TEMA

Sila, masa, impuls tijela i Njutnovi zakoni mehanike

SADRŽAJ

1. UVOD ..................................................................................................................................................... 3
2. SILA ........................................................................................................................................................ 4
2.1. Neke od sila u prirodi.................................................................................................................... 4
3. MASA I IMPULS TIJELA .......................................................................................................................... 8
4. NJUTNOVI ZAKONI MEHANIKE ........................................................................................................... 10
4.1. Prvi Njutnov zakon (zakon inercije) ........................................................................................... 10
4.2. Drugi Njutnov zakon (zakon o odnosu sile, mase i ubrzanja) ................................................... 11
4.3. Treći Njutnov zakon (zakon akcije i reakcije) ............................................................................. 13
5. LITERATURA ........................................................................................................................................ 15

2
 1. UVOD

Pređeni put, brzina i ubrzanje tijela su fizičke veličine koje opisuju kretanje tijela. Međutim, na
osnovu ovih veličina nije moguće odrediti uzroke promjena stanja kretanja.
Kinematika je oblast fizike koja izučava kretanje tijela, ali ne uzima u obzir uzroke promjena
stanja.
Dinamika je oblast fizike koja izučava kretanje tijela uzimajući u obzir promjene stanja kretanja
ili relativnog mirovanja tijela.
Statičke interakcije uzrokuju samo deformacije tijela.
Dinamičke interakcije uzrokuju promjene stanja kretanja tijela ili mirovanja.
Osnovne dinamičke veličine su masa, impuls tijela i sila. Povezivanje ovih veličina sa
kinematičkim veličinama omogućava potpunije opisivanje mehaničkog kretanja, koje je
najprostiji oblik kretanja u prirodi.

3
 2. SILA

Tijelo mijenja svoj položaj, oblik, započinje kretanje, mijenja pravac kretanja i slično zbog dejstva
drugog tijela. Često se drugo tijelo, od koga potiče dejstvo, i ne pominje već kaže se da je na
posmatrano tijelo djelovala sila.

Sila je mjera uzajamnog djelovanja tijela.

Sila nastaje kada jedno tijelo djeluje na drugo tijelo. Silu ne vidimo, ali vidimo, odnosno
osjećamo, njeno dejstvo.

Sila se označava velikim slovom latinice F (od latinske riječi fortis - sila).
Jedinica za mjerenje sile je Njutn, označava se velikim slovom latinice N.

Za mjerenje sile koristi se mjerni instrument koji se naziva dinamometar (grčki: dinamis – sila,
metreo – mjerim). Dinamometar se sastoji od elastične opruge pored koje se nalazi skala.
Izduženje opruge je srazmjerno jačini sile koja na nju djeluje. Na skali se očitava vrijednost sile.
Sila je vektorska veličina – određena je brojnom vrednošću (intenzitetom), pravcem i smjerom.

Napadna tačka je mjesto na tijelu u kome djeluje sila.

Sila je određena jačinom, pravcem, smjerom i napadnom tačkom.

2.1. Neke od sila u prirodi

Zemlja privlači sva tijela koja se nalaze na njoj ili u njenoj okolini. Sila kojom Zemlja privlači sva
tijela naziva se sila Zemljine teže. Sila Zemljine teže se označava slovima Fg.
Zemlja privlači tijela silom, zbog toga tijela djeluju silom na podlogu na kojoj se nalaze. Sila
kojom tijelo zbog Zemljine teže djeluje na horizontalnu podlogu na kojoj se nalazi ili zateže
konac o koji je obješeno, naziva se težina tijela. Težina se označava slovom Q. Treba razlikovati
težinu tijela i silu teže.

4
 Slika 1
Sila Zemljine teže i težina tela imaju isti intenzitet, pravac i smjer, ali nemaju isti napadnu tačku.

Sila teže djeluje na tijelo, a težina je sila kojom tijelo deluje na neko drugo telo (podloga, konac).
Sila kojom tečnost djeluje na tela koja se u njoj nalaze naziva se sila potiska, a njeno dejstvo
potisak.

