SVEUILITE U ZAGREBU GEOTEHNIKI FAKULTET

PETRA STRAHIJA

ZAVRNI RAD
TERMIKA OBRADA OTPADA

Varadin, 2011.

SVEUILITE U ZAGREBU GEOTEHNIKI FAKULTET

ZAVRNI RAD

TERMIKA OBRADA OTPADA

Kandidat: Petra Strahija

Mentor: Mr. sc. Vitomir Premur

Varadin, 2011.

SADRAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 3 2. OTPAD ......................................................................................................................... 4 2.1. Inertni otpad ........................................................................................................... 4 2.2. Opasni otpad .......................................................................................................... 4 2.3. Neopasni otpad ...................................................................................................... 4 2.4 Sastav komunalnog otpada ..................................................................................... 6 2.5. Prioritetni postupci gospodarenja otpadom ........................................................... 9 2.6. Sprjeavanje, smanjenje otpada ............................................................................. 9 2.7. Recikliranje otpada ................................................................................................ 9 2.8. Obrada otpada ...................................................................................................... 10 2.9. Odlaganje otpada ................................................................................................. 10 3. GOSPODARENJE OTPADOM ................................................................................. 12 3.1. Stanje s otpadom u Hrvatskoj .............................................................................. 14 4. SPALJIVANJE OTPADA .......................................................................................... 16 4.1. Termika obrada otpada....................................................................................... 16 4.2. Spaljivanje ........................................................................................................... 17 4.3.. Izgaranje na roilju (reetki) ............................................................................... 20 4.4. Izgaranje otpada u vrtlonom sloju ...................................................................... 22 4.5. Izgaranje otpada u rotacijskoj pei ...................................................................... 23 4.6. Suizgaranje otpada i ugljena ................................................................................ 23 4.7. Dioksini ................................................................................................................ 24 5. PIROLIZA .................................................................................................................. 26 6. RASPLINJAVANJE................................................................................................... 28 7. PLAZMA POSTUPAK .............................................................................................. 32 8. ZAKLJUAK ............................................................................................................. 34 9. LITERATURA ........................................................................................................... 35

1. UVOD Otpad je jasni pokazatelj gospodarskog rasta i njegova koliina izravno pokazuje koliko je neko drutvo razvijeno. Prema Zakonu o otpadu Republike Hrvatske (NN 151/ 03) otpadom se smatraju sve tvari ili predmeti koje ovijek odbacuje, namjerava ili mora odloiti. Dok se u svakidanjoj praksi pojam otpada moe definirati kao proizvodni i tehnoloki ostatak, jasni pokazatelj standardnog ivota ljudi... Iz toga se zakljuuje da otpad nije gomila neiskoristivih tvari, te ne mora biti smee. Smeom se naziva pomijeani otpad iz kuanstva, industrije, javnih povrina i dr. Pod otpad se podrazumijeva kruti otpad koji nastaje u kuanstvu i industriji. Podjela otpada: Prema mjestu nastajanja Prema svojstvima

Prema mjestu nastajanja razlikujemo: komunalni otpad industrijski ambalani graevinski elektroniki otpadna vozila i gume

Prema svojstvima otpad dijelimo na: opasni neopasni inertni otpad

Jo razlikujemo otpad prema obvezama i odgovornosti te ga dijelimo na komunalni (opine i gradovi), proizvodni (proizvoai otpada), ambalani (proizvoai otpada i uvoznici) i problematine tvari (proizvoai otpada i uvoznici). [4]

2. OTPAD

2.1. Inertni otpad

Ne sadri ili pak sadri vrlo malo tvari koje podlijeu fizikalnoj, kemijskoj i biolokoj razgradnji. Inertni otpad ne ugroava okoli. Netopiv je u vodi, nije goriv, niti je na bilo koji drugi nain reaktivan, nije biorazgradiv i ne ugroava okoli.

2.2. Opasni otpad

Opasni otpad sadi tvari koje imaju jedno od sljedeih svojstava. Ekplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadraljivost, tetnost, toksinost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksinost, oksidiranje, nagrizanje i svojstvo otputanja otrovnih plinova.

2.3. Neopasni otpad

Neopasni otpad nema niti jedno svojstvo opasnog otpada, neopasni otpad ne podlijee znaajnim fizikim, kemijskim ili biolokim promjenama, on je netopiv u vodi, nije goriv, nije reaktivan niti biorazgradiv.

U komunalni otpad spadaju otpadci iz kuanstva, otpad koji nastaje ienjem javnih povrina i otpad koji nastaje u gospodarstvu i uslunim djelatnostima. Industrijski otpad nastaje u proizvodim procesima u industriji, gospodarstvu i industriji. U ambalani otpad ulazi ambalaa koja je nastala nakon to se proizvod raspakira, spadaju kutije, omoti... Graevinski otpad nastaje gradnjom, odravanjem ili uklanjanjem graevina. Tehnoloki otpad je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po koliinama, sastavu i svojstvu razlikuje se od komunalnog otpada.

Za nadzor toka i zbrinjavanje tehnolokog otpada propisane su posebne procedure, kojih se mora pridravati svaki proizvoa, odnosno vlasnik tehnolokog otpada. Za gospodarenje s tehnolokim otpadom mogu se koristiti usluge specijaliziranih tvrtki.[7]

Slika 1: Porijeklo i vrsta otpada

Slika2: Vrsta i sastojci otpada

2.4 Sastav komunalnog otpada

Komunalni otpad veih hrvatskih gradova po morfolokom sastavu slian je otpadu iz drugih europskih gradova. Priblino kunog otpada ini biootpad, odnosno razgradivi otpad (ostaci hrane, i prehrambenih artikala te zeleni otpad cvijee, trava, lie i sl.). oko jednu etvrtinu ine papir i karton. Staklene otpadne tvari, i to

uglavnom ostaci staklene ambalae ine oko 8%, plastika oko 8%, a teinski postotni udjel metala je 2%. Teoretski se iz kunog otpada moe iskoristiti 80 teinskih postotaka otpada. Ostatak od oko 20 posto ine sitni otpad (praina), ali i neke takoer potencijalno iskoristive otpadne tvari kao npr. tekstil, guma, drvo. [5]

Slika 3: Prosjeni sastav kunog otpada u Republici Hrvatskoj

Slika 4: Struktura ukupnog otpada u Republici Hrvatskoj 6

Slika 5 : Utjecaj otpada na ljudsko zdravlje

Nepravilno postupanje s krutim komunalnim otpadom ima direktne tetne utjecaje na ljudsko zdravlje: nekontrolirana fermentacija otpada stvara pogodnu hranjivu podlogu i stanite za nastajanje i rast raznih bakterija insekti, glodavci i neke ptije vrste postaju pogodni prijenosnici raznih infektivnih bolesti komunalni otad moe sadravati razne patogene (uzronike bolesti) koji ulaze u ljudski organizam i izazivaju neeljene posljedice.

