
teorija i praksa (The Pacific Historical Review, Kolovoz, 1953.) str. 22755. Takoer vidjeti Herbert
Butterfield, Slubena povijest: njezine zamke i kriteriji (History and Human Relations, New York:
Macmillan, 1952.) str. 182224; i Harry Elmer Barnes, Dvorski povjesniari protiv revizionizma str. 2ff.
15
Vidjeti Wittfogel, Orijentalni despotizam str. 87100. O ulozi religije drave u davnoj Kini i Japanu vidjeti
Norman Jacobs, Porijeklo modernog kapitalizma i istona Azija (Hong Kong: Hong Kong University
Press, 1958.) str. 161-94.

str.6
 Drava je kroz stoljea koristila mnoga suptilna ideoloka oruja. Jedno odlino oruje
je tradicija. to se due odrala vlast drave, to je ovo oruje bilo jae. Tada su iza dinastije X
ili drave Y stajala stoljea tradicije.16 Potovanje vlastitih predaka tada postaje osnova za
potovanje starih vladara drave. Najvea opasnost za dravu je kritika neovisnog
intelektualca. I nema boljeg naina da se uutka takva kritika nego da se napadne svaki
usamljeni glas, svaki disident kao prostak koji ne potuje mudrost predaka. Drugi snaan
ideoloki pristup je omalovaavanje pojedinca i velianje kolektiviteta drutva. Budui da
svaka vlast ovisi o podrci veine, ideoloka opasnost za tu vlast moe nastati samo kada
jedan pojedinac ili nekoliko pojedinaca samostalno razmiljaju. Svaka nova ideja, pogotovo
svaka nova kritika ideja, mora nastati kao manjinsko miljenje, i to jedne u poetku vrlo
malobrojne grupe. Zato drava mora unititi ovo miljenje vrlo rano, ismijavajui svaki
pogled koji odstupa od stavova mase. Savjeti kao "sluaj svoju brau" ili "ivi u skladu s
drutvom" ideoloko su oruje za slamanje individualnog neovisnog miljenja.17 Na taj nain
spreava se da masa ikada spozna da carevo novo ruho u stvari uope ne postoji.18 Takoer je
vano da se vladavina drave podanicima ini neizbjenom. ak i kada je omraena, bit e
pasivno trpljena kao u izreci o neizbjenosti umiranja i poreza. Jedna metoda je da se
propagira povijesni determinizam nasuprot slobodnoj volji pojedinca. Pria ide otprilike
ovako: Nad nama vlada dinastija X, zato to su neumoljivi zakoni povijesti (ili boanska
volja, ili apsolut, ili materijalne proizvodne snage) tako odredili i jadni pojedinci ne mogu
nita uraditi da promijene neizbjeno. Takoer je vano da drava u svojim podanicima
izazove averziju prema povijesnim "teorijama zavjere". To je zbog toga to potraga za
"zavjerama" predstavlja potragu za motivima i pripisivanje odgovornosti za uinjena zlodjela.
Ako pak tiraniju koju provodi drava ili potkupljivost ili osvajaki rat nisu izazvali vladari te
drave nego misteriozne i tajanstvene "sile drutva" ili nesavrenost naeg svijeta ili ako smo
na neki nain svi odgovorni ("svi smo mi ubojice" glasi jedan slogan), onda nema smisla da
ljudi budu ozlojeeni ili da se pobune protiv takvih zlodjela. tovie, napadanje "teorija
zavjere" ima za cilj da podanici lake povjeruju u razloge "opeg dobra" koje drava uvijek
navodi kada objanjava svoje nasilne postupke. "Teorije zavjere" destabiliziraju sistem jer
izazivaju sumnju u dravnu ideoloku propagandu.

Jo jedna oprobana metoda za podinjavanje podanika dravnoj volji izazivanje je

osjeaja krivice. Svako poveanje privatnog komfora napada se kao "nerazumna pohlepa",
"materijalizam" ili "prekomjerno bogatstvo", profitabilno poslovanje kao "eksploatacija" ili
"zelenaenje", obostrano korisna razmjena kao "sebinost" i nekako se uvijek izvue
zakljuak da se vie dobara mora prenijeti iz privatnog u "javni sektor". Tako izazvani osjeaj
krivice priprema javnost da se upravo to i uradi. Jer, dok se individue optuuju za "sebinu
pohlepu", to to dravni vladari ne uestvuju u dobrovoljnoj razmjeni na tritu treba pokazati

16
De Jouvenel, O moi str. 2: Kljuni razlog za poslunost je da je postala navika ljudske vrste. Sila je za
nas prirodna pojava. Od najranijih dana pisane povijesti sila je uvijek upravljala ljudskim sudbinama vlasti
koje su gubile privilegiju upravljanja (drutvom) nisu nestajale a da je svojim nasljednicima ne zavjetaju; u
umovima ljudi su ostajala sjeanja iji su efekti kumulativni. Niz dravnih vlasti koje tijekom vie vjekova
vladaju jednim drutvom mogu se promatrati kao jedna vlast koja uzima uvijek nove oblike.
17
O takvom koritenju religije u Kini, vidjeti Normana Jacobsa.
18
H.L. Mencken, Menckenov izbor (New York: Knopf, 1949.) str. 145: Sve to vlast vidi u originalnoj ideji je
mogua promjena, pa prema tome i napad na njezine povlastice. Najopasniji ovjek, za svaku vlast, ovjek je
koji je sposoban samostalno razmiljati, ne obazirui se na popularna sujevjerja i tabue. On gotovo neizbjeno
dolazi do zakljuka da je vlast pod kojom ivi nepotena, suluda i nepodnoljiva pa je, ako je romantik,
pokuava promijeniti. A ak i kada on osobno nije romantik, vrlo je vjerojatno da e rairiti nezadovoljstvo
meu onima koji jesu.

str.7
njihovu posveenost viim i plemenitijim ciljevima - kao da je parazitsko otimanje moralnije i
ljepe nego miroljubiv, produktivan rad i dobrovoljna razmjena.