Slika 2

Sila potiska je usmerena vertikalno naviše. Sila potiska, takođe, djeluje i na sva tijela koja se
nalaze u vazduhu ili nekom drugom gasu, ali je njena jačina znatno manja (zbog male gustine
gasova). Zato se sila potiska u gasovima često zanemaruje. Međutim, mora da se uzme u obzir
kada se radi o tijelima velikih zapremina. Kada se tijelo nalazi na nekoj podlozi (ili se oslanja na
neko drugo tijelo) i vrši pritisak na podlogu, zbog djelovanja sile Zemljine teže ili neke druge sile,
tada i podloga djeluje na telo. Sila kojom podloga djeluje na telo naziva se sila normalne

5
reakcije podloge. Sila reakcije podloge djeluje duž normale na dodirnu površinu tijela i podloge i
usmjerena je od podloge prema tijelu.

Slika 3

Elastična sila se javlja kada se opruga izduži ili sabije.

Slika 4
Sila zatezanja kanapa (niti) djeluje na tijelo za koje je vezana ili preko kojeg je prebačena. Sila
zatezanja ima pravac kanapa, a usmjerena je tako da vuče tijelo na koje deluje.

Slika 5

Dinamičke sile – sile koje mijenjaju brzinu tijela

Statičke sile – sile koje vrše deformaciju tijela ne izazivajući njegovo kretanje

6
U mnogim slučajevima na jedno tijelo istovremeno djeluje više sila. Pravci djelovanja sila mogu
biti: različiti, isti. Sile koje djeluju u istom pravcu su kolinearne sile.
Djelovanje više sila na jedno tijelo je nezavisno, odnosno djelovanje jedne sile ne utiče na
djelovanje drugih sila – princip nezavisnosti dejstva sila. Pri tome, ukupno dejstvo više sila može
da se izračuna kao vektorski zbir pojedinačnih sila. Kada na jedno tijelo istovremeno djeluje više
sila, djelovanje svih tih sila može da se zameni djelovanjem samo jedne sile koja naziva se
rezultujuća sila (rezultanta). Sile koje ona zamenjuje nazivaju se komponente. Postupak
određivanja rezultante posmatranih sila naziva se slaganje sila.

7
 3. MASA I IMPULS TIJELA
Svako tijelo ima neku masu. Masa je stalna - nepromjenljiva veličina (osim kada se tijelo kreće
velikim brzinama bliskim brzini svetlosti). Oznaka za masu je malo slovo m. Jedinica za mjerenje
mase u SI sistemu je kilogram - kg.
Uticaj mase pri uzajamnom djelovanju tijela može se objasniti posmatranjem rezultata sljedećeg
ogleda.
Kolica su iste veličine i od istog materijala. U početnom trenutku kolica A i B se približe tako da
je opruga sabijena, a zatim se kolica istovremeno puste. Mjerenjem određenog vremena za koje
kolica pređu jednake dužine puta dobija se da oboja kolica dostignu jednake brzine, po
intenzitetu.

Slika6

Ako se na kolica B stavi teg iste težine kolika je težina tih kolica i ogled ponovi, dobija se da
kolica B pređu, za isto vrijeme, manji put u odnosu na kolica A. Pošto kolica B neposredno nakon
uzajamnog djelovanja dostignu manju brzinu kažemo da su inertnija.