Slika 6: Mogui naini unosa patogena u ljudski organizam

2.5. Prioritetni postupci gospodarenja otpadom

1. Sprjeavanje odnosno smanjenje nastajanja otpada 2. Recikliranje odnosno ponovno koritenje otpada 3. Obrada otpada Stabiliziranjem, neutaliziranjem Spaljivanjem a) s rekuperacijom energije b) bez rekuperacije energije 4. Odlaganje otpada

2.6. Sprjeavanje, smanjenje otpada

Ovaj proces u strategiji upravljanja otpadom podrazumijeva svoenje na minimum odnosno sprjeavaje nastajanja otpada na mjestu nastanka. Pa tako mnoge tvrtke ve imaju svoje pravilnike u svrhu smanjenja otpada. Postoji niz jednostavnih naina za izbjegavanje i smanjivanje otpada. Evo samo nekih od primjera izbjegavanja i smanjivanja otpada: kupovanje namirnica s duim rokom trajanja, izbjegavanje suvine ambalae, koritenje proizvoda koji se mogu obnoviti - odnosno ponovno upotrijebiti, koritenje recikliranih proizvoda, razumno kupovati, smanjiti ambalau za kupovanje. Jer svaki izbjegnuti kilogram otpada rezultira vrijednim doprinosu u zatiti prirode. [8]

2.7. Recikliranje otpada

Recikliranje podrazumijeva odvojeno skupljanje otpada. Recikliranje je organizirani sustav s kojim se na mjestu nastanka otpada vri odvajanje i sakupljanje korisnih tvari u cilju njihova ponovna koritenja. Na taj nain se smanjuje potrnja sirovina, uvoz sekundarnih sirovina, te potronja energije. Recikliranje papira je najstariji postupak reciklae. U Hrvatskoj se reciklira 200 000 tona papira godinje. Svaki kilogram recikliranog papira znai 4 kg manje staklenikih plinova u atmosferi, dok 1 tona prikupljenog papira spasi 20 stabala.

Staklo je vrlo pogodno za recikliranje jer se moe reciklirati neogranieno puta, staklo u kunom otpadu zauzima oko 10% otpada. Odvojenim prikupljanjem stakla tedimo prostor u odlagalitu, prirodne sirovine koje su nam dragocjene te energiju. Smanjuje se oneienje tla, vode i zraka. Takoer se veliki dio kuhinjskog otpada moe pretvoriti u kompost, koji vrlo uinkovito zamjenjuje umjetna gnojiva .

2.8. Obrada otpada Ostatni otpad, prije odlaganja na odlagalite, treba obraditi. Obrada otpada podrazumijeva iskoritavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energijske svrhe, smanjivanje koliine i volumena otpada i djelominog ili potpunog uklanjanja njegovih opasnih svojstava. Postoji niz postupaka mehanike, fizikalno-kemijske, bioloke, termike i kombinirane obrade prikladne za svaku pojedinu vrstu i stanje ostatnog otpada. Na taj se nain smanjuje potreba za novim odlagalitima i izbjegavaju opasnosti koje nastaju pri odlaganju otpada. Suvremeni propisi Europske Unije izriito obvezuju na obradu otpada prije odlaganja. Meutim, svaka je obrada otpada povezana s znaajnim dodatnim trokovima te vremenom potrebnim za realizaciju.[5]

2.9. Odlaganje otpada

Najvaije je otpad nekamo odvesti, zbog sanitarno- higijenskih razloga nuno je organizirati redovito odvoenje otpada, a najvei problemi poinju nakon toga. Zakapanje otpada na neureena odlagalita uzrukuje velika zagaenja, te postaje teret okoliu . Odbacivanjem otpada na neureena odlagalita, bez obzira dali su ona legalizirana ili divlja, definitivno su najgori mogui nain zbrinjavanja otpada te se bespovratno gube dragocjene materijalne i energijske vrijednosti otpada. ak je i zakonom zabranjeno otpad koji se moe iskoristiti, odloiti na odlagalite.

10

Suvremene tehnike jame potpuno iskoritenje otpada, ali uz uvjet razumnog i odgovornog postupanja s otpadom. Na taj nain se osiguravaju veliki pozitivni ekoloki prinosi, a ujedno smanjuju trokovi postupanja s otpadom. Otpad se vrlo teko, i to samo djelomino moe reciklirati, takozvanom naknadnom obradom (sekundarnim recikliranjem) i uz visoke trokove razvrstavanja. Dok sekundarne sirovine koje se dobiju na taj nain nikada nisu primjerene kvalitete. Zato se u svakom kuanstvu, odnosno na mjestu nastanka otpada, treba osigurati odvojeno prikupljanje svih iskoristivih otpadnih tvari, a zatim odvojeno odlaganje u posebne spremnike odnosno posude. [5] Prvi Zakon o otpadu u Hrvatskoj donesen je 1995 godine, a aktualni zakon na snazi je od 1. sijenja 2005. Tome se dodaje i est podzakonskih propisa. Republiku Hrvatsku obvezuje i Bazelska konvencija, koje je potpisnica, te se ona primjenjuje od 2000 godine. U listopadu 2005. Hrvatski Sabor prihvatio je Strategiju gospodarenja otpadom temeljem Zakona o otpadu. Agencija za zatitu okolia pokrenula je 2004 godine projekt Katastar odlagalita otpada. [4] U Europi godinje nastaje oko 3000 milijuna tona otpada, od ega je 306 milijuna komunalnog otpada, a oko 30 milijuna tona opasnog otpada. U Hrvatskoj svake godine nastaje 1,2 milijuna tona komunalnog otpada, te vie od 6,8 milijuna tona tehnolokog otpada. Sav taj otpad u veim koliinama zavrava na ureenim ili neureenim odlagalitima, i svake godine zauzima sve vee povrine. Svaki stanovnik u hrvatskoj godinje odbaci oko 270 kg komunalnog otpada. [12] U Hrvatskoj 209 tvrtki skupljaju i odvoze komunalni otpad na odlagalita. Za rad s neopasnim otpadom registrirano je 245 tvrtki, s opasnim otpadom njih 86, dok su 182 registrirana izvoznika otpada. Koliina komunalnog otpada je u porastu, ali se istodobno smanjuje koliina odvojeno skupljenog otpada, kao i broj reciklanih dvorita. Konstantno raste koliina ambalanog otpada, posebno od plastike, poveavaju se koliine i drugih vrsta otpada, npr. otpadnih vozila, guma i dr. [4]. njihovo