U dananje vrijeme sekularizma boanskom pravu drave dodano je pozivanje na

novo boanstvo - znanost. Sada se vladavina drave proklamira kao ultraznanstvena, to znai
da eksperti sve planiraju. Ali, iako se "razum" spominje puno ee nego u prethodnim
stoljeima, ovo nije pravi razum - razum pojedinca i koritenje njegove slobodne volje. Jo
uvijek je kolektivistiki i deterministiki, jo podrazumijeva sveopu masovnost i prisilnu
manipulaciju pasivnih podanika od strane njihovih vladara.

Sve vee koritenje znanstvenog argona omoguilo je da dravni intelektualci nastave

iriti kvazi-znanstvenu apologiju dravne vlasti kakvu bi javnost otvoreno ismijala u neko
jednostavnije vrijeme. Lopov koji bi svoju pljaku pokuao opravdati govorei da je u stvari
pomogao svojim rtvama tako to e njegovo troenje poveati poslovnu aktivnost u
trgovakoj djelatnosti malo koga bi uvjerio. Ali kada se ova teorija zaodjene u kejnzijanske
formule i impresivno pozivanje na "efekt multiplikatora", na alost djeluje uvjerljivije. I tako
se napad na zdrav razum nastavlja na nain koji odgovara duhu vremena.

Budui da je ideoloka podrka od ivotne vanosti, drava mora neprestano

uvjeravati javnost u svoj "legitimitet", to jest pokazivati da se njezine aktivnosti razlikuju od
aktivnosti obinih razbojnika. Nije sluajno to to drava ne odustaje od svog napada na zdrav
razum jer, kao to to Mencken slikovito kae:

Prosjean ovjek, sa svim svojim nedostacima, bar sasvim jasno vidi da je vlast neto to je
izvan njega i izvan obinih ljudi oko njega - da je vlast zasebna, neovisna i neprijateljska
mo, samo djelomice pod njegovom kontrolom i istovremeno sposobna da mu nanese veliku
tetu. Je li sasvim bez znaaja to to se kraa od vlasti svuda smatra manjim zloinom nego
kraa od pojedinca ili ak i od poduzea? Mislim da je iza svega toga duboko osjeanje
temeljne suprotstavljenosti vlasti i ljudi nad kojima vlada. Dravnu vlast ljudi ne vide kao
grupu graana izabranu da brine o zajednikim poslovima za sve stanovnitvo, ve kao
odvojeno i neovisno poduzee, uglavnom zauzeto iskoritavanjem stanovnitva u korist svojih
lanova. Kada je opljakan graanin, od potenog ovjeka oteti su rezultati njegovog
truda i tednje. Kada je opljakana dravna vlast, najgore to se moe dogoditi je da neke
hulje i nitkovi imaju manje novca za troenje nego to su imali prije toga. Nitko i nikada ne
pomilja da su oni zaradili taj novac. To nitko normalan ne bi pomislio.19

Kako se drava iri preko svojih granica

Kao to je to primijetio Bertrand de Jouvenel, ljudi su kroz stoljea razvili naine

koji trebaju ograniiti dravnu vladavinu. A drava je uz pomo svojih intelektualnih
saveznika uspjela ove naine, jedan po jedan, pretvoriti u lane simbole legitimnosti i vrline
koji krase sve dravne objave i djela. Koncept boanskog suvereniteta, nastao u Zapadnoj
Europi, izvorno je znaio da kraljevi mogu vladati samo u skladu s boanskim zakonom. A
monarsi su ovaj koncept krivotvorili u automatski boanski blagoslov za sve to kralj radi.
Koncept parlamentarne demokracije nastao je kao javna kontrola apsolutne vlasti monarha.
Sada je parlament najvaniji dio drave i suverenitetu njegove vladavine nema granica. De
Jouvenel zakljuuje:

19
Isto, str. 146-47.

str.8
Tvorci teorija suvereniteta razvili su ove kontrolne mehanizme. Ali prije ili kasnije svi su
mehanizmi do jednog izgubili svoju prvobitnu namjenu i pretvorili se u put do moi. Svaki
mehanizam je na poetku osigurao snanu podrku nevidljivog vladara, a poslije izvjesnog
vremena doveo do toga da se vlast uspjeno poistovjeti s njim.20

Slino se dogodilo i s konkretnijim doktrinama. "Prirodna prava" pojedinca, slavljena

u Povelji o pravima (Bill of Rights) i tekstovima Johna Lockea, svela su se na (na primjer)
etatistiko "pravo na zaposlenje". Utilitarizam je zahtjeve za slobodu pretvorio u zahtjeve da
se dravi dozvoli da ogranii slobodu.

Svakako najambiciozniji pokuaj da se drava ogranii bila je Povelja o pravima i

druga ogranienja u amerikom ustavu, ija su pisana ogranienja vlasti postala temeljni
zakon koji treba tumaiti sudska vlast neovisna o ostalim institucijama vlasti. Svima nam je
poznat proces kojim su ustavna ogranienja neprestano uklanjana tijekom prethodnog
stoljea. Ipak, mali broj ljudi je proces sagledao tako jasno kao profesor Charles Black, koji
pokazuje kako raspravu ustavnog suda o prijedlogu nekog zakona od mehanizma za
ogranienje pretvoriti u jo jedan nain za osiguravanje ideolokog legitimiteta za postupke
dravne vlasti. Kao to je sudska presuda o "neustavnosti" mono ogranienje vlasti, tako
implicitna ili eksplicitna presuda o "ustavnosti" predstavlja mono oruje za osiguravanje
javne podrke uveanju moi dravne vlasti.