Inertnost tijela je osobina tijela koja, u slučaju uzajamnog djelovanja tijela, određuje ponašanje
tijela neposredno nakon uzajamnog djelovanja, odnosno da li će se tijelo pomjerati brže ili
sporije.
Masa tijela je kvantitativna mjera inertnosti tijela, pri njegovom translatornom kretanju.
Inertnije tijelo ima veću masu. Kada se, u prethodnom ogledu, izmjere mase kolica tijela i
njihove brzine dobija se relacija,

𝑣1 𝑚2
= ,
𝑣2 𝑚1

odnosno, da je količnik intenziteta brzina, koje dostignu dva tijela nakon uzajamnog djelovanja,
obrnuto srazmjeran odnosu njihovih masa. Masa tijela je određena brojnom vrijednošću i
mjernom jedinicom. Prema tome, masa tijela je skalarna veličina. Rješavanjem prethodne
proporcije dobija se relacija

𝑚1 𝑣1 = 𝑚2 𝑣2 ,

8
Koja pokazuje da je pri uzajamnom djelovanju tijela bitna veličina, koja je određena proizvodom
mase i brzine tijela.

Impuls tijela je određen proizvodom mase tijela i njegove brzine.

Pošto je masa tijela skalarna veličina, a brzina tijela vektorska veličina, slijedi da je impuls tijela
vektorska veličina, jer proizvod skalara i vektora daje vektor.

𝑝⃗ = 𝑚 ∙ 𝑣⃗.
Kada dođe do promjene brzine tijela dolazi do promjene impulsa tijela. Pošto se uzima da je, pri
relativno malim brzinama masa tijela stalna, odnosno da se ona ne mijenja pri kretanju, onda se
promjena impulsa piše u obliku,

∆𝑝⃗ = 𝑚 ∙ ∆𝑣⃗.

Primjer: Metak mase 10g kreće se brzinom 600 m/s i udari u dasku. Nakon proboja daske
njegova brzina iznosi 400 m/s. Koliki je intenzitet promjene impulsa metka?

Rješenje: Poznato je: 𝑚 = 0,01𝑘𝑔, 𝑣1 = 600 𝑚⁄𝑠 , 𝑣2 = 400 𝑚⁄𝑠. Promjena impulsa je
posljedica promjene brzine: ∆𝑝 = 𝑚 ∙ ∆𝑣, ∆𝑝 = 𝑚 ∙ (𝑣2 − 𝑣1 ), ∆𝑝 = 0,01𝑘𝑔(400 𝑚⁄𝑠 −
600 𝑚⁄𝑠), ∆𝑝 = −2𝑘𝑔 𝑚⁄𝑠. Predznak minus označava da se smanjio impuls metka.
Do promjene impulsa metka došlo je zbog uzajamnog djelovanja daske i metka. Ako je daska
tvrđa onda je uzajamno djelovanje jače, pa je promjena impulsa veća. Pri svakom uzajamnom
djelovanju tijela, njihova interakcija može biti jača ili slabija. Zbog toga je za izračunavanje
uzajamnog djelovanja tijela potrebna i sila.

9
 4. NJUTNOVI ZAKONI MEHANIKE

Iako su neki od prirodnih zakona bili poznati i ranije, Isak Njutn ih je po prvi put objedinio,
sistematizovao i formulisao, pa oni nose naziv Njutnovi zakoni.

4.1. Prvi Njutnov zakon (zakon inercije)

Kada rukom pritisnemo neku podlogu osjećamo reakciju podloge na ruku. Ako se ova dva
djelovanja međusobno poništavaju, onda su ruka i podloga u stanju mirovanja. U bližoj okolini
može se uočiti veliki broj tijela koja su u stanju relativnog mirovanja. Može se zaključiti da su ta
tijela u stanju mirovanja jer se uzajamna djelovanja između tih tijela i drugih tijela međusobno
poništavaju.
Međutim, postavlja se pitanje šta se dešava sa tijelom koje je u stanju kretanja, a uzajamna
djelovanja između tog tijela i drugih tijela se međusobno poništavaju. Posmatraćemo sljedeći
eksperiment.
Date su tri strme ravni od istog materijala, sa istim nagibom i tri horizontalne ploče. Ploča A je
posuta pijeskom, ploča B je od drveta, a ploča C je od stakla. Kada se jedna kuglica pušta sa iste
visine niz strme ravni istog nagiba, onda ona pređe najduži put na ploči od stakla. Kretanju svake
kuglice suprotstavlja se trenje između kuglice i podloge. Pošto je u sva tri slučaja otpor vazduha
isti, slijedi da je trenje između kuglice i stakla najmanje.