11

3. GOSPODARENJE OTPADOM

U Republici Hrvatskoj zakonom su propisani pravilnici i postupci koji se moraju potivati prilikom sakupljanja i obrade otpada. Zakon o gospodarenju otpadom odreuje da se otpad mora obraivati,

oporabljivati i/ili zbrinjavati na nain da ne ugroava ljudsko zdravlje koritenjem postupaka koji ne tete okoliu ili mu tete u najmanjoj moguoj mjeri. Te da graevina za obradu, oporabu i/ili zbrinjavanje otpada mora udovoljavati propisima o gradnji te ostalim posebnim propisima ovisno o postupku obrade, oporabe i/ili zbrinjavanja otpada i svojstvu tvari koja je sastavni dio otpada. [11]

Suvremeno rjeenje za sve vee koliine, volumen i tetnost otpada je provedba cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, koji obuhvaa sljedee hijerarhijski navedene mjere: nadzor toka otpada, od mjesta nastanka do mjesta konane obrade izbjegavanje i smanjivanje otpada recikliranje i obnavljanje otpadnih tvari obrada neiskoritenog otpada minimalno odlaganje obraenog otpada.

Sve navedene mjere ine jednu cjelinu i meusobno su povezane. Vrlo je vano kao posebno vrijedne mjere spomenuti gospodarenje otpadom: 4R mjere za izravno

Izbjegavanje/smanjivanje (Reduction) Ponovna upotreba, bez obrade (Reuse) Obnavljanje, ponovna upotreba za istu namjenu, ali uz obradu npr. povratna ambalaa (Recovery) Recikliranje odnosno oporaba, materijalno i energijsko iskoritavanje otpada (Recycling).

12

lanak 4. Zakona o gospodarenju otpadom navodi postupke zbrinjavanja otpada. - Odlaganje otpada u ili na tlo (na primjer odlagalite itd.), - Obrada otpada na ili u tlu (na primjer bioloka razgradnja tekueg ili muljevitog otpada u tlu itd.), - Duboko utiskivanje otpada (na primjer utiskivanje otpada crpkama u buotine, iscrpljena leita soli, prirodne upljine itd.), - Odlaganje otpada u povrinske bazene (na primjer odlaganje tekueg ili muljevitog otpada u jame, bazene, lagune itd.), - Odlaganje otpada na posebno pripremljeno odlagalite (odlaganje u povezane komore koje su zatvorene i izolirane jedna od druge i od okolia itd.), - Isputanje otpada u kopnene vode iskljuujui mora/oceane, - Isputanje otpada u mora/oceane ukljuujui i ukapanje u morsko dno, - Bioloka obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima, a koja za posljedicu ima konane sastojke i mjeavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom - Fizikalno-kemijska obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima, a koja za posljedicu ima konane sastojke i mjeavine koje se zbrinjavaju bilo kojim (na primjer isparavanje, suenje, kalciniranje itd.), - Spaljivanje otpada na kopnu, - Spaljivanje otpada na moru, - Trajno skladitenje otpada (na primjer smjetaj spremnika u rudnike itd.), - Spajanje ili mijeanje otpada prije podvrgavanja bilo kojem postupku - Ponovno pakiranje otpada prije podvrgavanja bilo kojem od postupaka - Skladitenje otpada prije primjene bilo kojeg od postupaka zbrinjavanja (osim privremenog skladitenja otpada na mjestu nastanka, prije skupljanja). [11]

lanak 5. Zakona o gospodarenju otpadom navodi dozvoljene postupke oporabe otpada

Koritenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog naina dobivanja energije, - Obnavljanje/regeneracija otpadnog otapala, - Recikliranje/obnavljanje otpadnih organskih tvari koje se ne koriste kao otapala (ukljuujui kompostiranje i druge procese bioloke pretvorbe), - Recikliranje/obnavljanje otpadnih metala i spojeva metala, 13

- Recikliranje/obnavljanje drugih otpadnih anorganskih materijala, - Regeneracija otpadnih kiselina ili luina, - Oporaba otpadnih sastojaka koji se koriste za smanjivanje oneienja, - Oporaba otpadnih sastojaka iz katalizatora, - Ponovna prerada otpadnih ulja ili drugi naini ponovne uporabe otpadnih ulja, - Tretiranje tla otpadom u svrhu poljoprivrednog ili ekolokog poboljanja, - Oporaba otpada nastalog bilo kojim postupkom - Razmjena otpada radi primjene bilo kojeg od postupaka oporabe - Skladitenje otpada prije bilo kojeg od postupaka oporabe (osim privremenog skladitenja otpada na mjestu nastanka, prije skupljanja). [11]

Zbrinjavanje otpada je konani postupak obraivanja ili trajnog odlaganja otpada.

Glavni ciljevi postupanja s otpadom su izbjei i smanjiti nastajanje otpada i smanjiti opasna svojstva otpada iji se nastanak ne moe sprijeiti, sprijeiti nenadziranog postupanja s otpadom, iskoritavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energetske svrhe i njegovo obraivanje prije odlaganja, kontrolirano odlaganje otpada, saniranje otpadom oneienog tla, razvijanje i utvrivanje programa sustavne edukacije o otpadu.