Profesor Black zapoinje svoju analizu naglaavanjem neophodnosti da svaka vlast

bude "legitimna" da bi opstala, to znai da vlast i njezine postupke mora odobravati veina.21
Prihvaanje vlasti kao legitimne poseban je problem u zemlji u kojoj "postoje znaajna
ogranienja ugraena u teorijske osnove vlasti", kao to je to sluaj u SAD-u. Postoji potreba,
dodaje profesor, za nainom da dravna vlast uvjeri javnost da su njezina rastua ovlatenja
"u skladu s ustavom". Ovo je, po njemu, najvanija svrha rasprave (ustavnog suda) o
ustavnosti.

Black ilustrira problem na sljedei nain:

Najvei rizik [za dravnu vlast] jeste gubitak podrke, otpor u irokim slojevima stanovnitva i
gubitak moralnog autoriteta vlasti, koliko god da sile inercije ili nedostatak privlane i
raspoloive zamjene mogu odloiti njezin pad. Gotovo svaki podanik ograniene vlasti mora
prije ili kasnije biti podvrgnut nekom postupku vlasti koji smatra zloupotrebom moi ili inom
koji je nedopustiv za dravnu vlast. ovjeka mobiliziraju iako u ustavu nita ne pie o
mobilizaciji. Zemljoradniku nareuju koliko ita smije proizvesti. On smatra, a otkriva da i
neki poznati pravnici takoer smatraju, da vlada nema pravo govoriti mu koliko ita moe
proizvesti, kao to nema pravo kazati njegovoj keri za koga da se uda. Ili ovjeka zatvore
zbog neega to je rekao a onda, dok eta po zatvorskoj eliji on ponavlja: "Kongres ne
smije donijeti zakone koji ograniavaju slobodu govora". Ili poslovnom ovjeku nareuju
koja je najnia i najvia cijena po kojoj moe prodati svoj proizvod.

20
De Jouvenel, O moi, str. 27ff.
21
Charles L. Black. Jr., Narod i dvor (New York: Macmillan, 1960.) str. 35ff.

str.9
Postoji stvarna opasnost da e svaki od gore spomenutih ljudi (a ima li nekoga da se nije
meu njima prepoznao?) usporediti koncept ograniene vlasti s realnou (kako je on vidi)
flagrantnog krenja ogranienja i izvui oigledan zakljuak u svezi s legitimnou.22

Ova opasnost otklanja se tako to drava propagira doktrinu da jedno odreeno tijelo
mora imati mo donositi konanu odluku o ustavnosti i da ovo tijelo mora biti dio dravne
vlasti.23 Jer dok je prividna neovisnost sudstva izuzetno vana da bi presude za veinu ljudi
bile dostojne potovanja gotovo kao Sveto pismo, ipak je neoboriva injenica da je sudstvo
integralni dio dravnog aparata i da su suci postavljeni od strane izvrne i zakonodavne vlasti.
Black priznaje da ovo praktino znai da je drava sama sebi sudac, ime se naruava osnovni
pravni princip da se tei pravinoj presudi. On odmah otro odrie mogunost bilo kakvog
drugaijeg aranmana.24

I dodaje:

Zadatak je, prema tome, da se razviju dravni mehanizmi odluivanja koji bi mogli na
prihvatljiv minimum svesti primjedbu da je vlast sama sebi sudac. Ako se ovo postigne, moe
se oekivati da ova primjedba, iako je teorija jo uvijek podrava [kurziv Rothbardov],
praktino dovoljno oslabi da rad ustavnog suda kao ustanove koja dravnoj vlasti osigurava
legitimitet ipak zadobije podrku javnosti.25

U konanoj analizi profesor Black nalazi da je postizanje pravde i legitimiteta u

situaciji kada drava uvijek sudi samoj sebi "na neki nain udesno".26

Primjenjujui svoju tezu na poznati sukob Vrhovnog suda (ustavni sud SAD-a) i New
Deala, profesor Black strogo grdi svoje kolege i zagovornike New Deala zbog kratkovidnosti
kada optuuju Vrhovni sud za opstrukciju:

Uobiajena verzija prie o New Dealu i Vrhovnom sudu, iako na svoj nain tona, ipak
naglasak stavlja na pogreno mjesto. Koncentrira se na tekoe. I gotovo u potpunosti
izostavlja ishod cijele stvari. Posljedica svega je [i to je ono to ja elim naglasiti] da je
poslije otprilike dvije godine odupiranja Vrhovni sud bez ijedne promjene zakona o

22
Isto, str. 42-43.
23
Isto, str. 52: Glavna i najbitnija funkcija [ustavnog] suda bila je da proglasi ustavnim a ne neustavnim. Ono
to je ogranienoj vlasti potrebno, od poetka pa zauvijek, neki je nain da uvjeri ljude da je pokuala sve to
je u ljudskoj moi da ostane u okviru ogranienja. Ovo je uvjet njezine legitimnosti, a njezina legitimnost je,
dugorono, neophodan uvjet za njezin opstanak. I tako je sud, tijekom povijesti, inio vlast legitimnom.
24
Za Blacka je ovo "rjeenje", iako paradoksalno, sasvim oigledno: mo drave zaustavlja se tamo gdje je
zakon zaustavi. A tko e postaviti granicu, tko e zaustaviti najmoniju silu? Pa tko drugi nego sama drava,
preko svojih sudaca i svojih zakona. Tko da ograniava suzdrane? Tko da poduava mudre? (Isto, str. 32-33)
i: Kad god je u pitanju mo vlasti suverene drave, nije mogue izabrati suca izvan te vlasti. Svaka dravna
vlast, dokle god je vlast, mora donijeti konanu odluku o svojoj vlastitoj moi. (Isto, str. 48-49)
25
Isto, str. 49.
26
Pripisivanje udesnih moi dravnoj vlasti podsjea na Jamesa Burnhama i njegovo mistino i iracionalno
opravdanje vlasti: U davna vremena, prije no to su znanstvene iluzije okaljale mudrost tradicije, znalo se da
su osnivai gradova bogovi ili polubogovi. Ni ishodite, ni opravdanje vlasti ne mogu se nai u racionalnom
zato bih prihvatio bilo nasljedni, bilo demokratski ili bilo koji drugi princip legitimnosti? Zato bi neki princip
opravdao vladavinu tog ovjeka nadamnom? Ja prihvaam princip zato to pa, zato to ga prihvaam, jer
je tako uvijek bilo i bit e. (James Burnham, Kongres i amerika tradicija, Chicago: Regnery, 1959.) str. 3
- 8. Ali to ako netko ne prihvaa princip? to e onda biti?