Slika7

Postavlja se pitanje kako bi se kretala kuglica kada ne bi bilo otpora vazduha i trenja. Italijanski
fizičar Galilej je, još u XVII vijeku, pretpostavio sljedeće: kada ne bi bilo otpora vazduha niti
trenja onda bi se kuglica nastavila kretati brzinom koju je stekla u podnožju strme ravni.
Njutn je pretpostavio da Galilejev zaključak važi za sva tijela u prirodi. Prema tome, zakon
inercije su otkrili Galilej i Njutn.

Zakon inercije: Svako tijelo teži da zadrži stanje mirovanja ili ravnomjernog pravolinijskog
kretanja kada na njega djeluju druga tijela ili kada se uzajamna djelovanja između tog tijela i
drugih tijela međusobno poništavaju.

10
Inertnost tijela, u slučaju uzajamnog djelovanja tijela, određuje ponašanje tijela nakon
uzajamnog djelovanja. Međutim, inertnost tijela se ispoljava i u njegovoj težnji da zadrži stanje
mirovanja ili ravnomjernog pravolinijskog kretanja. Inertnost tijela je osnovno svojstvo svakog
tijela. Zakon inercije je univerzalni zakon, jer važi za sva tijela u prirodi.

4.2. Drugi Njutnov zakon (zakon o odnosu sile, mase i ubrzanja)

Pri izučavanju uzajamnog djelovanja tijela najčešće se prate promjene koje nastaju pri kretanju
tijela. Kvantitativni odnos između sile, mase i ubrzanja može se dobiti mjerenjem tih veličina u
jednostavnim ogledima.
Kolica se kreću pod uticajem tega koji slobodno pada. Masa kolica i masa tega se mjere vagom,
a sila, koja je jednaka težini tega, mjeri se njutnmetrom. Ubrzanje kolica može se odrediti iz
formule 𝑠 = 𝑎𝑡 2 ⁄2, mjerenjem pređenog puta kolica i vremena za koje pređu put.

Slika 8

Radi jednostavnije analize rezultata mjerenja uzima se da je u početnom trenutku masa kolica
jednaka masi tega. Pod uticajem težine tega kolica i teg dobijaju isto ubrzanje. Zbog toga se
mora uzeti u obzir da sila daje ubrzanje ukupnoj masi oba tijela.

Primjer: Rezultati mjerenja pri djelovanju stalne sile, dati su u sljedećoj tablici. Pretpostavlja se
da je trenje veoma slabo, tako da se ono može zanemariti.
Masa kolica Masa tega m2 Ukupna masa Težina tega F Ubrzanje a
m1 (kg) (kg) m (kg) (N) (m/s2)
1,00 1,00 2,00 9,81 4,90
3,00 1,00 4,00 9,81 2,45

ZAKLJUČAK: Kada na tijelo djeluje stalna sila, onda je uzbuđenje tijela obrnuto proporcionalno
masi tijela
𝐹
𝑎= .
𝑚

11
Pod pojmom tijelo podrazumijeva se jedno, dva ili više tijela. Kada na tijelo djeluje stalna sila
onda ono dobija stalno ubrzanje, ali kada se sila mijenja u toku kretanja, onda prethodna
formula daje trenutnu vrijednost ubrzanja. Pravac i smjer ubrzanja tijela je u pravcu i smjeru
𝐹⃗
djelovanje sile, pa se prethodna formula može napisati u vektorskom obliku, 𝑎⃗ = 𝑚, odnosno u
obliku,
⃗⃗⃗⃗
𝑚 ∙ 𝑎⃗ = 𝐹,