3.1. Stanje s otpadom u Hrvatskoj U slijedeih 20 godina Hrvatska e morati uloiti milijarde eura za sanaciju teta nastalih nekontroliranim odlaganjem otpada. Smatra se da u Hrvatskoj treba inzistirati na smanjenju i reciklai otpada, kao najprihvatljivijih rjeenja za postupanje s otpadom u RH. Takoer, trebalo bi napraviti katastar postojeih odlagalita otpada, smanjiti broj postojeih odlagalita, odlagalita sanirati, poveati organizirano skupljanje otpada, zakonom regulirati nadzor, provedbu i sankcije vezano uz postupanje s otpadom, strogo provoditi nadzor toka otpada, hrvatsku registrativu uskladiti s EU normama, jai inspekcijski nadzor, osigurati financiranje razvoja sustava gospodarenja otpadom, posebnu pozornost usmjeriti na edukaciju i komunikaciju s javnosti, izmijeniti sustav plaanja naknade za otpad, objekte za postupanje s otpadom ukljuiti u prostorne planove i poticati jedinice lokalne samouprave na meusobnu suradnju i zajedniko

14

rjeavanje problema gospodarenja otpadom na ekonomskoj osnovi odnosno poticati regionalni pristup. [6]

Tablica 1: Naini postupanja s otpadom

Tablica 2: Usporedba godinjih koliina otpada u etiri europske drave

15

4. SPALJIVANJE OTPADA

4.1. Termika obrada otpada Otpad prije odlaganja na odlagalite treba obraditi. Obrada otpada

podrazumijeva iskoritavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energijske svrhe, spaljivanje koliine i volumena otpada i djelomino ili potpuno uklanjanje njegovih opasnih svojstava. Postoje mehanike, fizikalno kemijske, bioloke, termike i kombinirane obrade otpada koje su prikladne za svaku pojedinu vrstu otpada. Obradom otpada se smanjuje potreba za novim odlagalitima i izbjegavaju se opasnosti koje nastaju pri odlaganju otpada. Obrada otpada je postupni prijelaz prema bezdeponijskom konceptu, planirati obradu otpada opravdano je samo za onu vrstu otpada koja nije mogla biti reciklirana. [4] Termika obrada otpada je djelotovran ali relativno skup nain obrade komunalnog otpada. Postotak termike obrade u ukupnoj obradi komunalnog otpada raste u razvijenim zemljama i nerijetko se njome zbrine odnosno obradi do 50 % ukupne koliine komunalnog otpada. Izgraeno je oko 3000 ureaja za spaljivanje otpada, od ega vie od polovice u Japanu, zbog velike koliine otpada i nedostaka prostora za odlaganje. U Europi ima vie od 600 ureaja.

Postupke termike obrade dijelimo na: a) spaljivanje b) pirolizu c) rasplinjavanje d) suenje e) dezinfekciju (sterilizaciju) f) hidriranje

16

4.2. Spaljivanje Spaljivanje predstavlja fiziko- kemijski oksidacijski proces pri kojem se oslobaa energija, a potreban kisik se uzima iz zraka. Duik i ostali plinovi koji se nalaze u zraku kemijski ne regiraju s gorivom komponentom iz otpada. Sudionici u procesu sagorijevanja su gorive komponente iz otpada i zrak, a produkti sagorijevanja su dimni plinovi i pepeo. Otpad se sastoji iz mjeavine gorivih i negorivih komponenti Gorive komponente u optadu su ugljik (C), vodik (H), kisik (O) i duik (N). Ti kemijski elementi nalaze se u gorivim komponenatama otpada i u razliitim spojevima. Postoje vie vrsta otpada i analizama se odreuje njegov kemijski sastav. [2]

Prednosti spaljivanja otpada: 1. smanjenje volumena otpada 2. smanjenje reaktivnosti otpada (uslijed mineralizacije) 3. iskoritenje ogrijevne vrijednosti Nedostaci spaljivanja otpada: 1. na smanjenje volumena otpada samo 45 do 60 %, a ne 90% kako se obino navodi 2. unato mjerama proiavanja dimnih plinova prisutno je zagaenje okolia toksinim organskim spojevima (dioksini i furani, poliklorirani bifenil, klorirani benzen, halogenirani fenoli, policikliki aromatski ugljikovodici, teki metali: iva, olovo, kadmij, krom, arsebn, berilij i dr. ) 3. stvara se opasni toksini otpad (pepeo i ljaka) kojeg treba paljivo deponirati 4. spalionice su veoma skupa investicija 5. u sluaju velike vlanosti nuno je koristiti dodatno gorivo 6. zapoljava se malo ljudi. U SAD-u za obradu 1 000 000 tona otpada godinje potrebno je: recikliranjem 1800 radnih mjesta deponiranjem spaljivanjem recikliranja 600 radnih mjesta 80 radnih mjesta

7. energetsko iskoritavanje otpada, manje je od potencijalne koristi u sluaju

17

Slika 7: Shema sagorijevanja otpada

Slika 8: sastavne komponente u mjeavini otpada Spaljivanje otpada je potpuno ako sve njegove komponente oksidiraju. Pri nepotpunom sagorijevanju produkti sagorijevenja sadre komponente koje mogu oksidirati. Npr. CO u plinovima sagorijevanja moe oksidirati u CO 2 .

18

Tablica 3: Prosjeni sadraj kemijskih elemenata u kunom otpadu

Elementi Ugljik, C Kisik, O Vodik, H Klor, Cl Duik, N Sumpor, S Fluor, F eljezo, Fe Olovo, Pb Bakar, Cu Cink, Zn Krom, Cr Nikal, Ni, Kadmij, Cd iva, Hg Dioksini Sadraj u kunom otpadu, g/kg 150 - 250 150 - 300 40 - 50 7-8 3-5 0,7 - 5,0 0,1 - 0,2 25 - 75 0,4 -1,2 0,2 - 0,6 1,2 - 2,0 0,20 - 0,88 0,05 - 0,20 0,01 - 0,015 0,002 - 0,014 0,008 - 0,0710

Tablica 4: Toplinska mo nekih otpadnih materijala

Osnovni procesi sagorijevanja otpada su: suenje rasplinjavanje spaljivanje

19

Procesi se u loitima sa reetkom odvijaju u prostoru za spaljivanje. Konstrukcija loita koja je podesiva i reetke na loitu omoguavaju da razliiti otpad moe imati optimalne procese suenja, rasplinjavnja, otplinjavanja i spaljivanja.