str.10
njegovom konstituiranju, pa ak i bez ijedne personalne promjene, proglasio New Deal
legitimnim a s njim i potpuno novu koncepciju vlasti u Americi.27

27
Black, Narod i sud, str. 64.

str.11
 Na taj nain Vrhovni sud uutkao je veliku grupu Amerikanaca koji su New Deal
smatrali neustavnim. Black kae:

Naravno, nisu svi bili zadovoljni. Poneki vatreni zagovornik ustavom zatienog laissez-fairea
jo uspijeva ugrijati srca nerealnih zelota. Ali u javnosti vie ne postoji ni znaajna ni opasna
sumnja u opravdanost ustavnog ovlatenja kongresa da radi ono to hoe s nacionalnom
ekonomijom.

Nismo imali nijedno drugo sredstvo do samog Vrhovnog suda da osiguramo legitimitet New
Dealu.28

Kako i Black priznaje, John C. Calhoun politiki je teoretiar koji je jo mnogo ranije
prepoznao ogroman nedostatak ustavnog ogranienja dravne vlasti napravljen kada je
Vrhovnom sudu dano ovlatenje da tumai ustav. Calhoun nije bio zadovoljan "udesnim",
ve je obavio opsenu analizu ustavnog problema. U svom djelu Studija (Disquisition),
Calhoun je ukazao na nastojanje drave (svojstveno njezinoj prirodi) da prekorai ustavna
ogranienja:

Pisani ustav ima brojne i znaajne prednosti, ali je velika greka oekivati da e odredbe koje
ograniavaju mo dravne vlasti, ako se onima za iju zatitu se odredbe unose ne daju i
sredstva da sprijee zloupotrebu biti dovoljne da sprijee jaku i utjecajnu stranu da
zloupotrebi svoju mo. Strana koja je na vlasti, zato to se sastoji od ljudi ija je priroda
takva da zahtijeva ustavnu zatitu drutva, bit e suglasna s pravima koje joj ustav daje a
protivit e se ogranienjima koje joj ustav namee. ... Manjina ili slabija strana ponaat e se
suprotno i smatrat e ogranienja neophodnima za vlastitu zatitu od dominantne strane. Ako
ne postoje sredstva kojima bi mogli primorati veinu da potuje ogranienja, jedino to im je
preostalo je da zahtijevaju strogo tumaenje ustava. Ovome bi veinska strana
suprotstavila slobodnije tumaenje. Tako bi dolo do sukoba dva tumaenja - jednog koji
bi ograniavao i drugog koji bi poveavao ovlatenja dravne vlasti. Ali to manjinskoj strani
vrijedi stroga interpretacija ustava kad veinska ima svu mo dravne vlasti da provede u
djelo ono to eli i to je prema slobodnijem shvaanju ustava dozvoljeno, kada je manjinska
strana liena svih mogunosti da u djelo provede ustav onako kako ga oni shvaaju? U tako
neravnopravnoj borbi ne moe biti sumnje kakav e biti ishod. Strana koja je za ustavna
ogranienja bit e nadjaana. Na kraju e ustav biti izigran ogranienja e biti
uklonjena i drava e imati neogranienu mo.29

Jedan od malobrojnih politologa koji su bili svjesni vrijednosti Calhounove analize

ustava bio je profesor Allen Smitht. Smith primjeuje da su u ustav ugraeni mehanizmi
zatite i kontrole da ogranie mo vlasti a onda je ipak Vrhovnom sudu dan monopol na
tumaenje ustava. Ako je uloga federalne vlasti (SAD-a) sprijeiti naruavanje slobode
pojedinca od strane pojedinih saveznih drava, tko onda kontrolira federalnu vlast? Smith
smatra da se u ideji mehanizama zatite i kontrole implicitno sadri i stav da nijedan dio
aparata dravne vlasti ne smije dobiti potpunu i konanu mo tumaenja ustava: "Stav je da

28
Isto, str. 65.
29
John C. Calhoun, Studija o dravnoj vlasti (New York: Liberal Arts Press, 1953.) str. 25-27. Vidjeti i
Murray N. Rothbard, Konzervativizam i sloboda: libertarijanski komentar (Modern Age, Spring, 1961.)
str. 219.

str.12
dravnom aparatu ne smije biti dozvoljeno da odreuje granice svojih ovlatenja, jer bi to
znailo da je dravna vlast najvii autoritet a ne ustav".30

Rjeenje koje je ponudio Calhoun (a u ovom stoljeu podralo vie autora, na primjer
Smith) bila je, naravno, poznata doktrina "istovremene veine". Ako bi se pojavila relativno
brojna manjina, na primjer stanovnici jedne savezne drave, koja vjeruje da federalna vlast
prekorauje svoja ustavna ovlatenja i ugroava je, manjina ima pravo veta na ovo koritenje
moi kao protuustavno. Primijenjeno na vlasti saveznih drava, teorija daje pravo "anuliranja"
federalnog zakona ili propisa unutar jurisdikcije savezne drave.