koji predstavlja matematički oblik drugog Njutnovog zakona. Ako na tijelo djeluju dvije ili više
sila, onda je 𝐹⃗ vektorski zbir svih sila koje djeluju na tijelo mase m, odnosno, rezultanta svih sila
koje djeluju na tijelo.
Jedan njutn jednak je intenzitetu stalne sile, koja tijelu mase 1kg daje stalno ubrzanje 1 m/s 2.
Mjerna jedinica za silu je jedan njutn: 1N=1kg*1m/s2. Na osnovu ove definicije ne možemo imati
jasnu predstavu o tome kolika je sila 1N, kao što imamo jasnu predstavu o dužini 1m ili o masi
1kg. U sljedećem primjeru je pokazano kako možemo dobiti jasnu predstavu o djelovanju sile
1N.
Primjer: Tijelo mase 102g stavljeno je na horizontalnu podlogu. Kolikom silom tijelo pritiska
podlogu? Ubrzanje Zemljine teže iznosi 9,81 m/s2.

Rješenje: Poznato je 𝑚 = 102𝑔. Formula za silu je 𝐹 = 𝑚 ∙ 𝑎, gdje je 𝑎 = 𝑔. Slijedi da je 𝐹 =

𝑚𝑔, 𝐹 = 0,102𝑘𝑔 ∗ 9,81 𝑚⁄𝑠 2 , 𝐹 = 1,00062𝑁, 𝐹 = 1𝑁.
Jedan njutn je jednak približno intenzitetu sile kojom tijelo mase 102g pritiskuje horizontalnu
podlogu.
Kada na tijelo djeluje promjenljiva sila, onda se prethodna formula piše u obliku,

𝑎𝑠 = ⃗⃗⃗⃗⃗
𝑚 ∙ ⃗⃗⃗⃗ 𝐹𝑠 ,

⃗⃗
∆𝑣
𝑎𝑠 srednje ubrzanje tijela i ⃗⃗⃗⃗
gdje je ⃗⃗⃗⃗ 𝐹𝑠 srednja sila. Koristeći formulu za srdnje ubrzanje, ⃗⃗⃗⃗
𝑎𝑠 = ∆𝑡
,
⃗⃗
∆𝑣 ∆𝑝⃗
prethodna formula se može napisati u obliku 𝑚 ∆𝑡 = ⃗⃗⃗⃗
𝐹𝑠 , odnosno u obliku, = ⃗⃗⃗⃗
𝐹𝑠 , gdje je ⃗⃗⃗⃗
𝐹𝑠
∆𝑡
srednja vrijednost sile u datom vremenskom intervalu ∆𝑡.

Primjer: Metak mase 10g kreće se brzinom 600m/s i udari u dasku. Nakon proboja daske
njegova brzina iznosi 400m/s. Ako je vrijeme kretanja metka kroz dasku 1m/s, koliki je intenzitet
srednje sile otpora daske?

Osnovni zakon translatornog kretanja: Trenutna vrijednost sile 𝐹⃗ jednaka je srednjoj vrijednosti
sile u beskonačno malom vremenskom intervalu. Kada na tijelo djeluje stalna sila onda je ona
ista u svakom trenutku i jednaka je srednjoj sili u posmatranom vremenskom intervalu, pa je

12
 ∆𝑝⃗
= 𝐹⃗ .
∆𝑡

Prethodna formula određuje osnovni zakon translatornog kretanja, koji se može formulisati
riječima: sila je uzrok promjene impulsa tijela. Slijedi formula,

𝐹⃗ ∙ ∆𝑡 = ∆𝑝⃗,

koja definiše impuls sile, koji je jednak brojno proizvodu sile i vremena njenog dejstva. Mjerna
jedinica za impuls sile N*s.
Impuls sile jednak je brojno promjeni impulsa tijela.