Postoje etiri vrste izgaranja komunalnog otpada

izgaranje na rotilju (reetki) izgaranje na vrtlonom sloju izgaranje u rotacijskoj pei suizgaranje otpada i ugljena

4.3.. Izgaranje na roilju (reetki)

Razvitak takvih postrojenja tekao je lagano s razvojem izgaranja ugljena, odakle su i preuzeti tipovi kotlova i rotilja za izgaranje s razliitim vrstama reetki (nepokretne, pokretne, kose i ravne) a razvijeni su i tipovi rotilja za izgaranje otpada. Izgaranje otpada provodi se na rotilju u nekoliko faza: suenje, paljenje, rasplinjavanje, glavno i naknadno izgaranje prilikom ega kruti ostatak izgaranja sipadne prema dole, a dimni plinovi nastali prilikom izgaranja otpada idu prema gore kroz loite u kotao gdje toplinu predaju susustavu vodopara. [3] Reetka ima zadatak da otpad rasporedi po irini, i da ga transportira po duini reetke i dovodi potrebu koliinu zraka. Iznad reetke nalazi se komora za sagorijevanje u kojoj sagorijevaju plinovi koji su se razvili u procesu rasplinjavanja i isplinjavanja na reetki. Energija koja je osloboena prilikom sagorijavanja prenosi se na toplotnu povrinu kotla. Kako bi sagorijevanje bilo potpuno, potrebno je u optimalnu zonu sagorijavanja, a koja je od 850 do 1000 C, dovoditi cca. 4.000 do 7.000 Nm zraka po toni otpada. zrak se dovodi kao primarni i sekundarni, a raspodjela zraka prikazana je na slici ispod. [2]

20

Slika 9: Shematski prikaz procesa izgaranja na reetki

Primarni zrak se dovodi ispod reetke, na temperaturi od cca. 235 C nastupa paljenje otpada. Od paljenje otpada pa do minimalne teperatue koja je oko 850 C odvijaju se mnogobrojni procesi, pri emu nastaju djelomino toksini plinski produkti. Kod 250 C i vie, nastaje isplinjavanje i odvaja se voda, plinovi, i ugljikovodici koji imaju nisku temperaturu paljenja. Postupak rasplinjavanja se odvija pri temperaturama od 500 600 C, kruti ugljik prelazi u plinovito stanje, na kraju se sagorijevanje odvija na temperaturama veim od 850 C , poveanje temperature dovodi do procesa sintentiziranja i topljenja. Na kaju loine reetke se izdvaja ljaka i pepeo, koji se odvodi u prostor za hlaenje.

21

Plinovi koji nisu sagorjeli , npr. ugljini monoksid, i vodik odvode se u komoru za sagorijevanje gdje se mijeaju sa sekundarnim zrakom te naknadno sagorijeva s njim. U zoni suenja sa cca 0,75 Nm primarnog zraka po kg otpada i toplinom iz prostora za sagorijevanje vri se suenje otpada. Odvijaju se jo i reakcije ugljika, reakcije vodika gdje se smanjuje temperatura u prostoru za sagorijevanje. Ima li u otpadu sumora i duika, odvijaju se jo reakcije sa sumporom i duikom. Toplina, koliina otpada, koliina zraka za sagorijevanje, regulacija primarnog i sekundarnog zraka imaju utjecaj na sagorijavanje a time i na dimne plinove, ljake i druge parametre sagorijevanja [2]

Slika 10: Shematski prikaz postrojenja za termiku obradu opasnog otpada

4.4. Izgaranje otpada u vrtlonom sloju Za termiku obradu komunalnog otpada postorojenja s izgaranjem u vrtlonom sloju koriste se posljednjih dvadesetak godina kad je i sagraeno vie od 50 takvih postorojenja, najvie u Japanu, neto manje u SAD i vrlo malo u Europi. Osnovni tipovi izgaranja otpada u vrtlonom sloju su stacionarni i nestacionarni. Stacionarni mogu biti sa ili bez optoka pepela.

22

Stacionarni sustavi rade s manjim brzinama strujanja zraka za izgaranje od cirkulacijskih, i to rezultira manjim optereenjima loita i manjim sadrajem estica u dimu razaranja. Prednost izgaranja otpada u vrtlonom sloju ispred izgaranja na rotilju je u tome to se gorivo dovodi na temperaturu izgaranja neposredno u vrtlonoj postelji, pa suenje i iplinjavanje goriva traje znatno krae nego kod rotiljnog izgaranja. Nedostaci izgaranja otpada u vrtlonom sloju je vea optereenja dimnim plinova prainom, nedovoljna isprobanost, obavezna priprema otpada... tehnologija izgaranja otpada u vrtlonom sloju do danas nije uspjela ugroziti izgaranje otpada na rotilju. [3]

4.5. Izgaranje otpada u rotacijskoj pei Rotacijske pei primjenjuju se u industriji cementa, vapna, gipsa, dolomit ali i eljeza. Za termiku obradu otpada rotacijske pei univerzalno su primjenjive za kruti, kaasti i tekui otpad. Najosjetljivije su na smjese otpada razliite konzistencije i promjenjivog sastava. Vrijeme zadravanja plinova izgaranja u rotacijskoj pei je prekratko za dovoljno izgaranje otpada, pa se onda primjenjuju u kombinaciji s rotiljem i komorom naknadnog izgaranja gdje se moe izgarati i tekui otpad i gdje su plamenici sa sekundarnim i tercijalnim zrakom za izgaranje. Temperatura izgaranja za komulani otpad je iznad 800 C.

4.6. Suizgaranje otpada i ugljena

Suizgaranje ili pak zajedniko izgaranje mehaniki pripremljenog komunalnog otpada i ugljena je pokuaj da se smanje trokovi termike obrade otpade i proizvodnje energije. Komunalni otpad je gorivo koje ima ogrijevnu vrijednost na razini lignita, a pripremljen u obliku goriva iz otpada dosee ogrijevnu vrijednost smeeg ugljena. Suizgaranjem u istim peima zajedno s ugljenom zamjenjuje neku koliinu ugljena.