U teoriji, ustavni sustav nastao na taj nain osigurao bi da federalna vlast kontrolira
eventualna ugroavanja prava pojedinca od strane saveznih drava, dok bi savezne drave
kontrolirale pretjeranu mo federalne vlasti nad pojedincem. Pa ipak, dok bi ogranienja
nesumnjivo bila uinkovitija nego to su sada, ima i dosta tekoa i problema u
Calhounovom rjeenju. Ako bi, zaista, manjine imale pravo vetom braniti svoje interese,
zato stati na razini savezne drave? Zato ne dati pravo veta okruzima, gradovima,
kvartovima? Dalje, interesi se ne moraju promatrati samo teritorijalno, oni su takoer
strukovni, drutveni, itd. to je s pekarima, taksistima ili s bilo kojim drugim zanimanjem?
Zar i oni ne bi trebali imati pravo veta u stvarima koje se tiu njihovih ivota? Ovo nas dovodi
do vanog shvaanja da teorija anuliranja ograniava svoje mehanizme kontrole samo na
tijelima vlasti. Ne smijemo gubiti iz vida da su i federalna vlast i vlasti saveznih drava kao i
njihovi ogranci, jo uvijek drave koje vodi njihov vlastiti, dravni interes, a ne interesi
graana. to bi sprijeilo da Calhounov sustav radi naopako, da savezne drave tiraniziraju
svoje graane a koriste veto samo da sprijee federalnu vlast u pokuaju da zaustavi njihovu
tiraniju? Ili da savezne drave podre tiraniju federalne vlasti? to bi sprijeilo da federalna
vlast i vlasti saveznih drava formiraju profitabilno saveznitvo za zajedniku eksploataciju
graanstva? ak i u sluaju kada bi privatna strukovna udruenja na neki "funkcionalan"
nain bila predstavljena u vlasti, to bi ih sprijeilo da to iskoriste da osiguraju subvencije ili
druge posebne privilegije za sebe ili da nametnu obaveznu kartelizaciju svojim lanovima?

Ukratko, Calhoun ne ide dovoljno daleko u svom pionirskom radu na razvijanju

teorije istovremenosti: ne sputa ga do razine samog pojedinca. Ako je naposljetku pojedinac
taj ija prava treba tititi, onda bi konzistentna teorija "istovremenosti" trebala davati pravo
veta svakom pojedincu. To je neka vrsta "principa jednoglasnosti". Kada je pisao da bi trebalo
biti "nemogue da vlast zapone ili nastavi neku aktivnost bez istovremenog pristanka svih",
Calhoun je, moda i nesvjesno nagovijestio upravo taj zakljuak.31 Ipak, ovakvo razmiljanje
udaljava nas od nae teme jer dolazimo do politikih sustava koje bi teko uope mogli
nazvati "drave".32 Recimo jo samo da, ba kao to pravo anuliranja za dravu logiki znai

30
J. Allen Smith, Rast i dekadencija ustavne vlasti (New York: Henry Holt, 1930.) str. 88. Smith dodaje:
Oigledno je da tamo gdje je odredba Ustava smiljena da ogranii mo tijela vlasti, ona moe biti praktino
anulirana ako je njezino tumaenje i provoenje u nadlenosti upravo onoga koga je trebalo ograniiti. Jasno je
da zdrav razum zahtijeva da nijedno tijelo vlasti ne moe odreivati kolike su njegove moi.
Jasno je da zdrav razum i "udesa" predstavljaju vrlo razliita vienja vlasti. (str. 87).
31
Calhoun , Studija o dravnoj vlasti, str. 20-21.
32
U bliskoj prolosti princip jednoglasnosti oivljen je u prilino razvodnjenom obliku, naroito u tekstovima
profesora Jamesa Buchanana. Uvoenje jednoglasnosti u sadanju situaciju i primjenjujui je samo na
promjene, ali ne i na postojee zakone, moe dovesti samo do jo jedne transformacije ogranienja drave u
njena ovlatenja. Ako e princip jednoglasnosti biti primijenjen samo na promjene zakona i ukaza, jedino je
vana priroda poetnog "nultog stanja". Vidjeti James Buchanan i Gordon Tullock, Raun suglasnosti (Ann
Arbor: University of Michigan Press, 1962.).

str.13
pravo na secesiju, tako pravo pojedinca na anuliranje znai pravo na "secesiju" bilo kojeg
pojedinca od drave pod ijom vlau ivi.33

Ovim je pokazano da je drava izuzetno nadarena sposobnou da svoju mo

poveava preko svih granica koje su joj nametnute. Budui da svaka drava opstaje iskljuivo
nasilnim prisvajanjem privatnog kapitala i budui da njezino irenje obavezno ukljuuje sve
vee ugroavanje pojedinaca i privatnih poduzea, moramo tvrditi da je drava inherentno i
duboko antikapitalistika. U odreenom smislu na je pogled suprotan od marksistikog
tvrenja - osude po kojoj je drava "upravni odbor" dananje vladajue klase, znai
kapitalista. U stvari, drava - organizacija politikih sredstava - jeste "vladajua klasa"
(vladajua kasta, prije nego klasa) i uvijek je suprotstavljena istinski privatnom kapitalu.

Moemo se stoga sloiti s De Jouvenelom:

Samo oni koji ne poznaju ni jedno drugo vrijeme izuzev svog vlastitog, koji ne znaju nita o
tome kako sila funkcionira milenijima, mogu pomisliti da su nacionalizacija, porezi i sline
metode rezultat odreenog skupa naela. U sutini, oni se ne razlikuju od uobiajenih
manifestacija sile i ni u emu se njihova priroda ne razlikuje od konfiskacije samostana od
strane Henrika VIII. Na dijelu je isti princip - elja za mo, e za resursima. U svakoj prilici
ponavljaju se iste karakteristike, ukljuujui i brzi uspon onih koji prigrabe plijen. Bila
socijalistika ili ne, sila uvijek ratuje s kapitalistima i otima im akumulirano bogatstvo. To je
u skladu s njezinom prirodom.34

ega se drava boji

Ono ega se drava najvie boji, naravno, to je svaka prijetnja njezinoj moi i
postojanju. Drava moe nestati na dva osnovna naina: (a) osvajanjem od strane druge
drave ili (b) kroz revolucionarnu pobunu njezinih podanika - ukratko, ratom ili revolucijom.
Rat i revolucija, kao dvije osnovne prijetnje, uvijek potiu vladare na najvee napore i najjau
propagandu prema graanima. Kao to je ranije reeno, na svaki nain treba mobilizirati ljude
da brane dravu vjerujui da brane same sebe. Obmana postaje oigledna kada se vri
regrutiranje i onih koji odbijaju "braniti" se i koji su prema tome prisiljeni pridruiti se
dravnoj vojnikoj druini. Podrazumijeva se da njima nije dozvoljena "obrana" od "njihove
vlastite" drave.