Osnovna jednačina translatornog kretanja: Drugi Njutnov zakon napisan u matematičkom

obliku
𝑚 ∙ 𝑎⃗ = ⃗⃗⃗⃗⃗
𝐹𝑅 ,

naziva se osnovna jednačina translatornog kretanja, a 𝐹 ⃗⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗

𝑅 = 𝐹1 + 𝐹2 + ⋯ + 𝐹𝑛 je vektorski zbir
svih realnih sila koje djeluju na tijelo mase m, odnosno rezultanta svih realnih sila koje djeluju na
tijelo. Pod realnim silama podrazumijevaju se sile koje se javljaju pri interakciji dva ili više tijela
(sila trenja, težina tijela, sila zatezanja, normalna reakcija podloge, ...).

4.3. Treći Njutnov zakon (zakon akcije i reakcije)

Kada rukom vršimo pritisak na sto, osjećamo pritisak stola na ruku. Kada nogom udarimo loptu,
osjetimo djelovanje lopte na nogu. Pri uzajamnom djelovanju dva tijela uvijek se javljaju dvije
sile. Uobičajeno je da se jedna od sila naziva sila akcije, a druga sila reakcije.

Slika 9

Dva magneta okrenuta jedan prema drugom suprotnim polovima međusobno se privlače.
Pomoću opruga mjere se intenziteti sila kojim magneti uzajamno djeluju.
Mjerenja pokazuju da su sile ⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗
𝐹1,2 𝑖 ⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗
𝐹2,1 jednakih intenziteta, da imaju iste pravce i suprotne
smjerove. Njutn je pretpostavio da prethodna zakonitost važi pri uzajamnom djelovanju bilo
koja dva tijela. Prema tome, matematički oblik trećeg Njutnovog zakona je

⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗
𝐹1,2 = −𝐹 2,1 .

13
Pri uzajamnom djelovanju dva tijela, vektori sila akcije i reakcije su jednakih intenziteta, istih
pravaca i suprotnih smjerova. Obje sile se javljaju istovremeno i iščezavaju istovremeno. Sila
akcije se ne može pojaviti bez sile reakcije i obratno. Sila ⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗
𝐹1,2 daje ubrzanje drugom tijelu, a sila
⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗
𝐹2,1 daje ubrzanje prvom tijelu, pa je prema drugom Njutnovom zakonu 𝑚2 ∙ ⃗⃗⃗⃗⃗ 𝑎2 = ⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗
𝐹1,2 i 𝑚1 ∙
𝑚
𝑎1 = ⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗
⃗⃗⃗⃗⃗ 𝐹2,1 . Iz relacije ⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗⃗⃗⃗
𝐹1,2 = −𝐹 2,1 slijedi 𝑚2 ∙ ⃗⃗⃗⃗⃗
𝑎2 = −𝑚1 ∙ ⃗⃗⃗⃗⃗, 𝑎2 = − 𝑚1 ∙ ⃗⃗⃗⃗⃗.
𝑎1 odakle je ⃗⃗⃗⃗⃗ 𝑎1
2
Neposredno nakon interakcije ubrzanja su na istom pravcu, suprotnog su smjera, a intenziteti
ubrzanja odnose se obrnuto proporcionalno masama tijela.

Primjer: Tijela masa m1=2kg i m2=1kg vezana su lakom neistegljivom niti i postavljena su na
horizontalni sto. Na tijelo mase m2 otpočne da djeluje sila F=0,6N. Odrediti ubrzanje tijela i silu
zatezanja niti. Trenje se zanemaruje.

Primjer: Dva tijela masa m1=2kg i m2=3kg vezana su lakom neistegljivom niti, koja je prebačena
preko nepomičnog kotura. Odrediti ubrzanje tijela i silu zatezanja niti. Trenje se zanemaruje.
Ubrzanje Zemljine teže iznosi g=9,81 m/s2.

14
 5. LITERATURA

[1] Brvalić, R., Fizika 1, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, 2013.
[2] Oxlade, C., Stockley, C., Wertheim, J., Usbernov ilustrovani rječnik fizike, Zavod za udžbenike
i nastavna sredstva Sarajevo
[3] Šetrajčić, J., Raspopović, M., Pećanac, D., Mirjanić, D., Fizika, Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva, 2004.

15