23

4.7. Dioksini

Slika 11: Kemijska struktura dioksina

Produkt nepotpunog sagorijevanja je dioksin. Dioksini su organski spojevi koji pripadaju grupi polikloriranih ugljikovodika, tonije polikloriranih bifenila. Obuhvaaju 210 spojeva od toga; 75 dioksina- polikloriranih dibenzodioksina (PCDD) i 135 furanapolikloriranih dibenzofurana (PCDF). Najopasniji u grupi dioksina je TCDD ili jedostavno, dioksin punim nazivom 2,3,7,8- tetraklordibenzo-p-dioksin. Dioksini nastaju izgaranjem mnotva tvari, nastaju kao nusprodukt u industrijskim procesima, u raznim kemijskim procesima u organskoj i kemijskoj industriji, nastaju prilikom spaljivanja otpada radi nepotpunog sagorijavanja, i u malim koliinama nastaju u prirodnim procesima kao to su erupcije vulkana, umski poari.. Prilikom spaljivanja otpada temperatura koja se stvara je od 500 800 C, i ona veoma pogoduje stvaranju dioksina, a temperature preko 900 C ih unitavaju. Kod procesa pirolize koja je termalni proces, koji se odvija bez prisustva kisika i temperaturama viim od 700 C unitava se 99 % ukupne koliine svih PCB-a. [14] Izloenost dioksinima je na radnom mjestu, u prirodi oni su prisutni u blioj odnosno iroj okolini. Dioksini perzistiraju i u prirodi ih nalazimo u medijima desetljeima nakon emisije. Lipofilnog su karaktera i vrlo lako prolaze kroz stanice stanine membrane i placetu. Slobo se metaboliziraju pa se odlau u adipozno tkivo. Dioksine nalazimo u svim medijima, u vodi, u tlu, u zraku. Zbog svojeg lipofilnog karaktera nalazimo ih u medijima bogatim mastima, u hrani, mlijenim proizvodima, mesu, ribi. U organizam ih unosimo inhalacijom i digestijom odnosno hranom. to se naziva fenomen lanac). 24 biokomulacije i bomagnifikacije (kroz hranidbeni

Vrijeme poluivota dioksina teko je potpuno definirati. To je vrijeme potrebno organizmu da eliminira ukupnog sadraja dioksina. Znanstvenici tvrde da je vrijeme poluivota oko 7 godina. Danas nam je ve poznato da se vrijeme poluivota mijenja ovisno o koliini dioksina prisutnog u organizmu a raspon je od 1 do 10 godina. to je vie dioksina u organizmu krae je vrijeme poluivota jer se bre metabolizira i eliminira iz organizma. [10]

Zdravstvene implikacije izloenosti dioksinom su: kancerogenost, mutagenost, teratogenost imunotoksinost, hepatotoksinost endokrini disruptori

Kratkotrajna izloenost visokim dozama dioksina izaziva:

kone lezije poremeenu funkciju jetre

Kronina izloenost dioksinima: razni oblici karcinoma- Agency for Research on Cancer (IARC) kategorizirala je TCDDknown human

carcinogen

Smanjenje emisije dioksina provodi se na slijedee naine:

1. smanjenjem koliine sagorive komponente koja sadri klor 2. kontrolom procesa sagorijevanja 3. redukcijom nastajanja dioksina 4. proiavanjem dimnih plinova

25

5. PIROLIZA

Piroliza je termika razgradnja komponenti otpada na visokoj temperaturi, bez prisutnosti kisika i vode, pri emu se dobivaju isti ostaci ugljika. Jer se velike molekule razgrauju na male i tako se metan na temperaturi od 1300 do 1400 C raspada na vodik i ugljik. Dok se drugi plinovi alkani razgrauju na niim temperaturama oko 400 do 600 C. Prilikom zagrijavanja organske komponente otpada postaju nestabilne i razlau se u jednostavne produkte izgaranja. Poveanjem vremena trajanja reakcija i temperature preko 500 C kemijski elementi u otpadu nalaze se u stabilnim spojevima kao to su: voda, ugljinimonoksid, ugljinidioksid i metan. Za provoenje pirolize potrebna je temperatura i ona se dovodi na sljedee naine: indirektnim zagrijavanjem metalnim ili vatrostalnim zidovima direktnim odvojenim zagrijavanjem direktno elektrinom energijom

Kemijske reakcije koje se dogaaju u procesu rasplinjavanja su sljedee:

C + CO2 2CO C + H2O CO + H2 C + 2H2 CH4

Pri temperaturama od 550 C odvija se nisko temperaturna piroliza, kod koje se stvaraju ulje i katran. Na temperaturama od 550 do 800 C odvija se srednje temperaturna piroliza gdje se razvijaju plinovi niske temperaturne moi i male koliine ulja i katrana. Kod temperature od 800 do 1100 C odvija se visoko temperaturna piroliza gdje se razvijaju plinovi visoke temperaturne moi. A kod temperature koja je vea od 1400 C, za razgradnju otpada visoke toplinske moi omoguuje se prevoenje vrstog ostatka u rastopljeno stanje i na taj nain omoguuje se jednostavno odvoenje ljake. [2]

26

Slika 12: Shema pirolize

27

6. RASPLINJAVANJE Rasplinjavanje je proces djelominog spaljivanja uz kontrolirani dotok kisika pri temperaturama viim i do 1600 C. Dobiva se sintetski plin (CO i H2 ), koji se iskoritava kao energent. Kemijske reakcije koje se dogaaju u procesu rasplinjavanja su sljedee: 2C + O2 2 CO C + H2O CO + H2 CO + H2O CO2 + H2

Pojava tehnologije rasplinjavanja na osnovi plazme konano nudi rjeenje po kome se problem rjeava u cijelosti, gotovo bez negativnog utjecaja na okoli. Ovo je bez konkurencije najbolji tehnoloki postupka u procesu gospodarenja otpadom, odnosi se na sve vrste otpada osim nuklearnog.

Slika 13: Rasplinjavanje

28

Slika 14: Shema rasplinjavanja Rasplinjavanje na osnovi plazme u procesima gospodarenja komunalnim i tehnolokim otpadom primjenjuje se u Japanu. Iskustvo iz Japana govori o dva pogona rasplinjavanja. Jedan pogon rasplinjavanja na osnovi plazme obrauje nerazvrstani komunalni otpad pomijean s muljem otpadnih voda, a drugi pogon nerazvrstani komunalni otpad i gorive dijelove starih automobila. U oba pogona proces tee normalno, bez problema i bez negativnih utjecaja na okoli. Tehnologija rasplinjavanja na osnovi plazme za obradu komunalnog otpada tek poinje svoj prodor na trite: projektira se veliki pogon kapaciteta 3.000 t/dan u Floridi te po jedan kapaciteta 1.000 t/dan u Indiji i Maleziji. Zapadna Europa zarobljena je primjenom mehaniko-bioloke obrade (MBO) tehnologije ili tehnologije spaljivanja. Tehnologija rasplinjavanja na osnovi plazme razvijala se u okvirima tzv. svemirske tehnologije. Fenomen plazme izaziva se radom tzv. plazma-baklje. Tehnologija plazme se ve desetljeima primjenjuje u industriji elika i aluminija u raznim dijelovima svijeta te za neutralizaciju opasnog otpada. Proces rasplinjavanja otpada na osnovi plazme odvija se u tzv. reaktoru. Taj ureaj slii na vertikalno postavljeni valjak odgovarajuih dimenzija (visina, promjer) iji donji dio zavrava kao krnji stoac.