Sila drave dostie svoj maksimum u ratu. Pod parolama "obrane" i "izvanrednog
stanja" uvodi se tiranija kojoj bi se graani otvoreno suprotstavili u doba mira. Rat tako ima
mnoge prednosti za dravu i zaista svi moderni ratovi ostavili su zaraenim narodima u
nasljedstvo poveani teret drave na drutvo. Dalje, rat dravi nudi primamljive anse da
zauzme novu teritoriju na kojoj moe provoditi monopol sile. Randolph Bourne svakako je
bio u pravu kada je pisao "rat je zdrav za dravu", iako bilo koju konkretnu dravu rat moe
dovesti kako do zdravlja tako i do smrtonosnih povreda.35

33
Vidjeti Herbert Spencer, Pravo na ignoriranje drave, u: Drutvena statika (New York: D. Appleton,
1890.) str. 229-39.
34
De Jouvenel, O vlasti, str. 171.
35
Vidjeli smo da je za dravu kljuna podrka intelektualaca - podrka dravi protiv dvije akutne prijetnje. U
tom smislu, o ulozi amerikih intelektualaca u ulasku Amerike u Prvi svjetski rat vidjeti Randolf Born, "Rat i
intelektualci" (The History of a Literary Radical and Other Papers, New York: S.A. Russell, 1956.) str. 205-22.
Prema Bourneu, uobiajeni nain na koji intelektualci pridobivaju podrku graana za postupke drave je da

str.14
 Moemo testirati hipotezu da je drava puno vie zainteresirana da zatiti samu sebe
nego svoje podanike tako to emo postaviti sljedee pitanje: Koju vrstu zloina drava vie
progoni i kanjava - one protiv pojedinih graana ili one protiv sebe? Najtei zloini u gotovo
svakoj dravi nisu napadi na graane i njihovu imovinu, ve ugroavanje same drave, na
primjer izdaja, dezertiranje, izbjegavanje mobilizacije, subverzija i zavjera, atentat, kao i
ekonomski zloini kao to su falsificiranje novca i izbjegavanje plaanja poreza. Usporedimo
estinu kojom se progoni ovjek koji napadne policajca s panjom koju drava poklanja
napadu na obinog graanina. Pa ipak, to to drava stavlja najvei prioritet na vlastitu zatitu
od graana, iz nekog nepoznatog razloga malom broju ljudi izgleda nespojivo s
pretpostavljenim raison d'etre drave.36

Kako se drave odnose meusobno

Budui da je zemljina povrina podijeljena izmeu drava, meudravni odnosi

svakako troe znaajan dio raspoloivog vremena i energije drave. Prirodna je sklonost
drave da iri svoju mo, a izvan drave ovo irenje znai osvajanje novog teritorija. Osim u
sluaju da na tom teritoriju nema drave ili stanovnitva, takvo irenje ukljuuje i sukob
interesa vladara dotinih drava. U jednom trenutku samo jedna vlast moe imati monopol
sile na jednoj teritoriji. Potpunu kontrolu nad jednim teritorijem drava X moe stei samo
ako iz nje prethodno odstrani dravu Y. Iako je rat rizian, drave e mu u svako doba biti
sklone, osim za vrijeme kratkih perioda mira i pregrupiranja saveza i koalicija izmeu drava.

Vidjeli smo da je pokuaj da se drava ogranii na "unutarnjem" ili "domaem" planu,

izmeu XVII i XIX stoljea dostigao svoj najrazvijeniji oblik u konstitucionalizmu. Pandan
ovome na "vanjskom" ili "meunarodnom" planu je razvoj "meunarodnog prava", naroito u
formi "pravila rata" i "prava neutralnih zemalja"37. U vrijeme nastanka, dijelovi
meunarodnog prava bili su potpuno privatni, nastali iz potrebe trgovaca da svuda zatite
svoju imovinu i sudski rjeavaju sukobe. Primjeri su Zakon admiraliteta i Trgovaki zakon.
Ali ak i dravna pravila nastala su i primjenjivana dobrovoljno, bez potrebe za
meunarodnom super-dravom. Namjera "zakona rata" bila je da razaranje, kao posljedicu
meudravnog sukoba, ogranii na sam dravni aparat i da tako zatiti nedunu "civilnu"
javnost od ratnog unitenja i klaonice. Razvoj prava neutralnih zemalja imao je za cilj da
zatiti privatno civilno meunarodno poslovanje, ak i s "neprijateljskim" zemljama, od
konfiskacije od strane jedne od zaraenih strana. Glavni cilj, prema tome, bio je da se postave
granice svakom ratu i naroito da se ogranii razorni utjecaj na graane neutralnih, pa ak i
zaraenih drava.

svaku diskusiju kanaliziraju unutar granica osnovne dravne politike i da obeshrabre svaku temeljnu ili opu
kritiku ove osnovne matrice.
36
Kao to to Mencken kae svojim originalnim stilom: "Ova banda ("izrabljivai od kojih se vlast sastoj"")
takorei je cijepljena protiv kazne. Ni njezine najvee pljake, ak i kada je oigledno da je jedini motiv
privatna dobit, ne moraju biti kanjene po zakonu. Jo od prvih dana Republike, manje od nekoliko desetina
njezinih lanova bili su otjerani s vlasti a svega nekoliko opskurnih pomagaa je otjerano u zatvor. Broj
zatvorenika u zatvoru u Atlanti i Leavenworthu osuenih zbog pobune protiv malverzacija vlasti je uvijek deset
puta vei nego broj dravnih slubenika osuenih zbog nasilja nad poreznim obveznicima radi stjecanja osobne
koristi. Menkenov izbor (Mencken, A Mencken Chrestomathy) str. 147-48.
Za rjeit i zabavan opis nedostatka zatite pojedinca od naruavanja njegove slobode od strane njegovih
"zatitnika", vidjeti Mencken, Priroda slobode (in: Prejudices: A Selection, New York: Vintage Books,
1958.) str. 138-43.
37
Ovo treba razlikovati od suvremenog meunarodnog prava, koje naglasak stavlja na najvee mogue irenje
rata kroz konstrukcije kao to je "kolektivna sigurnost".

str.15
 Pravnik F.J.P. Veale bajkovito opisuje "civilizirano ratovanje" koje je upranjavano u
Italiji u XV stoljeu:

Bogati graani i trgovci srednjovjekovne Italije bili su previe zauzeti zaraivanjem i

uivanjem u ivotu da bi oni sami podnosili tekoe i opasnosti ratovanja. Zato su ustanovili
praksu unajmljivanja plaenika da za njih ratuju, a budui da su bili tedljivi poslovni ljudi,
otputali su svoje plaenike onog trenutka kada im njihove usluge vie nisu bile potrebne.
Dakle, za svaku ratnu kampanju trebalo je uvijek iznova angairati ljude i stvoriti armiju.
Prvi put u povijesti vojna sluba je postala razumno i relativno bezopasno zanimanje.
Generali tog doba zapovijedali su pokretima svojih vojski, esto s izuzetnom vjetinom, ali
kada bi jedan stekao prednost, njegov protivnik se ili povlaio ili predavao. Potovano je
pravilo da se grad moe pustoiti samo ako je pruio otpor. Imunitet se uvijek mogao kupiti
plaanjem otkupa. Prirodna posljedica bila je da se nijedan grad nije branio, jer je bilo
oigledno da je gradska vlast koja nije u stanju obraniti svoje graane sama sebe liila
njihove pokornosti. Civili nisu imali razloga bojati se rata, koji je bio briga samo
profesionalnih vojnika.38

Skoro potpunu zatienost civila od ratova koje je vodila drava u Evropi XVII
stoljea ovako opisuje Nef:

ak i potanske poiljke nisu mogle zadugo biti zaustavljane tijekom rata. Pisma su putovala
bez cenzure, sa slobodom koja zadivljuje um dvadesetog stoljea. Graani zaraenih
nacija razgovarali su kada se sretnu, a kada se nisu mogli sresti, razmjenjivali su pisma, ne
kao protivnici nego kao prijatelji. Skoro da uope nije postojala suvremena zamisao da su
graani neprijateljske drave djelomino odgovorni za agresivne postupke njihovih vladara.
Ni sukobljeni vladari nisu pokazivali nikakvu vrstu namjeru da prekinu komunikacije s
podanicima neprijatelja. Stara inkvizicijska praksa pijuniranja u vezi s religijom nestajala je
i nije bilo ni pomisli o slinom nadgledanju politikih ili ekonomskih komunikacija. Pasoi su
nastali kao nain da se osigura sigurnost u doba rata. Tokom veeg dijela XVIII stoljea
Evropljanin je rijetko odluivao otkazati put u stranu zemlju s kojom je njegova bila u ratu.39

A trgovina je smatrana korisnom za obje strane koje u njoj uestvuju. U XVIII

stoljeu ratovanje je velikim dijelom bilo u ravnotei s "trgovinom s neprijateljem"40.

Mjeru u kojoj su drave prekrile pravila civiliziranog ratovanja u XX stoljeu ne

treba opirno opisivati. U suvremeno doba totalnog rata kombiniranog s tehnologijom
potpunog unitenja, sama ideja ograniavanja rata na pripadnike dravnog aparata zvui
slabije i zastarjelije nego originalni ustav SAD-a.

38
F.J.P. Veale, Napredak u barbarstvo (Advance to Barbarism, Appleton, Wis.: C.C. Nelson, 1953.), str.
63. Slino tome, profesor Nef pie o Don Karlosovom ratu voenom u Italiji izmeu Francuske, panjolske i
Sardinije s jedne i Austrije s druge strane, u XVIII stoljeu:
Tijekom opsade Milana od strane saveznika, kao i nekoliko tjedana kasnije kod Parme sukobljene armije
vodile su estoke bitke izvan gradova. Nigdje stanovnitvo nije podravalo ni jednu ni drugu stranu. Jedino su
se plaili prodora vojnika u grad i pljake. Pokazalo se da je strah bez osnove. U Parmi su se graani popeli na
zidine da promatraju bitku na otvorenom prostoru izvan grada. John U. Nef, Rat i napredak ljudi (War and
Human Progress, Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1950.), str. 158. Takoer vidjeti Hoffman
Nickerson, Moe li se ograniiti rat? (Can We Limit War?, New York: Frederick A. Stoke, 1934.)
39
Nef, Rat i napredak ljudi (War and Human Progress), str. 162.
40
Isto, str. 161. O liderima amerike revolucije i njihovom zagovaranju trgovine s neprijateljem, videti Dozef
Dorfman, Ekonomski um u amerikoj civilizaciji (Joseph Dorfman, The Economic Mind in American
Civilization, New York: Viking Press, 1946, vol. 1) str. 210-11.