29

U tom su dijelu postavljene i tzv. plazma-baklje. Broj ovisi o kapacitetu postrojenja. Plazma-baklja je ureaj koji izaziva fenomen plazme. Temperatura koja se stvara moe biti izrazito visoka i mjeri se tisuama stupnjeva Celzijevih. Za potrebe rada s komunalnim otpadom rabi se obino temperatura u rasponu 2700 do 4300C. Komunalni se otpad dovozi u postupak standardnim komunalnim vozilima ili velikim pokretnim kontejnerima i istrese s platforme u prihvatnu jamu. Sve je to pod krovom, zatvoreno, u stanju podtlaka. U reaktor se otpad dotura odozgo. Sve to je u otpadu organskog podrijetla vrlo se brzo rasplinjava i izlazi iz reaktora s gornje strane kao plin. Zbog visoke izlazne temperature plin se naglo hladi, pri emu se stvaraju velike koliine vodene pare koja se neposredno usmjerava u parnu turbinu. Ta parna turbina, pod djelovanjem generatora proizvodi elektrinu energiju koja gotovo zadovoljava potrebe procesa. Nakon toga voda se kondenzira i izlazi iz procesa kao destilirana voda. Sve se one tvari iz otpada anorganskog karaktera, a i metali, pod utjecajem visokih temperatura rastapaju i teku iz reaktora kao lava. Naglo se hlade u kupki vode koja tee. Pri hlaenju metali se odvajaju, a anorganska materija ohlaena postaje kao kamen koji ima staklastu strukturu i slui kao tehniki kamen. [9] Plazma reaktori prihvaaju sve vrste otpada, ali se svaki otpad za sebe spaljuje, nesmije se mjeati otpad. Kad se jedna vrsta otpada spali, tek onda se moe spaljivati druga vrsta otpada. Moe se procesuirati sve osim nuklearnog otpada. Iako se u sluaju plazme radi onaprednoj termikoj obradi te je tehnologija bitno drugaija od spalionice, primjeuje se da je razina emisija znatno nia od doputene. Moe se rei da je proces rasplinjavanja na osnovi plazme ukupni komunalni otpad koji se unosi u proces transformira u komponente od kojih je svaka korisna. Nema ostatka i sve su emisije u granicama ispod dopustivih normi EU.

30

Norme EU: ugljini se monoksid i vodik kao sintetski plin rabe za proizvodnju elektroenergije anorganske tvari se vraaju kao kamen staklaste strukture metali ostaju metali klor se vraa kao klorovodik sumpor se vraa kao natrijev bisulfit voda koja preostaje je destilirana voda.

Vano je rei da se u procesu rasplinjavanja na osnovi plazme sva organska tvar transformira u plinovitu masu u kojoj su dominantni vodik i ugljini monoksid. Pritom je vano da su to plinovi koji izgaranjem oslobaaju toplinu, tzv. egzotermni plinovi i to je iznimno zanimljivo. Rasplinjavanje na osnovi plazme postupak je koji je izvan svake konkurencije.

31

7. PLAZMA POSTUPAK

Plazma je vrsta rasplinjavanja, plazma nastaje proputanjem elektrine energije kroz plin pri emu se postiu temperature od 5 do ak 15 000 C. Postupak najee ukljuuje usitnjavanje otpada, nakon ega se on u kontejneru unosi u reaktor s plazma bakljama, gdje zbog visoke temperature dolazi do razlaganja organskih tvari i taljenja onih anorganskih. U plinovitoj fazi dolazi do snane disocijacije organskih molekula to gotovo u potpunosti eliminira tetne emisije, a to je glavna prednost plazma postupka. Anorganske tvari se nakon taljenja vitrificiraju i mogu se odlagati ili koristiti kao graevni materijal. Plin koji je proizveden termikom obradom otpada, mora ispunjavati uvjete koji su propisati lokalnim ili dravnim propisima. Glavni sastojci tog plina su kiseli plinovi, ugljini monoksid, duikov oksid, dioksini i furani. U Europi standardi za ove spojeve su veoma strogi, pa su tako 2005. godine izdani novi standardi za spaljivanje neopasnog otpada, gdje su smanjene granine vrijednosti emisije SO2 s 30 ppm na 3,1 ppm. dok su granine vrijednosti NO x smanjene s 500 ppm na 100 ppm. U Japanu postoje dva postrojenja koja rade od 2002. godine, postrojenje koje je otvoreno 2002. godine dnevno obradi 22 tone komunalnog otpada i zamuljenih otpadnih voda, te drugo postrojenje, na kojem se od 2003. dnevno obrauje 80 tona komunalnog otpada i gorivih dijelova starih automobila. Koristi tek pola kapaciteta. Pogon je kotao 80 milijuna dolara, a nakon obrade otpada parna turbina daje pet megavata struje, od ega jedan prodaju, a ostatak koriste za vlastite potrebe. Osim struje, nastaje i staklasta masa slina lavi u kojoj su zarobljeni metali, koju pak koriste za izradu rubnika za plonike, kao ljunak, pa ak i za izradu nakita. Ova tehnologija omoguava da se ak 99 posto otpada korisno iskoristi i pritom nema zagaenja, dok jedan posto treba obraditi zbog kontrole zagaenja. Rok trajanja plazma baklji je est mjeseci, a u reaktoru se koriste najee po dvije, s time da je za komunalni otpad dovoljna temperatura od 2.700 do 4.300 C. Plazma tehnologija se koristi u Francuskoj i panjolskoj, samo za pojedine vrste otpada, poput PET ambalae, guma ili vojno smee. Na otpad treba gledati kao na veliki izvor energije jer je mogue njegovo energetsko iskoritavanje. Kod plazma tehnologije nema nikakvog otpada, dok kod spalionica ostaje 30 posto ljake, a kod MBO tehnologije ak 70 posto. [13]