str.16
 Kada drave nisu u ratu, sporazumi su esto neophodni da bi se sukobi odrali na
minimumu. Jedno uenje koje je zaudo steklo iroko odobravanje je navodna "nepovredivost
sporazuma". Ovaj pojam tretira se kao pandan "nepovredivosti ugovora". U stvari, sporazum i
pravi ugovor nemaju nita zajedniko. Ugovor prenosi, na precizan nain, prava na privatno
vlasnitvo. Budui da vlast ni u kojem preciznom smislu ne "posjeduje" svoj teritorij, nikakav
sporazum koji sklopi ne prenosi prava na vlasnitvo. Ako, na primjer g. Jones proda ili
pokloni svoju zemlju g. Smithu, Jonesov nasljednik ne moe legitimno napasti Smithovog
nasljednika i tvrditi da je zemlja po pravdi njegova. Pravo na vlasnitvo je ve preneseno.
Ugovor Jonesa starijeg automatski vai i za Jonesa mlaeg, jer je stariji ve prenio vlasnitvo.
Jones mlai stoga ne moe imati pravo vlasnitva. Jones mlai moe posjedovati samo ono
to naslijedi od Jonesa starijeg, a Jones stariji moe mu ostaviti u nasljedstvo samo vlasnitvo
koje jo uvijek posjeduje. Meutim, ako u jednom trenutku dravna vlast, recimo Ruritanije,
bude natjerana ili ak podmiena od strane dravne vlasti Valdavije da preda dio svog
teritorija, apsurdna je tvrdnja da vlasti ili stanovnici dvije zemlje nikada nee moi zahtijevati
ponovno ujedinjenje Ruritanije na temelju nepovredivosti sporazuma. Ni ljude ni zemlju
sjeverozapadne Ruritanije ne posjeduje ni jedna ni druga vlast. Posljedica je da jedna vlast
svakako ne moe neim iz prolosti - nekakvim sporazumom - obavezati neku kasniju vlast.
Revolucionarna vlast koja svrgne kralja Ruritanije teko bi mogla biti smatrana odgovornom
za njegova djela ili dugove, jer vlast, za razliku od djeteta, nije "nasljednik" vlasnitva
prethodnika.

Povijest kao borba izmeu sile drave i sile drutva

Kao to su dva osnovna i meusobno iskljuiva odnosa izmeu ljudi miroljubiva

suradnja i nasilno iskoritavanje, proizvodnja i otimaina, tako se povijest ljudske vrste,
posebno ekonomska povijest, moe sagledati kao sukob ova dva principa. S jedne strane je
kreativna proizvodnja, miroljubiva razmjena i suradnja. S druge su nasilje i otimaina. Albert
J. Nock izabrao je odgovarajua imena za sukobljene sile: "sila drutva" i "sila drave"41. Sila
drutva je ovjekova vlast nad prirodom, suradnja u transformaciji prirodnih resursa i
saznanje o zakonima prirode, na korist svih uesnika. Sila drutva je pobjeda nad prirodom,
kvaliteta ivota koju postiu ljudi koji uestvuju u meusobnoj razmjeni. Sila drave, kao to
smo vidjeli, to je nasilno i parazitsko otimanje proizvedenog - iscrpljivanje drutva u korist
neproduktivnih (u stvari kontraproduktivnih) vladara. Dok je sila drutva mo nad prirodom,
sila drave je vlast nad ovjekom. Kroz povijest ovjekova je produktivna i kreativna mo
uvijek iznova pronalazila nove naine da transformira prirodu na dobrobit ovjeka. U takvim
vremenima sila drutva nadjaavala je silu drave i utjecaj drave na drutvo znaajno je
smanjivan. Ali prije ili kasnije, drava je jaala i irila se, iznova sakatila i prisvajala silu
drutva.42 Ako je razdoblje od XVII do XIX stoljea u mnogim zapadnim zemljama vrijeme
jaanja sile drutva i posljedinog napretka slobode, mira i materijalnog blagostanja,

41
O pojmovima sile drave i sile drutva vidjeti Albert J. Nock, Drava, na neprijatelj (Our Enemy the
State, Caldwell, Idaho: Caxton Printers, 1946.). Takoer vidjeti Nock, Sjeanja suvinog ovjeka (Memoirs
of a Superfluous Man, New York: Harpers, 1943.) i Frank Chodorov, Uspon i pad drutva (The Rise and
Fall of Society, New York: Devin-Adair, 1959.).
42
Tokom neprekidnog irenja ili suavanja drava uvijek osigurava kontrolu nad odreenim kljunim
"zapovjednim mjestima" u privredi i drutvu. Ova zapovjedna mjesta obuhvaaju monopol na silu, monopol na
konanu sudsku mo, komunikacijske i prometne kanale (pota, putovi, rijeke, zrani koridori), vodu za
navodnjavanje u orijentalnim despocijama i obrazovanje - da bi se oblikovala uvjerenja buduih graana. U
modernoj privredi novac je kritino zapovjedno mjesto.

str.17
dvadeseto stoljee bilo je prije svega vrijeme narastajue sile drave - i posljedinog povratka
u ropstvo, rat i razaranje.43

U ovo nae vrijeme ljudska rasa ponovo se suoava s rastuom moi drave - sada
naoruane rezultatima ovjekove kreativnosti, prisvojenim i deformiranim za svoje svrhe. U
prethodnim stoljeima ljudi su pokuali postaviti ustavna i druga ogranienja drave, ali su svi
pokuaji propali. Nijedan od brojnih oblika koje je drava uzela tokom stoljea, nijedan od
isprobanih koncepata i institucija nije uspio zadrati vlast pod kontrolom. Problem drave jo
uvijek je, oigledno, daleko od rjeenja. Ako e se ikada doi do konanog rjeenja pitanja
drave, moda treba krenuti sasvim novim pravcem istraivanja.44

43
Karl Marx skoro otvoreno zagovara ovaj parazitski proces "narastanja", kada kae da se socijalizam mora
utemeljiti preotimanjem kapitala prvobitno akumuliranog u kapitalizmu.
44
Neophodni sastojak rjeenja mora biti raskidanje saveza izmeu intelektualaca i drave, stvaranjem centara
intelektualnog istraivanja i obrazovanja neovisnih o dravi. Christopher Dawson primjeuje da su veliki
intelektualni pokreti renesanse i prosvjetiteljstva postignuti radom izvan a ponekad i protiv etabliranih
univerziteta. Nezavisni univerziteti bili su rasadnici novih ideja. Vidjeti Christopher Dawson, Kriza zapadnog
obrazovanja (The Crisis of Western Education, New York: Sheed and Ward, 1961).

str.18