32

Slika 15: Prikaz tijeka postupka

33

8. ZAKLJUAK

Termike otpade otpada u Hrvatskoj nema. Nema postojenja koji bi na taj nain obradio komunalni otpad. Postojala je zagrebaka spalionica opasnog otpada PUTO, no ona je izgorjela 2004 godine. U Sisku postoji spalionica opasnog otpada, koja je u vlasnitvu Herbosa. U toj spalionici se spaljuje zagaena ambalaa koja je njihova vlastita. Navodno je ta spalionica otvorena i za spaljivanje medicinskog otapda iz domova zdravlja i ambulanti. U Hrvatskoj ne postoji termika obrada komunalnog otpada iz razloga to je to skupa investicija te je nadalje skupo odravanje tih postrojenja, zbog nepovjerenja ljudi, zbog male energetske iskoristivosti otpada, vrlo je malog smanjenje volumena otpada, i bez obzira na proiavanje dimnih plinova koji se isputaju prisutno je zagaenje okolia toksinim spojevima kao to su dioksini i furani te teki metali- iva, olovo, kadmij, arsen... Predosti tremike obrade otpada su smanjenje reaktivnosti otpada, iskoritenje ogrijevne vrijednosti dakle postoji velika energetska vrijednost, prednost je u tome to se volumen otpad smanji izmeu 90 i 60 % te se tome znatno pojednostavi daljnje skladitenje otpada, pepeo koji nastaje termikom obradom moe se koristiti kao sirovina za proizvodnju graevinskog materijala. Termika obrada otpada je u posljednjih desetak godina znatno napredovala. Dananja postrojenja u termikoj obradi nije mogue usporeivati s prijanjima koje su u velikoj kolii isputale otrovne plinove i opasne materije u zrak, tlo i vodu. Usprkos velikim negodovanjima koje termika obrada otpada izaziva u javnosti je bitno fenomen termike obrade otpada svesti na pravu mjeru te pokuati nadvaladati argumente koji su za ili protiv termike obrade otpada. Edukacija javnosti je najvanija, a javno izlaganje o svim aspektima termike obrade otpada moe imati samo dugoronu korist za drutvo. injenica je da graani, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, postrojenja za termiku obradu otpada najee ne prihvaaju u svojoj blizini jer se boje negativnih posljedica spaljivanja otpada na vlastito zdravlje i kvalitetu ivota.

34

9. LITERATURA

[1] Milanovi, Z., Radovi, S., Vui, V. Otpad nije smee, Zagreb:Gospodarstvo i okoli; 2002. godina str. 98-101 [2] Sredojevi, J. Obrada i deponije otpada, Zenica: Mainski fakultet u Zenici, Univerzitet u Sarajevu; 2003. godina [3] Potonik, V,. Obrada komunalnog otpada- svjetska iskustva, Consulting, 1997. godina [4] http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=5&ved=0CDcQFjAE&url=http%3A% 2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F7470&rct=j&q=otpad%20u%20hrvatskoj&ei=iGFBTu O2HYiAOvOovcAJ&usg=AFQjCNFtrkbSsxEXGfet6cXY1aHvSzd0pg&cad=rja (1.7.2011.) [5] Milanovi Z., Radovi S., Vui V., Otpad nije smee, Gospodarstvo i okoli, 2003. godina, str. 13 [6] Radovi S., Nuji R., Strategija gospodarenja otpadom na Republiku Hrvatsku, asopis gospodarstvo i okoli, br. 60, 2003. godina, str.37 [7] www.hgk.hr (1.7.2011.) [8] http://www.gos.hr/?page_id=44 (1.7.2011.) [9] Milii, J., Krstulovia, V., Vego, G., asopis graevinar br. 59, 2007.godina, str. 607-615 [10] Milanovi, Z., Krauthacker, B., asopis gospodarstvo i okoli br.38, 1999.godina str.254 [11] Pravilnik o gospodarenju otpadom, NN 23/07 [12] biljeke i materijali s predavanja [13] http://www.labin.com/web/neobavezna.asp?id=2101&idkat=53 (1.7.2011.) [14] http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CCwQFjAA&url=http%3A %2F%2Fwww.pbf.unizg.hr%2Fhr%2Fcontent%2Fdownload%2F5605%2F34389%2Fv ersion%2F1%2Ffile%2FPCB%2Bi%2Bdioksini.pdf&rct=j&q=pcb%20i%20dioksini&e i=NXRvTo_tD4bi4QT5-IiLCQ&usg=AFQjCNFsS1XXsA894jcxvdsm9SmJA4s6w&cad=rja (1.7.2011.) Zagreb:MTG

35

SLIKE- Izvor:

[Slika 1,2,4,5,6] http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/katedra4/Inzenjerstvo_zast ite_okolisa/9.pdf (1.7.2011.) [Slika 3] http://zelenaakcija.hr/uploads/zelena_akcija/document_translations/000/000/537/ppotpad.pdf?12703 10689 [Slika 7, 8] Sredojevi, J. Obrada i deponije otpada, Zenica: Mainski fakultet u Zenici, Univerzitet u Sarajevu; 2003. godina, str. 162 [Slika 9] Sredojevi, J. Obrada i deponije otpada, Zenica: Mainski fakultet u Zenici, Univerzitet u Sarajevu; 2003. godina, str. 165 [Slika 10] Ekoloke znaajke postrojenja za termiku obradu komunalnog otpada,asopis Gospodarstvo i okoli, br. 41, 1999. godina, str.539 [Slika 11,12,14,15] materijali s predavanja [Slika 13] http://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/revetis/pdf/REVETIS-BIOMASA.pdf

TABLICE- Izvor:

[Tablica 1, 2] Radovi S., Nuji R., Strategija gospodarenja otpadom na Republiku Hrvatsku, asopis Gospodarstvo i okoli, br. 60, 2003. godina, str. 37 [Tablica 3] Sredojevi, J. Obrada i deponije otpada, Zenica: Mainski fakultet u Zenici, Univerzitet u Sarajevu; 2003. godina, str. 163 [Tablica 4] Sredojevi, J. Obrada i deponije otpada, Zenica: Mainski fakultet u Zenici, Univerzitet u Sarajevu; 2003. godina, str. 167

36